Mirna reintegracija

[EdgarFranjul]

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=10

[EdgarFranjul]

Mirna reintegracija Podunavlja i PRIJELAZNE POLICIJSKE SNAGE (TPF)
-
U povijesti Hrvatske niz je značajnih datuma među kojima je svakako i 15. siječanj kada se obilježava Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske ali i dan kada je završila mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja.
Naime, 15. siječnja 1998. godine, nakon dvije godine pregovora, razgovora i rada na terenu, do tada okupirana područja hrvatskog Podunavlja vraćeni su u ustavno pravni poredak Republike Hrvatske.
Danas su pomalo zaboravljene tadašnje tkzv. „prijelazne policijske snage“ ...... a čiji je jedan od pripadnika tada bio i danas umirovljeni policajac iz Ždale, naš suborac Damir Dostal kojem zahvaljujemo na fotografijama. Uz Damira u TPF su bili i Tomica Glavina, Mario Vrbančić, Đuro Ferenčić, Damir i Marijan Kos, Željko Želimorski, Ivica Kolarić i Dražen Subotičanec (Y) (Y)
Nakon završene demilitarizacije, 1. srpnja 1996. godine u hrvatskom Podunavlju započele su s radom prijelazne policijske snage (TPF – Transitional Police Forces). Prema odredbi iz Rezolucije,
planiran je ustroj multietničke policije koja će biti pod nadzorom UN-a i čija će uloga biti nadziranje mira i sigurnosti područja za vrijeme trajanja Prijelazne uprave.
Srpski su predstavnici na početku mirne reintegracije tumačili odredbu Rezolucije tako da u mješovitim policijskim patrolama neće biti hrvatskih policajaca, već samo onih civilne policije UNTAES-a i srpskih milicajaca. Međutim, od samog početka je planirano da će prijelazna policija biti u mješovitom sastavu Hrvata i Srba.
U veljači 1996. general Klein zatražio je da se 150 srpskih milicajaca i 150 hrvatskih policajaca pošalje na zajedničku izobrazbu u Beč i Budimpeštu. Bio je to prvi pokušaj takvog programa za vrijeme mirne reintegracije u kojem su zajednički sudjelovali Hrvati i Srbi.
Obuka ih je pripremala na zajednički način rada u etnički podijeljenim sredinama. Na povratku s obuke, formirane su policijske ophodnje u kojima su sudjelovali po jedan Hrvat, jedan Srbin i jedan pripadnih UNTAES-ove policije.
Oni su na početku trebali osiguravati područje crte razdvajanja nakon demilitarizacije srpskih vojnih postrojbi, te nadzirati dionicu autoceste Zagreb-Beograd. Odore TPF-a bile su na zahtjev srpske strane potpuno neutralne, tamnoplave boje i bez ikakvih oznaka osim natpisa Police102 na njima. TPF su operativno podijeljene u sektore Sjever (sa središtem u Belom Manastiru i Osijeku) i Jug (sjedište u Vukovaru i Vinkovcima).
Prvi načelnik prijelazne policije bio je srpski predstavnik Petar Đukić, a njegov zamjenik bio je Josip Miličević iz hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova. Brojale su na početku 1.600 pripadnika, od toga 1.200 Srba i 400 Hrvata, uz još 400 pripadnika civilne policije UN-a. Takav omjer nije odgovarao hrvatskim prognanicima, koji se nisu željeli početi vraćati dok je takav omjer na snazi. Srbi su stoga nastojali zadržati postojeći omjer tako što su diplomatskim pritiscima održavali brojčanu dominaciju u TPF-u igrajući na kartu sigurnosti svog stanovništva.
Međutim, hrvatski ministar unutarnjih poslova Ivan Penić početkom 1997.godine uputio je prigovor upravitelju Kleinu da je potrebno početi mijenjati nacionalnu strukturu policije s obzirom na to da se ona svojim radom i strukturom mora prilagođavati ustroju hrvatskog MUP-a. Od samog početka reintegracije hrvatska strana napominjala je da etnički sastav buduće policije mora biti proporcionalan popisu stanovništva iz 1991. Stoga se omjer Hrvata u prijelaznoj policiji s vremenom postupno sve više povećavao.
Još sredinom 1997. godine od ukupno 2.017 pripadnika prijelazne policije bilo je 1.181 Srba, a ostalo su činili Hrvati i pripadnici drugih nacionalnosti. Istovremeno je došlo do predaje dužnosti načelnika TPF-a, gdje je Petra Đukića naslijedio Hrvat Ivan Babić, a 15.prosinca 1997. zapovjedništvo nad prijelaznim snagama preuzeo je ministar hrvatskog MUP-a Ivan Penić.
U tom razdoblju 750 srpskih pripadnika prijelazne policije prihvatilo je nove radne ugovore za buduću službu u hrvatskoj policiji. Ono im je omogućeno u skladu s obećanjem iz Pisma namjere u kojem je svakom pripadniku prijelazne policije koji je prihvatio hrvatsko državljanstvo ponuđen radni ugovor hrvatske policije.To je izazvalo velike prosvjede sa srpske strane, koja je navedeno tumačila kao pritisak na srpske pripadnike TPF-a da prvi kolektivno preuzmu hrvatske dokumente. Sve navedeno vodilo je ka konačnom zamjenjivanju prijelaznih policijskih snaga onima hrvatske policije.
Prestankom rada Prijelazne uprave pripadnici TPF-a integrirani su u sastav MUP-a, pazeći pritom na brojčane uvjete nacionalnog sastava policajaca. Svi srpski pripadnici TPF-a među prvima su na zahtjev upravitelja Kleina dobili amnestiju.
Nakon isteka mandata mirovne misije civilna policija UN-a ostala je na prostoru istočne Slavonije još idućih devet mjeseci radi nadzora rada hrvatske policije.............
Izvor : Toni Skoko" Erdutski sporazum i mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja".