PETA KOLONA U HRVATSKOJ

[EdgarFranjul]

Vjekoslav Krsnik
18:20, 02.06.2014.



Arbitraža sa Slovenijom predstavlja poraz hrvatske vanjske politike

Rasprava pred arbitražnim sudom u Haagu o graničnom sporu sa Slovenijom samo je još jedan dokaz neuspjeha hrvatske diplomacije.

Danas je pred arbitražnim sudom u Haagu počela rasprava o graničnom sporu Hrvatske sa Slovenijom. Bez obzira kako arbitražni sud presudio, ovaj postupak predstavlja još jedan poraz hrvatske vanjske politike.

Treba podsjetiti da je Slovenija od same uspostave hrvatske državnosti postavljala Hrvatskoj teritorijalne zahtjeve što se očitovalo u upornom odbijanju Ljubljane da prizna naslijeđeno stanje iz prethodne države. Ono se temeljilo na odlukama Badinterove komisije koja je međunarodno pravno priznala raspad komunističke federacije. Tadašnja vladajuća garnitura u Ljubljani koristila je neriješen spor s Hrvatskom oko razgraničenja, ne samo na moru nego i na kopnu, kako bi ucijenjivala Hrvatsku na njezinom putu u NATO i Europsku uniju.

Hrvatska se politika, posebice nakon smrti predsjednika Tuđmana, više povodila za pritiscima koji su vršeni iz raznih europskih prejestolnica nego državnim i nacionalnim interesima. U tome su jednako odgovorni predsjednik Mesić, koji je čak u procesu protiv hrvatskih generala svjedočio na Haaškom tribunalu protiv vlastite države, a zatim premijeri Ivica Račan, Ivo Sanader i konačno Jadranka Kosor.


Treba podsjetiti da je toliko hvaljeni Ivica Račan 2001. godine sporazumom s Janezom Drnovšekom prepustio čak 80 posto Savudrijske vale, odnosno Piranskog zaljeva Sloveniji, čime je Slovenija dobila izlaz na otvoreno more. To je bio klasičan akt izdaje nacionalnih i državnih interesa. Na sreću Hrvatski sabor nije ratificirao taj sporazum, tako da je pitanje granice ostalo otvoreno, što je Slovenija uspješno koristila u blokiranju pristupnih pregovora Hrvatske s Europskom unijom. To je Ljubljana pokušala i sa pristupanjem Hrvatske NATO savezu, ali je bio dovoljan jedan telefonski poziv iz Washingtona da se Slovenci urazume. Oni su međutim nastavili s ucjenama kojima su popuštali i Ivo Sanader i nesposobna Jadranka Kosor. Ona je konačno pristala na slovenski zahtjev da međudržavni granični spor ne rješava Međunarodni sud za pravo mora u Hamburgu, nego za taj spor posebno imenovani arbitražni sud u Haagu. Po svojem kumrovečkom mentalitetu Jadranka Kosor je zajedno sa Borutom Pahorom čak otkrila spomen ploču tom događaju, koji u stvari predstavlja izdaju hrvatskih državnih interesa.

Sud kojemu predsjeda francuski sudac s velikim međunarodnim iskustvom Gilbert Guillaum (Žilber Gijom) odlučit će o konačnom rješenju ne samo morske nego i djelomično kopnene granice sa Slovenijom, te o vezi Slovenije s otvorenim morem. On se mora rukovoditi pravilima i načelima međunarodnog prava na čemu ustrajava hrvatska strana, dok Slovenci, da bi dobili izlaz na otvoreno more, inzistiraju na načelu pravičnosti. Bez obzira kakva odluka suda bila, već sama činjenica da je Hrvatska pristala na arbitražu predstavlja još jedan poraz hrvatske vanjske politike i diplomacije, kao što je to bilo i u slučaju izručenja hrvatskih generala koji su tek u drugostupanjskom postupku bili oslobođeni od teške optužbe za udruženi zločinački pothvat.

Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/arbitraza-sa-s ... -politike/

[EdgarFranjul]

Suđenja

TERŠELIĆKA I ZORAN PUSIĆ 'U KOMI': Presuda za Grubore - NISU KRIVI za ubojstva!

Datum objave
06.06.2014 16:28
Autor: PortalOko.hr


Na zagrebačkom Županijskom sudu donesena je presuda bivšim pripadnicima policijske antiterorističke jedinice Lučko Frani Drlji i Boži Krajini za ubojstvo srpskih civila u selu Grubori kod Knina nakon oslobodilačke akcije Oluje 1995.

Odmah su na noge 'skočile' tzv. nevladine tzv. udruge, zatim pojedinci poput Vesne Teršelić zatim Zorana Pusić i drugih. Vjerojatno misle kako se nesporni zločini trebaju, ili moraju, sankcionirati makar bili osuđeni i krivi ljudi. Dakle, netko 'mora visjeti', makar i krivi čovjek.

Teršelićka je, naravno, u povodu oslobađajuće presude gostovala i na Radmanovoj ubožnici, koja se i nepoznatih razloga još uvijek zove Hrvatska radio televizija. Današnji je urednik 'Hrvatske uživo', Branko Nađvinski, mudro zaključio kako je Teršelićka baš najbolje rješenje za komentar oslobađajuće presude. Naravno, Teršelićka je cijelo vrijeme 'drobila' nešto nesuvislo o ratnim zločinima uopće, a voditelj Nađvinski, kao niti 'uvažena gošća', nisu spomenuli činjenicu kako su dvojica prekaljenih boraca i junaka domovinskog rata, čak 30 mjeseci, proveli posve nevini iza rešetaka. Profesionalno od 'uvaženog kolege' Nađvinskog, bez ikakve sumnje. A od Teršelićke se nismo ništa drugo niti nadali.
U petak su nakon 2 i pol godine suđenja Frano Drljo i Božo Krajina nepravomoćno oslobođeni optužbe da su 25. kolovoza 1995. godine ubili šestero civila srpske nacionalnosti.


Na zagrebačkom Županijskom sudu donesena je presuda bivšim pripadnicima policijske antiterorističke jedinice Lučko Frani Drlji i Boži Krajini za ubojstvo srpskih civila u selu Grubori kod Knina nakon oslobodilačke akcije Oluje 1995. godine.

Zdravko Majerović predsjeda slučajem te je ispitan cijeli niz specijalaca i njihovih zapovjednika pa i ratni zapovjednik specijalne policije Mladen Markač. Željko Sačić je u odvojenom postupku osumnjičen jer nije poduzeo ništa kako bi spriječio zločin.

http://www.portaloko.hr/clanak/ter%C5%A ... -/0/61382/

[EdgarFranjul]

Jugoutopija i dalje živa: Antifašisti, domaći i strani, vode ofenzivu za preodgoj Hrvata

Autor D. Juraković
Subota, 14 Lipnja 2014 09:14

Država propada, sve propada, ali važni je da smo svi hepi. I da svi pravimo infantilne video spotove i plešemo da smo hepi. Hepi u ovom gradu, hepi u onom gradu, hepi ovdje, hepi ondje, kolektivni trans hepinesa.



Hepi su i jugofili koji besramno koriste veliku ljudsku nesreću nakon poplava da bi jeftino pokušali propagirati bratstvo i jedinstvo i jugoslavensko zajedništvo.

Pa su nam glavni mediji svakodnevno mlatili oko ušiju i očiju ovakvim naslovima: Pogledajte kako je Đoković rekao da voli sve narode bivše Jugoslavije!.

Pogledajte kako je ova i ona međunarodna zvijezda rekla da se solidarizala sa pogođenim Hrvatima, Srbima i Bošnjacima! Hepi su i kolumnisti glavnih medija pa su se na sav glas razvezali, kako se Hrvati, Srbi i Bošnjaci u poplavljenim područjima međusobno pomažu, i kako su hrvatski specijalci nesebično pomagali u Obrenovcu i tamo zadivili lokalno srbijansko stanovništvo, pa su ovi rekli; Mnogo dobri ljudi bre ovi Hrvati!

A što su jugofili iz glavih medija mislili? Da će Hrvati, Srbi i Bošnjaci u poplavljenim područjima skočiti jedni drugima za vratove, i utapati jedan drugog u vodi? Ah kako je lijepo praviti se glup. Uvijek ona ista priča; malo droge jugoslavenske utopije i bratstva i jedinstva da bi se zamaglio i zataškao stvarni povijesni problem, da bi se sve naprosto gurnulo pod tepih. Konzumiranje jugo-droge, da bi se pobjeglo od surove stvarnosti. Kao da su obični ljudi zločesti i zlobni i kao da su oni izazvali sukobe u povijesti onako od čiste zlobe i zatucanosti. Kao da su Hrvati rođeni srbomrsci, kao da Hrvati, onako samo od čiste zlobe, mrze Srbe, pa gle iznenađenja, kako su sada pomogli Srbima. Obični srpski ljudi u Obrenovcu i drugdje nisu nikad bili problem. Naravno da dijelimo ljudsku solidarnost sa ljudima koje je pogodila nesreća. Problem svih problema je uvijek bio i ostao veikosrpska ideja, zamaskirana kao jugoslavenska, ideja koja je uzrkovala sve nevolje i zla na ovim prostorima u zadnjih 100 godina. Da Jugoslavije nikad nije bilo, nikada ne bi bilo sukoba na ovim prostorima takozvane regije. Jugoslavija je bila samo ublažena varijanta Velike Srbije. I doista je kretenstvo na kvadrat, opet zazivati to zlo-Jugoslaviju. Ali kretenstva u jugofila ima u izobilju. Što dokazuje i navodni praunuk Stjepana Radića, zvani Drito Konj.

Jutarnji mu je posvetio puno prostora, a Aca ga je ugostio u svojoj poznatoj antihrvatskoj emisji na HRT. I eto nas ponovo u jugoslavenskoj utopiji kao nekada. Socijalistička idila bratstva i jedinstva, samo pokvareni korumpirani nacionalistički političari na svim stranama su krivi. Ko nas bre zavadi. Konj govori ono opušteno, anarhično, psovački, kao kul rocker. Ono, ma sve je to bezveze, nacije su izmišljene, mi i Srbi i ostali smo isti narod, samo nam pokvareni političari krivi koji nas zavađaju. I baš kad je čovjek bio sklon povjerovati, kako je Drito Konj, opušten i liberalan i kozmpolitan i doista demokratičan, na kraju reče; "Ma Tito je bio frajer!" I tako mu spade ta maska kozmpolitizma, rockerske opuštenosti, liberalizma i anarhije. Konj je samo još jedan jeftini agitator iz tabora antifašista. Nevješto i loše zamaskirani titofil sa neizlječivom totalitarnim mentalitetom. Koji hvali krvavog diktatara i masovnog ubojicu. Ista priča koju priča taj konj, je bila tipična propaganda u Jugoslaviji u tadašnjim omladinskim emisiijama. Ono: nacionalisti svih boja zavađaju narod, i pokvareni korumpirani birokarti štete našem samoupravnom socijalizmu, ali naša je napredna omladina za bratstvo i jedinstvo i vjerna je Titovom putu.

Što imaju zajedničko Sud koji je potvrdio kaznu Šimuniću, FARE, HHO, Antifašistička liga, Bernard Henri-Levy i Butković i Jutarnji?

Svi su u službi velike ofenzive za preodgoj Hrvata po svaku cijenu. Cilj te ofenzive je kolektivno pranje mozgova Hrvata i istjerivanje hrvatstva, katoličanstva i svega ostalog "fašističkog", a umjesto toga nasilno utjerivanje u mozak Hrvata antifašizama, lažnog europejstva kao zamjene za hrvatstvo i rodne ideologije kao zamjene za kršćanstvo.

Oni su željeli Šimunića vidjeti na koljenima. Da je Joe rekao: ispričavam se, pogriješio sam, joj molim vas oprostite mi, onda bi se bosovi smilovali i smanjili bi mu kaznu možda na 2-3 utakmice. Ovako naravno nije bilo šanse da se kazna smanji ili ukine. FARE i njegovi jataci Zokica Stevanović, Jovanović, cijela hrvatska vrhuška, Teršelićka i ostali iz antifašističkih NGO-vnara naravno nisu ništa prepustili slučaju. Šimunić je trebao dobiti lekciju za sva vremena da se pokaže svim tvrdoglavnim desničarskikm Hrvatima, kako će proći, ako budu talasali.

Ali fašizam je samo ono što bosovi Novog svjetskog poretka kažu da je fašizam. Fašizam je za njih kada Šimunić kaže starohrvatski pozdrav "Za dom", ne uvrijedivši nikoga. Ali na drugoj strani, nije fašizam kada pripadnici Desnog sektora koji je sa 3 ministra zastupljen i u novoj pro-američkoj ukrajinskoj vladi, otvoreno slave jedinice koje su se u 2. Svjetskom ratu borile na strani Nijemaca. Glasnogovornik Novog svjetskog poretka, ratnohuškački propagandist, ljigaviji od svake jegulje i zmije, napuhani puran, kvazi-filozof Bernard Henri-Levi bio je u Hrvatskoj također u misiji preodgoja Hrvata. Pa je drsko nazvao Tuđmana fašistom. Da u Francuskoj dođe neki tip izvana i javno nazove Charlesa de Gaullea fašistom, ili u SAD-u netko tako nazove Georgea Washingtona, taj bi odmah u roku od 24 sata bio protjeran iz Francuske, odnosno SAD-a. Ali u Hrvatskoj zemlji, flegmatika i mazohista, može svatko raditi što hoće, može se pljuvati po utemeljitelju hrvatske države, može se pljuvati po Domovinskom ratu, braniteljima, po Crkvi, i po samim Hrvatima.

Nema problema. Hrvati obrišu pljuvačku s lica i dalje pjevaju da su hepi.

I zato se napuhanom francuskom puranu, izuzev nekoliko časnih kritika, nije ništa desilo. Taj isti Henri-Levy je prije dva mjeseca u svojoj misiji plaćenog ratnohuškača održao govor u Kijevu na trgu Majdan, okružen i pripadnicima upravo tog spomenutog Desnog sektora. Ti puranovi govori su uvijek isti. Uvijek puni lažne ljigave, slinave, lijepljive dramatične patetike o slobodi i demokraciji, za koju se treba boriti i ratovati. Čitaj; ratovati za potčinjanavanje svih država pod kontrolu Novog svjetskog poretka.

Napuhani puran je već godinama na promidžbenim turnejama, po kriznim žarištima i ratištima svijeta. Bio je 1994. i u Sarajevu, Gdje se kao i njegov tadašnji predsjednik i srpski saveznik Mitterand ljigavo pretvarao da je navodno na strani opkoljenih građana Sarajeva.

A bio je on prije 3 godine u Libiji i lani i u Siriji, u službi ratnohuškača Novog svjetskog poretka. U Libiji i Siriji je puran bio u ugodnom društvu zapadnih prijateljia demokracije, boraca iz Al Quaide

A ljigavac je zimus u nekoliko glavnih zapadnih medija koji su mu, širokogrudno dali prostor za dugačke slinavo-patetične članke, zahtjevao i bojkot Zimskih olimpijskih igara u Sočiju, odnosno da sportaši zapadnih i svih eurospkih zemalja hitno napuste Soči i dadnu lekciju toj zapadofobnoj i homofobnoj Rusiji.

Butković je odmah ushićeno uskliknuo od radosti, što je sud, potvrdio kaznu Šimuniću. A Jutarnji se brže-bolje pohvalio da je prvi (i jedini) objavio dokumente o potvrdi presude Šimuniću. Ali tko im je dostavio te dokumente? Utjecajni političar iz Europskog parlamenta i poznati "prijatelj djece" Cohn-Bendit ili Soros?

Cohn-Bendit očito ima dobre veze sa kriminalnom bandom iz EPH i Jutarnjega, jer mu je Jutarnji lani bio objavio njegov Manifest za osnivanje Europske države, a Soros je ionako tatica svih jugofilskih novinara EPH-a i šire i održava još uvijek kontakte sa hrvatskim političkom i medijskom vrhuškom i sufinancira mnoge antihrvatske NGO-vnare. Istovremeno mecena Soros sufinancira mnoge od organizacije iz svih europskih zemalja učlanjenih u mrežu cinkaroša, FARE.

U koju je uključen i glavni hrvatski cinkaroš Zoki Stevanović i njegov "Korak naprijed". FARE je glavna organizacija, koja dostavlja informacije FIFI i UEFI, o incidentima na stadionu i suodlučuje, o mogućim kaznama. FARE ima faktički ovlasti koje ima jedno državno odvjedništvo.

Javila se i karikaturna organizacija koja se naziva Hrvatski helsinški odbor i njen čelnik, poznata Čičkolina. Čovjek ne zna bili se smijao ili plakao, kad čuje, čime se on bavi. Gdje je taj HHO, kada se ljudi izbacuju iz stanova i kuća, gdje je tja HHO bio 9 mjeseci kada se držalo i mučilo Franciškovića u zatvoru? Gdje je bio taj HHO kada su se lani ljudi u Kninu hapsili zbog zviždanja premjeru? Nije se oglasio. Već se HHO bavi povješću i povjesnim ocjenama o podrijetlu pozdrava Za dom, što uopće ne spada u njegovu nadležnost. HHO, kao skup žena tračibaba, bavi se sa time, tko je što vikao i psovao na nogometnim utakmicama. Ovako piše Čičak u svom izvješću sa utakmice finala kupa između Dinama i Rijeke: "U 12. minuti Armada skandira „Purgerske pičke" , a u 35. minuti u dva navrata po 5-6 puta skandiraju „HNS pederi, nogomet ste sjebali..." "...U 57. minuti Armada ponovno skandira „Purgerske pičke" (regionalni rasizam), a u 58-oj, u dva navrata, višestruko skandiraju „HNS pederi, nogomet ste sjebali", dok su, uz sve spomenute ispade, u 60. minuti aktivirali desetak baklji..." "...BBB istok nisu im ostajali dužni. U 37. minuti skandiraju „Doći će i taj dan, odjebat će narkoman" (odnosi se na Zdravka Mamića, izvršnog predsjednika GNK Dinama). U 41. minuti, u nekoliko navrata skandiraju, „Mamiću Cigane, odlazi iz svetinje", što ponavljaju više puta, posebno u nekoliko navrata tijekom 46. minute...." I tako dalje, sve u tom stilu.

Mogao je Čičak napisati i ovako: "...U 34. minuti dva navijača su počela jesti ćevapčiće koji su se već ohladili". "U 54. minuti jedan navijač Rijeke se, nakon promašene prilike počešao između nogu i pljunuo ispred sebe i opsovao - Bem ti mater smotanu!" . "U 58. minuti dvojica navijača Dinama su prosuli pivo na tribine i uzrigivali se". "...U 67. minuti jednog navijača Rijeke je ujeo komarac, a u 77. minuti dva goluba su preletjela preko stadiona i izvršili nuždu u zraku šaljući bijele gomilice na zemlju..."

Čičak se nekad borio protiv jednog sistema, a sada je i sam postao smiješni činovničić jednog drugog sistema. Ova mazohistička Hrvatska danas očito želi biti svjetski predvodnik nove političke korektnosti i novog verbalnog delikta, po kojom je izraz "Purgerske pičke" regionalni rasizam! Uh kakav gadan i opasan rasizam! Tako je nedavno prekinuta utakmica Hajduka i Dinama, zbog ovakvih i sličnih povika navijača, što je doista jedinstveni primjer u Europi u svijetu. A što će onda talijanski nogometni suci? Kada se tradicionalno zavađeni navijači Lazija i Rome na rimskom derbiju međusobno vrijeđaju i psuju na najgori mogući način. Ili recimo u Njemačkoj, kada navijači svih protivničkih momčadi koje igraju protiv FC Bayerna skandiraju: "Skinite Bavarcima kožne hlače!" Kratke kožne hlače do koljena su simbol bavarske narodne nošnje. Čičak bi to nazvao regonalni rasizam prema Bavarcima, a možda bi u tom poviku pronašao i homofobiju. „Purgerske pičke" - to Čičak naziva "regionalni rasizam", a ovo sve što on trabunja i bilježi po utakmicama, možemo nazvati infatilni kretenizam.

Nekako istovremeno je u Zagrebu osnovana Antiašistička liga. Koja je ujednila sve već dobro poznate "antifašiste". Uvijek iste otrcane face od kojih se čovjeku povraća. Jugofili, orjunaši i Srbohrvati. Zoran Pusić, Sarnavka i kompnija.

Za njih je ova Republika Hrvatska fašistička država. Jedina dozvoljena Hrvatska za njih je ona Socijalistička republika Hrvatska u okviru Jugoslavije, pa su podsjetili na ustav te SR Hrvatske u kojem je pisalo da je Hrvatska država Hrvata i Srba. I zahtjevali su da opet mora tako biti, da Republika Hrvatska oper bude država Hrvata i Srba: Srbohrvatska.

Barem što se tiče sastava hrvatske vlade, već je tako, to je u stvari srbohravtska vlada. SKH je uvijek bio srpskohrvatska jugostranka za vrijeme Jugoslavije, a to je ostao i danas u Hrvatskoj, pod imenom SDP. Sjeća li se itko ijednog člana SKH-a u 45 godina Jugoslavije, koji je bio pripadnik drugih manjina iz Hrvatske? Bošnjaka, Albanaca, Talijana, Mađara, itd? Ne, nije bilo takvih. Samo srpskih članova. Ista stvar i danas. Nema nijednog člana SDP-a iz drugih manjina, samo iz srpske.

Pošto Soros i Europska komisija već sufinanciraju Babe i Kuću ljudskih prava, koji su suosnivači Antifašističke lige, nije teško pretpostaviti da će pomagti i ovu ligu. U komunističkoj Jugoslaviji smo imali samo jednu Partiju i jednu ideologiju koje su bile antihrvatske i barem smo znali na čemu smo.

Sada imamo desetine organizacija, NGO-vnara i stotine ideologija, koje su sve jako napredne i jako antihrvatske. Kako sam negdje pročitao i Štulhofer je uključen u Antifašističku ligu. Još nam samo fali da on, Gordana Buljan-Flander i ostali "prijatelji djece" iz kinseyeve bande osnuju Anti-antipedofilnu ligu. Jer su se hrvatski anti-antipedofili opet strašno uznemirli nakon drugog posjeta Judith Reisman. Buljan-Flanderica ima kliniku za borbu protiv zlostavljana. Koji vic. To je isto kao da notorni alkoholičar ima kliniku za borbu protiv alkoholizma. Koja je razlika između pedofila koji po internetu čataju pedofilne bljuvotine i Kinseyevih obožavatelja kao Buljan-Flanderice koja iste takve pedofilne bljuvotine tiska u prospektima? Ovi prvi su kriminalci koje progoni i hvata policija, a ovi drugi su također kriminalci, ali pod zaštitnim štitom priznate "znanosti". Zato ove druge policija ne progoni, već im se dopušta da po školama, vrtićima i klinikama idu u lov na djecu.

Iz Soroseve Kuće ljudskih prava, su brkati Zokica Pusić, njegov ružni, sijedi drug Sanja Sarnavka i ostali antifašisti organizirali prosvjed protiv mise zahvalnice za izlazak Darija Kordića iz zatvora. Pitam se samo kada će Sarnavka i ostali prosvjedovati za stotine tisuća ljudi u Grčkoj i drugdje, koje je njihov mecena Soros svojim bezkrupuloznim špekulacijama otjerao u propast.

Takozvani građanski odgoj je novi ideološki laicistički i ateistički "vjeronauk", ono što je markiszam bio u Jugoslaviji, to bio sada trebao biti građanski odgoj.

Taj građanski odgoj je također planiran i skuhan u Bruxellesu, kao što su i zdravstveni odgoj i obiteljski zakon tamo skuhani. Cilj građanskog odgoja je preodgoj "zadrte", nacionalističke većine Hrvata.

Zeleni kao i drugi ljevičari koji se na Zapadu desetljećima bore za uništavanje nacionalnih identiteta i preodgoj europskih naroda, imaju dosta iskustva u tome. I sada su se naši anacionalni antifašisti i jugofili spanđali sa istomišjenicima iz EU. Ali nema veze, važno je samo da smo svi hepi. Hepi su su i mnogi u desnici koji još uopće ne kuže da se iz EU predvodi operacija ideološkog preodgoja Hrvata, i da se domaći jugofili i Srbohrvati bez podrške Bruxellesa nikada ne ni usudili biti ovako agresivni i bahati.

Glavni velikosrpski ideolozi prije stvaranja Jugoslavije 1918. nisu Hrvate uopće smatrali samostalnim narodom, već su ih nazivali "Srbi rimske vere" ili Srbohrvati. Baš takvima se smatraju svi ovi iz Antifašističke lige i cijele političke i medijske vrhuške. Hrvati po njima ne smiju egzistirati kao Hrvati, i ne smiju imati samostalnu i suverenu hrvatsku državu, već sa Srbima moraju dijeliti ne samo državu i suverenitet, već i nacionalno biće. Dakle ne mogu biti samo Hrvati već jedino Srbohrvati.

Jedan od takvih Srbohrvata je i lignvistica Snježana Kordić. Još jedna iz plejade intelektualnih jugofilskih snobova, koju su odnekuda iz zaslužene anonimnosti iskopali i doveli na HRT da ospori postojanje hrvatskog identiteta. Kao i Igor Mandić, Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić i mnogi drugi Srbohrvati, koji nas stalno uvjeravjau da hrvatski identitet ne postoji kao samostalan, već samo povezan neraskidivom pupčanom vrpcom sa srpskim identitetom. Ništa hrvatsko samostalno ne može i ne smije postojati odvojeno i zasebno od srpskog. Tako ne postoji ni hrvatski jezik i nije nikad postojao, već samo srpskohrvatski.

Pitam se samo, kojim su jezikom govorili Hrvati kada su u 7. stoljeću doselili na jug. Kada od Srba na Balkanu još nije bilo ni traga ni glasa. Srpskohrvatski je bila izmišljena konstrukcija velikosrba i jugounitarista, koja je nastala kao pratilja jugoslavenske ideje, konstrukcija koja je rođena zajedno sa jugoslavenskom državom i koja je kasnije propala zajedno sa propašću jugoslavenske države. Ali naši Srbohrvati su uporni. Kao što žele oživjeti lešinu Jugoslavije tako žele ponovo stvoriti i umjetnu konstrukciju srpskohravtski jezik.

Kordićka tvrdi to je jedan jezik. Ali ako je to jedan jezik, zašto onda Srbi i svi Srbohrvati i jugofili u vladi i medijima zahtjevaju dvojezične ploče u Vukovaru?
Iako se za vrijeme Jugoslavije službeno zvao srpskohrvatski jezik, u svakodnevnom govoru, velika većina Hrvata i većina Srba nikada nisu upotrebljavali naziv srpskohrvatski, već su Hrvati nazivali svoj jezik hrvatski, a Srbi su nazivali svoj jezik srpskim.

Nijemci nisu jezični puristi kao Hrvati kaže Sneška. Sneška je još jedna od onih brojnih samozvanih jugofilskih prosvjetitelja, osoba koji prodaju hrvatskoj javnosti lažne informacije i pokušavaju stvoriti dojam, kako su tamo u inozemstvu svi jako internacionalni i multikulturalni i napredni, jedino ovdje zatucani kamenjarski Hrvati sitničare i uporno žele svoj jezički šovinizam.

Gotovo na svim jezicima u Europi se televizija i radio, nazivaju televizija i radio. Osim na njemačkom. Nijemci nazivaju televiziju Fernsehen, a radio Rundfunk, odnosno Rundfunk se koristi i kao općeniti izraz za radio i televiziju. Pa tako se drugi program njemačke državne televizije naziva Zweites Deutsches Fernsehen-ZDF. A mnoge televizijske i radio postaje nose nazive Rundfunk, Najpoznatija od njih je pokrajinska državna radio-televizijska postaja, Bayrisches Rundfunk (BR), dakle Bavarska radio-televizija.

Riječ Fernsehen, prevedena na hrvatski znači doslovce "dalekovidnica". Od fern=daleko i sehen=vidjeti. Riječ Rundfunk, prevedna na hrvatski znači upravo "krugoval". Doslovce prevedeno: ZDF= Druga njemačka dalekovidnica, a BR=Bavarski krugoval. Ali ove dvije riječi, "dalekovidnica" i krugoval, jugofili kod nas napadaju kao ustaške riječi, kao čistunstvo navodno izmišljeno od režima NDH. I danas se u Hrvatskoj nitko ne bi usudio javno koristiti ove dvije riječi.

Jugofili koji se toliko pale na jugoslavenstvo i slavenstvo i kojima smeta navodni hrvatski jezički purizam uopće ne uočavaju da je upravo hrvatski jezik uvijek više sačuvao slavenske riječi, za razliku od srpskog jezika koji je više preuzimao tuđice. Recimo, hrvatski nazivi za mjesece, siječanj, veljača, itd., takvi slični nazivi mjeseci postoje i u poljskom, češkom i slovačkom jeziku.

Nova igra sa kožnom loptom je nastala je negdje u drugoj polovici 19. stoljeća u Engleskoj, a u Hrvatsku je stigla negdje početkom 19. stoljeća, tada dok je još bila u sastavu Austrougarske. Tu novu igru u Engleskoj su nazvali football, od foot=noga i ball=lopta. Nijemcima je bilo lako zbog sličnosti dvaju njemačkih riječi sa engleskim riječima, pa su je nazvali Fussball (Fuss=noga, ball = također lopta). Ali većina drugih naroda nije imala adekvatno ime za novu igru, pa su jednostavno preuzeli engleski naziv football i prilagodili ga pisanju na vlastiti jezik. Tako su Španjolci i Portugalci preuzeli engleski naziv i fonetizirali ga, i pisali futbol, (kako se i izgovara na engeski) i tako se u Španjolskoj i Portugalu i dan danas naziva. I mnogi drugi narodi, među njima i Srbi su također preuzeli engleski naziv i pisali ga fonetički, ali Srbi su to učinili pogrešno i pisali fudbal. I taj oblik pogrešno izgovorenog engleskog naziva, ostao je u srpskom jeziku i do danas. Neki drugi narodi, kao Talijani i Hrvati su pak izmislili svoje vlastite nazive za novu igru sa loptom. Tako su je Talijani nazvali calcio, a Hrvati nogomet, a tako je nazivaju i Slovenci.

Da je tada početkom 20. stoljeća bilo jugofila i Srbohrvata, kao Snježna Kordić, Davor Krile, Boris Dežulović, Miljenko Jergović, Jurica Pavičić i drugih boraca protiv "izmišljenih hrvatskih riječi", i "jezičnog purizma", taj naziv nogomet bi oni proglasili purističkim, šovinističlkim i ustaškim. I tog autora, koji je izmislio riječ nogomet napali bi da je hrvatski šovinist. I mi danas ne bi imali tu riječ, već bi kao i Srbi koristili fonetički pogrešno izgovorenu i pisanu englesku riječ "fudbal". Češki i slovački su isto tako slični jezici, švedski i norveški također. I Česi i slovaci, i Šveđani i Norvežani živjeli su ranije u zajedničkim državama. Česi i Slovaci živjeli su u jednoj državi do 1991. a Šveđani i Norvežani do 1905. Ipak tamo nikomu ne pada na pamet spajati jezike i nazvati ih češkoslovački, odnosno švedskonorveški.

Da bi se borili protiv nepostojećeg hrvatskog purizma i zaostalih i zatucanih riječi, moderni jezikoslovci kao Sneška sve više preplavljuju hrvatski sa anglicizmima. Jer smo tako više cool (i ovo je jedan od tih anglicizama). Tako je jedan česti pojam anglicizma, koji možemo vidjeti posvuda po hrvatskim medijima "talk show". Tu se misli na emisije u kojima voditelj vodi razgovor sa jednom ili više poznatih osoba. Ali ono što naši moderni jezičari, koji ubacuju i šire takve pojmove, za razliku od nas nemodernih ognjištara, ne znaju, je, da je taj pojam "talk show" pogrešan. Naši su ga preuzeli, ne iz Velike Britanije ili SAD-a, već iz Njemačke.

Očito naše medijalne prdonje puno gledaju i čitaju njemačke medije, pa vide tamo takve izraze, a nisu svjesni da su pogrešni, pa ih onda preuzmu kod nas u hrvatski jezik i hrvatske medije i misle da su napredniji. A zapravo s time pokazuju svoj teški provinicijalizam i kompleks manje vrijednosti. Takvih anglofilnih provincijalaca i kompleksaša ima i u njemačkim medijima i reklamnoj industriji i takvi tamo izmišljaju pogrešne engleske izraze kao "talk show" I takav pogrešan engleski se u Njemačkoj posprdno naziva "deunglisch". Spajalica od de-(eutsch)+englisch. Zlobni Englezi su naravno dočuli za "deunglisch", za mnoge pogrešne engleske izraze koji se koriste u Njemačkoj, pa se smiju i sprdaju na račun grupice izkompleksiranih anglofila u Njemačkoj koji izmišljaju takve izraze.

U Velikoj Britaniji, SAD-u i ostalim državama engleskog govornog područja ne postoji izraz "talk show". Nitko tako ne naziva te emisije. Talk=pričati, show=predstava, emisija. Doslovce prevedeno, talk show, znači emisija u kojoj se priča. Ali u kojoj se to emisiji ne priča? Ne postoji emisija u kojoj se ne priča. U SAD-u su tradicionalne emisije u kojima voditelj razgovara sa svojim gostima, kao one poznatih voditeja Davida Lettermana i Jay Lenoa, poznate pod nazivom "late night show" (emisija u kasnu noć). Jer se emitiraju kasno na večer od 22.00 ili 23:00 sata.

D. Juraković/croative.net

http://croative.net/index.php/vijesti/i ... goj-hrvata

[EdgarFranjul]

ODZVONILO VELEIZDAJICAMA: Kojim će poznatim Hrvatima Etički sud presuditi za izdaju nacionalnih interesa?

Wednesday, 18 June 2014 10:40
Written by: milanN
Leave a reply


“Sjednicu ćemo održati 20. rujna u Vukovaru i spremamo se iznijeti imena onih koji su sudjelovali u veleizdaji Hrvatske. Ona se i znaju, ali mi ćemo ih objaviti u Vukovaru… moram napomenuti da se nećemo baviti sitnim izdajicama, već velikima i ozbiljnima”, najavljuje Zvonimir Šeparović

Hrvatski etički sud, o kojem se dugo pričalo, prije nekoliko dana napokon je zaživio. Uz nazočnost mnogih osnivača za Predsjednika je izabran dugogodišnji predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva Zvonimir Šeparović. Članovima predsjedništva imenovani su Ante Belo, povjesničar Josip Jurčević, odvjetnik Željko Olujić te akademik Josip Pečarić i ugledni profesor Zdravko Tomac. Dogovorena je i prva tema kojom će se Sud baviti, a radi se o novoj agresiji na Vukovar, točnije pitanjem odgovornosti za tu agresiju.

Da se Hrvatski etički sud organizacijski sredio potvrdio je u razgovoru za naš portal i njegov Predsjednik Zvonimir Šeparović. “Sjednicu ćemo održati 20. rujna u Vukovaru i spremamo se iznijeti imena onih koji su sudjelovali u veleizdaji Hrvatske. Ona se i znaju, ali mi ćemo ih objaviti u Vukovaru”, najavljuje naš sugovornik. Grad heroj odabrali su stoga što je to najdublja hrvatska rana. “Za sada sve normalno funkcionira. Pred nama je ljeto i mislim da će na jesen biti pravi početak. Optuživati ćemo veleizdajice kao što je to Josipović rekao za Sanadera zbog slučaja INA-MOL. Vjerujem da su mu njegovi službenici to javili jer ova riječ nije se dugo koristila u hrvatskom društvu do naše najave da ćemo se mi njima baviti, ali moram napomenuti da se mi nećemo baviti sitnim izdajicama, već onim velikima i ozbiljnijima”, kaže Šeparović.

Premda još nije želio iznositi imena onih koji će se naći pred Hrvatskim etičkim sudom osvrnuo se na nedavnu konstataciju predsjednika Josipovića da se države regije moraju što prije približiti članstvu u EU radi mira i prosperiteta. Riječi su to koje neodoljivo podsjećaju na tvrdnje predsjednikova savjetnika Deana Jovića. “Ta izjava je nepromišljena, ali ne i slučajna. Njegov savjetnik vuče na srpsku i jugoslavensku stranu. Oni su nakon posjeta Kraljici izabrali Englesku kao novog strateškog partnera zanemarivši Njemačku, što od njih ne čudi previše”, smatra naš sugovornik. Također, Šeparović napominje da predsjednik Josipović i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić ne bi smijeli toliko srljati na Zapadni Balkan jer time čine grešku. Hrvatska je članica EU i to je ono što bi nas trebalo zanimati, mi smo dio srednje Europe kao što je u svojem posjetu i ustvrdio sin Otta Habsburga, napominje Šeparović.

“Mi nismo balkanska zemlja, ali mir na Balkanu nam odgovara. U EU ne smijemo sa susjedima dok se ne urede pitanja granica kao što su to Slovenci nama činili na odvratan način. Da nije bilo SAD-a još ne bi ušli u EU. Da bi susjedne zemlje ušle u Europsku uniju moramo imati čiste račune s njima”, uvjeren je naš sugovornik. A da bismo očistili račune potrebno je potegnuti pitanje granice na Dunavu, pitanje Prevlake sa Crnom Gorom, ali i pitanje granice s Bosnom i Hercegovinom, osobito kada je u pitanju Pelješki most.

“Ne treba nam bratstvo i jedinstvo, ali trebaju nam dobri odnosi i mir. Trebamo ih podržati, ali ne smijemo zaboraviti da smo ratovali. Pa u Vukovar su došli autobusima kako bi srbizirali grad i glasovali za Stanimirovića i Sabu. Njihov povjesničar sa Instituta za savremenu istoriju još uvijek tvrdi da su Vukovar i Dubrovnik srpski gradovi, a Hrvati izmišljena nacija”, ističe Šeparović. Nadalje, oni svojataju Gundulića, ali i druge naše pjesnike, a sve te ludosti spajaju u svoj zloglasni Memorandum 2. Ta ludost u glavama je srpskih političara od Borisa Tadića do četničkog vojvode Tomislava Nikolića, a i Vučić je bio član Šešeljeve stranke, nabraja naš sugovornik. “Treba biti na oprezu jer oni su promijenili dlaku, ali ne i ćud. Čine to zbog ulaska u EU pa Vučić nedavno maršira uz Angelu Merkel, a Njemačka ima interesa sa Rusijom”, tvrdi Šeparović.

Na koncu još jednom poručuje da će važnu ulogu na političkoj sceni imati upravo Hrvatski etički sud koji će se pozabaviti pojavama u kojima se gube hrvatski nacionalni interesi.

Autor: Iva Međugorac/dnevno.hr

http://hu-benedikt.hr/?p=19660

[EdgarFranjul]

KOLUMNA - ANTE GUGO , objavljeno u 10:37h, 20.06.2014.g

ISPOD POVRŠINE


ZA DOM (NE)SPREMNI: Tko je inkvizitor koji u Brazilu priprema lomaču za vatrene navijače?


Vrijeme da novi ministar okupi stručnjake koji bi rekli svoje o pokličima navijača?

Autor: Ante Gugo

U razmaku manjem od mjesec dana građani Hrvatske su se uspjeli ujediniti i biti ponosni. Prvi put nas je ujedinila poplava u Posavini. Drugi put nas je ujedinila svjetska nogometna mafija preko svog ubojice nogometne pravde, japanskog suca Yuichia Nishimure, koji nas je pokrao u nogometnoj utakmici s Brazilom. Ova druga nepravda nije digla na noge samo nas Hrvate. Digla je cijeli svijet. Svi su pričali o nepravdi koja nam je nanesena. I to je očito bilo previše.


Želeći tome stati na kraj nepoznat netko je dojavio dvojici fotoreportera kad će naši nogometaši biti goli kraj bazena, a kad smo nakon toga pregazili Kamerun, netko je čuo da Hrvati u svom navijanju ispoljavaju nacionalizam i rasizam. Je li ovo tek niz nezgodnih podudarnosti, teorija urote ili nešto treće?


Kad je Hrvatsku pogodio neviđeni poplavni val prkosili smo tada svim gospodarskim ponorima i političkim glupostima nesposobnih političara. Tijekom onih sedam dana koliko je bilo potrebno da oni shvate što se događa deseci šlepera humanitarne pomoći su već bili stigli u Slavoniju, a milijuni kuna su bili prikupljeni.

I prije nego se voda povukla iz poplavljenih sela, opet nas je ujedinila i na noge podigla nevolja, ali ovaj put u vidu japanskog nogometnog suca i svjetske nogometne mafije koja očito ne može dopustiti da veliki domaćin izgubi utakmicu na otvaranju Svjetskog nogometnog prvenstva.

Dok još nismo bili ni svjesni jesmo li zaista bezočno opljačkani ili nam se samo činilo, pregazili smo Kamerun, reprezentaciju s kojom se namučio Meksiko. Mogu dežurni defetisti pričati da je Kamerun slab ili ne znam što, ali treba imati na umu da je s njima jedva na kraj izašao Meksiko, ekipa s kojom je Brazil odigrao neriješeno, bez golova. Pobjeda protiv Kameruna izazvala je eksploziju nacionalnog ponosa. Hrvati su zaboravili na loše političare, na beznadno gospodarsko stanje, ne veliki podbačaj turističke predsezone kojeg vide svi osim ministra turizma, na to da Sabora raspravlja o zakonima koji neće ništa promjeniti, na sve nevolje smo zaboravili. Važna je samo predstojeća utakmica protiv Meksika. Čak ni drugi krug izbora za gradonačelnika Vukovara nije važan. Nitko ni o tome ne priča.

Nekome očito smeta to što su Hrvati u nogometu našli uporište oko kojeg se mogu mobilizirati i bar na kratko biti ponosni. Čini mi se da to nekom smeta baš onako kao što je smetalo i kad smo se ujedinili oko humanitarne pomoći za stradale u Posavini.



Ne zaboravimo da je i tada od prvog dana bilo pokušaja podvaljivanja vezanih za tu humanitarnu mobilizaciju. Plasirane su informacije o tome da sve to što prikupe Hrvati odlazi u Srbiju i BiH, pa su neki razbijači hrvatskog poosa i hrvatske humnosti išli toliko daleko da su čak i pozivali na prestanak prikupljanja pomoći, na prestanak zvanja humanitarnih telefonskih brojeva i prestanak uplata za pomoć stradalima. Nisu uspjeli. Hrvati su ostali ponosni. Pomogli su svojim sugrađanima, ali su pomogli i stradalima u BiH i Srbiji, zaboravljajući još uvijek svježe rane iz prošlosti.

Jedva mjesec dana nakon tog uskrsnuća hrvatskog ponosa događa se nešto stvarno čudesno. Hrvatska reprezentacija postaje hit tema u svijetu i to zahvaljujući pokušaju nogometne mafije da nas pokrade. Svijet je stao na našu stranu. Moćnici iz Fife to ne opraštaju lako i odjednom su fotografije naših navijača, poput onoga što u eksploziji veselja ljubi talijansku TV voditeljicu, bile zasjenjene tajno snimljenim slikama naših golih nogometaša.


Nekim čudom, fotoreporteri su znali kad će naši dečki iz saune goli proći do bazena. Međutim, umjesto globalne sramote i to se pretvorilo u globalno divljenje Hrvatima. Nogometaši su nam zgodni. I onda su se još usudili rasturiti Kamerun. E to je sad već bilo previše. Očito je bilo vrijeme pozvati i pričuvne snage u borbi protiv hrvatskog ponosa. I tako je netko čuo da su Hrvati izvikivali nešto što bi moglo mirisati na nacionalizam i rasizam. To bi valjda već trebalo biti dovoljno teško da uguši globalne simpatije prema hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Takve optužbe uvijek prolaze.

Još uvijek ne znamo na čemu su utemeljene sumnje Fife, ali možemo samo pretpostaviti. Već dugo nas imaju na zubu zbog krajnje dvojbenih razloga, ali i zbog neprikladnog ponašanja onih koji su tome trebali stati na kraj.

Nažalost, ne treba isključiti uvijek moguću pojavu gluposti u tijesnoj vezi s bahatošću nekog ljubitelja hrvatskog nogometa. No, ako se vratimo malo unazad, pronaći ćemo podatke da su se na udaru Uefe i Fife našli povici „Za dom - spremni“, ali i „Mi Hrvati“, te pjesme „Lijepa li si“, „Zovi samo zovi“ i „Čavoglave“. U trenutku kad je u Zagrebu skinut transparent „Zapamtite Vukovar“ netko je konačno postavio pitanje tko stoji iza tih uglavnom neopravdanih optužbi o nacionalističkim i rasističkim ispadima hrvatskih navijača. I tada se prvi put počelo glasno govoriti o organizaciji FARE i njezinom povjereniku za Hrvatsku, izvjesnom Stevanoviću. Taj lik je, kao i njegov idejni vođa, izvjesni G.G. iz Zagreba, navodni predvodnik jedne manje navijačke skupine iz Zagreba i navodni aktivist jedne od LGBT udruga, sasvim nebitan u cijeloj ovoj priči. Ovdje su bitni oni koji su na izborima izabrani zato da brane hrvatske nacionalne interese i hrvatski građanski ponos.

U konkretnom slučaju, kad je skinut transparent „Zapamtite Vukovar“ morao je, ali baš morao, reagirati resorni ministar znanosti, obrazovanja i sporta, nedavno smijenjeni Željko Jovanović. Taj transparent nije bio prijetnja nikome. Poruka na njemu nije bila prijetnja nikome. Taj transparent je podsjećao na zlo koje je proizašlo iz nasilja. Taj transparent je pozivao na to da se nasilje nikad više ne smije ponavljati. Međutim, neki marginalni likovi su Uefi podvalili neku drugu priču, a kako je izostala službena reakcija hrvatskih vlasti, stvar je zapečaćena.

Sad se u Brazilu opet događa nešto slično. Opet nas optužuju za neke grijehe iz prošlosti. I sad se moramo pitati hoće li sve opet proći tako da će vatreni pred cijelim svijetom biti spaljeni kao vještice na lomači.

Hoće li inkvizicija odraditi svoje bez da će riječ reći oni koji znaju istinu? A istinu u ovom slučaju znaju hrvatski znanstvenici, povjesničari, umjetnici, sociolozi i stručnjaci raznih drugih profila koje bi novi ministar znanosti Vedran Mornar morao okupiti i zamoliti da u interdisciplinarnom razmatranju kažu svoje o pjesmama i pokličima hrvatskih navijača. S takvim argumentima u rukama hrvatski ministar bi morao suprostaviti se onima koji pljuju po hrvatskom nacionalnom ponosu.

Upravo ta činjenica da službena vlast nije ništa poduzela povodom skidanja transparenta „Zapamtite Vukovar“, a da se pitanje Vukovara u međuvremenu pretvorilo u najvažnije političko sučeljavanje u Hrvatskoj, sasvim dobro govori koliko grijeh propusta može biti velik u ovakvom slučaju. Već se na stadionu javnost podjelila na one koji ponosno nose Vukovar u srcu i na one koji su okrenuli glavu kad je netko pljunuo na još uvijek bolnu ranu grada mučenika. Nastavak okretanja glave bio bi ravan nacionalnoj izdaji sad kad je nacija našla razlog da se opet ujedini i osjeti nacionalni ponos. Ako se čelnici svjetskog nogometa opet oglase s tako jadnim i sumnjivim argumentima kao što je bilo proglasiti nacističkim simbol keltskog križa na stadionu Kantrida, na što također nije reagirao nitko od službenih političkih predstavnika Hrvatske, netko u ovoj državi konačno mora progovoriti bez imalo uvijanja.

Jasno se moraju postaviti pitanja tko je povike i pjesme zbog kojih se optužuju hrvatski navijači ikad stručno i znanstveno istražio i zaista ih svrstao u kategoriju civilizacijski nedopustivih ili neprimjerenih?

Ako takva rasprava nikad nije provedena, na temelju čega Fifa i Uefa reagiraju? Što je njihova polazišna točka. Koji je njihov kriterij? Na čemu počiva njihova odluka? Ako reagiraju na temelju pritužbi pojedinaca onda jasno treba upitati što rade hrvatske sigurnosne službe, što radi policija i što radi državno odvjetništvo. Namjerno rušenje međunarodnog ugleda Republike Hrvatske kazneno je djelo. Ova histerija oko navodnog nacionalističkog ili rasističkog ponašanja hrvatskih navijača na svakom stadionu na kojem se oni pojave nije ništa drugo nego namjerno rušenje ugleda države i nacije u svijetu. Došlo je vrijeme da se znanost suprostavi ovoj suvremenoj inkviziciji i ovom modernom lovu na vještice.

Za kraj ću pojasniti zašto mislim da u ovoj priči velikog posla ima i kontraobavještajna agencija. Sjetimo se samo Europskog prvenstva u Poljskoj. I tada je UEFA na jednom stadionu uočila grupicu od 50-ak navijača u hrvatskim navijačkim majicama. Imali su i ustaška obilježja. Naši navijači se i danas kunu da ti ljudi nisu došli na niti jedan organizirani način na koji su tada u Poljsku vlakovima, autobusima ili organiziranim autokonvojima putovali oni koji su išli bodriti vatrene, pa se na tom dugom putu i međusobno upoznavali. Zaklinjali su se naši navijači da su besprijekornom ekavicom pričali ti provokatori s ustaškim obilježjima o kojima nitko ništa nije znao.

Krajnje je vrijeme da određene službe odrade svoj posao i da netko nešto sazna.

I o tim stadionskim ustašama i o onima koji Uefi i Fifi podvaljuju informacije o nacionalističkim i rasističkim ispadima hrvatskih navijača.


http://www.politikaplus.com/novost/1055 ... e-navijace

[EdgarFranjul]

I Mesić i Josipović su engleski podanici!

Autor Mate Ćavar
Subota, 21 Lipanj 2014 08:07


Nakon dolaska Mesića na Pantovčak zna se kako je dozvolio engleskim novinarima rovanje po ratnim tajnim dokumentima predsjednika Franje Tuđmana. On za to mora prije ili kasnije odgovarati pred hrvatskim sudom i narodom. Engleskog agenta Mesića na Pantovčaku, uz njihovu pomoć naslijedio je drugi njihov agent Ivo Josipović.


I tako se na čelnim pozicijama RH nalaze engleski podanici u osobama Mesića i Josipovića. Engleska politička srpska strategija počinje, na ovim hrvatskim prostorima, atentatom na katoličkog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda 28. lipnja 1914. godine kada je srpski atentator Gavrilo Princip usmrtio prijestolonasljednika i njegovu trudnu suprugu Sofiju. Taj atentat organizirali su Englezi nudeći Srbiji sve hrvatske i slovenske zemlje u sastavu Austrougarske monarhije. I evo sada imamo i nakon osamostaljenja RH Domovinskim ratom engleske agente u osobama Mesića i Josipovića na čelnim pozicijama RH. Samo par tjedana prije ulaska RH u Europsku uniju Ivo Josipović je boravio u Londonu uz velike državničke počasti, nekoliko dana dogovarajući se sa Englezima o englesko srpskoj strategiji na hrvatskim prostorima. O tome se Ivo Josipović javno pohvalio pri povratku u Hrvatsku.

I odmah je po četničkog vojvodu u Srbiju putovala Vesna Pusić, ministrica vanjskih poslova, s molbom da na svečanostima prijema RH u EU bude nazočan i četnički vojvoda ratni zločinac u srpskoj agresiji na Hrvatsku Tomislav Nikolić predsjednik Srbije. Tom prigodom je dogovoreno organiziranje Regionalnog vijeća nove jugosfere, od strane Ive Josipovića. I tko ga je ovlastio za takvu jugo politiku! Sigurno nije hrvatski narod. I sve što je Ivo Josipović radio u svome prvome mandatu je težnja za obnovom jugosfere na čelu s Beogradom i Srbijom, prema englesko-srpskoj strategiji.

Sve što Englezi rade na ovim prostorima nakon Gavrilova atentata u Sarajevu rade protiv hrvatskoga naroda i Hrvatske. Oni su masakrirali hrvatski narod tijekom NDH, oni su izručili milijunsko mnoštvo Hrvata na klaonicu titoističkim partizanskim zločincima, oni su inscenirali srpsku agresiju na Hrvatsku koju su Hrvati uspjeli uz teške žrtve pobijediti. Englezi su izazvali sukobe Hrvata s Muslimanima. U Ahmićima je zločine počinila engleska tajna služba sa svojim bataljunom o kojemu i sada govori nazočni novinar Slobodne Europe E. Z., kako su engleski agenti u Ahmićima pucali u isto vrijeme i po Hrvatima i po Muslimanima.

Zar pred samo oslobađanje Knina u Oluji nije isti engleski bataljun zakasnio na Dinari da spriječi Antu Gotovinu sa hrvatskim snagama. Zar svi engleski lordovi Oweni nisu činili sve da Srbi uspiju pobijediti u SANU Memorandumskoj agresiji sa zločincem Slobodanom Miloševićem.

I da nije bilo Pape, Njemačke i Amerike to bi se opet dogodilo da se Hrvate stjera na neko novo Bleiburško polje. Da nije bilo hrvatskog obraćenika Franje Tuđmana vjerojatno bi Srbi uz pomoć Engleza i Rusa plesali na Jelačićevu trgu Žikino kolo uz poznatu im ratnu koračnicu "Slobodne, šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate!"

Sva sadašnja politika Josipovićeve Kukuriku koalicije provodi staru englesko srpsku stratešku politiku uništenja svake slobodne države Hrvata.



Mate Ćavar

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=13

[EdgarFranjul]

KOLUMNA - ANTE GUGO ,
objavljeno u 21:23h, 14.07.2014.g

ISPOD POVRŠINE

Brijunska predstava o Gavrilu Principu: Terorizam protiv zdravog razuma

Lako se obračunati s takvim glupim pokušajima, osim u slučaju kad ih financira država. Ovo na Brijunima financira Republika Hrvatska.

Autor: Ante Gugo

Održavanje predstava kazališta Ulysses za odabranu publiku na Brijunima plaća država. Rade Šerbedžija možda je napravio toliko respektabilnu međunarodnu karijeru da bi se to ulaganje u kulturu i moglo opravdati. Međutim, kako naći opravdanje za bavljenje politikom na tom otočju pod okriljem ljetne kazališne scene na otvorenom?

Ne govorimo o bilo kakvoj politici. Na Brijunima se ovih dana u kazališnoj predstavi proslavlja terorist i terorizam te se osuđuje sve što je dovelo do rušenja Jugoslavije, one iste Jugoslavije zbog čijeg je okončanja svoje živote položilo oko 20.000 građana Republike Hrvatske.


Izgleda da je ipak došlo vrijeme da se zapitamo kakve koristi hrvatska kultura ima od Šerbedžijinog igranja po Brijunima za državni novac? Koliko je njegovih glumačkih kolega lobiralo za Hrvatsku i kakve je koristi to donijelo Hrvatskoj? Možda to i nisu mjerljive kategorije, pa bi bilo svrsishodnije zapitati koliko hrvatskih mladih glumaca i redatelja svoje karijere brusi uz Šerbedžiju i tu navodnu međunarodnu elitu koju nam on dovodi na Brijune?


Domaći mediji izvještavaju o dolasku Rade Šerbedžije, njegove supruge i njihovih kćeri s prijateljicama na Brijune. Bilo bi zlobno sad postavljati pitanja o tome tko plaća taj prijevoz i u kakvom su statusu tu prijateljice obitelji. Nećemo sitničariti. Puno su me više zaintrigirale televizijske reportaže o prvoj predstavi. Vidjevši to veličanje terorizma i Gavrila Principa, čovjeka koji nije bio ništa drugo nego terorist, bez obzira na to kakvim principima bio vođen, potražio sam informacije o predstavi na web stranici kazališta Ulysses >>. Moram priznati da je pisac redaka koji govore o toj predstavi morao biti prilično ideološki zadojen ili imati neki pomak u svojoj svijesti, kad o jednom hladnokrvnom ubojstvu može govoriti s toliko žara. Pričati o idealima atentatora, o tome kako mu se čini da čuje otkucaje srca onih koji su atentat planirali i počinili, čin je koji postavlja brojna pitanja.

Tragao sam za ovim informacijama jer nisam mogao vjerovati da sam dobro čuo autoricu teksta po kojem je postavljena predstava, Biljanu Srbljanović, kako na jednoj domaćoj televiziji priča o navodnih 3 milijuna i 200 tisuća ljudi koji su poginuli za Jugoslaviju. Ne, neću sad postavljati pitanje otkud joj tolika brojka. Mogao bih saznati da je to možda još od kraljevića Marka, pa mi je bolje ne čačkati tu temu.

Osobno mi je o tim brojkama sve poznato otkad sam ime pokojnog strica našao na popisu žrtava Jasenovca, iako on nije ni znao da pod kapom nebeskom postoji mjesto s tim nazivom. Mene trenutno mnogo više zanima kakve veze s kazalištem i kulturom, ma u stvari, kakve veze s ičim u Hrvatskoj ima Gavrilo Princip? Ako se predstava već i bavi psihološkim motivima jednog mladog studenta koji postaje terorist, što i nije loša ideja u svijetu koji nas okružuje, kakve veze sa svim tim ima Jugoslavija? Kakvog smisla uopće ima priča o žrtvama koje su pale za stvaranje Jugoslavije?

Sve ovo dogodilo se na dan kad je predsjednik saborskog Odbora za zakonodavstvo dramatičnim tonom javno zapitao kad će žrtve Domovinskog rata prestati biti svježe. E sad ja njega jednako javno pitam: „Gospodine Peđa Grbin, kad će žrtve stvaranja Jugoslavije prestati biti svježe?“


Ovo sramotno naricanje za Jugoslavijom, zbog koje je u Hrvatskoj samo u Domovinskom ratu izginulo oko 20.000 ljudi, dogodilo se na Brijunima na dan kad je u Saboru znak Stožera za obranu hrvatskog Vukovara proglašen zabranjenim. Članovi Stožera morali su okrenuti svoje majice ako su htjeli ući u Sabor države za koju su ratovali, u Sabor države koja novcem poreznih obveznika, novcem iz proračuna koji više ni nema obvezne pričuve plaća naricanje za Jugoslavijom na Brijunima.

Ako je ovo na Brijunima samo kulturni, odnosno kazališni događaj, čemu je onda služila tzv. edukacija nakon predstave s temom je li sarajevski čin bio terorizam ili borba za slobodu?! Kako se ne zapitati što se to u stvari događa na Brijunima, gdje novac hrvatskih poreznih obveznika banči šarolika ekipa iz regije, kako to piše na službenim web stranicama. Ma mogao bih još nekako i razumjeti da je tamo riječ isključivo o kulturi, odnosno o kazalištu i koncertima, ali ovaj politički teatar zaista nema veze s ničim što može dati doprinos hrvatskoj kulturi. Ne može dati nikakav doprinos čak ni kulturi dijaloga. Bilo kakvo relativiziranje terorizma nije nešto što se može tolerirati u današnjem svijetu. Jer ako ćemo danas postavljati pitanje je li čin Gavrila Principa bio čin borbe za slobodu, već sutra ćemo isto pitanje postaviti i za ubojicu srbijanskog premijera Đinđića.

Zar će neko privatno kazalište na Brijunima crtati granice gdje ubojstvo državnika prestaje biti terorizam, a gdje postaje borba za slobodu? Lako se obračunati s takvim glupim pokušajima, osim u slučaju kad ih financira država. Ovo na Brijunima financira Republika Hrvatska.

Ako danas na Brijunima pravdamo ubojstvo prijestolonasljednika Franje Ferdinanda u ime stvaranja Jugoslavije, hoćemo li sutra pravdati ubojstva Udbe u ime očuvanja te totalitarne države koja je u svoje temelje ugradila više stotina tisuća nevinih života?


Biljana Srbljanović danas na Brijunima slobodno nariče za državom koja je zatvarala i ubijala ljude koji su slobodno govorili. I to plaća ova Vlada. To plaća ova država, čiji branitelji ne smiju sa znakom svoje udruge u Sabor.

http://www.politikaplus.com/novost/1068 ... vog-razuma

[EdgarFranjul]

KRITIKA CRKVE


Glas Koncila: Hrvatski političari planski rade na povezivanju bivših partijskih sekretara u danas različitim državama


Autor: D.G.
Objavljeno: 23-07-2014 u 10:26


Katolički tjednik “Glas Koncila” u komentaru najnovijeg broja piše da formalno okupljanje u okviru incijative nazvane “Brdo – Brijuni proces”, koja okuplja nove države nastale na ruševinama bivše komunističke Jugoslavije i Albaniju, organiziraju hrvatski i slovenski predsjednik, a stvarni organizatori su skriveni nasljednici tvoraca bivše umjetne jugoslavenske tvorevine radi razbijanja srednjoeuropskoga, većinski katoličkoga kruga.

U uredničkom komentaru “Kamo to političari zavode Hrvatsku?” Ivan Miklenić tvrdi da se određene političke i ideološke snage, čije ciljeve posebno promiče jedna od najmoćnijih europskih država, očito se ne mire s propašću toga koncepta te im baš ništa ne znači čak ni stvarna istočna granica Europske unije.

“Hrvatska ili Slovenija ne može utjecati na to da određeni moćni krugovi kroje različite planove i koncepcije za pojedine dijelove Europe, niti itko može ikomu osporiti pravo da stvara svoje planove i koncepcije. No, hrvatski i slovenski vodeći političari imaju neosporno pravo izbora i pravo odluke te im baš nitko ne može nametnuti nešto što im je neprihvatljivo i što nema pokriće ni u kojoj odluci međunarodnoga prava. A ipak hrvatski i slovenski vodeći političari nekritički, ulizički i podložnički promiču taj koncept”, napominje komentator.

Po njegovim riječima očito, baš su vodeći političari i u Hrvatskoj i u Sloveniji problem jer tako lako žrtvuju interese svojih nacija i postaju sluge skrovitoga centra moći koji se više puta očitovao kao neizmjerno veći promicatelj interesa određenoga naroda na izričitu štetu i Hrvata i Slovenaca.

Miklenić navodi da nije poznato da je ikada, barem u Hrvatskoj Hrvatski sabor ratificirao takvu orijentaciju u politici, niti je izvjesno da bi baš takvu politiku podržala većina kad bi se prihvaćanje ili neprihvaćanje takve političke orijentacije dalo na referendum.

Smatra da bi se bez ikakve sumnje velika većina hrvatskih građana obradovala plodnoj, perspektivnoj i demokratskoj gospodarskoj suradnji zemalja članica EU-a u srednjoj Europi.

“Većina bi se složila da se stvore i jake međunarodne tvrtke u tim okvirima i izvjesno je da bi takve tvrtke osiguravale ne samo svoj uspjeh, već i uspjeh svojih zemalja, a tržište na kojem bi djelovale ne bi bilo suženo na kakvih 25 milijuna, što se sada politički forsira, nego bi bilo veće, već u zbroju stanovnika samih tih srednjoeuropskih država, a pogotovo na planu cijele Europske unije. Ako vodeći hrvatski političari, koji kreiraju hrvatsku vanjsku politiku, to i ne žele vidjeti, onda je više nego očito da ne rade za interese hrvatske nacije, čak ni za interese Europske unije, već za interese dva puta već propale političke koncepcije i njezinih tvoraca i podržavatelja. Naime, povezivanje tehnološki zaostalih, kao i zarobljenih komunističkim, totalitarnim mentalitetom i poslodavaca i radnika iz bivše umjetne tvorevine plus Albanija teško može donijeti prosperitet”, tvrdi Miklenić.

Napominje da dok vodeći političari u Hrvatskoj smišljeno ništa ne čine da bi ojačali hrvatsku proizvodnju, modernizirali industriju i uveli nove tehnologije, demagoški prepuštajući ekonomiju tobožnjim zakonitostima tržišta, imaju obraza forsirati povezivanja gospodarstvenika u toj umjetnoj regiji.

“Nameće se dojam da se zapravo želi na nov način nastaviti nekadašnje povezivanje u okviru planske ekonomije odnosno bivših partijskih sekretara i komunista u danas različitim državama (često i starih znanaca) koji su sada gospodarstvenici te i na taj način zadržavati kotač povijesti da se ne dogodi stvarno oslobođenje i ljudi i gospodarstva. Kad bi hrvatskim političarima bilo stalo do općega dobra svoje nacije, već bi davno u samoj Hrvatskoj oblikovali i efikasne zadruge i efikasne klastere, odnosno okrupnili bi tako svaku proizvodnju da bi svaki pa i najmanji proizvođač mogao prodati plodove svoga rada. Umjesto toga velike površine u Hrvatskoj su neobrađene, a političari forsiraju uvoznike koji ih, vrlo vjerojatno, za takvo ponašanje i kupuju”, navodi u komentaru.


Pritom pita: “Nije li više nego tragično da prva osoba europske gospodarski najmoćnije države za boravka u Hrvatskoj nije čula ni za jedan jedini veliki hrvatski projekt koji bi ta zemlja poduprla zadovoljavajući i svoje i hrvatske interese?”

Miklenić drži da će povijest teško osuditi sve političare koji ignoriraju hrvatske komparativne i strateške prednosti i koji ne žele Europi u riječkoj luci i intermodalnim prometnim povezivanjem otvoriti nova velika vrata teretnom, osobito kontejnerskom prometu – za što već dugo postoje projekti koje političari skrivaju u ladicama, a koje je naručila i financirala Europska komisija.

“Propustiti priliku za uspostavu boljih gospodarskih odnosa s gospodarski najmoćnijom europskom državom mogu samo političari kojima nije stalo do općega dobra svojih građana. Ne potvrđuje li sumnju u dobre nakane političara i postupak Ministarstva poljoprivrede koje je bez javne rasprave poslalo Europskoj komisiji Program ruralnoga razvoja od 2014. do 2020. godine, a da javnost ništa ne zna što taj dokument zagovara, i to u vrijeme kad se osobito obiteljska poljoprivredna proizvodnja urušava, a hrvatska sela izumiru ostajući bez mladih i radno sposobnih ljudi? Kamo to političari zavode Hrvatsku?”, pita u zaključku komentara “Glas Koncila”.

http://www.hrvatski-dom.hr/glas-koncila ... -drzavama/

[EdgarFranjul]

Nitko ne može biti toliko glup i nesposoban


Objavljeno Utorak, 29 srpnja 2014 17:16


Milanovićeva vlada: Sustavno uništavanje Hrvatske

Vijest da će Hrvatska odustati od sudjelovanja na Svjetskoj izložbi EXPO-u 2015. u Milanu prva je, ako se ne varamo, obznanila ministrica vanjskih poslova, ne zna se koje zemlje, Vesna Pusić. Posebno perverzno zvučalo je opravdanje za ovu nevjerojatnu odluku, s kojom se Hrvatska briše s popisa od 145 zemalja Svjetske izložbe u našem neposrednom susjedstvu i Vesna Pusić, Zoran Milanović, SDP konvencijakod našeg posebno značajnog vanjskotrgovinskog partnera Italije. Naime, navodno novca nema zbog sanacije poplavljenih područja.

O sanaciji jednom drugom prilikom, jer prema našim informacijama na poplavom opustošenim područjima još uvijek vlada potpuni kaos i ljudi su praktički prepušteni sami sebi. A o štetnosti vladine odluke o nesudjelovanju i gospodarskim aspektima te odluke danas je dosta temeljito pisao Večernji list u komentaru Silvija Tomaševića.

Tako dopisnik Večernjeg lista iz Rima piše kako je Italija na tvrdnje hrvatske vlade da nema novaca učinila presedan i ponudila Hrvatskoj pola milijuna eura sniženu cijenu nastupa. Sve države sudionice, koje ne će graditi svoje paviljone (gradit će ih 54), za nastup u skupnom paviljonu trebaju platiti 1,7 milijuna eura. Hrvatska je mogla platiti samoVlada RH 1,2 milijuna eura, ali je hrvatskoj Vladi i to bilo previše te je odustala.

Tema Svjetske izložbe koja vladi RH nije zanimljiva su hrana, ekologija, turizam

Na Svjetskoj izložbi, piše dalje Tomašević, svoje proizvode predstavlja 9000 tvrtki i koju će pohoditi 20 milijuna ljudi u šest mjeseci (od 1. svibnja do 31. listopada 2015.). A, milanski EXPO za temu ima hranu, ekologiju, turizam, područja kojima bi se Hrvatska trebala predstaviti svijetu i s kojima ima najviše šansi za izlazak iz ekonomske krize. U Italiji je hrvatsko odustajanje primljeno kao pljuska jer, da ne ulazimo u diplomatski rječnik dobrosusjedskih odnosa, ekonomskog partnerstva itd. nedolazak na svjetsku izložbu u paviljon namijenjen Mediteranu i sve vezano za njega zapravo pokazuje hrvatsko držanje prema svim sredozemnim državama. Odustajanje se može shvatiti kao pljuska i zbog korupcijskih skandala vezanih za gradnju objekata za EXPO. Ni to nije lijep potez prema Italiji, napominje Tomašević.

Novac za EXPO nije trebala dati Vlada iz državnog proračuna, mogla je naći sponzore. Ali očito ne zna okupiti ljude, tvrtke i sve one koji bi bili zainteresirani za predstavljanje svojih agroindustrijskih proizvoda, svoje turističke ponude, svojih ideja o zaštiti okoliša. EXPO je jedinstven izlog za hrvatsko gospodarstvo, a Milanovićeva vlada na nj je spustila rolete, zaključuje Tomašević u Večernjem listu.

Iz svega rečenoga, dodajmo mi, čini se više nego jasnim kako Milanovićeva vlada zapravo svjesno i namjerno radi na sustavnom uništavanju Hrvatske. Jednostavno, nitko ne može biti toliko glup i nesposoban.

http://www.hkv.hr/vijesti/komentari/181 ... soban.html

[EdgarFranjul]

Pupovac i Mesić - zloćudni tumori hrvatske politike


Milorad Pupovac i Stjepan Mesić ne će, koliko god se očajnički trudili, promijeniti tijek povijesti, ali svojim provokacijama mogu iritirati osjetljive duše, kakvih je u poratnoj Hrvatskoj još mnogo, i navesti na kakav nepotreban impulzivan čin. Možda je to čak i cilj ovoj dvojici provokatora koji kao zadnji zlodusi prošlosti svake godine krajem srpnja u malome Srbu siju sol po nezacijeljenim ranama spomenutih duša. Oni ustrajno, pod krinkom tzv. antifašizma, obilježavaju četnički ustanak protiv Hrvata, proslavljaju masovna i neopisivo zvjerska ubojstva koje su tzv. ustanici počinili nad tamošnjim Hrvatima.

U svojoj demagogiji Pupovac i Mesić mogu štošta reći, ali nikako ne mogu odgovoriti na dva pitanja. Prvo, ako su uistinu u Srbu bili antifašisti, zašto nisu ustali protiv talijanskih fašista, nego su upravo s njima pripremili ustanak protiv Hrvata, a drugo je kako to da ni jedna žrtva četničkoga pokolja nije bila vojnik, nego su redom bili civili, među kojima svećenici, starci, žene i djeca.

Režimski povjesničari

U Hrvatskoj je dvjestotinjak povjesničara. Na prste jedne ruke mogu se nabrojati oni režimski koji podržavaju ovu nečuvenu slavu zločina u Srbu.Cijela struka zna što se dogodilo, zna da je priča o tobožnjem antifašističkom ustanku u Srbu velikosrpska podvala koja je s pravom ukinuta nastankom samostalne hrvatske države.

Opirući se istini, zakonu i humanističkim obzirima, mahom isti relikti te prošlosti svake se godine okupljaju pored obnovljenoga spomenika, spomenika zločincima i krvavim ubojicama, onima kojima ni obično ubijanje nije bilo dovoljno uzbudljivo pa su žive ljude, poput Ivezića, bacali u jamu, ili su katoličkoga župnika, nesretnog Jurja Gospodnetića, pekli na ražnju, a oko 300 vjernika iz Drvara i Petrovca, koji su se vraćali vlakom iz Knina s proslave Svete Ane, izveli, pobili i bacili u Golubnjaču. TakvimMilorad Pupovac ubojicama klanjaju se Pupovac i Mesić,stalno prizivajući miris krvi, tla i čelične vatre, a mi se pitamo koliko mora biti netko izopačen da sudjeluje u tom balu vampira.

Sve u svoje vrijeme

Milorad Pupovac zaista je zloćudna pojava u hrvatskoj politici, kao uostalom i Stjepan Mesić. Kakve god maske navlačio na se, ne može skriti mržnju prema hrvatskoj državi, mržnju koja kao kvintesencija vidljivo stoji u podlozi svih njegovih pregnuća na javnoj sceni. Od svih hrvatskih insignija, obožava jedino kune. Ministra financija Slavka Linića svaki dan je nazivao i tražio sastanak, a Linić je izbjegavao govoreći tajnici da mu ni slučajno ne spaja „tog lupeža i četnika". Pokojni SDP-ovac Ivica Račan imao je ispravan stav prema Pupovcu te je na novinarske provokacije o suradnji s njim odgovarao: "Oprostite, zna se tko je što radio u ovom ratu!" U vrh visoke i odlučne politike Pupovca je „inaugurirao" je bivši čelnik HDZ-a Ivo Sanader. Sanader je objeručke dao više od dva milijuna kuna za spomenik zločinu u Srbu, ostavivši ga tako u zalog Josipoviću, Milanoviću, Mesiću i Vesni Pusić da pokraj njega mijenjaju povijest i izvrću činjenice, da zločin pretvaraju u herojstvo i da svake godine optužbama za fašizam vrijeđaju Hrvate i njihovu državu.

Svemu ima vrijeme. Postoji vrijeme mira i vrijeme rata, vrijeme ljubavi i vrijeme mržnje, vrijeme sijanja i vrijeme žetve, vrijeme smijeha i vrijeme plača... I spomenici i proslave ovakve vrste imaju svoje vrijeme. Spomenik u Srbu jednom će nestati. Netko će ga srušiti ili će propasti uslijed zuba vremena. Otkad je obnovljen prije nekoliko godina, danonoćno ga čuvaju policajci kako ga netko ne bi srušio pa se i po tome vidi koliko doprinosi izgradnji međunacionalnih odnosa. Ne će biti, dakle, ni spomenika ni slavljenika poput Pupovca ili Mesića. Ostat će tu i tamo zapisane priče o manjim ili većim izdajama i ljudima koje će nadživjeti sram.


Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

http://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/1813 ... -srbu.html