Kukuriku...

[EdgarFranjul]

Oni ili mi: Simboli ustaške guje su Kolinda, branitelji, HDZ i Crkva


Hrvatska i BiH s osnivanjem Antifašističke lige ulaze u postkomunistički traumatski stres (PKTS). To je jeftina predizborna strategija neokomunista s Goebbelsovom propagandom i staljinističkom metodologijom


Datum objave: 26.03.2015 | 13:35 Autor: mc

Koordinacija udruga proizišlih iz Domovinskog rata oglasila se priopćenjem o osnivanju Antifašističke lige. Priopćenje prenosimo u cijelosti.

''Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina su vjerojatno posljednje zemlje u suvremenoj Europi u kojima postoje ljudi koji misle kako je pedeset godina komunističke diktature ustvari bilo vrijeme temeljnih etičkih vrijednosti demokratskog društva.

Legenda antifašističkog aktivizma, Juraj Hrženjak, je na osnivačkoj skupštini Lige antifašista izjavio kako ne želi da Hrvatsku predstavljaju mržnja i strah, nego kako želi svojim unucima ostaviti pravednu državu koja se zasniva na toleranciji, otvorenosti i modernim političkim idejama.

Legenda borbe za ljudska prava, Zoran Pusić, inače brat ministrice vanjskih poslova RH, Vesne Pusić, izabran je za predsjednika Antifašističke lige, a naravno legenda Juraj Hrženjak izabran je za počasnog predsjednika, jer kakva bi to bila udruga u režiji bivših komunista ako ne bi imala predsjednika i počasnog predsjednika.

Naravno, osnivačkoj skupštini Lige antifašista nazočio je i jedan bivši predsjednik, dr. Ivo Josipović, koji nam je osvježio pamćenje objašnjavajući nam kako je vrijeme antifašizma od 1945. do 1990. bilo u funkciji obrane ljudskih prava, slobode i jednakosti, i koje je kao takvo postalo osnova otpora nacizmu i fašizmu. Istaknuo je i potrebu da se istina i tradicija o tekovinama antifašizma 1945-1990 prenese na mlade, jer su oni budućnost.

Kada tome pridodamo zamjenicu predsjednika Zorana Pusića, Vesnu Teršelič, koja vodi Dokumentacijski centar za suočavanje s prošlošću, mi branitelji oboljeli od PTSP-a možemo jedino konstatirati kako je u Republici Hrvatskoj obnovljen rad Komunističke partije Republike Hrvatske.

Polid biro Komunističke partije na čelu sa Zoranom Pusićem zasigurno će imati znatnu potporu još jednog bivšeg predsjednika, Stjepana Mesića, te predsjednika SDP-a i Vlade RH, Zorana Milanovića, a zasigurno neće izostati ni potpora predsjednika Istarskih demokrata Damira Kajina niti potpora predsjednika Narodne stranke reformista, Radimira Čačića i predsjednice Hrvatske narodne stranke, Vesne Pusić. Zasigurno će dobiti i veliku potporu u Bosni i Hercegovini i to od šestoaprilskog Sarajeva, na čelu s gradonačelnikom Ivom Komšićem, posljednjim hrvatskim predsjednikom Komunističke partije BiH, imat će potporu i Željka Komšića, predsjednika Demokratske fronte i naravno potporu predsjednika Hrvatskog narodnog vijeća, Marinka Pejića.

Kako ističu prethodno navedeni sadašnji i bivši predsjednici, inače bivši komunisti, karakteristika njihova budućeg djelovanja bit će promicanje demokratskih procesa, dijalog, solidarnost i kritičko promišljanje realnosti.

Mi branitelji oboljeli od PTSP-a sve više uviđamo kako Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina ulaze u postkomunistički traumatski stres (PKTS) koji se pojavljuje kao posljedica gubitka društvenih privilegija i ostavlja trajne neizlječive posljedice na korisnike tih privilegija i članove njihovih obitelji.

ONI ILI MI – što u prijevodu znači, smrt fašizmu sloboda narodu, nije ništa drugo nego jeftina predizborna strategija pokreta neokomunista koji Goebbelsovom propagandom i staljinističkom metodologijom žele prikazati kako u Hrvatskoj postoji ustaška guja i kako se s tom ustaškom gujom treba obračunati.

Simboli ustaške guje su:

- demokratski izabrana predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović, kojoj su gore navedeni akteri odbili pokroviteljstvo zbog činjenice da je iz predsjedničkih prostorija na Pantovčaku maknula bistu Josipa Broza Tita.

- branitelji, 100%-tni invalidi Domovinskog rata u Savskoj 66, koji brane Domovinski rat na kojem su iznikle vrijednosti suverene demokratske Republike Hrvatske.

- Hrvatska demokratska zajednica sa svojim koalicijskim partnerima, na čelu s predsjednikom Tomislavom Karamarkom koji zagovara otvaranje procesa za utvrđivanje obima i veličine zločina komunističke diktature 1945-1990.

- Treći entitet, koji simbolizira pravo hrvatskog naroda na terotorijalnu i institucionalnu jednakopravnost u BiH.

- Katolička crkva, na čelu sa svojim kardinalom i biskupima, kojoj neokomunisti ne mogu oprostiti promicanje blaženog Alojzija Stepinca u mučenika komunističke diktature, što zorno svjedoči kako bivšim komunistima nije nemoguće od pravednika i mučenika napraviti fašistu.

2015. godina je izborna godina u Republici Hrvatskoj i bit će zanimljivo vidjeti koliko je recidiva bivše komunističke ideologije ostalo u Republici Hrvatskoj i jesu li se stvorili povijesni uvjeti da hrvatski narod na demokratskim izborima plebiscitarno odbaci sve zagovornike neokomunističke ideologije i na taj način omogući sebi slobodan put u demokratsku budućnost'', navodi se u priopćenju Koordinacije udruga proizišlih iz Domovinskog rata.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/11304 ... -Crkva.htm

[EdgarFranjul]

Milanović ruši demokraciju i socijalne mjere Predsjednice Republike

Milanović je potpalio fitilj pod temeljima demokracije u Hrvatskoj. Hoće li ustavni suci gledati kako on dogorijeva?

Autor: Ante Gugo

Raspravljajući na zatvorenom djelu sjednice o inicijativi Predsjednice Republike da Ustavni sud ocijeni pojedine odredbe Ovršnog zakona, Vlada je potkopala temelje pravne države i još jednom iskazala svoj prijezir prema demokraciji. Činilo se da je taj proces dosegao vrhunac onog trenutka kada je premijer Milanović izjavio da bi on najradije ukinuo Ustavni sud. Ipak, gori je od toga ovakav način pritiska i pokušaj utjecaja na odluke Ustavnog suda koji je Vlada izvršila raspravljajući o temi o kojoj ustavni suci ovih dana trebaju odlučiti.


Posljednjih mjeseci Vlada uporno fingira socijalnu osjetljivost, nešto što u svjetonazoru premijera Milanovića i njegovih ministara očito ne postoji. Vladajuća koalicija svjesna je da će socijalna osjetljivost igrati jako veliku ulogu na idućim parlamentarnim izborima, ali nitko među tim političarima nije spreman na rezove koji bi vodili prema socijalno pravednijem društvu. Kada bi Vlada povukla ozbiljne poteze kojima bi se smanjio broj blokiranih računa, ovršna industrija pretrpjela bi težak udarac i veliko smanjenje zarade koja se sad kreće oko pola milijarde kuna mjesečno. Budući da u Vladi ima onih koji od tog posla jako dobro žive, Vlada nije spremna na promjene ovakvog stanja, ali na drugoj su strani Milanović i ministri svjesni da, uz nesposobnost na gospodarskom planu, socijalna osjetljivost postaje razlog zbog kojeg gube slijedeće izbore. Da bi to spriječili, vladajući su pokušali napraviti nekoliko lažnih socijalnih poteza koji u konačnici ne daju nikakve rezultate, ali na prvu izgledaju vrlo privlačno. Jedan od tih naizgled vrlo oscijalnih poteza bio je i Sporazum o oprostu dugova, koji ovih dana proživljava svoju agoniju neuspjeha. Da se netko u Vladi potrudio napraviti bilo kakvu analizu ili simulaciju funkcioniranja toga programa, bilo bi jasno da on nema šanse za uspjeh.


O tome da Milanovića i Vladu ne zanima stvarni uspjeh socijalnih mjera, nego da im je to samo dobar marketinški materijal za predizbornu kampanju, govori i prijedlog Zakona o stečaju potrošača. Ovaj „Zakon o osobnom bankrotu“, kako ga volimo nazivati, pun je nedorečenosti i nelogičnosti te je već sad jasno da će u praksi biti sasvim neprimjenjiv. Bez obzira na to Vlada, baš na njemu gradi svoju priču o socijalnoj osjetljivosti. O tome koliko je ta priča lažna, govori primjer susreta Milanovića i njegovih ministara s jednim potezom koji bi mogao imati vrlo konkretne socijalne učinke. Riječ je o inicijativi udruge Blokirani, ali i predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović da Ustavni sud oicjeni pojedine odredbe Ovršnog zakona. Vlada se otvoreno pobunila protiv toga.


Kakve bi posljedice mogla imati država od toga što bi bile srušene neke odredbe Ovršnog zakona? Baš nikakve. Došlo bi samo do određenih olakšica za socijalno najugroženije slojeve stanovništva. Na gubitku bi bili samo pojedinci iz ovršne industrije. Čak ni banke ne bi bile na gubitku jer se ne radi o poništavanju ili oprostu dugova. Dakle, da pojasnim: Vlada se usprotivila inicijativi Predsjednice Republike i udruge Blokirani da Ustavni sud ocijeni odredbe Ovršnog zakona koje pojedinim odvjetnicima i javnim bilježnicima garantiraju vrlo visoke zarade na provođenju masovnih ovrha koje dovode do gospodarske paralize države.


Zašto je Vlada na zatvorenom dijelu sjednice rapravljala o toj inicijativi Predsjednice Republike, radeći tako pritisak na Ustavni sud? Odgovor može biti samo jedan: radi se o klasičnome sukobu interesa u kojemu pojedini ministri štite vlastite interese. Što se još skriva iza ovoga, trebao bi dokazati USKOK. Naime, još uvijek nemamo odgovor na pitanje zašto neke državne tvrtke koje imaju vlastitu pravnu službu za provođenje ovrha, angažiraju vanjske odvjetničke urede? Ako činjenica da se to radi nije dovoljna gospodinu Dinku Cvitanu da pokrene opsežnu istragu o organiziranom kriminalu, onda ne znam što bi se još trebalo dogoditi.


U slučaju da Ustavni sud presudi kako je Ovršni zakon neustavan, cijela ovršna industrija urušila bi se. Imaju li ustavni suci snage za takvo nešto, posebno sad kad im je iz Vlade stigla otvorena politička prijetnja? Milanović je potpalio fitilj pod temeljima demokracije u Hrvatskoj. Hoće li ustavni suci gledati kako on dogorijeva ili će maknuti taj lagum ispod temelja pravne države? Vrlo brzo vidjet ćemo što će se zbiti.


Dok očekujemo rasplet ove drame oko atentata na demokraciju, zabavimo se malo pričom iz Irske. Ondje je također velika gospodarska kriza. Veliki dio Iraca našao se u situaciji da ne mogu plaćati režije. Jedno poduzeće za opskrbu vodom u Irskoj objavilo je kako će ovrhom naplaćivati dug za vodu. Već sutradan, Irci su izašli na ulice. Iz poduzeća stigla je isprika zbog nesmotrenog poteza i objašnjenje da će razmisliti o prisilnoj naplati samo za one za koje se utvrdi da mogu, a ne žele platiti.


Što bi ponosni Irci rekli da im netko blokira račune?


http://www.politikaplus.com/novost/1196 ... D-POVRSINE

[EdgarFranjul]

ISPOD POVRŠINE
Kukuriku koalicija zapošljava prije izbora da bi podobni mogli dobiti otpremnine

Po svemu sudeći, šećer je ostao za kraj. Ovih dana, namještenje dobijaju posebno odabrani.
Autor: Ante Gugo

SDP završava proces uhljebljivanja partijskih članova koji još nisu našli svoje mjesto u nekoj državnoj službi. Tim procesom počeli su obnašati vlast, a na isti će način vladavinu državom i završiti. Po svemu sudeći, šećer je ostao za kraj. Ovih dana, namještenje dobijaju posebno odabrani. Oni će novoj vlasti biti podmetnuti kao pravo kukavičje jaje. Ako nova Vlada ne bude htjela SDP-ovce na ključnim državnim mjestima, morat će im isplaćivati visoke otpremnine. Ukratko, ovih dana SDP zapošljava one koji bi trebali raditi malo, a novca primiti jako puno.


HBOR je više od dva desetljeća uspješno poslovao, pa ipak je Anton Kovačev morao otići. SDP je doveo svog čovjeka koji je već u prvim danima svojeg mandata temeljito i skupo obnovio vozni park. Rezultati poslovanja bili su mu takvi da je nakon samo devet mjeseci upravljanja domaćom razvojnom bankom morao otići. Kao naknadu za prijevremeni kraj mandata primit će 12 svojih neto plaća ili nešto više od 300.000 kuna. Zajedno s doprinosima, državu će ta epizoda koštati oko milijun kuna.


Ovaj slučaj iz HBOR-a uopće nije jedini. Prije nekoliko dana, Ured za javnu nabavu Mirovinskog zavoda dobio je čelnog čovjeka. Oko tri godine taj je ured imao v.d. šefa, a sad je, pola godine prije izbora i sasvim izvjesne promjene vlasti, dobio stalnog prvog čovjeka. Nisu mi poznati detalji ugovora o radnome odnosu s novim šefom Ureda za javnu nabavu Mirovinskog zavoda, ali sasvim je uobičajeno da se na ta mjesta dolazi s tzv. „menadžerskim ugovorima“ koji predviđaju otpremninu.


Teško je vjerovati da će nova vlast zadržati nedavno imenovanog šefa Ureda za javnu nabavu u Mirovinskome zavodu jer, po svemu što sam uspio saznati, nije riječ o neprikosnovenom stručnjaku. Na nekim sličnim radnim mjestima nije se dugo zadržao, a za zadnje dvije godine nema podataka o njegovome zaposlenju. Ako je Ured za javnu nabavu Mirovinskog zavoda mogao tri godine imati v.d.-a, zašto ova vlast nije na isti način mogla okončati svoju tužnu vladavinu ovom državom?


Portal PolitikaPlus već je istraživao uhljebljivanje partijskih i stranačkih poslušnika. Iz Ministarstva uprave tvrdili su nam da u u mandatu ove Vlade nije povećan broj zaposlenih u državnoj upravi, ali iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje nisu nam htjeli dostaviti usporedne podatke koje smo tražili.


U zadnje tri godine, ova je vlast razvila vrlo suptilne načine otvaranja nepotrebnih radnim mjesta. Sjetimo se samo procesa legalizacije nelegalnih objekata. Krajem ove godine istječe rok od dvije godine koji je sebi zadala ministrica Mrak Taritaš radi dovršetka tog posla. Pod opravdanjem ispunjavanja toga obećanja, Vlada je osnovala Agenciju za legalizaciju bespravno sagrađenih objekata. Tvrdilo se da će 150 novozaposlenih ljudi bitno ubrzati proces legalizacije. Nikad portalu PolitikaPlus Ministarstvo uprave nije odgovorilo na upit kojom je metodom od 11.000 prijavljenih u samo tri tjedna odabrano 150 najboljih koji ispunjavaju uvjete. Kojim čudnim načinom su za samo tri tjedna obavljeni razgovori sa svih 11.000 prijavljenih za posao u toj agenciji, što se prema zakonu mora? Nikad nam nitko nije odgovorio na upite o tome. Čim je Agencija za legalizacije počela s radom, prestalo se u javnosti pričati o tome kako gradovi i županije sporo obavljaju te poslove. Danas je poznato i zašto; usko je grlo cijelog procesa baš državna Agencija. Sad se predmeti koji su uzeti gradovima i županijama radi bržeg rješavanja vraćaju tamo jer je lokalna uprava svoje uglavnom riješila, a Agencija se još uči poslu. No, to nije važno jer je 150 stranačkih uhljeba zbrinuto na jako visoke plaće.


Nije tajna da Republika Hrvatska ima problema s povlačenjem sredstava iz EU-a baš zbog kadrovske čistke koja je napravljena na početku mandata ove Vlade. Budući da se u ovoj državi dolazak na vlast smatra kao pravo na podjelu kadrovskog plijena, još nekako možemo shvatiti ta namještenja na početku mandata, ali čemu ovo prije odlaska s vlasti?


Osim već spomenutog načina da se otpremninom osiguraju oni posebno podobni, jako je znakovito da se namještenja obavljaju baš u uredima za javnu nabavu i to uoči samih izbora. Znajući kako se u ovoj državi financiraju izbori, ništa nas ne treba čuditi. Iako Ministarstvo poljoprivrede nije u stanju osigurati seljacima europski novac za ruralni razvoj, to aktualnog ministra ne sprječava da objavljuje skupe televizijske reklame o tome kako će europskog novca biti. Ne, nije to sličica iz stripa Alan Ford. To je priča iz ove naše Cvjećarnice s Markovog trga koju svi mi plaćamo da bi bogati bili još bogatiji, a siromašni još siromašniji.

http://www.politikaplus.com/novost/1199 ... D-POVRSINE

[EdgarFranjul]

Davor Gjenero: Stranka koja odbija komunikaciju s predsjednicom Republike, samu sebe deklarira kao izvaninstitucionalnu stranku

13.04.2015.


Najava nedolaska Zorana Milanovića na konsultacije s predsjednikom Republike za političkog analitičara Davora Gjenera je zapanjujuća.


Smatra da je ovim potezom premijer Milanović demonstrirao dvije stvari.

-Prva je odraz osobnog nedostatka elementarne kulture predsjednika Vlade gospodina Milanovića, a s druge strane, to je odraz činjenice da sukladno svojoj političkoj kulturi, gospodin Milanović svoju političku stranku nastoji oblikovati kao izvaninstitucionalnu stranku. Stranku koja odbija komunikaciju s najvišom institucijom vlasti u zemlji, samu sebe deklarira kao izvaninstitucionalnu stranku. Predsjednica po ustavu ima obavezu održati konzultacije s predsjednicima parlamentarnih stranaka i vodstvima zastupničkih klubova u Saboru. U jednoj se situaciji ta konzultacija definira kao obligatorna, kada predsjednik određuje mandatara za sastavljanje Vlade. Time što ne želi pristati na konzultacije, gospodin Milanović de facto deklarira da nije zainteresiran za to da ikad više u ustavnom smislu ponovno bude pozvan na konzultacije i da se o njemu razmišlja kao o mogućem vođi nove stranke koja ima većinu u Saboru - tvrdi Gjenero u izjavi za Direktno.hr.



Za poznatog analitičara je zapanjujuće da se u hrvatskoj političkoj areni pojavljuju ljudi koji kažu da neće ići predsjedniku Republike, nego da predsjednik republike može doći njima.

"To su napravila dva čovjeka, jedan je gospodin Milanović, drugi je Fred Matić, koji je odbio poziv predsjednice na razgovor, ali je rekao neka ona dođe njemu u kancelariju. To je jednostavno nezamisliv prostakluk. To vam je kao da predsjednik akademije pozove rektora, a on kaže – ne, ja neću doći k vama, ali vi možete doći meni. U građanskom društvu, među elementarno pristojnim ljudima, takav odnos je nezamisliv. Kao i kada predsjednik stranke na poziv predsjednice odgovara da će poslati svoju sekretaricu, riječ je o manjku elementarne pristojnosti", zaključio je Gjenero u izjavi za Direktno.hr.

http://www.hrsvijet.net/index.php/vijes ... nu-stranku

[EdgarFranjul]

Evo zašto se Zoran može praviti nevin dok kriminal viri iz svih pora vlasti


Iz primjera koje su iznijeli Holy i Kajin nedvojbeno je da korupcija u Hrvatskoj cvjeta kao rijetko kada, no institucije u isto vrijeme ne čine baš ništa. Ovdje otkrivamo kako je to moguće

Datum objave: 15.04.2015 | 18:40 Autor: Damir Kramarić

''Kod nas je sve javno i nema tajni. Nema Fimi medije. Neka vaši špijuni provjere koliko smo ljudi i gdje zaposlili. Vi teško možete shvatiti da netko čistim novcem plaća račune'', bahato i neiskreno je, po običaju, Milanović odgovarao na pitanja zastupnika oporbe u srijedu prijepodne u Saboru.

No, dok se hvalio poštenjem i transparentnošću, na sva pitanja koja su argumentirano ciljala na korumpiranost njegove vlade, odbio je odgovoriti. Promumljao je tek da će na te 'neugodne sitnice' odgovoriti kasnije. Napismeno. Ako ikad odgovori. Ta, tko će ga kasnije moći uhvatiti za riječ?

Valja ovdje zabilježiti pitanja i opaske na koje Milanović nije htio odgovoriti, pa neće biti teško dokučiti zašto predsjednik Hrvatske vlade izbjegava te neugodne teme…

''Je li u javnom interesu sklapanje ugovora o povlaštenom otkupu električne energije po cijeni dvostruko većoj od sadašnje cijene na tržištu i to s tvrtkom koja ima nekoliko međunarodnih presuda za plaćanje mita? Je li u javnom interesu ustupiti besplatno energetske podatke države privatnoj kompaniji koja je dobila posao 2D seizmičkog istraživanja Jadrana bez provedenog javnog natječaja? Je li u javnom interesu sklopiti ugovor prema kojem je maksimalna korist za Hrvatsku od 40 do najviše 50 posto u odnosu na proizvedene ugljikovodike i prema kojem se Hrvatskoj smanjuje korist ukoliko su veća nalazišta ugljikovodika?', upitala je Mirela Holy svog bivšeg šefa.

Odgovor, međutim, nije dobila.

'Dobit ćete pisani odgovor', promucao je Milanović.

DORH i USKOK gotovo nikada ne odgovaraju na upite

Ni diretkno.hr gotovo nikada ne dobije odgovor na slična pitanja od institucija koje bi kriminal trebale procesuirati. Nisu nam odgovorili niti u vezi s očitim malverzacijama oko preseljenja Ministarstva zaštite okoliša i Fonda za zaštitu okoliš u prostore skupog Zagrebtowera.

Zašto uz toliku i tako očitu korupciju, Policija, DORH i USKOK gotovo nikada ne istražuju i ne pritvaraju pripadnike Milanovićeve Vlade i Kukuriku koalicije? Najbolje je na to pitanje odgovorio Damir Kajin, bivši IDS-ovac, u emisiji Otvoreno koja je u ponedjeljak govorila o kriminalnoj hobotnici povezanoj s Hypo bankom. Kajin je po tko zna koji put javno progovorio o besramnoj selektivnosti MUP-a i DORH-a, kada je progon kriminala u pitanju.

''Kada govorimo o Hypo banci, matica Hypo banke nije na Pagu. Pag je sitnica. Matica je u Istri, matica je u Zagrebu. Ovo što je procurilo o Paškim rebrima, procurilo je iz MUP-a, jer su oni, kao i DORH, i neki mediji, i neki od nas u politici, dobili završno izvješće krim policije iz Austrije", rekao je Kajin.


Policija štiti Milanovićeve koalicijske partnere

Dodao je potom kako policija isključivo "udara po neistomišljenicima".

"I treba udarati, no oni štite svoje koalicijske partnere u Istri, a to je odlika policijske države. Neka se vrši pravda, pa makar svijet propao! No, to se na taj način ne radi", pojasnio je Kajin.

U emisiji se pozvao na završno izvješće austrijskog Saveznog kriminalističkog ureda u kojem se, između ostalog, govori i o kriminalnoj hobotnici u Zagrebu, Istri i na drugim mjestima.

U tom su dokumentu navedena brojna imena, a sve to je dostupno i DORH-u i MUP-u i hrvatskoj vlasti. No, MUP pušta samo ono što im odgovara, umjesto da pozornost istrage usmjeri i na Istru.

Kajin je potom naveo desetak osoba koje su, prema spomenutom izvješću, primale mito".

"To vam je sve išlo preko Naperotića i Mirovića", kazao je Kajin i dodao da može točno navesti i datume kada je koja isplata išla.
"Istra je praonica novca, ali zadnjih deset godina se ne događa ništa, jer je IDS dio vladajuće koalicije. Ili ćemo početi govoriti o imenima i prezimena, ili ćemo se nastaviti valjati u žabokrečini", zaključio je Kajin, koji u isto vrijeme u Saboru vrlo otvoreno govori omnogim djelatnicima DORH-a u Istri koji bojkotiraju istrage jer kasnije kod onih koje su trebali istraživati, dobivaju posao kao odvjetnici za višestruko veću plaću! I nikome ništa.

DORH je i danas ispostava UDBE?

Iz primjera koje su iznijeli Mirela Holy i Damir Kajin nedvojbeno je, dakle, da je kriminal premrežio Hrvatsku uzduž i poprijeko, da korupcija u Hrvatskoj cvate kao rijetko kada.., no institucije zadužene za procesuiranje kriminala i korupcije ne čine, u isto vrijeme, po tom pitanju baš ništa. Bave se, čak štoviše, zataškavanjem kriminala i korupcije. A bave se i još nečim: zastrašivanjem svjedoka koji bi trebali svjedočiti protiv udbaša na suđenju u Muenchenu!

Veliki skandal i opće čuđenje u Njemačkoj izazvao je, da podsjetimo, istup svjedokinje Jelene Vitezice, koja je pred njemačkim sudom nedavno rekla da neće svjedočiti u postupku Perkoviću i Mustaču jer su joj u DORH-u u Rijeci prijetili da to ne smije učiniti. Sva se tresla dok je to govorila!


Je li DORH i danas svojevrsna ispostava UDBE, pa mu je glavni zadatak štititi 'svoje' kadrova, a tek sporedni: glumiti da rade na procesuiranju kriminala i korupcije u Hrvatskoj, pitanje je koje se nameće nakon svega navedenog.

Odgovor, čini se, nije teško dokučiti.

Lako je, u takvoj situaciji, Zoranu Milanoviću glumiti poštenjačinu.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/12715 ... vlasti.htm

[EdgarFranjul]

KOMENTAR GLAVNOG UREDNIKA GLASA KONCILA

Ivan Miklenić: Što znači bojkot razgovora o boljitku Hrvatske?

“Više je nego očito da je iznimno teško o boljitku Hrvatske i o idejama za društveni i gospodarski oporavak Hrvatske s Predsjednicom i predsjednikom druge najvažnije političke stranke razgovarati osobi koja više od tri godine svoga mandata nije ni pokušala poštivati kriterij stručnosti pri odabiru odgovornih osoba”, piše u novom uvodniku Ivan Miklenić, glavni urednik Glas Koncila. Njegov komentar prenosimo u cijelosti:

Dio medijskih poslenika još se uvijek nije pomirio s činjenicom da Hrvatska ima na čelu predsjednicu – koja dolazi iz formalno desnoga centra političkoga spektra i koja, što je puno važnije, ustraje u svom naumu da pokuša pridonijeti boljitku zemlje – pa se koriste svakom prilikom da bi je omalovažili i čak ponizili. Dugo je to vidljivo po medijskom tretmanu koji joj se pruža, a u kojem je visoko pozicionirano podmetanje, konstruiranje, marginaliziranje, interpretiranje njezinih stajališta izvan stvarnoga konteksta i slično. Premda je dobro poznato da je većina medijskih stajališta u hrvatskom javnom prostoru uvelike ljevičarski sektaška, rezervirana prema stvarnom boljitku Hrvatske i njezinih građana, ipak iznenađuje da se nakon glorificiranja djela i lika prijašnjega predsjednika baš svaka ideja ili prijedlog nove predsjednice dočekuje na nož bez uvažavanja ikakvih objektivnih kriterija. Nije neobično da većina medijskih stajališta inklinira nekom od različitih oblika ljevičarenja, ali jest ne samo neobično, nego i potpuno neprihvatljivo da se pri tome ne uvažavaju nikakvi objektivni kriteriji ni poštivanje legitimne pluralnosti.

Svima vidljiv i vrlo raskrinkavajući primjer takvoga ponašanja medijskih djelatnika dogodio se uz poziv Predsjednice na sastanak prvih osoba dviju najjačih i najvažnijih političkih stranaka u utorak 14. travnja, na koji se predsjednik SDP-a nije odazvao. Čak se, koliko je poznato, nije ni ispričao. Smisao sastanka – a Predsjednica je objavila da se želi sastati s predstavnicima svih parlamentarnih stranaka – razgovor je o stanju u zemlji, kao i o idejama za društveni i gospodarski oporavak Hrvatske.

Ako je išta urgentna, neizbježna i apsolutno nužna tema u sadašnjem hrvatskom povijesnom času, onda je upravo to ta tema, pa je zaista nevjerojatno da čovjek koji je izabran da u svom mandatu upravlja Hrvatskom odbija sudjelovati u razgovoru na tu temu. Više je nego politikantska i izjava predsjednika Hrvatskoga sabora izrečena na Hrvatskom radiju da »to nije forma koja je predviđena Ustavom«. Ponižavajuće je i za Hrvatski sabor kao instituciju što se njegov predsjednik na takav način dodvorava svomu stranačkomu šefu i pokušava braniti neobranjivo, odnosno opravdavati ono što se ne može opravdati.

Treba li uopće navoditi da je prvorazredni interes svakoga dobronamjernoga građanina u Hrvatskoj, i hrvatskoga društva i države kao cjeline, da nositelji najviših državnih i stranačkih funkcija zbiljski surađuju u služenju zajedničkomu općemu dobru, osobito u tako teškom društvenom i gospodarskom povijesnom trenutku zemlje?

Treba li naše političare prisiliti da ponovno uzmu u ruke bonton ili treba li, nakon svih glorificiranja dijaloga i pregovaranja kao takvih, ponovno upozoravati na nužnost susretanja, razgovora i dogovora?

Treba li zaista našim političarima ponovno otkrivati neizbježnost međusobnoga uvažavanja i uzajamnoga razmjenjivanja ideja i stajališta o sudbinski važnim pitanjima kao što je stvarno poticanje i pokretanje boljitka u Hrvatskoj?

Ne otvara li bojkotiranje toga sastanka od predsjednika SDP-a sva ta pitanja, ali i još više nije li to politika kojoj nije cilj dobro ni boljitak Hrvatske, nego upravo suprotno, produbljivanje podjela i sprječavanje rješavanja nagomilanih problema?

Ne nameće li svako medijsko opravdavanje takvoga ponašanja predsjednika SDP-a pitanje: čijem li dobru služi takvo stajalište medijskih djelatnika? Nije li siguran odgovor da ne služi dobru hrvatskoga društva, nacije ni građana?

Sve se to događalo upravo onoga dana kad su predstavnici Vlade, potpredsjednik Vlade i ministar regionalnoga razvoja i fondova EU-a te ministar financija, povjereniku Europske komisije za ekonomske i financijske poslove obrazlagali nacrt plana reforma s mjerama štednje, izvršavajući na taj način domaću zadaću koju je Europska komisija zadala Vladi – koja je promjene trebala davno provesti jer je to najviši interes Hrvatske i hrvatskih građana.

Potpredsjednik Vlade, već vrlo iskusan u širenju optimizma bez pokrića, priznao je nakon prezentiranja mjera da je europski povjerenik zatražio »određene korekcije« i »dodatni fiskalni napor«, što zapravo znači da Vlada ni na kraju svoga mandata nije sposobna ponuditi odgovarajuće rješenje.

Nije li više nego neprihvatljivo za svako zdravo razumsko ponašanje da su se predstavnici Vlade morali u planu reforma obvezati »na poštivanje kriterija stručnosti pri odabiru uprava javnih poduzeća i načela transparentnosti cijeloga procesa«. Te potpredsjednikove riječi potvrđuju da sadašnjoj vladajućoj koaliciji sve do sada nije bilo važno da javnim poduzećima (tj. poduzećima u većinskom državnom vlasništvu) upravljaju stručne i sposobne osobe, nego joj je bilo važno da se baš u tim poduzećima uhljebe partijski poslušnici, politički podobnici i stranački zaslužnici – jer su ta poduzeća sve do sada tretirana kao plijen koji treba konzumirati nakon pobjede na izborima.

U tom je kontekstu više nego očito da je iznimno teško o boljitku Hrvatske i o idejama za društveni i gospodarski oporavak Hrvatske s Predsjednicom i predsjednikom druge najvažnije političke stranke razgovarati osobi koja više od tri godine svoga mandata nije ni pokušala poštivati kriterij stručnosti pri odabiru članova uprava javnih poduzeća.

Štoviše kriterij sposobnosti nije bio poštivan ni za niz drugih važnih državnih i društvenih funkcija pa nije ni mogao izostati primjeren rezultat: Hrvatska u sve većim problemima. Ako to nije bio cilj vladajuće garniture, zašto njezin prvi čovjek ni sada, na kraju mandata, ne želi uopće razgovarati o boljitku Hrvatske? Što tek o sebi kažu medijski djelatnici koji pak to opravdavaju?

Izvor: Narod.hr/Glas Koncila

http://narod.hr/hrvatska/ivan-miklenic- ... u-hrvatske

[EdgarFranjul]

PARTIJA U INKUBATORU: Nije laž, oni doista vjeruju u to što govore

ČETVRTAK, 23 TRAVANJ 2015 09:33 IVANA



Nekoliko mjeseci prije izbora Vlada se uglavnom hvali onim što je postigla u proteklih tri i pol godine, ni prva ni zadnja Vlada koja se tako ponaša, za razliku od prošlih godina u svrhu predizborne kampanje čak se i predsjednik Vlade, Zoran Milanović, diže ranije, i to prije deset sati, otvara Sanaderove autoceste, obilazi 'gradilišta', najavljuje 'investicije', pa čak i izgradnju Pelješkog mosta, kojeg ova vlast ionako neće graditi, tako da njihova odgovornost za ono što danas obećavaju neće biti velika, kad ponestane novaca, a ponestati će, krivce će pronaći u nekome drugom. Prevedeno, zombiji su izašli na ulice i bauljaju.

Drugim riječima, sve ovo što danas najavljuje Vlada uglavnom ne vrijedi ni koliko 'predsjednička' riječ Ive Josipovića, koji odavno nije predsjednik Republike, a što su napokon shvatili hrvatski mediji, doduše još uvijek ne svi. Kad Zoran Milanović u svojim predizbornim 'ljubavnim pismima' uvjerava građane da su 'omogućili novi početak za 60 000 dužnika' on, nažalost, uglavnom vjeruje u to piše, premijer teško može shvatiti da je Vlada potezom pera, povećanjem trošarina na gorivo, opljačkala hrvatske građane u samo nekoliko sekundi i tako poništila sve ono što je navodno kroz oprost dugova dala. Kad Milanka Opačić, u skupocjenim haljinama, našminkana poput Severine prije krstarenja na jahti, tvrdi da je napravilla reda u socijali, ona, doista, misli to što kaže, ona ne vjeruje da se s 'jebenih' 1250 kuna osobne invalidnine ne može živjeti ni deset dana, a kamoli čitav mjesec.

Kad rastrošni i nevjerojatno bahati ministar Zmajlović, koga neki uspoređuju sa zombijem zbog karakterističnih 'fizičkih predispozicija', tvrdi da je sve transparentno i da nema ničeg spornog u njegovom preseljenju u Zagrebtower, dakle, u luksuz kakav si ni kuvajtski šeici ne bi mogli priuštiti, on uistinu vjeruje u tako nešto, on je uvjeren da govori istinu. On je čak uvjeren da ga vole sve te silne 'ljubavnice' o kojima pišu pojedini mediji, u čije izvore ipak treba sumnjati, zato što je lijep, zgodan i dugokos, on je čak uvjeren da ima dugu kosu i prekrasne plave oči, on u sve to vjeruje jer nije navikao drugačije, on nije navikao živjeti od svog rada, nego od rada hrvatske sirotinje koja sve te tornjeve plaća i financira. Sve 'oni' su, dakle, isti, i oduvijek su bili isti.

Oni, dakle, glavni protagonisti aktualnog režima, su doista uvjereni da imaju pravo živjeti na grbači sirotinje, da stotine parazita koje su uhljebili prije izbora zaslužuje to pravo isključivo pravom koje im je dala partija, oni su, nažalost, uvjereni da partija ima pravo postaviti standarde i vrijednosti koje će onda vrijediti za sve osim za partiju i partijce. Kad Milanovićevi ministri lažu, poput Marasa, koji laže namjerno i laže neprekidno, oni to čini iz uvjerenja, a ne kako bi prevarili građane, doista Maras misli da je Hrvatska izašla iz krize, doista Maras misli da se povećanje trošarina neće odraziti na novčanik građana, i u pravu je, za njega kao partijskog potrčka nikada nije bilo krize, on ne bi osjetio povećanje trošarina na gorivo ni kada bi cijena benzina bila 100 kuna po litri, jednostavno, partija živi u svom inkubatoru, izolirana od stvarnosti, kao što je Mlanović živio početkom devedesetih kad se sklonio na sigurno, u birtiju u centru Zagreba, dok su oko njega ginuli ljudi. Partija je stvarno uvjerena da narod postoji kako bi partiji služio.

Partija je, na kraju, uvijek bila zaštićena, ni za što odgovorna, a za sve zaslužna.

http://www.tinolovka-news.com/vijesti-h ... sto-govore

[EdgarFranjul]

Otvoreno pismo

Helena i Gabrijela Krmpotić: Premijeru, zašto nas niste zaštitili?

U nadi da ćete ipak pročitati ovaj dopis i biti malo bolje upoznati s činjenicama, kao i onom da je u slučaju Ivana Krmpotića bila riječ o nacionalnoj ugrozi, srdačno Vas pozdravljamo i napominjemo da nam do danas niti jednom policija nije došla na vrata

Datum objave: 25.04.2015 | 12:59 Autor: Gabrijela Krmpotić Helena Krmpotić

Poštovani gospodine predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, ostali smo neugodno iznenađeni slušajući za sada Vašu jedinu izjavu na temu našeg oca, Ivana Krmpotića, svjedoka u procesu na Minhenskom sudu UDBA-škim egzekutorima Stjepana Đurekovića, Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću, koju ste dali jučer u HTV-ovoj emisiji "Javna stvar" urednika Gorana Rotima.

Kako je iz Vaše izjave očito da ne komunicirate s članovima Vaše vlade, niti Vas zanima da li je i kako ugrožena nacionalna sigurnost - što jest Vaš posao za koji Vas građani ove zemlje plaćaju - osjećamo slobodni upoznati Vas sa činjenicama vezanima uz najnovija događanja prebacivanja moga oca na sigurno u Njemačku.

Ne ulazeći u meritum slučaja niti što se u Muenchenu događa, nego isključivo baveći se činjenicama i razlozima zašto je naš otac, Ivan Krmpotić, bio prisiljen napustiti vlastitu zemlju u strahu za svoj život, željeli bismo Vam ukazati na brojne propuste i nepravilnosti u radu najviših državnih institucija, o kojima Vi, kako je sada izvjesno, ništa ne znate.

Naš otac je sedam puta pisao članu Vaše Vlade, gospodinu Ranku Ostojiću, prijavljujući prijetnje i sumnjive radnje u posljednje tri godine, otkako surađuje s njemačkim istražiteljima. Niti jednom nije dobio odgovor iz MUP-a, tog istog Ministarstva kojeg je utemeljio davne 1990-e godine. Moj otac se također nekoliko puta obraćao gospodinu Dinku Cvitanu, glavnom državnom odvjetniku, s istim problemima, kao i pritiscima od strane Općinskog Kaznenog suda u Zagrebu, također mu se nikada nitko nije javio niti istražio njegove navode.

A sada malo pobliže o najnovijim događanjima od prošloga tjedna. Dana 18. travnja ove godine razbijena je brava na metalnim vratima u njegovoj zgradi, a u poštanskom sandučiću je pronađena poruka s prijetećim sadržajem upućena našem ocu. Policija je odbila dati mu zaštitu, uz izjavu krim. inspektorice - kako nema potrebe za tim. Nakon našeg više puta inzistiranja, nazvala je ponovno svog rukovoditelja i potvrdila nam još jednom kako moj otac zaštitu ne može dobiti. Policija je tek na naše inzistiranje pozvala još jednog kolegu koji je fotografirao razbijena vrata, ali nije htjela uzeti otiske prstiju, niti uzeti izjave susjeda koji su čuli i vidjeli da netko provaljuje u zgradu.

Nakon što smo iscrpili, kao građanima RH, sve nama dostupne zakonske mogućnosti, kontaktirali smo njemačku policiju, koja nam je u roku od 20 minuta odobrila zaštitu za cijelu obitelj, te smo oca i majku prebacili na sigurno, u Njemačku.

Iz ovoga svega, nadamo se, da Vam je jasno vidljivo koliki su bili propusti u postupanju djelatnika MUP-a, i zašto smo odlučili zatražiti pomoć od Njemačke.

Kako iskreno sumnjamo da ćete nam ikada i Vi, kao naš predsjednik hrvatske Vlade, odgovoriti i na ovaj dopis, ne žalimo zbog činjenice kako smo sustavno, dugi niz godina, ignorirani od stane najviših institucija ove zemlje, ali smo ogorčeni i razočarani da se građani ove zemlje u njoj ne mogu osjećati sigurno i da im policija ne želi pomoći kada za to postoji potreba.

U nadi da ćete ipak pročitati ovaj dopis i biti malo bolje upoznati s činjenicama, kao i onom da je u slučaju Ivana Krmpotića bila riječ o nacionalnoj ugrozi, srdačno Vas pozdravljamo i napominjemo da nam do danas niti jednom policija nije došla na vrata kako bi provjerila da li su ostali članovi njegove obitelji sigurni, usprkos prijetnjama upućenima ne samo nama nego i našoj djeci, kako su uostalom i obećali u tu kobnu subotu, 18. travnja ove godine, i kako smo ih upoznali o tome u više navrata, obraćajući se bezuspješno ljudima koje ste Vi postavili na ključna mjesta u ovoj zemlji.

Srdačan pozdrav,

Gabrijela Krmpotić Kos, mag.mus.prof. MAS
Helena Krmpotić, dipl.novinarka

http://direktno.hr/en/2014/direkt/13495 ... titili.htm

[EdgarFranjul]

KOMENTAR

Ako Milanovića ne zanima sigurnost njegovih građana, što ga onda zanima?

„S njima nisam radio, ne poznajem ih, za razliku od Karamarka i sličnih“, rekao je premijer Zoran Milanović gostujući u emisiji HRT-a ”Javna stvar”, u odgovoru na pitanje o suđenju nekadašnjim agentima jugoslavenskih tajnih službi Perkoviću i Mustaču, kojima se u Münchenu sudi za ubojstvo Stjepana Đurekovića.

U svom osebujnom stilu rekao je kako suđenje uopće ne prati i uz opasku da ne komentira odluke sudova, potvrdio svoj stav: „To me se ne tiče. Upleli su se mnogi interesi. Nemam veze ni s kakvom prljavštinom od ranije. Za sve što je tome prethodilo – vjerujem da će se naša poruka vratiti. Hrvatska ne smije biti tretirana drugačije od ostalih članica samo zato što je to tako netko ispregovarao.”

Premijer je, po običaju, u jednoj stvari u pravu, a u svima ostalima misli kako je u pravu. On vjerojatno zaista ne poznaje Perkovića i Mustača, za razliku od (možda) Karamarka, i to je sve.

No, njegova dužnost ni nije nekoga poznavati ili ne poznavati. Njegova dužnost kao predstavnika izvršne vlasti je stvarati okvir demokracije i, kad ga se jednom stvori, barem minimalno, dalje ga održavati, artikulirati i, po mogućnosti, povećavati. Hrvatska je članica EU i s njom je potpisala pristupni ugovor koji je, gle čuda, neposredno pred sam ulazak Hrvatske derogirala upravo Milanovićeva vlada. I to ni manje ni više, nego zbog dvojice ljudi za koje premijer tvrdi kako ih ne poznaje i kako uopće ne prati što se događa s njima u Münchenu.

U redu, možda je malo teško pratiti ovaj proces, s obzirom da je većina medija dugo prešućivala što se uopće događa na Višem zemaljskom sudu u Münchenu. Uostalom, ako premijer kaže kako ne prati domaći, nego samo strani nogomet, možda ne prati ni domaće medije, nego samo strane. A oni uopće ne govore i ne pišu o Perkoviću, Mustaču, udbi, tajnim službama i ostacima komunizma. Valjda zato što je većina zemalja u Europi s tim i takvim strukturama već davno raskrstila.

Premijerov ignorantski odgovor spram jednog od najvažnijih sudskih procesa koji se posljednjih godina tiču države kojom upravlja pokazatelj je njegovog odnosa prema društvu u cjelini. Pod pretpostavkom da nije lagao, svatko se mora zapitati – a kako to da Milanović ovaj proces ne prati ili ga ne zanima?

Ako ga i ne zanima što je koji dan rekao koji svjedok i koju je doskočicu upotrijebio sudac Manfred Dauster, komotno bi ga moglo zanimati koje će posljedice ostaviti presuda koju će donijeti bavarski sud. Doduše, moglo bi se dogoditi da u vrijeme izricanja te presude Milanović bude bivši premijer pa ga se ova presuda neće toliko ni doticati.

No, javni život i oblikovanje društva kroz političku prizmu ne sastoji se samo od gledanja u budućnost i uljepšavanja sadašnjosti, nego se sastoji i od činjenica dogođenih u prošlosti. Factum infectum fieri nequit, reklo bi se na premijerovom omiljenom latinskom jeziku. Ili po hrvatski: Učinjeno ne može biti neučinjeno.

A u vrijeme njegova mandata učinjeno je dosta onoga od čega osjećamo posljedice. Za početak, kao novopridošloj sankciji, Europa nam je skoro lupila sankcije zbog izglasavanja “lex Perković”, kojim se htjelo zaštititi od izručenja one koje premijer ne poznaje. Hrvatska je u zadnji čas izbjegla ustavnu krizu jer se zbog onih koje Milanović ne poznaje niti se njima bavi htjelo mijenjati Ustav. Njegova stranka, u kojoj valjda ima kakav takav utjecaj, podržavala je i podržava Mladena Bajića, nekad kao glavnog državnog odvjetnika, sada kao kandidata za suca Ustavnog suda. Bajić je, sjećamo se, opstruirao proces izručenja Perkovića i Mustača. Iako ne znamo poznaje li ih ili ne.

Milanović također ne pokazuje razumijevanje kad je u pitanju sigurnost njegovih (su)građana, na štićenje koje se obvezao prisegom. Danas su ga sestre Krmpotić “podsjetile” kako je njihov otac bezuspješno 7 puta pisao ministru Ranku Ostojiću prijavljujući prijetnje, a bezuspješno se obraćao i glavnom državnom odvjetniku Dinku Cvitanu. U strahu za vlastiti život obratio se njemačkoj policiji koja mu je istog trenutka pružila zaštitu.

Moglo bi se dalje razglabati, ali ovdje ćemo zaključiti. Premijer je u jednom u pravu – u proces su se upleli različiti interesi. U svemu drugome misli kako je u pravu. Da smo zemlja razvijene demokracije u kojoj izvršna vlast artikulira demokratske procese, svaka bi mu bila na mjestu. Ali nismo. Mi smo zemlja u kojoj obavještajno i svako drugo podzemlje djeluje prvo po principu diktature, ako ne prođe diktatura, djeluje po principu mafije, a ako ne prođe mafijaška metoda, djeluje po principu terorizma. Pred ovim stvarima zatvarati oči i reći kako ga se to ne tiče znači zatvarati oči pred artikulacijom života vlastitih građana. Koje će nekad prije zaštititi njemačka policija nego naša vlastita.

Za rješavanje ovih problema nije presudno nekoga poznavati ili ne poznavati, nego provoditi zakone i držati se, opet latinski rečeno, principa “Pacta sunt servanda” – potpisano treba poštivati.



Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/ako-milanovica ... nda-zanima

[EdgarFranjul]

Zlatko Hasanbegović: Vojska koja je bila jugoslavenska, ne može biti hrvatska

27.04.2015.
Hrvatska
Ispis
E-mail

Mnoštvo besmislica je izrečeno u govoru premijera Milanovića u Jasenovcu, smatra povjesničar Zlatko Hasanbegović.

Milanovićev govor ocjenio je sektaškim i improvizacijom raznih stvari.

"Posebno je čudna ona rečenica da je za njega jedina hrvatska vojska u ratu hrvatski partizani i partizani Hrvatske. To je posebno bizarno. Ostaje nejasno jesu li to bile dvije vojske i koja je razlika. Drugo previđa činjenicu da se ta oružana sila sama označavala jugoslavenskom i tako su se doživljavali. To je bilo formalno i njezin službeni naziv u svim fazama rata, počevši od Narodnooslobodilačke vojske. Čisti zdrav razum govori da nešto što je bilo jugoslavenska vojska ne može biti hrvatska vojska", objasnio je Hasanbegović u izjavi za Direktno.hr.



Ključni problem, po Hasanbegoviću je što Milanović, kao i svi prethodnici, zloupotrebljava komemoraciju jasenovačke žrtve za promicanje titoističkoga kulta.

"Time samo pokazuje da ne poštuje vlastiti narod i masovne žrtve ratnih i poratnih ekzekucija koje su slavile u ime hrvatskog antifašizma jugoslavenski komunizam. Bleiburg je metafora svih stradanja, ratnih i poratnih. Onaj tko omalovažava i ne poštuje te žrtve nema pravo suditi ni u svim ostalim žrtvama. On upravo radi ono za što tvrde i njemu bliski ljudi - da je komemoracija na Bleiburgu pokušaj prikrivene rehabilitacije NDH, a ne komemoracija žrtvama. Milanović to čini jasenovačkom komemoracijom gdje činjenicu potrebe iskazivanja pijeteta zloupotrebljava za rehabilitaciju jugoslavensko komunističkog režima koji snosi odgovornost za masovne ratne i poratne likvidacije ljudi koje po svom opsegu prelaze okvire broja stvarnih žrtava jasenovačkog logora", tvrdi Hasanbegović.

Tezno je samo jedna od masovnih grobnica, kakvih ima na stotine, podsjeća Hasanbegović.

"To je prvorazredno licemjerje. Bleiburg je simbol koji u sebi sadrži sva stratišta i to je Milanoviću samo bio alibi da ukine saborsko pokroviteljstvo nad bleiburškom komemoracijom čime je začeo ideološki rat u Hrvatskoj za koji optužuje druge, a koji je on potencirao svojim neodgovornim postupcima, uključujući uskogrudnim i sektaškim govorom", zaključio je Hasanbegović.

http://www.hrsvijet.net/index.php/vijes ... i-hrvatska