Velika pljačka Hrvatske

[EdgarFranjul]

Vesna Balenović: Slavko Linić je još 2003. INA-u poklonio Mađarima za beznačajan novac


Srijeda, 23 Listopad 2013 09:50

Vesna Balenović, predsjednica udruge "Zviždač" oglasila se priopćenjem za javnost u kojem je prozvala Slavka Linića, okrivljujući ga da je INU praktički poklonio MOL-u još 2003. godine za beznačajan novac.


Priopćenje donosimo u cijelosti:

„Prateći tekstove i izjave vezane uz INU i MOL prosječan građanin zaključio bi da je Slavko Linić jedan od rijetkih hrvatskih vitezova, političara i ministara koji je nepokolebljivo i hrabro stao u obranu hrvatskih interesa. Do takvog zaključka došli bi jedino ako znamo čitati samo velika slova, a mala slova i između redaka ne. Prava istina je da Slavku Liniću u privrženosti mađarskim interesima nije ravan niti, u narodu omraženi ban Khuen Hedervari.

Što misliti o čovjeku koji je s prijateljima stratešku energetsku kompaniju poput INE „poklonio" davne 2003. godine strancima za beznačajne novce, pri tome zatajivši veliku vrijednost plinskih polja u Siriji. Prodajom 25% plus jedne dionice INE stvorio je prostor da se stranci koruptivnim metodama poput crvotočine uvuku i ovladaju cijelom kompanijom.

Kada sam ga 2001. godine u njegovom uredu na Markovom trgu kao potpredsjednika Vlade zaduženog za gospodarstvo i predsjednika Nadzornog odbora INE osobno upozorila na kriminal, što je učinio? Ništa! Dozvolio je da mi direktori prozvani za kriminal daju trenutan izvanredan otkaz sa zabranom ulaska u INU. Za pretrpljene duševne boli Linić i direktori tražili su od mene po 100.000 kuna i zatvorsku kaznu. Govorio je da lažem! Nakon 11 godina mog progona od strane najmoćnijih i najbogatijih ljudi Hrvatske oglasio se konačno i Mladen Bajić! U pisanom priopćenju DORH-a od 17.3.2011. godine stoji da su provedenim izvidima potvrdili navode moje kaznene prijave o postojanju kaznenih djela počinjenih od strane odgovornih osoba, zbog čega je u INI nastala velika materijalna šteta. Bajić je dokazao da Linić nije nadzirao zakonitost poslovanja, što mu je bila dužnost.

Što se dogodilo nakon priopćenja Dorh-a? Opet ništa! Ja sam i dalje ostala izbačena na ulici i ne radim a Slavko Linić koji bi trebao odgovarati za kriminal na koji je bio upozoren kao predsjednik Nadzornog odbora, bez ikakvih posljedica postavljen je u novom mandatu za ministra Financija. Linić zaboravlja da je lopovima koje godinama štiti mjesto u zatvoru, a poštenim i hrabrim zviždačima mjesto na poslu!

Liniću za odlazak s političke scene nije dovoljna niti istraga koju ovih dana protiv njega provodi talijanska financijska policija, nakon ozbiljnih optužbi da je na svoj račun otvoren u jednoj tršćanskoj banci primio mito u iznosu od 27.000 USD kako bi pogodovao pri prodaji Ininih tankera i prepuštanju prijevoza naftnih derivata Jadranom privatnom prijevozniku. Naše korumpirane političare očito nema snage maknuti s vlasti i procesuirati hrvatsko pravosuđe, već taj posao za nas mora odraditi Talijansko, Finsko i druga europska pravosuđa, koja još uvijek funkcioniraju pravedno, profesionalno, nepristrano i dosljedno.

Dok kao ministar financija mikroskopom kopa po džepu hrvatskih građana, nebi li ubrao koju lipu više, kao pravi mađarski domoljub MOL-u poklanja milijarde. Kako? Tako da INI, u kojoj mađarski MOL vodi glavnu i jedinu riječ, dozvoljava vađenje hrvatske nafte i plina uz ponižavajuće nisku rudnu rentu. Rudna renta iznosi u Rusiji 22%, u Sloveniji 18%, u Bugarskoj i Turskoj 12,5% a u Mađarskoj 12%.U Hrvatskoj je donedavno rudna renta iznosila 3,6%, a sada je na starim nalazištima 5%. Zašto nas pred strancima naši političari poput Slavka Linića stavljaju u kolonijalni i potčinjeni položaj. Kako će nas i naša nacionalna prirodna bogatstva cijeniti strani partneri, ako ih ne znamo cijeniti niti mi sami.

Eksploatirajući naše rudne resurse i prodajući nam robu INA je prošle godine zaradila milijardu kuna. Od takve kompanije, poput INE Linić nezna naplatiti pristojnu rudnu rentu, ali će za lipu do propasti ili zatvora progoniti male poduzetnike i kumice sa placa.
Ako mađarska Vlada na ime rudne rente u Mađarskoj od MOL-a naplati 12%, onda minimalno toliko treba tražiti i hrvatska Vlada za rudnu rentu u Hrvatskoj. Sve drugo je izdaja, dodvorničko pogodovanje strancima, rasprodaja i nepoštivanje vlastitog nacionalnog bogatstva.

Ako se Mladen Bajić poigrava Hrvatskom i hrvatskoj političkoj eliti na vlasti tolerira i prašta kriminal, hrvatski narod ne smije spavati, ne smije dozvoliti kriminal i progon hrabrih zviždača koji se usude glasno usprotiviti nepravdi, lopovluku i grabežu nacionalnog bogatstva. Hrvatska hitno mora dići svoj glas, dok još nije prekasno“.



M.M.

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... a&Itemid=9

[EdgarFranjul]

Landeka: 'Zakonodavstvo kreće prema pljački privatne imovine'


Banke vani kao prvo nemaju takvu visoku i neprimjerenu kamatnu stopu. Mjesečna rata primjerena je visini primanja pa ne dolazi do prezaduženosti i problema otplate.

Nada Landeka i njena udruga "Veronika Vere" godinama se bori za zaštitu klijenata banka i poznaje ovhe i ovršne probleme bolje od nekih odvjetničkih ureda. Njena iskustva su me privukla, kako bi svatko u ovoj zemlji našao po neku informaciju za svoju muku. Kao što se u jednoj reklami se govori; "da nema Hrvata koji bar jednom nije probao ćevape sa lukom", čini se da uskoro neće biti čovjeka koji u Hrvatskoj nije imao bar jednu ovrhu.

Recite nam par riječi o sebi odnosno, o svom radu i u kojoj je to domeni zanimljivo za naše društvo?

2012. godine, kao kuma Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Mostaru, dobila sam povelju i zahvalnicu radi zalaganja na povezivanju Hrvata širom svijeta i na pomoći u osnivanju HAZUD Mostar. Od Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori Basel dobila sam priznanje Uzor žena, zbog mojeg zalaganja na promicanju Hrvatske i hrvatstva u svijetu te zbog mojeg djelovanja na povezivanju domovine i dijaspore. Osnovali smo HAZUD u Hrvatskoj unatoč svim zakonskim preprekama i problemima i to nakon punih 25 godina pokušaja registracije. Tajnica sam HAZUD u Hrvatskoj i tajnica Hrvatskog svjetskog sabora Dijaspore koji me imenovao i voditeljem tima za pravo i pravosuđe unutar HSSD-a. Autor sam nagrađivanih priča i kolumni, što životnih što političkih, a moje pjesme čitane su i objavljivane u časopisima naših iseljenika čak i u Kanadi i u Srbiji (gdje je moja slikovnica Buba Marina Čarobna šuma određena kao službena lektira).

Zanima nas vaše tumačenje ovršnog zakona i koliko je opasan za građanstvo?

Postojeći ovršni zakon iz više razloga nije ustavan. Obrazložiti ću to na slijedeći način: Ustav a i Ovršni zakon propisuju da se mora voditi briga o dostojanstvu ovršenika. Ovršenik je u ovršnom postupku totalno nezaštićen. Počevši od ovrhe na novčanim sredstvima koju žalba ne odgađa, a najčešće sve do blokade računa niti ne znaju od koga i zašto je "sjela" ovrha, zatim do prodaje nekretnine za njenu procijenjenu vrijednost bez obzira na visinu preostalog duga ovršenika prema ovrhovoditelju, ovrhe na cjelokupnoj imovini i na koncu grube i bezobzirne deložacije iz domova koji od hrvatskih građana stvaraju sirotinju i socijalne slučajeve.

Kako se pomoći u zaštiti od ovoga ovršnog zakona?

Redovnim primanjem sve pošte koja dolazi na adresu ovršenika, pravovremenim pisanjem žalbe odmah po zaprimanju rješenja. Ako ovršenik nije dobio rješenje, svakako mora otići u FINU i podići ga a od tada teče rok od 8 dana za žalbu. Tijekom dužničkog odnosa treba pokušati postići dogovor sa vjerovnikom. Ponuditi mu obročno plaćanje, zamjensku nekretninu umjesto stana u kojem živi ovršenik. Svakako voditi računa o tome koliko je duga otplaćeno i koliko je još duga preostalo jer redovito dolazi do netočnih obračuna, ili čak do odbijanja prikaza tekućeg stanja od strane vjerovnika.

Kuda kreće naše zakonodavstvo u smislu zaštite privatne imovine?

Na žalost, rekla bih da sve vodi k potpunoj pljački privatne imovine. Trend ovršnih postupaka nad privatnom imovinom to za sada nedvojbeno pokazuje. Ovršenici su potpuno nezaštićeni i nalaze se u bezizlaznom položaju. Osim što nemaju radno mjesto i redovna primanja, postoji mogućnost i da posljednju sigurnu luku – svoj dome izgube, iako Ustav jamči svakom građaninu pravo na rad i primanja iz svojeg rada.

Kakva su vaša iskustva sa ponašanjem banaka u Eu u odnosu naša iskustva zaštite klijenata?

Banke vani kao prvo nemaju takvu visoku i neprimjerenu kamatnu stopu. Mjesečna rata primjerena je visini primanja pa ne dolazi do prezaduženosti i problema otplate. Dužnici u EU imaju stabilna radna mjesta i teško je uspoređivati druge zemlje s našom, kad je gospodarska situacija bitno drugačija. No pouzdano znam da većina zemalja ne vrši deložacije građana iz njihovih stanova, već im prepušta opciju da sami prodaju svoju nekretninu, po realnoj tržišnoj cijeni i da tako namire dug prema banci, a od ostatka sredstava mogu dalje živjeti. Kod nas na žalost, sve vodi otimačini nekretnina. To je naročito bilo vidljivo u periodu kada su se nekretnine mogle prodavati bez ograničenja najniže vrijednosti, što je na sreću ukinuto. A afera s kreditnim uredima to neosporno i dokazuje, gdje su na stotine trgovačkih društava pod krinkom investicija sklapale lihvarske ugovore isključivo s namjerom da se nekretnina što prije da u prodaju. Dokaz tome je i činjenica da je punomoćnik tih investitora upravo odvjetnik koji je otvorio svoju vlastitu agenciju za nekretnine.

Samo Hrvatska ima FINU i način komunikacije sa financijama na taj način, kako vi gledate na taj problem?

Za mene je FINA kao takva uopće nepotrebna. Mislim da je Vlada imala problem radne snage u naslijeđenoj SDK, potom ZAP-u, pa se preimenovalo u FINU kako ne bi ljudi ostajali bez posla. No otvaranjem brojnih banaka u kojima se nastavio vršiti platni promet, suludo je plaćati takav aparat koji u stvari nadzire provedbu blokade žiro računa i naplatu. Pa to svaka banka može provesti sama. OIB bi trebao funkcionirati na način da sudovi putem OIB-a imaju informaciju gdje građanin ima otvoreni račun, i da se direktno od suda, nakon proteka žalbenog roka takav račun može blokirati ako za blokadu ima osnova. FINA nepotrebno oteže postupak naplate i dužnike dovodi u vrlo nezgodne situacije. Konkretno, imate na računu daleko više sredstava nego li iznosi ovrha, ali zbog tehničkih problema račun vam ostaje blokiran nekoliko dana jer FINA, banke i sudovi nemaju iskoordiniranu suradnju. FINA neće, iako je dug u cijelosti podmiren, deblokirati račun ako sud nije dostavio podatke da je ovrha obustavljena, ili je dug namiren, a imamo i slučaj da ne postupa po pravomoćnim sudskim presudama već samovoljno nastavlja blokadu žiro računa. Često se dogodi da su ovršenici blokirani i po nekoliko mjeseci nepotrebno, jer je tako posložen sustav. Osim toga i sami znamo koliko se sve usluge FINE dodatno naplaćuju iako bi pravo svakog građanina trebalo biti da ima uvid u svoj račun i da zna tko ga je i zašto blokirao i to besplatno.

Na vašim stranicama smo pronašli način zaštite vlasnika vozila od kazni za parkiranje, pa vas molimo da ponovite i za nas tu shemu?

Dakle, Ustavni sud je u nekoliko svojih odluka istaknuo da se usluge koje nisu naručene i ugovorene, neustavne. O kaznama za parkiranje već je bilo nekoliko rasprava u javnosti, naročito na okolnost da se kaznom naplaćuje i do 200 kn za navodnih 24 sata parkiranja (po kojem cjeniku?), a na istu nemate čak niti pravo žalbe. To je neustavno. Dakle, svi bi trebali istu reklamirati ili pričekati Rješenje o naplati i svakako se žaliti, jer takva kazna nije u skladu sa Zakonom o zaštiti potrošača ni sa Ustavom. Osim toga, vani u EU, imate mogućnost da u vozilu ostavite papirni sat s kazaljkama na kojima označite vrijeme kad ste došli, i imate sat parkiranja gratis. Nakon tog sata ili morate preparkirati vozilo, ili pomaknuti sat ili u konačnici platiti kaznu. Kod nas, ako ste platili parking za sat vremena a zadržali ste se na sastanku SMS-om najčešće ne možete produžiti parkiranje, a onda neminovno slijedi kazna. Na kraju ispada da su kazne za parkiranje najveći trošak u budgetu svakog građanina.

Zanima nas od kada teće zastarni rok za ovrhu i vrijedi li to i za ovrhu koja je već na snazi?

Zakon o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 35/05) propisuje da zastara počinje teći prvoga dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, (čl. 215). Zakon propisuje pet godina (čl. 225) opći rok zastare prema kojem tradžbine zastarijevaju. Navodimo najčešće slučajeve zastara i rokove prema tom zakonu: zastarijevaju za 1 godinu: tradžbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva; tradžbina radiopostaje i radio-televizijske postaje za uporabu radioprijemnika ili televizijskog prijamnika; tradžbina pošte, telegrafa i telefona; zastarijevaju za 3 godine: tradžbina stanarine (zakupnine i najamnine), bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu (čl. 229), tradžbina naknade štete, i to otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Tradžbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze, a taj rok ne može biti dulji od 5 godina (čl. 230), tradžbine osiguratelja iz ugovora o osiguranju (čl. 234); tradžbina uzdržavanja (čl. 226); zastarijevaju za 10 godina sve tradžbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga mjerodavnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim mjerodavnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

U kojoj domeni pomaže vaša udruga u svezi ovrha ?

Najviše smo na žalost u situaciji da pomažemo u dijelu kad je ovrha već započela. Prvi korak koji učinimo je da se pismeno obratimo ovrhovoditelju sa zamolbom da se postigne neki dogovor sa ovršenikom. Drugi je korak ako je ovrha već nastupila da ukažemo na nezakonitosti na koje jako često nailazimo. Treći je pokretanje sudskih postupaka, tužbi za ništavost, ukoliko se radi o lihvarskim kreditima ili nesrazmjeru davanja i primanja, zatim protužbi ako je dug već većim dijelom plaćen, ili regresnih tužbi. Svakako u tom dijelu važno je pripomenuti i značaj zabilježbe spora. Često Prijedlozi za ovrhu na temelju kojih se donosi Rješenje nisu utemeljeni na zakonu. Provode se ovrhe u kojima su navedene krive z.k. čestice, krive ovršne isprave ili koje uopće ne postoje, netočna imena ili pogrešni ovršenici, a čak se dogodilo i da ovrha stigne od nepostojeće pravne osobe, odnosno već ugašene. To je ujedno i najteži zadatak, ukazati na nezakonitosti i uspjeti postići da ih sud ispravi. Naravno, često se utvrdi i da se radi o zastari, a bilo je i slučajeva da je ovrhovoditelj uočio izuzetno tešku situaciju ovršenika pa mu otpisao dug i obustavio ovrhu (Croatia osiguranje).

Koji je po vama najbezobrazniji način iskorištavanja nosioca kredita i kako to spriječiti?

Svakako je najbezobrazniji način onaj na koji su poslovali kreditni uredi i štedno kreditne zadruge, a vjerovatno nastavljaju kreditne unije. Oni su poslovali na način da su redovno od građana ustezali depozit kojim su cijelo vrijeme raspolagali bez obračuna kamata na depozit, a i nakon pokrenutog ovršnog postupka nisu istim zatvarali postojeći dug. Osim toga u glavnicu su odmah obračunavali pripadajuću kamatu kroz sve godine, pa je ispalo da je glavnica koja se nalazi u ugovoru dvostruko pa i viša od iznosa koji bi dužnik primio kod sklapanja kredita. Takvim ugovorima su oni već nakon prve neplaćene rate bili u prednosti, jer su tražili naplatu dugovanja sa ukupnim iznosom iz ugovora a ne stvarnim dugovanjem, i obično odmah kreću u naplatu direktno na nekretninama. Po svemu zaključujem da su im nekretnine u stvari cilj, a ne naplata kamate. No ima takvih slučajeva i kod banaka. Npr. glavnog dužnika "zaborave" a jamcu blokiraju cjelokupnu imovinu. Osim toga, najčešće ne blokiraju samo jednu nekretninu već svu pokretnu i nepokretnu imovinu i žiro račune iako je dovoljna jedna nekretnina za namirenje duga. U takvim uvjetima nitko ne može preživjeti a kamo li osoba sa dugom. Po mojem mišljenju treba se ovršeniku dopustiti da odabere način kako da otplati dug. Da li plaćanjem u obrocima putem zapljene primanja (1/3), ili prodajom nekretnine, ali nikako ne i blokadom računa i cjelokupne imovine, a treba im i omogućiti da član obitelji ili netko blizak nastavi otplaćivati dug ili ga otplati u cijelosti uz otpis zatezne kamate. Naime, blokirani račun možete deblokirati ako prodate nekretninu, ali ako vam je sve blokirano dužnik više nigdje ne može podići kredit ili osigurati novac za podmirenje duga, pa mu preostaju samo ti divlji uredi koji su nicali kao gljive poslije kiše i za koje je dokazano da su radili, a neki još uvijek rade potpuno nezakonito, a ako ne uspije, ostaje bez cjelokupne imovine.

Autor: Igor Drenjančević
Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL
Datum: četvrtak, 24. listopada 2013. u 08:17


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ovine.html

[EdgarFranjul]

Masoni su dali nalog MMF-u da se zlato proda

Autor Marcel
Petak, 25 Listopada 2013 10:49

Tko je ukrao 36 MRLD USD - Rohatinski - centralni bankar godine? Kako masoni sve rade unaprijed po planu vidi se iz praktičnog primjera HNB-a.

Tri godine prije pokretanja masonske financijske krize u kolovozu 2008. godine, MMF je preporučio Hrvatskoj Narodnoj Banci da proda zlato i da sve državne zlatne rezerve pretvori u devize (danas oko 12 mlrd. eura), što je HNB na preporuku (čitaj: nalog) i učinila.


Tako je HNB 2005. g. prodala prvu tranšu zlata za 220 $, a dalje po 240 $ po unci, a devizne rezerve mora držati na računima u zapadnim bankama, koje služe kao jamstvo da će Hrvatska zapadne dugove i kredite uredno vraćati.

Naravno da su nakon naloga MMF-a masonke Banke od tada počele povlačiti kapital i pretvarati ga u zlato. Tako je cijena zlata do kolovoza 2008. godine skočila sa 200 $ na 700 $ za uncu kada je počela kriza, a zatim nastavila rasti i do 1800 $, 2012. godine.


Masonski model krize

Kriza je nastala tako što su masonske financijske organizacije (investicijske banke, fondovi) povukle kapital iz opticaja čime su stvorili manjak novca kod komercijalnih banaka i pokrenuli financijsku krizu, a te novce pretvorile u zlato.

Zato su sve Centralne banke 2005. godine od MMF-a dobile nalog da prodaju svoje zlatne rezerve.

Tako je cijena zlata od 200 $, 2005. g. za vrijeme krize od 2008. do 2012. g. skočila je sa 700 $ na 1.630 $ za uncu 2012. g.

HNB je zato što je poslušala preporuku MMF-a izgubila na vrijednosti zbog promjene svojih zlatnih rezervi u devize.

Da ih je ostavila u zlatu, vrijednost 6 mlrd. $ do 2012. g. porasla bi za 700% pa bi HNB zaradila i povećala svoje zlatne rezerve na 42 mlrd. $.


Da napravimo izračun sa 12 mlrd.eura koliko danas ima rezervi bili bi u plusu 84 mlrd. $, koji bi Hrvatskoj u ovoj situaciji jako dobro došli, jer bi vratili sav dug od 47 mlrd. eura i još bi nam ostalo 24,4 mlrd $.


A guverner Rohatinski se tih godina hvalio da je HNB zaradila na domaćem tržištu manipulirajući Hrvatsko gospordarstvo i banke 300 mil. eura, e pa guverneru razlika je očita, HNB je u minusu u ovoj transakciji sa MMF-om 41,700 mlrd. $.


Zašto Soros, Paulson i njihovo društvo kupuju kada je MMF naredio da svi prodaju zlato?

Međunarodna Financijska Organizacija (MFO), upravlja sa cijelim svjetskim financijskim tržištem, jer su upravo oni uspostavili pravila ponašanja i određivanja cijena i davanja ocjena (njihovih) rejting agencija Fitch, Moody's, Standard & Poor's, svim državama u cilju pljačkanja i držanja u monetarnoj pokornosti cijeloga svijeta.

To vidimo i po tome što nam je pred tri tjedna agencija Fitch dala prolaznu ocjenu rejtinga i pohvalila rad Vlade, a prošli tjedan MMF je dao totalno negativnu ocjenu. Doktrina batine i mrkve.

Otkup zlata od naroda odvija se u svim državama gdje je kriza. Hrvatska, Slovenija, Italija, Grčka ili Španjolska, i mnogi drugi, pitaju se zašto gospodin George Soros, John Paulson i njihovi dobri dečki, sve sami filantropi, kupuju zlato a prodaju svoje dionice velikih banaka.

Odgovor je vrlo jednostavan.

Zarada svjetskih mešetara na dionicama iznosi od 5 do 7 %, a iznimno i više na državnim obveznicama ekonomski posrnulih zemalja kao Hrvatske, Grčke, Italije, Španjolske itd., kreće se od 7,5 % do 15% ovisi o rejtingu države, koji oni odrede.

U krizi koju su oni stvorili na zlatu je danas zarada 700%, pa se tu nema što razmišljati, što se bolje isplati, ali morate biti u njihovom krugu i imati puno novaca za manipulaciju na svjetskom tržištu kapitala i zlata.

Pri tome MFO su obmanuli sve države koje su poslušali naputak MMF-a da prodaju zlatne rezerve, a među njima je i Hrvatska Narodna Banka koja bespogovorno sluša svaki naputak i slijepo ga provodi kao nalog. Zbog toga smo izgubili najmanje 42 mlrd. eura da nismo prodali zlatne rezerve.

'Hrvatski' bistri 'stručnjaci'

Našim stručnjacima kojima je povjereno upravljanje državnim financijama nije sve bistro


Jasno se nameće zaključak da 'Zlatna groznica' izvlači zadnju obiteljsku vrijednost, od dječjih narukvica, prstenja, lančića i drugih zlatnih predmeta i nakita što se uvijek tradicionalno poklanjalo djeci i nasljednicima.

Možda guvernerima Rohatinskom i Vujčiću i HNB stručnjacima u početku nije bilo jasno što se sprema na globalnom neoliberalnom planu i kuda vodi kriza, ali bar je sada jasno da država svoj monopol nad zlatom prepušta nekom vani.

Tako se 18 karatno zlato u Hrvatskoj otkupljuje po 172,00 kn za 1 gram, što iznosi 5.349,80 kn odnosno 906,70 $ za uncu. Pa zar se to našoj državi ne bi isplatilo.


Ako je računica sa cijenom zlata od 1.630 $ za uncu svima znana, zašto HNB ne otkupljuje zlato barem od svojih građana za svoje rezerve kao što to danas čini recimo Kina, Rusija (koja ima 2.300 miljardi $ u zlatu), Indija i druge pametne države, koje kupuju zlato umjesto deviznih rezervi.

Guverner Boris Vujčić i ministar Slavko Linić kažu da novca ima, Ako je tako zašto država dozvoljava da se građani Hrvatske javno i legalno pljačkaju. Neka HNB preuzme otkup zlata od građana.

Zato jer je preporuka MMF-a da se otkup zlata u Hrvatskoj transferira van.

Poslušnici koje je izabrao narod na legalnim izborima će i dalje slušati MMF i međunarodne stručnjake, a ne nacionalni interes Hrvatskog naroda.

Ostaju još u planu rasprodaje nekretnine, Hrvatske Vode, Šume, Elektrane, Ceste, Otoci i More...

Guverner ili ministar će dobiti kakvu međunarodnu nagradu jer će za nekoliko godina građani ostati bez stanova, kuća, vikendica, zemlje i obiteljskog zlata, a Hrvatski narod će sve dublje padati u dužničko ropstvo

croative

http://croative.net/index.php/magazin/i ... lato-proda

[EdgarFranjul]

Gospodarski pojas (IGP) vrijedan milijarde eura: Djeluje li Vlada protiv interesa Hrvatske?

Prosudite sami!

Neke prognoze spominju da bi se prodajom prava izlova riba sa područja IGP-a moglo ostvariti oko 300 miliuma eura godišnje. Eksploatacija nafte, plina i drugih ruda koje krije dno neproglašenog IGP-a hrvatskog Jadrana mogla bi hrvatsku osiromašenu blagajnu svake godine puniti milijardama eura. Hrvatska proteže na 56.594 km², većina Hrvata ne zna da površina od još 23.870 km² mora i podmorja Jadrana treba pripasti Hrvatskoj. Nema nikakvih međunarodnih pravnih zapreka da se to pravo ostvari. Dapače, EU je preporučila Hrvatskoj vladi da proglasi isključivi gospodarski pojas (IGP). Ali hrvatska Vlada to ne želi učiniti.

Taj ogromni teritorij krije u sebi tajnu blagostanja hrvatskog naroda. Proglašenje IGP-a pruža ne samo isključivo pravo korištenja i zaštite ribljeg fonda nego i pravo na raspolaganje rudnim blagom koje se nalazi u podmorju.

Neke prognoze spominju da bi se prodajom prava izlova riba sa područja IGP-a moglo ostvariti oko 300 milijuna eura godišnje. Eksploatacija nafte, plina i drugih ruda koje krije dno neproglašenog IGP-a hrvatskog Jadrana mogla bi hrvatsku osiromašenu blagajnu svake godine puniti milijardama eura.

No hrvatska Vlada ne čini ono što bi trebala. Hrvatska Vlada uporno odbija proglasiti IGP. Odriče ga se i dozvoljava strancima da ruju po dnu kao po ničijoj zemlji. Strana kompanija upravo provodi istraživanje podmorja hrvatskog Jadrana. To se istraživanje provodi bez ikakvog nadzora hrvatskih vlasti.

Stranim će se kompanijama tako dozvoliti da se domognu prava na eksploataciju rudnog blaga bez ikakvih obaveza prema Hrvatskoj jer bez proglašenja IGP-a stranci koriste naš neproglašeni gospodarski pojas Jadrana kao slobodni prostor na koji imaju pravo svi koji ga se prvi domognu. Dozvoljavajući djelatnost stranim kompanijama bez proglašenja IGP-a ova vlada Hrvatskoj nanosi ogromnu štetu i dovodi Hrvatsku u opasnost da trajno izgubi tu veliku šansu i mogućnost opstanka i napretka.

Sve upućuje na zaključak da hrvatska Vlada upravo potiho rasprodaje rudno blago hrvatskog podmorja. Ovako postupajući ona odriče i oduzima hrvatskom narodu pravo na to međunarodnim pravom priznato pripadajuće bogatstvo. Tako se hrvatskom narodu oduzima prilika za bolji život. Nije li to neprijateljska djelatnost i izdaja Hrvatske?

Krije li se iza svega najveća otimačina i kriminal u hrvatskoj povijesti? Za čije interese rade članovi ove vlade? Ova vlada ne štiti interese ni hrvatske države ni hrvatskog naroda. Je li veleizdaja na djelu?

56.594 km² kopna + 23.870 km² mora i podmorja = snažna i nezavisna Hrvatska Ujedinimo se znanjem i ljubavlju za očuvanje i napredak domovine!

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... -sami.html

[EdgarFranjul]

Kačinari: 'Tuđman nema ništa sa pljačkom Hrvatske, pljačka je organizirana 1973. godine!'


Najkomičnije je za raspad Jugoslavije kriviti nacionaliste, ustaše, četnike, baliste, kada su finacijske tokove novca od 1973. godine držali bankari, koji su isisavali novac iz zemlje, zaduživali zemlju, kao što to danas isto rade i deponirali su novac u vodećim finacijskim ustanovama svijeta.

Pašk Kačinari godinama skuplja puzzle pljačke Hrvatske preko banaka. Usredotočen na Zagrebačku banku, koju označava kao vodeću banku za pljačku narodne imovine, morao je povezati cijelu situaciju, kako bi došao i do uloge Zagrebačke banke. I svoja otkrića je prezentirao za naš portal.

Kako je počela pljačka u Hrvatskoj i točno kada?

1973. godine je osnovan konzorcij zajednice jugoslavenskih banka LHB Frankfurt, na nivou predstavništva, sa predsjenikom Nikolom Mrkićem. Nakon šest mjeseci borbe, predstavništvo konzorcija banaka prelazi u formu banke, a to znači da se toga trenutka počelo trgovati novcima i vrijednosnim papirima. Banka dobiva naziv LHB AG Frankfurt, a od nje nastaju banke u Beču, Adria bank AG Wiena, Banque Franco Yugoslave Paris, Ay bank limited London, The development bank of Zambija Lusaka i dr. navedene na dokumentu u prilogu uz naš tekst; od broja 14-24. Rukovodstvo zajednice banaka Jugoslavije krenulo je u isisavanje novca iz Jugoslavije i preko ovih punktova u svijetu počelo kontrolu novca u Jugoslaviji. Znači, oni su imali nesagledivu moć, kojom su svjesno sticali bogatstvo za vlastite inetrese. Oni su ključ pljačke naše države!

Koje su osobe u Jugoslaviji shvaćale njihovu igru za vlastite džepove?

Prema mom saznanju, samo dvije osobe u Jugoslaviji su znale riješiti taj problem, pojednostavljeno rečeno, jedino Savka Dapčević i Ante Marković su pričali o ekonomskoj politici, ostali su pričali o političkoj ekonomiji. I tu se vidi namjera da oni žele riješiti problem, a ostali prikriti trag novca. Politička ekonomija je, zapravo, zamagljivanje puteva novca. Želim reći da, kada se počinju otkrivati putevi novca, a to stvarno nije nikakav problem jer je matematika egzaktna znanost i brojke su neumoljive, vidi se uloga bankara u raspadu Jugoslavije. Njima nije bilo drago što je Ante Marković htio poslati financijske stručnjake u banke koji bi otkrili njihove poslove van Jugoslavije u inspekcijskom nalazu. Da je tome tako, vidi se danas, po političkoj klimi i utjecaju prema novcu u zemlji.
Koga zastupa vlast? Narod ili banke?
Najkomičnije je za raspad Jugoslavije kriviti nacionaliste, ustaše, četnike, baliste, kada su finacijske tokove novca od 1973. godine držali bankari, koji su isisavali novac iz zemlje, zaduživali zemlju, kao što to danas isto rade i deponirali su novac u vodećim finacijskim ustanovama svijeta. I tko otkupljuje taj isti dug Jugoslavije po puno manjoj cijeni? Baš takva bankarska elita.
Jednostavno rečeno, ustaše i četnici nisu držali tokove novca u Jugoslaviji i pljačkali narodnu imovinu, već bankari.
Kome je onda odgovaralo, da se ne pronađe krivac? Bankarima! Ante Marković nije imao neprijatelje 1989. godine među nacionalistima, već u grupaciji koja je stvorena 1973 godine, kao zajednicu jugoslavenskih banaka. Ante Marković da je išao istraživati naše banke, otkrio bi ovih 5-6 banka vani, koje smo na početku pobrojali, a za njih je znao jedan mali broj ljudi pa i činjenicu, kako je od 1982. godine Hypo banka vlasništvo jugoslavenskih privrednika i služi kao servis za jugoslavensku privredu, a s tim u vezi za sve nezakonite transakcije. Tako i za otkupljivanje jugoslavenskog duga ta grupacija ima svoje prste, od 1987-1988. godine, a o kojem se danas ne priča i isto se ne zna kako da je nestao. U to vrijeme se otkupljivao dug Jugoslavije pod strogom tajnom, što sam vidio u dokumentima, ali kako sam čitao njemačke novine i pratio burzu, to mi je bilo glupo jer se vidno prodavao ispod cijene prema dnevnim njemačkim novinama. Dug se otkupljivao za tvrtke koje su isisavale novac iz države.

Znači, kriza na Kosovu 1980. godine je po vama dirigirana?

Naravno da je dirigirana jer se iza leđa provodila pljačka i vrijednost novca se svela na nivo lakšeg ovladavanja finacijskim tokovima. Narod se bavio nacionalizmom, a bankari su sveli Jugoslaviju na najniže grane. Što se danas događa? Potpuno ista stvar, država se bavi nacionalizmom, ćirilicom, a totalno je pokradena. Pa nije Stožer za obranu Vukovara u nadzornom odboru banke, ali vidite da je stožer pocrtan u medijima kao krivac nekakvog državnog udara. Zato što su postavili par lampaša na cestu, ali nije nitko na vlasti postavio pitanje o isisavanju novca iz države.


Kako to danas izgleda u Hrvatskoj?

Obrazac je isti. Nema stranog novca u opticaju. Mnoge banke stranog vlasnika su samo franšize, tek jedna turska i jedna ruska banka se mogu nazvati stvarno stranim bankama. Ivo Sanader je imao i imat će velikih problema zbog Hypo banke jer je tražio dozvolu za rad Hypo banke od Rohatnskog, a jasno je da je ova grupacija iz 1973. godine do tada kontrolirala tržište. I ne želi dijeliti kolač. To je jedan od velikih razloga progona Ive Sanadera. Problema je, recimo, i Zagrebačka banka i njene nelegalne skupštine jer se do sada prikriva kapital banke u nekretninama. Preko stotinu objekata banke nije zavedeno kao vlasništvo! Sve bi to bilo otkriveno 1989. godine, da je Ante Marković uspio. Danas je jasno zašto nije uspio. Strabag je, kao tvrtka, u Hrvatskoj registrirana na trgovačkom sudu deset puta. To je upravo ta situacija o kojoj pričam, jedno je strani vlasnik, a drugo je kupovina franšiza. Čemu potreba za deset Strabaga u Hrvatskoj?

Za korupciju se okrivljava uvijek Franjo Tuđman?

Franjo Tuđman s ovim stanjem, kao i sa zaduženjima Hrvatske, nema ništa! Niti je on razumio tokove novca, niti je on od 1973. godine bio u bilo kakvim odnosima s ovim bankarskim lobijima. On je general koji je upao 1991 kao državnik u hrvatsku stvarnost, a kako je godinama bio odsutan iz tih krugova nije znao stanje, ekipa bankara koja je kontrolira finacije Jugoslavije, to je dobro iskoristila. Projekt 200 bogatih familija i 200 bankara, koji kontroliraju financije bivše Jugoslavije su dva svijeta.
Bankarski problemi danas su isti u Sloveniji ili Srbiji, kao i u Hrvatskoj, što demantira vodeće medije, kako je Tuđman obogatio 200 ljudi u Hrvatskoj. Obogatili su se bankari. Zapravo, mogu reći prema vlasnicima hrvatskog duga, kako narod nije dužan ništa jer je ekipa bankara isisala naš novac i sada kontrolira naš dug tim novcem. Nitko nikada nije objasnio gdje je nestalo 13,5 tona zlata iz države, nitko nije objasnio kako su propale sve 1300 tvrtke, osnivači Zagrebačke banke i u takvim stvarima je problem našeg društva.

Danas se Hrvatska predstavlja u medijima kao netolerantana sredina, a za to vrijeme nestaje novac iz države. Na dokumentu koji smo priložili od broja 14 do 24 su poredani udjeli Zagrebačke banke iz 1993. godine, u kojem se jasno vidi sve ono što smo na početku rekli i sve te banke kćeri Zagrebačke banke govore u prilog činjenici da Tuđman s tim nema ništa, već bankarski lobij iz 1973. godine. Kako je moguće da je Adria bank AG Wienna danas većinski vlasnik Zagrebačke banke, a udio Zagrebačke banke u ovoj banci je svega 28 %, dok 72 % udjela Adria bank AG Wienna su sklopili Ljubljanska banka, Jugobanka i neke druge jugoslavenske banke. Tu se vidi prijevara. UniCredit nije vlasnik Zagrebačke banke! Svatko može kupiti frašizu i nalijepiti je pa se tako, od Strabaga do Zagrebačke banke, može zamagliti vlasništvo.



Autor: Igor Drennjančević

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... odine.html

[BorisVasiljevic]

Ovo je prava i jedina istina o raspadu Jugoslavije i razlog stvaranja Hrvatske i ostalih banana republika koje, nastranu domoljublje i ponos, NE MOGU OPSTATI bez međusobne suradnje, ako ništa onda ekonomske. Ekonomski atentat. Izum britanske tajne službe, usvaršen do ludila od strane CIA-e u ranim 60-im godinama. Tko ga je primijenio na nama, u to ne ulazim, ali uspjelo im je lako kao u početnici, za SSSR je ipak trebalo raditi po malo debljoj enciklopediji ekonomskog atentata. Tko iole zna o čemu se radi, vidi da su svi elementi prisutni i lako vidljivi i suptilno ubacivani unazad 40 godina.

Ekonomski, mi jednostavno nemamo šta ponuditi zapadnom tržištu jer su njih okupirali kinezi i s time se ne možemo nositi. Dakle cijenu nemamo, kvalitetu bi možda i imali, ali što ponuditi nakon 20 godina industrijske hibernacije... jedino gdje se možemo gurati je tamo gdje također traje neko 20 godišnje drijemanje.

Naše "članstvo" u Europskoj uniji je samo farsa jer istu tu uniju drže u raljama isti ti bankari i to se vidi po tome što se u Hrvatskoj sustavno provodi fašizam i krše ljudska prava većine (manjine su sve odreda hiperprivilegirane, većina šizi zbog toga, a to je zapravo još jedan u nizu režiranih konflikata).

U Europi, kao i u SAD-u postoji jedna stvar koja se zove lobiranje. To su u osnovi dvije riječi koje mi imamo, upakirane u jednu s mašnom, a zovu se mito i korupcija. Pošto su kod nas to normalne dnevne aktivnosti, od šaltera u domu zdravlja do visoke politike, mi nismo morali uvesti novu raskošnu riječ da opišemo tu funkciju.

Tako da Europu odreda zaboli neka stvar što ovdje nema ni vladavine prava ni vladavine logike, naše članstvo je samo tu da omogući izvoz zadnjih materijalnih i financijskih vrijednosti iz zemlje bez da se u to upliće neki tamo carinik koji bi ne daj Bože možda mogao uzbuniti medije što se to sve iznosi iz zemlje. Kao da bi itko uopće reagirao da vade organe zdravim ljudima u podrumu ministarstva financija i šalju u izvoz u razvijene zemlje... ne bi se čudio, crne torbe se moraju puniti, a nije ostalo još puno toga za prodati.

Tu istu Hrvatsku sada ta ista elita i njihovi potomci žele opet pripojiti nekoj istočnoj nakaradnoj asocijaciji jer to prolongira pljačku naroda i to se vidi po trenutnoj dnevno-političkoj krvnoj slici.

Ali nemoguće je mrdnuti naprijed bez da se potpuno uklone ti kadrovi. A to se ne može napraviti potpisima i vikanjem po forumima i facebook-u. Znači piši kući propalo. Naravno, za razumjeti izrežiranu veliku shemu stvari bi trebalo koristiti mozak, nešto što je većini ljudi teže nego koristiti kramp.

Sljedeći dio je sarkazam, ako treba posebno napomenuti

Ma što će nam mozak dok je nogometa, 24h kvalitetnog turskog TV programa, srpsko-bosanske estrade, rakije imported from Bjeljina, Nike patike made in Bugojno, "povoljnih" kredita i načelne slobode da se šeta po svijetu kao slobodni Europejac... samo pitanje koliko nas se stvarno šeta po Europi, koliko si građana još uopće može priuštiti kavicu u Trstu, Ljubljani... pa i susjednom selu ujutro? Oh, vidi, vidi, 360 tisuća nezaposlenih... ma nebitno, to su oni što ne žele raditi nego bi primali socijalnu pomoć da leže doma, ionako idemo na prosvjede protiv prosvjeda pa nas treba biti što više! A možda zapjeva i Rozga.

[EdgarFranjul]

'Radman istovremeno sjedi u nadzornom odboru HYPO banke, ali i odlučuje o uredničkoj politici HRT-a!'

Broj ovršenih nekretnina raste iz godine u godinu, kao i broj blokiranih građana, a tempo je zastrašujući. U cijeloj 2006. na području RH ovršeno je bilo 319 nekretnina, a 2013. taj broj skočio je na 6488 do današnjeg dana. Potaknuti najnovijim bestijalnim ponašanjem socijalne države prema obitelji koja ima devet članova, a pred iseljenjem je zbog ovrhe, željeli smo predočiti stanje obitelj Kajan iz Požege, kao mjerilo društva u kojem živimo. Dok se u drugim državama usklađuju zakoni, kako obitelji ne bi bile izbačene na ulicu do punoljetnosti djece, kod nas je ovršni eldorado ove godine krenuo strašnim tempom. Razgovarali smo s Ivanom Pernarom, članom inicijative Živi zid, u vezi ovrha, kako bismo dobili cijeli uvid u stanje. Socijalna država je zamijenjena bankarskom državom. Zašto? Država ukida proizvodna radna mjesta poreznom politikom i time uništava volju za proizvodnjom, pada potrošnja i jedino banke, koje su sanirane novcima ljudi koje sada banka progoni, uživaju u ovoj situaciji. Otimanje imovine građana je legalno, a kada banke propadnu, tada narod sanira banku. Što je to, nego bankarska država. Svi propadaju pa i države, ali banke opstaju! U srijedu, nešto prije 10 sati, u vrijeme pisanja ovog članka, broj nezaposlenih iznosio je 360 000 !

Zanimljivo je svjedočenje Pernara o ulozi Gorana Radmana u tom slučaju, odnosno povezanosti Hypo banke i HRT-a. Znači, direktor HRT-a je u nadzornom odboru Hypo banke, što je nedopustiva situacija za slobodu medija. To, naravno, ne brine HND i Zdenka Duku. U slučaju ove deveteročlane obitelji, Živi zid je htio prezentirati problem na HRT-u, a sam direktor te javne tv kuće je u nadzoru banke, koja je tema ove priče. Koliko Radman može biti vjerodostojan kao član nadzornog odbora Hypo banke i glavni čovjek HRT-a, prosudite sami.

Koji je odnos Gorana Radmana i slučaja izbacivanja deveteročlane obitelji na ulicu ovrhom Hypo banke?

- Cenzura u hrvatskim medijima poprima tragikomične razmjere, a ljudi u problemima prve su žrtve takve uredničke politike. Prije nego dođemo do konkretnog slučaja, treba napomenuti da ovrhe nad nekretninama prestaju biti izuzetak i postaju pravilo. Broj ovršenih nekretnina raste iz godine u godinu, kao i broj blokiranih građana, a tempo je zastrašujući. U cijeloj 2006. na području RH ovršeno je bilo 319 nekretnina, a 2013. taj broj skočio je na 6488 do današnjeg dana. Ako se broj ovršenih nekretnina podijeli s brojem dana u godini ispada da je 2006. bilo ovršeno 0,87 nekretnina dnevno (manje od jedne), a 2013. čak 19 nekretnina dnevno. To znači da je broj ovršenih nekretnina u navedenom razdoblju porastao 20 puta!

U svakom slučaju, jedno je izvjesno - problem neotplativosti kredita rezultirat će socijalnom katastrofom. Obzirom da ni sama država nije u stanju vraćati svoje kredite, to ne mogu niti njeni građani. Dakle, tu se ne radi o problemu nekog pojedinca, već općem problemu cijelog društva. Tek imajući to u vidu, moguće je osvrnuti se na slučaj obitelji Kajan iz Velike kraj Požege.

Njihov primjer je time šokantniji što se radi o obitelji s devetero djece koja naprosto nema kamo otići, oni nemaju drugog doma osim onog u kojem žive. Usprkos tome, Hypo banka odlučna je u namjeri da ih deložira. Kako bi ukazali javnosti na taj širi društveni problem, odlučili smo napraviti video s obitelji Kajan u kojem oni kroz svoje osobno iskustvo opisuju očajnu situaciju u kojoj se nalaze. Međutim, naišli smo na zid medijske cenzure, zid kojeg ne možemo probiti. Uzrok medijske šutnje krije se u očitom sukobu interesa u kojem se nalazi ravnatelj naše, nazovimo ju, 'javne' televizije iliti HRT-a. Taj čovjek - Goran Radman, istovremeno sjedi u nadzornom odboru HYPO banke, ali i odlučuje o uredničkoj politici HRT-a.

Dok je HYPO-vac taj koji odlučuje o tome što ide van, očito je da slučajevi poput obitelji Kajan neće dobiti medijski prostor na javnoj televiziji, iako se radi o temi od javnog interesa, budući da je problem neotplativosti duga opći problem, a ne privatan problem jedne obitelji. Naravno, uvijek postoji mogućnost da je Goran Radman glup ili mentalno nesposoban pa nije u stanju to shvatiti, međutim iz njegovog položaja jasno je da on to zna ili bi morao znati. Dakle, ne radi se o slučaju, očita je jasna namjera da se zataška gorući problem. Što se tiče samog Radmana, on gleda svoj osobni interes i interes HYPO banke, a što će biti sa tisućama obitelji poput Kajana, to njega nije briga... Toliko o njegovoj stručnosti, javnom interesu, javnoj televiziji i kadrovskoj politici saborske većine koja je izabrala Radmana na to mjesto - završio je Ivan Pernar, član inicijative Živi zid.


Autor: Igor Drenjančević

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... hrt-a.html

[EdgarFranjul]

ANTE GUGO - ISPOD POVRŠINE
Novosti iz cvjećarnice na Markovom trgu – osnovan ured za dobrodošlicu!

Premijerovi savjetnici su toliko nezamjenjivi da i oni sad imaju - svoje zamjenike. Plaćamo ih mi.

alan-ford-101.jpg (67.91 KiB) Viewed 4280 times

Izgleda da su se građani Republike Hrvatske malo previše zafrkavali uspoređujući Vladu s cvjećarnicom iz „Alana Forda“, iako je sve više likova na jednoj i drugoj strani sličilo jedni drugima. Baš kao i legendarna Cvjećarnica, i Vlada je imala svog pospanog šefa kojemu je hladno i koji se skriva pod vunenom vestom čak i onda kada drugi oko njega hodaju u kratkim rukavima.

Premijer Milanović već je postao prepoznatljiv po vesti ispod sakoa. A za to da Vlada bude sasvim nalik Cvjećarnici iz „Alana Forda“, pobrinuo se baš taj isti veliki, šef donoseći odluku o otvaranju novih radnih mjesta u državnoj upravi, odnosno u samoj Vladi. Tako će Državni ured za Hrvate izvan Hrvatske dobiti voditelja Ureda za dobrodošlicu. Ne, ovo nije fora iz popularnog stripa, ovo je odluka Vlade s Markovog trga. Drugo jutros otvoreno radno mjesto zove se 'zamjenik savjetnika'. Za ovo ne moram naglašavati da nije iz stripa, jer ovakvo radno mjesto bilo bi previše čak i za originalnu Cvjećarnicu.


Pogledajmo dakle kakvo je to radno mjesto u kabinetu premijera i zašto je već i njegov naziv zaista dostojan dosjetke u legendarnom stripu. Nažalost, nešto tako smiješno nikad se tamo nije dogodilo. Dakle, savjetnik je osoba koja nekog savjetuje. To nije referent, nije projektant, nije analitičar. Savjetnik je osoba za koju ne postoji posebna škola. To je osoba koja ima vrlo veliko iskustvo koje imaju samo rijetki ili ima isto tako rijetke sposobnosti i znanja. U svakom slučaju, savjetnik je osoba koja ima ime i prezime te njega angažira onaj kome će savjeti tako izuzetne osobe trebati.

Može premijera, gradonačelnika ili nekog direktora savjetovati i neki analitičar ili referent, koji će po naredbi nešto proučiti i onda referirati, ali tada ne govorimo o savjetniku. To je redovni dio nečijeg posla: prezentiranje informacija, a ne savjetovanje. Savjetnik svoj posao ne temelji na informacijama koje će prikupiti iz dokumenata koji su redovni dio posla. On svoju posebnu vrijednost u nekoj hijerarhiji temelji na posebnom iskustvu ili na kontaktima koje nema baš svatko.

Premijer očito ima nekog svog savjetnika, jer je sad odlučio da treba i zamjenika savjetnika. Da, dobro ste pročitali, premijer treba zamjenika inače nezamjenjive osobe. On treba savjetnika za osobu koju je nemoguće zamijeniti naprosto zato što bi po nekoj normalnoj logici ta osoba trebala imati znanja i sposobnosti koje nitko drugi ne može imati. Ako i postoji još jedna osoba koja ima takve vještine koje trebaju premijeru za davanje savjeta, onda će ta osoba također biti savjetnik, ali po nikakvoj zdravoj logici ne može biti zamjenik savjetnika. E sad, upitno je i kakvog to savjetnika premijer ima, kad ga ovaj nije savjetovao da mu traži zamjenika, zato što je to u sukobu sa zdravim razumom. Ili možda u ovoj našoj Cvjećarnici na Markovom trgu stvari funkcioniraju tako da se radi o pukom partijskom uhljebljenju, a kao što znademo iz stripa, veliki šef ionako savjete ne prima ni od koga. Kao po onom starom pravilu koje kaže da su savjetnici izmišljena radna mjesta, jer pametnome savjeta i ne treba, a budala ga ionako ne prihvaća.


Da ovaj slučaj sa zamjenikom savjetnika nije tek slučajni biser Cvjećarnice s Markovog trga, govori i otvaranje Ureda za dobrodošlicu pri Državnom uredu za Hrvate izvan Hrvatske. Kako se moglo vidjeti iz šturog obrazloženja, osoba na tom radnom mjestu trebala bi koordinirati davanje informacija o carinskim povlasticama, mogućnostima ulaganja i drugim administrativnim poslovima Hrvatima koji se žele vratiti u Hrvatsku.

Ovaj ured zaista podsjeća na Ministarstvo za prodaju magle i istraživanje izgubljenog vremena.


Koliko se to Hrvata iz zapadnoeuropskih država želi vratiti u Hrvatsku, u kojoj se ne vidi niti naznaka gospodarskog oporavka? Koliko njih želi doći i uložiti svoj novac u državu u kojoj skoro svaki značajniji zakon poništava Ustavni sud, u kojoj se sva imenovanja obavljaju isključivo po partijskoj podobnosti i u kojoj rastu samo porezi i nameta te vanjsko zaduženje? Ostaje, doduše, mogućnost da se u Hrvatsku želi vratiti poneki Hrvat koji živi u nekoj državi u kojoj je gospodarsko stanje lošije nego u Hrvatskoj, npr u Rumunjskoj. Tada je sasvim logično pitanje koliko može investirati onaj koji dolazi iz takve države. Kako god bilo, logičnog objašnjenja za otvaranje voditelja ovakvog ureda jednostavno nema.

Već u prvim izjavama koje su o ovim novim radnim mjestima dali na Hrvatskome radiju ministri Ranko Ostojić i Željko Jovanović te potpredsjednica Vlade Vesna Pusić bilo je vidljivo da bi najradije zavapili i pitali ima li koga normalnog na vidiku. To i ne treba čuditi. Dok štrajk liječnika ulazi u četvrti mjesec, a sve izvjesniji postaje i štrajk prosvjetara zbog ukidanja kolektivnog ugovora, jer za plaće liječnika i profesora nema novca, veliki šef izmišlja nova radna mjesta u Cvjećarnici. S obzirom na to što bi ti ljudi trebali raditi, mogli bismo reći da će Cvjećarnica dobiti i svog Jeremiju, odnosno dvojicu Jeremija.


Malo je zanimljivija rekacija Vesne Pusić, budući da njezina stranačka kolegica priprema otvaranje malo više nepotrebnih i čudnih radnih mjesta nego što je to napravio premijer Milanović. Naime, ministrica Mrak–Taritaš uspjela je kroz Vladu i Sabor progurati zakon o osnivanju Državne agencije za legalizaciju. Budući da ta agencija nema što raditi, napravila je pritisak na gradove koji imaju veći broj zaprimljenih, pa time i nerješenih predmeta.

Najveći pritisak bio je na grad Zagreb, gdje djelatnci Gradske uprave nisu uopće imali slobodne dane za božićne blagdane te u vikende prije i nakon Božića. Trebalo je riješiti što više predmeta do Nove godine. Na koncu je ministrica nakon tog strašnog mobinga na djelatnike gradske uprave i njihove obitelji kao kolateralne žrtve oduzela Gradu Zagrebu 2000 predmeta. To joj je trebalo kao opravdanje za osnivanje agencije sa stotinjak zaposlenih i, što je najvažnije, desetak ljudi koji će imati šefovska radna mjesta. Agencija, na čijem čelu će biti, naravno, HNS-ovac, proradit će za najmanje 6 mjeseci i početi obrađivati oduzetih 2000 predmeta. Djelatnicima Gradskog poglavarstva Zagreba za tih 2000 predmeta treba oko 15 dana.

Bojim se da će Broj jedan napraviti velikog nereda u svojoj stripovskoj Cvjećarnici kad vidi što se događa u ovoj našoj na Markovom trgu. Nisu Jeremija, Veliki Šef, Bob Rock, Alan Ford i ekipa ni do koljena našoj ministrici Mrak i našem Velikom Šefu. I da, nisam zaboravio, ali namjerno ne uspoređujem sir Olivera i ministra Linića. Naime, brat je upravo pušten iz pritvora, pa neka se i ta priča malo razvije.

Ali da je dostojna strip-priče i legendarne Cvjećarnice odluka suda po kojoj se Josipu Perkoviću, čovjeku koji se protivi izručenju izvan Hrvatske, izriče zaštitna mjera zabrane napuštanja Hrvatske, nitko normalan ne može poreći.

I što ono rekoše, Ured za dobrodošlicu?! U državi u kojoj se donose ovakve odluke. Dobra fora.

http://www.politikaplus.com/novost/9451 ... brodoslicu

[EdgarFranjul]

Podanička Vlada po naputcima Londona rastače još jednu ključnu hrvatsku tvrtku
Hrvatska Vlada je pri prvim poteškoćama poslovanja Imunološkog zavoda odmah trebala reagirati restruktuirajući tu strateški prevažnu tvrtku. Tim nečinjenjem dovela je građane u sumnju za koruptivno pogodovanje stranim ili domaćim strateškim partnerima koji bi bili spremni ulagati u Imunološki zavod u Zagrebu. Nije se potrebno naročito upirati razmišljajući sprema li nam ova SDP-ova vlast veći stupanj ropstva i ovisnosti o međunarodne centre moći, kada je dovoljno pogledati središnji Dnevnik HRT-a u kojem dominiraju deprimirajuće i nimalo ohrabrujuće vijesti. Prvo nam u jučerašnjem (srijeda) Dnevniku Aleksa Bjeliš, rektor Sveučilišta u Zagrebu, govori o pomanjkanju znanstvenih novaka u Hrvatskoj, a potom ide vijest o stečaju Imunološkog zavoda u Zagebu, poduzeća u većinskom vlasništvu hrvatske države i strateški važnog za Republiku Hrvatsku.

Poznato je što za jednu državu znače tvrtke koje se bave proizvodnjom cjepiva i krvnih derivata, pa su tim više razlozi nepotrebnog stečaja podosta nejasni i skriveni. Jedan od zaposlenika Zavoda govori kako su cjepiva proizvedena u Zavodu za potrebe Hrvatske godišnje koštala državu oko 25 miljuna kuna, a kada bi se uvozila to bi iznosilo vrtoglavih 75 miljuna kuna.

Predsjednik Sindikata energetike, kemije i nemetala Ivan Tomac govori kako je uzrok stečaju skriven u nebrizi hrvatske Vlade da proizvodnju izmjesti van Zagreba na odgovarajuću lokaciju u Svetoj Nedjelji, jer im je sredinom prošle godine Agencija za lijekove i medicinske proizvode uskratila dozvolu za proizvodnju cjepiva i seruma životinjskog porijekla. Vlada kao većinski vlasnik nije reagirala i Zavod je došao u probleme mada su kao tvrtka bez poreznih dugova, solventni, te uredno isplaćuju sve obveze prema radnicima i bankama. Nije potrebno puno znanja i mudrovanja da je na pomolu još jedan biser Milanovićeve podaničke Vlade koja po naputcima strateškog partnerstva sa ''Londonom" rastače još jednu ključnu tvrtku hrvatskog suvereniteta.

Reći će premijer novaca nema. Ali za razne udruge i društvanca se nađe 4 milijarde kuna godišnje, a nekoliko desetaka miljuna za izmještanje proizvodnog pogona Imunološkog zavoda iz Rockefellerove u Svetu Nedjelju nema.

Vjerujući da Imunološki zavod neće ići u stečaj, za očekivati je kako će u ovaj stečajni apsurd uskočiti neki strateški partner, među kojima se ističe riječki Jadran Galenski laboratorij koji bilježi rapidan rast na tržištu lijekova. Hrvatska Vlada je u prošlom periodu znajući za tekuće probleme Imunološkog zavoda propustila djelovati i potaknuti restrukturiranje Zavoda, već se bavila produkcijom dimnih bombi oko podmićivanja liječnika i farmaceuta, te potencirala štrajkačku trakavicu liječnika koja joj ide u prilog pri zamagljivanju planu rastakanja i komadanja hrvatskoga zdravstvenog i medicinskog potencijala.

Sve će to kroz skuplje lijekove, cjepiva, zdravstvenu skrb i osiguranje platiti hrvatski građani koji su već dovoljno obrađeni manipulativnim metodama širenja straha koji proizvodi hrvatsku šutnju. Hrvatska Vlada bahata i podanička, koristi tu šutnju kako bi nas korak po korak razvlastila državnog suvereniteta ispunjajući strateško partnerstvo sa ''Londonom" tretirajući vlastitu zemlju kao dioničko društvo.


Autor: Smiljan Strihić

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... vrtku.html

[EdgarFranjul]

JAVNI DUG: Zašto je režimski bilten stavio Tuđmanovu sliku pored političara koji su upropastili Hrvatsku?

Subota, 11 Siječanj 2014 10:27


Režimski bilten, Jutarnji list, raspisao se u ovo subotnje jutro, čudne i tople zime, o javnom dugu Republike Hrvatske, koji je, što i vrapci na grani znaju, dosegnuo katastrofalne razmjere. Naravno, tema je to koja zaslužuju svako moguće slovo koje dobije u medijima i o kojoj se gotovo nikad ne govori bez političke obojenosti. Hrvatska je, devetnaest godina nakon oslobođenja, financijski uništena, moralno upropaštena zemlja, razorili je političari i ništarije iz medija, naravno, ne svi.

Kako bi donekle rehabilitirali režime koji su Hrvatskom haračili nakon 2000. godine, dakle, nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika doktora Franje Tuđmana, uz ostale kapitalce, u ilustraciju naslova članka o javnom dugu, stavili su i fotografiju prvog šefa države, već spomenutog Tuđmana. Dakako da se radi o manipulaciji tiskovine čiji se kukavički gazda bogatio dok su branitelji ginuli, naravno da je za puno toga što se katastrofalno dogodilo posljednjih 13 godina odgovaran Jutarnji list, predvođen ratnim kukavicama i legalnim ratnim profiterima, Ninoslavom Pavićem i neobrazovanim Davorom Butkovićem koji su, indirektno, podržavali Sanaderovu haračinu Hrvatskom, što je Butković i priznao. Hrvatska je jedna od rijetkih država na svijetu koju su upropastili i mediji, dakle, ne samo političari. Riječ je, nažalost, o legalnoj pljački.

Pustimo sada ratne kukavice, o kriminalcima bez dokaza ne možemo govoriti, o moralnim ništarijama, dakako, možemo, no, biti moralna nakaza ne znači puno u moralno uništenoj zemlji, u kojoj moral odavno ne stanuje. Dakle, javni dug u ovom trenutku je katastrofalan, gotovo kao i osobni dug Ninoslava Pavića kome aktualni režim, na čelu s riječkim jastrebom Slavkom Linićem, svakodnevno ide na ruku, ozloglašeni Pavić još uvijek nije propao samo zato što je bio blizak sa svim režimima koji su posljednjih trinaest godina upropaštavali Hrvatsku, do kraja godine javni dug premašiti će, kako piše režimski bilten, 85 posto BDP-a, Hrvatska, kada kažemo Hrvatska mislimo na režime koji drmaju Hrvatskom, je uspjela zadužiti 'svako dijete za 265 000 kuna', osim djeteta Ninoslava Pavića, koje je također tajkun i kome je tata ratna kukavica omogućio da se bavi 'medicinom'. Nekom vrstom indijanskog liječenja, bolje rečeno gatanja.

U prvih deset godina javni dug Republike Hrvatske dosegao je 47 milijardi kuna, režimi koji su došli nakon toga minimalno su taj isti dug utrostručili, međutim, u prvih deset godina Hrvatska je vodila krvavi obrambeni rat, pod EMBARGOM, posebno treba naglasiti još jednom – pod embargom, u tom ratu pobijedila i obnovila nakon rata, sama, dakle, bez donacija, preko osamdeset posto kuća porušenih u velikosrpskoj agresiji. Drugim riječima, koliko god se kritiziralo Tuđmanovo vrijeme činjenica je da Hrvatska, s obzirom na okolnosti, solidno nosila s gospodarskim poteškoćama, tijekom Domovinskog rata nitko nije bio gladan u Hrvatskoj, svi su imali osiguranu zdravstvenu skrb, radile su se čak i transplantacije koje se inače u takvim okolnostima, u okolnostima neposredne ugroze, ne rade nego se čekaju bolja vremena. Danas ima onih koji u Hrvatskoj gladuju.

Ono što je uslijedilo nakon Tuđmanove smrti horor je o kojem se redatelji ne usuđuju ni film snimiti s obzirom da bi ga morali zabraniti prikazivati u kinima budući da bi se radilo o dosad nezamislivoj stravi, neviđenoj na velikom platnu. Iako je imao velike ovlasti u polupredsjedničkom sustavu Tuđman ipak nije bio premijer i nije, poput Mesića, gubio čekove hrvatskih iseljenika. Naravno da Tuđman nije potpuno nedužan, ali je 'mala beba' za legalne lopove koji su došli nakon njega.


Pokušaj da se Tuđmana optuži za sve loše što se događalo u ovoj državi više puta je propao, pokušaj da se moralne ništarije, ratne kukavice i legalne ratne profitere, optuži, makar i samo moralno, za smrt brojnih hrvatskih branitelja s obzirom da nisu bili na bojištima diljem Hrvatske kako bi tim braniteljima pomogli i spasili im život kad je trebalo tek je počeo, on je opravdan i to moralne ništarije znaju. Zato i pišu o javnim dugovima kao da sami nisu sudjelovali u legalnoj pljački Hrvatske, a jesu, itekako jesu. Opljačkali su nas oni koji su se stalno derali: 'DRŽITE LOPOVA...'

http://www.tinolovka-news.com/vijesti-h ... i-hrvatsku