O medijima i novinarima

[EdgarFranjul]

MASOVNI MEDIJI U SLUŽBI ZLA: Pogledajte 4 načina kojima mediji od vas stvaraju poslušnu 'ovcu'!

Autor: Zrinka K.
Datum: petak, 04. srpnja 2014. u 08:12

Lažu, obmanjuju, skreću pozornost, a vi im vjerujete?

U vremenu gdje mediji glavne struje zlouporabljuju svoju moć, te su se pretvorili u propagandnu mašineriju vladajućih struktura, globalni alternativni mediji polako dobivaju informacijski rat. U sljedećem tekstu skrenut ćemo vam pažnju na neke od načina manipulacije medija glavne struje prema kojoj se kroji naša stvarnost.


1. Skretanje pozornosti na određen događaj, mantranje

Mediji glavne struje isključivo se usredotočuju na jednu priču o nekom događaju (npr. nedavno: Svjetsko prvenstvo, ili poplave) ili problemu, te se tako dobije učinak marginalizacije drugih točaka gledišta koje vrijede jednako, ako ne i više. Umjesto činjenica i objektivnih podataka, glavnu riječ u marljivim novinarskim umovima vode pripovijesti. Novinari i urednici koji nadziru izradu vijesti igraju gotovo istu ulogu kao i scenaristi pri stvaranju filmova. Njihova moć proizlazi iz činjenice da javnost ono što gleda na vijestima uzima kao jedinu pravu istinu. No, beskonačan niz primjera pokazuje da su zapadni mediji glavne struje daleko od prave istine.

Novinari i urednici koji djeluju u službi obavještajne zajednice u SAD-u glasnici su moći. Njihov je posao ponavljanje vladinih pripovijesti i vladinih mantri. Nekoliko primjera:

"Al-Qaeda" je mantra, a ne internacionalna teroristička skupina koja je u ratu s SAD-om i zapadnim svijetom. "Arapsko proljeće" još je jedna od mantri medija glavne struje koju su zapadne vlade koristile kako bi ispunile svoje vanjsko političke ciljeve na Bliskom istoku. Među novijim mantrama je npr. i "fiskalna granica". Medijski glasnici vladajuće elite ne diskutiraju kako su privatni bankarski sektor, Wall street i skupi osvajački ratovi doveli do sloma zapadne ekonomije. Oni jednostavno ponavljaju mantru "fiskalna granica", te zatim predstavljaju pristrana rješenja koja pogoduju bankarima na vlasti dok paralelno uništavaju životne standarde srednje i niže klase.

Njihovim fokusiranjem na "fiskalnu granicu", umjesto na bankarski sistem, mediji glavne struje legaliziraju pljačku i harač ljudi od strane nadnacionalnih bankara.

Jedan od hrvatskih primjera, koje su hrvatski mediji odlično preuzeli od zapadnih medija glavne struje jest gostovanje Darka Mihajlovića u emisiji Nedjeljom u dva, koji je u udarnom terminu nacionalne televizije na vrlo jednostavan način približio ljudima istinu o ekonomskoj krizi i bankarima. Dan nakon gostovanja apsolutno svi mediji u Hrvatskoj razapeli su Darka Mihajlovića zbog lažnog predstavljanja od strane novinara HRT-a, a niti riječ o onome što je pričao u emisiji. No, sličan takav slučaj imali smo nedavno i s gradonačelnicom Merzel, čije su korupcijske afere pale u drugi plan nakon što su masovni mediji vješto prezentirali bogate mesne plate i kolače s kojima je dotična potkupljivala. Ali i afera oko slučaja Antonije Bilić bila je planirana jer su za vrijeme bespotrebnog ispumpavanja jezera i medija koji su pratili taj 'show', vladajući donijeli hrpu novih zakona. Baš kao i za Vrijeme Svjetskog prvenstva. Zapamtite, kada su u igri veliki svjetski događaji, kada se događaju afere i kada su mediji planski usmjereni na jednu stvar, tada se u svijetu pa i kod nas događaju najveće prijevare, izglasavaju se zakoni u tajnosti, itd.


2. Proizvodnja lažnih vijesti

Ratna propaganda nije nova stavka ratovanja, no moderni mediji doveli su ovu umjetnost do vrhunca, a jedan od tih primjera toga je Sirija.

Centri propagande poput CNN-a, Al Jazeere i BBC-a izvještavali su nas o lažnim masakrima počinjenim od strane sirijske vlade, lažirali veličinu prosvjeda protiv Assada i generalno pretjerali u ocjeni mržnje prema Assadu u Siriji. Mi nismo u mogućnosti procijeniti koliko je ljudi stradalo u sukobima u Siriji jer su mediji rutinirano izmišljali cifre koje ponavljaju dok one ne postanu priznate činjenice. Isto je bilo i s ratom u Hrvatskoj, a slično se događa i s ratom u Ukrajini, no tu su i lažne i iscenirane slike i događaji iz nedavnih poplava a koje su zapljusnule medije.

Do danas, zapadni mediji stvorili su "ružičastu" sliku o "napaćenim pobunjenicima" u Siriji koji su ništa nego strani plaćenici, koje NATO i SAD opskrbljuju naoružanjem.
Ako se odmaknemo od medija glavne struje jasno možemo vidjeti da je revolucija izmišljena, već da se vodi rat identičan onom u Libiji, jedino što politički svjestan sirijski narod nije nasjeo na priču o "Arapskom proljeću".

3. Propuštanje činjenica i drugačijih mišljenja

Budući da mediji glavne struje posluju u političkom okruženju, činjenice koje se ne slažu s riječima političke elite jednostavno se potiskuju. Oni koji imaju drugačije mišljenje ismijavani su poput luđaka, optuženi su da su paranoični, teoretičari zavjera ili u novije vrijeme, da pomažu terorizam.

No, isključivanje realnosti može funkcionirati neko vrijeme, no postaje sve teže i teže ismijavati nezavisne istražitelje i nazivati ih teoretičarima zavjere, jer internet je omogućio brzi protok informacija kao nikada prije u ljudskoj povijesti. Ako ne nastupi cenzura interneta, što se već dugo vremena i pokušava napraviti (ACTA, SOPA, CISPA i sl.), novinare medija glavne struje vrlo će vjerojatno povijest ismijavati.



4. Masovna indoktrinacija javnosti kroz mitove i rituale

Primjer napada na New York 11. rujna, 2001. najbolje dokazuje da ljudi misle mitski, a ne racionalno. Totalitarnoj državi s ogromnim medijskim resursima vrlo je lako uvjetovati ljudima što da misle. Problemi nastaju s dolaskom konkurentske pripovijesti, one koja se zapravo temelji na znanstvenim činjenicama, za razliku od propagande. Ali kontinuirana medijska kampanja ispiranja mozgova javnosti u kombinaciji s traumom terora može vrlo efektno držati javnost pod "čarolijom" vlade dugo vremena.

Što se točno to nalazi iza masovnih javnih rituala koji izjednačuju političke vođe, te ih potiču na radikalno djelovanje koje inače ne bi prihvatila šira javnost? Oni jednostavno stvaraju masovnu paniku i kaos, što je u zapadnom svijetu nakon 11. rujna 2001. rezultiralo većom državnom vlasti nad glavama običnih građana.

Kada se cijela civilizacija emotivno i intelektualno preda određenom mitu gotovo ju je nemoguće odvojiti od tog mita, unatoč dokazima protiv. Kako je to mit 9/11 koristio zapadnim političkim vođama? U smislu rata, Zapad je bio politički u mogućnosti godinama voditi agresiju protiv brojnih nevinih zemalja na Bliskom istoku držeći se mita o 9/11 kao moralnom opravdanju za brojne počinjene zločine. U Hrvatskoj je primjer mantranja Europske Unije koja je dobra za Hrvatsku. Mantrali su i mantrali mediji dok nas nisu prisilno uvukli u tu tvorevinu. A danas iako je jasno vidljivo da skoro pa ništa pozitivno iz EU-a za Hrvatsku nije stiglo, svejedno se od euroskeptika "rade" luđaci. No, Hrvatska je svojim izlaskom na referendum o braku dokazala da na nju medijska indoktrinacija baš i ne djeluje, što je za svaku pohvalu, jer malo kome je uspjelo to, što je uspjelo Hrvatima u borbi s medijima.

http://www.dnevno.hr/vijesti/misteriji/ ... -ovcu.html

[EdgarFranjul]

Mirjana Hrga se pita: Što Hrvati imaju s Dubrovnikom?

Autor: 7Dnevno 4.srpnja, 2014.
Datum: nedjelja, 06. srpnja 2014. u 11:02

"Dobro, ali što Hrvati imaju s Dubrovnikom? Pa to je sve napravljeno prije 600 godina!", ispalila je Hrga u programu TV postaje Al Jazeera Balkans, u razgovoru s akademikom Vladimirom Iblerom, koji je nije demantirao, ali to se i ne može zamjeriti čovjeku koji je prešao u drugo stoljeće života

Svojedobno je Denis Kuljiš nazvao "prisavskim talibanima" skupinu novinara i urednika koji su zavladali HRT-om nakon trijumfa Kukuriku koalicije i poznate sječe 40 urednika. Kuljiš je vjerojatno mislio na njihovu isključivost u razgovorima i pristupu novinarstvu koji više poveznica imaju s militantnom (džihadističkom) organizacijom, nego sa suvremenim novinarstvom.

Ja bih se složio s nazivom militantne skupine s Goranom Radmanom na čelu, ali bi dodao još koji argument u prilog teze kako se radi o talibanima, a ne o novinarima. Naime, HRT nikada, osim u vrijeme Domovinskog rata, nije bio neko istaknuto s(t)jecište hrvatske nacionalne misli i osjećaja, ali ono što je uslijedilo nakon dolaska Kukuriku koalicije i spomenute uredničko-novinarske ekipe na čelo HRT-a, može se usporediti samo s kulturocidom koji su talibani napravili na svjetskoj kulturnoj baštini u Afganistanu.

Moderni talibani na HRT-u i šire...

Kao što su talibani minirali stoljećima stare kipove Bude, tako su i "prisavski talibani" nastojali minirati svaki trag hrvatske kulture, nacionalne misli, ali i općenito opozicije u Hrvatskoj. Ta intencija posebno je bila izražena u informativnom programu, a nakon što su ovladali servisom informativnog programa, uskoro su im se na udaru našle sve redakcije, od religijskog do kulturnog programa. Jednoumlje, neuvažavanje različitosti i općenito nedoživljavanje hrvatske kulturne i nacionalne posebnosti, jedinstveno je svim džihadistima iz te poveće skupine okupljene u HRT-u.

Međutim, moderni talibani ne obitavaju samo na HRT-u, iako se ta "nacionalna" kuća pokazala izvrsnim inkubatorom za njihovo stasanje i izobrazbu, pa su se poslije raširili u sve moguće društvene i novinarske pore. Tako sam nedavno, "šaltajući" programe na televizoru, naišao na još jedno talibansko čedo HRT-a i Nove TV. Doduše, čedo nema ništa s novom generacijom talibana stasalih pod patronatom Kukuriku koalicije, ali bi moglo biti prototip za sve buduće naraštaje talibana, kao i za ovu generaciju koja upravo završava obuku kod Radmana.

Riječ je o Mirjani Hrgi, istoj onoj Hrgi koja je u anale političkog novinarstva ušla objavivši vijest o smrti Ivice Račana. Hrvatska nikada neće zaboraviti njenu izjavu: "Umro je čovjek koji nas je naučio demokraciji"(!) Čast pokojnicima, ali ne znam gdje je u slobodno vrijeme Ivica Račan poučavao demokraciju. Možda u Centralnom komitetu SKH, partijskoj školi u Kumrovcu, Lepoglavi ili Staroj Gradišci? Na stranu taj davni grijeh Mirjane Hrge, jer me je novi, moram priznati, šokirao više nego taj prethodni - antologijski.

Hrvatska bez prava na dubrovačku povijest i kulturu

Naime, radeći intervju sa 101-godišnjim akademikom Vladimirom Iblerom za TV postaju Al Jazeera Balkans, sa sjedištem u Sarajevu, Hrga se dotakla hrvatskog identiteta, budućnosti i prošlosti "na ovim prostorima". U jednom trenutku je intervju skrenuo na Dubrovnik i njegove ljepote, a tada je i Hrga pokazala svu raskoš talibanske obuke:

"Dobro, ali što Hrvati imaju s Dubrovnikom? Pa to je sve napravljeno prije 600 godina!", ispalila je Hrga ispred akademika Iblera koji je nije demantirao, ali to se i ne može zamjeriti čovjeku koji je prešao u drugo stoljeće života. Tako se Mirjana Hrga, obučavana u talibanskim centrima u Zagrebu, dokazala kao izvrstan vojnik TV postaje koja, inače, ima ekskluzivu na sve video uratke Al-Qaede i talibana. Tako je u samo jednoj rečenici Hrga prebrisala sve hrvatsko iz Dubrovnika - iz dubrovačke književnosti, povijesti, arhitekture i umjetnosti.

Mala Mirjana je vojnik kakvog se ne bi posramio ni Šešelj, ni svi velikosrpski ideolozi koji godinama svojataju dubrovačku kulturnu baštinu, a napose dubrovačku književnost. U jednoj rečenici ona je oduzela Hrvatskoj bilo kakvo pravo na dubrovačku povijest i kulturu. Sreća što je Mirjana Hrga beznačajna voditeljica, a Al Jazeera, unatoč silnim milijunima koji se iz Katara slijevaju u sarajevsku Centralu TV postaje, beznačajni informativni servis.

Tako se i dogodilo da u nekoliko sljedećih dana nitko iz nacionalne kulturne javnosti i inteligencije nije reagirao na taj sramotni ispad. Izgleda, da sam samo ja primjetio to komadanje dubrovačke povijesti i kulture, naišavši slučajno na tu TV postaju, a ustvari tražeći program Historyja. Tako mi je umjesto povijesnog kanala, sat povijesti održala Mirjana Hrga. Doktorirala je na visokoj talibanskoj školi u Zagrebu, a trenutno predaje u Sarajevu. Još jedan podatak za našu polupismenu profesoricu Hrgu - Dubrovnik je malo stariji od 600 godina!

U naprednoj talibanskoj obuci sve je moguće

No, iako sam pomno pratio nastavak emisije, nakon ispada s Dubrovnikom nisam mogao dokučiti čijoj nacionalnoj kulturi bi Hrga pridružila Dubrovnik? Možda bošnjačkoj? Njeni šefovi iz Dohe i Sarajeva sigurno bi pljeskom, a možda i obilatim honorarom, pozdravili kada bi se pronašla neka povijesna spona između Dubrovnika i Bošnjaka. Doduše, Bošnjaci kao narod postoje od 1993., a prema Hrginim izračunima, Dubrovnik je nastao prije 600 godina! Kako sada sve to pomiriti i staviti u povijesno-vremenski okvir, a da budu zadovoljni i povijesna znanost i šefovi u Dohi? Možda bi Hrga sljedeći put mogla izjaviti kako je Dubrovnik, ustvari, muslimanski grad - ionako je bio vazal Osmanskog carstva, a onda su došli genocidni Hrvati i sve Dubrovčane pokatoličili. Nezapamćena inkvizicija. Džamije su postale katoličke crkve, Gundulić nije bio isusovac, nego - imam.

Sve to može imati smisla, kako da ne, pa i Hrgin kolega Tihomir Ladišić je svojedobno izjavio na HTV-u kako je HV, odnosno HVO, granatirao Sarajevo za vrijeme rata u BiH. U naprednoj talibanskoj obuci sve je moguće, pa i to da ispod imena Mirjane Hrge piše da je ona - novinar!

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... nikom.html

[DeeJay]

Našla se družina u Al Jazeeri Balkans s predvodnikom JUtelcem Goranom Milićem Ili pak družina u HRT-u predvođena Titinim štafetonoscem i sekretarom, pardon predsjednikom SKOJ-a Goranom Radmanom Neš ti kvalifikacije Sabralo se društvo s ko'ca i konopca, od zla oca i gore matere, pa nam kroji gaće Svu tu bagru treba rastjerati i doživotno im zabraniti istupanje u bilo kojem sredstvu javnog priopćavanja, privatnom ili državnom, svejedno Nije demokracija za svakoga i nije demokracija lupetanje tipa insinuacije Mirjane Hrge o (ne)hrvatskom Dubrovniku. To je nešto puno gore, maligno čak!

[EdgarFranjul]

J. Čelan: Je li vijest da su „Britanci počinili masakr u Ahmićima“?

Objavljeno Nedjelja, 13 srpnja 2014 18:00


Senzacionalna tvrdnja iz Glasa Koncila od 6. srpnja, koja ne zanima nikoga drugoga!


Četvrt je stoljeća od stjecanja hrvatske nezavisnosti, a ova zemlja, kako se to – dijelom pojednostavljeno, ali u biti istinito – kaže, nema svoje medije. Ne može pravodobno obavješćivati većinu svoga naroda čak ni o najvažnijim temama vlastitoga opstanka. Deset vodećih kanala s koncesijom za cijelu državu izravno su strani, okupatorski (RTL, Nova), ili u vlasti domaće pete kolone, okupirani (četiri kanala HRT-a).

Svi vodeći dnevni listovi u vlasti su stranaca: austrijske Styrije i njemačkog WAZ-a (čiji su pak oni, duga je priča). Hrvati imaju nekakve mrvice, zapravo, cijeli niz medijskih „gerilskih odušaka", ali nema, recimo, ni jednoga zaista pravoga hrvatskog medijskog „mogula". Još manje takvoga koji bi svijet gledao iz hrvatskoga kuta, a to uvijek znači i s jasnom sviješću o općem državnome i narodnome probitku.

Ali, to je već desetljećima opće mjesto. Evo, u intervjuu u najnovijem broju Glasa Koncila od 6. srpnja novi predsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović govori, gotovo fatalistički, o „nepravednoj raspodjeli medijske moći". Ima li onda uopće smisla o tome govoriti, kad su stvari desetljećima iste?

Ima i mora imati – demokracija je općenito nedostižna, ali nije svejedno ima li je malo ili malo više. Ako je pak raspodjela informativne moći kao u Hrvatskoj – u korist stranih (britanskih) zavojevača i njihove domaće („lijevo-liberalne") protuhrvatske pete kolone – onda je „demokracija" kao pojam, riječ i stvarnost gola sprdnja. Zapravo, uopće je nema.


Sotonska urota

Povod svemu ovome kratak je tekst pod naslovom „Pozvali su CNN da snimi događaj" s potpisom Zorana Kotnika, objavljen u već spomenutom Glasu Koncila, toga istog 6. srpnja. Povod njemu izlazak je iz zatvora Darija Kordića i val mržnje kojim se rečena protuhrvatska pete kolona obrušila na sve Hrvate koji misle da je riječ o potpuno nevinu čovjeku koji je, bez ikakve krivice, odležao blizu dva desetljeća u stranim kazamatima.

Kotnikova osobitost je ova: on sebe predstavlja kao umirovljenoga hrvatskog obavještajca i u tekstu tvrdi ono što se ne usuđuje kazati ni velika većina domoljubnih Hrvata, koji žestoko osporavaju haašku presudu Kordiću. Po njemu, Kordić je, naravno, nevin, ali nevini su i svi drugi (bezimeni ili tek nejasno apostrofirani) Hrvati – jer, jednostavno, masakr u Ahmićima počinili su Englezi, i to po narudžbi muslimanske Armije BiH!

Kotnik, dakle, u ovome tekstu tvrdi kako je „službeno, kao pripadnik obavještajne zajednice, razgovarao s mnogim Bošnjacima, muslimanske vjeroispovijesti, koji su samoinicijativno dali vlastoručne pisane izjave „pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću da su u Ahmićima zločin počinili engleski vojnici koji su bili u sastavu Unprofora, a koji su se preobukli u odore HVO-a" i kasnije „pozvali CNN da snimi događaj". „Egzekucijom je zapovijedao pukovnik Collins (isti onaj koji je svjedočio u Haagu)", kaže se još."Englezima je taj masakr planirala i platila Armija BiH".

Kotnik dalje tvrdi da je bilo više takvih izjava, ali određeni segmenti vlasti u Hrvatskoj te su izjave ostavili negdje u arhivu ili ih uništili, a nisu ih provjerili i prezentirali na sudu u Haagu, za obranu Darija Kordića. Također, po njemu, ni ti svjedoci nikada nisu bili pozvani da svjedoče u Haagu. Kotnik tvrdi da su u ovoj protuhrvatskoj uroti, osim Britanaca i Muslimana, ključnu ulogu imali ljudi u obavještajnome sustavu, koji mrze Hrvatsku i žele oživjeti nekadašnju Jugoslaviju.

„Sada su ti isti Englezi strateški partneri Hrvatske po izboru ove vlasti, ali ne i po izboru hrvatskog naroda", zaključuje Kotnik, koji (narod), kaže, jedini „ima pravo birati strateškog partnera i veličati svoje heroje".

Pitanje pouzdanosti

Čovjek, tzv. „običan" ili pak novinarski profesionalac, nakon čitanja ovoga teksta može, za početak, samo provjeriti pouzdanost i Glasa Koncila i rečenoga Kotnika. Glas Koncila ozbiljno je Haaska formulacrkveno glasilo, nesklono senzacionalizmu, koje je pače svojevrsna institucija još iz davnih komunističkih desetljeća (njemački FAZ proglasio ga je čak najboljim crkvenim glasilom u nekadašnjim europskim komunističkim zemljama).

Kotnik je pak čovjek koji se 2. listopada 2011. na stranicama istoga lista predstavio imenom, prezimenom, fotografijom i opširnim obiteljskim životopisom pa je i svaki njegov čin lako podložan javnoj provjeri. A ono što govori zapravo u potpunosti mijenja sliku o ulozi ključnih čimbenika u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti povijesne i geopolitičke drame koju desetljećima proživljava hrvatski narod i brojni njegovi istaknuti pojedinci u objema hrvatskim državama. I naravno da bi u normalnim državama sve to bilo na naslovnim stranicama vodećih listova i u udarnim emisijama televizijskih postaja.

U Hrvatskoj to je zakopano u malome zakutku na 31. stranici Glasa Koncila, gotovo u statusu „pisma čitatelja" (usput, jedna poznanica rekla mi je da je britanska uloga u Ahmićima toga kritičnog 16. travnja 1993. godine, koji visi kao mlinski kamen Hrvatima o vratu, na isti način – uz dodatak mudžahedinske uloge u svemu – bila prokazana i u Zajedničaru, inače gotovo sasvim apolitičnom glasilu američkih Hrvata).

O zločinačkoj ulozi britanskih vojnika u ovome ključnom događaju novije hrvatske povijesti pisali su mnogi – recimo, Višnja Starešina u knjizi „Haaška formula" (Zagreb, 2005.). O temi hrvatsko-muslimanskog rata u Lašvanskoj dolini istinoljubivo je pisao i američki general Charles C. Shrader. Ali u ovdašnje oligarhijske („mainstream") medije za hrvatske domoroce desetljećima pristupa imaju samo pripadnici rečene pete kolone uvijek istih fekalista, zapravo britanskih (medijskih) agenata. Zaključujete već: ovu tvrdnju iz Glasa Koncila ni jedan vodeći medij nije ni objavio niti argumentirano opovrgnuo!


Hrvatska je odavno informativna džungla, u kojoj se ni najiskusniji lako ne snalaze. Moguća su i svakakva, osobito obavještajna podmetanja, ovoga ili onoga smjera, ali najgore je ovo što sada imamo: kad se i pojavi neka vijest iz kategorije „tko je doista ubio Kennedyja", nevidljivi vlasnici ovdašnjega medijskog prostora jednostavno ju mogu prešutjeti. Na Hrvatsku može pasti i meteor, ali ako se Drugovi iz „ce-ka" dogovore, može se i to prešutjeti.



Joško Čelan
Hrvatski tjednik

http://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/1802 ... icima.html

[EdgarFranjul]

KOME SE DIJELI DRŽAVNI NOVAC?

10:46, 07.08.2014.
Tweet

Ministarstvo kulture nagrađuje svoje istomišljenike

Ministarstvo kulture i ove je godine raspisalo natječaj za dodjelu javnih sredstava neprofitnim medijima na koji se između ostalih prijavili portali Narod.hr i Bitno.net – oba portala su odbijena i nisu dobili novac. Narod.hr u kratko vrijeme postojanja dobio je velik broj čitatelja, a otvaranjem političkih tema o kojima mainstreem mediji šute, svakako pridonosi pluralizaciji hrvatskog medijskog prostora.

Bitno.net. u uredničkom komentaru piše kako znaju da ta vijest prosječnom čitatelju ne znači previše, ali da je njima kao internetskom portalu ona prilično važna jer su neprofitni medij koji u ovome trenutku preživljava zahvaljujući donacijama ljudi koji su prepoznali vrijednost onoga što rade i kako kažu, bez lažne skromnosti, njihov značaj za hrvatsku medijsku scenu.

“Pripadamo malobrojnoj skupini medija koji svojom djelatnošću nastoje u javnom prostoru eksplicitno promicati kršćanske vrijednosti na kojima je utemeljena civilizacija u kojoj živimo. Pri tome, nastojimo svoj rad očistiti od bilo kakve ideološke ili dnevnopolitičke isključivosti, ostati u području uvažavanja drugačijeg mišljenja, ne dati se uvući u histeriju svjetonazorskih prepucavanja koji dominiraju medijima u ovoj zemlji. I neprofitni smo”, naglasilio je uredništvo portala Bitno.net.

“I zato smo, nekako, mislili da na ovom natječaju koji je raspisalo ministarstvo imamo šanse. Zašto? Pa zato što smo se prepoznali u kriterijima koje je ministarstvo postavilo neprofitnim medijima. Evo, nabrojimo ih: doprinos pluralizmu medijskog predstavljanja društvenih grupa, doprinos pluralizmu društvenih tema u medijima, različitost kuta gledanja odnosno pristupa u prikazu pojedinoj temi, doprinos afirmaciji građanskih, političkih i socijalnih ljudskih prava, ispunjavanje funkcije nadzora ekonomski i politički moćnih, informativna širina komunikacije i kontekstualna dubina komunikacije”, dodaju.

Predali su zahtjev za sredstva u najboljoj nadi da će ovi i ovakvi kriteriji biti sada poštivani. Predali su zahtjev, unatoč tome što, kako kažu, na prošlogodišnjem natječaju, kada su također konkurirali, ti kriteriji nisu bili poštivani. Mislili su da će se situacija s novim stručnim povjerenstvom koje je odlučivalo na natječaju promijeniti. Ali, nije.

O čemu je riječ? Pa, svatko tko baci barem letimičan pogled na popis medija koji su ušli u drugi krug natječaja, a koji je objavljen u ponedjeljak i nalazi se OVDJE odmah će shvatiti – deklarirana načela „pluralnosti“, „različitog kuta gledanja“ i sličnih potpuno su ignorirana. Većina medija koji su ušli u konkurenciju za dio od 3 milijuna kuna koji su došli iz džepova poreznih obveznika pripadaju, naime, prepoznatljivom svjetonazorskom, ideološkom i političkom bloku. Riječ je o medijima koji propagiraju i zastupaju redom – „borbu“ za političke agende LGBT populacije, „rodnu osviještenost“, feminizam, često i u svojim najradikalnijim oblicima, a s druge strane naravno i lijeva politička gledišta bliska vladajućoj koaliciji, često neka u najekstremnijim oblicima. Većinu ovih medija koje, tvrdi stručno povjerenstvo karakterizira „pluralizam“ i „kontekstualna dubina komunikacije“, obilježeni su neargumentiranim pljuvanjem na Katoličku Crkvu i konzervativna stajališta, svjetonazorskom i političkom isključivošću, slavljenjem i reafirmacijom zločinačkog komunističkog režima u kojem smo živjeli i pripadajuće marksističke ideologije, te sličnim komunikološkim fenomenima potrebnim za ulazak u klub „državnih ljubimaca“. Primjera ima bezbroj, dovoljno je otići na portale o kojima je riječ, prenosi Bitno.net.

Naglašavaju kako ne vide problem u tome što takvi portali postoje. “Ne vidimo čak niti problem u tome da su financirani javnim novcima, jer živimo u pluralističkom društvu. Ali, vidimo veliki problem u tome da na natječaju ministarstva kulture novce dobijaju samo i isključivo takvi. Bez pretjerivanja, kada čovjek gleda te natječaje shvaća da je ekipa okupljena oko tih medija postala svojevrsnom „svjetonazorskom mafijom“ koja je svoje pipke raširila i do ministarstva kulture (naravno, debelo oslonjena na stranku koja to ministarstvo trenutačno nadzire), pa sada sebi međusobno dijele javni novac”, piše uredništvo portala bitno.net.

Vide priličan problem u tome jer im se “nekako čini da bi više od 850.000 posjeta portalu mjesečno trebalo nešto značiti Ministarstvu kulture, i da bi više od 400 tisuća ljudi koji svaki mjesec posjete i čitaju naš portal željeli da njihov novac koji su platili kroz porez ode i na nas ili slične medije, a ne samo na one poput queer.hr koje će ih proglašavati „katoličkim talibanima“, „mračnjacima“. Ili na portale poput onog koji se zove „muf.com.hr“ i koji ima posebnu rubriku pod imenom PORNOGRAFIJA (ne, nije metafora kao kod Witolda Gombrowicza). Ili na news portale poput H-Altera, Foruma ili Lupige koji će ih vrijeđati zbog njihovih političkih izbora. Ili ekstremno lijevim udrugama poput Cenzura Plus kojima će ministarstvo, kako sada stvari stoje, financirati radio, televiziju i portal! Koje nitko ne čita, gleda niti sluša.”

Jer, možda se varamo, posao ministarstva kulture trebala bi biti briga o kulturnim i medijskim potrebama svih, pa i tih građana Hrvatske koji nisu glasali za njih. Umjesto toga imamo stranačko privatiziranje državnog novca i njegovo dijeljenje istomišljenicima i prijateljima. Ovom idejnom jednoumlju i medijskom totalitarizmu bitno.net će se i dalje suprotstavljati svojom prepoznatljivom uređivačkom politikom donoseći tako u hrvatski medijski prostor bar malo zdravog pluralizma, zaključuje u komentaru uredništva Bitno.net.



Izvor: narod.hr/bitno.net

http://narod.hr/hrvatska/ministarstvo-k ... isljenike/

[EdgarFranjul]

PROTUKRŠĆANSKA I PROTUHRVATSKA HISTERIJA: Zašto Jutarnji napada Glas Koncila?

Saturday, 9 August 2014 8:24
Written by: milanN


Profesionalne titoiste, lijene krmke koji preziru svaki rad, najviše smeta tragična istina o njihovom lažnom idolu, koji im je dobro poslužio za lagodan život o trošku zajednice - Jutarnji list obrušio se na Glas Koncila zbog izviješća o Jasenovcu Saveznog zavoda za statistiku iz 1966. U njemu stoji da je u Jasenovcu za trajanja NDH od svih smrti život izgubila 262 zatočenika, a u Staroj Gradišci 141 zatočenik.

Vlado Vurušić, Davor Butković i Jurica Pavičić napali su kardinala Josipa Bozanića i Crkvu u Hrvata, kao da su oni autori komunističkog izvješća.

Glas Koncila treba češće pisati o Jasenovcu

Crkva u Hrvata nije vjera nego utočište. Suzdržana je glede polemika o Holokaustu, ostajući na svojoj poziciji prihvatljivog antifašističkog zaklona za stigmatiziranu hrvatsku naciju. Činjenica je da se Glas Koncila veoma rijetko javlja u svezi prijepora Jasenovca. Još za komunizma stvorena je takva navika, pa neprijatelji Crkve i Hrvata pokreću najprimitivniju protukatoličku histeriju kada se u posve umjerenom i odmjerenom GK spomene ta tema.

Teorija okolnosti u viktimologiji pojavila se 2010. Postavlja da lokacija i kontekst određuju žrtvu i počinitelja zločina. Geoffrey Donovan napisao je da više drveća u gradu smanjuje postotak kriminala. Manje Jutarnjeg lista, više drveća. Kod nas je kroz opravdavanje partizanskog genocida nad Hrvatima kod Bleiburga i na Križnom putu, prihvaćena viktimološka Teorija interakcije, koja prebacuje odgovornost na žrtvu. Ustaše nisu prihvatile Tita! Isus je sa svojim izjavama provocirao Pilata i Židove! Hrvati zaslužuju ovakvu vlast! Uz tragediju Hrvata na kraju Drugog svjetskog rata spominje se termin “blaćenja žrtve”, karakterističan za silovatelje. Naknadna viktimizacija svih Židova na temelju Holokausta donijela je mnoge probleme viktimologiji. Kod naših susjeda Srba prisutna je tradicija lažne viktimizacije vlastite nacije, koja je onda podloga za političke zahtjeve.

Sramotna haranga Jutarnjeg lista

Glas Koncila objavio je intervju s našim povjesničarom Mladenom Ivezićem, u svezi jednog službenog komunističkog izvješća. Histerija protiv Crkve u Hrvata poprimila je takve razmjere da Vlado Vurušić svoj tekst o Viktoru Orbanu završava napadom na Glas Koncila. To je zaista autorski jadno. Vurušić citira izjavu Tvrtka Jakovine da se u Hrvatskoj traži lustriranje svih koji ne mrze druge i koji ne vole NDH. Takvim izjavama i takvim tekstovima, Vurušić i Jakovina dokazuju da mrze mnoge u ovoj zemlji. To nije samo govor mržnje, nego i operativno djelovanje mržnje. Napad na GK je protukršćanska i protuhrvatska histerija.

O Hannah Arendt pisao sam u 7dnevno od 20. prosinca prošle godine. Već na neke moje ranije objave o toj fenomenalnoj osobi krenulo je bjesnilo pete kolone u Hrvatskoj, najviše zato što sam objelodanio njena saznanja o prisutnosti Židova u Ustaškom pokretu i hijerarhiji NDH. O tome je pisao i srbijanski časopis “Vojska smene” iz 2012. broj 2. Arendt je u svojoj knjizi “Izvješće o banalnosti zla”, koju je napisala prateći suđenje Adolfu Eichmannu u Jeruzalemu, napisala kako su Nijemci 1943. u zakonima NDH glede rasizma uočili paragraf kojim su u počasne arijevce pretvoreni svi Židovi koji su dali doprinos hrvatskoj stvari. Skoro svi pripadnici vladajuće klike u NDH bili su oženjeni sa Židovkama. Mnogi zanimljivi podaci isplivali su na svjetlo dana samo zato što neki srpski autori žele dokazati kako NDH nije progonila Židove, nego samo Srbe. Bez tog poremećenog natjecanja za najveću žrtvu NDH, mnoge bi tajne ostale pokopane. Butković i Jakovina bjesne, ali su nove činjenice objavljene i zahtijevaju reviziju svega što je napisano o NDH i takozvanoj NOB, svidjelo se to njima ili ne. A najveće žrtve NDH zapravo su bili Hrvati.
Odgovornost Ženevskih konvencija

Pojavi koncentracijskih kampova kumovale su nespretne formulacije u Ženevskim konvencijama. Pritisnuti odgovornošću za srpske i srbijanske logore u BiH i Srbiji, načinjenim za bosanske muslimane i Hrvate, neki srpski autori ukazali su na propuste međunarodnog prava, koje je obvezivalo države na formiranje logora u smislu zaštite izbjeglica. U poimanju tragedije Jasenovca dogodio se zanimljiv obrat. Nije u suprotnosti s međunarodnim pravom kao sabirni logor, nego kao radni logor! Jesu li postojala dva Jasenovca, što se zlorabi u “memoarima” nacističkog generala Edmund Glaise-Horstenau? Radovi na gradnji jasenovačkog nasipa uz Savu, u kojima je sudjelovalo i lokalno stanovništvo, oduljili su se sve do proljeća 1942. Sabirni logor ušao je u svoju funkciju tek u ljeto 1942..

Mladen Ivezić objavio je pismo zagrebačkog nadrabina M. Freibergera iz Židovske bogoštovne zajednice u Zagrebu da se židovske izbjeglice koje su se sklonile u NDH okupe na jednom mjestu. Predlaže “Sesvetski Kraljevac jer je u blizini i na dohvatu naše obćine, koja bi preuzela kako obskrbljivanje tamo konfiniranih tako i nadzor nad čitavom skupinom”. Ovdje se javljaju dvije zanimljivosti. Prva: NDH je bila bolje mjesto za Židove od susjednih zemalja, uključujući Mađarsku i Italiju. I druga: zahtjev je napisan u travnju 1943. Da lakše shvatite to vrijeme i ono što želim reći, napominjem da je pola godine kasnije pala Italija. U Staroj Gradišci nakon listopada 1944. nije bilo nikoga, osim desetak čistačica.

Vice Vukojević doživio je javno sotoniziranje nakon što je izjavio kako su “logorom Jasenovac upravljali Židovi, država je samo dala stražu, a postoji i ugovor između vlade NDH i Židovske općine Zagreb o financiranju uprave toga logora” . Tada je Ivo Goldstein uzvratio da Vukojević iznosi neistine, “da je židovska općina u Zagrebu nastojala pomoći svojim članovima koji su bili zatočeni u Jasenovcu, ali u konačnici to gotovo nikome nije pomoglo”. Vukojević je opet optužio Ivu Goldsteina da “dokumente o financiranju uprave Jasenovca, od Židova, skriva kao zmija noge”. Tako to bude – nekada je Vice Vukojević sudjelovao u okupljanju hrvatske emigracije i hrvatskih domoljuba u Parizu, a danas je Ivo Goldstein hrvatski veleposlanik u Parizu.

Beograd mora vratiti arhivu NDH-a u Zagreb

Bez obzira koliko su nekome prihvatljivi zaključci hrvatskog povjesničara Mladena Ivezića, pokrenuo je zanimljive znanstvene prijepore. Njegov znanstveno utemeljen zahtjev da se broj žrtava ne treba provjeravati od milijuna, nego od nule, dobio je podršku na svjetskom nivou. Budite posve sigurni da će u Gazi taj imperativ biti apliciran. Postoji jasna metodologija kojom se konstatira, istražuje i dokumentira svako pojedinačno ubojstvo. U Jasenovcu su neki logoraši stigli bolesni, a mnogi su zaraženi, u epidemijama koje su zahvatile cjelinu NDH i svih tadašnjih ratišta.

Najsmješnije su komunističke jadikovke trojice zornjaka o revizionizmu. Imaju li ti ljudi pojma o bilo čemu? Biblija je doživjela stotine revizija! Nema povijesnog razdoblja koje nije prošlo više revizija. Zar 1948. nije provedena revizija takozvanog NOB-a. Dotadašnji vođa Staljin grubo je sastrugan sa svih zidova i zamijenjen imenom Tita u partizanskim krivotvorinama. Tko je spomenuo Staljina bio je likvidiran ili je završio na Golom otoku. Mladen Ivezić podsjetio nas je kako je Prva proleterska brigada osnovana 21. prosinca, na Staljinov rođendan, ali je 1948. obljetnica pomaknuta za jedan dan, nakon Titovog sukoba sa Staljinom. Izvješće Saveznog zavoda za statistiku iz 1966. bilo je revizija dotadašnjeg mita o Jasenovcu. Koja je skrivena od osoba poput spomenute trojice “novinara”.

Da nije bilo prosvjeda generala Jefte Šašića, izvješće bi ostalo pokopano u Beogradu, kao i sva arhiva NDH. Hrvatska mora na međunarodnom planu pokrenuti inicijativu da se dokumentacija NDH vrati u Zagreb. Stalno, iznova, dolazimo do srbijanske nekorektnosti, koja se ničim ne može opravdati. Ne daju nam na uvid dokumentaciju savezne jugoslavenske države, ne daju nam niti dokumentaciju NDH. Kada Srbiji to paše, izroni neki dokument ili neka krivotvorina na našu štetu, i dalje nema. Zamislite da Hrvatska posjeduje dokumentaciju o Draži Mihailoviću, i da je odbija predati Beogradu.


Besramni napad Jurice Pavičića na Crkvu u Hrvata

Činjenica da Jurica Pavičić Crkvu u Hrvata piše s malim slovom pokazuje s kakvom osobom imamo posla. Onako komesarski, kako se to prozivalo u vrijeme komunističkog terora i jugoslavenskog terorizma, Pavičić pita “tko je odgovoran za zlo u Glasu koncila?” Zašto provjeravati ima li zla u GK kada jedan takav umišljeni autoritet pita tko je odgovoran za zlo u GK. Tko je odgovoran za zlo u Jutarnjem listu? Tko je odgovoran za zlo u Jurici Pavičiću?

Jurica Pavičić zapravo nema pojma o kršćanstvu i Crkvi u Hrvata. Nasuprot njegovoj tvrdnji, katoličko je svećenstvo daleko obrazovanije od njega samog. To što je Pavičić istresao, onako partizanski i zaplotnjački, to je nepismenost. Pavičić popuje u temama o kojima nema pojma. Džihad se veže za islam, a kršćanstvo ima svoje misije. Pavičić sebi uzima za pravo ukazivati na “svinjarije hrvatske vjerske hijerarhije”. Je li njegov tekst njegova osobna svinjarija ili je svinjarija hijerarhije u Jutarnjem listu? Pavičića smeta što je biskup Vlado Košić uz blagoslov dočekao Darija Kordića. Niti mene to nije posebno razveselilo, ali Dario Kordić nije samo osuđen za svinjarije svjetske hijerarhije, nego je kaznu odslužio.

Kao povremeni filmski kritičar, Jurica Pavičić misli da su tifusari izmišljeni za specijalne efekte filma Bitka na Neretvi. U američkim ratnim spektaklima može pronaći navadu da su u logorima za savezničke časnike nacisti prepuštali nutarnju upravu zarobljenicima. U svakom zatvoru pridošlici oduzimaju njegove osobne stvari, koje uznik dobiva natrag, kada odsluži kaznu. Samo su partizani pljačkali svoje zarobljenike. Možda Pavičić i Jakovina znaju gdje su pohranjene osobne stvari nesretnika s Bleiburga i Križnog puta? Da se konačno vrate rodbini. Pavičić očigledno cijeni kvalitetu života u Jasenovcu, kada ne može pojmiti da su se neki logoraši radije prijavili u SS, nego da ostanu u pržunu, okruženi tifusarima. Nije to blaćenje žrtve, nego jedna tragična priča o tome u što sve čovjek mora ući da izbjegne logor. Navodno se 630 logoraša Jasenovca prijavilo u 13. SS Handžar diviziju?

I onda Pavičić poteže svog asa iz rukava – muž njegove ujne (što god to značilo) bio je Židov iz Proboja. Zašto ga krije? Da nije ipak iz Priboja na Limu? Zar ne bi bilo časno da je Jurica Pavičić naveo časno ime i prezime te časne osobe? Možda bi po imenu i prezimenu bilo jasno da nije bio Židov? Jurica Pavičić više kaže s onim što namjerno izostavlja. Govori o stanovitom broju katolika poput “ujninog muža”. Što želi podmetnuti ujkanima? Da su u Jasenovac zatvarali i svoje katolike? Pavičić krene protiv Crkve u Hrvata, a na kraju nam u Jasenovcu maše sa uznikom koji je Hrvat i katolik. A onda opet zaokret, zlo je kardinal Josip Bozanić. Mene opet smeta što kardinal nije malo više zao. Tko treba vjerskog vođu koji zna samo praštati? Naravno da se sva komunistička pričuva obrušila na financiranje Crkve u Hrvata, gurajući nam pred nos milijune kuna koje dobiva, a nas bi trebalo veseliti što nevladine udruge grabe više od milijarde kuna.

Nije lako

Profesionalne titoiste, lijene krmke koji preziru svaki rad, najviše smeta tragična istina o njihovom lažnom idolu, koji im je dobro poslužio za lagodan život o trošku zajednice. Novi dokumenti i nova svjedočanstva o djelovanju sovjetske agenture na ovome tlu pokazuju da je Tito spaljivao cijela sela da uznemiri stanovništvo. Na Neretvi je iskoristio tifusare za usporavanje njemačkih trupa. Nije to bila bitka za ranjenike i oboljele, nego sebična bježanija. Ranjenici i tifusari prebačeni su u Jasenovac kao ratni zarobljenici i tamo pojačali epidemiju. Skrivanje novih tifusara među zdravim logorašima zasigurno nije pridonijelo suzbijanju te bolesti. Parametre ponašanja sovjetske agenture zapravo je odredio Staljin, a sam Tito bio je rigidni staljinist, koji je lakonski zapovijedao masovna smaknuća.

Neke izbjeglice sa Kozare, uključujući djecu, sklonjene su na ekonomije šire topologije Jasenovca, i u domove, a najveći broj odraslih otišao je na rad u Njemačku dragovoljno, za plaću. I mene osobno smeta što su nacisti bili tolerantniji od sovjetske agenture, koja je na ovome prostoru glumatala komuniste, ali je bilo tako. Nijemci i ustaše znali su nesretniku dodati koricu kruha iz svog regularnog snabdijevanja, a partizani su predatorski podizali nemoćne starce, da provjere da ne skrivaju neku koricu za sebe. Njemačka komisija u Gradišci odvajala je zdrave i sposobne za rad u njemačkim logorima. S druge strane, čizme za ustaške postrojbe zasigurno nisu izrađivali nepismeni i nekvalificirani partizani.

Zapravo je smiješno nezaobilaznu realnost pripisivati Mladenu Iveziću, meni osobno ili nekome trećem. Kao što sam već više puta naglasio, zasigurno nije antifašist onaj tko se tako predstavlja i na toj osnovi grupira – to je protivno duhu antifašizma. To Jurica Pavičić i njemu slični ne mogu pojmiti, pa se fašizam iznova reciklira.

Jasenovac/Brojke

Tako se zove knjiga Mladena Ivezića iz 2002. Ima veliko značenje za temu Jasenovca. Poviku je izazvala njegova posljednja knjiga “Titov Jasenovac”, o pokolju koji je uslijedio nakon što su srbijanski “partizani” ušli u logor. Ivezić u GK navodi jednostavnu činjenicu da je Savezni zavod za statistiku SFRJ 1966. ustvrdio da je u Jasenovcu za trajanja NDH od svih smrti život izgubila 262 zatočenika, a u Staroj Gradišci 141 zatočenik. Ako se nekome taj podatak ne sviđa, neka napadne Beograd i Jugoslaviju, a ne Ivezića.

Mladen Ivezić upozorava nas na dokumentaciju Židovske bogoštovne općine, koja je vodila evidenciju o Židovima smještenim u Jasenovac, koja se za oko 80 posto imena ponavlja u svakoj slijedećoj godini. Navodno su u Jasenovcu bili potrebni kao kvalificirani majstori. Na takve židovske evidencijske košuljice neki komunistički tužiteljski zamjenik dodao je natpis “Židovi ubijeni u ustaškom logoru”. U popis ubijenih u Jasenovcu dodani su mnogi stradalnici s Križnog puta, ubijeni od strane partizana.

Na predstavljanju knjige “Jasenovac/Brojke” Kornelija Pejčinović iznijela je zanimljiv podatak: hrvatska povjesničarka Ljubica Štefan, dobitnica priznanja “Pravednik među narodima” države Izrael, prekrižila je Slavku Goldsteinu na njegovom popisu žrtava nekolicinu Židova koje je osobno ona spasila. Navodno je nakon izlaska iz sudnice, za suđenja Dinku Šakiću, grubo odgurnuta od strane Zorana Pusića, ostavljajući joj na desnoj ruci dva hematoma. Ljubica Štefan objavila je jednu značajnu istinu – Jasenovac je u razdoblju 1945-48. bio mjesto pogubljenja domobrana, ustaša i protivnika komunističkog režima. Napisala je nekoliko knjiga o srpskom antisemitizmu i srbijanskom genocidu nad Židovima. U svojoj knjizi “Stepinac i Židovi” iz 1998. upozorila je hrvatsku Javnost da je snažan srpski lobi u Izraelu spriječio da Alojzije Stepinac dobije zasluženo priznanje “Pravednik među narodima”.

Davor Butković i ostali “antifašisti” ustali su protiv Ivezića i Crkve, a podatak o 403 mrtva na potezu Jasenovac-Gradiška ruši dva mita: onaj o Jasenovcu kao najvećem stratištu NDH i Trećeg Reicha, ali i onaj o Franji Tuđmanu i Bruni Bušiću. Problem je u tome što Tuđman i Bušić nisu bili pravi znanstvenici, iako su to bili u većoj mjeri od Pavičića, Butkovića i Vurušića. Franji Tuđmanu nedostajala je regularna naobrazba, a Bruni Bušiću političko i znanstveno strpljenje. Tuđmanu i Bušiću je apliciranje 10 posto na srpsku i velikosrpsku procjenu bilo prihvatljivo, pa možemo žaliti da Mladen Ivezić nije prethodio Franji Tuđmanu, a ne obrnuto. Posebno je opasno simboličko vezivanje hrvatske nacije za Franju Tuđmana, jer mi zapravo ne znamo jeli Franjo Tuđman nevin glede partizanskog zločina na Križnom putu i glede poslijeratnog Jasenovca.

Tvrtko Dolić

http://hu-benedikt.hr/?p=22496

[EdgarFranjul]

Jutarnji list već 16 godina proganja hrvatske branitelje...


SUBOTA, 09 KOLOVOZ 2014 13:05 IVANA

Hrvatska je svoju samostalnost i slobodu ostvarila, ali svoje medije, nažalost, nije dobila. Naime, Hrvatska još uvijek nema medije u onom smislu u kojom postoje mediji u jednoj Americi, ili Izraelu. To je, nažalost, činjenica.

Iako na tisuće civila i na stotine djece gine u Gazi uslijed agresije izraelske vojske niti jednom izraelskom novinaru ne pada napamet napisati da je izraelski režim, dakle, vlast, zločinački, dok u Hrvatskoj postoje mediji koji o Tuđmanovoj vladavini govore kao o režimu, nerijetko zločinačkom režimu.

Mislite li da je u Americi tako nešto moguće iako su svi američki predsjednici, za razliku od prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, vodili barem jedan agresorski rat u kojem je poginulo stotine civila? Pa ipak, američki i izraelski mediji smatraju se slobodnim medijima dvije slobodne i demokratske države. Hrvatska takve medije nema, Hrvatska nije takva država, imamo samostalnost, ali ne i stvarnu demokraciju. Hrvatskim medijskim prostorom uglavnom drmaju ratni profiteri, nažalost, svi oni većinom su legalni profiteri, obogatili se amoralno, a opet legalno.

Posebna meta hrvatskih medija nisu, kako biste možda pretpostavili, korumpirani političari, lopovi ili tajkuni koji su opljačkali pola Hrvatske, meta hrvatskih medija su, naravno, hrvatski branitelji, jedini koji se ne boje prozvati sve profitere, legalne i nelegalne, kako one koji su ilegalno pljačkali, tako i one koji su legalno pljačkali. Upravo zbog tog razloga već 16 godina, dakle nakon što se ponovno pojavio s obzirom da je u NDH kao kraljev bilten bio zabranjen, a u SFRJ nije obnovljen, Jutarnji list doslovno progoni hrvatske branitelje, brojni osuđenici iz Jutarnjeg lista utrkuju se tko će što bolje i kako više smjestiti hrvatskim braniteljima.


Nedavno su HOS-ovce hrvatski mediji proglasili fašistima, nažalost, nije to učinio samo Jutarnji list, ali oni su najuporniji, što, dakako, nikoga ne čudi ako znamo da se većina novinara Jutarnjeg lista tijekom Domovinskog rata pokušala skloniti u što je moguće bolji podrum. Dakle, patološka mržnja prema hrvatskim antifašistima, prema braniteljima, refleksne je naravi, bolje rečeno, u samoobrani.

Naime, branitelji kod novinara Jutarnjeg lista, kod većine osuđenika spomenute tiskovine, uglavnom izazivaju sram, svjesni su osuđenici ( Mislimo na sudski osuđene, dakle, dokazane lažljivce. ) da moralno u istu rečenicu s braniteljima ne mogu stati, s druge strane iako ratne kukavice, moralno inferiorni većini hrvatskih građana osuđenici Jutarnjeg lista imaju barem sedam puta veća primanja nego 90 posto hrvatskih branitelja.

Ukratko, osuđenici Jutarnjeg lista boje se da to, uz pomoć branitelja kojima hrvatski narod još uvijek vjeruje, Hrvati napokon ne bi shvatili. Hrvati napokon shvate tko će Jutarnjem listu više ikada nešto vjerovati, tko će ikada više normalan kupiti Jutarnji list a da ne riskira podsmijeh cijele Hrvatske? S obzirom sa Slavka Linića više nema u Banskim dvorima, da uskoro neće biti ni Milanovića u premijerskoj fotelji, tko bi razotkriveni Jutarnji list spasio zaslužene propasti? Srećom, nitko.

Naravno, kako ovdje nismo izdvajali pojedinačne slučajeve, budući da ćemo tako nešto učiniti idućom prilikom, nismo spominjali ni to da je Jutarnji list neosuđenog generala Gotovinu proglasio pljačkašem, kriminalcem, ratnim zločincem, lopovom.... Samo to je dovoljno da Jutarnji list idiota koji je tako nešto pisao o hrvatskom generalu izbaci na ulicu, međutim, Hrvatska ipak nije Amerika, i to se, nažalost, neće dogoditi, sve dok sami ne propadnu - svi zajedno.

http://www.tinolovka-news.com/vijesti-h ... branitelje

[EdgarFranjul]

Kako je Jutarnji list podmetnuo humanitarki "ratnog zločinca Kordića"

Autor: Ivan Kraljević
Datum: srijeda, 20. kolovoza 2014. u 09:25

Ako današnji student novinarstva želi iz prve ruke saznati kako to izgleda medijska manipulacija u našem hrvatskom novinarstvu, treba pročitati današnji intervju s liječnicom i humanitarkom Nelom Sršen na portalu Jutarnjeg lista. Tako maliciozno, a istodobno tako neinteligentno podmetanje, medijsko tržište u Hrvatskoj dugo nije vidjelo. A nagledali smo se odista svega i svačega.


Utjecajan hrvatski lijevo-liberalni dnevnik Jutarnji list još jednom je pokazao kako je današnji hrvatski žurnalizam izgubio sve profesionalne i etičke kriterije. Taj je dnevnik, naime, prenio intervju Slobodne Dalmacije s poznatom hrvatskom liječnicom i humanitarkom Nelom Sršen u kojem, između ostalog, ta liječnica iznosi svoje dojmove o Dariju Kordiću. Naslov intervjua kojeg su iznjedrile kolege u dnevniku u Koranskoj 2 je sljedeći: "Poznata liječnica Nela Sršen o ratnom zločincu: Kordić je utjelovljenje pojma Hrvat".

Prva je pomisao kad se pročita naslov kako Sršen ima izuzetno ružno mišljenje i o Kordiću i o Hrvatima. Ako je Kordić u naslovu etiketiran kao ratni zločinac, a onda slijedi izjava poznate liječnice kako je "Kordić utjelovljenje pojma Hrvat", logika je i više nego jasna; prema Neli Sršen, Hrvati su po svojoj naravi zločinci.

Međutim, kad čitatelj malo dublje uđe u intervju, svjedoči sasvim jednoj drugoj priči. Sršen, ne da ne misli ništa ružno o Kordiću, nego o njemu priča isključivo u superlativima. Prenosimo njenu izjavu iz intervjua koja se odnosi na Kordića:

"Toliko istinskog dostojanstva, osjećaj blaženosti i spokoja, te superiorne dimenzije svijesti, sve ovo karakterizira Darija, koji utjelovljuje pojam Hrvat! U njemu nema mjesta za ljutnju, za mržnju, netoleranciju, samo ljubav za sve, za Domovinu, Boga. Dario je lekcija života i ljudskoga digniteta", kraj citata.

Što reći? Ako je i za Jutarnji list previše je. Tako malicioznu, a istodobno tako neinteligentnu konstrukciju naslova medijsko tržište u Hrvatskoj dugo nije vidjelo. A nagledali smo se odista svega i svačega.

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... rdica.html

evo i link za jutarnji:

http://www.jutarnji.hr/poznata-lijecnic ... -/1214308/

[EdgarFranjul]

Zbog najave uskraćivanja potpore Ivi Josipoviću krenuli otvoreni pritisci na dr. Nelu Sršen

ČETVRTAK, 21 KOLOVOZ 2014 14:48

Nakon što se poznata liječnica, kirurginja, počasna konzulica Republike Hrvatske u Italiji i predsjednica udruge Hrvatska kuća u Padovi dr. Nela Sršen susrela u Međugorju s Darijom Kordićem, izdanja u vlasništvu lijevo liberalnog Europa Press holdinga ne prestaju sa sotoniziranjem poznate humanistkinje.



Tako, Jutarnji list i Slobodna Dalmacija, osuđuju izjavu poznate humanistikinje, navodeći kako je „za osuđenog ratnog zločinca Darija Kordića, između ostalog, izjavila da on utjelovljuje pojam Hrvat te da, 17 godina nakon oduzete slobode, na Darijevu licu i u očima zrači samo netipična ljudska toplina i ljubav“.


Slobodna Dalmacija prenosi i navodnu izjavu Nele Sršen


-Način kako je prenesen moj intervju sugerira da nekritički hvalim gospodina Kordića. To je rezultat nepotpunog prenošenja moje izjave, ali vjerojatno i mog nespretnog izražavanja. Osuđujem sve ratne zločine, a moje izjave ne znače ni pravdanje, ni obranu djela za koja je osuđen. Odležao je kaznu i postao slobodan čovjek. Ostaje nada da će vaši čitatelji shvatiti da je došlo do nespretnosti moje izjave – navodna je izjava Nele Sršen objavljena u Slobodnoj Dalmaciji.


Dr. Nela Sršen: Dario Kordić je lekcija života i ljudskog digniteta


Slobodna Dalmacija, također, pozivajući se na izvore Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, navodi da bi Nela Sršen, vrlo vjerojatno, mogla ostati bez pozicije počasne konzulice Republike Hrvatske u Italiji.

- Ako je zaista kazala ono što je objavljeno, onda to znači da gospođa Sršen aktivno promovira vrijednosne stavove suprotne temeljnim odrednicama hrvatske politike i više ne može obavljati tu dužnost – poručuju iz Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija.


Pritisci na facebooku i pozivi na revoluciju


Pritisci na poznatu humanitarku Nelu Sršen, protkani govorom mržnje pa čak i „pozivima na eliminacije“ istodobno su krenuli i na facebooku. Tako je izvjesni Bruno Jelić, u duhu revolucionarnog zanosa od prije više od sedamdeset godina, na službenom facebook profilu Nele Sršen pozvao na „pokretanje revolucije i uhićenja Tomislava Karamarka i Miroslava Tuđmana, svih HDZ-ovih ministara i klerofašista Kaptola“.


-Pozivam policiju da arerstira Nelu Sršen a građane Hrvatske da krenu u revoluciju i čišćenje zaostale fašističke bande Franje Tudjmana krivoustog HDZ mafije i klerofašista Kaptola . Da uhite mafijaša Tomislava Karamarka i Miroslava Tuđmana sve bivše HDZ ministre i sve suradnike ratnog zločinca i komunističko -fašističkog mafijaša Franje Tuđmana – stoji u statusu izvjesnog Brune Jelića.


U nastavku se čak poziva na „eliminacije“.


-Pozivam građane da idu u revoluciju uklone ih svim sredstvima također sve medije koji ih podrže ili pristaše kriminalno zločinačke HDZ organizacije . Ukoliko ne pružaju otpor trpajte ih u zatvore ukoliko se suprotstave eliminirajte ih. Pazite prvo HDZ bandu, zatim i istovremeno goolotočane i svetogrgurce one kojima mafija HDZ dala je nagrade radi kriminala u bivšoj državi i dezerterstva u Hrvatskoj propagande ,ustase i posebno tajkune – stoji također u stutusu izvjesnog Brune Jelića objavljenom na facebook profilu Nele Sršen, u kome poziva i na diplomatski opoziv Nele Sršen.


Uzrok u uskraćivanju potpore Ivi Josipoviću


Bolji poznavatelji prilika, međutim, tvrde da je glavni uzrok pritisaka na Nelu Sršen, inače blisku prijateljicu Kolinde Grabar Kitarović, zapravo njezina neizravna najava prema kojoj na predstojećim predsjedničkim izborima, za razliku od prošlih, neće podržati aktualnog predsjednika Ivu Josipovića.


Inače, na službenom profilu ugledne humanitarke, za razliku od napisa u Jutarnjem listu i Slobodnoj Dalmaciji, i dalje stoji njezin osobni sud izrečen o Dariju Kordiću.


-Dario Kordic- susret u Međugorju...lekcija ljudskog dostojanstva, vjere, i......svega onoga ljudskog što dugo vremena nisam uspjevala prepoznati u jednom ljudskom biću! Snaga duha, jednostavnost, osjećaj topline! Takvi su ljudi uistinu oni koji žive u višoj spiritualnoj dimenziji. Dosljedni sebi, u ljubavi prema Bogu, domovini, obitelji, svakom bližnjemu poklanja srce, osmjeh, zagrljaj, toplu riječ ....čovjek koji je bio udaljen od slobode, u najvećoj je slobodi živio, a to je neopsiva blaženost svijesti i duha. Dario , hvala Ti za trenutke sa Tobom, obogatio si moje biće! Imala sam privilegiju biti sa Tobom, sa Tobom zajedno na svetoj misi u Paučima, sa franjevcima, jer sam se vratila kući sa velikim poklonom! Poklonom za srce, moj duh, spoznaju da istinskih Hrvata koji se ponašaju kao istinski Hrvati .....još uvijek postoji. Hvala Dario, dragi prijatelju! – stoji na facebook profilu Nele Sršen.

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... a&Itemid=9

[EdgarFranjul]

Lang: Napadi na dr. Nelu Sršen zbog izjava o Dariju Kordiću djela su onih koji Hrvatima žele nametnuti budućnost sukoba, osvete i straha

Autor: Ivan Kraljević
Datum: petak, 22. kolovoza 2014. u 19:23

Naivna liječnica i humanitarka Nela Sršen nije ni slutila kako će samo jedna njena izjava o Dariju Kordiću, izrečena u kontekstu mjesta i vremena, pokrenuti neviđenu medijsku bujicu u kojoj će joj medijska rulja prišiti etiketu nekoga tko štuje "ratne zločince".

Ugledna evropska liječnica, humanitarna radnica i počasna hrvatska konzulica u Italiji dr. Nela Sršen napravila je nevjerojatnu glupost kada se prije nekoliko dana upustila komentirati Darija Kordića nakon što ju je novinar Slobodne Dalmacije zaskočio tijekom svečane mise u malom hercegovačkom mjestu Paoču. Na misi je, naime, bio prisutan i Dario Kordić, nekadašnji haški optuženik koji se nakon 17 godina nedavno vratio u Hrvatsku.

Naivna liječnica i humanitarka nije ni slutila kako će samo jedna njena izjava o Dariju Kordiću, izrečena u kontekstu mjesta i vremena, pokrenuti neviđenu medijsku bujicu u kojoj će joj medijska rulja prišiti etiketu nekoga tko štuje "ratne zločince". Zamoljena da kaže što misli o Kordiću, s kojim je neposredno ranije prisustvovala svetoj misi, Nela Sršen je rekla sljedeće:

"Toliko istinskog dostojanstva, osjećaj blaženosti i spokoja, te superiorne dimenzije svijesti, sve ovo karakterizira Darija, koji utjelovljuje pojam Hrvat! U njemu nema mjesta za ljutnju, za mržnju, netoleranciju, samo ljubav za sve, za Domovinu, Boga. Dario je lekcija života i ljudskoga digniteta", kraj citata.

Čim je razgovor objavljen u Slobodnoj Dalmaciji, uslijedila je prava medijska kanonada sa svih strana u obliku komentara, analiza i svakojakih priopćenja. Čak su se i u Ministarstvu vanjskih poslova očitovali o izjavama Nele Sršen:
"Ako je zaista kazala ono što je objavljeno, onda to znači da gospođa Sršen aktivno promovira vrijednosne stavove suprotne temeljnim odrednicama hrvatske politike i više ne može obavljati dužnost konzulice u Italiji" – stav je MVP-a kojeg prenosi Jutarnji list.

Nela Sršen, ta obrazovana i kulturna gospođa, koja nije navikla na balkanske političke i medijske igre, ostala je naravno zgranuta odjecima ovog 'intervjua' u Slobodnoj Dalmaciji:
"Bilo kakva glorifikacija bilo kojeg zločina, napose ono ratnog, posve je nespojiva s mojim vjerskim, ljudskim i profesionalnim principima. Ja sam govorila o današnjem Kordiću, o onome što sam kod njega vidjela i osjetila tijekom mise. U njemu nije bilo ljutnje, vidjela sam ljubav i duhovnost kakvu imaju rijetki" - poručila je Sršen u Večernjem listu, dnevniku koji je uglavnom korektno izvještavao o ovom slučaju.


Dr. Slobodan Lang, ugledni hrvatski liječnik, znanstvenik i humanitarac zgrožen je medijskim linčom nad kolegicom Nelom Sršen koju jako dobro poznaje. Ističe kako je dr. Sršen kao humanitarna radnica puno učinila za Hrvatsku tijekom rata te da su medijske optužbe tim nepravednije:

- Ona je dobar čovjek. Darija Kordića je prilikom susreta u Hercegovini očito doživjela kao čovjeka koji zagovara mir i dobro za budućnost. Dr. Sršen je podržala ispravnost odluke Haaškog suda da se Kordića pusti kući. Ipak vjerujem da se najviše zamjerila kad je rekla: "Zar se opet moramo boriti za budućnost svoje djece?" Ona je, vidimo, danas zabrinuta za budućnost Hrvatske. Medijski napadi na nju su djela anonimnih autora koje urednici ističu prema nečijem nalogu. To su stavovi koji Hrvatima nameću budućnost sukoba, osvete, uskosti i straha. Jutarnji list dodaje i komentar čitatelja: "Kordić uopće nije osuđen za sve zločine koje je počinio, zaslužio je doživotni zatvor!". Ovaj i toliki slični napadi uvijek sude Hrvatskoj i traže za hrvatski narod doživotno ropstvo. Dr. Nela Sršen je napadnuta jer je ugledni liječnik, jer trajno pomaže i zastupa Hrvatsku, jer podržava pravdu i praštanje i jer brine za budućnost naše djece! Ako mediji nisu spremni poštivati ovu doktoricu, koga će?

Kako ocjenjujete istup Minstarstva vanjskih poslova u kojem se otvoreno poručuje kako će gospođa Sršen biti smijenjena s mjesta počasne konzulice u Italiji zbog spornog intervjua?

Anonimni birokrat iz Ministarstva vanjskih poslova poručuje kako su ovi njeni stavovi oko znanja, dobra, pravde, praštanja i budućnosti suprotni temeljnim odrednicama hrvatske politike i da više ne može obavljati počasnu diplomatsku dužnost! Doktorice Sršen, nije to tako strašno, ni ja nisam mogao biti ambasador zbog obrane Dubrovnika, "Bijelog Puta", "Hrvatske bolnice", Medicinskog fakulteta u Mostaru, moje obrane hrvatskih branitelja i djela predsjednika Franje Tuđmana te zalaganja za budućnost Hrvatske. No kao vjernik kažem vam: postoji mnogo važniji sud - sud naroda i iznad svega Božji sud. Ne bojte se!

Dobro poznajete Darija Kordića iz ratnih vremena. Što možete reći o njemu?

Darija Kordića poznajem još prije bošnjačko-hrvatskog sukoba. "Bijeli Put" smo pokrenuli i da prekinemo taj sukob. U tome smo, ne samo uspjeli, nego i potaknuli opstojnost Hrvata u Srednjoj Bosni i zajedničku suradnju s Bošnjacima. To je bitno za prošlost, sadašnjost i budućnost. Danas se u svijetu događaju strašni sukobi i zlo nad ljudima. Poziva se i na Boga. Ne postoji Bog mržnje! Iz našeg iskustva treba naučiti da pravi vjernik ne mrzi nikoga. Ostavili smo iza sebe svjetski vrijedno iskustvo mudrosti i pokajanja za izgradnju budućnosti. Napadajući Darija Kordića neki žele obnoviti sukobe Hrvata i Bošnjaka. Tvrde da je u Bosni i Hercegovini mržnja neuništiva i da među kršćanima, muslimanima i židovima u svijetu nikada ne može vladati mir i dobro. To nije istina, ali svi smo pozvani da to danas pokažemo i dokažemo.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... traha.html