Udruge građana

[EdgarFranjul]

Kako je Sanja Sarnavka izgubila živce zbog izvješća Zuber
Tweet 16.03.2014 09:10

Hrvatski zastupnici u europarlamentu koji su glasovali protiv izvješća Zuber nisu se dobro proveli kod većine hrvatskih medija, posebice u emisiji HTV-a Hrvatska uživo gdje ih je tendenciozno ocrnio kao glavne krivce za žensku neravnopravnost uigrani tandem Sever-Nađvinski. Slobodna Dalmacija i Jutarnji list prenijeli su bijesne napade Sanje Sarnavke iz udruge B.a.B.e. koja se posebice okomila na naše konzervativne zastupnice, a isti mediji su tekst začinili naročito ružnim naslovom „DVOLIČNOST HRVATICA U EP-U Primaju 6000 eura mjesečno, a glasale su za potplaćenost žena“. Jesu li naši zastupnici iz HDZ-a i HSP-a Ante Starčević uistinu zaslužili takav tretman medija ili su jednostavno zaslužili drugi mandat?




Kod glasovanja o izvješću Zuber portugalske zastupnice iz komunističke stranke hrvatski zastupnici u euro parlamentu već su uobičajeno bili svjetonazorski podijeljeni: šest zastupnika lijevih stranaka SDP-a i Hrvatskih laburista glasovalo je za usvajanje izvješća dok je protiv bilo ostalih šest naših zastupnika iz HDZ-a i Ruža Tomašić iz HSP-a Ante Starčević. Hrvatski mediji vrlo su tendenciozno prenijeli vijest o debaklu izvješća Zuber u EU parlamentu, a Sanja Sarnavka iz feminističke udruge B.a.B.e. i stranka HNS u svom priopćenju doslovno su okrivili naše konzervativne zastupnike zbog toga što izvješće nije prošlo.



Sanja Sarnavka se naročito ljutito obrušila na ženske zastupnice koje su glasovale protiv izvješća spočitavajući im socijalnu neosjetljivost prema potplaćenim ženama: „Svaku ženu, zastupnicu u Europskom parlamentu koja nije digla ruku za izvješće portugalske zastupnice Inês Cristine Zuber , a koje sadrži niz mjera za povećanje ravnopravnosti, može i treba biti sram! One se ne bore za pravdu i ravnopravnost, nego su poslušni stranački pijuni koji pognute glave glasaju kako im nalože njihove ideološke političke skupine …. Da su zastupnici i zastupnice HDZ-a i HSP-a Ante Starčević glasali “za”, rezolucija bi bila usvojena, a ovako je odbačana s tijesnom razlikom u glasovima.“ (Slobodna Dalmacija, „One primaju 6000 eura mjesečno, a glasale su za potplaćenost žena“, 14. ožujak, 2014.)

Slobodna dalje prenosi kako hrvatske konzervativne zastupnice „nisu željele biti solidarne“: „Iako je riječ o neobvezujućem izvješću, Sarnavka veli kako takva izvješća puno znače upravo udrugama jer se u svojoj borbi za ravnopravnost mogu na njih pozivati. „Upravo zato što je neobvezujuće, ništa ih ne bi koštalo da su ga podržale. Ali ne, nisu željele pokazati solidarnost sa ženama kojima je to potrebno, fućka se njima za domaćice i potplaćene žene, njima smeta ‘politiziranost’ izvješća. A meni smeta ta dvoličnost, kad zagovaraš tradicionalni život za druge, a sebi osiguraš bruxellski ured i plaću veću od 6000 eura – ogorčena je Sanja Sarnavka.“



U dokumentarnom filmu „Bijela kuga“ autora Silvia Mirošničenka, koji je nedavno prikazan na HTV-u, imali smo prilike vidjeti koji su to ciljevi za koje se zalažu udruga Sanje Sarnavke i ostale hrvatske feminističke udruge – da se abortusi u Hrvatskoj i dalje odvijaju neometano, kao na traci, po hitnom postupku. Drugi važan cilj hrvatskih feminističkih udruga koji uspješno provode jest indoktrinacija hrvatske djece rodnom ideologijom kroz zdravstveni i građanski odgoj. Hrvatske feministkinje zagospodarile su gotovo svim svjetonazorskim pitanjima o kojima djeca uče u školi, pa je tako od nedavno hrvatskoj djeci zabranjeno čuti da je abortus ubojstvo. Da je ovo izvješće prošlo, ono bi slično kao i izvješće zastupnice Estrela onemogućilo pravo liječnika i medicinskih sestara na prigovor savjesti kod postupka abortusa, a roditelji ne bi mogli utjecati na ideološke stavove koje bi država nametala njihovoj djeci u školama. Zbog svega toga bijesni Sanja Sarnavka više negoli zbog potplaćenosti žena. Ruža Tomašić s pravom govori da netko tko zagovara interese žena i traži bolje načine za osiguravanje ravnopravnosti žena i muškaraca ne bi sigurno u ovo izvješće gurao abortus kao temeljno ljudsko pravo. Sanja Sarnavka nikako da shvati da abortus nije nešto što je u interesu žena jer je svaka žena odgovorena od abortusa daleko sretnija od one koja je to ipak počinila. Nije joj baš jasno da neželjeno dijete nije isto što i neželjeni bračni partner ili neželjeni izbor studija i karijere jer svako dijete na kraju postane željeno i voljeno ako se njemu i njegovoj majci dade šansa da ostanu zajedno.



Pritisci da abortus postane temeljno ljudsko pravo te da ga države što više financiraju i uklone sve moguće prepreke u njegovoj dostupnosti (poglavito pravo na priziv savjesti) ne jenjavaju već postaju sve neizdržljiviji. Velika zagovarateljica abortusa Hillary Clinton nedavno se prilikom obilježavanja Međunarodnog dana žena u Ujedinjenim narodima obratila publici riječima kako nema napretka čovječanstva bez prava žena na abortus i kontracepciju i izrazila nezadovoljstvo što nijedna država u svijetu, uključujući SAD, ne omogućuje potpuno sudjelovanje i angažman po tom pitanju.



Čini se kako i pitanje pariteta 50:50 u zapošljavanju žena i muškaraca, odnosno načelo pozitivne diskriminacije po kome bi kandidat koji zadovoljava sve uvjete za neki posao mogao biti odbijen samo iz razloga što je krivog spola, odgovara ekonomskim računicama određenih političara koji smatraju da bi moglo doći do znatnog povećanja BDP-a zemalja ukoliko bi se u potpunosti ekonomski iskoristio ljudski potencijal. Glavna zapreka tome su biološke razlike zbog kojih su žene više njegovateljice tj. one koje brinu o djeci i ostalim ukućanima, a manje radnice na što bi trebalo utjecati time da se ostanak žena kod kuće učini što manje isplativim, da se osigura više vrtića i škola koji nude cjelodnevnu brigu o djeci te da se prisili muškarce da više koriste porodiljni dopust i više se posvećuju kućanskim poslovima. Tako je, na primjer, potpredsjednik Europske komisije Olli Rehn kritizirao Njemačku zbog nedovoljne participacije žena na tržištu rada i predložio niz mjera kako da se to popravi. Posebno je navodno zabrinjavajući podatak što žene čine tek trećinu samozaposlenih osoba ili osoba koje su pokrenule vlastito poslovanje u Europskoj uniji. Uzimajući u obzir da radno vrijeme privatnih poduzetnika sigurno nigdje u EU nije od 8 do 16, nije jasno kako je trećina žena u privatnom poduzetništvu odjednom mala i nezadovoljavajuća brojka.



Sve u svemu, djeca su izgleda postala velika smetnja u raznoraznim ekonomskim računicama pa se stoga pitanje abortusa gura u sve moguće dokumente i izvješća pod reproduktivna prava, seksualna prava, ljudska prava te se općenito gura kao nezaobilazni uvjet za ostvarenje potpune ženske ravnopravnosti, pa uskoro i napretka čitavog čovječanstva.


Hrvatske konzervativne zastupnice su pri glasovanju protiv izvješća Zuber istaknule kao neprihvatljive svaka različiti dio izvješća, no sve su se složile oko toga da europskoj ljevici zapravo nije stalo do boljeg statusa žena u društvu jer u tom slučaju ne bi koristili ženska prava kao okvir za nametanje ideoloških stavova upitne moralne vrijednosti širokom pučanstvu. Lisabonski ugovor u članku 157., stavak 1. navodi: „Svaka država članica osigurava primjenu načela o jednakim plaćama muškaraca i žena za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti“. Radi se o temeljnom dokumentu Europske unije i sve što države članice trebaju napraviti jest osigurati da se ta načela poštuju u praksi, umjesto usvajanja novih rezolucija.



Kolumnist portala Politikaplus Ante Gugo u svom zadnjem tekstu „Kako je europska rezolucija o pravima žena postala sredstvo hrvatskih političkih obračuna“ tvrdi da su orkestrirani napadi dijela hrvatskih medija na hrvatske konzervativne zastupnike u EU parlamentu zapravo početak predizborne kampanje uoči izbora za EU parlament u svibnju. Suprotno uvjeravanjima takvih medija koji urgiraju za određenu političku opciju, hrvatski bi građani trebali zapravo biti jako zadovoljni dosadašnjim glasovanjem i istupima hrvatskih konzervativnih zastupnika u EU parlamentu kada se radilo o tri izrazito ideološki obojena i za hrvatske interese štetna izvješća (Estrela, Zuber, Lunacek). Šest hrvatskih zastupnika, Andrej Plenković, Davor Ivo Stier, Ivana Maletić, Zdravka Bušić i Dubravka Šuica iz HDZ-a i Ruža Tomašić iz HSP-Ante Starčević, pokazalo je visoku osviještenost i informiranost kod problema abortusa, prava na priziv savjesti, LGBT pitanja i rodne ideologije te su uvijek konzistentno branili načelo subsidijarnosti prema kojem Europska unija nema nadležnost miješanja u svjetonazorska pitanja, obrazovanje, tradiciju, uređenje ljudskih prava i mnoga druga pitanja koja su u domeni odlučivanja hrvatskih građana.



Prema njima se upravo radi toga provodi prljava kampanja od strane udruga i dijela medija koji propuštaju primijetiti da su „poslušni stranački pijuni koji pognute glave glasaju kako im nalože njihove ideološke političke skupine“ zapravo ostalih šest hrvatskih zastupnika iz redova SDP-a i laburista koji su se kao roboti stavili na raspolaganje financijski dobro potkovanim dženderističkim i pro-abortivnim lobijima unutar i izvan EU parlamenta. Takvim su lobijima interesi žena uistinu zadnja rupa na svirali. Kad već Sanja Sarnavka i njene udruge ne zagovaraju stvarne interese žena dobro je znati da netko ipak shvaća kako su obiteljske vrijednosti, pravo na život, primarna uloga roditelja kod odgoja djece i primarna uloga majki u prve tri godine djetetova života sine qua non uvjeti većine žena bez kojih sva druga prava nemaju baš previše smisla. Nadamo se da će građani, ako ništa drugo, barem iz svega izvući pouku o sve većoj važnosti izlaska na EU izbore u svibnju u što većem broju.

http://zdravstveniodgoj.com/news/kako-j ... esca-zuber

[EdgarFranjul]

KOLUMNA - ANTE GUGO , objavljeno u 11:30h, 18.03.2014.g inShare.Tweet

ISPOD POVRŠINE

Udarac u GONG-ovo zvono cenzure posmrtna je zvonjava demokraciji

Sve što zadnjih mjeseci govori i radi Dragan Zelić jasno govori da je ta organizacija politički opredjeljena.


Autor: Ante Gugo

Kad je Željka Markić u trenutku slavlja zbog uspjeha referenduma o braku dala sebi za pravo određivati koji mediji mogu, a koji ne doći u sjedište inicijative „U ime obitelji“, javnost je s pravom reagirala. Festival demokracije proslavljen je nedemokratskom cenzurom. Organizatori referenduma su bili opredjeljeni, oni su bili zainteresirana strana i njihov potez se može shvatiti, iako ga se nije moglo opravdati. Ali što reći kad se jednako tako ponaša onaj tko se u cijeloj priči proklamira kao neutralan, tko tvrdi da sve samo promatra s distance pazeći hoće li sve biti u skladu s dobrim demokratskim običajima, a u stvari se otvoreno opredjeljuje za jednu stranu i što je još gore, za jednu političku opciju.


Što reći kad izvršni direktor GONG-a Dragan Zelić odbije dati informacije portalu narod.hr uz obrazloženje da, kako piše taj portal, GONG prema portalu ima stav zato što je portal u vlasništvu Inicijative i „jer se ne slaže s našom politikom i vrijednostima koje mi promičemo“. Pazi sad, GONG, građanska i nevladina udruga koja se brine o razvoju demokracije kaže da nešto promiče, da se za nešto zalaže! Ovakvom svojom izjavom Dragan Zelić je u stvari otvorio vrlo zanimljivo pitanje. Mogu li pod isti kišobran demokracije neutralnost i angažiranost?


Da odmah razjasnim, nemam ništa protiv toga da neka nevladina udruga bude angažirana. To je sasvim normalno. Nije, međutim, normalno da GONG ostvaruje pravo nutralnog promatrača na izborima, a onda kažu da su angažirani, odnosno da se oni ne slažu s određenim društvenim i političkim angažmanom. Ovo što je Zelić izjavio nije bila ocjena koliko je za demokraciju dobro to što radi inicijativa „U ime obitelji“, nego je to bilo baš pravo sukobljavanje dvije svjetonazorski, a to onda znači i politički suprostavljene opcije.



GONG-ova nadležnost je trebala prestati tamo gdje su granice okvira tehničke provedbe referenduma, odnosno izbora. Nažalost, zov političke angažiranosti bio je jači od razuma
Zelić je, navodno, izjavio da je nesuradnja s portalom u vlasništvu Inicijative stvar integriteta, jer se GONG bori za suštinski drukčije društvene ciljeve. Ne bi tu bilo ništa sporno kad ne bi bilo činjenice da je svoje ciljeve Inicijativa potvrdila na uspješnom referendumu. Zelić, dakle, kaže, da se on bori za ciljeve koji su suprotni volji većine građana. Ma ni to nije toliko važno, koliko tužna činjenica da je riječ o udruzi koja godinama šalje svoje promatrače na izborna mjesta gdje ti promatrači kao navodno neutralne osobe rade ankete čiji se rezultati onda ipak pojavljuju u javnosti dok još izbori traju, a sve pod krinkom nevladine i neutralne djelatnosti. A koliko je ta djelatnost politički neutralna i neopredjeljena, možda najbolje govori i još jedna Zelićeva izjava.


U razgovoru s Draganom Zelićem koji je 29. studenog 2013. objavio portal lupiga.com izvršni direktor GONG-a govori o nabrijavanju snaga koje nastoje ugroziti prava drugih, posebno manjina i onda tvrdi da su takve snage posebno vidljive kad HDZ nije na vlasti. Umotavajući svoju političku opredijeljenost i očitu aktivnost, on se pod krinkom brige za prava manjina obračunava sa svjetonazorom kojega ne prihvaća. Kao osoba, kao Dragan Zelić, on na to ima pravo. Kao izvršni direktor GONG-a on bi trebao komentirati samo tehničke stvari vezane uz održavanje referenduma.


Je li referendumsko pitanje opravdano ili ne odlučila su politička tijela u čijoj je to nadležnosti. Je li referendum potreban ili ne rekli su sami građani brojem potpisa koji je bilo potrebno prikupiti da bi on uopće bio raspisan, a kasnije to potvrdili i brojem u kojem su izašli i konačnim rezultatom. GONG-ova nadležnost je trebala prestati tamo gdje su granice okvira tehničke provedbe referenduma, odnosno izbora. Nažalost, zov političke angažiranosti bio je jači od razuma.



Sjetimo se lakoće kojom su se domaći mediji solidarizirali s onima kojima su organizatori referenduma o braku zabranili dolazak u njihovo sjedište. Danas, kad se GONG i Zelić ponašaju u dlaku isto, a s obzirom na značenje GONG-a u društvu možda čak i gore, mediji o tome šute
Ako bi se sve te nes(p)retne izjave prvog čovjeka te navodno nevladine udruge mogle i provući kroz komentiranje aktualnih zbivanja, jer teško je u političkoj areni glumiti redovnika zatvorenog u neki pustinjski samostan, kako objasniti cenzuriranje medija?



Zar takvo ponašanje priliči izvršnom direktoru nevladine građanske udruge koja kao glavni cilj svoje djelatnosti ima promicanje demokracije. Je li cenzura u opisu projekata koje GONG podnosi kad traži i dobija novac od države i raznih drugih institucija i fondova? S priličnom sigurnošću mogu reći da nije. Nažalost, nije u našoj domaćoj demokratskoj priči samo GONG s upitnom dosljednošću.

Sjetimo se lakoće kojom su se domaći mediji solidarizirali s onima kojima su organizatori referenduma o braku zabranili dolazak u njihovo sjedište. Danas, kad se GONG i Zelić ponašaju u dlaku isto, a s obzirom na značenje GONG-a u društvu možda čak i gore, mediji o tome šute. Nitko ne progovara. Dosljednost očito nije baš neka vrlina u naše medijskom prostoru. Nadam se da tako nije i s poštivanjem zakona.

GONG-u više nije mjesto među neutralnim promatračima izbora. Njihov jedini logičan put je registriranje političke stranke ili jednostavno ulazak u neku od stranaka vladajuće koalicije. Zvono cenzure u koje je udario Zelić u stvari je bilo posmrtno zvono GONG-ove političke neutralnosti.

http://www.politikaplus.com/novost/9949 ... emokraciji

[EdgarFranjul]

'Ukinite Documentu! Imali su priliku iznijeti prave činjenice u Haagu, ali to nisu željeli'

Autor: S.V.Datum: četvrtak, 03. travnja 2014. u 08:38


"Propuštena je prilika da povodom sudskog postupka pred ovom respektabilnom međunarodnom instancom "Documenta" pošteno i časno iznese i utvrdi činjenice o stradanjima i patnjama hrvatskog naroda. Documentu treba ukinuti", stoji u dopisu Regimente, Centra za suočavanje jugoslavena s prošlošću. Regimenta – Centar za suočavanje Jugoslavena s prošlošću oglasila se priopćenjem za javnost u kome se osvrnula na sudski postupak zbog genocida pred Međunarodnim sudom u Den Haagu, pokrenut po tužbama Republike Hrvatske i Republike Srbije. Priopćenje donosimo u cijelosti:

"Sudski postupak zbog genocida pred Međunarodnim sudom (pravde) u Den Haagu, pokrenut po tužbama Republike Hrvatske i Republike Srbije, ušao je u svoju završnu fazu u kojoj će u složenom postupku odlučivanja i vijećanja 17-ero člano sudsko vijeće donijeti svoju konačnu presudu.

Iako su postojala očekivanja, posebice nakon inicijativa s više razina da "Documenta – centar za suočavanje s prošlošću" dođe do stupnja prihvaćanja objektivnih činjenica o velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku, očekivanja da će se ta nevladina udruga voditi načelima stručnosti, objektivnosti i priznanja patnji hrvatskog naroda i drugih nesrba, a ne načelom izjednačavanja krivnje, argumenti koje ova udruga konstantno i uporno iznosi pred hrvatskom i međunarodnom javnošću pokazuju da su velika financijska sredstva koja Udruga godinama velikodušno dobija iz hrvatskog proračuna neopravdano potrošena.

Propuštena je prilika da povodom sudskog postupka pred ovom respektabilnom međunarodnom instancom "Documenta" pošteno i časno iznese i utvrdi činjenice o stradanjima i patnjama hrvatskog naroda i drugih nesrba te razmjeru i pozadini počinjenih zločina od strane pripadnika tzv. JNA i drugih paravojnih srpskih postrojbi. Priopćenje "Documente", koje je s velikim interesom praćeno u javnostima obiju zemalja, pokazalo je da povjerenje u navedenu udrugu još uvijek ne može biti izgrađeno, da je u njihovom viđenju povijesti i dalje prisutna retorika prosrpske isključivosti koja je i dovela do oružanog sukoba, da se uporno licitira s izjednačavanjem krivnje, minimizira i negira uloga Srbije i JNA u počinjenim zločinima te da se ide tako daleko da se manipulativno i tendenciozno interpretira pravna praksa Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju.

Tako je "Documenta" pokušala oslobađajuću presudu MKSJ-a generalima Gotovini i Markaču protumačiti kao dokaz da su sva činjenična utvrđenja u prvostupanjskoj osuđujućoj presudi opstala i u drugostupanjskoj, što je velika laž i manipulacija.

Kada je MKSJ presudom žalbenog vijeća oslobodio kaznene odgovornosti spomenute hrvatske generale, on je i te kako doveo u pitanje činjenična utvrđenja prvostupanjske presude, kojom su vrlo detaljno pokušani biti elaborirani tobožnji masovni zločini nad domicilnim srpskim stanovništvom počinjeni za vrijeme i nakon Vojno redarstvene akcije Oluja.

Tijekom sudskog postupka izložena pravna stajališta Hrvatske i Srbije pokazala su da se unatoč promjenama političke garniture u Srbiji, u njoj nije dogodila ona nužna društveno-politička katarza, potrebna da se njezino društvo suoči s mračnom stranom vlastite prošlosti i priznaju žrtve masovnih zločina počinjenih u ime Srba i Srbije.

Očekivana presuda, utvrđivanjem razmjera počinjenih zločina obiju strana, mogla bi svojim autoritetom postati važan korak u pravcu prihvaćanja od strane srpske javnosti njihovih pogrešaka iz prošlosti i priznanja patnje svih njihovih žrtava. Uostalom, "Documentu" treba ukinuti."

"Regimenta – Centar za suočavanje jugoslavena s prošlošću",

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ljeli.html

[EdgarFranjul]

http://www.hkv.hr/vijesti/jugo-ostavtin ... loscu.html

Pojašnjenje:

Osnovana Regimenta – Centar za suočavanje jugoslavena s prošlošću

U Zagrebu je 3. srpnja 2013. godine osnovana Regimenta – Centar za suočavanje jugoslavena s prošlošću, saznaje se iz priopćenja kojeg potpisuje njezin jednoglasno izabrani predsjednik Tomislav Stockinger, dipl. iur.

Kako se objašnjava u priopćenju, „Regimenta" je nevladina i neprofitna udruga građana osnovana s ciljem pomaganja mentalnim jugoslavenima u Republici Hrvatskoj, ljudima koji u sebi do sada još nisu smogli snage suočiti se sa činjenicom da njihova Jugoslavija – država koju jedino priznaju za svoju domovinu – više ne postoji te je stoga njihovo otvoreno ili prikriveno djelovanje u današnjoj nezavisnoj Republici Hrvatskoj usmjereno prema negiranju izvornih hrvatskih vrijednosti, a u korist onih bivših jugoslavenskih.

U Udruzi će kao volonteri biti zaposlene osobe raznih struka – pravnici, psiholozi, sociolozi, psihijatri, povjesničari - koji su svoje znanje spremni nesebično uložiti u pružanje stručne pomoći mentalnim jugoslavenima - bez obzira na njihovu dob, zanimanje i položaj u društvu (znamo da su, na žalost raspoređeni na mnoga važna mjesta u državnim tijelima, vladinom, nevladinom i medijskom sektoru sa kojih su, zbog obilate financijske pomoći države, u mogućnosti utjecati – što svakodnevno i čine - na javno mnijenje na gotovo svim područjima). Do sada se osnivačima Udruge već prijavilo desetak budućih volontera gore navedenih struka, a sudeći prema zanimanju za takav humani angažman, njihov broj će i nadalje rasti, navodi se dalje u priopćenju.

Najvažniji zadatak „Regimente" je duhovna i psihološka priprema mentalnih jugoslavena za ono što će u Republici Hrvatskoj neizbježno uslijediti: lustracija bivših komunističkih i sadašnjih neojugoslavenskih kadrova (mentalnih jugoslavena) – sa svih važnih i odgovornih položaja u političkom, društvenom, kulturnom, prosvjetnom, gospodarskom i ostalim sektorima hrvatskoga društva – kako bi taj neizbježni proces koji će ih zahvatiti - proživjeli sa što manje stresa.(hkv)

[EdgarFranjul]

U ime obitelji DIP-u: ukinite GONG-u status nepristranog promatrača na EU izborima

Udruga U ime obitelji uputila je Državnom izbornom povjerenstvu zahtjev da udruzi GONG uskrati pravo na promatranje izbora za članove u Europski parlament 25. svibnja kao nepristranom promatraču te ih, ako tako smatra prikladnim, uputi na promatranje izbora u svojstvu promatrača vladajućih stranaka – SDP-a i HNS-a.


Udruga je izvijestila kako, iako je GONG prijavio samo 29 promatrača te s tako malim brojem promatrača nema mogućnost značajnije utjecati na kvalitetan nadzor nad provedbom izbora, smatra nužnim upozoriti DIP kako je udruga GONG prilikom referenduma o braku održanom 1. 12. 2013. djelovala kao aktivistička udruga, suprotno ciljevima djelovanja s kojima se predstavlja u javnosti.

Naime, udruga GONG kao ciljeve svog djelovanja navodi „promicanje i unaprjeđenje ljudskih i građanskih prava te ohrabrivanje i osnaživanje građana za što aktivnijom participacijom u procesima donošenja političkih odluka“. U ime obitelji u svom zahtjevu DIP-u naglasila je kako se GONG založio protiv prava svih hrvatskih građana da na referendumu izraze svoje mišljenje o braku te je djelovala kao promotor stavova aktualnih predstavnika vlasti- od vlade RH do predsjednika Josipovića.

Isto tako, U ime obitelji podsjeća kako se GONG, suprotno ciljevima svog djelovanja za koje prima financijsku potporu iz proračuna Republike Hrvatske, založio u prosincu prošle godine i za neuspjele promjene Ustava koje su predložili vladajući SDP i predsjednik Josipović, a koje su, osim sprječavanja izručenja g. Perkovića Njemačkoj, imale za cilj onemogućiti građanima Hrvatske da referendumom mijenjaju Ustav svoje zemlje. GONG se založio da se ubuduće za promjenu Ustava treba izjasniti 51 posto birača RH, čime bi se, de facto, ukinula mogućnost da se izravnom demokracijom mijenja Ustav.

U ime obitelji podsjeća DIP kako je u Obvezatnim uputama Državnog izbornog povjerenstva stoji da promatrači ne smije ni na koji način aktivno i pasivno utjecati na birače te smatra da će GONG-ovi promatrači vršiti aktivni i pasivni utjecaj na birače budući da su se jasno svrstali uz aktualnu vlast i političke stranke koje ju obnašaju.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/eu/u-ime-obitelji-dip-u ... -izborima/

[EdgarFranjul]

'Otpor komunističkom antifašizmu': Osnovana je Nacionalistička liga Republike Hrvatske

Autor: Z.Stupar
Datum: nedjelja, 11. svibnja 2014. u 12:10

Za predsjednika Nacionalističke lige Republike Hrvatske jednoglasno je izabran Tomislav Stockinger, predsjednik Regimente – Centra za suočavanje jugoslavena s prošlošću.

Tomislav Stockinger, predsjednik Regimente – Centra za suočavanje jugoslavena s prošlošću, obratio nam se priopćenjem u vezi osnivanja "Nacionalističke lige Republike Hrvatske. Priopćenje Vam donosimo u cijelosti:

"U Zagrebu je, uz zvukove „Lijepe Naše" i Thompsonove „Lijepa li si", u prepunoj dvorani „Vatroslav Lisinski" osnovana Nacionalistička liga Republike Hrvatske. O zanimanju za osnivanje navedene organizacije najbolje svjedoči fotografija prepune dvorane „Vatroslav Lisinski", koja je bila premala za sve zainteresirane sudionike skupa.

Na skupu su Regimenta – Centar za suočavanje jugoslavena s prošlošću, Građanski odbor za ljudska prava Hrvata, Savez nacionalističkih boraca i nacionalista Republike Hrvatske, Udruga mladih nacionalista Grada Zagreba, Inicijativa mladih za ljudska prava pripadnika hrvatskoga naroda, Nacionalistička akcija, Centar za domoljubne studije, Centar za mir i nenasilje protiv hrvatskoga naroda i Šufflayev institut kao inicijatori u svoje kao i u ime velikog broja drugih organizacija civilnog društva i udruga / udruženja koja okupljaju hrvatske domoljube i nacionaliste: intelektualce, radnike, poljoprivrednike, umjetnike, branitelje, studente i učenike iz Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine i iseljeništva, nazočnima i javnosti predstavile novoosnovanu Nacionalističku ligu Republike Hrvatske.

"Stvaranjem zajedničke platforme i dijalogom različitih aktera i njihovih domoljubnih svjetonazora, hrvatski nacionalizam se treba konstituirati kao društveno i politički relevantan subjekt, koji će – uz otpor tzv. lijevom jugoslavenskom komunističkom i unitarističkom "antifašizmu" – promicati i demokratske procese, dijalog, solidarnost i kritičko promišljanje svih hrvatskih domoljubnih subjekata. U svrhu takvoga pozicioniranja i definiranja hrvatskoga nacionalizma u suvremenoj Hrvatskoj, osnivamo Nacionalističku ligu Republike Hrvatske – stoji u Povelji Nacionalističke lige Republike Hrvatske, koju su na skupu kao osnivači potpisali predstavnici spomenutih organizacija i udruga, kao i ugledni pojedinci/ke.

Za predsjednika Nacionalističke lige Republike Hrvatske jednoglasno je izabran Tomislav Stockinger, predsjednik Regimente – Centra za suočavanje jugoslavena s prošlošću, koji će ovu dužnost početi obnašati nakon službene registracije Lige.

Za Regimentu – Centar za suočavanje jugoslavena s prošlošću

Predsjednik

Tomislav Stockinger, dipl.iur."

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... atske.html

[EdgarFranjul]

Pusićka rušiteljima Hrvatske poklonila 370 milijuna kuna!

Autor: S.Vučković
Datum: srijeda, 14. svibnja 2014. u 21:06

Vlada smatra da je Hrvatska velikim dijelom bila agresor u ratu koji se vodio na njenom teritoriju. Smatra i da je većina branitelja "okrvarila ruke i počinila ratni zločin koji treba kazniti". Nikada to, međutim, nije javno izrekla. Umjesto njih, to čini Documenta...

Hrvatski je narod odavno shvatio kako su prekobrojne udruge uglavnom "niškoristi", zastupaju ova i ona prava, prosvjeduju, priopćavaju, sastanče i beskonačno razglabaju o nepravdama te razmatraju kako ih ispraviti. Ako se izuzme pokoja čije postojanje ima smisla poput Autonomne ženske kuće koja pomaže zlostavljanim ženama i djeci da imaju siguran krov nad glavom i distancu od zlostavljača, bez gotovo svih ostalih "udruga i inicijativa" Hrvatska bi funkcionirala jednako ili čak bolje. Jednako ili bolje, nije sasvim sigurno, ali nešto drugo jest! Državna bi blagajna bila popunjenija za milijune...


Udruge koje se vole nazivati "nevladine", itekako su vladine. Dokazuje to jačanje suradnje između organizacija civilnog društva i Ministarstva vanjskih i europskih poslova i to organiziranjem Platforme međunarodne građanske solidarnosti Hrvatske (CROSOL). Platforma je osnovana u veljači ove godine, a čini je 25 hrvatskih nevladinih udruga: Documenta, B.A.B.E., Centar za mir, nenasilje i ljudska prava - Osijek, Domine – Split i Srpski demokratski forum, samo su neke od njih. Pusić, čije je ministarstvo podržalo osnivanje CROSOL-a, kazala je da je međunarodna razvojna pomoć isto tako važan aspekt hrvatske vanjske politike. Ona je naglasila da država ulazi u projekte razvojne i humanitarne suradnje prije svega "jer je to dobro, jer je to potrebno i jer to doprinosi, barem donekle, smanjivanju nesreća, patnji i neravnopravnosti koja na svijetu postoji". A onda podatak koji u ovim, gotovo apokaliptičnim vremenima, malo koga može ostaviti ravnodušnim. Za ove je udruge Ministarstvo vanjskih poslova za 2012. godinu izdvojilo 118 milijuna kuna, a za 2013. godinu 251 milijuna kuna!

Pitanje je, što su navedene udruge učinile za 370 milijuna, a da je koristilo Hrvatskoj? I zašto su "nevladine udruge" tako drage Vladi koja ne pokazuje neku naročitu empatiju ni emociju prema narodu kojeg stalno i nemilosrdno "kreše". Odgovor bi mogao ležati samo u činjenici da većina ovih udruga nikada nije ni osnovana iz nekih humanih razloga i uvjerenja, nego zbog profita. Čak i oni entuzijasti koji su uvjereni da "čine pravu stvar", ne znaju da du itekako iskorišteni i instruirani od Vlade. Članovi ovih inicijativa savršeno posluže u trenutku kada je Vlada pritisnuta pojedinim zakonima, ali i željama ljudi koji su je birali. Referendumi, npr. onaj koji je pokrenula Željka Markić nikako nije odgovarao čelnicima države, ali oni onda kao asa iz rukava izvlače plaćenike (čitaj udruge) koje svojim kampanjama ruše ideju i izokreću sliku. Identična situacija dogodila se i s referendumom protiv ćirilice kada je unovačena cijela vojska udruga koja je preplavila Hrvatsku ćiriličnim natpisima u svrhu podrške tom pismu u Vukovaru. Tada je Inicijativa "SVI MI – Za hrvatsku svih nas" upozorila "na opasnost aktualnog trenda kršenja i urušavanja prava nacionalnih manjina te pozvale na temeljito i odgovorno pristupanje zahtjevu za raspisivanje referenduma o ćirilici." Nisu se, pritom, libili ni ucjenjivanja:

"Predstavljen je Podnesak Saboru i Ustavnom sudu s detaljnim pregledom međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih i manjinskih prava koja će biti prekršena ukoliko se nakane referenduma o ćirilici ostvare. Uslijed ogromne štete kako po praktična prava hrvatskih građana, ali i Hrvata u drugim zemljama, tako i po ispunjenje međunarodnih pravnih obveza, udruge će se Podneskom obratiti svim mjerodavnim institucijama – od Ujedinjenih naroda i Vijeća Europe te OESS-a do Europske komisije i Europskog parlamenta", kazala je tada ova inicijativa i spremila lovu u džep.

Stvar je, zapravo, sasvim jednostavna. Udruge čine ono što diktira Vlada, i za to su plaćene. Vlada smatra da je Hrvatska velikim dijelom bila agresor u ratu koji se vodio na njenom teritoriju. Smatra i da je većina branitelja "okrvarila ruke i počinila ratni zločin koji treba kazniti". Nikada to, međutim, nije javno izrekla. Umjesto njih, to čini Documenta...

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... -kuna.html

[EdgarFranjul]

GONG udara na demokraciju: Spriječite referendum!

Objava: 03.02.2014 | 19:05 Hrvatska



“GONG je organizacija civilnog društva građana utemeljena 1997. radi poticanja građana na aktivnije sudjelovanje u političkim procesima. Cilj djelovanja GONG-a je promicanje i unaprjeđenje ljudskih i građanskih prava te ohrabrivanje i osnaživanje građana za što aktivnijom participacijom u procesima donošenja političkih odluka.” (izvor: www.gong.hr)

Ovo je opis GONG-a, udruge koja je osnovana s ciljem poticanja što većeg broja hrvatskih građana na aktivno sudjelovanje u demokraciji. Ta je udruga godinama zaista i djelovala kao aktivni poticatelj izlaska na izbore, organizirala izborne promatrače diljem Hrvatske, ukazivala na kršenja pravila demokracije itd.

No, s vremenom se GONG počeo pretvarati u klasičnu “nevladinu” udrugu u službi režima neoliberalizma. Otvoreno se svrstao u ideološki koš “boraca” za demokraciju i ljudska prava koji čine udruge homoseksualaca, lezbijki, feministkinja, antifašista i tipovi poput Zorana Pusića i Vesne Teršelić.



GONG pozvao Sabor da zanemari 650 tisuća potpisa

Svoj otklon od borbe za demokraciju GONG je zacementirao danas na konferenciji za novinare Inicijative ‘Svi mi – za Hrvatsku svih nas’. Ta je inicijativa pozvala Sabor i Ustavni sud da zanemare 650 tisuća potpisa građana i da spriječe održavanje referenduma o dvojezičnosti.

Od Sabora traži da referendumsko pitanje uputi Ustavnom sudu na ocjenu ustavnosti. Od Ustavnog suda pak traži da iskoristi zakonsku mogućnost samostalnog nadzora nad ustavnošću tog referenduma te time i njegovu zabranu.


GONG i Inicijativa ‘Svi mi – za Hrvatsku svih nas’ time također pozivaju na zanemarivanje članka 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji kaže da se dvojezičnost može uvesti samo uz suglasnost većinskog hrvatskog naroda, što očito u Vukovaru nije prisutno. No, čini se da GONG i njegovu inicijativu ne zanima mišljenje hrvatskog naroda.

Zaista je neshvatljivo da se jedna udruga koja je osnovana s ciljem aktivnog poticanja građana na sudjelovanje u demokratskim procesima zalaže za sprječavanje najdirektnijeg alata demokracije – referenduma pokrenutog od strane građana. Zašto je to tako? Možda se odgovor krije u iznosu od 4 milijuna kuna donacije koji GONG godišnje dobiva za svoju djelatnost.

Autor: Frano Čirko

http://www.sloboda.hr/gong-udara-na-dem ... eferendum/

[EdgarFranjul]

I. Marijačić: Jugosrpski šovinisti kreću u novi specijalni rat protiv Hrvatske?

Objavljeno Nedjelja, 18 svibnja 2014 18:008 komentara


Srpska šovinistička farsa


Športski arbitražni sud u Lausanni odbio je žalbu Josipa Šimunića i potvrdio Fifinu kaznu kojom je zabranjeno igranje 10 utakmica za hrvatsku reprezentaciju, novčanu kaznu i zabranu pristupa stadionima u Brazilu za vrijeme igranja svjetskoga nogometnog prvenstva. Uzvik „Za dom", zbog kojega je kažnjen, hrvatsko pravosuđe ne smatra fašističkim ni nacističkim, nego starim hrvatskim pozdravom. Ustaški pozdrav glasio je „Za dom i poglavnika" pa ispada da je Šimunić drastično kažnjen što se koristio istim riječima, valjda i slovima, kao i ustaše.

Ustaše su pozdravljale i s „Dobar dan" pa bi Fifa ubuduće, ako opet dobije poticaj od nekoga iz Hrvatske, mogla kazniti i nogometaše koji tako pozdravljaju. A što ćemo s omraženim slovom „u"? Fifa ne bi kaznila Šimunića, a Športski arbitražni sud ne bi potvrdio tu kaznu Šimuniću da kampanja protiv njega nije pokrenuo ministar Željko Jovanović, koji je prije nekoliko godina proslavljao četnički ustanak u Srbu i okrutni pokolj Hrvata u Srbu 1941.

Šimunićevu kaznu sada kao značajnu pobjedu doživljavaju prosrpski i projugoslavenski orijentirani pojedinci i krugovi te hrvatski anacionalni elementi. Što se njih tiče, „Za dom" je ustaški simbol kojega treba zabraniti i progoniti, ali ćirilica im nije simbol srpskog fašizma pod kojom je paljen i ubijan Vukovar pa ju treba svim represivnim sredstvima uvesti u taj grad. Isto tako crvena zvijezda i četiri „S", pod kojima su masovno pogubljivani Hrvati u oba zadnja rata, nisu im sporni.Slavni ustanici iz Srba žive su Hrvate bacali u jame, a prošloga su tjedna poslije 73 godine ekshumirane kosti manjega broja stradalih. Isti je Jovanović kao državni dužnosnik nazočio ritualnome paljenju hrvatske zastave na beogradskoj Marakani. Jovanoviću se u kampanji protiv Šimunića pridružio Zoran Stevanović, čelnik nekakve udruge u Rijeci na koju se oslanja Fifa za kojega bismo mogli kratklo reći: Nomen est omen.


Protuhrvatski sindrom

Nema nikakvih načela ni dosljednosti u njihovom razmišljanju, jedino prepoznatljivo načelo je – protuhrvatski sindrom. Ne usuđuju se, pak, ni pomisliti da bi po istoj logici trebalo zabraniti njemačku himnu koju je koristio i Hitler. Još se nisu oporavili od šoka izazvanog oslobođenjem generala Gotovine i Markača u Haagu prije godinu i pol dana. Sloboda generala bila je smrtni udarac njihovim planovima da na temelju očekivane osuđujuće presude učine sve kako bi država koja je nastala na zločinačkom pothvatu prestala egzistirati.

Da su Gotovina i Markač osuđeni, danas bismo teško podnosili teror i anatemu što bi nam je svakoga dana nametali moćni i utjecajni krugovi protuhrvatske orijentacije. Ali nakon teškog poraza izgleda da su prikupili dovoljno energije za nove pothvate protiv „fašističke" Hrvatske. U Zagrebu je , kao usred najtvrđeg komunizma, osnovana tzv. Antifašistička liga koja ne časeći časa već počinje „presuđivati" što jest, a što nije u hrvatskoj dopušteno misliti, govoriti i činiti.

Podizanje spomenika IX. bojni HOS-a u Splitu, postrojbi koja je dala golemi doprinos u Domovinskom ratu i čijih je 46 boraca poginulo za Hrvatsku, oni se usuđuju osuditi kao fašizam kao da su poginuli u agresiji na Smederevo, a ne u obrani napadnute južne Hrvatske. Usred Zagreba prošloga tjedna prijetećim tonovima antifašističke lekcije Hrvatskoj dijeli su Saša Milošević, Milanka Opačić i Milorad Pupovac koji je par dana prije toga klevetao hrvatsko pravosuđe kao nacionalističko. Ti se ljudi ne mogu pomiriti sa slobodom generala i pobjedom Hrvatske u Haagu.


Nakon što su izvrnuli istinu o Drugom svjetskom ratu, sada isto žele i o Domovinskom i pišu da je pokolj hrvatskih policajaca u Borovu izazvala hrvatska strana. U svemu tome pokazuju zapanjujuću agresivnost pa preko naslovnica svojih novina srpom kolju vrat pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu, a splitski gradonačelnik Ivo Baldasar izložen je najprimitivnijim napadima jer je sudjelovao na otkrivanju spomenika HOS-ovcima.

Sve izgleda kao srpska šovinistička farsa, ali to je više hrvatska politička tragedija jer o trošku države hrane se svi ti pokreti koji vlastitu mržnju i vlastiti fašizam pokušavaju projicirati na hrvatski narod i hrvatsku državu. Rovarit će i terorizirati i dalje , ali ne će im, naravno, proći. Opet će ih povijest podrugljivo ismijati i baciti na smetlište gdje im je i mjesto.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

http://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/1768 ... atske.html

[EdgarFranjul]

Teršelič i Documenta moraju raditi protiv istine o Domovinskome ratu, jer u protivnom ostali bi bez sponzora!


Nedjelja, 08 Lipanj 2014 11:44


U Hrvatskoj djeluje navodno čak oko pedeset tisuća različitih udruga. Većina od njih "životari", nemaju ni za najosnovnije potrebe. Međutim, jedna je – Documenta! Na njezinom čelu nalazi se neka Vesna Teršelič, za koju malo tko zna tko je i što je. Čak nije ni Hrvatica. Ali ta udruga i njezina šefica iznimno su aktivni, poglavito na bacanju fekalija na sve što hrvatski diše. Eto, ovih su se dana glasno oglasili čim je sud oslobodio bivše pripadnike Antiterorističke jedinice Lučko, časne i poštene junake Franju Drlju i Božu Krajinu, koji su tri godine (sic!) nevini proveli na robiji, jer su ih teretili za nekakve ratne zločine u Gruborima.


Teršelič i njezin kompanjon Pusić odmah su dali izjavu da se ne slažu s presudom, i tome slično. Pa, tko su ti da se "ne slažu" s hrvatskim sudom, odnosno da im se u režimskim medijima daje toliki prostor? Ta Documenta je ono što je Veritas u Srbiji, a Sava Štrbac i Teršelič po razmišljanjima i djelovanju mogu slobodno zajedno plesati i "Žikino kolo".

Documenta je jedna od najvećih prevara nakon hrvatskog Domovinskoga rata. Oni tobože rade kao nekakva "nevladina organizacija", što je žalosno i smiješno. Istovremeno. Pa, tko je onda ta Documenta i kome je ona kao takva prijeko potrebna? Dovoljno je pogledati njihovu web stranicu i rubriku "Donatori" i sve će vam biti jasno!


Dakle, kako piše, tijekom dosadašnjeg rada, njihove su aktivnosti financijski podržale sljedeće institucije i organizacije, navedene abecednim redom:

AED-Akademija za obrazovanje i razvoj, Delegacija Europske unije u Hrvatskoj, Europska Komisija, Europska unija, ICMP-Međunarodna komisija za nestale osobe, Institut otvoreno društvo, ITF-Radna skupina za međunarodnu suradnju u obrazovanju o holokaustu, sjećanju i istraživanju, Microsoft/TechSoup Europe, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Ministarstva vanjskih poslova: Kraljevine Nizozemske, Kraljevine Norveške i Švicarske. Zatim, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, OSCE- Organizacija za europsku sigurnost i suradnju, Profil International d.o.o., Quaker Peace and Social Witness, TACSO- Tehnička pomoć organizacija civilnog društva, The Balkan Trust for Democracy, UND-Program Ujedinjenih naroda za razvoj, Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske, Ured za udruge Vlade RH, USID-Razvojna agencija SAD-a, Veleposlanstva u RH: Finske, Kanade, Kraljevine Nizozemske (u Srbiji!), Kraljevine Norveške, Švedske i SAD-a. Također im pomažu i sljedeće Zaklade: Charles Stewart Mott, Fridrich Ebert, Heinrich Boell i Robert Bosch!

To su po njihovu popisu "svi" donatori, ali vjerojatno ih ima još, poglavito iz Srbije i Crne Gore.

Dakle, mnogi su mišljenja da Documenta javno i otvoreno radi protiv istine hrvatskog Domovinskoga rata, da Teršelič i Pusić, ali i neki drugi neprestano guraju nos tamo gdje mu nije mjesto. Pa ako je tako a jest, onda se uistinu trebamo zapitati – kako i zbog čega toliki donatori pomažu jednu "nevladinu organizaciju"?

Također bi voljeli da nam se jave i druge udruge koje su registrirane u Hrvatskoj, poglavito one proizašle iz hrvatskog Domovinskoga rata, pa da nam daju na javnu objavu i popis svojih donatora, u želji da vidimo je li i njih pomažu tolika veleposlanstva, ministarstva i drugi? Zbog čega bi Documenta bila izuzetak kad su financije u pitanju?

Nu, tek kad vidite popis njihovih donatora onda vam je vjerujemo jasno tko je i što je Teršelič, odnosno tko je i što je Documenta!

Kakva nevladina organizacija! Documenta, očito, treba i mora javno blatiti hrvatsku istinu, jer u protivnom ne bi dobili ni tri sponzora, a ovako ih imaju najmanje - 34!

I to od Hrvatske do Srbije i SAD-a!

Da nemaju tolike sponzore i ogromna financijska sredstva, u toj "nevladinoj organizaciji" ne bi ostao nitko, a najmanje – Vesna Teršelič!

Sramno da sramnije ne može biti!



Mladen Pavković

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... a&Itemid=9