Referendumski ustanak

[EdgarFranjul]

Referendum 'o ćirilici' se mora održati prema postojećem zakonu: Svaka opstrukcija vodi u ustavnu krizu i izvodi narod na ulicu!


Iako i premijer i njegova (pot)predsjednica Vesna Pusić tvrde kako će promjenama Ustava onemogućiti referendumsko ograničavanje bilo čijih prava, činjenica je da Ustav još nisu promijenili po svojoj volji. To će moći učiniti jedino ako ih u tome podrže HDZ ili HDSSB. A potpisi za 'referendum o ćirilici' su prikupljen' i ako žele poštivati Ustav i zakone morali bi znati da se i taj referendum treba provesti prema postojećem zakonu, odnosno onim pravilima koja su vrijedila na dan predaje zahtjeva za prikupljanje potpisa.

"Referenduma o ćirilici neće biti dok sam ja živ", izjavio je premijer Zoran Milanović još vruće glave nakon referenduma o braku. Također je kazao kako nema nikakve šanse da dođe do referenduma čak ukoliko je Stožer za obranu hrvatskog Vukovara prikupio dovoljan broj potpisa.

To je bilo u ponedjeljak.

Imao je premijer puna 24 sata da se ohladi i sjedne za stol sa ustavnopravnim stručnajacima i dobro proanalizirati trenutnu situaciju.

Prije svega, ni Milanović ni bilo tko drugi u državi ne može ignorirati činjenicu da je prikupljeno oko pola milijuna potpisa kojim se traži provođenje već drugog narodnog referenduma u kratko vrijeme. Dakle, očito, narod se više ne slaže s politikom vladajuće elite i koristi svoje demokratsko, zakonsko pravo kako bi nešto promijenio.

Iako i premijer i njegova (pot)predsjednica Vesna Pusić tvrde kako će promjenama Ustava onemogućiti referendumsko ograničavanje bilo čijih prava, činjenica je da Ustav još nisu promijenili po svojoj volji. To će moći učiniti jedino ako ih u tome podrže HDZ ili HDSSB, što se u ovom trenutku čini gotovo nemogućim. Naime, ni jedna od ove dvije stranke, nakon što se doznalo kako je protiv ćirilice ipak prikupljeno dovoljno potpisa neće ići protiv volje velikog dijela baš svojihirača.

Dakle potpisi za 'referendum o ćirilici' su prikupljeni i ukoliko vladajući žele poštovati Ustav i zakone morali bi znati da će se i taj referendum morati provesti prema postojećem zakonu.

Naime, članak 89. (važaćeg) Ustava RH izrijekom kaže: "Zakoni i drugi propisi državnih tijela ne mogu imati povratno djelovanje.

To bi znači da nema retroaktivne primjene novih pravila jer to u pravu jednostavno ne ide. Vrijede dakle ona pravila koja su vrijedila na dan predaje zahtjeva za prikupljanje potpisa. I tu prestaje svaka rasprava. Sve ostalo vodi u anarhiju a svaka daljnja opstrukcija volje građana od strane vladajućih tumača Ustava mogla bi imati za posljedicu još veće nezadovoljstvo koje bi moglo izvesti ljude na ulice, a onda se neki egipatski, ukrajinski ili neki drugi scenarij više neće činiti ni tako dalekima.
Prema izjavama vladajućih oni će očito na sve moguće načine pokušati opstruirati volju građana.

Jedan težak poraz su već doživjeli. Milanovićeve i Pusičkine prijetnje kako će na svaki mogući način spriječiti novi referendum vode prema ustavnom udaru.

Vladajućima ostaje zapravo samo jedna opcija. Dakle novi Ustav (ako bi se usvojio) koji bi eventualno bio na snazi na dan kada će biti raspisan referendum svojim rješenjima će regulirati može li pitanje u ovom obliku uopće biti tema referenduma.
Za to će, pak, morati ispuniti slijedeće dvije pretpostavke. Moraju imati upravo takav novi ustav i on mora stupiti na snagu odmah, a ne osam dana nakon objave u Narodnim novinama kako je inače zakonom propisano. Kada se tome pridoda i podatak da će javna rasprava o eventualnim promjenama ustava trajati šest dana od čega su dva dana vikend, jasno je u što se pretvorio hrvatski zakonodavni i pravni sustav.

Iako nam to nitko od ustavnopravnih stručnjaka nije htio izričito potvrditi, na svako silovanje demokracije i zakona uvijek postoji mogućnost zaštite od strane Ustavnog suda koji je barem po pitanju referenduma bio vrlo jasan – odluka građana se mora poštovati.

Očito, Vlada (ma koliko bili samouvjereni) ni u ovoj novoj bitci oko ćirilićnog referenduma nije u najboljoj poziciji. Ne treba sumnjati kako će učiniti sve što znaju i mogu da bi ga spriječili ali trenutno je Stožer za obranu hrvatskog Vukovara još uvijek za korak ispred.

Zato je upravo je nevjerojatno kakvom bolesnom upornošću vladajuće političke strukture gaze po Vukovaru. Na koncu ćirlica je Hrvatsku stajala pet godina okupacije, 20 tisuća mrtvih, 40 tisuća ranjenih i 50 milijardi dolara štete, a Vukovar je u svemu tome platio najtežu cijenu.

Pa ako već taj argument vladajućima ne znači ništa i ako već žele biti legalisti onda barem ne bi smjeli kršiti pozitivne hrvatske propise jer će u tom slučaju oni i nitko drugi biti kršitelji zakona i rušitelji ustavnog poretka.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ulicu.html

[EdgarFranjul]

Spriječite SDP u gušenju demokracije! Potpišite peticije da ne izgubimo pravo na referendume!


Vlade naprednih država osluškuju puls naroda koji ih je izabrao, dok EU komisija omogućuje Europske građanske inicijative (ECI) kao instrument sudioničke demokracije za predlaganje zakonodavnih akatadok za to vrijeme Hrvatska slijedi primjer Sjeverne Koreje i ukida direktni oblik demokracije.

Nezadovoljni općim stanjem u državi, Hrvati se polagano bude iz sna i sneni bune protiv sustava koji im radi na štetu. Dok je većina Europe u prosvjedima na ulicama, pohvalno je da su se Hrvati pokrenuli makar i putem interneta. Na društvenoj mreži Facebook nastala je hrabra grupa posvećena lustraciji u Hrvatskoj. Grupa prikuplja i dijeli informacije o povezanosti pojedinih osoba iz javnog života s represivnim komunističkim aparatom te razotkriva mrzitelje Hrvatske koji uživanju u nanošenju štete državi.

Ovih dana se pred saborskim zastupnicima nalazio prijedlog promjena Ustava koji su političari sami predložili. Prijedlog je imao tri cilja, uvođenjem kvote prihvaćenosti onemogućuje se odlučivanje putem referenduma. Pljuvanje i ismijavanje volje građana koji su na referendumu izglasali kako smatraju, da se u državi u kojoj je 86% stanovništva katoličke vjeroispovjesti, brak zajednica između muškarca i žene.

Naravno, ne smijemo zaboraviti ni prijedlog Kukuriku koalicije koja uporno sprječava izručenje Josipa Perkovića njemačkom pravosuđu.

Usvoje li se promjene, na referendumu kojim se mijenja Ustav, prema prvom prijedlogu, više ne bi odlučivala većina od onih koji su glasali, već bi bilo potrebno da „ZA" promjenu Ustava glasa više od 50% od ukupnog broja birača! To bi značilo da ako na popisu za referendum bude 3.800.000 birača onda „ZA" mora glasati njih barem 1.900.001! Kratko i jasno: ''za džabe ste glasali, bit će po našem!''

Hrvatska se s predloženim rigoroznim kvotama dodatno udaljava od demokratskih zemalja zapadne Europe poput Islanda, Nizozemske, Francuske, Španjolske, Portugala i Norveške u kojima bez ikakvog kriterija izlaznosti građani na referendumu donose odluku većinom glasova osoba koje su pristupile glasanju.

S političarima imamo kolektivni ugovor o njihovim pristojnim primanjima, ali u njemu nema ni slova što moraju ili smiju za uzvrat. Ako je tvrtka u blokadi, da li oni padaju na minimalac ili volontiraju? Većina njih je shvatila kako je plaćena da preklinje i trijezni zavedeni narod.
Svoje 'plaćice' su ipak pošteno zaradili teškim radom i za njih je tu briga o drugima gotova.
Vlade naprednih država osluškuju puls naroda koji ih je izabrao, dok EU komisija omogućuje Europske građanske inicijative (ECI) kao instrument sudioničke demokracije za predlaganje zakonodavnih akatadok za to vrijeme Hrvatska slijedi primjer Sjeverne Koreje i ukida direktni oblik demokracije.

ECI omogućuje europskim građanima da putem svoje tipkovnice, internetom daju svoj potpis/glas. Dvije takve inicijative su skupile dovoljan broj pan-europskih potpisa („One of us" i „Water and sanitation are a human right! Water is a public good, not a commodity!") ,te dolaze direktno pred Europsku komisiju.

Pozicije velikih oduvijek se znaju. Oni koji ostaju su pet klubova zastupnika čiji će glas prevagnuti. Zato je na internetu osvanulo pet peticija usmjereno na tih pet klubova. To je pokušaj naroda da oživi zamrlog pacijenta i prizove njega i ove zastupnike k svijesti. Pošto jedna peticija može automatski slati emailove samo na jednu adresu, zato ima 5 peticija. Svatko tko ne bi želio čekati 1460 dana (4x365) kako bi izjavio svoje mišljenje, može ih potpisati. Traže se samo IME, PREZIME, (Croatia) i Zip Code (poštanski broj). U roku nekoliko sekundi navedeni tekst emaila stiže na email adresu.

Bitno je za naglasiti kako je potrebno svih pet peticija potpisati.

Vrijeme je da se fiskaliziraju ne samo tržnice na kojima bakice jedva zarađuju prodavajući sir i vrhnje, već i politička tržnica u Hrvatskom saboru! Već sada možemo zatražiti račun od svojeg saborskog zastupnika – upozorimo ih da ne glasaju za ono što će naštetiti demokraciji u RH!

1. Peticija HDSSB Ne oduzimajte narodu ... eferenduma
2. Nacionalne manjine Ne oduzimajte nar ... eferenduma
3. Laburisti Ne oduzimajte narodu demok ... eferenduma
4. Nezavisni Ne oduzimajte narodu demok ... eferenduma
5. Kosor_HGS Ne oduzimajte narodu demok ... eferenduma


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ndume.html

[EdgarFranjul]

Stožer osigurao dovoljno potpisa za uvrštavanje točke o registrima u rad sabora RH

Autor Stožer za obranu hrvatskog Vukovara
Četvrtak, 23 Siječanj 2014 13:30


REGISTRI-prikupljanje potpisa sabornika 22.01.2014.

Razvidno je kako je do sada osigurano 54 potpisa što je više no dovoljno za uvrštavanje točke dnevnog reda u saborsku proceduru, a sigurni smo da će do 01.veljače, do kada traje rok za potpise, broj istih svjedočiti o snažnom interesu za ovu temu i pokazati želju za istinom bez obzira na stranačku pripadnost

Na mjestu "rada" smo bili već u 8 ujutro, unatoč putu od 300 kilometara, kako nam netko ne bi promaknuo. Jedan dio stožera je prekinuo sudjelovanje na obilježavanju akcije Maslenica i potegao iz Zadra nazad u Zagreb, kako bi nazočili ovome činu.

Pokrili smo svih pet ulaza u Sabor.

Ekipe su snimale reakcije zastupnika, polako ćemo ih objavljivati na fb profilu i You Tube-u.

Evo kako su reagirali zastupnici narodne volje, kronološkim redom susreta.

Klub HDSSB je odmah po okupljanju primio izaslanstvo stožera, ukazao na potrebu usklađivanja nekoliko formulacija i potvrdio potpisivanje inicijative -to je 7 potpisa.

Zahvalu upućujemo gospodinu Draženu Đuroviću koji je na aktualnom satu koristeći frapantne fotografije Darka Pajčića ukazao na nedosljedno i protupropisno postupanje ministra policije i onih kojima dirigira, u ovome slučaju.

Klub HDZ-a je također primio izaslanstvo, potvrdio potpisivanje inicijative uz usaglašavanje pojedinih formulacija te zajamčio 43 potpisa

Peticiju je potpisao jedan zastupnik SDP-a, posebna pohvala hrabrosti gospodina Vedrana Babića koji svojim potpisom svjedoči da će istina srušiti sve politikantske barijere --- SDP - 1 potpis

Hrvatska stranka umirovljenika HSU, osvjetlala je obraz potpisom gospodina Željka Šempera -HSU -1 potpis

Hrvatska seljačka stranka -HSS -učinila je sve u njihovoj sadašnjoj moći - 1 potpis, gospodin Branko Hrg

HSP-AS- gospodin Ivan Šimunović -1 potpis.

Pripadnicima kluba HGS je urudžbiran materijal jer nisu bili na sjednici, očekujemo njihovu reakciju.

U pozitivnom ističem i zastupnicu Laburista Nansi Tirelli, koja nije potpisala ali je iznijela konstruktivne primjedbe i ukazala na moguća proširenja registara. Vjerujemo da će po usklađivanju potpisati inicijativu.

Zanimljiv je nastup Joze Radoša (HNS) koji se sa pripadnicima stožera zadržao u dužem razgovoru, nije uspio argumentirano pobiti potrebu ove inicijative, te odlučio primiti izaslanstvo stožera u uredu. Vjerujemo da je i on jedan od mogućih potpisnika u roku od 12 dana.

Nezavisni zastupnik don Ivan Grubišić se poslužio manipulacijom nedostojnom lika kojim se predstavlja javnosti. Pred Saborom nije mogao naći pravdanje za izbjegavanje potpisa, pa je najavio da će primiti izaslanstvo koje će mu preciznije obrazložiti inicijativu jer mu očito period od 23. prosinca 2013. nije bio dovoljno dug.

Dogovor je postignut za 10:30. Predsjednik stožera, osobno predvodi delegaciju koja mu se najavljuje na porti, on prvo odobrava ulazak, da bi dečki iz osiguranja naknadno to opovrgnuli uz ispriku da mu je zastupničko pitanje na redu. Provjerom redosljeda utvrdili smo da je u tome trenutku na redu bilo 14. pitanje. A pitanje Ivana Grubišića je po redosljedu bilo na 33. mjestu iz čega je vidljivo da je imao vremena.

Izrazito negativnim ocjenjujemo bahat i ponižavajući pristup velike većine pripadnika SDP-a,koji su energično odbijali potpisivanje izbjegavajući navesti barem jedan konkretan razlog.

Isti pristup pa čak i uvrede koristili su pripadnici HNS-a.

Vrlo osoran pristup pokazao je laburista Branko Vukšić, nesvjestan da stoji pred teškim invalidima, obiteljima stradalnika, pripadnicima vojnih, dočasničkih i časničkih struktura ZNG HV. -njemu na čast.

Još jednom napominjemo kako smo snimali reakcije i bit će objavljene kako na fb profilu, našoj grupi, tako i na You-Tube-u.

Hvala mnogim, nepoznatim ljudima koji su nam prilazili s riječima podrške, nećemo iznevjeriti.

S vjerom u Boga i hrvatski narod.

Stožer za obranu hrvatskog Vukovara


http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=11

[EdgarFranjul]

Švicarski 'ksenofobni' i hrvatski 'homofobni' referendum: Smije li EU kažnjavati građane?

Autor: M.H.
Datum: ponedjeljak, 10. veljače 2014. u 17:38

EU provodi sovjetsku politiku "ograničenog suvereniteta".

Švicarska i Hrvatska nemaju mnogo sličnosti, no referendum održan u nedjelju u toj prebogatoj zemlji, na kom su Švicarci tankom većinom odlučili uvesti imigrantske kvote, ima jednu poveznicu s nedavnim referendumom u Hrvatskoj o istospolnim brakovima. Oba su od strane dijela EU birokrata i "zdravih snaga društva" proglašena kršenjem vrijednosti EU i ljudskih prava. Portal "Index" je švicarski referendum nazvao "kontroverznim planom desničarskih populista", dok se o "homofobnom" referendumu u Hrvatskoj izjasnio još oštrije. Očito, kad su prije nekoliko godina, u vrijeme studentskih prosvjeda, ljevičari poput Mate Kapovića i Matije Babića zazivali direktnu demokraciju i mrmorili protiv parlamentarizma, pozivajući se često i na primjer Švicarske, nisu nešto ovakvo imali na umu.

Doduše, ovdje nema mjesta jamranju da bogati smiju što siromašni ne - pritisak na Švicarsku uoči referenduma je bio mnogo jači nego na Hrvatsku. Možda tako ne bi bilo da se radi tek o tome da Švicarci ne žele gladne Afrikance i Arape - no ovaj referendum se tiče prije svega građana EU, jer za ostale ionako važe strogi propisi kod useljavanja. Zato se Švicarcima ozbiljno prijeti, jer će njihov referendum imati vrlo konkretne ekonomske posljedice po EU, dok smo mi prošli uglavnom uz rezignirano slijeganje ramenima europarlamentaraca kako je to "unutarnja stvar" i gunđanje medija te nešto histeričnog vrištanja o povratku ustaštva i konc logora od strane domaćih "liberalibana" iz indexa i jutarnjeg. Nitko, naravno, neće pokrenuti invaziju protiv te alpske države, ali sankcije poput ukidanja statusa povlaštenog pristupa tržištu EU-a, na kojemu Švicarska ostvaruje oko 60 % svog izvoza, su vrlo izgledne.

Naime, Švicarska je, iako nije članica EU - jedva prihvatila i članstvo u UN - potpisala većinu trgovinskih sporazuma koje važe i za članice, a potpisala je i sporazum o slobodi kretanja. Tim sporazumom za Švicarsku važi što i za ostale članice EU - sloboda kretanja radne snage između nje i država EU.

"Iluzorno je misliti da bi se ponovno moglo pregovarati samo o slobodi kretanja. Sloboda kretanja je dio unutarnjeg tržišta, dio paketa. Ne može Švicarska izabrati samo ono što joj odgovara, a drugo odbaciti", rekla nam je dobro poznata povjerenica EK za pravosuđe, temeljna prava i državljanstvo, Viviane Reding, za koju znamo da je vrlo dosljedna kad se radi o poštivanju potpisanih sporazuma. Švicarska, valja priznati, ovim zapravo odbacuje jedan potpisani međunarodni ugovor koji je vezan i za ostale trgovinske sporazume, poput slobode kretanja roba. Švicarci su toga svjesni, i spremni su se odreći, treba li, trgovinskih sporazuma.

Na prvi pogled, nejasno je što Švicarcima smeta: nezaposlenost je niska, tek nešto preko tri posto, a doseljenici u pravilu nisu bučni balkanci niti zatucani pustinjski vehabije, već njemački IT i farmaceutski stručnjaci. No, u farmaceutskoj industriji, jednoj od najjačih u Švicarskoj, danas su gotovo pola zaposlenika stranci. Preko četvrtine stanovništva u toj zemlji od svega desetak milijuna stanovnika čine imigranti. U Švicarsku godišnje dolazi preko 80 tisuća emigranata, a čak četvrtina stanovnika su stranci. Na referendumu 2000. Švicarci su prihvatili biti dio jedinstvenog tržišta rada od 500 milijuna ljudi, danas to odbacuju. Zašto?

Europa danas nije onakva kakva je bila pred 14 godina. Krizu na jugu je dobrim dijelom platio i bogati sjever. Nitko u Švicarskoj nije očekivao takvu navalu stranaca. Nijemci, privučeni visokim plaćama, sele u Švicarsku, dok pak stalan priljev dobro plaćene radne snage podiže cijene nekretnina i troškove života, što se starosjediocima ne sviđa. Još manje im se sviđa konkurencija: "Nijemci dobivaju najbolje poslove i kupuju velike kuće", kaže jedan od protivnika useljavanja, i sam Nijemac. No, poslodavci i švicarska vlada imaju drugu logiku: sloboda kretanja je, kažu, ključ švicarskog ekonomskog uspjeha, jer omogućava poslodavcima da odaberu najstručniju radnu snagu iz cijele europe - što mogu, jer nude i najbolje plaće u cijeloj Europi. No, to ide na uštrb domaće radne snage, koja se suočava s jakom konkurencijom.

"Ukinuti slobodu kretanja radne snage bi imalo devastirajuće posljedice na naše tržište rada, jer naše inovativne kompanije ovise o vrhunskim stručnjacima", kaže Heinz Karrer, predsjednik poslovnog lobija Economiesuisse. Švicarski industrijski divovi poput farmaceuta Rochea i Novartisa kao i banaka poput UBS-a i Credit Suisse tradicionalno su kupovali visoku stručnu i specijaliziranu radnu snagu u inozemstvu: velikim sistemima i bankama ishod referenduma nikako ne odgovara.

No, uspjeh oba referenduma otvara pitanje: smije li EU kažnjavati građane jedne države zbog jasno iskazane demokratske volje? Ovdje principi liberalizma, dakle slobodnog tržišta i ljudskih i manjinskih prava, dolaze u sukob s principa demokracije. I više od toga: ovdje se radi o slobodi izbora s jedne strane, i nametanju određenih vrijednosti kao "univerzalnih", s druge. Ne treba čuditi da su isti ljudi koji su bili protiv referenduma u Hrvatskoj - kojim se štiti tradicionalna definicija braka - bili i protiv referenduma u Švicarskoj, kojim se štiti jedna mala država od globalnog slobodnog tržišta. Zašto mediji poput Jutarnjeg danas govore da se potpisani međunarodni sporazumi moraju poštivati čak i kad je te sporazume na referendumu opozvao narod koji ih je isto tako, na referendumu, i izglasao, dok su pričali o "zaštiti nacionalnih interesa" kad je Hrvatska trebala ispoštivati potpisani međunarodni sporazum i izručiti udbaša Perkovića, uz punu podršku naroda koji ne smatra da su ubojice Hrvata "naši obavještajci"? I zašto ljevičari poput indexa koji inače preziru "liberalni kapitalizam" brane "slobodno tržište" koje je temelj istog te pričaju o "ksenofobiji"?

Jer se ishodi referenduma kose s totalitarnim mentalnim sklopom. Jasno je da su i slobodno tržište i ljudska prava komponente istog vrijedosnog sustava i da su međusobno povezani: uvijek mora postojati neka religija ili ideologija koja će opravdati određene socioekonomske odnose, određenu hijerarhiju, određen način privređivanja pa i iskorištavanja. Koliko god da je on definiran tehnologijom, uvijek mu je potrebno ideološko pokriće.

Zato je nedopustivo da narod, bilo švicarski bilo hrvatski, glasa protivno interesima Goldman Sachsa i eurobirokrata, potpomognutih raznim "euroljevičarima" koji, braneći "ljudska prava", zapravo brane jedan nakaradni ideološki temelj svega onog protiv čega misle da se bore. I u borbi protiv "ksenofoba" i "homofoba" reagirat će na jedini način na koji znaju: uvredama i prijetnjama.

A još manje je dopustivo da ishodi referenduma budu protivni osnovnom principu eurobirokracije - ignoriranju volje većine, jer u bankrotiranim i prezaduženim europskim državama, čije su ekonomije strogo kontrolirane od banaka i središnjih vlada, samo nekolicina "prosvijećenih" boraca za ljudska prava i ni od koga izabranih političara jedini znaju što je najbolje za sve. Zato će demokratsko izjašnjavanje na referendumu uvijek biti na udaru "zdravih snaga", s jednom bitnom razlikom: u Švicarskoj ipak postoji nekakva demokratska tradicija pa tamo, za razliku od Hrvatske, bar nitko ne traži ukidanje institucije rerferenduma jer mu se ne sviđa rezultat.

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... adane.html

[DeeJay]

Svaka čast Švicarcima, trebali su to i ranije odlučiti. Tamo negdje ranih osamdesetih mi je rečeno da u Švicarskoj jednu petinu stanovništva čine stranci i ljudi (Švicarci) su bili jako zabrinuti zbog toga. Stvarno, na ulicama, u javnom prijevozu, po trgovinama, gdje god se nađeš slušaš masu stranih (ne-Švicarskih) jezika. EUropski lajavci samo petljaju, ovdje se radi o useljavanju a masa Nijemaca, na primjer, su dnevni migranti, ujutro dođu na posao u Švicarsku, navečer spavaju u svome krevetu u Njemačkoj. Švicarce muče azijski i afrički useljenici jer ma kako im ovi trebali za najteže poslove sa dna ljestvice svjesni su razornog djelovanja tradicije, kulture, religije tih doseljenika jer se oni niti ne pokušavaju uskladiti sa kulturom i običajima zemlje u koju su došli. Ne, oni stvaraju geta u koja nije ugodno ući. Danas više nije za ženu ni malo ugodno, ni po danu, da sama prođe duž Langstrasse u Zürichu, a takvih ulica u tom gradu ima sve više, nije bolja situacija ni u drugim gradovima, Pokuša li čovjek preći rijeku Limat malim mostićem pored Kornhaus Brücke u Zürichu mora paziti da ne nagazi na koju iglu jer ih je tu bezbroj razbacano nakon uporabe, o skupinama mladih Albanaca s Kosova na prostoru improviziranog autobusnog kolodvora nedaleko Hauptbahnhofa na kojem se parkiraju autobusi sa prostora ex YU da ne govorim, svi oni, naravno, dilaju drogu i vode prostituciju... I tako dalje, i tako bliže... Švicarci se s pravom osjećaju sve ugroženijima jer uz njihov natalitet naspram nataliteta muslimana što su uglavnom svi Azijati i Afrikanci, te Albanci, nemaju ni malo razloga za optimizam. Ne zaboravimo Bugare i osobito Rumunje, gdje oni dođu kriminal bukne k'o šumski požar. Pa što bi trebali uraditi? Upravo to što su uradili. Ne brine mene da će neki Nijemac ili Francuz, Talijan ili Belgijac imati problema za useljenje jer iz tih zemalja dolaze uglavnom visokoobrazovani ljudi sa kulturom bliskom kulturi Švicaraca. I govore jedan od jezika koji su službeni u Švicarskoj. I znaju se ponašati... I raditi...

[EdgarFranjul]

What the Fire Commander said!

For those who understand, no explanation is needed.
For those who do not understand, no explanation is possible.
Not fair to make judgment of this,
until you see what the Fire Commander says!!!!

In Macquarie Fields, NSW, a 4-flat housing trust property was destroyed by a fire.

Untitled attachment 000251.jpg (46.15 KiB) Viewed 4881 times

A Maori family of 9, all unemployed gang members, lived on the right first floor flat. They died.
An Islamic group of seven welfare cheats, all illegally in the country from Pakistan , lived on the right ground floor flat. They, too, all perished.
Five Aboriginals, all ex-cons lived on the left ground floor. They, too, died.
A white couple lived on the left first floor flat.
The couple survived the fire.


Various multicultural agencies were furious!!They flew into Sydney and met with the fire commander. On camera, they loudly demanded to know why 21 Maoris’, Muslims and Aboriginals all died in the fire and why only the white couple lived?

Untitled attachment 000282.jpg (40.98 KiB) Viewed 4881 times

The Fire Commander said, "They were at work."

[DeeJay]

That's it!

[EdgarFranjul]

BIRAJMO ZASTUPNIKE IMENOM I PREZIMENOM 21.9.-5.10.

19:44, 15.09.2014.


Pokušaj zaustavljanja referendumskog izjašnjavanja birača je kršenje temeljnih načela demokracije

“Pokušaj zaustavljanja referendumskog izjašnjavanja birača o inicijativi „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom“ predstavlja kršenje temeljnih načela demokracije. Privremena zabrana – moratorij – izjašnjavanja birača o demokratiziranju izbora ne može se opravdati niti životnom niti pravnom logikom”, priopćili su iz Građanske inicijative “U ime obitelji”.

Nemaju ovlasti, niti pravo

Predstavnici naroda, zastupnici u Hrvatskom saboru, nemaju ovlasti niti pravo, zabraniti narodu koji predstavljaju da se izjasni o tako važnom pitanju kao što je promjena nepravednog izbornog sustava koji koči ulazak novih i sposobnih zastupnika odgovornih biračima u Hrvatski sabor, ističe se u priopćenju.


U izradi referendumskog pitanja sudjelovali najbolji pravni stručnjaci

Također podsjećaju da se izborna načela nalaze u ustavima 19 europskih zemalja, te da u pripremi referendumskog pitanja inicijative „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom“ sudjelovali su najbolji pravni stručnjaci.

Predsjednik Josipović, GONG, SDP i HDZ

Izjašnjavanje birača koje započinje u nedjelju, 21. 9. i traje do nedjelje, 5. 10. odvija se prema istom Zakonu o referendumu prema kojem je provedeno i izjašnjavanje hrvatskih birača o ulasku u Europsku uniju. Nadamo se da su ovakvi prijedlozi predsjednika Josipovića, GONG-a te vodstava SDP-a i HDZ-a na Međunarodni dan demokracije izraz nesnalaženja u novoj situaciji – da hrvatski građani koriste pravne mogućnosti koje im stoje na raspolaganju i predlažu bolji i pravedniji izborni sustav, zaključuje Građanska inicijativa.

Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/pokusaj-zausta ... mokracije/

[EdgarFranjul]

BROJKOM NA HAJKU: STRANAKA BI ZAPRAVO BILO MANJE

12:45, 17.09.2014.



Mr. sc. Bonacci: Tko se boji praga još?

Već i površna kvantitativna analiza očekivanoga učinka promjene izbornih pravila, koje kao referendumsku inicijativu predlaže udruga „U ime obitelji“, pokazuje da bi – unatoč brojnim i vrlo glasnim medijskim povicima o tom kako bi snižavanje izbornoga praga dovelo do „katastrofe demokracije“ u Hrvatskoj, ishod bio upravo obrnut – stranaka u Saboru bilo bi manje i one bi istodobno bolje predstavljale interese biračkoga tijela nego što je to sada slučaj. Štoviše, danas u Saboru imamo više od dvadeset različitih političkih opcija, što je dvostruko više nego što bismo imali da su se prošli izbori održali prema novopredloženim izbornim pravilima.

Proteklih tjedana usputno i potiho, a proteklih nekoliko dana sve izravnije i glasnije, hrvatskim se medijskim prostorom počela širiti prava hajka na novu referendumsku inicijativu udruge „U ime obitelji“. Brojni politički akteri sa svih strana političkoga spektra uprli su se na zadnje noge ne bi li neupućenim hrvatskim građanima pojasnili kako bi izmjene izbornoga zakonodavstva predložene referendumom mogle biti pogubne.

Od tri točke koje referendum predlaže – uvođenje preferencijalnog glasanja, zabrana predizbornih koalicija te spuštanje izbornoga praga sa sadašnjih 5% na 3%, politički dušobrižnici prstom najviše upiru u onu zadnju. Njezino usvajanje, vele, dovelo bi do toga da bi sabornicu okupirao velik broj (isti procjenjuju na od tridesetak naviše) sitnih strančica i neovisnih lista, što bi pak onemogućilo sastavljanje bilo kakve imalo stabilne vlade te golemu količinu poslijeizborne koalicijske trgovine, naravno sve na štetu hrvatskih građana.

Međutim, kako će jednostavna analiza u nastavku pokazati, novopredložena izborna pravila napravila bi upravo obrnuto – smanjila bi broj parlamentarnih političkih opcija (stranaka i neovisnih lista/kandidata) u odnosu na broj koji danas imamo, a ujedno bi značajno konsolidirala i u političkom smislu poboljšala i poziciju i opoziciju te sabornike dugoročno učinila odgovornijima prema građanima. A u tome nema ama baš ništa loše.


Brojkom na hajku

Pogledajmo brojke. Dakle, ako bi se – kako to uglas dramatično upozoravaju i „ljevica“ (preko Peđe Grbina, SDP) i „desnica“ (preko Milijana Brkića, HDZ) i „građanska Hrvatska“ (preko Dragana Zelića, GONG) – i dogodilo da se Sabor do vrha nakrca „mini-strankama“ koje prijeđu izborni prag tek zahvaljujući njegovu spuštanju sa sadašnjih 5% na 3%, koliko bi to maksimalno stranaka u Saboru moglo biti, uzimajući u obzir izborna pravila i političku scenu koju danas imamo u Hrvatskoj?

Da bi se to vjerodostojno pokazalo dovoljno je samo pogledati konačne rezultate prošlih parlamentarnih izbora i izračunati koliko bi stranaka, da je prag tada bio 3%, ušlo u Sabor.

Prema tim rezultatima, broj izbornih lista koje su osvojile više od 3% glasova u pojedinoj od deset „običnih“ (bez dijaspore i manjina) izbornih jedinica iznosi između 4 (u X. izbornoj jedinici) i 8 (u VII. Izbornoj jedinici). Uz liste vezane uz dvije najveće stranke (HDZ i SDP), dodatne liste koje bi prešle „sniženi“ prag u barem jednoj od izbornih jedinica donijele bi mogućih dodatnih 16 parlamentarnih stranaka. Pri tome treba imati na umu da to što lista prelazi izborni prag ne znači automatski da će dobiti i mandat. Također, neke od dodatnih stranaka (poput BUZ, PGS i HRS) u svim su izbornim jedinicama nastupale kao koalicija, tako da u konačnici ne bi nužno svaka od njih stvarno i dobila saborskoga zastupnika.

No razmotrimo za stranke idealnu situaciju da ako lista na kojoj se stranka nalazi u bilo kojoj izbornoj jedinici prijeđe izborni prag, svaka od članica koalicije na listi dobije barem po jednoga zastupnika. U tom slučaju, broj stranaka i neovisnih lista/kandidata koji bi s novim pragom i starim izbornim rezultatima po listama ušli u Sabor bio bi ukupno 23 i to redom: SDP, HNS, IDS, HSU, HDZ, HGS, DC, Hrvatski laburisti, HSLS, HSS, HSP, HSP-AS, HČSP, ZDS, BUZ, PGS, HRS, ZS, Stranka penzionera, HS-NS, Ladonja, NL Ivana Grubišića te NL Stipe Petrine.
Dakle, brojka koja je osjetno manja od brojke od 30+ stranaka „prorokovane“ od dežurnih političkih dušobrižnika.

Coalitio interrupta

Pogledajmo međutim sada koji bi dodatan učinak na raspodjelu mandata imala mjera zabrane predizbornih koalicija.
Procjenu toga učinka može se napraviti pregledom rezultata najnovijeg CRO Demoskop istraživanja javnoga mnijenja o političkim preferencijama hrvatskih građana. Dovoljno je pogledati koje se od stranaka navedenih na tom popisu uopće izrijekom ne pojavljuju na CRO Demoskopovu popisu – što znači da je potpora građana tim strankama danas toliko niska da one za birače praktično „ne postoje“ pa se slobodno može pretpostaviti da te stranke same za sebe (bez predizbornoga koaliranja) ne bi prešle niti prag od 3%.

Takvih stranaka s gornjega popisa čak je 12: HGS, DC, HČSP, ZDS, BUZ, PGS, HRS, ZS, Stranka penzionera, HS-NS, Ladonja te NL Stipe Petrine.

Sve u svemu, da se danas održe parlamentarni izbori, od prvotne 23 stranke s početnoga popisa, prema pravilima koja predlože „U ime obitelji“, u Sabor bi ušlo njih najviše jedanaest (11). Dopustimo da bi se njima priključila i pokoja „nova zvijezda“ poput OraH-a ili NL Milana Bandića, ali takvih bi ne bi bilo više od dvije do tri. Istodobno, neke od postojećih stranaka (poput HNS-a, HSLS-a i Hrvatskih laburista) bi što radi transparentne sklonosti jeftinoj političkoj trgovini, što radi sklonosti internom kavganju i cjepkanju lako mogle i nestati s političke scene ako bi morale nastupati samostalno: dakle od njih deset, dvije do tri bi mogle i nestati. Sve u svemu, na koncu bismo brojku parlamentarnih stranaka zaokružili na desetak.

Manje je više

No vratimo se sada korak natrag, pa pogledajmo koliko danas uopće imamo parlamentarnih stranaka.
Prema službenim podatcima u Saboru trenutno, ako ne brojimo stranke nacionalnih manjina koje se biraju putem zasebne izborne jedinice, sjede predstavnici trinaest (13) stranaka i deset (10) neovisnih zastupnika. Kako svaki od neovisnih zastupnika zapravo predstavlja zasebnu političku opciju, sve skupa dakle danas u Saboru imamo više od dvadeset različitih političkih opcija, što je – vidi vraga – dvostruko više nego što bismo, kako je upravo pokazano, imali da su se prošli izbori održali prema novopredloženim izbornim pravilima (prag 3%, ali bez predizbornog koaliranja). Kako to tumače naši politički dušobrižnici s početka teksta? Valjda onom „manje je više“…

Novo novo novo vrijeme

Naravno, naivno bi bilo za očekivati da će sljedeću Vladu sastavljati bilo tko osim HDZ-a ili SDP-a. Nova izborna pravila – a osobito snižavanje izbornog praga na 3% – sigurno ne bi ni na koji radikalan način utjecala na to. Jedino „radikalno“ što bi referendumom predložene promjene imale za posljedicu jest podizanje unutarstranačke demokracije u tim dvjema velikim strankama, a što je dobra stvar, premda se, naravno, sadašnjim stranačkim vodstvima to nikako ne sviđa.

Preferencijalno glasanje „počistilo“ bi izborne liste obiju stranaka na način da bi u Sabor napokon uvelo sposobn(ij)e i radišn(ij)e članove tih stranaka – kojih u obje ove velike stranke svakako ima u velikom broju – a ne (stranačkim šefovima) podobne. Šefovi obiju ovih stranaka, s obzirom na potporu koji sada imaju među građanima našli bi se nakon prebrojavanja glasova na puno nižim mjestima od onih koja su si sami namijenili, i sasvim moguće da uopće ne bi niti dospjeli u Sabor.

To pak znači da uskoro nakon izbora, neovisno o tome koja ih od dviju stranka „dobije“, obje stranke dobile novo vodstvo, te bi na čelna mjesta mogli doći drugi članovi tih stranaka koji svoj autoritet u stranci ne bi temeljili na strahovladi i uvjetovanju političke karijere poslušnošću, nego istinskom popularnošću utemeljenoj na političkom vizionarstvu, marljivosti, dokazanoj sposobnosti i razvijenim liderskim vještinama. A onda bi za pet do deset godina (tj. još jedan do dva izborna ciklusa) Hrvatska konačno mogla postati uređena demokratska država.

Izvor: Narod.hr/Portal Connect znanost.org

http://narod.hr/hrvatska/bonacci-tko-se-boji-praga-jos/

[EdgarFranjul]

Ivan Miklenić

Kucnuo je čas

Bitno je zapaziti kardinalovo isticanje da »prilike ne dopuštaju odgađanje«, drugim riječima da je ovo povijesni trenutak u kojem se moraju početi događati promjene za opće dobro. Taj jasan crkveni stav sigurno se ne će svidjeti političkim strankama koje se protive referendumu i nužnim promjenama izbornoga sustava pa obmanjuju javnost.

Koliko god mediji odvraćali pozornost javnosti od brojnih neriješenih problema u suvremenoj Hrvatskoj i koliko god baš zbog toga svakodnevno nametali predizbornu kampanju za predsjednika države, koja uopće nije raspisana, niti je poznato tko će se sve službeno natjecati za tu funkciju, ne mogu potpuno ignorirati inicijativu građanske udruge »U ime obitelji« za referendum za biranje političara s imenom i prezimenom. Ta inicijativa već je sada postigla važan uspjeh jer se na političkoj sceni dogodilo svrstavanje političkih stranka za inicijativu odnosno protiv nje pa je na taj način već sada biračima jasnije komu je stvarno stalo do boljitka funkcioniranja političkoga sustava i da se na taj način počinje mijenjati stanje u državi, a komu je u interesu da se promjena ne dogodi i da se promjene još više odgode, jer one, ipak, kad-tad moraju doći, a opće dobro zahtijeva da to bude što prije.

Istup predsjednika saborskoga Odbora za Ustav i poslovnik u Kastvu u subotu 13. rujna otkrio je da u vladajućoj koaliciji raste strah od promjena koje zagovara inicijativa »U ime obitelji« i da će zato vladajući upotrijebiti sva sredstva da onemoguće tu inicijativu.

Kako prenosi nedjeljni Novi list, predsjednik toga Odbora je rekao: »Inicijativa udruge 'U ime obitelji' o promjeni izbornog sustava je vrlo opasna. Referendum o preferencijskom glasovanju koji traži Željka Markić doveo bi do posvemašnjeg kaosa u političkom sustavu zemlje zbog prijedloga da se izborni prag snizi na tri posto, te da se zabrane predizborne koalicije. To je prijetnja političkom sustavu Hrvatske, a u situaciji kad imamo ekonomskih problema zadnje što nam treba jest kriza političkog sustava.« Također je, prema istom izvoru, rekao da je »predloženo pitanje nedopustivo i štetno«.

Te riječi treba razumjeti kao govor s pozicije stranačkih političkih stavova, a nipošto ne kao govor s pozicije Odbora za Ustav, koji bi trebao imati u prvom planu državne, a ne stranačke interese. Ako taj političar kaže da je ta inicijativa opasna, nedopustiva, štetna, onda to znači da je opasna, nedopustiva i štetna za njegovu političku stranku, a mediji, jer su mahom instrumentalizirani, tu bitnu činjenicu prešućuju. Naime, može li se opća javnost bojati izbornoga zakonodavstva kad je danas gotovo svima dobro poznato da postojeće izborno zakonodavstvo omogućava da se parlamentarnim izborima ne događa nikakva stvarna, kvalitativna promjena u upravljanju zemljom, kad je gotovo svima jasno da se mijenjaju samo imena političara na funkcijama, ali ne i njihovo djelovanje?

I optužbu da ta inicijativa »ruši politički sustav« treba ispravno razumjeti da zapravo ruši toj stranci poželjan politički sustav, a ne politički sustav kao takav, jer politički sustav, osobito u mladoj i nezreloj demokraciji, nikada nije nedodirljiv, već ga je nužno u demokratskoj proceduri izgrađivati i poboljšavati.


Nije teško razumjeti strah da bi i ta stranka, kao i druga najveća stranka koja se također protivi tom referendumu, po novom izbornom sustavu ostala bez velikoga broja pripisanih glasova. Npr. na prošlim parlamentarnim izborima čak 25 posto glasova pripisano je strankama koje su ušle u Hrvatski sabor premda im ti glasovi po izvornoj namjeni nikada nisu bili namijenjeni, štoviše bili su glasovi protiv tih stranka. Promjena dosadašnjega političkoga sustava u tom dijelu baš zbog toga je nužna, i što ga više pojedine važne političke stranke odbijaju, to ga je urgentnije promijeniti jer je to jedini način da se u Hrvatskoj stvarno promijene potrošene i mentalitetom prošlosti inficirane političke garniture, a s njima onda i način upravljanja zemljom.

Nakon što su biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine, zalažući se za opće dobro cjelokupnoga hrvatskoga društva, sa svoga susreta u Križevcima iskazali potporu toj građanskoj inicijativi za promjenu izbornoga zakonodavstva, još su eksplicitniji bili Stalno vijeće Hrvatske biskupske konferencije u priopćenju sa sjednice u ponedjeljak 15. rujna te kardinal Josip Bozanić, koji je u homiliji na 283. zavjetnom hodočašću vjernika grada Zagreba u Mariju Bistricu doslovno rekao: »Prilike ne dopuštaju odgađanja jer u pitanju je opće dobro. A da bi se promicalo opće dobro, potrebno je i neprestano obnavljati vlastiti politički i društveni poredak. Potrebni su nam novi ljudi, naše društvo treba više povjerenja dati mladima, osposobljenim članovima društvene zajednice. Stoga nas raduju inicijative hrvatskih građana, posebno vjernika laika, koje se u posljednje vrijeme sve više pojavljuju, jer ne žele ostati indiferentni za potrebe našega društva, posebno običnoga čovjeka i onih koji su zakinuti u svojim pravima.«

Kardinalova izrečena poruka više je nego jasna i iskaz je stvarne i dobronamjerne skrbi za dobro čitavoga hrvatskoga društva. Bitno je zapaziti kardinalovo isticanje da »prilike ne dopuštaju odgađanje«, drugim riječima da je ovo povijesni trenutak u kojem se moraju početi događati promjene za opće dobro. Taj jasan crkveni stav sigurno se ne će svidjeti političkim strankama koje se protive referendumu i nužnim promjenama izbornoga sustava i koje obmanjuju javnost da se ne može na taj način mijenjati izborno zakonodavstvo ili da to vodi u »apsolutni kaos«, a to je još jedna potvrda da hijerarhijska Crkva u Hrvatskoj gleda na opće dobro, a ne na stranačke interese ikoje političke stranke. Političari, ako žele dobro Hrvatskoj i svim njezinim građanima, bez poteškoća će moći nakon usvojenih predloženih ustavnih promjena glede izbora uspostaviti zdraviji, učinkovitiji i bolji politički sustav od postojećega, koji su sve koalicijske vlade od 2000. godine višestruko kompromitirale i zlorabile za svoje interese, a protiv interesa općega dobra za sve hrvatske građane.

http://www.glas-koncila.hr/index.php?op ... s_ID=25237