SPLITSKI PRIDE I RASIPANJE NOVCA
12:27, 03.06.2014.
Akcija “Prazan grad” Urbane desnice i Caritasa za vrijeme splitskog Pridea
Urbana desnica: smeta nam 1,5 mil. kn – skupa manifestacija za 1000 ljudi
Zbog reakcije udruge Rišpet, koja u subotu u centru grada Splita organizira gay paradu, na medijsku najavu udruge Urbana desnica, kojom su pozvali Splićane da tog dana popiju kavu na određenim lokacijama izvan strogog centra grada te doniraju novac u postavljene donacijske kutije Caritasa za poplavljena područja u Hrvatskoj, udruga Urbana desnica ponovo se obratila javnosti.
Zahvalili su svima onima koji su shvatili bit akcije i poslali poruke podrške, a onima koji ih nazivaju najvećim licemjerima u Hrvatskoj poručili su da kao udruga građana osjećaju dužnost ukazivati na besmisleno rasipanje novca poreznih obveznika.
Smatraju da „prije svega postoje i ugroženije osobe u Hrvatskoj koje trebaju proračunski novac i pomoć. Odgoda ovogodišnjeg pride-a bio bi možda najbolji potez ove ekipe, s obzirom da su mnoge organizacije otkazale svoje skupocjene manifestacije koje mi plaćamo“, stoji u priopćenju Urbane desnice.
Humanitarna akcija „Prazan grad“ posvećena je isključivo osobama ugroženim poplavama, priopćili su iz Urbane desnice te napominju da oni ne mrze nikoga niti imaju bilo kakve predrasude prema osobama druge seksualne orijentacije.
„ Ono što nam smeta je skupocjena manifestacija čije policijsko osiguranje iznosi više od 1,5 milijuna kuna, a povorku čini maksimalno 1000 osoba“, tvrde u Urbanoj desnici te podsjećaju da osiguranje zadnje utakmice najvišeg rizika između Hrvatske i Srbije održane u Zagrebu, iznosilo je ukupno 700.000,00 kn, a osiguravala je događaj od preko 20.000 ljudi.
„Policijski helikopter, kordoni policije, stotine policijskih marica, četiri broda koja iz luke nadgledaju javni skup, policija u civilu, policijske ograde, blokiranje građanima slobodnog prolaska? Zadnjih godina nije se dogodio nikakav incident, pa čemu ovakvo opsadno stanje u gradu“, pitaju se u priopćenju Urbane desnice.
„Mi nikome ne zabranjujemo javne prosvjede i borbu za svoja uvjerenja, no kakvog smisla ima takva borba kada se svodi na šetanje na sasvim pogrešnim lokacijama, s političarima koji ovakve manifestacije koriste za samopromociju“, pitaju se iz Urbane desnice i poručuju organizatorima parade da svoja prava trebaju tražiti na Markovu trgu, a ne za sve svoje probleme kriviti svoje sugrađane koji ih “ne žele razumijeti”.
„ Zbog takvog ponašanja stvorili ste u Hrvatskoj samo suprotan efekt i osobama za čija se prava navodno borite, samo nanijeli još veću štetu“, tvrdi Urbana desnica.
Udruga urbana desnica poručila je udruzi Rišpet da jasno objavi svoja bankovna izvješća, pošto su udruga građana financirana od strane državnog proračuna.“ Ni mi to nismo zakonski obvezni činiti, ali se naša bankovna izvješća mogu pronaći na našim web stranicama, na podlinku “DONACIJE”. Objavite to, pa ćemo vidjeti tko je u ovoj državi stvarno ugrožen“, poručila je Urbana desnica.
„Caritas ste ovog puta nazvali “svjetskom organizacijom”. Hvala Vam što to nije kao i inače nekakva katolibanska organizacija ili sekta kakvom sve što ima veze za religijom u ovoj državi volite nazivati.“, poručili su Rišpetu i dodali da vrijeđanjem nečijih vrijednosti samo stvaraju bunt u narodu.
Zaključno udruga Urbana desnica poručuje da „ima sasvim legitimno pravo bojkotirati nešto što smo ionako preplatili te da svojim šetnjama gradom nisu za osobe koje zastupaju napravili ništa.“
Izvor: narod.hr
http://narod.hr/hrvatska/urbana-desnica ... 000-ljudi/
Velika pljačka Hrvatske
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
Hoće li Račan, Linić i Jurčić biti proglašeni veleizdajnicima, kao i Sanader, zbog prve prodaje Ine 2003. godine!?
Autor: 7Dnevno/ 27. lipnja 2014.
Datum: utorak, 01. srpnja 2014. u 09:39
U SDP-u se, nakon pravomoćne presude Sanaderu, počinju tresti, kako reče jedan naš izvor iz te stranke, kao Banja Luka za vrijeme potresa jer žive u strahu da će napokon netko s mađarske strane, iza kulisa pregovora o Ini, progovoriti kome su dali mito za prvu prodaju naše najveće naftne kompanije, zbog čega je i započela sva ta "igranka oko izdaje nacionalnih interesa."
Nakon što je predsjednik RH Ivo Josipović cijelu priču o Sanaderu u aferi INA-MOL, nakon presude Vrhovnog suda, okarakterizirao samo jednom riječju - veleizdaja, dogodile su se brojne burne reakcije na medijskoj i političkoj sceni Lijepe naše.
Tako ugledni odvjetnik Željko Olujić smatra, kako je predsjednik Josipović svojom izjavom o Sanaderu kao veleizdajniku "prešao sve granice, jer je njome doveo cijeli pravni sustav u pitanje" jer je "unaprijed osudio Sanadera za puno teže kazneno djelo, nego što su ga sudovi proglasili krivim".
Josipović nije smio komentirati postupak protiv Sanadera
"Josipović nije smio komentirati postupak koji se vodi protiv Sanadera jer su, ono što je najvažnije, još uvijek otvoreni izvanredni pravni lijekovi", rekao je Olujić portalu Narod.hr te dodao kako se radi o pokretanju ustavne tužbe pri Ustavnom sudu RH, a po potrebi i pokretanje tužbe u Strasbourgu. "Time je Josipović pokazao da se ponaša iracionalno i da je u predizbornoj kampanji. Uz to što je predsjednik države, on je i profesor kaznenog procesnog prava i moralo bi mu biti jasno da je svojedobno, predsjednik SAD-a Richard Nixon, kada je samo komentirao postupak u tijeku protiv ubojice Mansona koji je ubio Sharon Tate, zamalo bio povučen s mjesta predsjednika SAD-a", prisjetio se odvjetnik Olujić.
No, ne smatra samo Olujić da je Josipovićeva izjava o Sanaderu kao veleizdajniku u službi skupljanja jeftinih političkih bodova u predizbornoj kampanji za predsjednika RH, nego njegovo mišljenje dijele i mnogi drugi na medijskoj i političkoj sceni Hrvatske. Tim prije, što se već dulje vrijeme u javnosti, ali i brojnim medijima, provlači teza da je prva privatizacija Ine koju je provela Račanova vlada pod dirigentskom palicom tadašnjeg potpredsjednika Vlade i predsjednika NO INE, Slavka Linića, te ministra gospodarstva Ljube Jurčića i ministra financija Mate Crkvenca 2003. godine, zapravo bila nacionalna izdaja, te da su se Mađari za sitan novac (505 milijuna dolara), dočepali zlatne koke koja je vrijedila na desetine i desetine puta više.
Zbog toga su kritičari tadašnje Vlade govorili da je Hrvatska za Inu dobila iznos kolikim se moglo kupiti poznate Kraševe bombone "505 sa crtom". Zašto o toj prvoj prodaji Ine ne progovori predsjednik Josipović, pitaju se, ne samo njegovi kritičari, nego i brojni ekonomski analitičari, jer kada bi kojim slučajem progovorio i o tome, njegova bi izjava o Sanaderu kao veleizdajniku bila puno vjerodostojnija.
Punu istinu o prvoj privatizaciji Ine 2003. - na sunce
Predsjednik Josipović bi imao puno razloga reći nešto suvislo na tu temu, jer su odmah, nakon što je Vrhovni sud potvrdio prvostupanjsku presudu bivšem premijeru Ivi Sanaderu za uzimanje 10 milijuna eura mita u aferi INA - MOL, u medijima isplivali i nepoznati dokumenti o, kako je napisano, "mračnoj tajni prodaje Ine 2003. godine" za vrijeme Račanove vlade. U usporedbi sa Sanaderovim uzimanjem mita, po njihovu mišljenju, to je mačji kašalj, jer danas izlazi na vidjelo i istina da je OMV bio spreman ponuditi više od "pišljivih" 505 milijuna dolara za 25 posto plus jednu dionicu, od MOL-a. No, Račanova vlada, iz samo njoj znanih razloga, na to nije odgovorila.
U tom grmu i leži zec, odnosno puna istina o prvoj privatizaciji Ine prije 11 godina, za koju upućeni tvrde da je nakon toga MOL-u omogućeno da, usprkos manjinskom udjelu, operativno upravlja kompanijom. Dakle, iako se u javnosti nameće zaključak da je MOL nesrazmjerni udio u upravljanju Inom dobio 2009. godine, kada je je potpisan Dodatak međudioničarskom ugovoru, to ne odgovara činjenicama.
Da bi se cijela stvar oko hrvatsko-mađarskog upravljanja Inom razmrsila, treba se vratiti u 2003. godinu, kada je realiziran plan o privatizaciji Ine i namjeri da se strateškom partneru proda 25 posto plus jedna dionica nacionalne naftne kompanije. Međudioničarskim ugovorom utvrđeno je da strateški ulagač, dakle MOL, ima pravo predložiti dva člana Inine uprave - jednog za financije, dok se zadaća drugog člana trebala naknadno utvrditi. Time se Mađarima još 2003. omogućilo, da usprkos manjinskom udjelu, operativno upravljaju kompanijom. To je bio izričit zahtjev mađarske strane, koji su hrvatski pregovarači prihvatili. Dakle, već tada je omogućeno da se u Budimpešti, a ne u Zagrebu, kroji financijska i poslovna politika Ine.
Podsjetimo, međudioničarski ugovor između hrvatske Vlade i MOL-a potpisan je 17. srpnja 2003. godine. Mađarski MOL je tada za četvrtinu vlasništva INE plus jednu dionicu, platio 505 milijuna dolara. Taj ugovor je odmah izazvao kontroverze koje ni do danas nisu razjašnjene. HDZ-ova parlamentarna većina je taj ugovor 2010. godine proglasila štetnim i lošim za Hrvatsku. No, on nikad nije bio predmetom sudskih postupaka, pa je i dalje pravno valjan i nije suspektan.
Linić pravdao prodaju INE teškom gospodarskom situacijom
Na sve te javne kritike o prvoj prodaji INE, tadašnji potpredsjednik Vlade i predsjednik Nadzornog odbora naše naftne kompanije Slavko Linić je odgovarao, da je Račanova vlada to morala učiniti jer je bila suočena s teškom gospodarskom situacijom. Tadašnji ministar gospodarstva Ljubo Jurčić je bio je i onda, a i danas je uporan u tvrdnjama da je prodaja INE mađarskom MOL-u bila najbolja opcija. Inače, Jurčić je u to doba, kao ministar gospodarstva u Račanovoj vladi, bio jedan od glavnih ljudi za privatizaciju INE. Međutim, na sjednici saborskog povjerenstva 2010. godine, Jurčić je, ipak, priznao da prvim ponudama nije bio zadovoljan. Tvrdio je da su bile neusporedive, te da su ponuđači nudili između 80 i nešto više od 300 milijuna dolara za 25 posto plus jednu dionicu Ine. Primjerice, mađarski MOL tada je ponudio 353 milijuna dolara. Na Jurčićev prijedlog, Savjet je tada odlučio da se napravi prijedlog međudioničarskog ugovora za ponuđače na koji će oni imati pravo davati prijedloge i primjedbe. Oba ponuđača dali su primjedbe i podigli vrijednost ponude. MOL je nudio 505 milijuna, a OMV 420 milijuna dolara. Predsjednik Uprave OMV-a, Wolfgang Ruttenstorfer je 11. srpnja 2003. poslao ministru Jurčiću dopis u kojem je naveo da je njegova kompanija spremna ponuditi više od 505 milijuna dolara, koliko je nudio MOL. No, iz Zagreba mu nije odgovoreno. Zašto, pitanje je koje se neminovno ponovno mora postaviti, ne samo u medijima, nego i u nadležnim institucijama. Tim prije, što su se pojavile i otvorene sumnje, o čemu smo prvi pisali, kako je netko za prvu privatizaciju Ine, kojom je Hrvatska, de facto, opljačkana, dobio veliku proviziju, odnosno mito. U tom kontekstu spominjala su se imena brojnih osoba koje su se od privatizacije Ine okoristile više nego i sam Sanader, pa je na nadležnim institucijama da to što prije i istraže.
Možda bi i predsjednik RH Ivo Josipović, kada već može komentirati presudu bivšem premijeru, trebao malo više znati kako je došlo do prve privatizacije Ine, te zatražiti da se taj prvi ugovor konačno predoči hrvatskoj javnosti na uvid. Prema tvrdnjama odgovornih iz tog doba, ugovor je pisan u samo jednom primjerku. Možda se predsjednik države i javno zapita, zašto tadašnja Račanova vlada nije pružila mogućnost za nadopunjavanje ponude, te bi možda došao do odgovora da je SDP i tada imao pokriće u HNS-u, prije svega u tadašnjem predsjedniku Mesiću i počasnoj predsjednici te stranke, Savki Dabčević Kučar čiji je zet Tomislav Dragičević nagrađen mjestom predsjednika Uprave naše najveće naftne kompanije.
Napomenimo da je i jedan od raskola koji je nastao u sadašnjem HNS-u proizišao iz činjenice da je Radimir Čačić, bivši prvi potpredsjednik u Milanovićevoj vladi, zbog HNS-a morao štititi interese MOL-a, što njegov nasljednik Ivan Vrdoljak očito nije shvatio, te se priključio svojoj političkoj mentorici Vesni Pusić.
U cijelom kolopletu "čudnih ljudi" u velikoj i kompleksnoj priči oko prodaje Ine Mađarima, zasigurno jedno ime "para uši i bode oči" nepristranoj hrvatskoj javnosti. Riječ je o dr. Žarku Primorcu, nekadašnjem ekonomskom moćniku iz "olovnih vremena" CK SKBiH, koji je "iznebuha" 2012. godine imenovan članom NO MOL-a. Takvu odluku mađarske MOL grupe mediji su odmah uzdigli do zvijezda, te napisali da će imenovanje dotičnog "ropotarnog stručnjaka", još više učvrstiti energetsku suradnju između Hrvatske i Mađarske i njihove dvije strateške kompanije. A dr. Primorac bio je samo izdanak ekonomskog stručnjaka iz komunističkih vremena, te je, kao takav, najvjerojatnije i imenovan u NO MOL-a - kao još jedan poslušni aparatčik za ostvarivanje nekih tuđih interesa.
O prvoj prodaji Ine puno bi toga mogli reći Franjo Turek i Željko Bagić
U tom kontekstu treba promatrati i reakcije u javnosti, ali i na stranačkoj političkoj sceni, nakon pravomoćne presude Sanaderu, za, kako veli predsjednik Josipović, "izdaju nacionalnih interesa", jer je takva presuda, nesumnjivo, mnoge šokirala. Šok nije skrivao ni premijer Milanović koji je nedavno obećao mađarskom predsjedniku Viktoru Orbanu da će raščistiti situaciju oko Ine i ne sluteći koliko je u sve to upetljano i "poštenih" kadrova SDP-a, kao i pojedinaca iz redova koalicijskog im partnera HNS-a.
U takvoj beznadežnoj situaciji premijer Milanović je prisiljen, slikovito rečeno, tjerati svoje prijatelje Sinišu Petrovića, predsjednika NO Ine i predstojnika DUUDI-ja, Mladena Pejnovića, na "političku prostituciju", u kojoj oni bezuspješno pokušavaju ispeglati sve dubioze, nepravilnosti i kriminalne rabote u toj bez sumnje, najvećoj aferi nakon hrvatske samostalnosti. Stoga se u SDP-u, nakon pravomoćne presude Sanaderu, počinju tresti, kako reče jedan naš izvor iz te stranke, kao Banja Luka za vrijeme potresa, jer žive u strahu da će netko s mađarske strane, iza kulisa pregovora o Ini, napokon progovoriti, kome su dali mito za prvu prodaju naše najveće naftne kompanije, zbog čega je i počela sva ta "igranka oko izdaje nacionalnih interesa".
U svemu tome, uloga pokojnog predsjednika SDP-a i hrvatskog premijera Ivice Račana, ne samo da nije beznačajna, nego je i presudna, jer je nemoguće da on o tome nije ništa znao. Možda bi o svemu bila dragocjena i saznanja tadašnjeg šefa POA-e, Franje Tureka, te bivšeg Mesićeva savjetnika za nacionalnu sigurnost, Željka Bagića.
Ako i kada puna istina o prvoj prodaji INE Mađarima izađe u cijelosti na vidjelo i potvrde se osnovane sumnje da se radilo o prvoj izdaji nacionalnih interesa zemlje, hoće li predsjednik Josipović ključne aktere koji su sudjelovali u svemu, nazvati veleizdajnicima kao što je to učinio u slučaju Sanader?
http://www.dnevno.hr/novac/126507-hoce- ... odine.html
Autor: 7Dnevno/ 27. lipnja 2014.
Datum: utorak, 01. srpnja 2014. u 09:39
U SDP-u se, nakon pravomoćne presude Sanaderu, počinju tresti, kako reče jedan naš izvor iz te stranke, kao Banja Luka za vrijeme potresa jer žive u strahu da će napokon netko s mađarske strane, iza kulisa pregovora o Ini, progovoriti kome su dali mito za prvu prodaju naše najveće naftne kompanije, zbog čega je i započela sva ta "igranka oko izdaje nacionalnih interesa."
Nakon što je predsjednik RH Ivo Josipović cijelu priču o Sanaderu u aferi INA-MOL, nakon presude Vrhovnog suda, okarakterizirao samo jednom riječju - veleizdaja, dogodile su se brojne burne reakcije na medijskoj i političkoj sceni Lijepe naše.
Tako ugledni odvjetnik Željko Olujić smatra, kako je predsjednik Josipović svojom izjavom o Sanaderu kao veleizdajniku "prešao sve granice, jer je njome doveo cijeli pravni sustav u pitanje" jer je "unaprijed osudio Sanadera za puno teže kazneno djelo, nego što su ga sudovi proglasili krivim".
Josipović nije smio komentirati postupak protiv Sanadera
"Josipović nije smio komentirati postupak koji se vodi protiv Sanadera jer su, ono što je najvažnije, još uvijek otvoreni izvanredni pravni lijekovi", rekao je Olujić portalu Narod.hr te dodao kako se radi o pokretanju ustavne tužbe pri Ustavnom sudu RH, a po potrebi i pokretanje tužbe u Strasbourgu. "Time je Josipović pokazao da se ponaša iracionalno i da je u predizbornoj kampanji. Uz to što je predsjednik države, on je i profesor kaznenog procesnog prava i moralo bi mu biti jasno da je svojedobno, predsjednik SAD-a Richard Nixon, kada je samo komentirao postupak u tijeku protiv ubojice Mansona koji je ubio Sharon Tate, zamalo bio povučen s mjesta predsjednika SAD-a", prisjetio se odvjetnik Olujić.
No, ne smatra samo Olujić da je Josipovićeva izjava o Sanaderu kao veleizdajniku u službi skupljanja jeftinih političkih bodova u predizbornoj kampanji za predsjednika RH, nego njegovo mišljenje dijele i mnogi drugi na medijskoj i političkoj sceni Hrvatske. Tim prije, što se već dulje vrijeme u javnosti, ali i brojnim medijima, provlači teza da je prva privatizacija Ine koju je provela Račanova vlada pod dirigentskom palicom tadašnjeg potpredsjednika Vlade i predsjednika NO INE, Slavka Linića, te ministra gospodarstva Ljube Jurčića i ministra financija Mate Crkvenca 2003. godine, zapravo bila nacionalna izdaja, te da su se Mađari za sitan novac (505 milijuna dolara), dočepali zlatne koke koja je vrijedila na desetine i desetine puta više.
Zbog toga su kritičari tadašnje Vlade govorili da je Hrvatska za Inu dobila iznos kolikim se moglo kupiti poznate Kraševe bombone "505 sa crtom". Zašto o toj prvoj prodaji Ine ne progovori predsjednik Josipović, pitaju se, ne samo njegovi kritičari, nego i brojni ekonomski analitičari, jer kada bi kojim slučajem progovorio i o tome, njegova bi izjava o Sanaderu kao veleizdajniku bila puno vjerodostojnija.
Punu istinu o prvoj privatizaciji Ine 2003. - na sunce
Predsjednik Josipović bi imao puno razloga reći nešto suvislo na tu temu, jer su odmah, nakon što je Vrhovni sud potvrdio prvostupanjsku presudu bivšem premijeru Ivi Sanaderu za uzimanje 10 milijuna eura mita u aferi INA - MOL, u medijima isplivali i nepoznati dokumenti o, kako je napisano, "mračnoj tajni prodaje Ine 2003. godine" za vrijeme Račanove vlade. U usporedbi sa Sanaderovim uzimanjem mita, po njihovu mišljenju, to je mačji kašalj, jer danas izlazi na vidjelo i istina da je OMV bio spreman ponuditi više od "pišljivih" 505 milijuna dolara za 25 posto plus jednu dionicu, od MOL-a. No, Račanova vlada, iz samo njoj znanih razloga, na to nije odgovorila.
U tom grmu i leži zec, odnosno puna istina o prvoj privatizaciji Ine prije 11 godina, za koju upućeni tvrde da je nakon toga MOL-u omogućeno da, usprkos manjinskom udjelu, operativno upravlja kompanijom. Dakle, iako se u javnosti nameće zaključak da je MOL nesrazmjerni udio u upravljanju Inom dobio 2009. godine, kada je je potpisan Dodatak međudioničarskom ugovoru, to ne odgovara činjenicama.
Da bi se cijela stvar oko hrvatsko-mađarskog upravljanja Inom razmrsila, treba se vratiti u 2003. godinu, kada je realiziran plan o privatizaciji Ine i namjeri da se strateškom partneru proda 25 posto plus jedna dionica nacionalne naftne kompanije. Međudioničarskim ugovorom utvrđeno je da strateški ulagač, dakle MOL, ima pravo predložiti dva člana Inine uprave - jednog za financije, dok se zadaća drugog člana trebala naknadno utvrditi. Time se Mađarima još 2003. omogućilo, da usprkos manjinskom udjelu, operativno upravljaju kompanijom. To je bio izričit zahtjev mađarske strane, koji su hrvatski pregovarači prihvatili. Dakle, već tada je omogućeno da se u Budimpešti, a ne u Zagrebu, kroji financijska i poslovna politika Ine.
Podsjetimo, međudioničarski ugovor između hrvatske Vlade i MOL-a potpisan je 17. srpnja 2003. godine. Mađarski MOL je tada za četvrtinu vlasništva INE plus jednu dionicu, platio 505 milijuna dolara. Taj ugovor je odmah izazvao kontroverze koje ni do danas nisu razjašnjene. HDZ-ova parlamentarna većina je taj ugovor 2010. godine proglasila štetnim i lošim za Hrvatsku. No, on nikad nije bio predmetom sudskih postupaka, pa je i dalje pravno valjan i nije suspektan.
Linić pravdao prodaju INE teškom gospodarskom situacijom
Na sve te javne kritike o prvoj prodaji INE, tadašnji potpredsjednik Vlade i predsjednik Nadzornog odbora naše naftne kompanije Slavko Linić je odgovarao, da je Račanova vlada to morala učiniti jer je bila suočena s teškom gospodarskom situacijom. Tadašnji ministar gospodarstva Ljubo Jurčić je bio je i onda, a i danas je uporan u tvrdnjama da je prodaja INE mađarskom MOL-u bila najbolja opcija. Inače, Jurčić je u to doba, kao ministar gospodarstva u Račanovoj vladi, bio jedan od glavnih ljudi za privatizaciju INE. Međutim, na sjednici saborskog povjerenstva 2010. godine, Jurčić je, ipak, priznao da prvim ponudama nije bio zadovoljan. Tvrdio je da su bile neusporedive, te da su ponuđači nudili između 80 i nešto više od 300 milijuna dolara za 25 posto plus jednu dionicu Ine. Primjerice, mađarski MOL tada je ponudio 353 milijuna dolara. Na Jurčićev prijedlog, Savjet je tada odlučio da se napravi prijedlog međudioničarskog ugovora za ponuđače na koji će oni imati pravo davati prijedloge i primjedbe. Oba ponuđača dali su primjedbe i podigli vrijednost ponude. MOL je nudio 505 milijuna, a OMV 420 milijuna dolara. Predsjednik Uprave OMV-a, Wolfgang Ruttenstorfer je 11. srpnja 2003. poslao ministru Jurčiću dopis u kojem je naveo da je njegova kompanija spremna ponuditi više od 505 milijuna dolara, koliko je nudio MOL. No, iz Zagreba mu nije odgovoreno. Zašto, pitanje je koje se neminovno ponovno mora postaviti, ne samo u medijima, nego i u nadležnim institucijama. Tim prije, što su se pojavile i otvorene sumnje, o čemu smo prvi pisali, kako je netko za prvu privatizaciju Ine, kojom je Hrvatska, de facto, opljačkana, dobio veliku proviziju, odnosno mito. U tom kontekstu spominjala su se imena brojnih osoba koje su se od privatizacije Ine okoristile više nego i sam Sanader, pa je na nadležnim institucijama da to što prije i istraže.
Možda bi i predsjednik RH Ivo Josipović, kada već može komentirati presudu bivšem premijeru, trebao malo više znati kako je došlo do prve privatizacije Ine, te zatražiti da se taj prvi ugovor konačno predoči hrvatskoj javnosti na uvid. Prema tvrdnjama odgovornih iz tog doba, ugovor je pisan u samo jednom primjerku. Možda se predsjednik države i javno zapita, zašto tadašnja Račanova vlada nije pružila mogućnost za nadopunjavanje ponude, te bi možda došao do odgovora da je SDP i tada imao pokriće u HNS-u, prije svega u tadašnjem predsjedniku Mesiću i počasnoj predsjednici te stranke, Savki Dabčević Kučar čiji je zet Tomislav Dragičević nagrađen mjestom predsjednika Uprave naše najveće naftne kompanije.
Napomenimo da je i jedan od raskola koji je nastao u sadašnjem HNS-u proizišao iz činjenice da je Radimir Čačić, bivši prvi potpredsjednik u Milanovićevoj vladi, zbog HNS-a morao štititi interese MOL-a, što njegov nasljednik Ivan Vrdoljak očito nije shvatio, te se priključio svojoj političkoj mentorici Vesni Pusić.
U cijelom kolopletu "čudnih ljudi" u velikoj i kompleksnoj priči oko prodaje Ine Mađarima, zasigurno jedno ime "para uši i bode oči" nepristranoj hrvatskoj javnosti. Riječ je o dr. Žarku Primorcu, nekadašnjem ekonomskom moćniku iz "olovnih vremena" CK SKBiH, koji je "iznebuha" 2012. godine imenovan članom NO MOL-a. Takvu odluku mađarske MOL grupe mediji su odmah uzdigli do zvijezda, te napisali da će imenovanje dotičnog "ropotarnog stručnjaka", još više učvrstiti energetsku suradnju između Hrvatske i Mađarske i njihove dvije strateške kompanije. A dr. Primorac bio je samo izdanak ekonomskog stručnjaka iz komunističkih vremena, te je, kao takav, najvjerojatnije i imenovan u NO MOL-a - kao još jedan poslušni aparatčik za ostvarivanje nekih tuđih interesa.
O prvoj prodaji Ine puno bi toga mogli reći Franjo Turek i Željko Bagić
U tom kontekstu treba promatrati i reakcije u javnosti, ali i na stranačkoj političkoj sceni, nakon pravomoćne presude Sanaderu, za, kako veli predsjednik Josipović, "izdaju nacionalnih interesa", jer je takva presuda, nesumnjivo, mnoge šokirala. Šok nije skrivao ni premijer Milanović koji je nedavno obećao mađarskom predsjedniku Viktoru Orbanu da će raščistiti situaciju oko Ine i ne sluteći koliko je u sve to upetljano i "poštenih" kadrova SDP-a, kao i pojedinaca iz redova koalicijskog im partnera HNS-a.
U takvoj beznadežnoj situaciji premijer Milanović je prisiljen, slikovito rečeno, tjerati svoje prijatelje Sinišu Petrovića, predsjednika NO Ine i predstojnika DUUDI-ja, Mladena Pejnovića, na "političku prostituciju", u kojoj oni bezuspješno pokušavaju ispeglati sve dubioze, nepravilnosti i kriminalne rabote u toj bez sumnje, najvećoj aferi nakon hrvatske samostalnosti. Stoga se u SDP-u, nakon pravomoćne presude Sanaderu, počinju tresti, kako reče jedan naš izvor iz te stranke, kao Banja Luka za vrijeme potresa, jer žive u strahu da će netko s mađarske strane, iza kulisa pregovora o Ini, napokon progovoriti, kome su dali mito za prvu prodaju naše najveće naftne kompanije, zbog čega je i počela sva ta "igranka oko izdaje nacionalnih interesa".
U svemu tome, uloga pokojnog predsjednika SDP-a i hrvatskog premijera Ivice Račana, ne samo da nije beznačajna, nego je i presudna, jer je nemoguće da on o tome nije ništa znao. Možda bi o svemu bila dragocjena i saznanja tadašnjeg šefa POA-e, Franje Tureka, te bivšeg Mesićeva savjetnika za nacionalnu sigurnost, Željka Bagića.
Ako i kada puna istina o prvoj prodaji INE Mađarima izađe u cijelosti na vidjelo i potvrde se osnovane sumnje da se radilo o prvoj izdaji nacionalnih interesa zemlje, hoće li predsjednik Josipović ključne aktere koji su sudjelovali u svemu, nazvati veleizdajnicima kao što je to učinio u slučaju Sanader?
http://www.dnevno.hr/novac/126507-hoce- ... odine.html
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
SVE IZGUBILI U SVEGA 20 GODINA
Evo kako je Hrvatska na brzinu financijski porobljena: ‘Elite’ provele plan svjetskih ‘ekonomskih ubojica’
Autor: Damir Kramarić
Objavljeno: 14-07-2014 u 17:50
U vrijeme dok Vlada užurbano priprema privatizaciju svih preostalih državnih udjela u tvrtkama, ali i svih preostalih državnih tvrtki te dok nam strani diplomati otvoreno govore da će Europska Unija uvesti protektorat nad Hrvatskom jer uskoro nećemo moći vraćati enormne dugove, preispitat ćemo ovdje zbog čega je Hrvatska u tako kratko vrijeme došla u tako gotovo bezizlaznu situaciju.
Republika Hrvatska je, da podsjetimo, još početkom devedesetih godina bila tek minimalno zadužena država, a imala je i vrlo vrijednu imovinu jer su sve strateški važne tvrtke i banke bile u društvenom vlasništu. No, to se, u samo dvadesetak godina, dramatično promijenilo. Kako i zbog čega?
Nevjerojatna podudarnost Perkinsove i hrvatske priče
Na osnovu onoga što se, po sličnom obrascu, dogodilo drugim financijski porobljenim zemljama, na osnovu analiza uzroka njihovog posrtanja te na osnovu usporedbi tih slučajeva s hrvatskom situacijom, pokušat ćemo dokučiti suštinske razloge strmoglavog pada Republike Hrvatske u ekonomski i financijski ponor.
Valja ovdje, kao prvo, upozoriti na nevjerojatnu podudarnost događaja koje je opisao John Perkins, poznati američki ‘ekonomski ubojica’, s razvojem situacije u Hrvatskoj.
Krojio novi svjetski ekonomski poredak
John Perkins je, da podsjetimo, bio čovjek čiji je zadatak bio krojenje novog ekonomskog poretka skupa s čelnicima MMF-a, Svjetske banke i drugih globalnih financijskih institucija. Osjetivši grižnju savjesti zbog onoga što je radio, napisao je knjigu “Ispovijesti ekonomskog ubojice” (“Confessions of an Economic Hit Man”) u kojoj je potanko opisao “prljave poslove” kojima se bavio.
U knjici Perkins priznaje da je ‘najvažniji zadatak ekonomskog plaćenog ubojice otkriti one zemlje Trećeg svijeta koje imaju bogate resurse za koje su zainteresirane američke korporacije, da bi potom Svjetska banka i slične institucije tim zemljama odobrile ogromne pozajmice. Zemlja završava tako što upada u ogroman dug koji ne može podmiriti.
‘Kad ne možete plaćati dugove, dajte nam sve resurse’
‘E, tada mi, ekonomski plaćeni ubojice idemo ponovno u tu zemlju i kažemo: Budući da ne možete platiti svoje dugove, dajte nam ono od čega živite – prodajte vašu naftu našim kompanijama po niskim cijenama ili nas podržite svojim glasovima u UN-u ili pošaljite svoje trupe da pomognu našima u Iraku’, napisao je Perkins.
Opisao je i način na koji funkcioniraju MMF i Svjetska banka.
- Jednom kada se zemlje zaduže, MMF im ponudi dodatnu financijsku pomoć. U nekom smislu, to znači smanjenje dugova, ali tek kada se država ili države slože da prodaju svoja dobra i druge resurse stranim kompanijama i privatiziraju javni sektor. Posljedica toga je da te države izgube svoju imovinu i svoj suverenitet.
Nobelovac Stigitz predvidio sve što se dogodilo u Hrvatskoj
Događa li se sličan scenarij upravo u Hrvatskoj? Nezavisni znanstvenici i ekonomisti s kojima smo razgovarali, nimalo u to ne sumnjaju.
- Sve što se događa Hrvatskoj predvidio je još Josip Eugen Stiglitz, nobelovac i bivši dopredsjednik Svjetske banke, koji je Svjetsku banku napustio kada je vidio kakvi su joj mračni ciljevi. Još 2001. godine on je progovorio o tome kako korporacije, moćne banke i Međunarodni monetarni fond u svojim tajnim dokumentima planiraju porobljavanje malih naroda. Navodi tajne planove ‘do prokletstva’ koji su se krili iza ‘mamaca’ za iste narode s prijevarom zvanom ‘STRATEGIJA POMOĆI’. Cilj je da Svjetska banka i svjetske korporacije vladama zemalja ‘žrtvi’ ponude taj program, u cilju otimačine nacionalnih resursa. Strategija ‘Četiri koraka do prokletstva’ bila je namijenjena malim narodima Indonezije, Ekvadora, Tunisa, te jugoistočne Europe, dakle i Hrvatskoj – tvrdi dr. Zlatko Miliša, pa primjećuje da sada imamo i materijalne dokaze da je to doista tako.
Miliša: Milanovićeva vlada sluga je MMF-a
- Očito je da Milanovićeva Vlada radi isključivo za Europsku komisiju i MMF. Po njihovom nalogu on i ministar financija korak po korak otimaju narodu nacionalno bogatstvo. Osim Hrvatskih šuma, prodat će i Hrvatske vode te nacionalne parkove, uključujući i najrazvikaniji – Plitvička jezera, ako ih u tome ne spriječimo – smatra sveučilišni profesor sociologije dr. Zlatko Miliša.
Njegove predviđanja potpisuje i ekonomist Dinko Bartulović, osnivač ekonomskog pokreta Zajedno i pokretač njihove internetske ‘Škole demokracije’. U toj ‘školi’ na facebooku on tumači način financijskog porobljavanja malih naroda, odnosno detaljno razlaže četiri Stiglitz-ove točke, o kojima je govorio i Miliša.
Zajedno: Evo kako izgledaju ‘Četiri koraka do prokletsva’
- Joseph Stiglitz najbolje je opisao zamku u koju smo upali i zbog koje bi u roku od pet-šest godina mogli ostati bez sve svoje imovine. Zamka se sastoji od četiri koraka. Prvi je privatizacija. U toj fazi MMF, Svjetska banka i Europska komisija tjeraju političare da rasprodaju zajedničku imovinu, uz koju dolazi i masna provizija onima koji pristanu to odraditi. Drugi korak je liberalizacija tržišta, čiji cilj je da se preuzmu banke i da se blokira narodna banka. Tada spekulativni kapital ulazi i izlazi iz zemlje kako hoće i kada hoće, bez da to itko kontrolira. Treći korak naziva se ‘tržišno određivanje cijena’, a podrazumijeva da sve cijene rastu: od stuje, vode, plina i svih ostalih režija i životnih troškova, dok jedino plaće i mirovine padaju. To se događa jer uz sve veću zaduženost, država ima sve veću potrebu za novcem. Taj novac skuplja sve većim porezima, trošarinama i inflacijskim porezima, odnosno poskupljenjima. I posljednji, četvrti korak, zove se ‘MMF prosvjedi’. Podrazumjeva da Svjetska banka i MMF smišljeno izazivaju pritisak na stanovništvo, kako bi izašlo na prosvjede. Spremni su na to, pa prosvjede koriste da bi dodatno opljačkali zemlju koja se našla u njihovoj klopci. Privatizacija se tada provodi još brutalnije, ali se informacije o tome nigdje ne objavljuju. Svi pišu i govore samo o kaosu kojeg su izazvali prosvjedi. Najbolji primjer za ovaj scenarij je Grčka – pojašnjava voditelj internetske Škole demokracije te zaključuje da na kraju opisanog ciklusa počnu padati cijene svega: od stanova, hotela, tvornica…, pa spekulativni kapital dolazi na svoje te sve kupuje gotovo zabadava.
I ovo odnekud zvuči poznato, zar ne?
Lauc: Kod nas slabići imaju najveći utjecaj
Dr. Ante Lauc, svestrani hrvatski znanstvenik, na osobnom se iskustvu uvjerio da se plan porobljavanja Hrvatske već godinama provodi.
MMF nam dolazi da zaštiti interes korporacija, a ne naroda. Hrvatski intelektualci se boje to reći, a ostali ne znaju o čemu se radi. John Perkins je najbolje opisao kako radi korporativni kapitalizam. Osnovni princip je: potplati ili ubij onoga koji se ne da potplatiti. I u Hrvatskoj ima ljudi koji znaju takve stvari, ali se boje o tome pričati. Kod nas slabići koji slušaju centre moći imaju velik utjecaj, dok su znalci na periferiji. To nije slučajno, Strategija stranaca je da dižu loše, a zatiru dobre, u što sam se i osobno uvjerio kada sam 2003. godine bio član komisije međunarodnog fonda TEMPUS. Ta komisija je ocjenjivala hrvatske i bosanske projekte koji su trebali dobiti novac da bi zaživjeli. Onim projektima kojima sam davao visoke ocjene, stranci su davali najniže ocjene, a onima kojima sam davao ‘jedinice’, oni su davali ‘petice’. Nekim međunarodnim institucijama u interesu je slabljenje Hrvatske, zbog čega uzdižu ono što ne valja, a gaze ono što vrijedi. Onog trenutka kada to shvati više ljudi, to će se promijeniti – tvrdi dr. Ante Lauc, svestrani sveučilišni profesor u mirovini (profesor psihologije, magistar strojarstva i doktor ekonomije) i predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti dijaspore za Slavoniju.
Hrvatska se može izvuđi uz pomoć morala i molitve
Dr. Ante Lauc, unatoč svemu gore navedenom, ipak je optimist. Uvjeren je da se Hrvatska može izvući uz pomoć moralnog kapitala i znanja, odnosno uz pomoć poštenih i moralnih stručnjaka, te uz pomoć molitve i svojevrsnog duhovnog preporoda u Hrvatskoj.
- Znanstveno je dokazano da 85 posto uspješnosti neke tvrtke ili države ovisi o moralnom kapitalu, odnosno o vjeri, moralu i poštenju. Gdje je manje korupcije i nepoštenja, više je uspjeha i obrnuto. Vjera je, dakle, naš najveći adut, no nju treba pretvoriti u akciju. Crkva se, nažalost, boji politike, ili čak služi politici. Treba biti obrnuto: neka se boje oni koji krše Božje zakone, a ne oni koji ih poštuju i provode. Vjernici moraju osjetiti koja je snaga u njima, jer je Bog uz njih. No, nije dovoljan samo Bog. U akciju se trebaju uključiti sindikati i strukovne organizacije, zbog čega ću se boriti za ojačanje struke, a za slabljenje stranaka. Većina hrvatskih političkih stranaka su iste: šef odlučuje o svemu, pa nije bitna pamet ni moral, već poslušnost. To treba iz korijena promijeniti. U svemu tome vrlo važni su mediji. Veliki mediju su, nažalost, u funkciji ili stranih ili domaćih institucija koje ih kontroliraju. Zato je važno da postoje internet oaze i nezavisni portali , twiter i facebook, pomoću kojih je moguće prodrmati naše intelektualne, vjerske i druge strukture. Važna je i uloga hrvatske dijaspore koja je spremna pomoći, koja je i ranije pomagala, no koju su iskoristili, prevarili i odbacili. Važno je, dakle, pojačati sinergiju koju pokreće Bog svojom snagom, pri čemu valja imati na umu da je moralni kapital najvažniji. Jer gdje je poštenje, tu je i Božji blagoslov – ukratko je svoj recept za izlazak Hrvatske iz dužničkog ropstva predstavio dr. Ante Lauc.
Strategija neokolonizacije odavno pročitana
Vjeru da se Hrvatska sama može izvući iz teške situacije u koju su nas gurnule odnarođene ‘elite’, dijele i dr. Zlatko Miliša te Dinko Bartulović. Miliša smatra, naime, da je strategija neokolonizacije odavno pročitana.
- M euroskeptici, koji smo bili etiketirani kao negativci, napokon dolazimo na svoje. Sve više građana shvaća o čemu se ovdje radi. Ljudi postaju svjesni činjenice da izvršna vlast samo provodi naloge Europske komisije, MMF-a i Svjetske banke. Sada je samo pitanje: kada će narod reagirati. Uvjeren sam da će se u skoroj budućnosti posve razgolititi bit strategije koloniziranja Hrvatske te da će osobe koje rade na rastakanju Hrvatske ponižene otići odavde – predviđa dr. Miliša.
Da naigled bezizlaznu situaciju hrvatski građani mogu vrlo brzo izmijeniti u svoju korist tvrde i Dinko Bartulović te mr. Karino Hromin Sturm, čelnici pokreta Zajedno.
Kada nisu u klopci, Hrvati mogu brzo ‘ozdraviti’
Kada nisu u klopci o kojoj sam govorio, Hrvati imaju državu koja upravlja resursima. Ako vlada nije sposobna upravljati resursima poput HEP-a, Hrvatskih šuma i Hrvatskih voda, onda treba odstupiti. Činjenica, pak, da svega dva posto bogatih iskorištava 98 posto ostalog stanovništva, znači i da bi tih 98 posto, kada bi bili osvješteni i ujedinjeni, lako mogli preglasati manjinu koja nas je opljačkala, te da bi tada mogli u kratko vrijeme izgraditi bogatu i socijalno pravednu državu. Kroz Školu demokracije i drugim objavama i aktivnostima na našim facebook profilima već godinama upravo na tome i radimo – napominje Dinko Bartulović, osnivač pokreta ‘Zajedno’
(https://www.facebook.com/groups/ZAJEDNOzaHR/).
Valja ovdje primijetiti da je i drugdje u svijetu, pa i u Sjedinjenim američkim državama, u zadnje vrijeme došlo do buđenja svijesti koje se ponajviše očituje korz alternativne medije koji pršte tekstovima koji razotkrivaju obmane ‘elite’, koji pozivaju na osvještenje te odupiranje ispiranju mozga koje provode masovni mediji. Alternativni portali i popularni blogeri poput Zen Gardnera pišu, tako, da sve veći broj američkih građana ne vjeruje predsjedniku Obami, američkoj vladi i korporativnim medijima, čemu su itekako doprinijeli brojni zviždači i pokajnici koji javno razotkrivaju razne obmane, dakle ljudi poput već spomenutog John Perkinsa, Edwarda Snowdena, Julian Assangea i ostalih aktivista i ‘zviždača’.
Link na video ispovjest ‘ekonomskog ubojice’ Johna Perkinsa
http://www.hrvatski-dom.hr/evo-kako-je- ... h-ubojica/
Evo kako je Hrvatska na brzinu financijski porobljena: ‘Elite’ provele plan svjetskih ‘ekonomskih ubojica’
Autor: Damir Kramarić
Objavljeno: 14-07-2014 u 17:50
U vrijeme dok Vlada užurbano priprema privatizaciju svih preostalih državnih udjela u tvrtkama, ali i svih preostalih državnih tvrtki te dok nam strani diplomati otvoreno govore da će Europska Unija uvesti protektorat nad Hrvatskom jer uskoro nećemo moći vraćati enormne dugove, preispitat ćemo ovdje zbog čega je Hrvatska u tako kratko vrijeme došla u tako gotovo bezizlaznu situaciju.
Republika Hrvatska je, da podsjetimo, još početkom devedesetih godina bila tek minimalno zadužena država, a imala je i vrlo vrijednu imovinu jer su sve strateški važne tvrtke i banke bile u društvenom vlasništu. No, to se, u samo dvadesetak godina, dramatično promijenilo. Kako i zbog čega?
Nevjerojatna podudarnost Perkinsove i hrvatske priče
Na osnovu onoga što se, po sličnom obrascu, dogodilo drugim financijski porobljenim zemljama, na osnovu analiza uzroka njihovog posrtanja te na osnovu usporedbi tih slučajeva s hrvatskom situacijom, pokušat ćemo dokučiti suštinske razloge strmoglavog pada Republike Hrvatske u ekonomski i financijski ponor.
Valja ovdje, kao prvo, upozoriti na nevjerojatnu podudarnost događaja koje je opisao John Perkins, poznati američki ‘ekonomski ubojica’, s razvojem situacije u Hrvatskoj.
Krojio novi svjetski ekonomski poredak
John Perkins je, da podsjetimo, bio čovjek čiji je zadatak bio krojenje novog ekonomskog poretka skupa s čelnicima MMF-a, Svjetske banke i drugih globalnih financijskih institucija. Osjetivši grižnju savjesti zbog onoga što je radio, napisao je knjigu “Ispovijesti ekonomskog ubojice” (“Confessions of an Economic Hit Man”) u kojoj je potanko opisao “prljave poslove” kojima se bavio.
U knjici Perkins priznaje da je ‘najvažniji zadatak ekonomskog plaćenog ubojice otkriti one zemlje Trećeg svijeta koje imaju bogate resurse za koje su zainteresirane američke korporacije, da bi potom Svjetska banka i slične institucije tim zemljama odobrile ogromne pozajmice. Zemlja završava tako što upada u ogroman dug koji ne može podmiriti.
‘Kad ne možete plaćati dugove, dajte nam sve resurse’
‘E, tada mi, ekonomski plaćeni ubojice idemo ponovno u tu zemlju i kažemo: Budući da ne možete platiti svoje dugove, dajte nam ono od čega živite – prodajte vašu naftu našim kompanijama po niskim cijenama ili nas podržite svojim glasovima u UN-u ili pošaljite svoje trupe da pomognu našima u Iraku’, napisao je Perkins.
Opisao je i način na koji funkcioniraju MMF i Svjetska banka.
- Jednom kada se zemlje zaduže, MMF im ponudi dodatnu financijsku pomoć. U nekom smislu, to znači smanjenje dugova, ali tek kada se država ili države slože da prodaju svoja dobra i druge resurse stranim kompanijama i privatiziraju javni sektor. Posljedica toga je da te države izgube svoju imovinu i svoj suverenitet.
Nobelovac Stigitz predvidio sve što se dogodilo u Hrvatskoj
Događa li se sličan scenarij upravo u Hrvatskoj? Nezavisni znanstvenici i ekonomisti s kojima smo razgovarali, nimalo u to ne sumnjaju.
- Sve što se događa Hrvatskoj predvidio je još Josip Eugen Stiglitz, nobelovac i bivši dopredsjednik Svjetske banke, koji je Svjetsku banku napustio kada je vidio kakvi su joj mračni ciljevi. Još 2001. godine on je progovorio o tome kako korporacije, moćne banke i Međunarodni monetarni fond u svojim tajnim dokumentima planiraju porobljavanje malih naroda. Navodi tajne planove ‘do prokletstva’ koji su se krili iza ‘mamaca’ za iste narode s prijevarom zvanom ‘STRATEGIJA POMOĆI’. Cilj je da Svjetska banka i svjetske korporacije vladama zemalja ‘žrtvi’ ponude taj program, u cilju otimačine nacionalnih resursa. Strategija ‘Četiri koraka do prokletstva’ bila je namijenjena malim narodima Indonezije, Ekvadora, Tunisa, te jugoistočne Europe, dakle i Hrvatskoj – tvrdi dr. Zlatko Miliša, pa primjećuje da sada imamo i materijalne dokaze da je to doista tako.
Miliša: Milanovićeva vlada sluga je MMF-a
- Očito je da Milanovićeva Vlada radi isključivo za Europsku komisiju i MMF. Po njihovom nalogu on i ministar financija korak po korak otimaju narodu nacionalno bogatstvo. Osim Hrvatskih šuma, prodat će i Hrvatske vode te nacionalne parkove, uključujući i najrazvikaniji – Plitvička jezera, ako ih u tome ne spriječimo – smatra sveučilišni profesor sociologije dr. Zlatko Miliša.
Njegove predviđanja potpisuje i ekonomist Dinko Bartulović, osnivač ekonomskog pokreta Zajedno i pokretač njihove internetske ‘Škole demokracije’. U toj ‘školi’ na facebooku on tumači način financijskog porobljavanja malih naroda, odnosno detaljno razlaže četiri Stiglitz-ove točke, o kojima je govorio i Miliša.
Zajedno: Evo kako izgledaju ‘Četiri koraka do prokletsva’
- Joseph Stiglitz najbolje je opisao zamku u koju smo upali i zbog koje bi u roku od pet-šest godina mogli ostati bez sve svoje imovine. Zamka se sastoji od četiri koraka. Prvi je privatizacija. U toj fazi MMF, Svjetska banka i Europska komisija tjeraju političare da rasprodaju zajedničku imovinu, uz koju dolazi i masna provizija onima koji pristanu to odraditi. Drugi korak je liberalizacija tržišta, čiji cilj je da se preuzmu banke i da se blokira narodna banka. Tada spekulativni kapital ulazi i izlazi iz zemlje kako hoće i kada hoće, bez da to itko kontrolira. Treći korak naziva se ‘tržišno određivanje cijena’, a podrazumijeva da sve cijene rastu: od stuje, vode, plina i svih ostalih režija i životnih troškova, dok jedino plaće i mirovine padaju. To se događa jer uz sve veću zaduženost, država ima sve veću potrebu za novcem. Taj novac skuplja sve većim porezima, trošarinama i inflacijskim porezima, odnosno poskupljenjima. I posljednji, četvrti korak, zove se ‘MMF prosvjedi’. Podrazumjeva da Svjetska banka i MMF smišljeno izazivaju pritisak na stanovništvo, kako bi izašlo na prosvjede. Spremni su na to, pa prosvjede koriste da bi dodatno opljačkali zemlju koja se našla u njihovoj klopci. Privatizacija se tada provodi još brutalnije, ali se informacije o tome nigdje ne objavljuju. Svi pišu i govore samo o kaosu kojeg su izazvali prosvjedi. Najbolji primjer za ovaj scenarij je Grčka – pojašnjava voditelj internetske Škole demokracije te zaključuje da na kraju opisanog ciklusa počnu padati cijene svega: od stanova, hotela, tvornica…, pa spekulativni kapital dolazi na svoje te sve kupuje gotovo zabadava.
I ovo odnekud zvuči poznato, zar ne?
Lauc: Kod nas slabići imaju najveći utjecaj
Dr. Ante Lauc, svestrani hrvatski znanstvenik, na osobnom se iskustvu uvjerio da se plan porobljavanja Hrvatske već godinama provodi.
MMF nam dolazi da zaštiti interes korporacija, a ne naroda. Hrvatski intelektualci se boje to reći, a ostali ne znaju o čemu se radi. John Perkins je najbolje opisao kako radi korporativni kapitalizam. Osnovni princip je: potplati ili ubij onoga koji se ne da potplatiti. I u Hrvatskoj ima ljudi koji znaju takve stvari, ali se boje o tome pričati. Kod nas slabići koji slušaju centre moći imaju velik utjecaj, dok su znalci na periferiji. To nije slučajno, Strategija stranaca je da dižu loše, a zatiru dobre, u što sam se i osobno uvjerio kada sam 2003. godine bio član komisije međunarodnog fonda TEMPUS. Ta komisija je ocjenjivala hrvatske i bosanske projekte koji su trebali dobiti novac da bi zaživjeli. Onim projektima kojima sam davao visoke ocjene, stranci su davali najniže ocjene, a onima kojima sam davao ‘jedinice’, oni su davali ‘petice’. Nekim međunarodnim institucijama u interesu je slabljenje Hrvatske, zbog čega uzdižu ono što ne valja, a gaze ono što vrijedi. Onog trenutka kada to shvati više ljudi, to će se promijeniti – tvrdi dr. Ante Lauc, svestrani sveučilišni profesor u mirovini (profesor psihologije, magistar strojarstva i doktor ekonomije) i predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti dijaspore za Slavoniju.
Hrvatska se može izvuđi uz pomoć morala i molitve
Dr. Ante Lauc, unatoč svemu gore navedenom, ipak je optimist. Uvjeren je da se Hrvatska može izvući uz pomoć moralnog kapitala i znanja, odnosno uz pomoć poštenih i moralnih stručnjaka, te uz pomoć molitve i svojevrsnog duhovnog preporoda u Hrvatskoj.
- Znanstveno je dokazano da 85 posto uspješnosti neke tvrtke ili države ovisi o moralnom kapitalu, odnosno o vjeri, moralu i poštenju. Gdje je manje korupcije i nepoštenja, više je uspjeha i obrnuto. Vjera je, dakle, naš najveći adut, no nju treba pretvoriti u akciju. Crkva se, nažalost, boji politike, ili čak služi politici. Treba biti obrnuto: neka se boje oni koji krše Božje zakone, a ne oni koji ih poštuju i provode. Vjernici moraju osjetiti koja je snaga u njima, jer je Bog uz njih. No, nije dovoljan samo Bog. U akciju se trebaju uključiti sindikati i strukovne organizacije, zbog čega ću se boriti za ojačanje struke, a za slabljenje stranaka. Većina hrvatskih političkih stranaka su iste: šef odlučuje o svemu, pa nije bitna pamet ni moral, već poslušnost. To treba iz korijena promijeniti. U svemu tome vrlo važni su mediji. Veliki mediju su, nažalost, u funkciji ili stranih ili domaćih institucija koje ih kontroliraju. Zato je važno da postoje internet oaze i nezavisni portali , twiter i facebook, pomoću kojih je moguće prodrmati naše intelektualne, vjerske i druge strukture. Važna je i uloga hrvatske dijaspore koja je spremna pomoći, koja je i ranije pomagala, no koju su iskoristili, prevarili i odbacili. Važno je, dakle, pojačati sinergiju koju pokreće Bog svojom snagom, pri čemu valja imati na umu da je moralni kapital najvažniji. Jer gdje je poštenje, tu je i Božji blagoslov – ukratko je svoj recept za izlazak Hrvatske iz dužničkog ropstva predstavio dr. Ante Lauc.
Strategija neokolonizacije odavno pročitana
Vjeru da se Hrvatska sama može izvući iz teške situacije u koju su nas gurnule odnarođene ‘elite’, dijele i dr. Zlatko Miliša te Dinko Bartulović. Miliša smatra, naime, da je strategija neokolonizacije odavno pročitana.
- M euroskeptici, koji smo bili etiketirani kao negativci, napokon dolazimo na svoje. Sve više građana shvaća o čemu se ovdje radi. Ljudi postaju svjesni činjenice da izvršna vlast samo provodi naloge Europske komisije, MMF-a i Svjetske banke. Sada je samo pitanje: kada će narod reagirati. Uvjeren sam da će se u skoroj budućnosti posve razgolititi bit strategije koloniziranja Hrvatske te da će osobe koje rade na rastakanju Hrvatske ponižene otići odavde – predviđa dr. Miliša.
Da naigled bezizlaznu situaciju hrvatski građani mogu vrlo brzo izmijeniti u svoju korist tvrde i Dinko Bartulović te mr. Karino Hromin Sturm, čelnici pokreta Zajedno.
Kada nisu u klopci, Hrvati mogu brzo ‘ozdraviti’
Kada nisu u klopci o kojoj sam govorio, Hrvati imaju državu koja upravlja resursima. Ako vlada nije sposobna upravljati resursima poput HEP-a, Hrvatskih šuma i Hrvatskih voda, onda treba odstupiti. Činjenica, pak, da svega dva posto bogatih iskorištava 98 posto ostalog stanovništva, znači i da bi tih 98 posto, kada bi bili osvješteni i ujedinjeni, lako mogli preglasati manjinu koja nas je opljačkala, te da bi tada mogli u kratko vrijeme izgraditi bogatu i socijalno pravednu državu. Kroz Školu demokracije i drugim objavama i aktivnostima na našim facebook profilima već godinama upravo na tome i radimo – napominje Dinko Bartulović, osnivač pokreta ‘Zajedno’
(https://www.facebook.com/groups/ZAJEDNOzaHR/).
Valja ovdje primijetiti da je i drugdje u svijetu, pa i u Sjedinjenim američkim državama, u zadnje vrijeme došlo do buđenja svijesti koje se ponajviše očituje korz alternativne medije koji pršte tekstovima koji razotkrivaju obmane ‘elite’, koji pozivaju na osvještenje te odupiranje ispiranju mozga koje provode masovni mediji. Alternativni portali i popularni blogeri poput Zen Gardnera pišu, tako, da sve veći broj američkih građana ne vjeruje predsjedniku Obami, američkoj vladi i korporativnim medijima, čemu su itekako doprinijeli brojni zviždači i pokajnici koji javno razotkrivaju razne obmane, dakle ljudi poput već spomenutog John Perkinsa, Edwarda Snowdena, Julian Assangea i ostalih aktivista i ‘zviždača’.
Link na video ispovjest ‘ekonomskog ubojice’ Johna Perkinsa
http://www.hrvatski-dom.hr/evo-kako-je- ... h-ubojica/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
ŽIVOT JE PLJAČKA
To će se pitanje neminovno pojaviti i vjerojatno označiti izborni poraz Ive Josipovića. Skoro da je svejedno kakav je odgovor. Sama dvojba izazvat će nesagledive posljedice. Josipović je zakasnio da se glede toga jasno očituje.
Suđenje najvišim dužnosnicima bivšeg SIS-a, optuženim da su pokrali blagajnu te vojne agencije, odvija se bez prisutnosti Javnosti, što će otvoriti prostor novim tezama.
Da je Ivo Josipović zaista nadzirao postrojbu VSOA, ona bi se primila posla, pa bi se blagajna te "tajne" službe potrošila na konkretne zadaće. Nije nam kriza pala s Marsa - cijela državna uprava je po svojoj iskrenutoj funkciji obična krađa, koja se ponavlja od jedne nezaslužene plaće do druge veće, od jednog promašenog projekta do nekog novog, još goreg. Na plaći u Uredu predsjednika RH imamo 147 osoba, a neki njegovi savjetnici nisu plaćeni iz predsjedničkog proračuna.
Tko laže taj krade, a tko krade taj laže. Da vas podsjetim, u svibnju je na zagrebačkom Županijskom sudu započelo suđenje najvišem zapovjednom kadru Vojne sigurnosno-obavještajne agencije: bivšem ravnatelju Darku Grdiću, njegovom zamjeniku Ognjenu Preostu i još trojici djelatnika te postrojbe, Zdeslavu Ivankoviću i Denisu Lukiniću iz kabineta ravnatelja, i Tiboru Miji Kuljaniću, zaduženom za operativnu tehniku. Optuženi su za otuđenje najmanje pet milijuna kuna namijenjenih za honorare obavještajnih doušnika, odnosno za operativne troškove. Tajnost procesa najviše će naštetiti Ivi Josipoviću, predsjedniku RH, koji izravno kontrolira vojnu službu. To daje mogućnost optuženim vojnim grlima da svoju krivnju svale na druge. Za očekivati je da će se optuženici braniti da su financirali crne operacije Pantovčaka, da o tome ne smiju govoriti, a to može dovesti na optuženičku klupu i samog predsjednika RH. Imamo i mogućnost da je fond za doušnike zapravo pinka za staru jugoslavensku doušničku mrežu.
Krađa i retardiranost
Obavještajni poslovi u RH teško se mogu svrstati u Intelligence. Krađa u našim obavještajnim agencijama nije nešto novo. "Obavještajci" su prisvajali tehničku opremu službe, izvlačili blagajnu za operativne troškove u svoje privatne džepove, a bilo je pokušaja otuđivanja skoro novih kvalitetnih vozila, za koje se krivotvorila totalna šteta. Tko će danas ustanoviti koliko je otuđeno takozvanih crnih kuća? Gdje se čuvaju popisi crnih kuća, od Jugoslavije na ovamo, uključujući inozemstvo? Nemojte previdjeti žalosnu činjenicu da je nakon povratka Ivice Račana na vlast provedena perfidna obmana hrvatske Javnosti. Autonomne osobe i domoljubi udaljeni su iz tajnih službi pod izgovorom da su kriminalci, a pravi kriminalci i stranački štićenici ostali su u službama i napredovali.
U nedostatku znanja glede protuobavještajne zaštite, naši su "obavještajci" upoznati sa osnovnim tehnikama klasičnog kriminala. Znate, ako provaljujete u stan obavještajno zanimljivoj osobi ili svojoj punici, jako je važno imati jednog kolegu pred zgradom, jednog na stubištu, a jedan kolega bolje kondicije mora krenuti za vašom punicom u šoping i na vrijeme javiti kada se vraća. Stani! Stani! To viče profesor Josip Perković na Obavještajnoj akademiji u Zagrebu - upozorava vas da je u stanu možda doberman ili slična zvijer. Trenutno je profesor Perković posuđen jednoj njemačkoj odgojnoj ustanovi. Zlatan Anić, bivši šef SIS-odjela Zagreb, javno je obznanio da Josip Perković nema blage veze o protuobavještajnoj zaštiti. Svi ti "obavještajni profesionalci Jugoslavije" zapravo su retardirane osobe.
Ako se operativna blagajna nije koristila za operativne akcije, to znači da vojna služba nije radila baš ništa, pa se pitamo zašto je to Ivo Josipović dozvolio. Prisjetimo se da je Petar Mišević dobio po prstima zato što mu izvješća nisu bila prazna! Optuženi Darko Grdić slovio je kao rođak Josipa Perkovića, a uz Ivu Josipovića je Perkovićev sin Aleksandar, naslijeđen od Stipe Mesića. Ured predsjednika RH u dijelu Javnosti doživljava se kao jugoslavensko paraobavještajno i paradržavno gnijezdo.
Formiranje doušničke mreže u vojnoj zaštiti bila je glupost nad glupostima. SIS je imao svoje regularne djelatnike u postrojbama. Sve je pokvario dolazak Josipa Perkovića u SIS, kada je na SIS/HV nalijepljena "civilna" topologija SIS/MORH. Perković je bio svjestan važnosti vojne zaštite u uvjetima rata, pa je prešao u MORH. Doveo je sa sobom neke djelatnike iz republičke Udbe. Doušnička mreža Udbe nije nikada otvorena hrvatskoj državi.
Nakon povratka Ivice Račana na vlast, "obavještajna" pojačanja iz HSLS-a iskazala su veliku retardiranost, što znači da su preuzeti iz jugoslavenskog "sigurnosnog" sustava. Slično Josipu Perkoviću, bivši SUP-ovci i udbaši nisu poznavali funkcioniranje vojske, pa su pokrenuli jačanje doušničke mreže. Budiša je glede udbaša imitirao Tuđmana, ali nije ostvario kontrolu, pa su ga udbaši i partijaši ubrzo marginalizirali.
HSLS-ova sramotna sječa domoljuba u SIS-u
Baš pod kišobranom Dražena Budiše dogodile su se nevjerojatne stvari. Ministar Obrane postao je Jozo Radoš, njegov pomoćnik za sigurnost bio je Mladen Ružman, za načelnika SIS-a imenovan je Davor Biščan, a na čelo Radoševog kabineta došao je bivši djelatnik SIS-a ulovljen u otuđivanju značajne količine povjerljive dokumentacije. I još je Đurđa Adlešić preuzela saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Na preporuku Adlešićke, Josip Trogrlić preuzeo je SIS-odjel Zagreb. Skoro svi glavni kadrovi Dražena Budiše opisani su u knjizi "Urota Blaškić" Jasne Babić, kao pripadnici "Zavjereničke skupine iz Sesvetskog Kraljevca", kojoj je pridodan i Ante Nobilo.
Umjesto da Blaškićevi "prijatelji" razotkriju strane obavještajne igre oko Ahmića, provedena je suluda Blaškićeva obrana prevaljivanjem tko zna čije odgovornosti na strukture RH i Franju Tuđmana. Strašnije da ne može biti, ti su ljudi preuzeli MORH i pripadni SIS, gdje im se na pladnju otvorilo baš sve.
A onda je unutar SIS-a, MORH-a i okupiranih medija pokrenuta kampanja protiv domoljuba u SIS-u.
Nadnevka 24. travnja 2001. u Jutarnjem listu osvanula je izjava Mladena Ružmana da "12 agenata SIS-a ima kriminalni dosje". Ta brojka se u slijedećim izjavama množila sa dva, a na kraju je odstranjeno preko 150 djelatnika, koji su tih dana morali uvjeravati svoje obitelji i prijatelje da nisu kriminalci. Naravno, pravi kriminalci ipak su zadržani, baš zbog svojih veza u podzemlju, "za potrebe kontrole podzemlja".
Željko Peratović objavio je 19. kolovoza 2002. u Vjesniku igre oko naplate u MORH-u za raketni sustav S-300. Prema Peratoviću "Zvonko Zubak tvrdio je da ima svjedoka koji će na sudu potvrditi kako je pomoćnik ministra obrane za sigurnost Mladen Ružman od njega tražio mito da bi mu osigurao naplatu spomenutog duga od MORH-a, te da je Ružman 'možda u ime Joze Radoša tražio mito'". Koliko pamtim, proces je obustavljen jer je sud prihvatio kvalifikaciju nevjerodostojnosti svjedoka, kojega je Ante Gugić 1995. doveo iz VP u SIS. Jozo Radoš spominjao se i u svezi afere objavljivanja takozvanih "Miloševićevih transkripata", odnosno telefonskih razgovora unutar obitelji Milošević. Tada je praktično počinjena veleizdaja - Beograd je promijenio kripciju.
LORH
Jeli nakon slučaja Sanader kriminal suzbijen? Nije! Jesmo li poništili privatizaciju Ine? Nismo! Jeli se dokazalo poštenje Ive Sanadera? Nije! Što se postiglo? Kompromitacija Hrvatske! Sve se vraća u Split i rane 90-te. Sa izvješćem Maria Barišića od 23. travnja 1992. o zlostavljanju uhićenika u vojnom istražnom pritvoru Lore, upoznati su Žarko Puhovski, Jasna Babić, Mladen Bajić, Đurđa Adlešić, Jozo Radoš, Mladen Ružman i Davor Bišćan. "Na kavi sa Antom Damjanovićem u kavani hotela Palace saznao sam da bi Radošev savjetnik za sigurnost više volio da se bavim slučajem njegova kuma Tihomira Blaškića" - izjavio je vojni policajac Mario Barišić.
Slučaj Lora postao je slučaj LORH, kako u Splitu zovu DORH. Pojavile su se nove opake teze, na rubu znanstvene fantastike. Navodno je Mladen Bajić za četničke pobune/agresije namjerno isljeđivao nevine Srbe. Time su skriveni pravi organizatori nasilja, a Hrvatska je osramoćena. I pobuna pojačana! Nevinu osobu možete razapeti, ali vam nema što priznati. Najgore od svega, daje se materijal velikosrbima za njihovu tvrdnju da srpske pobune protiv samostalne Hrvatske nije bilo. Franjo Tuđman noću se presvlačio u četnika! Vrijeme je da Mladen Bajić progovori o prijeporima iz svoje profesionalne biografije.
Miro Tuđman iskoristio je svoju poziciju u saborskom Odboru za nacionalnu sigurnost i provjerio je li osobno prisluškivan. Nekako je to ipak jadno. Miro je jedno zrno ispucao uludo. Tko je toliko bedast da prisluškuje Miru Tuđmana? Koji uglavnom šuti! Na zloporabe u nadzoru tajnih službi upozoravao je Dubrovčanin Đuro Lubura, sudski vještak za telekomunikacije, tehniku i metodologiju prisluškivanja, član Nacionalnog foruma Nikice Gabrića. Ovaj je put krivo sagledao odnose. Reče da po sadašnjem zakonu saborski Odbor za nacionalnu sigurnost može nadzirati samo agencije SOA i VSOA. Dobro, a koji to saborski odbor nadzire OTC - Operativno-tehnički centar. Sabor nadzire sve! Ako nije direktno zadužen niti jedan saborski odbor, neka nadzor izravno provede Sabor na svom najvišem konstitutivnom nivou. Sabor uvijek može osnovati potrebitu komisiju.
U svezi provjere prisluškivanja Slavka Linića isplivale su neke neočekivane novosti. Pacijent je i Milan Bandić. Država nadzire lokalnu samoupravu! Mimo parlamenta! Danas je razvidno kako je Bandić dalekovido pokušao formirati zagrebačku gradsku policiju, koja bi nadzirala "saveznu" državu i sve građane Zagreba, kojima su prisjele cijene komunalija. Običan porezni obveznik u RH našao se u škarama između države i lokalne samouprave.
Nego, kada je prestao nadzor Milana Bandića? Nakon što je na Bundeku organizirao okupljanje titoista! Bandić se javno pojavio s Titovim bedžom i najedanput se osumnjičenik prometnuo u teškog poštenjačinu. Disciplinirano je boravio u hladovini sisačke Brezovice, i krasno se nacrtao na ustoličenju novog mitropolite "Belog Zagreba". Toliko se u srpskoj bogomolji za vrijeme mise može naspavati samo posve nevina osoba.
Sve je to tamna materija
Ne treba ispustiti iz vida znakovitu činjenicu da su se troškovi HIS-a prebacivali na konto SIS-a u MORH-u. Zamagljene su crne operacije i cijele crne kuće. Šefovi HIS-a i ostalih krovnih službi i tajnih vijeća ispali su šparišni domoljubi, a Franjo Tuđman vjerojatno se divio svojim sposobnim suradnicima, dok je sam SIS muku mučio sa osnovnom informatizacijom. Slični postupci najvjerojatnije se događaju i danas. Mi zapravo ne znamo tajnu namjenu nekog fonda u tajnoj službi. Možda se baš iz takvih fondovima financiraju namještanja izbora? Ili neke protuhrvatske "nevladine" udruge?
Josip Perković postavio je Analitiku na nekoliko macintosh-računala, da se ne vidi koliko je prazna i nikakva, a krivotvorinu poznatu pod nazivom Janjičar formirao je na dva-tri vanjska PC-računala, glumeći rekonstrukciju doušničke mreže Udbe i KOS-a, da bi se sve te evidencije, bolje rečeno krivotvorine, namjerno kopirale na neispravne diskete. Sve je rezultirao totalnom blokadom protuobavještajne zaštite RH, koja se održala sve do ovih dana, koju nije postavio na zdrave noge niti Miro Tuđman, a možemo reći da je imao podršku struktura. I, što je veća sramota? Rad ili nerad? To što je SIS za Stipe Rojnice pronašao kako je u MORH-u zamračeno oko 5.000 stanova ili to što VSOA/SIS nije pronašla baš ništa, pa niti "Perkovićeve" crne kuće? Stipe Rojnica odstranjen je sa pozicije načelnika SIS-a pod izgovorom da nije radio dovoljno, a onda je sav rad prestao, kada su stigli komesari države i zaključili da informacije najmanje cure kada se ništa ne radi.
Što bi sve isplivalo da se Ivo Josipović primio posla, a što da se držao svojih predizbornih obećanja?
Josipović će dobiti packe na više frontova. Njegov otac Ante bio je na čelu Ideološke komisije CK SKH i na neki način domaćin na sjednici na kojoj je srušeno hrvatsko republičko rukovodstvo. Ulazio je u krug partijaša koji su potvrđivali naloge za ubojstvo hrvatskih emigranata i hrvatskih domoljuba. Josipović će izgubiti podršku dijela svog izbornog tijela zbog angažiranja Dejana Jovića kao svoga savjetnika, kao i nekih drugu likove koji imaju sličnu vizuru našeg političkog prostora, koju ne možemo nazvati niti jugoslavenskom, a kamo li hrvatskom. Što je nekakva klasična krađa blagajne u usporedbi s Josipovićevim kadrovskim i političkim promašajima?
Tvrtko Dolić/7Dnevno
http://croative.net/index.php/vijesti/i ... lu%C5%BEbe?
To će se pitanje neminovno pojaviti i vjerojatno označiti izborni poraz Ive Josipovića. Skoro da je svejedno kakav je odgovor. Sama dvojba izazvat će nesagledive posljedice. Josipović je zakasnio da se glede toga jasno očituje.
Suđenje najvišim dužnosnicima bivšeg SIS-a, optuženim da su pokrali blagajnu te vojne agencije, odvija se bez prisutnosti Javnosti, što će otvoriti prostor novim tezama.
Da je Ivo Josipović zaista nadzirao postrojbu VSOA, ona bi se primila posla, pa bi se blagajna te "tajne" službe potrošila na konkretne zadaće. Nije nam kriza pala s Marsa - cijela državna uprava je po svojoj iskrenutoj funkciji obična krađa, koja se ponavlja od jedne nezaslužene plaće do druge veće, od jednog promašenog projekta do nekog novog, još goreg. Na plaći u Uredu predsjednika RH imamo 147 osoba, a neki njegovi savjetnici nisu plaćeni iz predsjedničkog proračuna.
Tko laže taj krade, a tko krade taj laže. Da vas podsjetim, u svibnju je na zagrebačkom Županijskom sudu započelo suđenje najvišem zapovjednom kadru Vojne sigurnosno-obavještajne agencije: bivšem ravnatelju Darku Grdiću, njegovom zamjeniku Ognjenu Preostu i još trojici djelatnika te postrojbe, Zdeslavu Ivankoviću i Denisu Lukiniću iz kabineta ravnatelja, i Tiboru Miji Kuljaniću, zaduženom za operativnu tehniku. Optuženi su za otuđenje najmanje pet milijuna kuna namijenjenih za honorare obavještajnih doušnika, odnosno za operativne troškove. Tajnost procesa najviše će naštetiti Ivi Josipoviću, predsjedniku RH, koji izravno kontrolira vojnu službu. To daje mogućnost optuženim vojnim grlima da svoju krivnju svale na druge. Za očekivati je da će se optuženici braniti da su financirali crne operacije Pantovčaka, da o tome ne smiju govoriti, a to može dovesti na optuženičku klupu i samog predsjednika RH. Imamo i mogućnost da je fond za doušnike zapravo pinka za staru jugoslavensku doušničku mrežu.
Krađa i retardiranost
Obavještajni poslovi u RH teško se mogu svrstati u Intelligence. Krađa u našim obavještajnim agencijama nije nešto novo. "Obavještajci" su prisvajali tehničku opremu službe, izvlačili blagajnu za operativne troškove u svoje privatne džepove, a bilo je pokušaja otuđivanja skoro novih kvalitetnih vozila, za koje se krivotvorila totalna šteta. Tko će danas ustanoviti koliko je otuđeno takozvanih crnih kuća? Gdje se čuvaju popisi crnih kuća, od Jugoslavije na ovamo, uključujući inozemstvo? Nemojte previdjeti žalosnu činjenicu da je nakon povratka Ivice Račana na vlast provedena perfidna obmana hrvatske Javnosti. Autonomne osobe i domoljubi udaljeni su iz tajnih službi pod izgovorom da su kriminalci, a pravi kriminalci i stranački štićenici ostali su u službama i napredovali.
U nedostatku znanja glede protuobavještajne zaštite, naši su "obavještajci" upoznati sa osnovnim tehnikama klasičnog kriminala. Znate, ako provaljujete u stan obavještajno zanimljivoj osobi ili svojoj punici, jako je važno imati jednog kolegu pred zgradom, jednog na stubištu, a jedan kolega bolje kondicije mora krenuti za vašom punicom u šoping i na vrijeme javiti kada se vraća. Stani! Stani! To viče profesor Josip Perković na Obavještajnoj akademiji u Zagrebu - upozorava vas da je u stanu možda doberman ili slična zvijer. Trenutno je profesor Perković posuđen jednoj njemačkoj odgojnoj ustanovi. Zlatan Anić, bivši šef SIS-odjela Zagreb, javno je obznanio da Josip Perković nema blage veze o protuobavještajnoj zaštiti. Svi ti "obavještajni profesionalci Jugoslavije" zapravo su retardirane osobe.
Ako se operativna blagajna nije koristila za operativne akcije, to znači da vojna služba nije radila baš ništa, pa se pitamo zašto je to Ivo Josipović dozvolio. Prisjetimo se da je Petar Mišević dobio po prstima zato što mu izvješća nisu bila prazna! Optuženi Darko Grdić slovio je kao rođak Josipa Perkovića, a uz Ivu Josipovića je Perkovićev sin Aleksandar, naslijeđen od Stipe Mesića. Ured predsjednika RH u dijelu Javnosti doživljava se kao jugoslavensko paraobavještajno i paradržavno gnijezdo.
Formiranje doušničke mreže u vojnoj zaštiti bila je glupost nad glupostima. SIS je imao svoje regularne djelatnike u postrojbama. Sve je pokvario dolazak Josipa Perkovića u SIS, kada je na SIS/HV nalijepljena "civilna" topologija SIS/MORH. Perković je bio svjestan važnosti vojne zaštite u uvjetima rata, pa je prešao u MORH. Doveo je sa sobom neke djelatnike iz republičke Udbe. Doušnička mreža Udbe nije nikada otvorena hrvatskoj državi.
Nakon povratka Ivice Račana na vlast, "obavještajna" pojačanja iz HSLS-a iskazala su veliku retardiranost, što znači da su preuzeti iz jugoslavenskog "sigurnosnog" sustava. Slično Josipu Perkoviću, bivši SUP-ovci i udbaši nisu poznavali funkcioniranje vojske, pa su pokrenuli jačanje doušničke mreže. Budiša je glede udbaša imitirao Tuđmana, ali nije ostvario kontrolu, pa su ga udbaši i partijaši ubrzo marginalizirali.
HSLS-ova sramotna sječa domoljuba u SIS-u
Baš pod kišobranom Dražena Budiše dogodile su se nevjerojatne stvari. Ministar Obrane postao je Jozo Radoš, njegov pomoćnik za sigurnost bio je Mladen Ružman, za načelnika SIS-a imenovan je Davor Biščan, a na čelo Radoševog kabineta došao je bivši djelatnik SIS-a ulovljen u otuđivanju značajne količine povjerljive dokumentacije. I još je Đurđa Adlešić preuzela saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Na preporuku Adlešićke, Josip Trogrlić preuzeo je SIS-odjel Zagreb. Skoro svi glavni kadrovi Dražena Budiše opisani su u knjizi "Urota Blaškić" Jasne Babić, kao pripadnici "Zavjereničke skupine iz Sesvetskog Kraljevca", kojoj je pridodan i Ante Nobilo.
Umjesto da Blaškićevi "prijatelji" razotkriju strane obavještajne igre oko Ahmića, provedena je suluda Blaškićeva obrana prevaljivanjem tko zna čije odgovornosti na strukture RH i Franju Tuđmana. Strašnije da ne može biti, ti su ljudi preuzeli MORH i pripadni SIS, gdje im se na pladnju otvorilo baš sve.
A onda je unutar SIS-a, MORH-a i okupiranih medija pokrenuta kampanja protiv domoljuba u SIS-u.
Nadnevka 24. travnja 2001. u Jutarnjem listu osvanula je izjava Mladena Ružmana da "12 agenata SIS-a ima kriminalni dosje". Ta brojka se u slijedećim izjavama množila sa dva, a na kraju je odstranjeno preko 150 djelatnika, koji su tih dana morali uvjeravati svoje obitelji i prijatelje da nisu kriminalci. Naravno, pravi kriminalci ipak su zadržani, baš zbog svojih veza u podzemlju, "za potrebe kontrole podzemlja".
Željko Peratović objavio je 19. kolovoza 2002. u Vjesniku igre oko naplate u MORH-u za raketni sustav S-300. Prema Peratoviću "Zvonko Zubak tvrdio je da ima svjedoka koji će na sudu potvrditi kako je pomoćnik ministra obrane za sigurnost Mladen Ružman od njega tražio mito da bi mu osigurao naplatu spomenutog duga od MORH-a, te da je Ružman 'možda u ime Joze Radoša tražio mito'". Koliko pamtim, proces je obustavljen jer je sud prihvatio kvalifikaciju nevjerodostojnosti svjedoka, kojega je Ante Gugić 1995. doveo iz VP u SIS. Jozo Radoš spominjao se i u svezi afere objavljivanja takozvanih "Miloševićevih transkripata", odnosno telefonskih razgovora unutar obitelji Milošević. Tada je praktično počinjena veleizdaja - Beograd je promijenio kripciju.
LORH
Jeli nakon slučaja Sanader kriminal suzbijen? Nije! Jesmo li poništili privatizaciju Ine? Nismo! Jeli se dokazalo poštenje Ive Sanadera? Nije! Što se postiglo? Kompromitacija Hrvatske! Sve se vraća u Split i rane 90-te. Sa izvješćem Maria Barišića od 23. travnja 1992. o zlostavljanju uhićenika u vojnom istražnom pritvoru Lore, upoznati su Žarko Puhovski, Jasna Babić, Mladen Bajić, Đurđa Adlešić, Jozo Radoš, Mladen Ružman i Davor Bišćan. "Na kavi sa Antom Damjanovićem u kavani hotela Palace saznao sam da bi Radošev savjetnik za sigurnost više volio da se bavim slučajem njegova kuma Tihomira Blaškića" - izjavio je vojni policajac Mario Barišić.
Slučaj Lora postao je slučaj LORH, kako u Splitu zovu DORH. Pojavile su se nove opake teze, na rubu znanstvene fantastike. Navodno je Mladen Bajić za četničke pobune/agresije namjerno isljeđivao nevine Srbe. Time su skriveni pravi organizatori nasilja, a Hrvatska je osramoćena. I pobuna pojačana! Nevinu osobu možete razapeti, ali vam nema što priznati. Najgore od svega, daje se materijal velikosrbima za njihovu tvrdnju da srpske pobune protiv samostalne Hrvatske nije bilo. Franjo Tuđman noću se presvlačio u četnika! Vrijeme je da Mladen Bajić progovori o prijeporima iz svoje profesionalne biografije.
Miro Tuđman iskoristio je svoju poziciju u saborskom Odboru za nacionalnu sigurnost i provjerio je li osobno prisluškivan. Nekako je to ipak jadno. Miro je jedno zrno ispucao uludo. Tko je toliko bedast da prisluškuje Miru Tuđmana? Koji uglavnom šuti! Na zloporabe u nadzoru tajnih službi upozoravao je Dubrovčanin Đuro Lubura, sudski vještak za telekomunikacije, tehniku i metodologiju prisluškivanja, član Nacionalnog foruma Nikice Gabrića. Ovaj je put krivo sagledao odnose. Reče da po sadašnjem zakonu saborski Odbor za nacionalnu sigurnost može nadzirati samo agencije SOA i VSOA. Dobro, a koji to saborski odbor nadzire OTC - Operativno-tehnički centar. Sabor nadzire sve! Ako nije direktno zadužen niti jedan saborski odbor, neka nadzor izravno provede Sabor na svom najvišem konstitutivnom nivou. Sabor uvijek može osnovati potrebitu komisiju.
U svezi provjere prisluškivanja Slavka Linića isplivale su neke neočekivane novosti. Pacijent je i Milan Bandić. Država nadzire lokalnu samoupravu! Mimo parlamenta! Danas je razvidno kako je Bandić dalekovido pokušao formirati zagrebačku gradsku policiju, koja bi nadzirala "saveznu" državu i sve građane Zagreba, kojima su prisjele cijene komunalija. Običan porezni obveznik u RH našao se u škarama između države i lokalne samouprave.
Nego, kada je prestao nadzor Milana Bandića? Nakon što je na Bundeku organizirao okupljanje titoista! Bandić se javno pojavio s Titovim bedžom i najedanput se osumnjičenik prometnuo u teškog poštenjačinu. Disciplinirano je boravio u hladovini sisačke Brezovice, i krasno se nacrtao na ustoličenju novog mitropolite "Belog Zagreba". Toliko se u srpskoj bogomolji za vrijeme mise može naspavati samo posve nevina osoba.
Sve je to tamna materija
Ne treba ispustiti iz vida znakovitu činjenicu da su se troškovi HIS-a prebacivali na konto SIS-a u MORH-u. Zamagljene su crne operacije i cijele crne kuće. Šefovi HIS-a i ostalih krovnih službi i tajnih vijeća ispali su šparišni domoljubi, a Franjo Tuđman vjerojatno se divio svojim sposobnim suradnicima, dok je sam SIS muku mučio sa osnovnom informatizacijom. Slični postupci najvjerojatnije se događaju i danas. Mi zapravo ne znamo tajnu namjenu nekog fonda u tajnoj službi. Možda se baš iz takvih fondovima financiraju namještanja izbora? Ili neke protuhrvatske "nevladine" udruge?
Josip Perković postavio je Analitiku na nekoliko macintosh-računala, da se ne vidi koliko je prazna i nikakva, a krivotvorinu poznatu pod nazivom Janjičar formirao je na dva-tri vanjska PC-računala, glumeći rekonstrukciju doušničke mreže Udbe i KOS-a, da bi se sve te evidencije, bolje rečeno krivotvorine, namjerno kopirale na neispravne diskete. Sve je rezultirao totalnom blokadom protuobavještajne zaštite RH, koja se održala sve do ovih dana, koju nije postavio na zdrave noge niti Miro Tuđman, a možemo reći da je imao podršku struktura. I, što je veća sramota? Rad ili nerad? To što je SIS za Stipe Rojnice pronašao kako je u MORH-u zamračeno oko 5.000 stanova ili to što VSOA/SIS nije pronašla baš ništa, pa niti "Perkovićeve" crne kuće? Stipe Rojnica odstranjen je sa pozicije načelnika SIS-a pod izgovorom da nije radio dovoljno, a onda je sav rad prestao, kada su stigli komesari države i zaključili da informacije najmanje cure kada se ništa ne radi.
Što bi sve isplivalo da se Ivo Josipović primio posla, a što da se držao svojih predizbornih obećanja?
Josipović će dobiti packe na više frontova. Njegov otac Ante bio je na čelu Ideološke komisije CK SKH i na neki način domaćin na sjednici na kojoj je srušeno hrvatsko republičko rukovodstvo. Ulazio je u krug partijaša koji su potvrđivali naloge za ubojstvo hrvatskih emigranata i hrvatskih domoljuba. Josipović će izgubiti podršku dijela svog izbornog tijela zbog angažiranja Dejana Jovića kao svoga savjetnika, kao i nekih drugu likove koji imaju sličnu vizuru našeg političkog prostora, koju ne možemo nazvati niti jugoslavenskom, a kamo li hrvatskom. Što je nekakva klasična krađa blagajne u usporedbi s Josipovićevim kadrovskim i političkim promašajima?
Tvrtko Dolić/7Dnevno
http://croative.net/index.php/vijesti/i ... lu%C5%BEbe?
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
Nećete vjerovati čime se Todorić služi kako bi uništio temelj Hrvatske
Autor: 7Dnevno / 25.srpnja, 2014.
Datum: srijeda, 30. srpnja 2014. u 07:14
Agrokorov Agrofructus, najveći i jedini otkupljivač voća u vrgorskom kraju, obustavio je otkup šljiva, bresaka i nektarina - i to u jeku turističke sezone! Za robu hrvatskih poljoprivrednika na hrvatskom tržištu nema mjesta!
"Znaš, zvao sam sve novine, ali nitko se nije osudio doći kada sam im rekao kako imam problema s Konzumom (Agrofructus op.a.). Svi se plaše Todorića. Tko je on? Ja od njega ništa ne tražim, potrebno mi je tek da od svog truda mogu uzdržavati svoju obitelj, ne tražim ja ničiju milostinju. Nadam se kako ćeš ovo objaviti, kako bar vas neće ušutkati" - već na početku razgovora zaskočio me dragovoljac Domovinskog rata Marko Gašpar, koji s obitelji živi u Umčanima kod Vrgorca.
Marko je tipičan primjer hrvatskog seljaka kojemu su rad i obitelj pojam svih vrijednosti u životu. Ništa mu nije teško i sve će učiniti za svoju obitelj. U plodnom vrgorskom polju Jezeru ima prekrasne voćnjake i vinograde, a na padinama Rilića farmu u kojoj je 35 koza. Kada nije u polju, Marko je u brdu sa svojim kozama. Poticaji ga ne zanimaju niti ih je ikada dobivao, ne žali truda niti vremena koje je uložio u izgradnju i podizanje svog imanja ali, kaže, ovo što se posljednjih godina događa s hrvatskim selom i seljakom je sustavno uništavanje i plansko zatiranje proizvodnje.
U nekoliko posljednjih godina situacija u poljoprivredi za poljoprivrednike je postala neizdrživa, tvrdi Marko. Više nije pitanje za koliko će se prodati poljoprivredni proizvodi, već se traži prilika za bilo kakav plasman na tržište. Nitko više ne postavlja cijenu kao uvjet. Na svojoj koži je to osjetio i junak naše priče. Naime, Marko je u svom voćnjaku ubrao tonu prvoklasnih šljiva. Odveo ju je, kao kooperant s važećim ugovorom, u otkupni centar Agrofructusa. Međutim, u Agrofructusu, tvrtci iz koncerna Agrokor specijaliziranoj za otkup poljoprivrednih proizvoda, nisi željeli preuzeti šljive. Markove šljive tog dana nisu mogle proći ni po bijednih 50 lipa za kilogram, kakva je navodno cijena bila na otkupnoj stanici. Za usporedbu, Agrofructus je kooperantima plastičnu ambalažu za branje šljive, čašice, prodavao po cijeni od 50 lipa za komad. Ispada kako su poljoprivrednici besplatno davali svoje proizvode, odnosno, proizvodima su kupovali ambalažu za proizvode. Kao što vidite, Agrofructus nikako nije mogao biti u minusu.
Prvoklasne šljive završile u kontejneru
Međutim, to nije najzanimljiviji dio priče. Zgrožen cijenom koju je ponudio otkupljivač, Marko je odlučio darovati šljive Agrofructusu, ali iz Agrokorove tvrtke kćeri nisu željeli niti čuti ni za darovanu robu. Marku i njegovoj dvojici sinova, osnovnoškolaca, nije preostalo ništa drugo nego da svih tisuću kilograma prvoklasne šljive odbace u kontejner u krugu Agrofructuca.
„Da su je barem uzeli pa podijelili siromašnima, manje bi me boljelo, ja nisam imao mogućnosti odvesti je do Splita" - kaže nam Marko. Vrgorski poljoprivrednici, a s njima i junak ove naše priče, sumnjaju kako je otkup potpuno zaustavljen kako bi se otvorio prostor za stranu robu. Naime, baš ovih dana najveći, ujedno i jedini, otkupljivač voća u vrgorskom kraju, Agrofructus, potpuno je obustavio otkup šljiva, bresaka i nektarina. Poljoprivrednici smatraju kako je to apsurdno, pogotovo u vrijeme turističke sezone. Tvrde kako nema govora o nekoj nekonkurentnosti proizvodnje jer bi oni predali svoju robu po bilo kojoj cijeni, samo da je uzmu. Međutim, za robu hrvatskih poljoprivrednika na hrvatskom tržištu jednostavno nema mjesta. Posljednje dvije sezone za vrgorske poljoprivrednike ostat će zapamćene kao crne godine. Protekle sezone na trsovima loze ostalo je neobrano desetak vagona prvoklasnog stolnog grožđa kardinala. Ove sezone na stablima ostaje neobrana šljiva, a kardinal tek treba prispjeti na branje. Poljoprivrednici smatraju kako mogu očekivati sličan razvoj situacije kao i protekle sezone s otkupom kardinala.
U inozemstvu bi bio gospodin, a kod kuće je prosjak
Kako se to dogodilo? Kako je moguće da stotine tona voća visoke kvalitete ostaje neobrano? Problemi su, tvrde poljoprivrednici, počeli kada se Linić počeo obračunavati s kumicama. Neposredno se obračunao i s nakupcima koji su obilazili vrgorska polja i otkupljivali voće i povrće od poljoprivrednika na oranicama i u voćnjacima. S fiskalizacijom nestali su i nakupci iz vrgorskih polja, a s njima i mogućnost da poljoprivrednici prodaju proizvode nekome drugom osim Agrokoru odnosno Agrofructusu. Dakle, sinergijom Linića i Agrokora propali su i vrgorski voćari.
Jedna od posebnosti otkupa, kada je otvoren, kako ga provodi monopolist Agrofructus, je otkup na tzv. otvoreni račun. U prijevodu to znači kako poljoprivrednik predaje robu bez utvrđene cijene na dan predaje robe. Tako poljoprivrednici predaju robu, sretni što su je ipak plasirali, a Agrofructus plati koliko želi i kada želi, obično 40 dana od preuzimanja robe.
Vozeći se tako s Markom kroz vrgorska polja, kroz njegovih 10.000 čokota loze i nepregledne redove nasada šljiva, u ušima mi je stalno odzvanjalo njegovo pitanje, kako će platiti dug u poljoprivrednoj ljekarni za preuzete preparate? A ja u čudu gledam njega i sav trud koji je uložio u gradnju svog imanja, umjesto da uživa u plodovima svog truda on ne može spavati zbog duga u ljekarni?! Ako ovo nije eklatantan primjer uništavanja sela i seljaka ne znam što jest.
Jedino mjesto gdje se u Hrvatskoj još uvijek proizvodilo, nakon što je uništena industrija, je selo. Uništavajući zadnje vidove proizvodnje na selu uništava se bilo kakva proizvodnja u Hrvatskoj, a preko toga uništavaju se i sami temelji Hrvatske!
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... atske.html
Autor: 7Dnevno / 25.srpnja, 2014.
Datum: srijeda, 30. srpnja 2014. u 07:14
Agrokorov Agrofructus, najveći i jedini otkupljivač voća u vrgorskom kraju, obustavio je otkup šljiva, bresaka i nektarina - i to u jeku turističke sezone! Za robu hrvatskih poljoprivrednika na hrvatskom tržištu nema mjesta!
"Znaš, zvao sam sve novine, ali nitko se nije osudio doći kada sam im rekao kako imam problema s Konzumom (Agrofructus op.a.). Svi se plaše Todorića. Tko je on? Ja od njega ništa ne tražim, potrebno mi je tek da od svog truda mogu uzdržavati svoju obitelj, ne tražim ja ničiju milostinju. Nadam se kako ćeš ovo objaviti, kako bar vas neće ušutkati" - već na početku razgovora zaskočio me dragovoljac Domovinskog rata Marko Gašpar, koji s obitelji živi u Umčanima kod Vrgorca.
Marko je tipičan primjer hrvatskog seljaka kojemu su rad i obitelj pojam svih vrijednosti u životu. Ništa mu nije teško i sve će učiniti za svoju obitelj. U plodnom vrgorskom polju Jezeru ima prekrasne voćnjake i vinograde, a na padinama Rilića farmu u kojoj je 35 koza. Kada nije u polju, Marko je u brdu sa svojim kozama. Poticaji ga ne zanimaju niti ih je ikada dobivao, ne žali truda niti vremena koje je uložio u izgradnju i podizanje svog imanja ali, kaže, ovo što se posljednjih godina događa s hrvatskim selom i seljakom je sustavno uništavanje i plansko zatiranje proizvodnje.
U nekoliko posljednjih godina situacija u poljoprivredi za poljoprivrednike je postala neizdrživa, tvrdi Marko. Više nije pitanje za koliko će se prodati poljoprivredni proizvodi, već se traži prilika za bilo kakav plasman na tržište. Nitko više ne postavlja cijenu kao uvjet. Na svojoj koži je to osjetio i junak naše priče. Naime, Marko je u svom voćnjaku ubrao tonu prvoklasnih šljiva. Odveo ju je, kao kooperant s važećim ugovorom, u otkupni centar Agrofructusa. Međutim, u Agrofructusu, tvrtci iz koncerna Agrokor specijaliziranoj za otkup poljoprivrednih proizvoda, nisi željeli preuzeti šljive. Markove šljive tog dana nisu mogle proći ni po bijednih 50 lipa za kilogram, kakva je navodno cijena bila na otkupnoj stanici. Za usporedbu, Agrofructus je kooperantima plastičnu ambalažu za branje šljive, čašice, prodavao po cijeni od 50 lipa za komad. Ispada kako su poljoprivrednici besplatno davali svoje proizvode, odnosno, proizvodima su kupovali ambalažu za proizvode. Kao što vidite, Agrofructus nikako nije mogao biti u minusu.
Prvoklasne šljive završile u kontejneru
Međutim, to nije najzanimljiviji dio priče. Zgrožen cijenom koju je ponudio otkupljivač, Marko je odlučio darovati šljive Agrofructusu, ali iz Agrokorove tvrtke kćeri nisu željeli niti čuti ni za darovanu robu. Marku i njegovoj dvojici sinova, osnovnoškolaca, nije preostalo ništa drugo nego da svih tisuću kilograma prvoklasne šljive odbace u kontejner u krugu Agrofructuca.
„Da su je barem uzeli pa podijelili siromašnima, manje bi me boljelo, ja nisam imao mogućnosti odvesti je do Splita" - kaže nam Marko. Vrgorski poljoprivrednici, a s njima i junak ove naše priče, sumnjaju kako je otkup potpuno zaustavljen kako bi se otvorio prostor za stranu robu. Naime, baš ovih dana najveći, ujedno i jedini, otkupljivač voća u vrgorskom kraju, Agrofructus, potpuno je obustavio otkup šljiva, bresaka i nektarina. Poljoprivrednici smatraju kako je to apsurdno, pogotovo u vrijeme turističke sezone. Tvrde kako nema govora o nekoj nekonkurentnosti proizvodnje jer bi oni predali svoju robu po bilo kojoj cijeni, samo da je uzmu. Međutim, za robu hrvatskih poljoprivrednika na hrvatskom tržištu jednostavno nema mjesta. Posljednje dvije sezone za vrgorske poljoprivrednike ostat će zapamćene kao crne godine. Protekle sezone na trsovima loze ostalo je neobrano desetak vagona prvoklasnog stolnog grožđa kardinala. Ove sezone na stablima ostaje neobrana šljiva, a kardinal tek treba prispjeti na branje. Poljoprivrednici smatraju kako mogu očekivati sličan razvoj situacije kao i protekle sezone s otkupom kardinala.
U inozemstvu bi bio gospodin, a kod kuće je prosjak
Kako se to dogodilo? Kako je moguće da stotine tona voća visoke kvalitete ostaje neobrano? Problemi su, tvrde poljoprivrednici, počeli kada se Linić počeo obračunavati s kumicama. Neposredno se obračunao i s nakupcima koji su obilazili vrgorska polja i otkupljivali voće i povrće od poljoprivrednika na oranicama i u voćnjacima. S fiskalizacijom nestali su i nakupci iz vrgorskih polja, a s njima i mogućnost da poljoprivrednici prodaju proizvode nekome drugom osim Agrokoru odnosno Agrofructusu. Dakle, sinergijom Linića i Agrokora propali su i vrgorski voćari.
Jedna od posebnosti otkupa, kada je otvoren, kako ga provodi monopolist Agrofructus, je otkup na tzv. otvoreni račun. U prijevodu to znači kako poljoprivrednik predaje robu bez utvrđene cijene na dan predaje robe. Tako poljoprivrednici predaju robu, sretni što su je ipak plasirali, a Agrofructus plati koliko želi i kada želi, obično 40 dana od preuzimanja robe.
Vozeći se tako s Markom kroz vrgorska polja, kroz njegovih 10.000 čokota loze i nepregledne redove nasada šljiva, u ušima mi je stalno odzvanjalo njegovo pitanje, kako će platiti dug u poljoprivrednoj ljekarni za preuzete preparate? A ja u čudu gledam njega i sav trud koji je uložio u gradnju svog imanja, umjesto da uživa u plodovima svog truda on ne može spavati zbog duga u ljekarni?! Ako ovo nije eklatantan primjer uništavanja sela i seljaka ne znam što jest.
Jedino mjesto gdje se u Hrvatskoj još uvijek proizvodilo, nakon što je uništena industrija, je selo. Uništavajući zadnje vidove proizvodnje na selu uništava se bilo kakva proizvodnja u Hrvatskoj, a preko toga uništavaju se i sami temelji Hrvatske!
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... atske.html
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Re: Velika pljačka Hrvatske
A uništavanjem sela se diktira odlazak stanovništva u gradove čime ti isti ljudi nisu više djelomično neovisni nego postaju apsolutno ovisni o svim "luksuzima" za život,počevši od hrane koju više ne mogu uzgojiti,struje,vode...suptilan način modernog porobljavanja.
Zato mene velegrad neće vidjeti nikada,falačec zemlje je danas kapital veći nego prije 100 godina.
Zato mene velegrad neće vidjeti nikada,falačec zemlje je danas kapital veći nego prije 100 godina.
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
U DOŽIVOTNOM PAKLU BLOKADA
‘Današnji Zakon o ovrhama podsjeća na vrijeme nakon 1945. kada se isto tako otimala imovina’
Autor: Mladen Prenc
Objavljeno: 07-08-2014 u 00:38
Blokirani i zaduženi građani čiji broj galopirajuće raste iz dana u dan u nevjerici promatraju kako se raznim tvrtkama, kojima upravljaju političari ili osobe bliske političkoj ili kakvoj drugoj eliti, opraštaju milijunski iznosi kroz sustav predstečajnih nagodbi, dok oni sami padaju pokošeni od epidemije blokada računa.
Ustav je još jednom zakazao kao sredstvo zaštite siromašnih, nezaštićenih i nemoćnih protiv bogatih, nemilosrdnih i moćnih.
Posljednji primjer je tvrtka Ecooperativa bivšeg načelnika Općine Lovran, SDP-ovca Emila Gržina kojoj je ministarstvo financija ‘oprostilo’ skoro dva milijuna kuna, čime se kompanija izvukla iz blokade.
Preko 320 tisuća blokiranih
Predsjednica udruge Blokirani Miriam Kervatin koja sa već dugo i na nekoliko fronti bori protiv ‘protuustavnih odredbi Ovršnog zakona i njegovih nedavno predstavljenih kozmetičkih izmjena’ uporno ponavlja da su građani kojima se zapljene sredstva za hranu i osnovne životne troškove s računa, izloženi pokušaju ubojstva odnosno genocida i konkretnom zlostavljanju.
A koliko je uistinu razoran spomenuti zakon, najbolje pokazuju najnoviji podaci o dugovanjima građana, kojih je sada već preko 320 tisuća, a njihova dugovanja premašuju 27 milijardi kuna. Blokirani poslovni subjekti duguju gotovo 32,5 milijardi kuna.
- Godišnje se blokira novih 70 000 računa i uskoro će u državi biti pola milijuna blokiranih s dugom koji će biti viši od duga čitavoga gospodarstva. Neviđen apsurd. Živimo u Hrvatskoj u kojoj se blokade računa građana šire poput epidemije, a brojčanik Financijske agencije koji vrti njihov broj i dugove opasno ubrzava. Građani propadaju tiho. Tonu gomilajući milijarde duga, a u šest su godina ostali bez 9500 stanova i kuća koji su prodani na dražbama. Napominjem da je početkom siječnja 2011., kada je Fina dobila ovlast blokade svih računa, napomenuto da će ubrzo doći do postupnoga poboljšanja stanja i suzbijanja nelikvidnosti i insolventnosti. Član Uprave Fine Ante Šimunović objasnio je kako će se prema Ovršnom zakonu od 1. siječnja 2012. obustaviti sve prisilne naplate dugova starijih od godinu dana. No ništa od toga nije se ostvarilo – napominje Miriam Kervatin, koja je u lipnju od Sabora Republike Hrvatske zatražila da odbije glasovati o Prijedlogu Ovršnog zakona.
‘I nekad se imovina otimala za jeftine novce’
- Potpune blokade računa, po bilo kojoj osnovi su protuustavne, stoga se niti u kojem slučaju se ne smiju provoditi. Temeljem brojnih Ustavnih odredbi o socijalnoj državi, pravu na život dostojan čovjeka, zaštiti obitelji itd. nikome se ne smije blokirati račun, i tako onemogućiti vlasniku računa podmirivanje osnovnih životnih troškova za sebe i obitelj: hrane, odjeće, obuće, troškove stanovanja i sličnih troškova za život dostojan čovjeka, u protivnom se radi o teškom i apsolutnom kršenju Ustava. Što se tiče najnovijih izmjena ovršnog zakona držimo da su neke izmjene čisto kozmetičke naravi što je davno već trebalo odraditi, na primjer da dužnik bude obaviješten o blokadi, a ne da o blokadi računa sazna, bude preneražen, dok pokušava platiti karticom na blagajni u dućanu ili da se nalazi u inozemstvu i nema za povratak kući! – upozorava Kervatin.bankrot lanci
Predsjednicu udruge Blokirani današnji Zakon o ovrhama podsjeća na vrijeme nakon 1945. godine kad se isto tako otimala imovina za jeftine novce. U strahu je, kako tvrdi, da su to ostaci istoga mentaliteta koji preživi sva vremena.
Doživotni pakao
- Za blokirane je rok od 10 godina doživotan oblik ropstva, obzirom da je oko 300 000 blokirano već preko dvije godine, iz duga više nema izlaza čak i da mu otmete svu imovinu koju je eventualno stekao on ili šira rodbina. Dug raste i prelazi na nasljednike metodom apsolutnog rasta uvećan za sudske troškove i troškove legalnog kamatarenja čime se sustavno osiromašuje i zauvijek financijski uništava stanovništvo, a omogućava užem sloju monopolističko i konačnici lako bogaćenje na račun većine siromašnih, dužnih i neobrazovanih. Ovršni zakoni su komplicirani zakoni i nemoguće je očekivati da će se ‘običan’ građanin snaći u šumi propisa bez stručne pomoći kvalitetnog odvjetnika.
No, kad jednom takvom građaninu blokirate sva sredstva, on više nema čime platiti odvjetnika i ovrha sustiže ovrhu, a sud ih blagoslovi pečatom i time otvara pakao za dužnike – podvlači naposljetku Miriam Kervatin.
Utemeljenost ‘doživotnog pakla’ protiv kojeg se Blokirani bore i pred Ustavnim sudom, nalazimo u pomalo zastrašujućoj činjenici da živimo u državi koja ima preko 320 000 blokiranih stanovnika, čiji broj konstantno raste za novih 5000 mjesečno, a jednakim tempom raste i ukupni dug. Znaju li domaće političke elite kuda plovi ovaj brod?
http://www.hrvatski-dom.hr/danasnji-zak ... a-imovina/
‘Današnji Zakon o ovrhama podsjeća na vrijeme nakon 1945. kada se isto tako otimala imovina’
Autor: Mladen Prenc
Objavljeno: 07-08-2014 u 00:38
Blokirani i zaduženi građani čiji broj galopirajuće raste iz dana u dan u nevjerici promatraju kako se raznim tvrtkama, kojima upravljaju političari ili osobe bliske političkoj ili kakvoj drugoj eliti, opraštaju milijunski iznosi kroz sustav predstečajnih nagodbi, dok oni sami padaju pokošeni od epidemije blokada računa.
Ustav je još jednom zakazao kao sredstvo zaštite siromašnih, nezaštićenih i nemoćnih protiv bogatih, nemilosrdnih i moćnih.
Posljednji primjer je tvrtka Ecooperativa bivšeg načelnika Općine Lovran, SDP-ovca Emila Gržina kojoj je ministarstvo financija ‘oprostilo’ skoro dva milijuna kuna, čime se kompanija izvukla iz blokade.
Preko 320 tisuća blokiranih
Predsjednica udruge Blokirani Miriam Kervatin koja sa već dugo i na nekoliko fronti bori protiv ‘protuustavnih odredbi Ovršnog zakona i njegovih nedavno predstavljenih kozmetičkih izmjena’ uporno ponavlja da su građani kojima se zapljene sredstva za hranu i osnovne životne troškove s računa, izloženi pokušaju ubojstva odnosno genocida i konkretnom zlostavljanju.
A koliko je uistinu razoran spomenuti zakon, najbolje pokazuju najnoviji podaci o dugovanjima građana, kojih je sada već preko 320 tisuća, a njihova dugovanja premašuju 27 milijardi kuna. Blokirani poslovni subjekti duguju gotovo 32,5 milijardi kuna.
- Godišnje se blokira novih 70 000 računa i uskoro će u državi biti pola milijuna blokiranih s dugom koji će biti viši od duga čitavoga gospodarstva. Neviđen apsurd. Živimo u Hrvatskoj u kojoj se blokade računa građana šire poput epidemije, a brojčanik Financijske agencije koji vrti njihov broj i dugove opasno ubrzava. Građani propadaju tiho. Tonu gomilajući milijarde duga, a u šest su godina ostali bez 9500 stanova i kuća koji su prodani na dražbama. Napominjem da je početkom siječnja 2011., kada je Fina dobila ovlast blokade svih računa, napomenuto da će ubrzo doći do postupnoga poboljšanja stanja i suzbijanja nelikvidnosti i insolventnosti. Član Uprave Fine Ante Šimunović objasnio je kako će se prema Ovršnom zakonu od 1. siječnja 2012. obustaviti sve prisilne naplate dugova starijih od godinu dana. No ništa od toga nije se ostvarilo – napominje Miriam Kervatin, koja je u lipnju od Sabora Republike Hrvatske zatražila da odbije glasovati o Prijedlogu Ovršnog zakona.
‘I nekad se imovina otimala za jeftine novce’
- Potpune blokade računa, po bilo kojoj osnovi su protuustavne, stoga se niti u kojem slučaju se ne smiju provoditi. Temeljem brojnih Ustavnih odredbi o socijalnoj državi, pravu na život dostojan čovjeka, zaštiti obitelji itd. nikome se ne smije blokirati račun, i tako onemogućiti vlasniku računa podmirivanje osnovnih životnih troškova za sebe i obitelj: hrane, odjeće, obuće, troškove stanovanja i sličnih troškova za život dostojan čovjeka, u protivnom se radi o teškom i apsolutnom kršenju Ustava. Što se tiče najnovijih izmjena ovršnog zakona držimo da su neke izmjene čisto kozmetičke naravi što je davno već trebalo odraditi, na primjer da dužnik bude obaviješten o blokadi, a ne da o blokadi računa sazna, bude preneražen, dok pokušava platiti karticom na blagajni u dućanu ili da se nalazi u inozemstvu i nema za povratak kući! – upozorava Kervatin.bankrot lanci
Predsjednicu udruge Blokirani današnji Zakon o ovrhama podsjeća na vrijeme nakon 1945. godine kad se isto tako otimala imovina za jeftine novce. U strahu je, kako tvrdi, da su to ostaci istoga mentaliteta koji preživi sva vremena.
Doživotni pakao
- Za blokirane je rok od 10 godina doživotan oblik ropstva, obzirom da je oko 300 000 blokirano već preko dvije godine, iz duga više nema izlaza čak i da mu otmete svu imovinu koju je eventualno stekao on ili šira rodbina. Dug raste i prelazi na nasljednike metodom apsolutnog rasta uvećan za sudske troškove i troškove legalnog kamatarenja čime se sustavno osiromašuje i zauvijek financijski uništava stanovništvo, a omogućava užem sloju monopolističko i konačnici lako bogaćenje na račun većine siromašnih, dužnih i neobrazovanih. Ovršni zakoni su komplicirani zakoni i nemoguće je očekivati da će se ‘običan’ građanin snaći u šumi propisa bez stručne pomoći kvalitetnog odvjetnika.
No, kad jednom takvom građaninu blokirate sva sredstva, on više nema čime platiti odvjetnika i ovrha sustiže ovrhu, a sud ih blagoslovi pečatom i time otvara pakao za dužnike – podvlači naposljetku Miriam Kervatin.
Utemeljenost ‘doživotnog pakla’ protiv kojeg se Blokirani bore i pred Ustavnim sudom, nalazimo u pomalo zastrašujućoj činjenici da živimo u državi koja ima preko 320 000 blokiranih stanovnika, čiji broj konstantno raste za novih 5000 mjesečno, a jednakim tempom raste i ukupni dug. Znaju li domaće političke elite kuda plovi ovaj brod?
http://www.hrvatski-dom.hr/danasnji-zak ... a-imovina/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
SRAMOTNO: Šerbedžija od Milanovićeve vlade ove godine dobio i više novca nego što je tražio!
Autor: D.Boroš
Datum: nedjelja, 10. kolovoza 2014. u 19:33
Dok ljudi u Hrvatskoj doslovce gladuju, za Šerbedžijin privatni obiteljski teatar svake se godine izdvaja sve više novca iz državnog proračuna. Da bi se opravdalo povećanje sa 70 na 400 tisuća kuna, Ulysses je morao postati strateški važna točka nacionalne kulture(?!). Čudno, jer na njihovim internet stranicama se nijednom ne spominje riječ Hrvatska ili hrvatsko! Koju to onda nacionalnu kulturu tamo promoviraju?
Kada se 2001.godine vratio u Hrvatsku i došao na Brijune vjerojatno ni sam Šerbedžija nije vjerovao kako će se tu zadržati već punih 13 sezona. "Stupio sam na taj otok i koračao tom čudesnom tvrđavom koja je obećavala neviđenu teatarsku ljepotu. Započinjem rad da ponovo oživljavam energiju koja spaja razlivene rijeke i rasturene obale", govorio je tada ulagujući se tadašnjoj vlasti koja mu je bez kune naknade ustupila jedan od najljepših hrvatskih morskih bisera.
Od tada pa do danas ništa se nije promijenilo. Mijenjale su se vlasti (nakon Račana došao je Sanader, pa nakon njega Kosor i sada Milanović), a Šerbedžijin privatni teatar se svake godine iznova vraćao Brijunima. Predstave su se uglavnom radile za elitu koja nije bila u stanju platiti ni prijevoz ni smještaj, a niti karte, da bi danas u Milanovićevoj eri "Ulysses" postao strateški važna točka nacionalne kulture(?!). Privatno je dakle, postalo nacionalno, a nacionalno ostalo - privatno!
Dakle, Milanovićeva vlada i Ministarstvo kulture ministrice Zlatar javno su proglasili da je financiranje Teatra Ulysses zapravo financiranje strateškog mjesta nacionalne kulture. Jasno to je ujedno i značilo i više novca za Šerbedžiju i njegovu ekipu.
Šerbedžiji više nego HNK-u
Zadnje dvije godine Teatar Ulysses dobiva 400 tisuća kuna, a do tada su porezni obveznici izdvajali 70 tisuća kuna. Jasno, povećanje financiranja moralo se nekako (o)pravdati, pa je Šerbedžijino privatno kazalište potezom pera HNS-ove ministrice postalo "strateško mjesto nacionalne kulture". Više i značajnije od nacionalnih kazališnih kuća u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Dubrovniku i Osijeku koje dobiju i četiri puta manje novca od samozvanog dezertera. Druga mala - nacionalna kazališta u Hrvatskoj o takvom tretmanu mogu samo sanjati.
Jednostavno je nevjerojatno kako taj umjetnički kameleon uvijek nađe čudesne izvore financiranja. Naravno, najviše voli državne, te gradske i županijske novce koje ne može dobiti nigdje na kugli zemaljskoj osim u Hrvatskoj. I sudeći prema izdašnosti Milanovićeve vlade koja je u stanju lagati u lice nesretnim ljudima na poplavljenim područjima županjske Posavine, u Hrvtskoj recesije nema jedino za Šerbedžiju i njegov obiteljsko-kumovski tetar. Naime, kada ti u vremenu krize vlast koja je Hrvate dovela na rub gladi u dvije godine povećaju izdvajanja za 1000 posto od početnog iznosa, onda tu očito nešto ne valja.
Naime, iako u Strateškom planu Ministarstva kulture nigdje izrijekom ne piše da će Mali Brijun s Teatrom Ulysses postati strateško mjesto razvoja hrvatske kulture na nacionalnoj razini, mjesto spoja kulture, znanstvenih seminara, nacionalnog parka, ali prema visini dodijeljenih kuna to jest.
No ako se ode na internetsku stranicu Ulyssesa nigdje ni jedne jedine riječi koja bi imalo mogla sugerirati da se tamo promovira nešto nacionalno. Štoviše, na njihovom stranicama na mjestu gdje se govori o smislu postojanja tog kazališta nigdje nema ni riječi "Hrvatska". Ni slova. Oni se uopće ni ne smatraju nacionalnim teatrom, nisu to nikada pa ni danas.
Šerbedžija čak kaže: "Želimo od kazališta Ulysses stvoriti istinski međunarodni umjetnički centar koji bi djelovao tijekom cijele godine. Želimo stvoriti prostor u kojem će se radom, druženjem, istraživanjima, preispitivati i proširivati kreativni horizonti, pomicati granice izričaja u kazališnom stvaralaštvu, prenositi poruke velikih suvremenih i klasičnih autora. Želimo širiti područje djelovanja i razmjene na međunarodne sudionike, partnere ali i na raznovrsne europske i svjetske publike.
Koju to onda nacionalnu kulturu tamo promoviraju?
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... razio.html
Autor: D.Boroš
Datum: nedjelja, 10. kolovoza 2014. u 19:33
Dok ljudi u Hrvatskoj doslovce gladuju, za Šerbedžijin privatni obiteljski teatar svake se godine izdvaja sve više novca iz državnog proračuna. Da bi se opravdalo povećanje sa 70 na 400 tisuća kuna, Ulysses je morao postati strateški važna točka nacionalne kulture(?!). Čudno, jer na njihovim internet stranicama se nijednom ne spominje riječ Hrvatska ili hrvatsko! Koju to onda nacionalnu kulturu tamo promoviraju?
Kada se 2001.godine vratio u Hrvatsku i došao na Brijune vjerojatno ni sam Šerbedžija nije vjerovao kako će se tu zadržati već punih 13 sezona. "Stupio sam na taj otok i koračao tom čudesnom tvrđavom koja je obećavala neviđenu teatarsku ljepotu. Započinjem rad da ponovo oživljavam energiju koja spaja razlivene rijeke i rasturene obale", govorio je tada ulagujući se tadašnjoj vlasti koja mu je bez kune naknade ustupila jedan od najljepših hrvatskih morskih bisera.
Od tada pa do danas ništa se nije promijenilo. Mijenjale su se vlasti (nakon Račana došao je Sanader, pa nakon njega Kosor i sada Milanović), a Šerbedžijin privatni teatar se svake godine iznova vraćao Brijunima. Predstave su se uglavnom radile za elitu koja nije bila u stanju platiti ni prijevoz ni smještaj, a niti karte, da bi danas u Milanovićevoj eri "Ulysses" postao strateški važna točka nacionalne kulture(?!). Privatno je dakle, postalo nacionalno, a nacionalno ostalo - privatno!
Dakle, Milanovićeva vlada i Ministarstvo kulture ministrice Zlatar javno su proglasili da je financiranje Teatra Ulysses zapravo financiranje strateškog mjesta nacionalne kulture. Jasno to je ujedno i značilo i više novca za Šerbedžiju i njegovu ekipu.
Šerbedžiji više nego HNK-u
Zadnje dvije godine Teatar Ulysses dobiva 400 tisuća kuna, a do tada su porezni obveznici izdvajali 70 tisuća kuna. Jasno, povećanje financiranja moralo se nekako (o)pravdati, pa je Šerbedžijino privatno kazalište potezom pera HNS-ove ministrice postalo "strateško mjesto nacionalne kulture". Više i značajnije od nacionalnih kazališnih kuća u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Dubrovniku i Osijeku koje dobiju i četiri puta manje novca od samozvanog dezertera. Druga mala - nacionalna kazališta u Hrvatskoj o takvom tretmanu mogu samo sanjati.
Jednostavno je nevjerojatno kako taj umjetnički kameleon uvijek nađe čudesne izvore financiranja. Naravno, najviše voli državne, te gradske i županijske novce koje ne može dobiti nigdje na kugli zemaljskoj osim u Hrvatskoj. I sudeći prema izdašnosti Milanovićeve vlade koja je u stanju lagati u lice nesretnim ljudima na poplavljenim područjima županjske Posavine, u Hrvtskoj recesije nema jedino za Šerbedžiju i njegov obiteljsko-kumovski tetar. Naime, kada ti u vremenu krize vlast koja je Hrvate dovela na rub gladi u dvije godine povećaju izdvajanja za 1000 posto od početnog iznosa, onda tu očito nešto ne valja.
Naime, iako u Strateškom planu Ministarstva kulture nigdje izrijekom ne piše da će Mali Brijun s Teatrom Ulysses postati strateško mjesto razvoja hrvatske kulture na nacionalnoj razini, mjesto spoja kulture, znanstvenih seminara, nacionalnog parka, ali prema visini dodijeljenih kuna to jest.
No ako se ode na internetsku stranicu Ulyssesa nigdje ni jedne jedine riječi koja bi imalo mogla sugerirati da se tamo promovira nešto nacionalno. Štoviše, na njihovom stranicama na mjestu gdje se govori o smislu postojanja tog kazališta nigdje nema ni riječi "Hrvatska". Ni slova. Oni se uopće ni ne smatraju nacionalnim teatrom, nisu to nikada pa ni danas.
Šerbedžija čak kaže: "Želimo od kazališta Ulysses stvoriti istinski međunarodni umjetnički centar koji bi djelovao tijekom cijele godine. Želimo stvoriti prostor u kojem će se radom, druženjem, istraživanjima, preispitivati i proširivati kreativni horizonti, pomicati granice izričaja u kazališnom stvaralaštvu, prenositi poruke velikih suvremenih i klasičnih autora. Želimo širiti područje djelovanja i razmjene na međunarodne sudionike, partnere ali i na raznovrsne europske i svjetske publike.
Koju to onda nacionalnu kulturu tamo promoviraju?
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... razio.html
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Re: Velika pljačka Hrvatske
Čemu se čuditi kad imamo vlast koja je gladna tapšanja po glavi od strane kojekakvih inostranih umjetničkih "gurua"...vidjela žaba da potkivaju konja pa i ona digla nogu,to Rade zna namirisati pa još ispada da ga mole da uzme novac za svoju ljetnu radionicu glume i igrokaza...
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
I REŽIMSKI MEDIJI PREDVIĐAJU SKORI SLOM
Ništa se ne događa slučajno: ‘Hrvatska je od 2000. uz pomoć Engleza planski vođena ka bankrotu!’
Autor: Damir Kramarić
Objavljeno: 25-08-2014 u 23:12
Ono što je portal Hrvatski-dom u ranijim tekstovima u više navrata ‘pesimistično’ predviđao i činjenicama argumentirao: da će se Hrvatska naći pred bankrotom te da će EU uvesti protektorat nad ‘Lijepom našom’ jer nećemo moći otplaćivati dospjele dugove (Hrvatska stigla do bankrota…, Do 2019. elite Hrvatima žele oteti svu imovinu), sada u pojedinim novinskim prilozima stidljivo potvrđuju i brojni režimski i korporacijski listovi.
Čak je i Jutarnji list, nadaleko poznat kao savitljiv prorežimski medij, prije nekoliko dana objavio razgovor s Hrvoje Zgombićem, ‘vjerojatno najpoznatijim hrvatskim poreznim stručnjakom’, koji je ustvrdio ‘da je pred Hrvatskom ‘neizbježan slom državnih financija i ekonomije’.
Neizbježan je protektorat Europske Unije
Zgombić je novinaru Jutarnjeg pojasnio da će slom ‘nastupiti onog trena kad se, jedna za drugom, pozatvaraju kreditne linije koje Hrvatskoj pomažu odgoditi plaćati glavnice kredita’…
- Kada se to dogodi, trebat će nam neka vrsta protektorata Europske komisije – kaže Zgombić, pa dodaje da: ‘što se tiče porezne politike, ne vidi neke bitne razlike između svih vlada u zadnjih desetak godina. Preciznije, od 2000. taj se sustav urušava, kaže Zgombić pa dodaje da se ‘politika ne kroji prema fiskalnim mogućnostima zemlje, nego isključivo prema predviđenim, stalno rastućim rashodima’.
- Ne možete kraj sve ugroženijeg privatnog sektora, koji producira sve manje poreznih prihoda, javnu potrošnju čuvati netaknutom od bilo kakvih ozbiljnih redukcija. Niti se rupe u proračunu mogu krpati stalnim povećanjem opće razine poreznog tereta. Mislim da ne postoji ni jedan realističan koncept koji bi to mogao zaustaviti slom koji će nam se dogoditi – zaključio je Hrvoje Zgombić.
Lovrinčević: Hrvatskoj bi bilo bolje da Vlade nije ni bilo!
Dan-dva ranije, u razgovoru za Večernji list, vodeći je makroekonomist Ekonomskog instituta Zagreb, Željko Lovrinčević, za ‘eutanaziju’ hrvatske ekonomije posve otvoreno okrivio premijera Milanovića.
- Ekonomija bi puno bolje stajala da protekle tri godine Vlade nije ni bilo! Ni u skoroj budućnosti ne očekujem ništa dobro. Deficit će biti isti kao i lani. Jedino se akumulirao javni dug. Preduvjet porezne reforme, pa čak i provedbe ideje o rastezanju poreznih razreda, trebala je biti reforma lokalne uprave i samouprave. To se nije provelo. Stoga, ako se smanje prihodi lokalnoj upravi, što povlači izmjena poreza na dohodak, pitanje je kako će uopće lokalna država funkcionirati. Čini se da će općine i gradovi troškove smanjivati na funkcijama zbog kojih i postoje poput održavanja škola, ulica… U tom trenutku ostat će im tek novac za isplatu plaće službenicima, koji će postati svrha sami sebi – zaključio je dr. Lovrinčević…
Ni režimski mediji ne usude se više skrivati istinu
Sve to, kao i ovih dana objavljene prognoze osmorice hrvatskih ekonomskih stručnjaka, upućuje na zaključak da više ni režimski mediji ne mogu i ne smiju skrivati činjenicu da Hrvatska strelovito propada i to planski i sustavno, uz nehotično ili namjerno potpirivanje te propasti od strane ljudi na vlasti.
Provodi li se, dakle, i u Hrvatskoj sustavna i razarajuća ‘doktrina šoka’, kao i na Bliskom istoku i u sjevernoafričkim arapskim zemljama; tko su igrači iza kulisa koji podupiru samoubilačke gospodarske politike zadnjih nekoliko hrvatskih vlada, te zašto nam to ti zlotvori čine, upitali smo geostratega Davora Domazeta-Lošu (isto pitanje pokušali smo postaviti i nekolicini hrvatskih ekonomista, no većina se nije javila na pozive, dok nas je vodeći stručnjak iz redova glavne oporbene stranke, nakon što je čuo pitanje, zamolio za ‘dodatni dan razmišljanja’…)
- Nisam ekonomist, no nije mi teško prepoznati da je Hrvatska programirano zaduživana i upropaštavana od 2000. godine na ovamo. Čak četiri posljednje koalicijske vlade, od čega su dvije bile HDZ-ove, a dvije SDP-ove, bile su jedna lošija od druge, što nas upućuje na zaključak da bi slijedeća mogla biti još lošija od prethodne. Mladen Delić pitao bi: Ljudi, je li to moguće?, a ja vas uvjeravam da je moguće. Lako je primijetiti da su sve četiri prethodne vlade enormno zadužile Hrvatsku, što će tek doći na naplatu.
S druge strane, sustavno uništavanje svake vrste proizvodnje najbolji je dokaz unutarnje agresije na Hrvatsku. Mediji već danima bruje o otvaranju prodajnog centra Ikee i brojnim radnim mjestima u tom prodajnom centru, premda to nisu proizvodna već ‘robovlasnička’ radna mjesta i premda je očito da će kroz Ikeu novac hrvatskih građana odlaziti izvan Hrvatske.
Posljednje četiri vlade uništile su, dakle, svu hrvatsku proizvodnju: od INE, Plive, Tesle, hrvatske brodogranje, Gredelja, Borova,… i drugih značajnih tvrtki, što je bio dio plana uništavanja hrvatske industrije. Ništa se danas, da se razumijemo, ne događa slučajno ili spontano. Sve je dio plana – ističe admiral Domazet Lošo, pa pojašnjava da kada neka zemlja izgubi proizvodnju – u pravilu postaje nečiji ‘rob’.
Domazet: Nemojte se čuditi ako sve preuzmu dileri iz Londona
- Robovlasnički odnos vidi se, osim kroz ekonomske odnose, i kroz uređivačku politiku glavnih medija. Hrvatskoj televiziji bi, prmjerice, zbog tendenciozne polike bolje odgovaralo ime: ‘Televizije srspke krajine’.
Zašto je tako? Očito da je Hrvatska mnogima zanimljiva zbog najvećeg bazena pitke vode u Europi, zbog nezagađene plodne zemlje i najljepšeg mora na svijetu. Hrvatske je, da podsjetimo, jedina zemlja koja ima plave (vodene) granice, a da nije otok (Mura, Drava, Sava, Dunav, Una… i Jadransko more). I budući da nećemo moći vratiti financijske dugove, ide se u rasprodaju svega što Hrvatska ima. Onima kojima smo dužni, ne treba naš novac. Oni žele našu pitku vodu, šume, čistu zemlju, more i infrastrukturu. Baš zato tako uporno ustrajavaju na koncesiji za auto ceste. Nije slučajno što se Hrvatske autoceste tako žurno žele prodati baš u trenutku kada bi im cijena mogla porasti. Zašto Angela Merkel ovih dana postrojava sve zemlje od Trsta prema Grčkoj? Strateški joj je cilj izaći na Sredozemlje. Uz to, zanima ju i željeznica do Istanbula. Područje istočnog i središnjeg Sredozemlja postalo je glavno geostrateško područje koje je svima u svijetu danas vrlo zanimljivo. U takvoj situaciji Hrvatska je postala središnja gravitacijska točka u svijetu! No, pitanje je kome će, u takvim okolnostima, Hrvatske autoceste i Hrvatske željeznice doći u ruke. Nemojmo se iznenaditi ako završe u rukama dilera londonskog ‘Citya’ (engleskog financijskog središta) – ističe admiral Domazet – Lošo.
Zaključuje potom da su za budućnost Hrvatske trenutno najvažniji skori predsjednički izbori.
- Ako Josipović ostane predsjednik, ostat će ista politika ‘zapadnog Balkana ili četvrte Jugoslavije’. To će značiti da Hrvatska treba i može biti dotučena do kraja. Zato je iznimno važna promjena aktualne politike – zaključio je poznati geostrateg Davor Domazet-Lošo.
http://www.hrvatski-dom.hr/nista-se-ne- ... -bankrotu/
Ništa se ne događa slučajno: ‘Hrvatska je od 2000. uz pomoć Engleza planski vođena ka bankrotu!’
Autor: Damir Kramarić
Objavljeno: 25-08-2014 u 23:12
Ono što je portal Hrvatski-dom u ranijim tekstovima u više navrata ‘pesimistično’ predviđao i činjenicama argumentirao: da će se Hrvatska naći pred bankrotom te da će EU uvesti protektorat nad ‘Lijepom našom’ jer nećemo moći otplaćivati dospjele dugove (Hrvatska stigla do bankrota…, Do 2019. elite Hrvatima žele oteti svu imovinu), sada u pojedinim novinskim prilozima stidljivo potvrđuju i brojni režimski i korporacijski listovi.
Čak je i Jutarnji list, nadaleko poznat kao savitljiv prorežimski medij, prije nekoliko dana objavio razgovor s Hrvoje Zgombićem, ‘vjerojatno najpoznatijim hrvatskim poreznim stručnjakom’, koji je ustvrdio ‘da je pred Hrvatskom ‘neizbježan slom državnih financija i ekonomije’.
Neizbježan je protektorat Europske Unije
Zgombić je novinaru Jutarnjeg pojasnio da će slom ‘nastupiti onog trena kad se, jedna za drugom, pozatvaraju kreditne linije koje Hrvatskoj pomažu odgoditi plaćati glavnice kredita’…
- Kada se to dogodi, trebat će nam neka vrsta protektorata Europske komisije – kaže Zgombić, pa dodaje da: ‘što se tiče porezne politike, ne vidi neke bitne razlike između svih vlada u zadnjih desetak godina. Preciznije, od 2000. taj se sustav urušava, kaže Zgombić pa dodaje da se ‘politika ne kroji prema fiskalnim mogućnostima zemlje, nego isključivo prema predviđenim, stalno rastućim rashodima’.
- Ne možete kraj sve ugroženijeg privatnog sektora, koji producira sve manje poreznih prihoda, javnu potrošnju čuvati netaknutom od bilo kakvih ozbiljnih redukcija. Niti se rupe u proračunu mogu krpati stalnim povećanjem opće razine poreznog tereta. Mislim da ne postoji ni jedan realističan koncept koji bi to mogao zaustaviti slom koji će nam se dogoditi – zaključio je Hrvoje Zgombić.
Lovrinčević: Hrvatskoj bi bilo bolje da Vlade nije ni bilo!
Dan-dva ranije, u razgovoru za Večernji list, vodeći je makroekonomist Ekonomskog instituta Zagreb, Željko Lovrinčević, za ‘eutanaziju’ hrvatske ekonomije posve otvoreno okrivio premijera Milanovića.
- Ekonomija bi puno bolje stajala da protekle tri godine Vlade nije ni bilo! Ni u skoroj budućnosti ne očekujem ništa dobro. Deficit će biti isti kao i lani. Jedino se akumulirao javni dug. Preduvjet porezne reforme, pa čak i provedbe ideje o rastezanju poreznih razreda, trebala je biti reforma lokalne uprave i samouprave. To se nije provelo. Stoga, ako se smanje prihodi lokalnoj upravi, što povlači izmjena poreza na dohodak, pitanje je kako će uopće lokalna država funkcionirati. Čini se da će općine i gradovi troškove smanjivati na funkcijama zbog kojih i postoje poput održavanja škola, ulica… U tom trenutku ostat će im tek novac za isplatu plaće službenicima, koji će postati svrha sami sebi – zaključio je dr. Lovrinčević…
Ni režimski mediji ne usude se više skrivati istinu
Sve to, kao i ovih dana objavljene prognoze osmorice hrvatskih ekonomskih stručnjaka, upućuje na zaključak da više ni režimski mediji ne mogu i ne smiju skrivati činjenicu da Hrvatska strelovito propada i to planski i sustavno, uz nehotično ili namjerno potpirivanje te propasti od strane ljudi na vlasti.
Provodi li se, dakle, i u Hrvatskoj sustavna i razarajuća ‘doktrina šoka’, kao i na Bliskom istoku i u sjevernoafričkim arapskim zemljama; tko su igrači iza kulisa koji podupiru samoubilačke gospodarske politike zadnjih nekoliko hrvatskih vlada, te zašto nam to ti zlotvori čine, upitali smo geostratega Davora Domazeta-Lošu (isto pitanje pokušali smo postaviti i nekolicini hrvatskih ekonomista, no većina se nije javila na pozive, dok nas je vodeći stručnjak iz redova glavne oporbene stranke, nakon što je čuo pitanje, zamolio za ‘dodatni dan razmišljanja’…)
- Nisam ekonomist, no nije mi teško prepoznati da je Hrvatska programirano zaduživana i upropaštavana od 2000. godine na ovamo. Čak četiri posljednje koalicijske vlade, od čega su dvije bile HDZ-ove, a dvije SDP-ove, bile su jedna lošija od druge, što nas upućuje na zaključak da bi slijedeća mogla biti još lošija od prethodne. Mladen Delić pitao bi: Ljudi, je li to moguće?, a ja vas uvjeravam da je moguće. Lako je primijetiti da su sve četiri prethodne vlade enormno zadužile Hrvatsku, što će tek doći na naplatu.
S druge strane, sustavno uništavanje svake vrste proizvodnje najbolji je dokaz unutarnje agresije na Hrvatsku. Mediji već danima bruje o otvaranju prodajnog centra Ikee i brojnim radnim mjestima u tom prodajnom centru, premda to nisu proizvodna već ‘robovlasnička’ radna mjesta i premda je očito da će kroz Ikeu novac hrvatskih građana odlaziti izvan Hrvatske.
Posljednje četiri vlade uništile su, dakle, svu hrvatsku proizvodnju: od INE, Plive, Tesle, hrvatske brodogranje, Gredelja, Borova,… i drugih značajnih tvrtki, što je bio dio plana uništavanja hrvatske industrije. Ništa se danas, da se razumijemo, ne događa slučajno ili spontano. Sve je dio plana – ističe admiral Domazet Lošo, pa pojašnjava da kada neka zemlja izgubi proizvodnju – u pravilu postaje nečiji ‘rob’.
Domazet: Nemojte se čuditi ako sve preuzmu dileri iz Londona
- Robovlasnički odnos vidi se, osim kroz ekonomske odnose, i kroz uređivačku politiku glavnih medija. Hrvatskoj televiziji bi, prmjerice, zbog tendenciozne polike bolje odgovaralo ime: ‘Televizije srspke krajine’.
Zašto je tako? Očito da je Hrvatska mnogima zanimljiva zbog najvećeg bazena pitke vode u Europi, zbog nezagađene plodne zemlje i najljepšeg mora na svijetu. Hrvatske je, da podsjetimo, jedina zemlja koja ima plave (vodene) granice, a da nije otok (Mura, Drava, Sava, Dunav, Una… i Jadransko more). I budući da nećemo moći vratiti financijske dugove, ide se u rasprodaju svega što Hrvatska ima. Onima kojima smo dužni, ne treba naš novac. Oni žele našu pitku vodu, šume, čistu zemlju, more i infrastrukturu. Baš zato tako uporno ustrajavaju na koncesiji za auto ceste. Nije slučajno što se Hrvatske autoceste tako žurno žele prodati baš u trenutku kada bi im cijena mogla porasti. Zašto Angela Merkel ovih dana postrojava sve zemlje od Trsta prema Grčkoj? Strateški joj je cilj izaći na Sredozemlje. Uz to, zanima ju i željeznica do Istanbula. Područje istočnog i središnjeg Sredozemlja postalo je glavno geostrateško područje koje je svima u svijetu danas vrlo zanimljivo. U takvoj situaciji Hrvatska je postala središnja gravitacijska točka u svijetu! No, pitanje je kome će, u takvim okolnostima, Hrvatske autoceste i Hrvatske željeznice doći u ruke. Nemojmo se iznenaditi ako završe u rukama dilera londonskog ‘Citya’ (engleskog financijskog središta) – ističe admiral Domazet – Lošo.
Zaključuje potom da su za budućnost Hrvatske trenutno najvažniji skori predsjednički izbori.
- Ako Josipović ostane predsjednik, ostat će ista politika ‘zapadnog Balkana ili četvrte Jugoslavije’. To će značiti da Hrvatska treba i može biti dotučena do kraja. Zato je iznimno važna promjena aktualne politike – zaključio je poznati geostrateg Davor Domazet-Lošo.
http://www.hrvatski-dom.hr/nista-se-ne- ... -bankrotu/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."