PARADA

[EdgarFranjul]

KOMENTARI , objavljeno u 18:27h, 15.06.2014.g

KOLUMNA MARKA LJUBIĆA

Gay aktivizam ponižava ne samo društveni poredak već i građanina homoseksualca
Zašto bi netko sam sebe svodio na isključivo jednu ljudsku dimenziju?

Autor: Marko Ljubić

Hrvatskom kruži tisuće „velikih ideja“, poziva, inicijativa, od kojih ni jedna – ključna, nacionalno nužna i vrijednosno ekvivalentna problemima u kojima se nalazimo. Bauk noviteta, promjena, bauk revolucije kako pozivaju organizatori – parada ponosa!


Od kada je Boga i svijeta, u svim civilizacijama o kojima imamo tragove, a čemu svjedočimo realno u hrvatskome društvu – uvijek je osnova prihvatljivosti svakoga poziva i vodstva bio legitimitet ili narodski rečeno – goli obraz. O tome, ali i devijacijama toga, svjedoči tisuće narodnih mudrosti. S obzirom da smo suočeni s potpunim razaranjem elementa legitimiteta ili gologa obraza, odnosno pozvanosti, opredijeliti ću se za narodnu: Tko o čemu, kurva o poštenju!

Zašto bi se parada koju organizira nekoliko aktivista navodnih seksualnih sloboda – nazivala Paradom ponosa?

Kakve veze ponos kao kategorija ima s nečijom spolnošću, može li se čovjek i jedno cijelo društvo ponositi isključivo tom ljudskom oznakom, samo tom osobinom? Jesmo se sveli na vučiji čopor, kada mužjak koji ostvari u žestokome klanju sa svojim konkurentom i ubije ga ili otjera izranjenoga, slavodobitno zavija na proplanku nad ženkama koje čekaju parenje?

Nije li to izraz ponosa svojom spolnošću? Hoćemo li inaugurirati standard koji je ljudsko društvo napustilo od svojih najranijih prapočetaka?
Smije li se svesti društveno biće bilo kojega čovjeka samo na njegovu spolnost?

Što god rekli, iza kakvih se god poziva, pokliča, parola, transparenata krili, kakve god deklaracije promovirali, idejni utemeljitelji, promotori i organizatori promocije „spolnoga ponosa“ u suvremenoj Hrvatskoj – sami sebe svode na isključivo jednu ljudsku dimenziju, na što bi imali pravo kada to ne bi bila i postajala sve više utjecajem medija i državne politike - isključiva politika.

I kad se ne bi snažno ticalo drugih ljudi, velike većine drugih ljudi.

Biti prepoznat isključivo kao homoseksualac u današnjem društvu je nevjerojatna redukcija ljudske osobnosti, krajnje asocijalna dimenzija ljudskosti i posve nehumana kategorizacija društvenih odnosa u cjelini.

Možemo li zamisliti danas bilo koga, tko ide na kavu s prijateljem, prijateljicom i kaže – Idem na kavu sa gejem, možemo li zamisliti kirurga koji svakodnevno izvodi najsloženije operacije u bolnici koji doma kaže da umjesto s Antom ili Jelenom, radi deset sati dnevno sa gejevima, možemo li zamisliti odlazak u dućan kod geja, igrati tenis sa gejom, umjesto sa čovjekom s imenom i prezimenom?

Ovo što nameću hrvatskome društvu udruge organizatori parada „ponosa“, upravo se sve više na to svodi.

Do jučer su naši susjedi, kolege s posla, prijatelji i prijateljice bili Ante, Jelena, Ivo, Mirza, Denis, više ili manje vrhunski profesionalci i uspješni ljudi, u čiju intimu nismo ulazili van onoga što smo bili spremni dijeliti ovisno od bliskosti, a danas i izgleda sve više – promotori homoseksualne spolnosti iz nekih razloga nastoje da svi ti ljudi jednostavno kod svih nas postanu samo – gejevi.

Nema ni jednoga jedinoga relevantnoga argumenta, dokaza, ničega, koji daje pravo liderima tih profesionalnih grupica promicatelja homoseksualnosti, da su ih naši susjedi, naša braća i sestre, da se poslužimo njihovim žargonom iz poziva, ovlastili da u ime njih rade to što – rade.


Zašto to onda čine, zašto to podržava ova država, zašto nas se sve zajedno, neovisno jesmo li homoseksualci ili heteroseksualci, prisiljava podržavati ih, stajati iza njihovih ideja, zahtjeva, ulagati toliko pozornosti njima umjesto posvetiti se osobno i svi zajedno daleko realnijim, opravdanijim i aktualnijim pitanjima i problemima?

Tko je ovlastio nekoliko ljudi u tim udrugama po Zagrebu i Splitu zastupati sve gejeve u Hrvatskoj?

Na temelju čega se oni mogu nazivati predvodnicima ili zastupnicima „zajednice“?

Koje zajednice?

Tko je i kada, gdje i na koji način popisao gejeve u Hrvatskoj, tko je to našim susjedima na čelo zalijepio traku sa natpisom – Ja sam gej, tko svakodnevne ljude i njihovu intimu pokušava na posve nelegitiman način pretvoriti u javno zvono, ili tko to ima interesa od unutarnje kohezije jednoga društva koje tisućama godina sazrijeva između ostaloga i po pitanju suočavanja s ljudskom spolnošću, stvoriti tisuće malih geta, odijeljenih zajednica kako bi navodno stvorio – zdravo i integralno društvo?

U pozivu udruge Iskorak iz Zagreba stoji: „Svi kojima je dosta diskriminacije, šikaniranja, prezira i šutnje,sve kojima je dosta nepravde, nabacivanja metaforičkim i stvarnim kamenjem, vrijeme je za revoluciju. Podržite svoje prijateljice, prijatelje, sinove, kćeri, braću i sestre, susjede - lezbijke, gejeve, biseksualne i transrodne osobe. Podržite sami sebe - izađite iz ormara, jer u ormarima se ne snivaju, ni ne rađaju revolucije! Pokažite da je borba za prava LGBT osoba borba za ljudska prava - borba za vaša i naša prava…..“

Ovdje je više nego očito kako ta udruga i njeni profesionalni voditelji i promotori uzimaju isključivo pravo misliti u ime svih ljudi koji se mogu na bilo koji način svesti pod ove podskupine koje su naveli, uzimaju isključivo pravo suditi i osuđivati, isključivo pravo definirati esenciju pojmova „sinovi“, „kćeri“, „braću“ „sestre“, „susjede“ – toliko isključivo da ne postoji nikakva dvojba, nikakvo pravo na prigovor, jer revolucija je, ako je kome nepoznato, isključivo rušenje i urušavanje postojećega društvenoga poretka, pri čemu se nikako ne može govoriti o političko - državnom poretku, nego ukupnome poretku standarda i vrednota,i nametanje – novih.

Tako će nama u Hrvatskoj udruga Iskorak, Kontra, Rišpet ili kako se već sve ne zovu pokazati, nametnuti (revolucijom se nameću promjene da ne zaboravimo) nove vrednote, naučiti nas kako se odnositi prema svojim susjedima, sestrama, braći, djeci, prijateljima ili prijateljicama ili radnim kolegama i kolegicama. Sve će nama oni to objasniti, propisati, učiniti će nas ponosnima, vrijednima poštovanja, vratiti nam svima dostojanstvo, osloboditi će nas fašizma, ukratko – vratit će nam stvarne vrednote!

Ima li većega prijezira, većega bezobrazluka, da se vratimo na narodske kategorije, od toga da netko sam sebe, svoju ideju, svoje frustracije ili svoj ponos na kraju krajeva, nameće kao nužnost, kao prihvatljivi imperativ cijelome društvu, svim ljudima u okruženju?[/color]

To bi sve bilo egzotični avanturizam, pokušaj jednoga ili jedne od tisuća osoba ili grupica kroz ljudsku povijest i razvoj društva – da to njihovo nastojanje nije dobilo legitimaciju državnoga i medijskoga nasilja nad ljudima, koje nitko nikada ništa o tome svemu nije pitao.

Može li se ne nazvati nasiljem nad hrvatskom javnošću i Splitom paradiranje grupice različitih tipova sa svih strana svijeta i „regije“ koje je u praznome gradu „štitilo“ stotine do zuba naoružanih policajaca, s nevjerojatnom tehnikom i ogromnim troškovima koje plaćaju oni – koji ne žele i ne prihvaćaju revoluciju!


O kojoj to nepravdi govore aktivisti gej udruga?

Postoje li u Hrvatskoj postoje nekakve seksualne milicije, posebni odredi koji imaju ovlasti upadati u stanove, na radna mjesta, pratiti i uhoditi svakoga, a posebno s namjerom istražiti spolnu sklonost hrvatskih građana? Postoje li legalne trupe koje to rade, postoje li nelegalne, onako – narodne milicije, koje se time bave i svakodnevno, teroriziraju one koji se mogu svesti pod englesku kraticu LGBT?

Je li u Hrvatskoj, a to je lako provjeriti u godišnjim policijskim izvješćima, na bilo koji način statistički, više nego bilo koju drugu kategoriju ljudi ili zbog bilo koje druge ljudske kvalifikacije, netko progonio i ugrožavao gejeve?

Nije.

U pismu koje organizatori Zagreb pridea šalju svojim kolegama u Splitu, a to su pismo kao sveto slovo prenijeli svi najvažniji mediji poziva se Split i građani toga grada na njegove „slobodarske i antifašističke tradicije“ kako bi isključivo podržali paradu „ponosa“ u Splitu.

Ne znam zašto mi ovaj poziv neodoljivo sliči na izjavu Milorada Pupovca da su Srbi u Hrvatskoj ljevičari, antifašisti i upravo zbog toga je on taj koji donosi odluku o proglašenju „antifašista godine“, on – jedan i jedini!

U toj poruci implicira se svako nepodržavanje, svako ignoriranje, svaka nezainteresiranost – fašizmom, neslobodom, svako odustajanje od toga i potpore tim aktivistima – neponosnim!

Nije li tako mala grupica ljudi, tako reducirane društvene prepoznatljivosti, preuzela sebi kao isključivo pravo, ali i društvenu odgovornost koja bi morala ići uz to – vrhovnoga arbitra novoga ljudskoga i društvenoga poretka u Hrvatskoj?

Nije li to iz svih povijesnih saznanja bio jedan od osnovnih elemenata nastajućega nasilja, totalitarizma, nije li svako isključivo pravo bez verificirane najšire društvene legitimacije – samo srce fašizma?

Gej aktivisti se u svojoj agresivnoj promociji pozivaju na najviše ljudske vrednote odnosno pojmove koji ih označavaju.

U svakome njihovome proglasu pozivaju se na jednakost.

Kakvu jednakost?

Koju?

Jednostavno, smatrati sebe manjinom, na temelju toga inzistirati na pravima, realnim ili nerealnim, u startu podrazumijeva – nejednakost i nemogućnost jednakosti.

Kako je moguće pomiriti pojmove – manjina i jednakost u isključivoj potpunosti!?

Tko treba u tome zahtjevu prihvatiti kompromis i smiju li se sva pitanja i problemi rješavati kompromisom'?

Hrvatsko društvo je usprkos svim nastojanjima udruga Iskoraka, Kontre, Rišpeta i sličnih davno na svojim tradicijama evoluiralo do visokoga stupnja humanizma, prije svega na kršćanskim vrednotama – koje takvim jedinkama, takvim ljudima omogućuju punu socijalnost. Umjesto onoga što ih razlikuje, vrednuje ono što je kod njih dobro, prihvatljivo, socijalno i tako se u ogromnoj većini slučajeva ponaša prema njima. I, svejedno je o kojoj se „manjini“ radi.


Inzistirati na kategorijama koje sama različitost u svojoj prirodi eliminira kao nemoguće, na nedefiniranim ljudskim pravima, na „pravu na djecu“, što profesionalni promicatelji homoseksualnih sklonosti kao vrhunskih općeljudskih vrednota čine sve agresivnije i radikalnije, na pravu na „obitelj“, na pravu na „brak“, nužno znači nasilje nad većinom u danom trenutku, a još sigurnije – radikalizaciju društvenih odnosa i getoiziranje običnih gej pojedinaca, ili da se vratimo na proglase Iskoraka naših „susjeda, sestara, braće, prijatelja“, što jednim običnijim i normalnijim rječnikom možemo nazvati – ljudi.

To su jako opasna nastojanja, to nema nikakve veze s ljudskim slobodama, nema veze sa čovjekovom prirodno-socijalnom esencijom, nema veze ni sa čime humanim ni ljudskim.

A ima sa prostitucijom čovjeka.

Nije li poniženje za vrhunskoga književnika ako se umjesto njegovih sjajnih romana, pjesama, njegovoga intelektualnoga opusa, u prvi plan ističe njegova spolna sklonost, ma kakva ona bila?

Nije li za jednoga nogometaša, sportaša u bilo kojemu sportu, ključna odrednica je li uspješan u športu, ili mu njegovu prepoznatljivost treba jamčiti njegova spolnost?

Nije li uvredljivo za ljudsko društvo osporavati u ime promoviranja spolnosti, kakva god ona bila, a ponajprije one drugačije, one nereproduktivne koja koliko god ljudsko društvo ovladavalo esencijom samoga života, nikada neće biti temelj razvoja vrste, a čovjek je uz sve – biološka vrsta i nikada to neće prestati biti, sve druge ljudske vrijednost? Nužne, prihvatljive, esencijalne socijalne osobine i vrednote čovjeka?

Jer svi nastojimo svojim postojanjem, ponašanjem, djelovanjem, ponuditi drugima oko nas, cijelome društvo ono što je najbolje kod nas? Zar da prihvatimo poziciju da je kod svakoga homoseksualca najbolje kod njega to što je – homoseksualac?!

Onaj tko je pratio i voli američki nogomet (NFL) mogao je ove godine vidjeti da upravo ljudska spolnost prije svega gura u drugi plan samu esenciju sporta i vrijednosti sportaša. Michael Sam, deklarirani gej, nogometaš sa sveučilišta Missouri izabran je u sedmoj, posljednjoj rundi drafta kao pojačanje nogometne momčadi St. Louis Rams. Izabran je kao 249. od ukupno 256. budućih vrhunskih američkih nogometaša, s kojima će – igrati američki nogomet pred milijunima gledatelja. Izabran je usprkos tome što je na testiranjima prije drafta ima vrlo loše rezultate i nikako nije mogao po profesionalnim standardima postati vrhunski nogometaš. Ni približiti se draftu!


Trodnevni TV spektakl pratilo je oko 50 milijuna gledatelja u SAD, a kamere ESPN - a izravno iz doma nogometaša Sama prenosile su njegovu reakciju na – izbor u NFL. On i njegov dečko, Vito Cammisino, kolega s fakulteta, namazali su tortu jedan drugome po licu, ližu je i jedu jedan drugome iskazujući na taj način – što?

Ljubav? Slobodu? Osnovne vrednote koje imaju?

Vrlo, vrlo teško.

Naime, taj događaj, zapravo samo nameće nužno pitanje – je li taj dečko izabran kao vrhunski nogometaš, je li on uopće vrhunski nogometaš, ili je u to elitno športsko društvo ušao kao – homoseksualac? S obzirom da je Sam neposredno prije drafta, kako bi gej aktivisti rekli, izišao iz ormara, i nizom konferencija objavio svoju spolnu sklonost, teško se oteti dojmu kako mu je to u poslu kojim će se baviti bilo uvjerljivo veća preporuka od stvarnih kompetencija. Socijalnih i profesionalnih kompetencija.

Ako je bilo tko u posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj gledao samo povremeno HTV mogao je, prvo u emisiji Nedjeljom u 2, a naglo nakon toga redovito u dominantnim medijima, uočiti gospođicu Mimu Simić. Njezino sudjelovanje, njezine poruke, intelektualne mogućnosti, njezine socijalne kompetencije koje je „promovirala“ u Stankovićevoj emisiji, uz neprofesionalno ponašanje samoga Stankovića, zatim njeno pojavljivanje kao voditeljice intelektualne emisije „Peti dan“, vrlo je usporedivo s ponašanjem nogometaša Sama.

Treba li i smije li jedno uređeno društvo sve to, sve te vrednote i standarde svjesno kompromitirati kako bi promoviralo nečiju – spolnu sklonost i u biti – intimu koja se ne tiče društvenoga okruženja?
Ne znam kako Sam igra nogomet, ali znam da Mima Simić ni po jednome drugome kriteriju, već prvo, po prostituciji udarne emisije nacionalne televizije koju njen voditelj doslovno srozava ispod granice dostojanstva, drugo, zbog svoje spolne sklonosti, nije mogla biti gost emisije, a nakon toga voditelj intelektualne televizijske rasprave.

To je svakome tko je ikada pogledao, usprkos srozanim kriterijima posve jasno, bjelodano.

Mima Simić je jedna od vodećih gej aktivistica u Hrvatskoj. Kao takva sjedi u raznim državnim odborima, komisijama za dodjelu novca institucijama, udrugama, medijima, ona je od engleske dadilje, samo zbog svoje homoseksualnosti postala – stručnjak za sve i svašta!

Je li to sloboda? Je li to vrednota koju treba promovirati? Je li to jednakost?


Što će biti ako Sam bude loše igrao nogomet, a to je vrlo vjerojatno, jer je izabran usprkos tome što je podbacio na svim testiranjima prije drafta, ako to kao što je očekivano i već viđeno, bude javno obrazlagao nesnošljivošću svojih suigrača, netolerancijom, mržnjom, ili na hrvatski način rečeno – fašizmom?

To je uvjerljivo veća realnost, nego da bude veliki nogometaš, kao što je uvjerljivo jasnije da Mima Simić u normalnim, društveno poželjnim okolnostima i standardima, ne bi bila voditelj ugledne tv emisije, jer jednostavno – nema ni intelektualne ni bilo kakve društvene kompetencije za to. Treba li i smije li jedno uređeno društvo sve to, sve te vrednote i standarde svjesno kompromitirati kako bi promoviralo nečiju – spolnu sklonost i u biti – intimu koja se ne tiče društvenoga okruženja?

Nije li potencijalno zastrašujuće da predsjednik Barack Obama javno čestita Samu „hrabrost“, čineći od njegovoga porno filma pred cijelom nacijom vrhunsku državnu formu i vrednotu, nije li jednako potencijalno zastrašujuće da Vesna Pusić u ime hrvatske države tisućama silovanih žena pretpostavlja javno, bez ikakve dvojbe – paradu „ponosa“ u Splitu?

Promotori gej seksualnosti, upakirane naravno u „ljudske slobode“ smiju sve.

.......

.......



Ljudska prava na koja se aktivisti ili profesionalni promotori gej sklonosti danas pozivaju odavno su definirana.

To su:

1. Osobna prava, 2. Politička i civilna prava, 3. Socijalna i ekonomska prava, 4. Prava treće generacije.

Zahtjevi gej populacije se svode na sve ove grupacije međunarodno poznatih i definiranih prava, ali ovo što rade i čime se bave može se svesti na politička i civilna prava.

Meni osobno je ponajbolja definicija tih prava ovo:

"Ljudskim pravima smatraju se zajamčena prava pojedinca na zaštitu od države, prava koja mu pripadaju na temelju njegova postojanja kao čovjeka, prava koja u svakom slučaju ostaju održiva i država ih ne može ograničavati. Oznaka “urođena” i “neotuđiva” prava potiče iz vremena borbe protiv apsolutizma…… Jezgri ljudskih, odnosno osnovnih, prava pripadaju dostojanstvo čovjeka, pravo na razvoj ličnosti, jednakost pred zakonom i ravnopravnost, sloboda religije i rasuđivanja, sloboda mišljenja, sloboda tiska i informacija, sloboda učenja, sloboda okupljanja, sloboda ujedinjavanja, sloboda kretanja, sloboda izbora zanimanja i sloboda rada, nepovredivost stana, jamstvo privatnog vlasništva, jamstvo prava na nasljedstvo, pravo na azil i peticiju, kao i zakonska prava poput zaštite od neopravdanog hapšenja …"
[Wichard Woyke - nakladnik, Mali rječnik međunarodne politike, Bonn 1994.]

Još preciznija definicija po oblastima ljudskih prava je: pravo na život, zabrana mučenja, nečovječnoga i ponižavajućega postupanja, zabrana ropstva i prinudnoga rada, pravo na slobodu i sigurnost, pravo na pravično suđenje, kažnjavanje samo po zakonu, pravo na poštivanje privatnoga i obiteljskoga života. Sloboda mišljenja, savjesti i vjere, sloboda izražavanja, sloboda udruživanja, pravo na sklapanje braka,pravo na djelotvornu pravnu zaštitu i zabrana diskriminacije.

To su ljudska prava iz Konvencije Ujedinjenih naroda iz 1948. godine, koja su praktično u potpunosti uvedena i razrađena u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda usvojenoj u Rimu, 4. Studenoga 1950. godine, koju je Europska Unija prihvatila kao svoj pravni i temeljni akt.

U članku 12 Konvencije, regulira se - Pravo na sklapanje braka.

Doslovno stoji : „Muškarci i žene odgovarajućega uzrasta imaju pravo stupiti u brak i zasnivati obitelj sukladno unutarnjim zakonima koji reguliraju ovo pravo“



Upravo zbog zalaganja za obranu ovih prava jučer je „Parada ponosa“ proglasila Željku Markić – homofobom godine!?

Kamo to vodi?

Nije li sve izraženiji radikalizam, uz potporu snažnih financijskih i međunarodnih centara, u kojima vrlo vjerojatno dio ljudi homoseksualne sklonosti, dovoljno moćnih svoju različitost i vrlo vjerojatno dio socijalnih frustracija, nastalih zbog „različitosti“ tijekom života, otvoreni izazov, kako uređenome društvu još i više – običnome ljudskome razumu?

Smije li čovjek koji drži do sebe, svojih socijalnih standarda i znanja, svoje komunikativnosti i u konačnici gologa obraza neupitno prihvatiti i dopustiti nekolicini profesionalnih aktivista ničim legitimiranih, bez ikakve socijalne, znanstvene i humanističke kompetencije, nasilje nad svojim društvom, ali i zdravim razumom?

Smije li to čovjek dopustiti kako zbog sebe, u konačnici i zbog svoga prijatelja drugačijih spolnih sklonosti?

Smije li se prijatelju lagati, smije li ga se ohrabrivati u nečemu što nije dobro, što nije moguće, smije li se osobno i društveno, silovati znanost, prirodni, biološki i socijalni temelji samoga čovjeka i uopće ljudske vrste i čovječanstva?

Ne.

Isključivo ne i to nije ugrožavanje nekoga zbog spolnih sklonosti, to je vraćanje spolnih sklonosti u njihovo prirodno i društveno prihvatljivo stanje. I na mjesto koje im pripadaju!

http://www.politikaplus.com/novost/1052 ... oseksualca

[EdgarFranjul]

SKANDAL

Gruzijska sopranistica dobila otkaz u Sydneyu zbog homoseksualaca

Iveri je trebala u srpnju i kolovozu pjevati u izvedbi Otella u glasovitoj sydneyskoj operi.

Autor: PolitikaPlus/Hina
Australska opera u Sydneyu prekinula je u ponedjeljak suradnju s gruzijskom sopranisticom Tamom Iveri zbog njezinih navodnih komentara na Facebooku protiv homoseksualaca.

Iveri je trebala u srpnju i kolovozu pjevati u izvedbi Otella u glasovitoj sydneyskoj operi.

Odluka o otkazu donešena je nakon što je Iveri na Facebooku upotrijebila uvrjedljiv izraz za homoseksualce, u reakciji na mimohod homoseksualaca u glavnom gradu Gruzije Tbilisiju.

Ivero je u subotu izjavila da je tekst na Facebooku objavio njezin muž i da ona zbog toga žali te da je komentar uklonjen.

Australska opera primila je za vikend više od tisuću pritužbi i prijetnji bojkotom ako Iveri bude nastupala. Javili su se i zabrinuti sponzori.

Opera je naposlijetku priopćila da je Iverin komentar na Facebooku "nedopustiv" i raskinula ugovor s njome.

Iveri je 2013. s velikim uspjehom nastupala u australskoj operi. U drugoj polovici godine trebala je nastupiti u izvedbi Tosce u Melbournu, ali sad je taj nastup došao u pitanje.

http://www.politikaplus.com/novost/1056 ... seksualaca

[EdgarFranjul]

Ako je ovo istina, onda je to pokazatelj homofašističke budućnosti u kojoj će bolesni progoniti normalne, oduzimati im posao i kruh i maltretirati ih. Opet apsurd nad apsurdima: manjina ima veća prava od većine!

No, postavlja se pitanje zašto ta većina šuti!!!

Ako je u Sidneysku operu došlo 1000 prijetnji bojkotom, trebalo je doći 10 000 prijetnji bojkotom ako ta žena ne nastupi!!!

Zašto ta prokleta "stoka sitnog zuba" nikada nije spremna nešto za sebe učiniti već to očekuje od nekog drugog???

Znači, njih 1000 protestira i to se odmah uvažava. Problem je u ovih 10 000 koji NISU protestirali.

Misle, vjerojatno, da to s njima nema veze...

Možda sada nema, ali jednog dana, itekako će imati. Kada budu uhapšeni jer ne koriste "stražnju stranu" za "užitak". Kako stvari sada stoje, normalnost će vrlo brzo postati kažnjiva jer nekoj "ugroženoj" manjini neće biti po volji da postoje normalni ljudi. Trenutno se čini sve da ti bolesnici postanu "normalni" a da svi normalni postanu "nenormalni".

Doista je Čerčil imao pravo kada je rekao da će fašisti budućnosti sebe nazivati antifašistima.

[EdgarFranjul]

Turčin koj je uzburkao njemačku javnost


Autor B. Karlo Ponedjeljak, 09 Lipnja 2014 20:46


Akif Pirinçci je njemački autor turskih korijena. Sin je turskih gastarbajtera iz one prve generacije koja je došla u Njemačku početkom šezdestih godina. Roditelji su ga malo kasnije doveli kao desetogodišnjeg dječaka. Pirinçci je pohađao školu u Njemačkoj i završio studij.
Postao je književnik koji se u Njemačkoj i šire, prije dvadesetak godina proslavio sa kriminalističkim romanom "Felidae", u kojem su glavni junaci mačke. Po tom romanu je snimljen njemački dugometražni crtani film, koji je bio uspješan u europskim kinima, pa ga je onda bila otkupila i tvrtka Disney za tržiste SAD-a.



Prije dva mjeseca Pirinçci je izdao knjigu pod naslovom "Njemačka izvan pameti: ludi kult oko homoseksualaca, žena i useljenika", koja je uzburkala njemačku javnost, posebno glavne medije. Ovo "žena" u naslovu knjige, odnosi se naravno na feminstkinje i feminizam, koji se svjesno propagiraju kao i homoseksualnost i migracija. Pirinçci piše u stilu Bukowskog, koristi često vulgarne izraze sa puno ironije i sarkazama i uvijek oštro i beskompromisno. On je u svojoj knjizi žestoko napao lijeve političare i lijeve i liberalne medije koji uništavaju društvo i državu.

Posebno stranku Zelenih, koju Pirinçci ne može smisliti i koja je po njemu najviše kriva za postepeno uništavanje Njemačke. On Zelene uvijek naziva, bez pardona, "pedofilna stranka", medije naziva "lijevo-zelenim prljavim slugama sustava". Za njega je cijeli sustav bolestan i pokvaren, a većina medija i novinara su nemoralni šupci u službi sustava.
Pirinçci nije ni desničar, ni religiozan. On sebe smatra slobodnomislećim liberalom i ateistom i oštro kritizira i svoje sunarodnjake Turke i islam.

On napada i takozvane konzervativce iz njemačkih mainstream stranaka, kao kukavice i oportuniste, koji su se totalno potčinili socijalistima i Zelenima, samo tu i tamo javi se još pokoji, koji kaže da je, recimo, protiv pobačaja, ali drugi ga odmah ušutkaju.

Lijevi i glavni mediji napali su Pirinçcija iz svih oružja, ali od velikog dijela naroda dobio je masovnu podršku. Knjiga je već mjesecima na prvom mjestu najprodavanijih knjiga u Njemačkoj, a on sam kako kaže kako je u prvim danima i tjednima nakon izlaska knjige, dobivao po 1000 majlova podrške svaki sat.

Lijevi mediji i kritičari čak su ga nazvali nacistom i usporedili njegovu knjigu sa Hitlerovom "Mein kampf". Ali Pirinçci kaže, svejedno mu je kako ga nazivaju. "To su sve ionako drkaroši i šupci, plaćeni lažovi bez trunke poštenja." Za poznate političare Zelenih, kao dopredsjednicu njemačkog parlamenta Claudiju Roth, Pirincici kaže; to su duboko pokvareni ljudi, bez ikakvog morala i poštenja.

Pirincci je bio pozvan na njemačku televiziju ZDF na kratki razgovor o svojoj knjizi. Očigledno su mislili da će on na televiziji govoriti pristojnije i ublažiti svoje stavove. No on je bez dlake na jeziku ponovio svoje optužbe i opet nazvao stranku Zelenih pedofilnom strankom a novinare šupcima. Razgovor je završen ranije nego što je bilo predviđeno. Pirinçci je malo kasnije objavio na svojoj stranici na Facebooku: " Novinarki koja je vodila razgovor, na slušalici u uhu, drkaroši iz režije su vikali: Prekidaj! prekidaj!" I cijeli razgovor je kasnije cenzuriran. Dvije druge tv postaje koje su ga bile pozvale na razgovor, otkazale su mu u zadnjem trenutku, vjerojatno zbog pritiska političara Zelenih i gay lobija.

Pirinçci kaže on više ne prepoznaje onu Njemačku iz svog djetinjtsva i mladosti koju je volio i pita se: "Njemačka što su učinili od tebe!" Ovo je ludilo što su uradili od ove države, potpuno su je uništili. On smatra sebe njemačkim domoljubom i kaže. "Ja sam veći Nijemac, nego mnogi rođeni Nijemci!"

Na početku svoje knjige on izražava svoje divljenje za Njemačku: "Njemačka, ti si zlatni elizij. Ti si snažni bik. Ti si najljepša od svih lijepih zemalja. Neka orao nikada ne skida svoj budni pogled od tebe, neka te njegove snažne kandže i njegov jaki kljun uvijek čuvaju"

Ono što Pirinçci kritizira u Njemačkoj, može se preslikati na većinu zapadnih država danas; SAD, V. Britaniju, skandnavske države, Nizozemska, itd., svugdje je otprilike tako slično, ta se društva nalaze u laganom procesu kolektivnog samouništenja. Manjine se koriste kao sredstvo za borbu protiv većine. Pirinçci napada užasnu licemjernu političku korektnost.


"U kafiću se ne smije pušiti, ali se smije pobaciti dijete..."

"...U restoranima i kafićima ne smije se pušiti, ali se bez problema smije pobaciti dijete. I svi lijevi mediji aplaudiraju, kako je to jako napredno. Na tečaju njemačkog jezika za nove useljenike, učiteljica tečaja, kao prvo što će pokazati tim ljudima, najprije vodi useljenike u muzej holokausta i puna ponosa zbog osjećaja krivnje priča im o milijunskim ubojstvima. Kako je to bolesno! To je kao kad pozoveš jednu lijepu ženu u vlastiti stan i onda kao prvo što joj pokažeš, je prljavi zahod..."

Javnost i mediji su obsjednuti seksom i svakakvim bolesnim perverzijama. Hoće li ubuduće i incest postati normalan i mediji će i to hvaliti? - pita se on.
"U medijima je zdravi ljudski razum isključen i ljude se pokušava zaglupiti. Ali ako sami uključimo zdravi ljudski razum vidjet ćemo koliko vlada ludilo. Mediji hvale gay parade, kao nešto jako napredno. Kada televizija izvješćuju o gay paradama, onda paze da kamere ne idu na niže i ne prikažu ono što se stvarno radi na tim paradama: kako muškarci na tim paradama na sred ulice vrše oralni seks, dok okolo u blizini stoje djeca i gledaju, čovječe kako je to sve bolesno!"

"Što homoseksualci rade iza svoja četiri zida, to je njihova privatna stvar, ali da oni nameću svoje seksualne praktike kao društvenu normu - to je zločin!"
Pirinçci je napao obrazovni plan zeleno-crvene vlade u pokrajini Baden-Württemberg, za uvođenje novog seksualnog odgoja od početka 2015. u kojem je predviđeno da već prvačići uče o homoseksualnosti. Plan zbog kojega su udruge roditelja više puta prosvjedovale u Stuttgartu.

U tom planu su "stručnjaci" iz takozvanog "Radnog krug lezbijki i gayeva u sindikatu za odgoj i znanost Baden-Württemberga" iznijeli navodne statističke podatke da u Njemačkoj i inače u svakoj drugoj državi ima 10% LGBT osoba.

Pirinçci te "stručnjake" naziva debelim lažovima. "10% stanovništva, to bi značilo 8 milijuna i 100.000 ljudi u Njemačkoj su homosesksualci. Ali nigdje se ne navodi izvor, odakle potječu ti podatci, već se kaže samo da se procjenenjuje da ima toliko homoseksualaca. Tko je to procjenio? Podatci potječu iz "Kinseyevog reporta" iz 50-ih godina, lažnog izvješća jednog ekstremno poremećenog sadista, koji je svoje vlastite studente i studentice, asistente i asistentice masovno i brutalno silovao. Obično tuširanje jedne nogometne momčadi u zajedničkim prostorijama za tuširanje nakon utakmice, u svojoj opsesiji seksom, taj je luđak interpretirao kao homoseksualnost. To bi onda značilo, da su svi nogometaši i sportaši homoseksualci."

"Rodna ideologija je umobolna hrpa govana koja se financira od države sa mlijunima eura. To je vudu-znanost, koju većinom vode ostarjele feminističke ženturače koje imaju izgled, šarm i seks-apel jedne ružne drečave tapete iz sedamdestih godina. Većina od njih su lezbače, koje nemaju pojma kako žive normalni muškarci i žene. U međuvremenu je nastala cijela jedna armija ovakvih akademskih parazita, koji žive na državni račun i njihova lupetanja gluposti su postala osnovica za neznanstveni komad govneta. Nevjerojatno je da sa ovakvim smećem, koje se ne bi usudo tvrditi niti jedan mentalno zaostali debil, dobivaju milijune novca poreznih obveznika."

"Judith Butler je ikona rodne ideologije, izmišljenog debilizma. Njen izgled izaziva gađenje i stavlja nas u teškoće da se moramo privići na njega. Ona ne izgleda baš kao žensko, ali ni kao muško." "Ona tvrdi da je incest sasvim prihvatljiv i da je samo zločesta Crkva ljudima nametnula da je incest loš. I taj proljev koji ona izlijeva, se naziva znanošću i financira se državnim novcem!".

"Da naravno, parni stroj u stvari nije izmislio Stephenson, već Gisela, antibiotike je pronašla Gudrun, a roman Faust nije napisao Goethe, već je napisala Gundula, koja svoju kosu farba uvijek drugom farbom. i država nagrađuje još ovakvo falsicficiranje povijesti sa masnom lovom. Povijest žena ili istraživanje žena, tako se naziva ovaj cirkus luđakinja, koji nagrađuje sa masnom plaćom i osiguranom dobrom mirovinama, lijene i potpuno netalentirane tetke, koje nisu završili nikakvu normalnu školu, već žive kao paraziti od zatupljivanja koje im financira ministrica za obitelj. Ali te ružne ženturače su sramota za svoj vlastiti spol, one lupaju otcrane srereotipe o okrutnim, vladajućim muškarcima, laprdaju nelogičnu gomilu govana, sa prirodnom znanošću su na ratnoj nozi, i histerično galame, one su kao uvenulo cvijeće koje neće nitko da primiriše.

Tako su ovakve ženturače nedavno izborile da se na sveučilištu u Leipzigu, muške profesore više ne oslovljava sa gospodin profesor, već da ih se ubuduće mora oslovljavati kao gospodin profesorica. Na to je cijela nacija odahnula od olakšanaja, a za to sranje su ove dženderistice opet strpale novu količinu novca u svoje džepove. Ali gledajući s druge strane, u međuvremenu totalno dresirani i kastrirani zapadnjački muškarac bez muda, nije bolje ni zaslužio."

"Penis je ustvari klitoris na dršku. a muškarcu nedostaju grudi i maternica - zato je žena savršenije biće - tvrde te ružne ženturače. Je, stvarno, ovo mi zvuči kao ono: da je babi muda bila bi djed. Ali što će njima uopće maternica kada ionako nikada nisu rađale djecu i neće ni rađati."

Pirinçci bez dlake na jeziku, oštro kritizira i svoje turske sunarodnjake i popustljive Nijemce.
Zeleni i ljevičari su uništili ovu zemlju. Femističko-pacifističko pranje mozga desetljećima su smekšali njemačke muškarce. Tako da se oni većinom povlače pred agresivnim turskim mladićima. Nijemce se drži pod stalnim pritiskom i maše im se neprekidno sa batinom nacizma pred nosom, tako da moraju šutjeti.

Sve već i agresivnije ponašanje dijela mladih turskih i arapsklih uiseljenika prema domaćem stanovništvu, nasilje i ubojstva - mediji umanjivaju ili čak potpuno prešućuju. Počiniteljima policija i sudovi gledaju kroz prste, čak i kada nekoga pretuku na smrt ili izbodu noževima. Jer eto jadnici imaju teškoće prilikom integracije u njemačkom društvu. Jadnici su imali teško djetinjstvo i odrasli u teškim socijalnim uvjetima. Uvijek isto sranje za zaglupllivanje naroda.
"Kaže se, oni su jadni diskrimirani i nemaju šanse u životu, pa su zbog toga tako agresivni prema društvu i prema većinskom narodu. To je hrpa govana i naručena laž ljevičarskih medija u službi sustava i industrije migranata. Stvarni broj svih tih nasilnih napada i ubojstva na Nijemce se namjerno krije. Njemačka policija je smijurija. Ona je totalno smekšana i pederizirana."

A njemački ljevičarski političari ohrabruju te agresivne Turke u tome da se ne integriraju u njemačko društvo, već da uvijek trube da su ugroženi. Jedino turski i arapski useljenici uvijek nešto zahtjevaju. Oni zaboravljaju zašto su došli i Njemačku, - zato što u Turskoj nisu imali što jesti i što obući. Pirinçci otvoreno: hej, ako vam se ne sviđa ovdje, ako vam je tako teško, onda idite natrag u Tursku, nitko vas ne zadržava, sretan put!

Spominje kako su njegovi roditelji bili duboko zahvalni i imali strahopoštovanje kada su došli u Njemačkoj, kojoj su se divili. Oni su došli sa samo jednim kuferom od kartona, sa malo prnja, takva su sirotinja bili.

Lažu svi koji tvrde da su Turci i drugi stranci u Njemačkoj zakinuti i diskrimnirani. To su laži ljevičara i Zelenih koji su od toga napravili "industriju migranata". On je završio školu i fakultet u Njemačkoj i kaže, nikad nije osjetio diskrminaciju od strane Nijemaca. Kada su ga roditelji tek doveli u Njemačku kao desetogodišnjeg dječaka, 30 njemačkih susjeda je došlo na Božić da im zažele dobrodošlicu. Njegovi su roditelji, već, nakon nekoliko prvih mjeseci, zaradili novca, koliko u Turskoj nikada nisu očima vidjeli.

On kaže kako su mnogi Nijemci postali kukavice. Ako se ovakvo nastavi, bit će građanskog rata. Ili možda ipak neće. Jer većina Njemaca je ionako zastrašena i smekšana, tako da nemaju šanse protiv agresivnih i samosvjesnih Turaka."

B. Karlo/croative.net

http://croative.net/index.php/vijesti/i ... ku-javnost

[EdgarFranjul]

AIDS: Pravedna plaća

Autor Marcel
Subota, 12 Srpnja 2014 09:59


Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebe primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja. (Rimljanima, 1, 26-27).

Razuman kršćanin se s pravom mora upitati: koja je to pravedna plaća za seksualno zastranjenje?



Rezultat zastrašujuće kampanje javnog mnijenja kako LGBT-skupine predstavljaju normalan, zdrav alternativni način života, nije prouzročilo samo stvaranje amoralnog homoseksualnog čovjeka nastranosti i izopačenosti ili „biološkog hermafrodita", već i kugu 20. stoljeća – AIDS. Ne može se sa sigurnošću tvrditi da je ta zarazna neizlječiva bolest proizvedena u laboratorijima „Velikog oka", no ona je svakako donijela golemo bogatstvo farmaceutskoj industriji koja je isključivo u njihovom vlasništvu.

Pored toga, AIDS-epidemija će poslužiti kao još jedna metoda u nizu pomoću koje će se „Veliko oko" u doglednoj budućnosti riješiti „beskorisnih izjelica" – viška svjetskog pučanstva, koje im nije potrebito za funkcioniranje jednosvjetskog sustava. Primjera radi, danas je svaki treći stanovnik Afrike zaražen AIDS-om. Zahvaljujući AIDS-u, uz nametnute ratove i nerješavanja gladi, za tridesetak godina broj stanovnika Afrike (tzv. ljudski korov) će se prepoloviti.

Sustavno se prešućuje činjenica da je AIDS pošast koja se uglavnom širi među promiskuitetnim muškarcima homoseksualcima. I na hrvatskoj javnoj televiziji moglo se čuti kako su „svega" 30% među oboljelima od te strašne smrtonosne bolesti homoseksualne osobe iako prema službenim podacima HZJZ od 900 zaraženih osoba u Hrvatskoj, 48% su osobe homoseksualne orijentacije. Jasno da je, osim krivog podatka, izostao drugi dio priče: kako je i tih „30%" deseterostruko više od prosjeka oboljelih heteroseksualnih osoba; kako su biseksualne osobe (iz grupacije LGBT) zarazile heteroseksualne; kako se bolest s homoseksualnih osoba mogla prenijeti ne samo intravenoznim uzimanjem droge ili transfuzijom zaražene krvi već i suzama, slinom, tjelesnom tekućinom, ubodom komarca i dr. na heteroseksualne osobe koje su zarazu proširile među sobom itd.

Stoga s posebnim žalom, osjetljivosti i razumijevanjem treba gledati na one heteroseksualne osobe koje su kao kolateralne žrtve zaražene AIDS-om.
Postalo je „zabranjeno" iznositi činjenicu kako se AIDS izvorno nazivao GRID (gay-related immunodeficiency disease – bolest imunodeficijencije povezane s homoseksualcima). Nakon pritiska na zdravstveni sustav GRID je žurno promijenjen u genetički akronim AIDS (sindrom stečene imunodeficijencije). Odjednom je društvu izostao razlog da se boji i kloni homoseksualaca!

Usporedo s modifikacijom pravog uzročnika „kuge" još se nešto promijenilo u ljudima zahvaćenim istim neprirodnim spolnim ponašanjem. Skupovi aktivista „za slobodu izbora" u prvim godinama su bili krajnje agresivni. Dovoljno se podsjetiti na strašan incident koji se dogodio u katedrali Svetog Patricka u New Yorku od 10. prosinca 1989. godine. Tada su prigodom podnevne Svete mise mnoštvo predanih prosvjednika za „gay prava" bijesno protestirali oko katedrale. Neki su bili odjeveni u zlatne halje slične svećeničkom ruhu, nosili su pornografski naslikanog Isusa, transparente s natpisima: „Držite svoju Crkvu daleko od mojih prepona", „Mičite svoje krunice s mojih jajnika!", „Nosite se sa svojom dogmom!" i sl. Protestni skup doživio je vrhunac kada su radikalni aktivisti ušli u prepunu katedralu. Svetu euharistiju pretvorili su u bogohuljenje skačući po klupama, vrišteći i prijeteći šakama, bacajući kondome u zrak. Jedan od napadača zgrabio je posvećenu Hostiju i bacio na pod. (David Kupelian: Marketing zla, Harfa, Split, 2010., str. 20. i 21.).

Bilo je to vrijeme kada je širenje AIDS-a i smrtnost prouzročena njime dosegla zastrašujuće brojke. Od njega su počele umirati i popularne osobe toga vremena (Rock Hudson, Max Robinson, Rudolf Nurejev, Arthur Ashe itd.). Postalo je jasno da je tako agresivni pristup homoseksualnih aktivista kao u katedrali St. Patricka hod po oštrici noža. „Veliko oko" je moralo preobraziti negativnu sliku, ne samo zastrašujuće epidemije AIDS-a u pozitivnu, već i od histeričnih nasilnika stvoriti poželjne skupine.

Nakon sveobuhvatne, dugoročne kampanje raznoraznih službi za odnose s javnošću, poglavito u SAD-u kao „izvoru zla", asocijacija o homoseksualnosti i bolesti AIDS-e okrenula se naopačke. Manipulacija emocijama je izvršena, negdašnji nasilnici postali su inteligentna i proračunata organizacija koja s „puno ljubavi i ponosa" prkosno maršira ulicama tražeći samo „jednaka prava za život", pritom stvarajući „nasilnike" među onim drugima – „konzervativnim bogomoljcima".

Negativna asocijacija običnog čovjeka se također preokrenula u pozitivnu prema „kolonijama gubavaca". Umjesto javne histerije koja je nekada dovodila do „javnog kamenovanja" oboljelih od AIDS-a, stvorena je od njih, ne samo percepcija žrtve, već kako je to nešto posve normalno, čak pozitivno koje mora uživati svu simpatiju i skrb. Dovoljno se sjetiti mnogih „slavnih osoba" koje su postale planetarno popularne tek kada su se zarazile AIDS-om i umrle!
Zlokobni proces ušao je u najcrnju degeneraciju. Kuda sve može odvesti otpadništvo od naravnog Božjeg zakona ilustrira nam podzemni homoseksualni pokret „lov na virus". U današnjem izopačenom svijetu lovci na virus su muškarci koji zarazu AIDS-om doživljavaju kao vrhunsko seksualno iskustvo. Glavni fokus njihovog života je traganje za spolnim susretima u kojima će se zaraziti AIDS-om. Izopćenici koji žele virus nazivaju se „lovcima", oni koji slobodno prenose taj virus nazivaju se „darovateljima", a sjeme zaraženo HIV-om tretira se kao „tekuće zlato". (David Kupelian: Marketing zla, Harfa, Split, 2010., str. 18., 74. i 151.).

Morbidno i jezovito je smatrati taj virus nečim vrijednim svake pohvale i slavljenja. Dekadenciji supkulture smrti nikad kraja kao i halucinaciji programiranja uma. Ono što je strašno u tom svijetu je to da taj „dragovoljac" postaje cool, najpoželjnija osoba u službi „za inicijaciju u bratstvo", poput štovatelja poganske božice Kibele kojoj su svećenici nakon izvršene samokastracije darovali svoje odrezane genitalije.

Ovo je zadnje potonuće čovjekovog bitka koje neizostavno vodi u sotonizam kako i stoji u Sotonskoj bibliji Antona Szandora LaVeya: „Sotona predstavlja čovjeka samo kao još jednu životinju, ponekad bolju, češće goru od onih koje hodaju na sve četiri noge, koji je, zbog svog „božansko-duhovnog i intelektualnog razvoja", postao najopakija od svih životinja".

Korišteni dijelovi iz knjige Kontrola uma

Mladen Lojkić

http://croative.net/index.php/vijesti/i ... pla%C4%87a

[EdgarFranjul]

U HRVATSKOM SABORU 'TOPLA BRAĆA' POBIJEDILA HRVATSKE BRANITELJE!

Član Stožera za obranu hrvatskog Vukovara (od četnikoidne ćirilice, o. a.), Vlado Iljkić izjavio je kako je članovima Stožera, mahom braniteljima, zabranjeno da u, eto, časni dom Sabora uđu s majicama, na kojima je bio nacrtan amblem Stožera i ispisana jedna, politički sasvim 'benigna' poruka.

Majice su morali skinuti pa odjenuti 'naopako' kako se taj, valjda, nečasni amblem i ispisana domoljubna poruka ne bi vidjeli i povrijedili tankoćutne nacionalne osjećaje petokolonaša Milorada Pupavca i srodne mu bratije.

„Na ulazu u Sabor rečeno nam je da to nije uobičajeno(?), da se ne smiju slati (domoljubne!, o. a.)poruke“, rekao je Iljkić novinarima, pokazujući prema saborskoj galeriji od kud su pratili raspravu o dvojezičnosti.

Dakako, i sam je morao pred ulazom svoju majicu svući pa je jednako tako 's krive strane' navući, baš kao i 10-ak pripadnika Stožera na galeriji; kako je to činio ljepši spol Stožera, to nismo vidjeli.

Ustvari, sami su krivi, trebali su na majicama utisnuti tradicionalni srbijanski amblem-četiri ocila i saborski bi im stražari sigurno iz dubokog poštovanja čak i salutirali, zar ne!

Sva sreća te nisu naletjeli na brijunskog turistu-muktaša, potpredsjednika Nešu Stazića jer taj bi ih fizički rastjerao i usput opsovao jer su oni za njega 'šovinisti, barbari i neznalice…'

A tek da je slučajno naišao slučajni premijer, e, tada bi u Sabor mogli ući samo preko njega mrtvog!


Što je to što je napisano na majicama hrvatskih branitelja a politički tako smeta ovoj nenarodnoj, antihrvatskoj vlasti?

-„Stožer za bolju i pravedniju Hrvatsku!“, poruka je koja se ne smije javno isticati u tom, kako kažu, visokom domu u kojem najvećim dijelom sjede polupismeni jebivjetri, muktaši, probisvijeti, saboteri-markiranti i dokoličari, svakodnevno glumatajući nekakvu kripto-demokraciju u manje-više praznoj dvorani a jedino petkom služe kao pouzdana glasačka mašina odnarođenoj, Kukuriku-oligarhiji!

Pa, pođimo redom…

Saboru je ovo danas bila posljednja sjednica pred poduži, dvomjesečni odmor (od nerada, o. a.) pa su se potrudili da sve zakone odglasaju po express-postupku; neki od Sabornika vjerojatno će odmor potražiti i na Titinim Brijunima kod Rade Šerbedžije-jer, tamo je sve po 7 kuna!

'Naš' Rade-Gade pored 'Kralja Leara' upravo priprema još jedan kazališni komad temeljem kojega će predratnog srbijanskog heroja Gavrila Principa predložiti za sveca Pravoslavne crkve!

Kako je teklo saborsko odglasavanje?

Najprije je na red došao Mirandov(Miralemov?) robovlasnički 'Zakon o radu' koji je s galerije ispraćen s gorčinom uz komunističku himnu 'Internacionale' a onda je slijedio kontroverzni 'Zakon o partnerstvu'. Naziv tog zakona je ustvari kamuflažno ime za brak između gay-eva i lezbijki, koji ima sve zakonske preferencije normalnog braka osim što se takvim ne zove, zahvaljujući vrijednom bračkom Bauku, Arseniju.



Ali, i to će se lako riješiti jer za onu šačicu agresivnih homoseksualaca u ovoj zemlji ganjc-'Nove Pravednosti' neće biti teško pronaći i (ras-)popa koji će ih blagosloviti; primjerice 'našeg' DonIvanka, crvenog popa!?

Izglasavanje tog Zakona o partnerstvu pozdravljeno je također s galerije na kojoj se okupila grupica muških gay-eva i ženskih lezbijki koja je nakon Saborske odluke razvila svoju višebojnu zastavu 'Duginih boja' bez da ih je itko u tome spriječio! Eto to je ta razlika u toleranciji između legalne LGBT-zastave i Saboru, predsjedniku države i vladi nepoćudnog amblema i domoljubne poruke Vukovarskog stožera…koje su u Sabor bezuspješno pokušali unijeti hrvatski branitelji!

Dakle, napis 'bolja i pravednija Hrvatska' trn je u oku našim narodnim deputatima dok se s druge strane u tom istom Saboru nesmetano vihori 'pederski' barjak Duginih boja!?

Ne bi bilo nikakvo čudo da je Sabor demokratskom većinom na kraju zasjedanja donio i zakonsku odluku o promjeni naziva ove države u 'LGBT-republika Hrvatska'…jer, simbolički rečeno, hrvatski 'pederi' pobijedili su hrvatske branitelje i to ne bilo gdje nego u časnom domu Hrvatskog sabora; ajme, majko!!!



damir kalafatić

» >
http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=33

[EdgarFranjul]

SUMRAK DEMOKRACIJE

Ivan Munjin
13:25, 05.08.2014.


LGBT aktivisti objavili imena 50.000 potpisnika za referendum

Danas se u gradu Houstonu (Texas, SAD) očekuje odluka gradskog vijeća o tome je li prikupljeno dovoljno valjanih potpisa za referendum na kojemu građani Houstona mogu odbaciti ili prihvatiti kontroverzni pro-LGBT antidiskirminacijski zakon. Lokalni LGBT aktivisti objavili su na internetu skenirane potpisne liste s imenima i adresom prebivališta svih 50. 000 građana potpisnika i tako ih izložili diskriminaciji, uznemirivanju i mogućnošću da izgube posao.

Početkom lipnja gradsko vijeće Houstona donijelo je “Houston Equal Right Ordinance” (HERO), tj. antidiskriminacijski zakon koji “proširuje zaštitu jednakih prava na gej i transrodne stanovnike”. Zakon je bio izglasan s 11 naspram 6 glasova usprkos protivljenju brojnih građana, udruga i vjerskih organizacija koji su okupljeni u građansku inicijativu “Ne nejednakim pravima” isticali da će zakon dovesti u pitanje slobodu savjesti malih i velikih poduzetnika.

Najveću zabrinutost izazvala je odredba koja traži od svih pružatelja “javnog smještaja” (public accomodation) da osobi koja živi u određenom “rodnom identitetu” omoguće da bez obzira na spol uđe u zahod na kojem stoji oznaka za određeni „rodni identitet“. Drugim riječima, prema novim odredbama „HERO zakona“ osobi muškog spola koja se oblači i živi u “ženskom rodnom identitetu” treba biti dopušteno ući u ženski WC. Protivljenje inicijative građana spornim dijelovima antidiskriminacijskog zakona gradonačelnica Houstona i deklarirana lezbijka Annise Parker okakrakterizirala je kao „pretjerivanje“, „dezinformacije“ i „laži“.

S obzirom da su houstonske vlasti odbile poslušale većinu građana i donijele sporni zakon, građanska inicijativa „Ne nejednakim pravima“ započela je prikupljanje potpisa za referendum. Prema houstonskom zakonu, građani imaju pravo u roku od 30 tražiti referendumsko izjašnjavanje o bilo kojem aktu koji grad donese, ako prikupe više od 17 000 potpisa. Građanska inicijativa prikupila je 50 000 potpisa i dostavila ih 3. srpnja u gradsko vijeće. Odluka o broju valjanih potpisa očekuje se prema zakonu u ponedjeljak, 4. kolovoza.

Lokalni LGBT aktivisti koji podržavaju antidiskriminacijski zakon tražili su uvid u potpisne liste, skenirali ih i objavili na internetskoj stranici heropetition.com kako bi se – piše na stanici – „moglo znati tko su oni koji aktivno žele lišiti građane Houstona jednakih prava“. Objavljena su imena i prezimena svih 50.000 potpisnika peticije za raspisivanje referenduma i njihove kućne adrese čime su ti građani izloženi diskriminaciji, uznemirivanju i mogućnošću da izgube posao zbog svojih stavova.

LGBT aktivisti opravdavaju objavljivanje pravom na pristup informacijama te tvrde da potpisi svjedoče o brojim zloporabama prilikom njihova prikupljanja. Ne žele otrkiti svoj identitet „kako bi se zaštitili“. Član lokalne LGBT udruge koji je dobio uvid u potpise, Noel Freeman, poručio je građanima čija su imena objavljena: „Ako vas je sram što su vaši politički stavovi javno objavljeni, onda biste možda trebali razmisliti o svojim političkim stavovima.“

Kao i u slučajevima zemalja koje su redefinirale brak, donijele zakon o životnom partnerstvu ili uvele ekstenzivne pro-LGBT antidiskriminacijske mjere, primjer Houstona ukazuje da zakonodavstvo koje se donosi za jednu skupinu građana (LGBT) dovodi do diskriminacije građana drugačijeg svjetonazora. Povezanost takvih zakona i diskriminacije na hrvatskom primjeru potvrđuju riječi Ane Brakus članice LGBT udruge Zagreb pride.

Dan nakon što su saborski zastupnici donijeli Zakon o životnom partnerstvu istospolnih osoba – usprkos protivljenju građna i referendumskoj odluci o ustavnoj zaštiti braka kao zajednice žene i muškarca, Brakus je izjavila: „Iskustva iz inozemstva pokazuju da je određeni broj obrtnika koji se bave organizacijama vjenčanja, od fotografa, slastičara, cvjećara pa sve do iznajmljivača sala, LGBT mladencima i mladenkama odbio pružiti svoje usluge. (…) Jedini način da se borimo protiv toga je da prijavljujemo takve slučajeve budući da u Zakonu o suzbijanju diskriminacije jasno stoji da se takvo nešto ne smije događati.“

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/svijet/lgbt-aktivisti-o ... eferendum/

[EdgarFranjul]

Otvoreno pismo Eltonu Johnu: Isus ne bi podržao gay „brak"


Autor Marcel Srijeda, 06 Kolovoza 2014
23:58


Elton John, poznati britanski kantautor, ima dva sina putem surogat majčinstva koje odgaja zajedno sa svojim muškim partnerom, ali to ga ne spriječava da Katoličkoj Crkvi i vjernicima dijeli lekcije o pomanjkanju suosjećanja.
Izgleda da za takve suosjećanje završava tamo gdje počinju razni prohtjevi homoseksualaca, nauštrb djece i svih ostalih.


Elton John je čak izjavio da bi religiju u potpunosti trebalo zabraniti, smatrajući to vjerojatno jako naprednim stavom. Nedavno je pak punio novinske stupce izjavama kako su se vremena promjenila i kako bi Isus Krist danas, da je živ, bio zagovornik gay „braka". Možda je uzaludno uvjeravati ateista poput Eltona Johna da je Isus Krist itekako živ, ali dopisnica Lifesitenewsa Kirsten Andersen iz Washingtona barem se Eltonu Johnu potrudila objasniti da Isus ni u kom slučaju ne bi podržao gay „brak".

Otvoreno pismo Eltonu Johnu: Ne, Isus ne bi podržao gay „brak"


Dragi Eltone,
najprije bih se željela ispričati što vam se ne obraćam s titulom 'sir,' ali budući sam Amerikanka, mi se s ove strane velike bare ne opterećujemo baš tim stvarima u vezi plemstva. Ali bez brige, još uvijek obožavamo sve u vezi slavnih osoba, zbog čega nisam mogla ne primjetiti kako su ovog tjedna novinski stupci u časopisima koje inače gutam puni vaših komentara o Isusu, Papi, Katoličkoj Crkvi...

Budući da sam i sama katolkinja, moram komentirati nekoliko stvari koje ste iznijeli u intervjuu Sky Newsu. Naime, tamo tvrdite da bi Isus Krist danas bio pobornik gay „braka", da je tradicija Katoličke Crkve „glupa i zastarjela," te da je papa Franjo „ogolio [Crkvu] do kosti" – i da takav razvoj situacije s Katoličkom Crkvom smatrate „sjajnim". Ali prije negoli se osvrnem na ove vaše tvrdnje, dopustite da iznesem nešto od onoga što ste govorili prije osam godina, točnije 2006. godine.

Tada ste u intervjuu za Observerov „Music Monthly" rekli ovo: „Kad bi se mene pitalo, potpuno bih zabranio religiju. Organizirana religija čini se da ne funkcionira. Umjesto toga pretvara ljude u zaista mrziteljske glodavce i uopće ne širi suosjećanje."

Dobronamjeran savjet, dragi Eltone: kada ovako otvoreno pokazujete mržnju naspram religije, tada je vrlo vjerojatno da će se svi vaši komentari u vezi s tim tumačiti s velikim nepovjerenjem ili će ih se u potpunosti odbaciti kao nevjerodostojne. Sad kad smo to rasčistili, pokušat ću svoje nepovjerenje ostaviti po strani i pozabaviti se vašim nedavnim izjavama pretvarajući se da se uistinu radi o ozbiljnim izjavama o vašem shvaćanju teologije ... znate, za razliku od verbalnih granata kojima se ljudi obično koriste kako bi naštetili Crkvi, vi ste već otvoreno priznali da bi vas uništenje Crkve jako usrećilo.

Počnimo najprije sa sljedećom vašom izjavom: „Da je Isus Krist danas živ, ne mogu zamisliti da bi on, kao kršćanin i veliki čovjek kakav je bio, govorio da je [istospolni „brak"] nešto što se ne smije dopustiti. On je stalno govorio o ljubavi, suosjećanju i praštanju i nastojao je zbližiti ljude i takva bi crkva trebala biti."

OK, najprije ovdje treba razjasniti nekoliko činjenica: Isus Krist nije bio kršćanin već njegovi sljedbenici. Isus Krist je bio Židov. Kao Židov, slijedio je židovski zakon Toru koja zabranjuje homoseksualne odnose. Sigurna sam da ste već naišli na neke citate iz tog zakona, ali za svaki slučaj ću vam ih podastrijeti par:
Levitski zakonik 18, 22: „Ne lijegaj s muškarcem kako se liježe sa ženom! To bi bila grozota."

Levitski zakonik 20, 13: „ Ako bi muškarac legao s muškarcem kao što liježe sa ženom, obojica bi počinila odvratno djelo. Neka se smaknu i krv njihova neka padne na njih."

Zvuči prilično surovo, zar ne? Ali prije negoli počnete histerizirati od straha, želim reći kako to definitivno NE znači da ja smatram da prakticiranje homoseksualnosti, nebitno da li se radi o vama ili nekom drugom, zaslužuje smrtnu kaznu. Ja čak ne ne vjerujem u smrtnu kaznu. Ono što želim reći jest da je prilično podmuklo implicirati da bi Isus Krist, koji je bio najposlušniji Židov koji je ikada postojao, odobrio nešto što najsvetiji nauk njegove vjere izričito zabranjuje, i to uz strašne posljedice. Također mislim da je još podmuklija vaša izjava na gay Paradi 2011. da je Isus Krist također bio „suosjećajan, superinteligentan homoseksualac".

Treba istaknuti kako u Starom zavjetu postoje dva odvojena slučaja kada očevi dobrovoljno nude svoje kćeri djevice bandama silovatelja kako bi time spriječili muškarce da siluju njihove muške poznanike i goste. Mogli bismo cijeli dan raspravljati o tome koliko je to bolesno i što nam to govori o tome kolika je bila vrijednost žene (ili o nedostatku iste) na drevnom Srednjem istoku, ali istina je da ovi primjeri također mnogo govore o tome koliko su prezirani bili homoseksualni čini u židovskoj kulturi u Isusovo vrijeme. Da je Isus – koji se nimalo nije plašio izazivati kontroverze – uistinu bio homoseksualac, zar ne mislite da bi o tome rekao koju riječ tijekom svoje 33-godišnje turneje „koja je toliko razgnjevila starješine"?

Imajte na umu da se radi o čovjeku koji je cijeli svoj život živio na način da se zauzimao za one koji su nepravedno potlačeni. Da je mislio da i homoseksualci spadaju među njih, mislim da bi sigurno nešto rekao o tome. Ali nije. U tadašnjem svijetu u kojem je bilo toliko animoziteta prema homoseksualnosti, evidentno je da njegova šutnja o tom pitanju govori i previše.

OK, idemo dalje. Također ste za Sky News izjavili kako mislite da je tradicija Katoličke Crkve „glupa i zastarjela." Naročito ste govorili o tome da bi se, prema vašem mišljenju, svećenici trebali ženiti – uključujući svećenike homoseksualce koji bi trebali sklapati brak s muškarcima – te kako se protivite obvezi celibata za svećenike.

Znate što imam reći na to? Ništa. Jer takvi stavovi nisu uopće bitni za raspravu. Radi se o vašem mišljenju, na koje imate pravo. Ali u konačnici, radi se jedino o vašem mišljenju, o ničemu drugom. S obzirom na to koliko mrzite Crkvu te bi ju ionako željeli zabraniti, nadam se da nitko u Vatikanu ne obraća pažnju na ono što vi mislite.

To me vodi do sljedeće točke, a radi se o tome da iako mi je drago da mislite da je papa Franjo „sjajan", imam osjećaj da nemate ni približnu ideju o tome tko je Papa i što on uistinu misli. Stoga ću vam dati savjet: ukoliko želite saznati što misli papa Franjo o homoseksualnosti, potražite što o tome govori Katekizam Katoličke Crkve. Sve se nalazi unutra. Nakon što pročitate, recite nam da li i dalje mislite da je papa Franjo „sjajan" ... jer upravo je to ono što on vjeruje – baš u svaku riječ koja tamo piše. Dok to ne shvatite, ne možete razumjeti papinstvo.

Gledajte, pape dolaze i odlaze. Neki će uživati u pompi i ceremonijama, a neki će se radije voziti autobusom. Neki će propovijedati o ljubavi, dok će drugi više propovijedati o zakonu i redu (većina će ipak propovijedati i jedno i drugo). Neki od njih će se čvršće držati tradicije, a neki će biti otvoreniji promjenama. Ali ono što nijedan papa neće moći promijeniti je sama Vjera. Sviđalo se to vama ili ne, to vam je tako. To vam je tako već 2000 godina i neće se promijeniti.

Zaključak je, Eltone, da se vi sramotite. Molim vas, ostavite teologiju stručnjacima koji su obrazovani na tom području. Papa Franjo si ne bi dozvolio da vam dijeli lekciju o tome kako skladati ili izvoditi pjesme, prema tome, prestanite mu dijeliti lekcije o tome kako će voditi svoju Crkvu.


Izvor: Lifesitenews.com/zdravstveniodgoj.com

http://croative.net/index.php/kultura-i ... %80%9Ebrak

[EdgarFranjul]

Moderni liberalizam sumirano

Slijedom ogromnih napora LGBT zajednice koja se u sprezi s „centrima moći“ (preciznije – pod njihovim diktatom) trudi neku novu „ideologiju“ progurati na čitavo društvo, obično pod izlikom tobožnje borbe protiv diskriminacije, a koja ne posustaje budući da je obilno financirana od lijevo-liberalnih vlasti, mnogih medija i „centara moći“, kroz idućih desetak godina moglo bi se u društvu promijeniti mnogo toga.

Mnogi su Hrvati nasjeli ovoj propagandi, baš kao što su pokazali nedavni rezultati referenduma o braku. Gotovo 500 000 Hrvata s pravom glasa zaista je povjerovalo da njihovi životni stavovi pršte od tolerancije. No istina je sasvim drugačija, a uspješna provedba referenduma samo je privremeno odgodila da hrvatsko društvo u praksi primijeni bolesne principe i razmišljanja koji u „modernom“ svijetu sve više uzimaju maha.

Slijedom informacija koje sam prikupio čitajući različite „konzervativne i zatucane“ autore i portale, htio sam na jednom mjestu sumirati što možemo očekivati u našim školama i društvu kroz idućih desetak godina. Jer kao što vidimo, sve liberalne i komunističke vlasti poput naših kukurikavca svom silom pokušavaju nametnuti novi svjetonazor, neovisno o većinskoj volji naroda.

Jasno je kako je jedan od načina da se ovo zaustavi protjerivanje Milanovića, Josipovića i inih u ropotarnicu političke povijesti, i to prije nego, uz gospodarski, i na društvenom planu naprave nesagledivu štetu.

Mnoge od dolje navedenih boleština mogle bi postati i dio školskih kurikuluma, a što će dovesti do masovnog napuštanja državnih obrazovnih sustava. Jer roditelji koji će svoju djecu slati u ovakve „ustanove za preodgoj“ (što će škole i vrtići s vremenom i postati), po odlasku iz istih nazad će dobiti djecu koja neće znati niti kojeg su spola – o brojnim drugim psihičkim problemima u kasnijoj životnoj dobi da ne govorimo.


Roditelj A i roditelj B

Iako su neke od prvih riječi koje djeca nauče izgovarati „mama“ i „tata“, čini se da je to stvar prošlosti. Ovi arhaični pojmovi pod hitno trebaju nove izraze, budući da u LGBT svijetu iz jasnih razloga više nisu prihvatljivi. Stoga se u službenim dokumentima nekih država mogu pronaći izrazi poput „roditelj A“, „roditelj 1“, itd., dok se majka ili otac više ne spominju. Baš me interesira koliki broj ljudi će biti spreman na ovakav „kompromis“ da ih se iz plemenitih pojmova poput „otac“ ili „majka“ preimenuje u nekakve formalne izraze. I to zbog jedne od 1000 obitelji kod kojih se ista sastoji od osoba istog spola. Tolerancija na visini, nema što.

To što će ovih 999 obitelji postati naivci i budale, to očito nije bitno. Ovo je doduše u skladu s borbom manjima za svakakva prava, o čemu sam pisao ovdje.


Roza više nije in

U nekim državama poput Engleske, postalo je nepoželjno djevojčicama kupovati roze igračke ili ih umatati u rozi papir. Ako osobi ženskog spola kupiš barbiku, a ne autić, ili odrasloj ženi umjesto buketa cvijeća ne doneseš set alata, automatski ćeš biti svrstan u seksista i, dakako, homofoba. Stoga su neki vrtići i škole počeli masovno mijenjati ovu praksu jer ona nije u skladu s rodnom ideologijom (đenderizmom) koja govori da spol nije stvar bioloških faktora, već stvar odgoja. Stoga je dječacima nužno pod hitno uzeti autiće i na igranje im dati barbike i haljinice, kao što se to već radi u liberalnijih zemljama, jer djeca od najranije dobi trebaju započeti s otkrivanjem svojeg rodnog identiteta…


Gay slikovnice i vrtići

U nekim skandinavskim državama, u Francuskoj i tko zna gdje sve ne, u vrtićima djeci pod nos guraju slikovnice tipa „moji dva tate“ ili „moje dvije mame“, „gay je ok“, „hodati gol je prirodno“ i slične. Kakva pepeljuga ili snjeguljica, kakve princeze ili prinčevi, to je sve seksističko i stvar prošlosti. Prave vrijednosti uče se putem slikovnica gdje su na slikama goli ljudi, što je pak u skladu sa djecom kao seksualnim bićima od rođenja. Ista dakle ona ideologija (mislim da nema točnijeg izraza) koju preko UN-a pokušava progurati Kinsey institut, a u domaćim okvirima Štulhofer, Jovanović i slični.


Rodna ideologija (đenderizam)

Jedna od najbolesnijih ideja koja je potekla iz LGBT-a i drugih „centara moći“ jest rodna ideologija, kolokvijalno nazvana đenderizam. O tome su pisali mnogi portali te su đenderizam detaljno secirali, a za one kojima ovaj pojam možda nije do kraja jasan, evo objašnjenja: to je shvaćanje po kojem spol nije biološka, već psihološka kategorija, odnosno stvar odgoja. Drugim riječima, urođene anatomske osobine više nemaju nikakav utjecaj na spol osobe, jer spol je stvar „glave“. Stoga treba pod hitno dječake već od malih nogu oblačiti u haljinice, a djevojčice u traperice i trenirke kako bi već od malih nogu „otkrili“ svoj „pravi“ spol. Držim da ne treba posebno isticati kakve bi psihičke probleme mogle imati osobe koje se od malih nogu odgaja na ovaj način. Usput budi rečeno – to je ideologija koju u hrvatske škole želi uvesti kukuriku koalicija.


Ozakonjena pedofilija

Vjerujem da su mnogi upoznati s pedofilskom strankom koja je jedno kratko vrijeme postojala na nizozemskoj političkoj sceni. Nizozemska koju mnogi mladi Hrvati potenciraju kao vjerojatno najcool zemlju u svijetu jer je legalizirala travu i ostale lake droge – točno ono što nedostaje našoj domovini da bi mladi odjednom postali kreativni, uspješni i obrazovani – ovim je postupkom pokazala kojim smjerovima ide liberalna Europa. Jer iako je tako nešto očigledno zakonski bilo moguće, trebao je u igru uskočiti zdrav razum i to ne dozvoliti.

Ali u svijetu u kojem se i najgori psihički poremećaji umjesto bolesti promatraju kao „pravo izbora“ te se takvima pokušavaju omogućiti razne privilegije i prava, čini se da nema goreg od pokušaja „centara moći“ da ozakone pedofiliju i ostale nastranosti kao validno seksualno opredjeljenje. Jedan od koraka jest uvođenje paradigme po kojoj su djeca seksualna bića od rođenja (preko školskog spolnog odgoja, primjerice), pa bi slijedom toga i pedofilija postala zakonski ispravna stvar.

Od svih užasa koje nam LGBT zajednica u sprezi s tko zna kim želi progurati pod normalno, mislim da se ovog moramo najviše bojati. Jer upravo će takve odredbe mnogima dati krila te će naša djeca postati lak plijen mnogim strvinarima kojima niti zakon više neće biti u mogućnosti stati na kraj. Nikako mi nije jasno koji interes stoji iza ovog, no moguće da ima veze s tim da prema nekim istraživanjima preko 85% pedofila čine homoseksualci. A ne recimo svećenici i drugi crkveni djelatnici…


Eutanazija djece i odraslih

Doktor Timicin, fiktivni lik iz zvjezdanih staza živio je na planetu Kaleon II na kojem je tradicija nalagala samoubojstvo na 60. rođendan. S obzirom da je hedonizam postao jedini prihvatljiv način suvremenog društva, potrebno je izgleda tradiciju s Kaleona prenijeti i na planet Zemlju. Jer tko više ima želje i volje gnjaviti se s onemoćalim starcima ili patiti nad bolesnom djecom? Za jedne i druge stiže humano rješenje u vidu eutanazije – prema liberalima, to je „čin samilosti“, a prema realnom shvaćanju to je klasično ubojstvo.

Uostalom, Belgija je ozakonila i eutanaziju djece, dok sve ide prema tome da se i psihički bolesnim osobama omogući „pravo na izbor“. Ja bih rekao „najsebičniji izbor“ otkad je svijeta i vijeka jer nitko nije jedinka sama za sebe te nečija smrt uvijek ima veliki utjecaj na rodbinu, prijatelje, znance, društvo, itd.

O tome što se zbog svih tih sloboda dogodilo s belgijskim društvom, predlažem pročitati ovaj tekst. http://www.bitno.net/vijesti/kako-je-oz ... la-belgiju


Diskriminacija u odnosu na LGBT osobe

Promatram nedavno na televiziji krajnje neuvjerljivog člana udruge „Rišpet“ kako priča o nekakvom nasilju, diskriminaciji na radnom mjestu, itd. prema osobama homoseksualne orijentacije. Njegov kratki govor bio je toliko neuvjerljiv da je bilo očito da niti sam ne vjeruje u ono što govori, jer u priče da ih netko napada isključivo zbog seksualne orijentacije ili da su diskriminirani na raznim poljima poslovne sfere ne vjeruje više nitko. A iz priloženog, bilo je očito da više niti oni sami ne vjeruju u to, već jednu te istu laž ponavljaju u nedostatku ikakvih suvislih dokaza.

Jer ako je sve prepuno diskriminacije prema homoseksualcima, kako onda objasniti činjenicu da koga god pitaš o tim stvarima, svi redom govore da ih nije briga tko s kim i gdje radi one stvari. Ovo potvrđuju i mnogobrojni komentari na društvenim mrežama, grupe podrške, da ne nabrajam dalje. Iako LGBT-ovci uporno pokušavaju javnost uvjeriti da su diskriminirani i zastrašivani od većine društva, obično se radi o pojedincima koji na isti način mrze i crnce, bijelce, katolike, muslimane, židove, itd. Što uostalom pokazuju i statistike policijskih izvješća. Jer nije baš da je svaki šamar u smjeru LGBT osobe stigao zbog homofobnih stavova…

Stoga se dade zaključiti da se radi o čistoj paranoji te jednoj krajnje pokvarenoj igri kojom oni žele postati „jednakiji“ od drugih.


Feminizirani muškarci

Upišete li u Google tražilicu izraz „men then and now“, ubrzo ćete shvatiti o čemu se radi. Uostalom, ne treba nam niti google – dovoljno se prošetati gradom i vidjeti sav užas i ruševine onog što je nekad predstavljao pojam „muškarac“. Nije to doduše nastalo slučajno – moda, ta najbolja marketinška ideja otkad je svijeta i koju osobno definiram kao „genijalan način konstantnog uzimanja novca budalama“, odličan je pokazatelj u kojem smjeru pušu LGBT vjetrovi i moderno shvaćanje društva.

Jer ono što se danas prodaje pod „moda suvremenog muškarca“ samo je krajnje ismijavanje onog što muški rod ustvari jest. Ovo je jedan od načina da LGBT organizacije u sprezi s „centrima moći“ proguraju homoseksualnost pod normalno, budući da oni prihvaćaju samo takve osobe. Da to nije istina, vjerujem da ne bi postojale posebne četvrti u mnogim svjetskim gradovima u kojima žive isključivo LGBT osobe i u kojima se heteroseksualne osobe smatra krajnje nepoželjnim susjedima.


Seksualizacija djece

Definitivno najgora „ideologija“ koju „centri moći“ žele progurati jest seksualizacija djece. Alfred Kinsey bio je vjerojatno prvi koji je započeo s ovakvim pristupom, mučio djecu i surađivao s pedofilima koji su taj prljavi posao radili za njega. Njegovoj „znanosti“ koju u domaćim okvirima propagira i brani Aleksandar Štulhofer, desetljećima se hrabro suprotstavlja Judith Reisman – da, dragi čitatelji, upravo ona Judith na koju su kukurikavci gledali kao na samog đavla i koju je mlada liberalna garda s politološkog fakulteta „rasturila argumentima“ – da, dragi čitatelji, upravo onog fakulteta čiji studenti imaju velikih problema svijetu objasniti što bi oni kao budući politolozi točno trebali raditi. Osim širiti ljevičarsku liberalnu ideologiju, dakako.


Istospolni brak i posvajanje djece

Wikipedija kaže da je relativizam „filozofsko shvaćanje kako ništa ne vrijedi apsolutno i nužno, nego tek u odnosu prema nečemu drugom.“ Danas je čini se relativizam postao glavna filozofija modernog shvaćanja svijeta. Nekad je brak bio zajednica muškarca i žene, danas se želi i to promijeniti. Na tisuće je takvih primjera – paradigme koje su naizgled bile jasne i vječne, sada prolaze kroz „radionicu relativizma“, ako se mogu tako izraziti.

Ako u navedenu „radionicu“ ubacite primjerice brak, rezultat će biti da je brak zajednica dvaju muškaraca, dviju žena, a s obzirom da se raznorazna psihička stanja pokušavaju progurati kao „pravo na izbor“, moguće je očekivati da će brak postati i zajednica između životinje i čovjeka, između automobila i čovjeka, itd. Mislite da sam paranoičan i da pretjerujem? Možda i jesam, no prije recimo 30 godina, mnoge od boleština koje su danas na snazi i koje se pokušavaju progurati zakonskim okvirima, nikome nisu bile niti u primisli.

Što se tiče posvajanja djece od strane istospolnih parova, o tome će izgleda biti najviše razgovora, budući da se od svih tih ideja čini kao „najprirodnija“. Ova se vlast trudi „preodgojiti narod“ kako bismo ovo (i sve ostalo) prihvatili pod normalno – moram priznati da mi se najviše gadi kad neki lijevi političar priča o „društvu koje je još uvijek zatvoreno“ i kojeg treba „educirati“. Divnog li društva kojeg će odgajati primjerice Vesna Pusić, Vesna Teršelič, Aleksandar Štulhofer, Jelena Rudan i slični…

Zagovornici posvajanja djece od strane istospolnih parova obično koriste najgori mogući argument koji postoji – gledajte, eto, kakvih sve obitelji ima čiju bi djecu puno bolje odgajali homoseksualni parovi. Jer ako ćemo razgovarati na toj razini, zašto onda izostaviti one izvanredne heteroseksualne parove koji su prema ljudskim kvalitetama jednaki tim briljantnim i nezamjenjivim homoseksualnim parovima? Uz tu sitnicu da djeci mogu ponudi oca i majku čija je uloga u odgoju apsolutno nezamjenjiva, a ne roditelje A ili B, odnosno dvije majke i dva oca. Ili je nužno kroz „radionicu“ poslati i oca i majku?


Zaključno

Da referendum o braku nije prošao, uvjeren sam da bi polovica od ovog gore već bila zakonski razrađena (ako već i nije) te bi sve bilo spremno za zakonski poguranac. Jer nitko ne želi samo prst, uvijek želi cijelu šaku, ruku, u konačnici i čovjeka.

Jeste li sada svjesni, ovce hrvatske, kome ste skoro dali krila? Skupini ljudi koja želi iz temelja promijeniti apsolutno SVE društvene paradigme na kojima je društvo nastalo te ga samim time nepovratno uništiti.

Pa ti pošalji dijete u vrtić! Ili se usuditi navršiti 60 godina života.

Prije će biti da ćeš u strahu za vlastiti život 60. rođendan proslaviti i predstaviti kao desetu godišnjicu pedesetog rođendana.

http://bbird.me/moderni-liberalizam-sumirano/

[EdgarFranjul]

Kontra gay paradi u Osijeku: Akcija PRAZAN GRAD Osijek

Autor: A. Pranjić
Datum: utorak, 26. kolovoza 2014. u 15:53

''Pustimo da parada prođe praznim ulicama grada Osijeka, te na taj način pošaljimo poruku'', kažu organizatori akcije.

S obzirom na to da će se u Osijeku ove godine održati prva gay parada koju organizira organizira udruga LiberOs u subotu 6. rujna 2014. godine, na Facebooku je osvanuo poziv na sudjelovanje u akciji ''Prazan Grad Osijek''. Cilj akcije je da što manji broj ljudi bude u centru grada za vrijeme održavanja parade.

292137.jpeg (52.28 KiB) Viewed 18461 times

U opisu stranice na Facebooku navodi se:

06. rujna 2014.g. sa početkom u 11:00h, u Osijeku će se održati 1. Gay Pride.

Dragi sugrađani i sugrađanke,

potaknuti ružnom slikom Splita kad se održao 1. Split gay pride, kao i slikama tučnjave sa hrvatskom policijom, koje su obišle cijeli svijet, odlučili smo pokrenuti akciju "PRAZAN GRAD" po uzoru na splitsku akciju "PRAZAN GRAD".

Naime, kako bi izbjegli NASILJE na osječkim ulicama i stvaranje nereda, pozivamo vas da taj dan bojkotirate sve sadržaje u centru grada gdje će se odvijati parada. Pustimo da parada prođe praznim ulicama grada Osijeka, te na taj način pošaljimo poruku.

Pozivamo Vas, 06. rujna 2014.g. bojkotirajmo dolazak u centar grada (Glavni trg, Promenada, Kapucinska, Ul. Vjekoslava Šengla). Ne dozvolimo nasilje nad ulicama, te na dostojanstven način pošaljimo jasnu poruku: Ne želimo financirati NIČIJA paradiranja.

Poruka za našu Kohortu:

Ova molba se odnosi i na vas. Vjerujte nam, veću štetu ćete im napraviti ako ih ignorirate nego da se idete sukobljavati s policijom da bi se probili do njih. Oni i žele da ih dođete napadati jer se na taj način promoviraju. Ne dozvolite im to zadovoljstvo, IGNORIRAJTE IH!

PRAZAN GRAD!

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... sijek.html