nastavak
3. 5. Što je unutarnja agresija
Nastankom hrvatske države nastale su samo tri nove institucije – Hrvatska vojska, Mistarstvo vanjskih poslova i Hrvatski izvještajni sustav. 'Akteri bez društva' medijskim kampanjama, informacijskim operacijama i političkim akcijama sustavno su zaustavljali institucionlizaciju hrvatske države. Odnosno, spriječili su 'legalizaciju' obrazaca novih institucija, obrazaca koji su legitimirali nacionalno društvo. Zato su na udaru one institucije koje su imale ključnu ulogu u uspostavi hrvatske države: predsjednik RH, Hrvatska Demokratska Zajednica (HDZ), Hrvatska vojska, branitelji, Hrvatska izvještajna zajednica i Katolička Crkva.
Uništenje simbola
Unutarnja agresija je kada se planski unište simboli identiteta hrvatske države. Kada se
državni blagdani preslaguju, a posljedica je potpuna zbrka koja dovodi do toga da narod ne zna njihov smisao i značenje.
Unutarnja agresije je kada se Oltar domovine stavlja izvan funkcije i kada se zabranjuje držanje križa u javnim ustanovama.
Unutarnja agresija je kada se „Zid bola“, autentični spomenik Domovinskog rata premješta unatoč protivljenjima roditelja poginulih. Na njemu nema nikakve oznake ni mjesta ni vremena stradanja. Uz imena 13.500 nema ni godine rođenja ni godine smrti, a nema ni križa. To je spomenik „ni kada, ni tko, ni što, ni zašto“. (po Miroslavu Tuđmanu)
Distribucija dokumenata
Unutarnja agresija je kad se otvaraju arhive haškim istražiteljima, jer je na djelu protuzakonita distribucija klasificiranih dokumenata i onih s najvišim stupnjem tajnosti.
Okretanje budućnosti
Unutarnja agresija je kada se operacionalizira teza da se hrvatsko društvo prestane baviti 'povijesnim temama' i da se okrene budućnosti s namjerom da 'novo' i 'buduće' prekrije ono 'staro'.
Prevlast protuznanja
Unutarnja agresija je kada protuznanje prevladava u informacijskom prostoru i pogrješno prikazivanje stvarnosti i nečinjenice postaju nove 'činjenice'.
Stvaranje vijesti
Unutarnja agresija je kada na scenu stupa nova djelatnost stvaranja vijesti i nositelji te djelatnosti postaju kreatori događaja.
Samoispunjavajuće proročanstvo
Unutarnja agresija je kada se svakodnevno na javnim i ostalim medijima vijest planira,provocira i plasira, dakle primjenjuje se pravilo 3P, a obilježje takve vijesti je samoispunjavajuće proročanstvo.
Šest ključeva zamjene mišljenja
Unutarnja agresija je kada se sustavno primjenjuje šest ključeva zamjene mišljenja:
optužiti nepoželjne za zločine i krvoločnost, hiperbolički napuhavati važnost zbivanja,
demonizirati ili dehumanizirati protivnika (političke neistomišljenike), polarizacija tko
nije s nama, taj je protiv nas, pozivati na kaznu i sankcije, voditi meta-propagandu
diskteditirajući propagandu protivničke strane. (postavke Alvina Tofflera)
Predimenzioniranje zločina
Unutranja agresija je predimenzioniranje zločina koje su počinili pripadnici Hrvatske vojske i policije u Domovinskom ratu, napose u Oluji; optuživanje hrvatske vlasti da pravna država nije funkcionirala, jer je procesuirala samo zločine agresora, a ne i zločine počinjene u obrani; optuživanje hrvatskog poltičkog i vojnog vrha za prikrivanje zločina, koje su počinili pripadnici hrvatske vojske i policije; optuživanje predsjednika Tuđmana i političko vodstvo da je cilj Oluje bilo etničko čišćenje opkupiranih područja.
Degradacija domoljublja
Unutarnja agresija je kad prevladavaju operacije političkog obračuna. Očituje se u preinaci Domovinskog rata u 'udruženi zločinački pothvat'. Time se deligitimiraju vrijednosti koje su temelj hrvatske samostalnosti – solidarnost i domoljublje. Dakle, temeljne vrijednosti na kojima je stvorena hrvatska država nisu više politički korektni.
Domoljublje je degradirano i deložirano u privatnu sferu, a svako inzistiranje na
hrvatstvu „izloženo je mogućnosti značenjske preinake u kazneno djelo“. (prema
Miroslavu Tuđmanu)
Svi su lupeži
Unutarnja agresija je kada operacije gospodarskog obračuna postanu svakodnevna tema 'meke sile' gdje su privatizacija i pretvorba prikazuju kao kriminal samo po sebi, a ljudi koji su stvarali hrvatsku državu „su notorni lupeži“. Hoće se reći da država koju su stvarali lupeži radi pljačke i etničkog čišćenja, nema pravo na osptanak.
Obračun s tradicijom
Unutarnja agresija je kada operacije kulturnog obračuna s nacionalnim identitetom započinju borbom protiv tradicije. Antitradicionalizam postaje tehničko sredstvo destrukcije nacionalnog i kulturnog identiteta. Pod epigonom antitradicinalizma poništavaju se univerzalne vrijednosti – Istina, Pravda i Sloboda. A tradicionalne socijalne vrijednosti obitelj i nacija proglašavaju se izvorištima nasilja.
Destruiranje države
Unutarnja agresije je kada glavni operatori političke korektnosti u Hrvatskoj kompradorsko građanstvo i nevladine društvene mreže provode zadaću dekonstruiranja države i nacionalnog identiteta.
Kraj i početak povijesti
Unutarnja agresija je kada politička korektnost prevlada do te mjere da je ona i nitko drugi 'prirodan' poredak stvari, sam po sebi razumljiv, koji ne trpi kritičko preistpitivanje nego traži vjerničko pokoravanje, i gdje je ona kraj i početak povijesti. Osporavaju je samo luđaci i politički neispravni, dakle, opasni tipovi koje treba izolirati, a zatim i ukloniti.
Devet načela 'vučjeg čopora'
Unutarnja je agresija kada politička korektnost primjenjuje svih devet načela strategije 'vučjeg čopora' kako bi se što više neistomišljenika pribilo na stub srama, odnosno da se što više otrovnih medijskih strijelica zabode u odabranu metu, a pri tome napadnutom nije dopušteno braniti se.
Nova pravednost
Unutarnja je agresija kada nova pravednost znači inverziju vrijednosti Istine, Pravednosti, Dobra i Lijepog. Unutarnja agresija je kada nova pravednost implicira uzmak od suvreniteta i od kolektivih ljudskih prava i kada nacija, nacionalna sloboda i domoljublje kao temeljne vrijednosti nacionalne solidarnosti, postaju zastarjele vrijednosti.
Unutarnja agresija je kada svi programi nacionalne solidarnosti: solidarnost iseljene i
domovinske Hrvatske, solidarnost s Hrvatima u Bosni i Hercegovini, solidarnost u ratu, solidarnost s prognanicima i izbjeglicama, solidarnost sa žrtvama agresije, solidarnost s braniteljima nemaju proioritet u programu nove pravednosti.
Unutarnja agresija je kada nova pravednost užurbano radi na institucionalizaciji
kompradorskog građanstva kao novih oblikovatelja poretka, koji nadziru budućnost
utemeljenu po načelima političke korektnosti, to jest po doktrini 'vučjeg čopora'.
Unutarnja agresija je kada nova pravednost nameće manjinska prava hrvatskom društvu, koja su iznad prava većine.
Unutarnja agresija je kada aktivisti nove pravednosti udruženi u 'vučje čopore' iskaze ne pristajanja na 'nove vrijednosti' etiketiraju govorom mržnje, netoleranošću, licemjerjem, konzervatizmom, šovinizmom, rasizmom, homofobijom. Pri tome agresivnost „manjinaca“ nikada nema status govora mržnje, netolerantnosti ili isključivosti – nego boraca za ljudska prava ili prava na status 'umjetničkih sloboda'.
Kolonizacija povijesti
Unutarnja agresija je kada kolonizacija povijesti odriče pravo hrvatskoj naciji da bude subjektom budućnosti. To jest da bude subjektom odluka o vlastitoj budućnosti.
Unutarnja agresija je kada, kao u Hrvatskoj, kolonizacija povijesti ima četiri cilja.
(postavke Miroslava Tuđmana) :
Poništiti nulto pravo modernosti – Tko može biti subjektom hrvatske modernizacije? Ako se zaboravi prošlost onda se gubi temelj pa se strateške političke i gospodarske odluke prepuštaju drugima. Dakle, modernizacija može biti samo uvozni proizvod koji mora biti plaćen velikom cijenom – pa i samim bitkom.
Preseliti Hrvatsku na Zapadni Balkan, Jugosferu ili u najnovijem izričaju u zemlje regije – Ako se zaboravi prošlost onda je to lak put. Dakle, kolonizacijom povijesti Hrvatska je izvlaštena od toga da sama odlučuje o svom zemljopisnom položaju .
Na upravljačkoj razini ograničiti moć nacionalnih stranaka – razbiti ih, ili na čelo dovesti one koji samo u vanjskom iskazu jesu nacionalisti, ali njihova je politika, politika proizvodnja pristanka. Njih se na vlast dovodi kada lijeve koalicije postanu kontraproduktivne. Imobilizacija nastaje onda kada se nacionalnim strankama oduzme pravo da svoje programe donose u ime nacije kao subjekta društvenog razvitka. Ovdje se učinkovitost kolonizatora povijesti mjeri izostankom terminologije. Naime sintagme hrvatsko društvo, hrvatska država, hrvatski narod – kompradoristi nikada ne rabe.
Proglasiti moralni bankrot društva – Najdjelotvorniji način suvremene kolonizacije
proglasiti cijelo društvo korumpiranim da bi da se dezintegriralo i lakše stavilo pod
pokroviteljstvo vanjskih čimbenika.
U Hrvatskoj kolonizacija povijesti nastoji korumpiranost pojedinca i institucija
generalizirati i proglasiti općom pojavom i odrednicom hrvatskog društva.
Zaključak: Nevolja je s Hrvatima, osobito nakon stvaranja samostalne i neovisne države, u tome što u svojoj početnoj poziciji nemaju političku korektnost. Onaj tko je ljevici razorio titoizam, tome oprosta nema. Zato je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, posebno sumnjiv što je kao bivši partizanski general i komunist prešao na nacionalnu stranu. Ne samo to, on se štoviše usudio izjašnjavati za načela kršćanske demokracije, sklopiti ugovor sa Svetom Stolicom, a u predvečerje svog života Hrvatsku zavještiti Petrovom namjesniku.
U tomu je problem. Zato nema mjesta čuđenju da svako malo medijski 'vučji čopor' i ostali čoporčići, upriliče emisiju ili nekakvu pisaniju u kojima se na optuženičku klupu posjeda prvi hrvatski predsjednik i ratni ministar obrane kao i najistaknutiji generali i mnogi branitelji Domovinskog rata. Posebno mjesto uvijek je namjenjeno Katoličkoj Crkvi.
Hrvatska - unutarnja agresija
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Hrvatska - unutarnja agresija
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Hrvatska - unutarnja agresija
nastavak
Okvir 3.
Za othrvati se informacijskom ratu, a posljedično tome i unutarnjoj agresiji prijeko je potrebno provesti zadaće:
a. Oduprijeti se obmani, da prošlost i budućnost nisu bitni. Ne dozvoliti da se inverzijom izbriše povijest, a osobito ona s kraja 20. stoljeća. Osvijetliti svoje dostojanstvo.
b. Izlaz tražiti u „duhovnoj rezervi“, u „mudrosti naroda“, u „trpljenju kao djelotvornoj borbi protiv političkog relativizma“.
c. Ne dozvoliti da „baština i tradicija poput dragocjene hrane propadaju vani ispred vrata“.
d. Na svakom mjestu i u svakoj prigodi javno govoriti, pozitivno razmišljati, debatirati, progovarati, obraniti se od smicalica.
e. Polaziti od toga da je Hrvatska sama posebi vrijednost najviše kategorije. Osvijestiti svijest o sebi, o okružju, jeziku, domovini.
f. Odbaciti obmanu o 'trećem putu', kao putu spasenja. Raditi na jednom jedinom putu – putu zajedništva.
g. Donijeti zakon o nevladinim udrugama da ne mogu i ne smiju biti financirane iz inozemstva, po uzoru na druge države.
h. Obilježiti sva neobilježena mjesta iz Domovinskog rata, a sve operacije iz Domovinskog rata slaviti na najvišoj državnoj razini, pozivajući sve koji su u tim opercijama sudjelovali.
i. Državnim blagdanima vratiti dostojanstvo, poglavito Danu državnosti. Blagdane obilježavati kako su se obilježavali do 2000. godine.
Okvir 3.
Za othrvati se informacijskom ratu, a posljedično tome i unutarnjoj agresiji prijeko je potrebno provesti zadaće:
a. Oduprijeti se obmani, da prošlost i budućnost nisu bitni. Ne dozvoliti da se inverzijom izbriše povijest, a osobito ona s kraja 20. stoljeća. Osvijetliti svoje dostojanstvo.
b. Izlaz tražiti u „duhovnoj rezervi“, u „mudrosti naroda“, u „trpljenju kao djelotvornoj borbi protiv političkog relativizma“.
c. Ne dozvoliti da „baština i tradicija poput dragocjene hrane propadaju vani ispred vrata“.
d. Na svakom mjestu i u svakoj prigodi javno govoriti, pozitivno razmišljati, debatirati, progovarati, obraniti se od smicalica.
e. Polaziti od toga da je Hrvatska sama posebi vrijednost najviše kategorije. Osvijestiti svijest o sebi, o okružju, jeziku, domovini.
f. Odbaciti obmanu o 'trećem putu', kao putu spasenja. Raditi na jednom jedinom putu – putu zajedništva.
g. Donijeti zakon o nevladinim udrugama da ne mogu i ne smiju biti financirane iz inozemstva, po uzoru na druge države.
h. Obilježiti sva neobilježena mjesta iz Domovinskog rata, a sve operacije iz Domovinskog rata slaviti na najvišoj državnoj razini, pozivajući sve koji su u tim opercijama sudjelovali.
i. Državnim blagdanima vratiti dostojanstvo, poglavito Danu državnosti. Blagdane obilježavati kako su se obilježavali do 2000. godine.
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Hrvatska - unutarnja agresija
nastavak
4. Kako Hrvatsku usmjeriti na put zajedništva
Novo geopolitičko preslagivanje Europe i svijeta, strateška nastupanja susjeda i
izloženost Hrvatske unutranjoj agresiji u kojoj su blokirane sve njezine stvarlačke
snage a institucije postale same sebi svrha, prijeko je potrebno naći rješenje kako u
demokratskoj proceduri izaći iz tog stanja.
4. 1. Savez s narodom
Lošija od loše vlade
Tijek i rezultati predsjedničkih izbora i izbora za Hrvatski sabor od 2000. godine potvrdili
su nepostojanje ozbiljnog planskog, međusobnousklađenog djelovanja političkih subjekata koji sustavno rade na jačanju hrvatske države. Umjesto toga na vlasti se smjenjuju koalicije i vlade po principu – nova je uvijek lošija od prethodne. Tužno je i žalosno pratiti kako je prag sposobnosti ljudi koji tvore izvršnu vlast sve niži. Sve je teže gledati da se ne vidi supstancijalni napredak u etabliranju hrvatskog društva kao društva u kojoj je izvrsnost na prvom mjestu.
Gruba trgovina
Koalicionizam nigdje, kao u Hrvatskoj, nije se sveo na grubu trgovinu za vlastite probitke.
Sve moguće i nemoguće kombinacije koalicija, od lokalne do državne razine, upriličene su na hrvatskoj političkoj sceni.
Hrvatski paradoks
Hrvatska je posebna i po tome što socijaldemokratska stranka (SDP) uništava sve socijalno u Hrvatskoj, a tobožnja nacionalna stranka (HDZ) za nacionalne vrijednosti preveć i ne brine. Dok Socijaldemokratska partija u biti nikada nije ni bila istinska hrvatska socijaldemokracija, dotle je Hrvatska demokratska zajednica, programirano od 2000. godine, oteta od hrvatskog naroda. I tu nastupa ono, što se može nazvati hrvatskim paradoksom, jer su vodeće stranke svjesno i nesvjesno postale operatorima unutarnje agresije na državu Hrvatsku, umjesto da je brane od nje.
Nemoć koalicija
Odblokiranje institucija hrvatske države, a time i oslobađanje od unutranje agresije, ne
mogu provesti nikakve koalicije, ma kakvog sastava one bile, jer je to već viđeno i
pokazalo se preveć promašenim.
Kakva treba biti svakodnevnica
Da bi Hrvatska krenula prema negdje, mora se okrenuti od onoga što je blokiralo njezine
stvaralačke snage. Okrenuti se od razjedinjenosti, oholosti, nove pravednosti, korupcije, straha i ucjena da bi dobrobit građana, seljaka, radnika, te poniznost, pravednost, i vjera postali svakodnevnica.
Savez s narodom
Put izlaska iz začaranog kruga partitokracije je savez sa hrvatskim narodom i hrvatskim
državljanima. Savez znači projekat suvremenog narodnog, odnosno nacionalnog
zajedništva.
Abrahamovo načelo
Braniteljska i vjernička Hrvatska je ta politička snaga koja ima potencijala ostvariti
narodno i nacionalno zajedništvo. Ona je ta snaga koja na načelima „pošteno i
domoljubno“ i „zemlja i znanje“ mora preuzeti sudbinu Hrvatske, kao što je to učinila na početku njezina osamostaljenja. To znači: izravno predlagati na izborne liste najbolje u svome bližem i širem okružju, po Abrahamovom načelu „deset nevinih“.
Zaključak: Braniteljska i vjernička Hrvatska jedina je realna snaga opstanka.
4. Kako Hrvatsku usmjeriti na put zajedništva
Novo geopolitičko preslagivanje Europe i svijeta, strateška nastupanja susjeda i
izloženost Hrvatske unutranjoj agresiji u kojoj su blokirane sve njezine stvarlačke
snage a institucije postale same sebi svrha, prijeko je potrebno naći rješenje kako u
demokratskoj proceduri izaći iz tog stanja.
4. 1. Savez s narodom
Lošija od loše vlade
Tijek i rezultati predsjedničkih izbora i izbora za Hrvatski sabor od 2000. godine potvrdili
su nepostojanje ozbiljnog planskog, međusobnousklađenog djelovanja političkih subjekata koji sustavno rade na jačanju hrvatske države. Umjesto toga na vlasti se smjenjuju koalicije i vlade po principu – nova je uvijek lošija od prethodne. Tužno je i žalosno pratiti kako je prag sposobnosti ljudi koji tvore izvršnu vlast sve niži. Sve je teže gledati da se ne vidi supstancijalni napredak u etabliranju hrvatskog društva kao društva u kojoj je izvrsnost na prvom mjestu.
Gruba trgovina
Koalicionizam nigdje, kao u Hrvatskoj, nije se sveo na grubu trgovinu za vlastite probitke.
Sve moguće i nemoguće kombinacije koalicija, od lokalne do državne razine, upriličene su na hrvatskoj političkoj sceni.
Hrvatski paradoks
Hrvatska je posebna i po tome što socijaldemokratska stranka (SDP) uništava sve socijalno u Hrvatskoj, a tobožnja nacionalna stranka (HDZ) za nacionalne vrijednosti preveć i ne brine. Dok Socijaldemokratska partija u biti nikada nije ni bila istinska hrvatska socijaldemokracija, dotle je Hrvatska demokratska zajednica, programirano od 2000. godine, oteta od hrvatskog naroda. I tu nastupa ono, što se može nazvati hrvatskim paradoksom, jer su vodeće stranke svjesno i nesvjesno postale operatorima unutarnje agresije na državu Hrvatsku, umjesto da je brane od nje.
Nemoć koalicija
Odblokiranje institucija hrvatske države, a time i oslobađanje od unutranje agresije, ne
mogu provesti nikakve koalicije, ma kakvog sastava one bile, jer je to već viđeno i
pokazalo se preveć promašenim.
Kakva treba biti svakodnevnica
Da bi Hrvatska krenula prema negdje, mora se okrenuti od onoga što je blokiralo njezine
stvaralačke snage. Okrenuti se od razjedinjenosti, oholosti, nove pravednosti, korupcije, straha i ucjena da bi dobrobit građana, seljaka, radnika, te poniznost, pravednost, i vjera postali svakodnevnica.
Savez s narodom
Put izlaska iz začaranog kruga partitokracije je savez sa hrvatskim narodom i hrvatskim
državljanima. Savez znači projekat suvremenog narodnog, odnosno nacionalnog
zajedništva.
Abrahamovo načelo
Braniteljska i vjernička Hrvatska je ta politička snaga koja ima potencijala ostvariti
narodno i nacionalno zajedništvo. Ona je ta snaga koja na načelima „pošteno i
domoljubno“ i „zemlja i znanje“ mora preuzeti sudbinu Hrvatske, kao što je to učinila na početku njezina osamostaljenja. To znači: izravno predlagati na izborne liste najbolje u svome bližem i širem okružju, po Abrahamovom načelu „deset nevinih“.
Zaključak: Braniteljska i vjernička Hrvatska jedina je realna snaga opstanka.
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Hrvatska - unutarnja agresija
nastavak
4. 2. Očuvanje suverenosti
Sve oblike suverenosti treba jednako štiti i braniti. U sadašnjoj Hrvatskoj koja je zahvaćena unutarnjom agresijom, u strateškom smislu opstanka, izdvajaju se pet područja.
Nacionalna valuta
Prva i osnovna stvar je stvarna državna suverenost nad nacionalnom valutom. Hrvatska stoga mora preko Ministarstva financija i Hrvatske narodne banke u potpunosti preuzeti i zadržati suverenost i monopol nad proizvodnjom novca i koristiti ga sukladno svojim interesima i planovima.
Država poduzetnik
Poticati poduzetništvo, ali razviti i poduzetništvo države kao najvećeg poduzetnika. Odbaciti opasnu tezu po nacionalne interese, da je država loš gospodar, jer ta fraza služi difamaciji hrvatske pameti i znanja kako bi se Hrvatskoj otela: zemlja, šume, more i pitka voda.
„Živo selo“
Poljoprivreda je temelj opstanka. U biti poljoprivreda je jedini istinski stvaratelj novih
vrijednosti, jer se jedino u poljoprivredi stvara novi život ili produkcija života. Hrvatskoj zbog žalosne demografske slike nema opstanka bez „živog sela“. Što više obiteljskih gospodarstava više je života i više je hrane državi Hrvatskoj.
Energetska nacionalna kompanija
Suverenosti u energetskom području ne može biti bez nacionalne energetske kompanije. Ta je kompanija nužnost. Ona uvijek može biti partner bilo kojoj drugoj kompaniji, domaćoj ili stranoj, koja bi imala interes za istraživanje i proizvodnju bilo kojeg energenta ili resursa (kamena, vode, šume, sunca) koji se nalazi na, ispod ili iznad teritorija i akvatorija Republike Hrvatske. Takva nacionalna kompanija uvijek mora imati minimum od 50% učešća u bilo kojem obliku proizvodnje i korištenja nacionalnih resursa.
Ministarstvo Domovinske sigurnosti
Bez ministarstva Domovinske sigurnosti, koje bi se brinulo za sigurnost u svim njezim
aspektima, nema djetvorne obrane od informacijskog rata i svih oblika ugroze.
Zaključak: Onaj tko kontrolira energente kontrolira džavu, onaj tko kontrolira hranu kontrolira ljude, tko kontrolira pitku vodu kontrolira život.
Hrvatska, sva tri izvora imaš! Hrvatski narode i hrvatski državljani sačuvajte ih za buduće naraštaje!
Okvir 4.
Da bi Hrvatska uistinu postala cjelovit i održiv sustav provedba slijedećih zadaća je imperativ:
1. Za izbore na svim razinama sklopiti ne koaliciju nego savez s
narodom.
2. Ostvariti suvrenitet nad nacionalnom valutom.
3. Državu učiniti odgovornim i najvećim poduzetnikom.
4. Provesti program „živo selo“.
5. Ustrojiti integriranu energetsku nacionalnu kompaniju.
6. Oformiti ministarstvo Domovinske sigurnosti.
Dvadesetdvije prioritene zadaće za oslobađanje Hrvatske od unutarnje agresije
.Poželjno je da strateški partneri postanu Sjedinjene Američke Države, Njemačka i Izrael, te Rusija kao partner u novoj evangelizaciji Europe.
. Očuvanje nacionalnog identiteta temeljenog na kršćanskim vrjednotama.
. Proglašenje cijele Hrvatske „ekološkim dobrom“, a gospodarenje njime pretežito, da se ne kaže isključivo, mora biti u rukama hrvatskoga naroda i hrvatskih državljana.
. Ponašati se pobjednički, ne trijumfalistički. To znači postati subjektom koji ne uzmiče nego u svakoj situaciji štiti nacionalne interese.
. U svakoj prigodi i na svakom mjestu naznačavati da je temelj Hrvatske države 5. kolovoza.
. Bez zadrške obznaniti da je zaštita hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini na prvom mjestu hrvatskih nacionalnh interesa.
. Proglasiti gospodarski pojas.
. Ratificirati Washingtonske sporazume.
. Oduprijeti se obmani, da prošlost i budućnost nisu bitne. Ne dozvoliti da se inverzijom izbriše povijest, a osobito ona s kraja 20. stoljeća. Osvijetliti svoje dostojanstvo.
. Polaziti od toga da je Hrvatska sama posebna vrijednost najviše kategorije. Osvijestiti svijest o sebi, o okružju, jeziku, domovini.
. Odbaciti obmanu o 'trećem putu', kao putu spasenja. Raditi na jednom jedinom putu – putu zajedništva.
. Donijeti zakon o nevladinim udrugama da ne mogu i ne smiju biti financirane iz inozemstva, po uzoru na druge države.
. Obilježiti sva neobilježena mjesta iz Domovinskog rata, a sve operacije iz Domovinskog rata slaviti na najvišoj državnoj razini, pozivajući sve koji su u tim opercijama sudjelovali.
. Za izbore na svim razinama sklopiti ne koaliciju nego savez s narodom.
. Ostvariti suvrenitet nad nacionalnom valutom.
. Državu učiniti odgovornim i najvećim poduzetnikom.
. Provesti program „živo selo“.
. Ustrojiti integriranu energetsku nacionalnu kompaniju.
. Oformiti ministarstvo Domovinske sigurnosti.
. Izlaz tražiti u „duhovnoj rezervi“, u „mudrosti naroda“, u „trpljenju kao djelotvornoj borbi protiv političkog relativizma“.
. Ne dozvoliti da „baština i tradicija poput dragocjene hrane propadaju vani ispred vrata“.
. Na svakom mjestu i u svakoj prigodi javno govoriti, pozitivno razmišljati, debatirati, progovarati, obraniti se od smicalica.
. Državnim blagdanima vratiti dostojanstvo, poglavito Danu državnosti. Blagdane obilježavati kako su se obilježavali do 2000. godine.
kraj
4. 2. Očuvanje suverenosti
Sve oblike suverenosti treba jednako štiti i braniti. U sadašnjoj Hrvatskoj koja je zahvaćena unutarnjom agresijom, u strateškom smislu opstanka, izdvajaju se pet područja.
Nacionalna valuta
Prva i osnovna stvar je stvarna državna suverenost nad nacionalnom valutom. Hrvatska stoga mora preko Ministarstva financija i Hrvatske narodne banke u potpunosti preuzeti i zadržati suverenost i monopol nad proizvodnjom novca i koristiti ga sukladno svojim interesima i planovima.
Država poduzetnik
Poticati poduzetništvo, ali razviti i poduzetništvo države kao najvećeg poduzetnika. Odbaciti opasnu tezu po nacionalne interese, da je država loš gospodar, jer ta fraza služi difamaciji hrvatske pameti i znanja kako bi se Hrvatskoj otela: zemlja, šume, more i pitka voda.
„Živo selo“
Poljoprivreda je temelj opstanka. U biti poljoprivreda je jedini istinski stvaratelj novih
vrijednosti, jer se jedino u poljoprivredi stvara novi život ili produkcija života. Hrvatskoj zbog žalosne demografske slike nema opstanka bez „živog sela“. Što više obiteljskih gospodarstava više je života i više je hrane državi Hrvatskoj.
Energetska nacionalna kompanija
Suverenosti u energetskom području ne može biti bez nacionalne energetske kompanije. Ta je kompanija nužnost. Ona uvijek može biti partner bilo kojoj drugoj kompaniji, domaćoj ili stranoj, koja bi imala interes za istraživanje i proizvodnju bilo kojeg energenta ili resursa (kamena, vode, šume, sunca) koji se nalazi na, ispod ili iznad teritorija i akvatorija Republike Hrvatske. Takva nacionalna kompanija uvijek mora imati minimum od 50% učešća u bilo kojem obliku proizvodnje i korištenja nacionalnih resursa.
Ministarstvo Domovinske sigurnosti
Bez ministarstva Domovinske sigurnosti, koje bi se brinulo za sigurnost u svim njezim
aspektima, nema djetvorne obrane od informacijskog rata i svih oblika ugroze.
Zaključak: Onaj tko kontrolira energente kontrolira džavu, onaj tko kontrolira hranu kontrolira ljude, tko kontrolira pitku vodu kontrolira život.
Hrvatska, sva tri izvora imaš! Hrvatski narode i hrvatski državljani sačuvajte ih za buduće naraštaje!
Okvir 4.
Da bi Hrvatska uistinu postala cjelovit i održiv sustav provedba slijedećih zadaća je imperativ:
1. Za izbore na svim razinama sklopiti ne koaliciju nego savez s
narodom.
2. Ostvariti suvrenitet nad nacionalnom valutom.
3. Državu učiniti odgovornim i najvećim poduzetnikom.
4. Provesti program „živo selo“.
5. Ustrojiti integriranu energetsku nacionalnu kompaniju.
6. Oformiti ministarstvo Domovinske sigurnosti.
Dvadesetdvije prioritene zadaće za oslobađanje Hrvatske od unutarnje agresije
.Poželjno je da strateški partneri postanu Sjedinjene Američke Države, Njemačka i Izrael, te Rusija kao partner u novoj evangelizaciji Europe.
. Očuvanje nacionalnog identiteta temeljenog na kršćanskim vrjednotama.
. Proglašenje cijele Hrvatske „ekološkim dobrom“, a gospodarenje njime pretežito, da se ne kaže isključivo, mora biti u rukama hrvatskoga naroda i hrvatskih državljana.
. Ponašati se pobjednički, ne trijumfalistički. To znači postati subjektom koji ne uzmiče nego u svakoj situaciji štiti nacionalne interese.
. U svakoj prigodi i na svakom mjestu naznačavati da je temelj Hrvatske države 5. kolovoza.
. Bez zadrške obznaniti da je zaštita hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini na prvom mjestu hrvatskih nacionalnh interesa.
. Proglasiti gospodarski pojas.
. Ratificirati Washingtonske sporazume.
. Oduprijeti se obmani, da prošlost i budućnost nisu bitne. Ne dozvoliti da se inverzijom izbriše povijest, a osobito ona s kraja 20. stoljeća. Osvijetliti svoje dostojanstvo.
. Polaziti od toga da je Hrvatska sama posebna vrijednost najviše kategorije. Osvijestiti svijest o sebi, o okružju, jeziku, domovini.
. Odbaciti obmanu o 'trećem putu', kao putu spasenja. Raditi na jednom jedinom putu – putu zajedništva.
. Donijeti zakon o nevladinim udrugama da ne mogu i ne smiju biti financirane iz inozemstva, po uzoru na druge države.
. Obilježiti sva neobilježena mjesta iz Domovinskog rata, a sve operacije iz Domovinskog rata slaviti na najvišoj državnoj razini, pozivajući sve koji su u tim opercijama sudjelovali.
. Za izbore na svim razinama sklopiti ne koaliciju nego savez s narodom.
. Ostvariti suvrenitet nad nacionalnom valutom.
. Državu učiniti odgovornim i najvećim poduzetnikom.
. Provesti program „živo selo“.
. Ustrojiti integriranu energetsku nacionalnu kompaniju.
. Oformiti ministarstvo Domovinske sigurnosti.
. Izlaz tražiti u „duhovnoj rezervi“, u „mudrosti naroda“, u „trpljenju kao djelotvornoj borbi protiv političkog relativizma“.
. Ne dozvoliti da „baština i tradicija poput dragocjene hrane propadaju vani ispred vrata“.
. Na svakom mjestu i u svakoj prigodi javno govoriti, pozitivno razmišljati, debatirati, progovarati, obraniti se od smicalica.
. Državnim blagdanima vratiti dostojanstvo, poglavito Danu državnosti. Blagdane obilježavati kako su se obilježavali do 2000. godine.
kraj
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Hrvatska - unutarnja agresija
Volio bih, da mi netko, argumentirano i točku po točku, ospori navode iz Lošine Strategije.
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Hrvatska - unutarnja agresija
Mons. Bogović: 'Neki svjesno nastavljaju agresiju na Hrvatsku protiv želje većine srbijanskog naroda u Hrvatskoj'
Subota, 12 Listopad 2013 08:22
Gospićko-senjski biskup Mile Bogović izjavio je kako se osobno zauzima za zaštitu ćirilice kao kulturnoga dobra, ali ne na način da "bude sredstvo za nastavak agresije na Hrvatsku", a katoličke i pravoslavne vjernike pozvao je da ničim ne pridonose "trovanju" međunacionalnih i međuvjerskih odnosa.
"Neki svjesno nastavljaju agresiju na Hrvatsku protiv želje većine srbijanskog naroda u Hrvatskoj", stoji u izjavi za Hinu biskupa Bogovića. Reagirao je time na tvrdnje predsjednika Srpskog narodnog vijeća i SDSS-ovog saborskog zastupnika Milorada Pupovca da se uništavanje dvojezičnih ploča u Vukovaru, Krnjaku i Udbini događa "voljom pojedinih političkih centara u suradnji s pojedincima iz Katoličke crkve jer su odlučili vratiti Hrvatsku unazad i upropastiti ono što je stvarano godinama".
"Nemam nikakve veze s razbijanjem dvopismenih ploča na Udbini, kao što nisam imao nikakve veze s njihovim postavljanjem. Ne trebam s time ni imati veze, ali treba to reći kao odgovor onima kojima nisu potrebni nikakvi dokazi da drugoga optuže", kazao je Bogović.
Ističući kako je današnjica "vrijeme dirigiranih provokacija", biskup je preporučio svima kojima je stalo do hrvatske države "da vode računa kako su i dalje njihovi saveznici oni koji su se pod svojim znakovima i simbolima borili za tu državu, a ne oni koji su je, opet pod svojim znakovima i simbolima, napadali i rušili".
"Ako hrvatskoj Vladi to nije važno, onda sama potiče stvaranje udruga za zaštitu Hrvatske od njezine Vlade. To je najgore što bi nam se moglo dogoditi, a ipak se događa. Tome služe i svagdanje provokacije, navodno za zaštitu ćirilice", zaključuje Bogović.
http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... a&Itemid=9
Subota, 12 Listopad 2013 08:22
Gospićko-senjski biskup Mile Bogović izjavio je kako se osobno zauzima za zaštitu ćirilice kao kulturnoga dobra, ali ne na način da "bude sredstvo za nastavak agresije na Hrvatsku", a katoličke i pravoslavne vjernike pozvao je da ničim ne pridonose "trovanju" međunacionalnih i međuvjerskih odnosa.
"Neki svjesno nastavljaju agresiju na Hrvatsku protiv želje većine srbijanskog naroda u Hrvatskoj", stoji u izjavi za Hinu biskupa Bogovića. Reagirao je time na tvrdnje predsjednika Srpskog narodnog vijeća i SDSS-ovog saborskog zastupnika Milorada Pupovca da se uništavanje dvojezičnih ploča u Vukovaru, Krnjaku i Udbini događa "voljom pojedinih političkih centara u suradnji s pojedincima iz Katoličke crkve jer su odlučili vratiti Hrvatsku unazad i upropastiti ono što je stvarano godinama".
"Nemam nikakve veze s razbijanjem dvopismenih ploča na Udbini, kao što nisam imao nikakve veze s njihovim postavljanjem. Ne trebam s time ni imati veze, ali treba to reći kao odgovor onima kojima nisu potrebni nikakvi dokazi da drugoga optuže", kazao je Bogović.
Ističući kako je današnjica "vrijeme dirigiranih provokacija", biskup je preporučio svima kojima je stalo do hrvatske države "da vode računa kako su i dalje njihovi saveznici oni koji su se pod svojim znakovima i simbolima borili za tu državu, a ne oni koji su je, opet pod svojim znakovima i simbolima, napadali i rušili".
"Ako hrvatskoj Vladi to nije važno, onda sama potiče stvaranje udruga za zaštitu Hrvatske od njezine Vlade. To je najgore što bi nam se moglo dogoditi, a ipak se događa. Tome služe i svagdanje provokacije, navodno za zaštitu ćirilice", zaključuje Bogović.
http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... a&Itemid=9
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Hrvatska - unutarnja agresija
Bog i Hrvati
Subota, 12 Listopad 2013 19:11
Nema te pokore koju ne može pobijediti odgovarajuća količina ljubavi
Demokratske promjene 90.tih u domovini uvjetovale su novonastale okolnosti i događaje u hrvatskoj dijaspori širom svijeta. Sjećanje mi tako ni danas ne napušta jedan zanimljiv, znakovit i zapravo prepričan događaj. Kada su u Australiji predstavnici hrvatskog kluba uz rukovanje i buket cvijeća, došli kod predstavnika jugoslavenskog (svi porijeklom Hrvati) kluba sa željom za svehrvatskom pomirbom i spajanjem ta dva doma u jedan (nacionalni).
Jugoslaveni su tad demonstrativno bacili cvijeće i pljunuvši ih odbili bilo kakvu pomirbu. Međutim, iako s određenim vremenskim odmakom, ta se domoljubna inicjativa na kraju ipak ostvarila ali kao u Hrvatskoj i dalje pod dominacijom onih koji su je tada najmanje željeli.
Čemu to zapravo upučuje? Pomirenje, oprost, dobronamjernost i domoljubnost uvijek dolaze iz srca onih koji najviše vole, odnosno koji u dobroj vjeri istinski ljube. Zašto onda isti i to obično na zasadama svojih krščanskih, domoljubnih i zapravo ljudskih vrijednosti, ostaju kao oni koji su kraju poniženi i prevareni i je li to zaista tako. Kažu da se vječni rat vodi između zla i onih koji su na svijetu ne bi li iz njega izvukli što veću korist i s druge strane dobra tj. onih koji su tu zato da život na Zemlji učine što ugodnijim za sve ljude. Dakle takva spoznaja ili pak samo dojam pod ovom kapom nebeskom zapravo i ne bi trebao biti ništa novo.
Samo kada dva tipična obrasca jedne danas lažne pomirbe postanu primjerom današnje hrvatsko političke zbilje, prevarit ili biti prevaren, onda bi ih svaki dobronamjernik i hrvatski domoljub trebao dobro preispitati. A zatim se za budućnost u dobroj vjeri ispravno odrediti. Naš odgovor uvijek zavisi o tome što kao političku zbilju želimo. Kratkoročno, politički pragmatizam i LAŽ koju narod želi čuti ili dugoročno, dosljedna i vjerodostojna politika temeljena na ISTINI.
O takvoj je politici otac domovine A.Starčević odavno bio jasan "Oci naši zvahu politiku caricom svih znanosti i umijeća, majkom mudrosti, učiteljicom zakona, sponom, vezom, vrutkom sreće čovječje itd, najmilijim imenima, kod nas ju mnogi, ako ju ne može crnjim imenom okrstiti, zove čedom pakla (kurbom, zlom...)" , te zaključuje "da bi zemlja već davno bila postala rajem kad bi stoti dio stranke onoga truda, što je uporabljen nehotice i neznalice za ljude otupiti i osiromašiti, upotrijebile za prosvijetliti ih i obogatiti". Zašto je to danas tako?
Jer sva je današnja politika sinergija zla kojom upravlja isključivo udba s pozicije moći i njihov režimski karusel anacionalnih pragmatika, odnarođenih politikanata, društvenih parazita, kriminalaca, zločinaca, nepotističkih uhljeba i opčenito mrzitelja. Oni vode kratkoročnu politiku s dugoročnim posljedicama. Zašto? Jer pošten i čestit puk radeći otklon od te i takve izrazito prljave politike ostavlja sve veći prostor upravo glupanima i svekolikom zlu. U narodu slomljenog duha, uškopljenih i neslobodnih ljudi tada su največe žrtve zapravo generacije koje tek dolaze i mladi ljudi koji po svojoj prirodi sve žele sada i odmah. Za dugoročnu je politiku pak potrebna strpljivost i trpljivost, ljudi koji vole i na pravdi Boga ne boje se ničega, a misli im i djela teže istini. Iznad svega borba i neprestana aktivnost koja poput svega ostalog mora biti nasljedna, dio pozitivne tradicije i ostavštine hrvatskih predaka. Sveta vrijednost Domovinskog rata.
Sve suprotno tome govorilo bi zapravo da je više Hrvata izgubilo Jugoslaviju nego što je dobilo Hrvatsku.
ZAŠTO LUSTRACIJA
Kaže se s razlogom da je ne provedena lustracija temeljna kočnica ozdravljenja i sazrijevanja hrvatskoga društva, jer bez pranja nema higijene, a bez higijene nema zdravlja. U ovom današnjem sustavu izvrnutih mjerila, u jednom rekao bih kontinuirano anacionalnom, antidržavnom, izdajničkom, kriminalnom i sluganskom procesu o zdravlju najviše govore upravo licemjeri koji su nam donijeli ili još uvik donose samo bolest i pokoru.
Zato Željko Kekić službenik SDS-a i tjelohranitelj Josipa Boljkovca u vrijeme stvaranja Hrvatske države danas javno kaže:
"Problem je kod vas idealista što ste poput rijeka pokretali hidrocentrale ali brzo ste se razočarali, povukli, a na vaše mijesto došli su moje kolege udbaši, koji se nikada ne razočaraju i ne umaraju. Ne kaže se uzalud "Nije politika za svakoga". Ona je zanat u kome je najvažnij timing (vrijeme), povuči pravi potez u pravo vrijeme.
"Mi smo se borili za novac i vlast, a Vi za državu i ideale. Vi imate državu i ideale, a mi kapital. Nas zapravo to, u svakom sustavu, jedino zanima."
"Danas Hrvatsku nemaju oni koji su se za nju borili, nemate ju Vi koji ste za nju robijali, niti je imaju domoljubi. Hrvatsku imaju oni koji je nikada nisu htjeli, a to su moji kolege udbaši, koji su se uknjižili na Hrvatsku, kao na svoj posjed, s vlasništvom 1/1."
Ajme ti nama kad knjiga pravda silu a nasilnici knjige pišu. (Aralica)
Istina da je ideja pomirbe bila ključna u stvaranju hrvatske države isto kao i to da je ona u narodu sveprihvačena ili svjetonazorski zastupana od još Luburića, Bušića pa do Tuđmana. Međutim, činjenica da je ona ne samo nikada ostvaren, nego čak izokrenut proces i u svojoj suštini zlorabljen upravo od onih koji hrvatsku državu nikada nisu voljeli, a prema tome nisu imali ni ljubavi potrebne za realizaciju same ideje. To što nam se dogodilo jednostavno se zove prijevara. Međutim jeli to danas i najveći problem, a po budućnost domovine i hrvatskog naroda ono najgore?
Ili je to zapravo nešto drugo. Mentalni sklop jednog nadasve zlog, nasljeđenog režimskog sustava i zagovornika danas nam nametnute KULTURE NEKAŽNJAVANJA. Kao domoljubi, dragovoljci i branitelji borili smo se za neovisnu Hrvatsku, državu prosperiteta i demokracije. Dekoracija višestranačkog jednoumlja i KULTURA NEKAŽNJAVANJA koju nam danas serviraju odnarođene vlasti nisu, a niti se mogu smatrati vrijednostima Domovinskog rata. I zato je neprovedba LUSTRACIJE bila ne samo prijevara nego prvenstveno poruka. DAVANJE LEGITIMITETA zlu i zločinu. Tako da uz sve ostale izokrenute moralne vrijednosti i sama (VELE)IZDAJA postaje opče prihvatljiva zbilja pa čak i društvena vrijednost. A onda i samo tada moguć je dolazak na vlast političkih spodoba koji nam donose neku novu pravdu i pravednost, kojom poput luciferovih lučonoša crvene hrvatsku zajedno s obrazima hrvatskog puka. Uz to truju, kupuju i lome duh naroda.
Kada u jednom kriminalno izdajničkom kolopletu sva počinjena ubojstva i izvršena pljačka u konačnici dobiju svoj unutar državni legitimitet, a ulaskom u euRopsku uniju i međunarodni legalitet, onda to šalje jasnu poruku kako su svekolikom zlu vrata širom otvorena. Tada je i vrijeme da se svi konačno upitamo i ODREDIMO. Ima li Hrvatska htijenja za slobodom ili snage i vremena još jednoj izdaji, laži i razočarenju. I može li je/nas spasiti itko drugi osim onih koji je vole više od vlastitog života.
"Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti, da se ne razotkriju djela njegova."
ČINJENICA
» >
Komentari
0 #2 Tko je... 2013-10-12 22:29
Savršena analiza, g. Činjenica.
Što mislite, što nas čeka u budućnosti po pitanju toga tko "ima Hrvatsku"?
Moje je mišljenje da će je udbaši rasprodati strancima, pokupiti lovu, i ostati upravljati onima što su prodali za račun stranaca. Primjeri: Mudrinić i Deutsche Telecom, Pavić i EPH i slično.
Citat
+6 #1 hrvatica 2013-10-11 20:47
ja bih rekla kako je pomirba nemoguća misija. ne mogu se miriti žrtve s nekažnjenim ubojicama, niti se može miriti, stvarno i iskreno, s nekim tko već drži pripremljen nož da ti ga zabije u ledja.
mi smo skupo platili svoju naivnost i ne prestajemo ju plaćati ni dan danas, kada je u pitanju ideja pomirbe.
slažem se kako je neprovedba lustracije vrlo jasna poruka, samo mi je žao što se ista nije provela u vrijeme dok bi dokačila mnoge čija su djeca danas na položajima.
no, kako stvari stoje, sumnjam da će se ista ikada provesti u hrvatskoj. pa ćemo uz sloveniju, ostati valjda jedina zemlja koja lustraciju (bar u nekom obliku) nije provela. i to na žalost govori dovoljno o nama samima.
© 2010 www.Dragovoljac.com
Glasilo hrvatskih branitelja – ratnih veterana Republike Hrvatske
http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=63
Subota, 12 Listopad 2013 19:11
Nema te pokore koju ne može pobijediti odgovarajuća količina ljubavi
Demokratske promjene 90.tih u domovini uvjetovale su novonastale okolnosti i događaje u hrvatskoj dijaspori širom svijeta. Sjećanje mi tako ni danas ne napušta jedan zanimljiv, znakovit i zapravo prepričan događaj. Kada su u Australiji predstavnici hrvatskog kluba uz rukovanje i buket cvijeća, došli kod predstavnika jugoslavenskog (svi porijeklom Hrvati) kluba sa željom za svehrvatskom pomirbom i spajanjem ta dva doma u jedan (nacionalni).
Jugoslaveni su tad demonstrativno bacili cvijeće i pljunuvši ih odbili bilo kakvu pomirbu. Međutim, iako s određenim vremenskim odmakom, ta se domoljubna inicjativa na kraju ipak ostvarila ali kao u Hrvatskoj i dalje pod dominacijom onih koji su je tada najmanje željeli.
Čemu to zapravo upučuje? Pomirenje, oprost, dobronamjernost i domoljubnost uvijek dolaze iz srca onih koji najviše vole, odnosno koji u dobroj vjeri istinski ljube. Zašto onda isti i to obično na zasadama svojih krščanskih, domoljubnih i zapravo ljudskih vrijednosti, ostaju kao oni koji su kraju poniženi i prevareni i je li to zaista tako. Kažu da se vječni rat vodi između zla i onih koji su na svijetu ne bi li iz njega izvukli što veću korist i s druge strane dobra tj. onih koji su tu zato da život na Zemlji učine što ugodnijim za sve ljude. Dakle takva spoznaja ili pak samo dojam pod ovom kapom nebeskom zapravo i ne bi trebao biti ništa novo.
Samo kada dva tipična obrasca jedne danas lažne pomirbe postanu primjerom današnje hrvatsko političke zbilje, prevarit ili biti prevaren, onda bi ih svaki dobronamjernik i hrvatski domoljub trebao dobro preispitati. A zatim se za budućnost u dobroj vjeri ispravno odrediti. Naš odgovor uvijek zavisi o tome što kao političku zbilju želimo. Kratkoročno, politički pragmatizam i LAŽ koju narod želi čuti ili dugoročno, dosljedna i vjerodostojna politika temeljena na ISTINI.
O takvoj je politici otac domovine A.Starčević odavno bio jasan "Oci naši zvahu politiku caricom svih znanosti i umijeća, majkom mudrosti, učiteljicom zakona, sponom, vezom, vrutkom sreće čovječje itd, najmilijim imenima, kod nas ju mnogi, ako ju ne može crnjim imenom okrstiti, zove čedom pakla (kurbom, zlom...)" , te zaključuje "da bi zemlja već davno bila postala rajem kad bi stoti dio stranke onoga truda, što je uporabljen nehotice i neznalice za ljude otupiti i osiromašiti, upotrijebile za prosvijetliti ih i obogatiti". Zašto je to danas tako?
Jer sva je današnja politika sinergija zla kojom upravlja isključivo udba s pozicije moći i njihov režimski karusel anacionalnih pragmatika, odnarođenih politikanata, društvenih parazita, kriminalaca, zločinaca, nepotističkih uhljeba i opčenito mrzitelja. Oni vode kratkoročnu politiku s dugoročnim posljedicama. Zašto? Jer pošten i čestit puk radeći otklon od te i takve izrazito prljave politike ostavlja sve veći prostor upravo glupanima i svekolikom zlu. U narodu slomljenog duha, uškopljenih i neslobodnih ljudi tada su največe žrtve zapravo generacije koje tek dolaze i mladi ljudi koji po svojoj prirodi sve žele sada i odmah. Za dugoročnu je politiku pak potrebna strpljivost i trpljivost, ljudi koji vole i na pravdi Boga ne boje se ničega, a misli im i djela teže istini. Iznad svega borba i neprestana aktivnost koja poput svega ostalog mora biti nasljedna, dio pozitivne tradicije i ostavštine hrvatskih predaka. Sveta vrijednost Domovinskog rata.
Sve suprotno tome govorilo bi zapravo da je više Hrvata izgubilo Jugoslaviju nego što je dobilo Hrvatsku.
ZAŠTO LUSTRACIJA
Kaže se s razlogom da je ne provedena lustracija temeljna kočnica ozdravljenja i sazrijevanja hrvatskoga društva, jer bez pranja nema higijene, a bez higijene nema zdravlja. U ovom današnjem sustavu izvrnutih mjerila, u jednom rekao bih kontinuirano anacionalnom, antidržavnom, izdajničkom, kriminalnom i sluganskom procesu o zdravlju najviše govore upravo licemjeri koji su nam donijeli ili još uvik donose samo bolest i pokoru.
Zato Željko Kekić službenik SDS-a i tjelohranitelj Josipa Boljkovca u vrijeme stvaranja Hrvatske države danas javno kaže:
"Problem je kod vas idealista što ste poput rijeka pokretali hidrocentrale ali brzo ste se razočarali, povukli, a na vaše mijesto došli su moje kolege udbaši, koji se nikada ne razočaraju i ne umaraju. Ne kaže se uzalud "Nije politika za svakoga". Ona je zanat u kome je najvažnij timing (vrijeme), povuči pravi potez u pravo vrijeme.
"Mi smo se borili za novac i vlast, a Vi za državu i ideale. Vi imate državu i ideale, a mi kapital. Nas zapravo to, u svakom sustavu, jedino zanima."
"Danas Hrvatsku nemaju oni koji su se za nju borili, nemate ju Vi koji ste za nju robijali, niti je imaju domoljubi. Hrvatsku imaju oni koji je nikada nisu htjeli, a to su moji kolege udbaši, koji su se uknjižili na Hrvatsku, kao na svoj posjed, s vlasništvom 1/1."
Ajme ti nama kad knjiga pravda silu a nasilnici knjige pišu. (Aralica)
Istina da je ideja pomirbe bila ključna u stvaranju hrvatske države isto kao i to da je ona u narodu sveprihvačena ili svjetonazorski zastupana od još Luburića, Bušića pa do Tuđmana. Međutim, činjenica da je ona ne samo nikada ostvaren, nego čak izokrenut proces i u svojoj suštini zlorabljen upravo od onih koji hrvatsku državu nikada nisu voljeli, a prema tome nisu imali ni ljubavi potrebne za realizaciju same ideje. To što nam se dogodilo jednostavno se zove prijevara. Međutim jeli to danas i najveći problem, a po budućnost domovine i hrvatskog naroda ono najgore?
Ili je to zapravo nešto drugo. Mentalni sklop jednog nadasve zlog, nasljeđenog režimskog sustava i zagovornika danas nam nametnute KULTURE NEKAŽNJAVANJA. Kao domoljubi, dragovoljci i branitelji borili smo se za neovisnu Hrvatsku, državu prosperiteta i demokracije. Dekoracija višestranačkog jednoumlja i KULTURA NEKAŽNJAVANJA koju nam danas serviraju odnarođene vlasti nisu, a niti se mogu smatrati vrijednostima Domovinskog rata. I zato je neprovedba LUSTRACIJE bila ne samo prijevara nego prvenstveno poruka. DAVANJE LEGITIMITETA zlu i zločinu. Tako da uz sve ostale izokrenute moralne vrijednosti i sama (VELE)IZDAJA postaje opče prihvatljiva zbilja pa čak i društvena vrijednost. A onda i samo tada moguć je dolazak na vlast političkih spodoba koji nam donose neku novu pravdu i pravednost, kojom poput luciferovih lučonoša crvene hrvatsku zajedno s obrazima hrvatskog puka. Uz to truju, kupuju i lome duh naroda.
Kada u jednom kriminalno izdajničkom kolopletu sva počinjena ubojstva i izvršena pljačka u konačnici dobiju svoj unutar državni legitimitet, a ulaskom u euRopsku uniju i međunarodni legalitet, onda to šalje jasnu poruku kako su svekolikom zlu vrata širom otvorena. Tada je i vrijeme da se svi konačno upitamo i ODREDIMO. Ima li Hrvatska htijenja za slobodom ili snage i vremena još jednoj izdaji, laži i razočarenju. I može li je/nas spasiti itko drugi osim onih koji je vole više od vlastitog života.
"Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti, da se ne razotkriju djela njegova."
ČINJENICA
» >
Komentari
0 #2 Tko je... 2013-10-12 22:29
Savršena analiza, g. Činjenica.
Što mislite, što nas čeka u budućnosti po pitanju toga tko "ima Hrvatsku"?
Moje je mišljenje da će je udbaši rasprodati strancima, pokupiti lovu, i ostati upravljati onima što su prodali za račun stranaca. Primjeri: Mudrinić i Deutsche Telecom, Pavić i EPH i slično.
Citat
+6 #1 hrvatica 2013-10-11 20:47
ja bih rekla kako je pomirba nemoguća misija. ne mogu se miriti žrtve s nekažnjenim ubojicama, niti se može miriti, stvarno i iskreno, s nekim tko već drži pripremljen nož da ti ga zabije u ledja.
mi smo skupo platili svoju naivnost i ne prestajemo ju plaćati ni dan danas, kada je u pitanju ideja pomirbe.
slažem se kako je neprovedba lustracije vrlo jasna poruka, samo mi je žao što se ista nije provela u vrijeme dok bi dokačila mnoge čija su djeca danas na položajima.
no, kako stvari stoje, sumnjam da će se ista ikada provesti u hrvatskoj. pa ćemo uz sloveniju, ostati valjda jedina zemlja koja lustraciju (bar u nekom obliku) nije provela. i to na žalost govori dovoljno o nama samima.
© 2010 www.Dragovoljac.com
Glasilo hrvatskih branitelja – ratnih veterana Republike Hrvatske
http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=63
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Hrvatska - unutarnja agresija
'Josipović odlazi u Srbiju provoditi velikosrpsku politiku pod pokroviteljstvom Britanije, iako su tamo legalizirani četnici'
Čini se da su predsjedniku Ivi Josipoviću uz ljubav prema glazbi velika strast i putovanja pa je tako uoči ulaska Hrvatske u EU posjetio Veliku Britaniju. Taj posjet nije promakao niti uglednom profesoru Zdravku Tomcu koji u ovom Josipovićevom putovanju vidi značajnu pozadinu. Naime, predsjednik je za vrijeme posjete toj zemlji oduševljen počastima koje je dobio od Kraljice izjavio da je sklopio strateško partnerstvo s Britanijom. U sklopu partnerstva dogovorena je suradnja s Britanijom u provođenju regionalne politike na Balkanu i EU. Partnerstvo je potvrđeno razgovorom Vesne Pusić i britanskog ministra vanjskih poslova, a poslije susreta krenula je i realizacija zadataka dobivenih od partnera.
Dio realizacije je turneja po regiji, a upravo je u tijeku službeni posjet predsjednika Josipovića Beogradu gdje će govoriti u Narodnoj skupštini Srbije. Inače, Josipović je prvi hrvatski političar nakon Stjepana Radića kojem je dodijeljena ova privilegija. "Ako kaže istinu mogao bi postati heroj, a ako kaže istinu mogli bi ga upucati kao Radića", šali se Tomac. No, istinu neće reći jer u skladu s britanskom politikom uspostaviti će strateško partnerstvo sa Srbima. "Bez obzira što su u Srbiji legalizirani četnici i četnička politika, što Srbija nije odustala od velikosrpske agresije na Hrvatsku, što su na čelu Srbije četnički vojvoda Nikolić i Miloševićev tajnik Dačić.", ističe naš sugovornik. Uspostavljanjem ovih partnerstva naše je vodstvo prihvatilo Memorandum 2 SANU. u kojem je na novi način i s novim zadacima utvrđena strategija nove velikosrpske politike pod pokroviteljstvom Britanije misli profesor Tomac.
Tomac je istaknuo i neke ciljeve Memoranduma 2 kao što su negiranje velikosrpske agresije i pretvaranje osvajačkog rata protiv Hrvatske i BIH u građanski rat i nacionalne sukobe s podijeljenom krivnjom i odgovornošću. Cilj je i srpsko svojatanje Vukovara, sotoniziranje Oluje, razbijanje BIH i odcjepljenje Republike Srpske koja bi se pripojila Srbiji. Još jedan od ciljeva je pritisak Hrvatske da odustane od tužbe protiv Srbije, a cilj je i stvaranje regionalnog zajedništva na čijem će čelu biti Srbija. Domovinski rat i Tuđman također će se sotonizirati, a ujedno će se osporiti i presude generalima Markaču i Gotovini, a velikosrpski prijatelji angažirati će se u konačnoj presudi Praljku i ostalima iz BIH te Hrvatsku osudi kao agresora, a državno i vojno vodstvo na čelu s Tuđmanom zločinačkom organizacijom.
Pitanje svih pitanja
Zašto je hrvatsko vodstvo ne samo sklopilo partnerstvo s Britanijom pitanje je svih pitanja, a nejasno je Tomcu zbog čega smo prihvatili biti most EU prema balkanskoj regiji na čelu sa Srbijom te radi čega smo brzo i odlučno krenuli u provođenje strategije na načelu velikosrpske koncepcije pomirbe podjele krivnje i ostvarivanja drugih velikosrpskih ciljeve.
Dok se u Hrvatskoj o tome šuti važnu je raskrinkati takvu izdajničku politiku jer teško je povjerovati naglašava profesor da je vodstvo Hrvatske slijepo da ne vidi kako britanska koncepcija pomaže ostvarivanju spomenutog Memoranduma 2. "To vrlo smišljeno čini nasilnim uvođenjem ćirilice u Vukovar i optuživanjem vukovarskih branitelja da su šovinisti i rušitelji pravne države i demokracije, da su neprijatelji i sramota.", uvjeren je Tomac. Ide se dodaje toliko daleko da novinarka Jelena Lovrić vukovarske branitelje u isti rang s balvan revolucijom. Mnogi mediji se utrkuju u optužbama na račun hrvatskih branitelja, a Lovrić u tome prednjači. "Dok su vukovarski branitelji ginuli, dok su ranjavani, dok su premlaćivani u srbijanskim logorima, dok su davali svoje živote i svoja tijela za hrvatsku slobodu, pa i slobodu gospođe Lovrić, ona je u to vrijeme pozivala tenkove JNA da pregaze Hrvatsku i konačno naprave reda u Hrvatskoj i spase Jugoslaviju. I upravo ta i takva ljubiteljica tenkova JNA bez imalo srama usudi se te heroje trpati u isti koš sa balvan revolucijom i njenom zločinačkom politikom. Obrana Vukovara pokušava se sotonizirati, a vukovarske heroje pretvara su u agresore, a sve to radi zajednička velikosrpska i britanska politika te peta hrvatska kolona ", poručuje profesor.
Britanska politika na ovim prostorima nikada nije koristila Hrvatskoj već su u posljednjih sto godina pomagali velikosrpsku imperijalnu politiku protivno interesima naše zemlje.
I u srpskoj agresiji za vrijeme raspada Jugoslavije britanska politika branila je srpsku kako bi se održala Jugoslavija, uz njih potporu su imali i od ruske politike. S druge strane, misli Tomac potporu su Hrvati imali od Njemačke. Kada je slomljena velikosrpska politika i uspostavljene nove države sustavno se radilo na tome da se agresija i rat pretvore u građanski rat s podijeljenom krivnjom, priča naš sugovornik
Suicidalan je potez povezivanje s Britancima, a ako se tome dodaju sukobi s Nijemcima onda se treba zapitati tko i s kojim ciljevima vodi hrvatsku politiku te kako je moguće da okrećemo leđa prijateljima i partnerima te prihvaćamo lažne prijatelje koji nisu bili na našoj strani, ogorčen je profeosor Tomac.
"Svaka britanska politika u prošlosti, danas i u budućnosti, bez obzira na uvjete, nastojala je i nastojat će spriječiti vodeći položaj Njemačke u Europi i njezin prodor na jug i Jadransko more. Zato je britanska politika, na početku velikosrpske agresije na Hrvatsku, optuživala dr. Franju Tuđmana kako, uz pomoć Njemačke, želi obnoviti fašističku politiku sa svrhom počinjenja genocida nad Srbima i ovladavanja Bosnom i Hercegovinom. Njemačka se može suprotstaviti Velikoj Britaniji samo ako uspije na svoju stranu pridobiti Francusku.", tumači dalje Tomac.
Naš sugovornik podsjeća kako je u vrijeme vladavine predsjednika Mitteranda Francuska bila na strani Britanije štiteći Miloševića uz javnu podršku Rusije Miloševićevoj politici. S druge strane s dolaskom Chiraca politika se počinje mijenjati te se sklapaju savezi s Njemačkom te je stvorilo mogućnost suprotstavljanja velikosrpskoj agresiji i krene u rušenje Miloševića.
Što Britanci danas žele?
"Britanska politika želi stvoriti regiju od zemalja bivše Jugoslavije osim Slovenije plus Albanija. Taj zadatak povjerila je Hrvatskoj kao strateškom partneru. Da bi to bilo moguće Hrvatska mora prihvatiti britansko-velikosrpsku koncepciju koja krivotvorinama velikosrpsku agresiju pretvara u građanski rat s podijeljenom krivnjom, koja izjednačuje krivnju Miloševića i Tuđmana. Da bi to bilo moguće mora se diskreditirati Domovinski rat i njegove vrednote te novu "britansku Hrvatsku" izgrađivati na komunističkom antifašizmu, te nove odnose graditi kao da velikosrpske agresije i krivnje nije ni bilo.", priča naš sugovornik.
No, za Hrvatsku je važno čvrsto se povezati s Njemačkom i SAD-om. Upravo je SAD četiri puta spasio hrvatski narod od velike pogibelji spasivši nas ujedno i od smrtnog zagrljaja britansko ruske politike.
"U ostvarivanju strateškog partnerstva s Velikom Britanijom a onda i sa Srbijom i na nametanju krivotvorina kojima se velikosrpski osvajački rat protiv Hrvatske pretvara u građanski rat Lex Perković i nasilno uvođenje ćirilice u Vukovar dobivaju važnu ulogu, čak od strateškog značaja. Dakle, ne radi se o tvrdoglavosti i gluposti i pogreškama državnog vodstva nego se radi o vrlo smišljenoj politici. Lex Perković pokazuje odlučnost sadašnje ne narodne vlasti da Hrvatsku odvoji od navodno "fašističke Njemačke" kao strateškog partnera i priključi je antifašističkoj Velikoj Britaniji, odnosno da pokaže odlučnost ove vlasti da će i dalje rušiti Tuđmanovu Hrvatsku utemeljenju na vrednotama Domovinskog rata, da će i dalje Domovinski rat tretirati kao zločinački pothvat te da će sadašnju i buduću Hrvatsku graditi na titoizmu i antifašizmu.", strahuje Tomac.
Zbog toga se nastavlja traži promjena Ustava kako bi se onemogućilo izručivanje Perkoviće jer postoji strah da bi u Njemačkoj na vidjelo mogli isplivati komunistički nalogodavci i zločinački karakter titoizma. "Drugi cilj je da se prebaci pažnja s komunističkih zločina na pojedinačne zločine koje su učinili Hrvati ili za koje se lažno optužuju Hrvati u Domovinskom ratu. Dakle, cilj je kao i ′90- ih godina na nov način kao krivce za rat optužiti Hrvate i napraviti kopernikanski obrat, Srbe od agresora pretvoriti u žrtve, a Hrvate od žrtve u agresora.", zaključio je za kraj naš sugovornik.
Autor: Iva M.
Photo: Slavko Midzor/PIXSELL
Datum: Utorak, 15 Listopad 2013 22:01
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... tnici.html
Čini se da su predsjedniku Ivi Josipoviću uz ljubav prema glazbi velika strast i putovanja pa je tako uoči ulaska Hrvatske u EU posjetio Veliku Britaniju. Taj posjet nije promakao niti uglednom profesoru Zdravku Tomcu koji u ovom Josipovićevom putovanju vidi značajnu pozadinu. Naime, predsjednik je za vrijeme posjete toj zemlji oduševljen počastima koje je dobio od Kraljice izjavio da je sklopio strateško partnerstvo s Britanijom. U sklopu partnerstva dogovorena je suradnja s Britanijom u provođenju regionalne politike na Balkanu i EU. Partnerstvo je potvrđeno razgovorom Vesne Pusić i britanskog ministra vanjskih poslova, a poslije susreta krenula je i realizacija zadataka dobivenih od partnera.
Dio realizacije je turneja po regiji, a upravo je u tijeku službeni posjet predsjednika Josipovića Beogradu gdje će govoriti u Narodnoj skupštini Srbije. Inače, Josipović je prvi hrvatski političar nakon Stjepana Radića kojem je dodijeljena ova privilegija. "Ako kaže istinu mogao bi postati heroj, a ako kaže istinu mogli bi ga upucati kao Radića", šali se Tomac. No, istinu neće reći jer u skladu s britanskom politikom uspostaviti će strateško partnerstvo sa Srbima. "Bez obzira što su u Srbiji legalizirani četnici i četnička politika, što Srbija nije odustala od velikosrpske agresije na Hrvatsku, što su na čelu Srbije četnički vojvoda Nikolić i Miloševićev tajnik Dačić.", ističe naš sugovornik. Uspostavljanjem ovih partnerstva naše je vodstvo prihvatilo Memorandum 2 SANU. u kojem je na novi način i s novim zadacima utvrđena strategija nove velikosrpske politike pod pokroviteljstvom Britanije misli profesor Tomac.
Tomac je istaknuo i neke ciljeve Memoranduma 2 kao što su negiranje velikosrpske agresije i pretvaranje osvajačkog rata protiv Hrvatske i BIH u građanski rat i nacionalne sukobe s podijeljenom krivnjom i odgovornošću. Cilj je i srpsko svojatanje Vukovara, sotoniziranje Oluje, razbijanje BIH i odcjepljenje Republike Srpske koja bi se pripojila Srbiji. Još jedan od ciljeva je pritisak Hrvatske da odustane od tužbe protiv Srbije, a cilj je i stvaranje regionalnog zajedništva na čijem će čelu biti Srbija. Domovinski rat i Tuđman također će se sotonizirati, a ujedno će se osporiti i presude generalima Markaču i Gotovini, a velikosrpski prijatelji angažirati će se u konačnoj presudi Praljku i ostalima iz BIH te Hrvatsku osudi kao agresora, a državno i vojno vodstvo na čelu s Tuđmanom zločinačkom organizacijom.
Pitanje svih pitanja
Zašto je hrvatsko vodstvo ne samo sklopilo partnerstvo s Britanijom pitanje je svih pitanja, a nejasno je Tomcu zbog čega smo prihvatili biti most EU prema balkanskoj regiji na čelu sa Srbijom te radi čega smo brzo i odlučno krenuli u provođenje strategije na načelu velikosrpske koncepcije pomirbe podjele krivnje i ostvarivanja drugih velikosrpskih ciljeve.
Dok se u Hrvatskoj o tome šuti važnu je raskrinkati takvu izdajničku politiku jer teško je povjerovati naglašava profesor da je vodstvo Hrvatske slijepo da ne vidi kako britanska koncepcija pomaže ostvarivanju spomenutog Memoranduma 2. "To vrlo smišljeno čini nasilnim uvođenjem ćirilice u Vukovar i optuživanjem vukovarskih branitelja da su šovinisti i rušitelji pravne države i demokracije, da su neprijatelji i sramota.", uvjeren je Tomac. Ide se dodaje toliko daleko da novinarka Jelena Lovrić vukovarske branitelje u isti rang s balvan revolucijom. Mnogi mediji se utrkuju u optužbama na račun hrvatskih branitelja, a Lovrić u tome prednjači. "Dok su vukovarski branitelji ginuli, dok su ranjavani, dok su premlaćivani u srbijanskim logorima, dok su davali svoje živote i svoja tijela za hrvatsku slobodu, pa i slobodu gospođe Lovrić, ona je u to vrijeme pozivala tenkove JNA da pregaze Hrvatsku i konačno naprave reda u Hrvatskoj i spase Jugoslaviju. I upravo ta i takva ljubiteljica tenkova JNA bez imalo srama usudi se te heroje trpati u isti koš sa balvan revolucijom i njenom zločinačkom politikom. Obrana Vukovara pokušava se sotonizirati, a vukovarske heroje pretvara su u agresore, a sve to radi zajednička velikosrpska i britanska politika te peta hrvatska kolona ", poručuje profesor.
Britanska politika na ovim prostorima nikada nije koristila Hrvatskoj već su u posljednjih sto godina pomagali velikosrpsku imperijalnu politiku protivno interesima naše zemlje.
I u srpskoj agresiji za vrijeme raspada Jugoslavije britanska politika branila je srpsku kako bi se održala Jugoslavija, uz njih potporu su imali i od ruske politike. S druge strane, misli Tomac potporu su Hrvati imali od Njemačke. Kada je slomljena velikosrpska politika i uspostavljene nove države sustavno se radilo na tome da se agresija i rat pretvore u građanski rat s podijeljenom krivnjom, priča naš sugovornik
Suicidalan je potez povezivanje s Britancima, a ako se tome dodaju sukobi s Nijemcima onda se treba zapitati tko i s kojim ciljevima vodi hrvatsku politiku te kako je moguće da okrećemo leđa prijateljima i partnerima te prihvaćamo lažne prijatelje koji nisu bili na našoj strani, ogorčen je profeosor Tomac.
"Svaka britanska politika u prošlosti, danas i u budućnosti, bez obzira na uvjete, nastojala je i nastojat će spriječiti vodeći položaj Njemačke u Europi i njezin prodor na jug i Jadransko more. Zato je britanska politika, na početku velikosrpske agresije na Hrvatsku, optuživala dr. Franju Tuđmana kako, uz pomoć Njemačke, želi obnoviti fašističku politiku sa svrhom počinjenja genocida nad Srbima i ovladavanja Bosnom i Hercegovinom. Njemačka se može suprotstaviti Velikoj Britaniji samo ako uspije na svoju stranu pridobiti Francusku.", tumači dalje Tomac.
Naš sugovornik podsjeća kako je u vrijeme vladavine predsjednika Mitteranda Francuska bila na strani Britanije štiteći Miloševića uz javnu podršku Rusije Miloševićevoj politici. S druge strane s dolaskom Chiraca politika se počinje mijenjati te se sklapaju savezi s Njemačkom te je stvorilo mogućnost suprotstavljanja velikosrpskoj agresiji i krene u rušenje Miloševića.
Što Britanci danas žele?
"Britanska politika želi stvoriti regiju od zemalja bivše Jugoslavije osim Slovenije plus Albanija. Taj zadatak povjerila je Hrvatskoj kao strateškom partneru. Da bi to bilo moguće Hrvatska mora prihvatiti britansko-velikosrpsku koncepciju koja krivotvorinama velikosrpsku agresiju pretvara u građanski rat s podijeljenom krivnjom, koja izjednačuje krivnju Miloševića i Tuđmana. Da bi to bilo moguće mora se diskreditirati Domovinski rat i njegove vrednote te novu "britansku Hrvatsku" izgrađivati na komunističkom antifašizmu, te nove odnose graditi kao da velikosrpske agresije i krivnje nije ni bilo.", priča naš sugovornik.
No, za Hrvatsku je važno čvrsto se povezati s Njemačkom i SAD-om. Upravo je SAD četiri puta spasio hrvatski narod od velike pogibelji spasivši nas ujedno i od smrtnog zagrljaja britansko ruske politike.
"U ostvarivanju strateškog partnerstva s Velikom Britanijom a onda i sa Srbijom i na nametanju krivotvorina kojima se velikosrpski osvajački rat protiv Hrvatske pretvara u građanski rat Lex Perković i nasilno uvođenje ćirilice u Vukovar dobivaju važnu ulogu, čak od strateškog značaja. Dakle, ne radi se o tvrdoglavosti i gluposti i pogreškama državnog vodstva nego se radi o vrlo smišljenoj politici. Lex Perković pokazuje odlučnost sadašnje ne narodne vlasti da Hrvatsku odvoji od navodno "fašističke Njemačke" kao strateškog partnera i priključi je antifašističkoj Velikoj Britaniji, odnosno da pokaže odlučnost ove vlasti da će i dalje rušiti Tuđmanovu Hrvatsku utemeljenju na vrednotama Domovinskog rata, da će i dalje Domovinski rat tretirati kao zločinački pothvat te da će sadašnju i buduću Hrvatsku graditi na titoizmu i antifašizmu.", strahuje Tomac.
Zbog toga se nastavlja traži promjena Ustava kako bi se onemogućilo izručivanje Perkoviće jer postoji strah da bi u Njemačkoj na vidjelo mogli isplivati komunistički nalogodavci i zločinački karakter titoizma. "Drugi cilj je da se prebaci pažnja s komunističkih zločina na pojedinačne zločine koje su učinili Hrvati ili za koje se lažno optužuju Hrvati u Domovinskom ratu. Dakle, cilj je kao i ′90- ih godina na nov način kao krivce za rat optužiti Hrvate i napraviti kopernikanski obrat, Srbe od agresora pretvoriti u žrtve, a Hrvate od žrtve u agresora.", zaključio je za kraj naš sugovornik.
Autor: Iva M.
Photo: Slavko Midzor/PIXSELL
Datum: Utorak, 15 Listopad 2013 22:01
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... tnici.html
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Hrvatska - unutarnja agresija
Čelnik slovenske oporbe i bivši premijer Janez Janša izjavio je u srijedu da Slovenija ne bi trebala priznati presudu arbitraže o granici s Hrvatskom ako joj se ne bi priznao teritorijalni kontakt s otvorenim morem
Autor: tportal.hr/Hina
Datum objave:
16.10.2013 19:57
Nadam se da će Slovenija arbitražom dobiti neposredan teritorijalni doticaj s otvorenim more, te da drukčiju eventualnu presudu neće uvažiti, rekao je Janša, govoreći u srijedu na predstavljanju knjige 'Život je neizvjestan' bivšeg ministra vanjskih poslova Dimitrija Rupela.
Janša i Rupel prilikom predstavljanja knjige izrazili su zabrinutost razvojem događaja u državi i vjerojatnošću da će Slovenija iduće godine trebati financijsku pomoć Europske unije, te komentirali niz aktualnih događaja, kritizirajući sadašnju vladu premijerke Alenke Bratušek.
Janša je među ostalim podsjetio da je slovenski parlament početkom ove godine iza zatvorenih vrata prihvatio zaključak po kojemu arbitražni sud ima zadaću da odredi kontakt Slovenije s otvorenim morem, te da bi drukčija njegova moguća odluka značila da nije ispunio svoj mandat, pa ju Slovenija ne bi trebala priznati.
http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/29 ... esude.html
Da se podsjetimo prijašnjeg teksta:
Izlaz Slovenije na otvoreno more
Sa stajališta pomorskog prava dvojbe oko Savudrijske vale ne bi smjelo biti. Zašto slovenska politika ustrajava, iako je svjesna da ne mogu nikako imati izravan izlaz na otvoreno more? Oni dobro znaju da su Talijani, koji glume suzdržanost, na njihovoj
strani, i čekaju u zavjetrini. Naime, u pitanju su Osimski sporazumi, jer negraničenje
Hrvatske s Italijom otvara novu međunarodnopravnu situaciju. Ako se arbitražom, na
koju hrvatska politika i po cijenu neulaska u Europsku uniju nije smjela pristati, izuzme dio mora po principu koridora, u tom slučaju Osimski sporazumi sigurno bi poprimili sasvim drukčije konotacije između Hrvatske i Italije. Hrvatska bi bila dovedena u poziciju Srbije i Crne Gore, Makedonije ili Bosne i Hercegovine prema kojima Italija, glede Osimskih sporazuma nema nikavu obvezu. Osim toga, izravni izlaz Slovenije na otvoreno more, otvara pitanje i gospodarskog pojasa. Sigurno bi uslijedio zahtjev – Slovenija mora imati svoj gospodarski pojas.
Zaključak: Po pravilu Slovenija sustavno određenim ritmom ucjenjuje Hrvatsku, Sv. Gorom, nuklearkom Krško, Savudrijskom valom, gospodraskim
pojasom, Ljubljanskom bankom. Amplitude te ucjene su u proljeće i u jesen kada je hrvatski čovjek najradosniji ili najopušteniji. Odmora nema. Strateškim riječnikom rečeno Slovenija je 'unutarnji krug' koji se aktivira onda kada glavni igrači iz 'vanjskog kruga' Velika Britanija kada je u pitanju Jugosfera, a Italija kada je na redu Jadran kao 'talijansko jezero', odluče Hrvatsku i dalje držati u 'odgođenom kaosu'.
Poznato?
Autor: tportal.hr/Hina
Datum objave:
16.10.2013 19:57
Nadam se da će Slovenija arbitražom dobiti neposredan teritorijalni doticaj s otvorenim more, te da drukčiju eventualnu presudu neće uvažiti, rekao je Janša, govoreći u srijedu na predstavljanju knjige 'Život je neizvjestan' bivšeg ministra vanjskih poslova Dimitrija Rupela.
Janša i Rupel prilikom predstavljanja knjige izrazili su zabrinutost razvojem događaja u državi i vjerojatnošću da će Slovenija iduće godine trebati financijsku pomoć Europske unije, te komentirali niz aktualnih događaja, kritizirajući sadašnju vladu premijerke Alenke Bratušek.
Janša je među ostalim podsjetio da je slovenski parlament početkom ove godine iza zatvorenih vrata prihvatio zaključak po kojemu arbitražni sud ima zadaću da odredi kontakt Slovenije s otvorenim morem, te da bi drukčija njegova moguća odluka značila da nije ispunio svoj mandat, pa ju Slovenija ne bi trebala priznati.
http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/29 ... esude.html
Da se podsjetimo prijašnjeg teksta:
Izlaz Slovenije na otvoreno more
Sa stajališta pomorskog prava dvojbe oko Savudrijske vale ne bi smjelo biti. Zašto slovenska politika ustrajava, iako je svjesna da ne mogu nikako imati izravan izlaz na otvoreno more? Oni dobro znaju da su Talijani, koji glume suzdržanost, na njihovoj
strani, i čekaju u zavjetrini. Naime, u pitanju su Osimski sporazumi, jer negraničenje
Hrvatske s Italijom otvara novu međunarodnopravnu situaciju. Ako se arbitražom, na
koju hrvatska politika i po cijenu neulaska u Europsku uniju nije smjela pristati, izuzme dio mora po principu koridora, u tom slučaju Osimski sporazumi sigurno bi poprimili sasvim drukčije konotacije između Hrvatske i Italije. Hrvatska bi bila dovedena u poziciju Srbije i Crne Gore, Makedonije ili Bosne i Hercegovine prema kojima Italija, glede Osimskih sporazuma nema nikavu obvezu. Osim toga, izravni izlaz Slovenije na otvoreno more, otvara pitanje i gospodarskog pojasa. Sigurno bi uslijedio zahtjev – Slovenija mora imati svoj gospodarski pojas.
Zaključak: Po pravilu Slovenija sustavno određenim ritmom ucjenjuje Hrvatsku, Sv. Gorom, nuklearkom Krško, Savudrijskom valom, gospodraskim
pojasom, Ljubljanskom bankom. Amplitude te ucjene su u proljeće i u jesen kada je hrvatski čovjek najradosniji ili najopušteniji. Odmora nema. Strateškim riječnikom rečeno Slovenija je 'unutarnji krug' koji se aktivira onda kada glavni igrači iz 'vanjskog kruga' Velika Britanija kada je u pitanju Jugosfera, a Italija kada je na redu Jadran kao 'talijansko jezero', odluče Hrvatsku i dalje držati u 'odgođenom kaosu'.
Poznato?
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Hrvatska - unutarnja agresija
Kako razoriti društvo iznutra?
Autor Jure Vujić/Večernji list
Četvrtak, 17 Listopada 2013 12:57
SOCIAL ENGINEERING Danas je javnosti poznato da je festival Woodstock 69.-te, a kasnije festival Altamont, bio instrumentaliziran od strane američke Vlade i FBI koji su bili zaduženi za distribuciju raznih eksperimentalnih droga poput LSD-a
Često smo svjedoci suludih mjera i «grešaka» političkih, gospodarskih i medijskih oligarhija, da se možemo legitimno zapitati nije tu riječ o neznanju, krivim procjenama ili pak o dirigiranim i namjernim greškama. Katastrofalni rezultati monetarističke politike i Washingtonskog konsenzusa koje provode sve vlade europskih zemalja kao «spasonosne mjere» za rješavanje financijske i gospodarske krize (dok u stvari produbljuju dužničko ropstvo) dobra su ilustracija tog ustrajanja u greškama. Teško je povjerovati da su te greške proizvod stupidnost i kratkovidnosti ili su pak posljedica slijepe pohlepe.
Međutim kada sagledavamo tu «glupost» na dulji rok i unutar određenog društveno-povijesnog konteksta dolazi se do zaključka da je na djelu jedna uhodana racionalna metoda upravljanja (Nomai Klein to naziva upravljanje kaosom) koja dodaje destrukciji, pozitivnu i kreativnu ulogu. Naime, kao što postoji pozitivna diskriminacija koja putem kvota privilegira status raznih spolnih, etničkih i vjerskih manjina, tako postoji i pozitivna destrukcija koja je u središtu suvremenog kapitalizma i koja se temelji na nizu induciranih, generiranih i rekuperiranih gospodarskih i političkih kriza.
Može se uspostaviti usporedba između metoda kulture i mentalnog preodgoja tipa MK Ultra s mjerama pozitivne destrukcije koje počivaju na jednoj logici: uništiti ono što se ne može kontrolirati i ponovo izgraditi nešto racionalnije ali pod kontrolom. Frapantni primjer politike pozitivne destrukcije je politika koja je rezultira iz laboratorija Bushove administracije tzv. neokonzervativci «neo-cons» , krug kristocionista i kršćanskih fundamentalista (na francuskom bi to bile neo-budale ilustrirane raznim programima poput Clear Breaka, PNAC-u. Na prvi pogled moglo bi se reći kako su ratoborne avanture Bushove administracije bile plod nepromišljenosti i naslijeđe američkog misionarskog mesijanizama, miks Leo Straussa, Makijavela, Kojevea, Schmitta, (Totalna država).
Ta metoda upravljanja može se poistovjetiti s planiranom modifikacijom ljudskog ponašanja s određenim strategijama mentalne manipulacije. Upravljanje putem kaosa kao metoda pojavljuje izumom «revolucionarnog kapitalizma» u razdoblju između 1750.-1800. kao kapitalizam koji ima remetiteljsku društvenu ulogu, kapitalizam koji proizvodi revolucije i nered kako bi bolje postigao ciljeve svoje agende. Međutim tek 60.-tih godina nastaju laboratoriji za «totalni pristanak» masa potrošačkom i kapitalističkom modelu društva i promicanje u društvenim odnosima inovacije poput libertarizma ili koncepta «emancipacije manjina». Znanstvenici i analitičari poput Lutz Dammbecka povezuju projekte društvene kontrole kibernetičke znanosti 50.-tih godina s nastankom, deset godina kasnije, anglosaksonske pop-kulture .
Nije tajna danas, i postoje dokazi kako su kontra-kultura, 68. Woodstock flower power, bile sredstvo krupnog kapitala kako bi se proizvela potrebna «socijalna entropija». Danas je poznato u javnosti kako je festival Woodstock 69.-te, a kasnije festival Altamont, bio instrumentaliziran od strane američke Vlade i FBI koji su bili zaduženi za distribuciju raznih eksperimentalnih droga poput LSD-a (Woodstock je bio proizvod Artie Kornfelda, direktora Contemporary Projects Division, filijale Capitol Records EMI – koji je radio za vojne pokuse unutar subverzivnih pop rock grupa ) kao farmaceutske industrije. CIA je financirala niz «subverzivnih pokreta» i ikone subverzivne umjetnosti poput Jackson Pollocka.
U 80.-tim godinama dominantna ideologija se temeljila na promicanju načela anarhije, individualizma, društvene anomije, beskrajnog hedonizma koja je pripremila tsunami mentalnih i društvenih patologija 80.-tih: depresivnost, rast samoubojstava, bračno nasilje, epidemije pobačaja, promoviranje modela hiperaktivnog djeteta kralja, mladenačke delikvencije, sociopatologije, toksikomanija, itd. Znanstvenik mathisa Cardet razotkriva u knjizi „strašna prevara rap glazbe“, kako je rap glazba instrumentalizirana za širenje afro-američke crnačke getoizacije i kulturu „uličnih banda“ kao i za promociju krutog neokapitalističkog materijalističkog „bling bling“ svjetonazora u kojem je lako stečeni novac najveći društveni uzor.
Danas SAD ne kriju da im je najsuvremenija vojna doktrina «konstruktivni kaos», što objašnjava često proturječna prevrtljiva savezništva (primjerice s islamistima) i širenje etničko-vjerske fragmentacije na srednjem Istoku. Na društvenom planu nije čudo da nailazimo na zakonsku i društvenu legitimaciju individualnih ludorija, društvenih patologija koje su proizašle iz inkubatora liberalnog i permisivnog društva krajem 60.-tih. Ta hiperindividualistička dominantna ideologija koja je bila svojstvo liberalne ljevice i desnice imala samo jedan cilj: širenje entropije, to jest društveni nered i neuravnoteženost u raznim društvenim segmentima, kako bi ih se dijelilo, disolviralo i u konačnici atomiziralo i kontroliralo neutralizirajući njihove kapacitete za auto-organizaciju. Riječ je o klasičnom načelu podjeli pa vladaj, poticanje na individualističko i egoističko ponašanje (Facebook je danas najbolje sredstvo širenja narcisoidnosti za nove generacije), diskreditiranje kolektivne nacije, depolitiziranje i suzbijanje organizirane anti-kapitalističke pobune organizirane subverzije, disidencije i otpora.
Temelj političkog fenomena jest podvrgavanje individualne slobode kolektivnom i općem interesu. Stoga se inverzijom prioriteta i žrtvovanjem kolektivnog interesa u ime individualne slobode ili slobode bilo koje socijalne grupe i mikro manjine, društveni inženjering paralizira svaki konkretni organizacijski kapacitet dok dominantni sistem kontrolira mase putem anorganskog nereda šireći privid lažnog individualnog aktivizma i neoromantičarske pobune. Da nije riječ o teoriji zavjere govore niza ozbiljnih znanstvenih radova na toj temi a posebice na području nelinearnih dinamičnih sustava (znanstvenici poput Vasile Marinca, Nicolae Herianu, Stephen Wiggins, Henrdrick Calvo, Oscar Calvo, Bernard Cazelles, itd..).
U tom smjeru, pozitivna diskriminacija i razmnožavanje manjinskih prava bez postavljenih odgovarajućih obveza u biti omogućuje porast bipolarizacije i entropije društva potičući sukobe između raznih društvenih zajednica i manjina, igrajući kartu svi protiv svih. Primjerice homoseksualci protiv homofobije, etničke manjine protiv većinskog pučanstva, međuvjerski i civilizacijski rat – Hungthingtonova pogrešna teza neminovnog sukoba civilizacija-, islamofobija itd. Bellum omnium contra omnes, rat svih protiv sviju, poznata krilatica Thomasa Hoobesa koji je na taj način označio ljudsku egzistenciju, danas služi kao glavna paradigma razarajućeg društvenog inženjeringa, kako bi oligarhija bolje i učinkovite vladala.
Izvor: Jure Vujić/Večernji list
http://croative.net/index.php/vijesti/i ... vo-iznutra?
Autor Jure Vujić/Večernji list
Četvrtak, 17 Listopada 2013 12:57
SOCIAL ENGINEERING Danas je javnosti poznato da je festival Woodstock 69.-te, a kasnije festival Altamont, bio instrumentaliziran od strane američke Vlade i FBI koji su bili zaduženi za distribuciju raznih eksperimentalnih droga poput LSD-a
Često smo svjedoci suludih mjera i «grešaka» političkih, gospodarskih i medijskih oligarhija, da se možemo legitimno zapitati nije tu riječ o neznanju, krivim procjenama ili pak o dirigiranim i namjernim greškama. Katastrofalni rezultati monetarističke politike i Washingtonskog konsenzusa koje provode sve vlade europskih zemalja kao «spasonosne mjere» za rješavanje financijske i gospodarske krize (dok u stvari produbljuju dužničko ropstvo) dobra su ilustracija tog ustrajanja u greškama. Teško je povjerovati da su te greške proizvod stupidnost i kratkovidnosti ili su pak posljedica slijepe pohlepe.
Međutim kada sagledavamo tu «glupost» na dulji rok i unutar određenog društveno-povijesnog konteksta dolazi se do zaključka da je na djelu jedna uhodana racionalna metoda upravljanja (Nomai Klein to naziva upravljanje kaosom) koja dodaje destrukciji, pozitivnu i kreativnu ulogu. Naime, kao što postoji pozitivna diskriminacija koja putem kvota privilegira status raznih spolnih, etničkih i vjerskih manjina, tako postoji i pozitivna destrukcija koja je u središtu suvremenog kapitalizma i koja se temelji na nizu induciranih, generiranih i rekuperiranih gospodarskih i političkih kriza.
Može se uspostaviti usporedba između metoda kulture i mentalnog preodgoja tipa MK Ultra s mjerama pozitivne destrukcije koje počivaju na jednoj logici: uništiti ono što se ne može kontrolirati i ponovo izgraditi nešto racionalnije ali pod kontrolom. Frapantni primjer politike pozitivne destrukcije je politika koja je rezultira iz laboratorija Bushove administracije tzv. neokonzervativci «neo-cons» , krug kristocionista i kršćanskih fundamentalista (na francuskom bi to bile neo-budale ilustrirane raznim programima poput Clear Breaka, PNAC-u. Na prvi pogled moglo bi se reći kako su ratoborne avanture Bushove administracije bile plod nepromišljenosti i naslijeđe američkog misionarskog mesijanizama, miks Leo Straussa, Makijavela, Kojevea, Schmitta, (Totalna država).
Ta metoda upravljanja može se poistovjetiti s planiranom modifikacijom ljudskog ponašanja s određenim strategijama mentalne manipulacije. Upravljanje putem kaosa kao metoda pojavljuje izumom «revolucionarnog kapitalizma» u razdoblju između 1750.-1800. kao kapitalizam koji ima remetiteljsku društvenu ulogu, kapitalizam koji proizvodi revolucije i nered kako bi bolje postigao ciljeve svoje agende. Međutim tek 60.-tih godina nastaju laboratoriji za «totalni pristanak» masa potrošačkom i kapitalističkom modelu društva i promicanje u društvenim odnosima inovacije poput libertarizma ili koncepta «emancipacije manjina». Znanstvenici i analitičari poput Lutz Dammbecka povezuju projekte društvene kontrole kibernetičke znanosti 50.-tih godina s nastankom, deset godina kasnije, anglosaksonske pop-kulture .
Nije tajna danas, i postoje dokazi kako su kontra-kultura, 68. Woodstock flower power, bile sredstvo krupnog kapitala kako bi se proizvela potrebna «socijalna entropija». Danas je poznato u javnosti kako je festival Woodstock 69.-te, a kasnije festival Altamont, bio instrumentaliziran od strane američke Vlade i FBI koji su bili zaduženi za distribuciju raznih eksperimentalnih droga poput LSD-a (Woodstock je bio proizvod Artie Kornfelda, direktora Contemporary Projects Division, filijale Capitol Records EMI – koji je radio za vojne pokuse unutar subverzivnih pop rock grupa ) kao farmaceutske industrije. CIA je financirala niz «subverzivnih pokreta» i ikone subverzivne umjetnosti poput Jackson Pollocka.
U 80.-tim godinama dominantna ideologija se temeljila na promicanju načela anarhije, individualizma, društvene anomije, beskrajnog hedonizma koja je pripremila tsunami mentalnih i društvenih patologija 80.-tih: depresivnost, rast samoubojstava, bračno nasilje, epidemije pobačaja, promoviranje modela hiperaktivnog djeteta kralja, mladenačke delikvencije, sociopatologije, toksikomanija, itd. Znanstvenik mathisa Cardet razotkriva u knjizi „strašna prevara rap glazbe“, kako je rap glazba instrumentalizirana za širenje afro-američke crnačke getoizacije i kulturu „uličnih banda“ kao i za promociju krutog neokapitalističkog materijalističkog „bling bling“ svjetonazora u kojem je lako stečeni novac najveći društveni uzor.
Danas SAD ne kriju da im je najsuvremenija vojna doktrina «konstruktivni kaos», što objašnjava često proturječna prevrtljiva savezništva (primjerice s islamistima) i širenje etničko-vjerske fragmentacije na srednjem Istoku. Na društvenom planu nije čudo da nailazimo na zakonsku i društvenu legitimaciju individualnih ludorija, društvenih patologija koje su proizašle iz inkubatora liberalnog i permisivnog društva krajem 60.-tih. Ta hiperindividualistička dominantna ideologija koja je bila svojstvo liberalne ljevice i desnice imala samo jedan cilj: širenje entropije, to jest društveni nered i neuravnoteženost u raznim društvenim segmentima, kako bi ih se dijelilo, disolviralo i u konačnici atomiziralo i kontroliralo neutralizirajući njihove kapacitete za auto-organizaciju. Riječ je o klasičnom načelu podjeli pa vladaj, poticanje na individualističko i egoističko ponašanje (Facebook je danas najbolje sredstvo širenja narcisoidnosti za nove generacije), diskreditiranje kolektivne nacije, depolitiziranje i suzbijanje organizirane anti-kapitalističke pobune organizirane subverzije, disidencije i otpora.
Temelj političkog fenomena jest podvrgavanje individualne slobode kolektivnom i općem interesu. Stoga se inverzijom prioriteta i žrtvovanjem kolektivnog interesa u ime individualne slobode ili slobode bilo koje socijalne grupe i mikro manjine, društveni inženjering paralizira svaki konkretni organizacijski kapacitet dok dominantni sistem kontrolira mase putem anorganskog nereda šireći privid lažnog individualnog aktivizma i neoromantičarske pobune. Da nije riječ o teoriji zavjere govore niza ozbiljnih znanstvenih radova na toj temi a posebice na području nelinearnih dinamičnih sustava (znanstvenici poput Vasile Marinca, Nicolae Herianu, Stephen Wiggins, Henrdrick Calvo, Oscar Calvo, Bernard Cazelles, itd..).
U tom smjeru, pozitivna diskriminacija i razmnožavanje manjinskih prava bez postavljenih odgovarajućih obveza u biti omogućuje porast bipolarizacije i entropije društva potičući sukobe između raznih društvenih zajednica i manjina, igrajući kartu svi protiv svih. Primjerice homoseksualci protiv homofobije, etničke manjine protiv većinskog pučanstva, međuvjerski i civilizacijski rat – Hungthingtonova pogrešna teza neminovnog sukoba civilizacija-, islamofobija itd. Bellum omnium contra omnes, rat svih protiv sviju, poznata krilatica Thomasa Hoobesa koji je na taj način označio ljudsku egzistenciju, danas služi kao glavna paradigma razarajućeg društvenog inženjeringa, kako bi oligarhija bolje i učinkovite vladala.
Izvor: Jure Vujić/Večernji list
http://croative.net/index.php/vijesti/i ... vo-iznutra?
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."