Velika pljačka Hrvatske

[EdgarFranjul]

Da imamo guvernera HNB, ne bi milijun Hrvata bilo u dužničkom ropstvu

Možemo o Sinčiću misliti što god hoćemo, no činjenica je da je upravo on ova pitanja napokon gurnuo u prvi plan, ističu ekonomski i politički analitičari

Datum objave: 17.01.2015 | 10:51 Autor: Damir Kramarić .
.


''Do 2020. godine devedeset će posto Hrvata ostati bez krova nad glavom, odnosno bez sve svoje imovine. Dogodit će se to zato jer država sve veći vanjski dug naplaćuje sve većim porezima, novim porezima i inflacijskim porezima, to jest poskupljenjima. To je spirala smrti koja nema kraja i kojoj je, u ovakvim okolnostima, nemoguće uteći. A porez na nekretnine, koji se uvodi 2016. godine, hrvatske će građane doslovce poubijati'', istaknuo je Dinko Bartulović, ekonomist, broker na burzama i osnivač pokreta Zajedno u izjavi za jedan portal potkraj 2011. godine.

Slična mračna predviđanja potpisniku je ovih redaka, u intervjuu pod naslovom ''Hrvati će poput Ilira nestati u roku od 70 godina'' u siječnju 2011., izrekao i ekonomski analitičar dr. Slavko Kulić.

Nigdje ne postoji takva uzurpacije moneterne vlasti

Bilo je to u doba kada su mnogi mediji Željka Rohatinskog, tadašnjeg guvernera Hrvatske narodne banke, proglašavali osobom godine i vrlo jakim kandidatom koji bi mogao pobijediti na budućim izborima?!

Dr. Kulić je tada izjavio da Hrvatska u stvari nema guvernera te da Rohatinskog hvale samo oni za čije interese radi.

''On sigurno ne radi za Hrvatsku. Zato je, u stvari, i dobio nagradu. I to s pravom. Jer HNB je bivša hrvatska i bivša središnja banka, a mi ustvari nemamo guvernera jer su monetarna vlast i monetarni sustav vrlo udaljeni od hrvatske stvarnosti. Nigdje u središnjim bankama u Europi ne postoji takva uzurpacija monetarne vlasti. Prema tome, kada netko kaže da brani kunu kako ne bi upali u dužničko ropstvo, taj govori neistinu, jer isto to dužničko roblje nije zaštitio od stranih banaka u Hrvatskoj. Iste te banke preko tečaja i kamate to roblje pljačkaju u guvernerovu prisutnosti, istaknuo je dr. Kulić prije točno četiri godine.

Većinu njegovih tvrdnji u jesen 2011. je, u intervjuu pod naslovom: ''Svjetski moćnici uz pomoć Rohatinskog i Škegre namjerno su nas gurnuli u ropstvo'', ponovio i ekonomist mr. Karino Hromin-Sturm, čija je osnovna teza bila da međunarodna financijska oligarhija razara bankarske sustave da bi države postale ovisne o njima.

Teoretičari zavjere ili stručnjaci koji su na vrijeme progovorili?

Nakon što su takve, u to vrijeme vrlo šokantne tvrdnje, dospjele u rijetke medije koji su se usudili objaviti ih, uslijedile su reakcije u kojima su citirane stručnjake ili ''stručnjake'' proglašavali teoretičarima zavjere te porno pesimistima (tako ih je u više navrata nazvao ugledni sociolog i politički analitičar dr. Slaven Letica).

No, nakon što je Ivan Vilibor Sinčić teme bankarske pljačke i nesuverenosti Hrvatske narodne banke tijekom predizborne kampanje progurao i do velikih hrvatskih medija, a pogotovo nakon eksplozije tečaja švicarskog franka i nove poplave blokada računa hrvatskih građana, jasno je, nažalost, da gore pobrojani analitičari nisu bili tek 'žalosne sove' odnosno 'porno pesimisti', jer se njihova mračna predviđanja iz dana u dan sve više ispunjavaju (u Hrvatskoj danas više od 320.000 osoba ima blokirani račun, što znači da je najmanje milijun osoba, ili četvrtina cjelokupnog stanovništava Hrvatske, zbog toga na rubu deložacije iz svog jedinog doma).

Kada su blokade računa, ovrhe i deložacije u stvari trebala postati prva medijska i politička vijest u Hrvatskoj, u kojoj mjeri je Ivan Vilibor Sinčić zaslužan za činjenicu da je sve veća skupina blokiranih i osiromašenih napokon dobila medijsku i političku pažnju koju zaslužuje i tko je kriv za činjenicu da je najmanje četvrtina stanovništva Hrvatske danas u ponoru ili na rubu ponora dužničkog ropstva, upitali smo dvojicu analitičara koji su na vrijeme (prije desetak i više godina) upozoravali da bi problem mogao eskalirati.

Dr. Kulić: Da imamo guvernera, bankama bi ukinuo licencu

''Odavno sam rekao da nemamo guvernera i da nemamo monetarnu vlast. To je najveći problem Hrvatske. To sada napokon shvaćaju i oni koji su ranije sumnjičavo vrtjeli glavom. I dok god je tako, neće biti rješenja za probleme poput rasta tečaja franka, odnosno za sve veći broj blokiranih i ovršenih građana. Sve mjere koje Vlada sada predlaže znače samo daljnje mučenje dužnika. Mi ne možemo utjecati na švicarsku monetarnu vlast. No, mogli smo djelovati na strane banke u Hrvatskoj da smo imali monetarnu suverenost. Hrvatska narodna banka mogla je, u takvom slučaju, ukinuti licencu bankama s nerealno visokim kamatama ili s kreditima u švicarskim francima. Ovako, mogu nam raditi što god hoće'', ističe gore citirani dr. Slavko Kulić, čije ideje je, između ostalog, i Ivan Vilibor Sinčić koristio u dijelu svoje kampanje.

Sociolog, publicist i sveučilišni profesor dr. Zlatko Miliša, je za portal direktno istaknuo da je dobro da je Sinčić javno progovorio o temema o kojima je odavno trebalo govoriti, o temama koje su, iz nekog razloga, godinama bile skrivane i prešućivane od strane velike većine medija i hrvatskih političara.

Miliša: Drago mi je da se pojavio Sinčić

''Možemo o Sinčiću misliti što god hoćemo i pričati da ne zna koje su predsjedničke ovlasti, no činjenica je da je upravo on ova pitanja napokon gurnuo u prvi plan. Osobno sam u više navrata upozoravao na činjenicu da je nedopustivo da su kamate u Hrvatskoj od tri do šest posto veće nego u zemljama iz kojih banke, koje ovdje posluju, potječu. To je jedan od glavnih razloga dužničkog ropstva, na to godinama upozoravaju i dr. Kulić i mr. Hromin Sturm i dr. Pavuna te još neki stručnjaci… No, uzalud. Zato mi je drago da je i Sinčić progovorio o ovome'', napominje dr. Miliša.

Podvlači, potom, da ne treba očekivati da problem riješe isti oni koji su ga i stvorili.

''Već vidimo da se, u vezi problema sa švicarskim frankom, svi za pomoć obraćaju Vladi i bankama. No, oni problem neće riješiti jer su upravo oni odgovorni za ovakvo stanje. ''Bankaroidi'', kako ih naziva Pavuna, sigurno neće riješiti problem. Rješenje je moguće samo ako građani preuzmu stvar u svoje ruke. Mogli bi, primjerice, predložiti referendum s pitanjem: ''Slažete li se da svi dužnici prestanu otplaćivati kredite ako banke ne usklade svoje uvjete s uvjetima kakve imaju u državama iz kojih potječu?'' Hrvatska je danas članica Europske Unije i ne vidim zašto bi ovdje kamate morale biti nekoliko puta više nego u drugim zemljama EU'', napominje dr. Miliša te dodaje da u više zemalja u svijetu imamo primjere da se građani, kada su jedinstveni, mogu suprotstaviti bankama i dužničkom ropstvu koje im te banke nameću.


http://direktno.hr/en/2014/direkt/6592/ ... opstvu.htm

[EdgarFranjul]

ISPOD POVRŠINE
Znaju li građani što ih čeka ako problem švicaraca trebaju riješiti Milanović i Vujčić?

Vujčića se primjetilo po 'djelatniku koji zna dobro sljubljivati vino i jelo'.
Autor: Ante Gugo

Njih dvojica su glavni junaci aktualne mistične priče. Prema pisanju nekih medija, oni su prijatelji još iz vrtića. Oni su premijer i guverner Hrvatske narodne banke. Od njih su očekivali pomoć građani zaduženi u švicarskim francima. Jedan je navodno na skijanju i problemi 200.000 građana nisu razlog zbog kojeg bi on prekinuo svoje odmor. Drugi je poznat po sjednicama Vlade u trajanju od 11 minuta i on nije imao živaca za dugotrajne dogovore s poslovnim bankama.



Iz Hrvatske udruge banaka su objavili da su iznenađeni Milanovićevom odlukom da tečaj švicarskog franka zamrzne na 6,39 kuna. Hoće li mu to uspjeti, još ne znamo. Vjerojatno hoće. Potez je, kao i sve njegove političke odluke, beskoristan, ali lukav u kontekstu borbe s oporbom. On Saboru predlaže zamrzavanje tečaja na godinu dana. To je taman razdoblje u kojem će sadašnja oporba preuzeti vlast, ako ne dođe do prijevremenih izbora. Novu vlast bi mogao dočekati jako veliki problem stvarnog tečaja švicarskog franka koji tada može biti jači i od britanske funte.


Milanović već mjesecima nema većinu u Saboru. Ako u parlamentu ne prođe prijedlog Vlade o zamrzavanju tečaja franka, u očima prezaduženih građana bit će krivi svi osim samog Milanovića. Odluka zastupnika, posebno onih koji se nadaju da će participirati u budućoj vlasti, nije nimalo laka i jednostavna.


Umjesto da poput mađarskog premijera Orbana sustavno riješi problem, Milanović se poigrao paušalnim rješenjem koje građanima ne pomaže puno, ali oporbu dovodi u neugodnu situaciju. To je igra koja njega zabavlja. Problemi građana nikad ga nisu previše zanimali. Doduše, nisu ni guvernera Hrvatske narodne banke Vujčića koji se još nije ukazao u državi, iako je problem na granici katastrofe. Naime, svaki od 200.000 građana zaduženih u švicarskim francima potencijalno je novi blokirani, a takvih već ima 320.000. Urušeno gospodarstvo ove države ne bi moglo podnijeti novi val masovne blokade računa. Guvernera HNB-a to ipak ne zanima toliko da bi prekinuo odmor na kojem se navodno nalazi.


Tko su dvojica najodgovornijih ljudi koji pokazuju takvu socijalnu bešćutnost, koji pokazuju odsutnost svake empatije prema problemima građana u trenutku dok je zemlja u slobodnom padu prema socijalnoj katastrofi?


Vujčićev prethodnik Rohatinski stalno je nešto izjavljivao, stalno se nešto sukobljavao sa strukom i ministrom financija. Možda nije radio najbolje, ali silno je želio ostaviti dojam da radi. Vujčić se ne oglašava previše. On pazi kad će izaći službeni biletni HNB-a. To se nikad ne dogodi kad struka očekuje, u jeku rasprava o padu BDP-a i o tome za koliko je opet porastao javni dug. Tek kad se stišaju rasprave o tome i kad sve bude u sferi nagađanja jer nema službenih podataka HNB-a, onda izađe bilten. Vujčića sam primjetio samo po natječaju u kojem se u internom restoranu Hrvatske narodne banke tražio djelatnik koji pri posluživanju zna dobro sljubljivati vino i jelo. Ne, ovo nije karikiranje. Ovo nije ulomak iz nekog romana s temom iz 19. stoljeća. Ovo je stvarna priča iz današnje Hrvatske. U vrijeme kad se korisnici kredita u švicarskim francima najrađe ne bi probudili ujutro, bojeći se tečaja te valute, guverner centralne državne banke traži nekoga tko će mu sljubljivati jelo i vino. Sve se to događa u državi u kojoj 320.000 građana ima blokirane račune.


Sve ovo se događa u državi u kojoj je vlast bila iznenađena poplavom koja se tjedana dana valjala kroz Bosnu prema Hrvatskoj. Premijer, dakle prvi čovjek takve vlasti posjetio je poplavljene. Došao je fotografirati se poput akcijskog junaka na vrhu gumenjaka kojim je glisirao između kuća kojima su samo krovovi virili iz bujice. Kad je čamac stao, premijer je vlasnici jedne takve kuće rekao da njezin problem nije jedini jer i njemu je pukla vodovodna cijev u stanu. On je ljudima obećao rješenje. Smislio ga je i prijedlog posalo u Sabor. Tamo nema većinu.


Dakle, ova dvojica ljudi su najodgovorniji za rješavanje problema kojeg imaju korisnici kredita u švicarskim francima. Jedan se nije vratio u zemlju, navodno sa skijanja. Drugi je pribjegao lukavom rješenju koje ne otklanja problem građana ali zabija kajlu oporbi. Premijera jedino to i zanima. Njemu su problemi građana tako dosadni.


Kažu da nada zadnja umire. Neću nikome ubijati nadu. Tko želi neka vjeruje da će ova dvojica ljudi riješiti probleme koje imaju korisnici kredita u švicarskim francima.

http://www.politikaplus.com/novost/1163 ... c-i-vujcic

[EdgarFranjul]

‘NETOČNE I ŠTETNE IZJAVE’

Udruga banaka: Neka se Ekonomski fakultet očituje o izjavama Jakovčevića i Lovrinovića

Hrvatska udruga banaka (HUB) uputila je dekanu zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Lajošu Žageru pismo u kojem traže očitovanje o “netočnim i štetnim” izjavama profesora Drage Jakovčevića i Ivana Lovrinovića, priopćio je HUB u subotu.

“Već duže vrijeme, ovi profesori manipuliraju javnošću i građanima iznoseći potpuno neprovjerene podatke, ishitrene ocjene i stručno neutemeljene tvrdnje o poslovanju banaka i funkcioniranju hrvatskog financijskog sustava. Drastično je to došlo do izražaja u opetovano ponavljanim tvrdnjama da banke manipuliranjem tečajem ostvaruju ekstraprofite na račun svojih klijenata, te da nisu imale obaveze u stranoj valuti”, kaže se u priopćenju HUB-a.

Udruga ističe da su te informacije tvrdnje potpuno netočne i neutemeljene, da ne stoje ni u jednom poznatom podatku te da izravno su demantirane podacima Hrvatske narodne banke.

“Hrvatska narodna banka, u svojem je izvješću od 21. siječnja naslovljenom ‘Neke činjenice o kreditima u švicarskim francima i nekim mogućnostima državne intervencije’, dostupnom na mrežnim stranicama HNB-a, izravno demantirala niz tvrdnji koje su dvojica profesora sustavno širila u javnosti”, kaže se u priopćenju HUB-a.

Tvrdi se da su ideje dvojice profesora stručno su opovrgnute u raspravama o rješavanju problema s kreditima u švicarskim francima, “aktualnim zaključcima Hrvatske narodne banke o ugrožavanju međunarodnih pričuva i, posljedično, stabilnosti cijelog sustava, kad bi njihovi prijedlozi bili primijenjeni”.

“Takvim nastupima u javnom prostoru, koristeći svoj akademski autoritet nanose izravnu štetu raznim dionicima dovodeći javnost u zabludu i navodeći na pogrešne zaključke. Imajući na umu autoritet koji proizlazi iz njihovog profesorskog položaja, a koji stručno ne bi smio biti ni na koji način upitan, tim je veća šteta koja nastaje u javnom prostoru. Stoga je HUB dekana Ekonomskog fakulteta zamolio za pojašnjenje stoji li Ekonomski fakultet iza ovakvih javnih nastupa profesora Jakovčevića i Lovrinovića ili oni nastupaju u svoje ime”, stoji u priopćenju.

Izvor: narod.hr/h

http://narod.hr/hrvatska/udruga-banaka- ... vrinovica/

[EdgarFranjul]

TRAŽI OD BANAKA DA SE OGRADE

Predsjednik instituta za financije: Napad HUB-a na Jakovčevića i Lovrinovića je nedopustiv

Predsjednik Hrvatskog instituta za financije i računovodstvo Tihomir Domazet u subotu navečer dao je potporu svojim kolegama, profesorima Ekonomskog fakulteta Dragi Jakovčeviću i Ivanu Lovrinovića, ocijenivši da ih je Hrvatska udruga banaka (HUB) nedopustivo i nedemokratski napala.

Domazet je u priopćenju reagirao na HUB-ovo pismo dekanu zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Lajošu Žageru u kojemu bankarska udruga traži očitovanje o, kako kažu, “netočnim i štetnim” izjavama dvojice profesora da banke manipuliraju tečajem i ostvaruju ekstraprofite na račun svojih klijenata, te da nisu imale obaveze u stranoj valuti. Domazet od banaka traži da se ograde od ovog “ataka HUB-a”.

Uz potporu prozvanim kolegama, Domazet upozorava kako niti jedna banka u Hrvatskoj dosad nije pružila transparentno i cjelovito financijsko izvješće da bi se otklonile bilo koje sumnje i nejasnoće.


Poziva banke da potvrde ili opovrgnu službeni izvještaj Hrvatske narodne banke (HNB) prema kojemu su ukupno odobreni bankovni krediti na kraju 2013. godine iznosili 313,95 milijardi kuna, a pritom banke nisu imale nikakve domaće i inozemne obveze po osnovi kredita.

Banke za iznos od gotovo 314 milijardi kuna u 2013., prema izvješću HNB-a, nisu uzele nikakav zajam niti u Hrvatskoj niti u inozemstvu, pojasnio je Domazet u izjavi Hini te pozvao banke i financijske institucije na transparentno objavljivanje financijskih izvješća. To je, kaže, svugdje u inozemstvu preduvjet za bilo kakav daljnji razgovor.

Tek nakon toga treba pristupiti iznalaženju rješenja, rekao je i dodao kako je aktualni napad HUB-a na Jakovčevića i Lovrinovića”neprimjeren ovom stoljeću”.

Izvor: narod.hr/h

http://narod.hr/hrvatska/predsjednik-in ... edopustiv/

[EdgarFranjul]

Najveće zlo, u službi porobljavanja i uništavanja država, naroda i slobode - BANKE. Korporativno smeće koje pije krv svima nama.
Banke bi trebale biti u službi naroda i omogućavati mu zapošljavanje i razvoj a ne ga porobiti.

[EdgarFranjul]

ekonomist RAZOTKRIVA OBMANU:

Franka nije ni bilo, banke su prevarile dužnike pa bilancu neće ni pokazati!


Radi se o bankarskoj malverzaciji i ne dolazi u obzir podjela odgovornosti između banaka i građana. Banke moraju snositi sav trošak, ističe Hromin-Sturm

Datum objave: 25.01.2015 | 22:24 Autor: Damir Kramarić

Nakon žestoke medijske paljbe Hrvatske udruge banaka po profesorima koji su upozorili da banke ostvaruju ekstraprofite jer se nisu zaduživale u francima, profesori Jakovčević i Lovrinović zatražili su od bankara da pokažu bilance da su se doista zaduživali u švicarskoj valuti, ili da zašute.

Bankari su zašutjeli.

Znači li to da se banke uopće nisu zadužile u francima da bi izdavale kredite s klauzulom u toj valuti, odnosno da su prevarile hrvatske građane kako bi ih opljačkali razlikom u tečaju, upitali smo ekonomistu mr. Karino Hromin-Sturma. Odgovorio je potvrdno.

Banke bilancu neće ni pokazati

''Profesori Jakovčević i Lovrinović su sto posto u pravu i uvjeren sam da banke neće ni pokazati bilancu. Tvrdim da oni uopće nisu uzeli kredite u inozemstvu da bi građanima dali kredite, već su ih kreditirali štednjom hrvatskih građana. To je, dakle, čista malverzacija koja je dovela do dužničkog ropstva tisuća hrvatskih građana. Bankari su iskoristili ''dobrotu'' Hrvatske narodne banke te su zaračunali valutnu klauzulu kako bi zaradili ekstraprofite. Budući da je kuna zakonsko platežno sredstvo u Hrvatskoj, to znači da je valutna klauzula protuzakonita'', decidirano tvrdi Hromin-Sturm.

Pojašnjava potom da hrvatski građani u bankama drže štednju u iznosu od oko 170 milijardi kuna, a da je toliki otprilike i iznos kredita odobrenih građanima.

Evo što znači dužničko ropstvo i kako se proizvodi:

''To znači da banke daju taj novac za kredite stanovništvu. To pak znači da za tu svrhu nije bilo uvoza švicarskog franka, već su banke klauzulu izmislile da bi ostvarile duplo veću zaradu! Zato je i moguće da netko, tko je imao mjesečnu ratu u iznosu od 3500 kuna, sada ima ratu od čak 7000 kuna. Uzeo je 50.000 eura kredita, a sada je dužan čak 100.000 eura. Zbog namjerno izazvane krize, vrijednost nekretnina je pala, zbog čega dužnikov stan danas vrijedi samo 30.000, umjesto 50.000 eura. A taj stan dužnik mora platiti čak 100.000 eura! I tko je tu lud? To se zove dužničko ropstvo, o čemu govorim već dvadeset godina'', pojašnjava ekonomist koji je, doista, u intervjuima otprije pet i više godina prognozirao ovo što se danas događa.

Državni intervencionizam kao protumjera manipulantima

''Cijelo vrijeme zagovaram državni intervencionizam kako bi se spriječile ovakve bankarske pljačke. Ljudi su me čudno gledali kada sam to govorio, no sada je i premijer Milanović napokon posegnuo za državnim intervencionizmom kako bi makar malo olakšao dužnicima. Državni intervencionizam je nužan jer u ekonomiji više ne vladaju ekonomski zakoni. Svijetom vlada financijska oligarhija, a instrumenti njihove vladavine su slijedeće doktrine: dolar kao oružje, hrana kao oružje, nafta kao oružje i zlato kao oružje. Ovih dana mogli smo vidjeti kako se manipuliranje cijenom nafte može koristiti kao oružje. Međunarodna financijska oligarhija na taj način regulira tržište, zbog čega je i nužan državni intervencionizam, odnosno niz mjera koje država uspostavlja kako bi se narod zaštitio od spomenutih malverzacija i dužničkog ropstva'', podvlači Karino Hromin-Sturm.

Primjećuje potom da bankari sada vrište da će poslovati negativno, dok su samo šutjeli i zadovoljno trljali rukama kada su ostvarivali profit od čak 350 do 400 posto.

''Imali bi 1000 posto profita, da im se dopusti da građanima naplate ovu veliku tečajnu razliku. No, budući da se radi o čistoj bankarskoj malverzaciji, ne dolazi u obzir podjela odgovornosti između banaka i građana. Banke moraju snositi sav trošak'', zaključuje poznati ekonomist.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/7179/ ... azati!.htm

[EdgarFranjul]

GLAVNI UREDNIK GLASA KONCILA
Ivan Miklenić: Dužničko ropstvo ima dalekosežne posljedice

Pojava dužničkoga ropstva u Hrvatskoj toliko je ozbiljna i dalekosežna da bi se svaka državna ili društvena institucija, čak i svaka osoba, morala s njom suočiti i pokušati dati svoj doprinos da se što prije zaustavi ili će se još više produbiti i proširiti, piše u uvodniku novog broja Glasa koncila glavni urednik Ivan Miklenić.

Jedna od posljedica neprimjerenoga upravljanja Hrvatskom, a koje je na djelu posebno intenzivno posljednjih 15 godina, sve je opipljivija u sve težem osiromašenju sve većega broja ljudi u hrvatskom društvu. To osiromašenje ima puno oblika ili lica, a zahvaća kako samu državu Hrvatsku tako i stalno sve veći broj njezinih stanovnika, te se može govoriti o sve očitijem dužničkom zarobljeništvu. Ta pojava toliko je ozbiljna i dalekosežna da bi se svaka državna ili društvena institucija, čak i svaka osoba, morala suočiti s tom očiglednom opasnošću i pokušati dati svoj doprinos da se nemilosrdno dužničko zarobljavanje što prije zaustavi ili će se još više produbiti i proširiti.

Nakon što je Europska središnja banka, kako su mediji prikazali, donijela u četvrtak 22. siječnja »odluku bez presedana u povijesti eurozone, proširivši program kupnje imovine i na državne obveznice, i to u mjesečnom iznosu od 60 milijardi eura« (riječ je zapravo o tiskanju eura u golemim količinama, više od tisuću milijardi), ministar financija u hrvatskoj Vladi u javnoj reakciji doslovno je rekao: »To je jako bitno, jer ako bude jeftinijeg novca u Europi, to znači da izdavanje obveznica Hrvatske na EU tržištu može biti po još povoljnijim stopama. To je zapravo i glavni razlog našeg ulaska u EU – da se možemo povoljnije zaduživati«, prenijeli su mediji toga 22. siječnja.

Te ministrove riječi jasno i nedvojbeno poručuju da je zaduživanje ukalkulirano kao tobožnji stalni prihod proračuna, što znači da sadašnja politika, koja je na djelu već više od 15 godina, računa s trošenjem sredstava kojih nema, a koja će otplaćivati brojna pokoljenja hrvatskih građana.

Kako su objavili pojedini mediji krajem 2014. godine svaki hrvatski građanin bio je dužan više od 63 tisuće kuna. Dug opće države u 2012. iznosio je 212,9 milijardi kuna ili 64,4 % BDP-a, a u 2013. godini 249,8 milijardi kuna ili 75,7 % BDP-a, dok je 2014. procijenjen na više od 268 milijardi, što znači da je dug prešao 80 % BDP-a. Prema tim podatcima, sadašnja Vlada u samo tri godine povećala je javni dug za 70 milijardi kuna, odnosno dug je rastao za 27 do 29 milijardi kuna godišnje, a da bi Hrvatska bila sposobna plaćati kamate, potreban je rast BDP-a od 3 %. Opće je poznato da rasta BDP-a još uvijek nema, pa je očito da je – uz sadašnje nečinjenje – neminovno padanje hrvatske države u sve dublje dužničko ropstvo.


U sličnoj situaciji sve je više ljudi u Hrvatskoj. Prema podatcima udruge »Blokirani« na temelju Ovršnoga zakona, donesenoga u prosincu 2010. godine, u Hrvatskoj oko 320 tisuća građana ima blokirane sve račune kod svih banaka, što znači, jer treba pribrojiti i članove obitelji, da se radi o oko milijun blokiranih, tj. osoba koje su u tolikom minusu da su im blokirani svi računi te da im ono što eventualno dobiju na račun odmah većinom ide u naplatu dugovanja. Ukupni dug fizičkih osoba je »29,5 milijardi, što prijeti da preraste ukupni iznos duga hrvatske privrede i izazove financijski kolaps«. Od prosinca 2010. do 2014. godine godišnje je 65 tisuća ljudi padalo u blokadu, što znači oko 5500 osoba na mjesec.

Osobito je alarmantan porast broja blokiranih u obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima širom Hrvatske, što će uroditi daljnjim uništavanjem i poljoprivredne proizvodnje i hrvatskih sela. U izrazito teškoj situaciji su svi oni koji su se zadužili kod tzv. »kamatara« na crnom tržištu novca. Nije lako ni onima koji su se zadužili kod bliskih osoba, prijatelja i znanaca, a ne uspijevaju vratiti ni golu glavnicu.

U teškoj situaciji su također i svi oni koji povećavaju svotu u svom »dopuštenom minusu«, donekle skrivenom kreditu na kojem banke najviše zarađuju, a koji još nekako ipak spajaju kraj s krajem. U nezavidnoj situaciji je i oko 60 tisuća osoba koje su uzele kredit vezan klauzulom za švicarski franak. Omča dužničkoga ropstva već je oko vrata sve brojnijim osobama…

Da je u tom pogledu situacija u Hrvatskoj sve neizdržljivija, pokazuje ne samo podatak da je Hrvatska rangirana na visoko 31. mjesto na ljestvici najbjednijih zemalja, pa tako na toj ljestvici od nje bolje stoje čak Kazahstan, Pakistan, Gruzija, Nikaragva, Albanija i druge 72 države, već i činjenica da je Vlada konačno poduzela neke korake. Premda će biti makar nakratko lakše onima kojima će biti jednokratno otpisan dug i premda će oni koji su uzeli kredit vezan uz švicarski franak privremeno predahnuti (najvjerojatnije samo dok se na Ustavnom sudu ne ospori taj zakon), te mjere nisu stvarno rješenje jer ne uklanjaju uzroke, nego samo posljedicu.

Prava pomoć moguća je samo stvarnim zaokretom u politici i upravljanju državom, te dizanjem hrvatskoga gospodarstva na vlastite noge, što Vlada i ne pokušava, a te mjere više su prilog kampanji za buduće parlamentarne izbore negoli za stvarno opće dobro.

Sve prošireniji fenomen dužničkoga ropstva, ili njegove prijetnje, osim što nameće pitanje događa li se to slučajno ili po scenariju, izazov je koji se tiče baš svake institucije i svake osobe u Hrvatskoj.

Sve institucije trebale bi mnogo, mnogo odgovornije postupati sa svakom kunom iz državnoga proračuna i snažno uvećati efikasnost u svom djelovanju. Svi ljudi koji su boljestojeći dužni su u sadašnjoj situaciji više pomagati, osobito u svojoj životnoj okolini. Svi oni koji su već pod omčom ili blizu omče dužničkoga ropstva dužni su učiti iz te svoje situacije i pomoći drugima da ne ponove njihove pogrješke. A svi, baš svi, u Hrvatskoj trebali bi puno odgovornije i zauzetije djelovati, bilo poduzimajući vlastite poslovne inicijative bilo radeći na svom radnom mjestu.

Zaokret u upravljanju zemljom, solidarnost, odgovoran rad i nemirenje sa sadašnjim stanjem – jedini su spas od dužničkoga ropstva.

Izvor: narod.hr/Glas Koncila

http://narod.hr/hrvatska/ivan-miklenic- ... osljedice/

[EdgarFranjul]

Optuživanja HDZ-a za pljačku ima za cilj sakriti lopovluk onih koji su stvarno opljačkali Hrvatsku


Stalno i uporno optuživanje HDZ za pljačku i uništenje hrvatskog gospodarstva, ne samo da je postala otrcana retorika, već ima za cilj trajno sakriti lopovluk onih, koji su stvarno .uništili i opljačkali Hrvatsku. Tehnologija pljačke bila je jednostavna. Najprije je 1990. godine donesen Zakon o trgovačkim društvima, prema kojem je bilo moguće osnovati vlastitu tvrtku i to za simboličan iznos kao osnivački kapital. Osnovna svrha tog zakona bila je pokretanje privatne inicijative i privatizacija društvenih radnih organizacija te nekretnina.

Tu situaciju iskoristili su najprije i u najvećem broju direktori poduzeća i njihovi najbliži suradnici, šefovi komercijalnih, računovodstvenih i drugi odjela, te među prvima osnovali vlastitu tvrtku te naravno pri tone prividno podržavali HDZ-ovu Vladu, ne iz patriotskih razloga, nago isključivo radi osobnih koristi. U roku godinu dana osnovano je bilo preko 20,0000 privatnih tvrtki, a u roku dvije godine taj broj je narastao na preko 60.000. Preko svoje upravo osnovane privatne tvrtke, direktori i njihovi suradnici nastavili su poslovanje tvornica i poduzeće u kojima su bili direktori te ih namjerno obezvrjeđivali, da bi na kraju tako bezvrijedne kupili za 1 kunu, a zemljište potom prodali za milijunske iznose.

Ne treba zaboraviti, da su svi direktori i njihovi suradnici bili vjerni članovi SK jer u protivnom, nisu mogli biti direktori. Istovremeno buknula je „balvan revolucija" i nazirala se agresija JNA na Hrvatsku, pa se je tadašnja Vlada RH više bavila stvaranjem hrvatske vojske i naoružavanjem te stvaranjem potrebnog jedinstva hrvatskog naroda u svrhu učinkovite obrane samostalnosti Hrvatske nego privatizacijom. Poznato je također, da niti jedan direktor nije bio angažiran u obrani Hrvatske i čak štoviše, svoje sinove su poslali rodbini u inozemstvu, opravdavajući se da to nije njih rat.

Tko je uništio industriju u Zagrebu i Rijeci?

Nakon sloma KP 1989. godine i osnivanja Savkine tzv. Narodne stranke - HNS (travanj 1990.), svi su se oni učlanjivali najprije u HNS, a nakon Domovinskog rata vratili se svojoj partiji SDP i u njoj do danas ostali, da bi optuživali HDZ za pljačku, kako bi se iza toga skrivali. Oni nikada nisu bili članovi HDZ-a i to za svaki slučaj ako Hrvatska izgubi rat s jugočetničkom hordom da sačuvaju glavu. Prema tome, komunisti su opljačkali Hrvatsku podlo iskoristivši dobrovoljni odlazak njihovih radnika i službenika u obranu Hrvatske. To treba uvijek naglašavati. i ne im dozvoliti, da stalno i lažno optužuju HDZ. Naučili su od bizantsko-srpskog slogana, da deset puta ponovljena laž postaje istina i tu su svoju istinu usadili u svijest većini Hrvata.

Ne treba zaboraviti, da HDZ nikada nije do danas dobio izbore u Zagrebu i Rijeci i da je u tim gradovima vlast obnašao SDP u koaliciji s HNS-om. Tko je prema tome, još jedanput se treba zapitati, uništio gospodarstvo, a upravo je u tim gradovima bila koncentrirana industrija? Opravdavaju se, da su radili po HDZ-ovim zakonima. Istina je, da je Zakon o privatizaciji bio loš i da se je mogao tumačiti "ovako i onako", ali nije pisalo da se može pljačkati. Ako se je Zakon mogao tumačiti "ovako ili onako", zašto ga nisu tumačili na način, koji zaštićuje od pljačke? Osim toga, zašto Ivica Račan nije taj Zakon promijenio osvojivši s SPD-om vlast 2000. godine? Svi znamo zašto, da nastave pljačku, ali ovaj puta legalno i bez straha.

Došlo je konačno vrijeme, da članovima i simpatizerima SDP-a, HNS-a i drugim anti-HDZ-ovim strankama osporimo tu njihovu lažnu istinu, jer je to ona ista istina o kojoj je Moša Pijade govorio okupljenim novinarima u Beogradu 1945. godine: „Vi morate pisati istinu i samo istinu". Na pitanje jednog novinara, da o čijoj istini moramo pisati, Moša je sav zacrvenjen od bijesa odgovorio: „Kako o čijoj istini, istina je jedino ona, koju govori Komunistička partija i drug Tito". Taj je novinar prema nekim informacija završio ili prošao Goli otok.

http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi ... a-hdz.html

[EdgarFranjul]

Korupciju suzbijati ispitivanjem porijekla i oduzimanjem imovine!


Porezni postupak je brz jer u njemu porezni obveznik mora dokazati iz kojih sredstava je pribavljena imovina za razliku od kaznenog postupka koji je skup i dugotrajan


Datum objave: 04.03.2015 | 07:16 Autor: dk

Nakon što smo u tekstu pod naslovom 'Sve više dokaza da vlast naručuje zakone za legalnu pljačku države' naveli brojne činjenice koje upućuju na zaključak da su Zakon o trgovačkim društvima i Ovršni zakon, napisani za točno određene ljude, odnosno kako bi se manjina okoristila na račun većine (odnosno na račun države) zamolili smo suca Mislava Kolakušića da predloži rješenja za te probleme.

Na pitanje: 'Trebaju li biti procesuirani kreatori koruptivnih zakona poput Ovršnog zakona i Predstečajnog zakona, sudac Kolakušić je odgovorio da Sabor izglasava tisuće propisa sa stotinama tisuća odredbi zbog čega nije realno očekivati da zastupnici, kao i članovi Vlade, imaju sva potrebna stručna znanja iz svih područja prava.

Vlada napravila kardinalne pogreške u Predstečajnom zakonu

''Logično je da oni poklone vjeru činjenici da je ovlašteni predlagatelj zakona dobro pripremio propis u suradnji sa strukom. Predstečajni zakon je dva puta mijenjan uredbama Vlade, dok Sabor nije zasjedao i upravo tim izmjenama počinjene su kardinalne pogreške u Zakonu. U dosadašnjoj zakonodavnoj proceduri učestalo se zanemaruju mišljenja stručne javnosti, odnosno osnivaju se radne skupine radi pro forme javnosti postupka, a ne iz stvarne volje da propis bude što kvalitetniji i da se uvaže mišljenja struke, prvenstveno sudova koji zasigurno temeljem iskustva vrlo dobro znaju kako će se pojedini propis reflektirati u stvarnom životu i koje će biti njegove posljedice. Takvi zakoni u budućnosti više ne bi smjeli ugledati svjetlo dana, radi čega moramo u potpunosti demokratizirati proceduru predlaganja zakona'', napominje Kolakušić.

Dodaje potom da imamo premalo krumpira i udruga u kojima bi se mogla odrađivati kazna društveno korisnog rada, da bi mogli kažnjavati kreatore koruptivnih zakona.

Napokon primjenjivati Porezni zakon!

''Živimo u vremenima u kojima nisu svi jednaki pred zakonom, u kojima je pojedincima dopušteno sve, dok drugi ostaju bez imovine zbog par kuna duga. Potrebno je stvoriti uvjete da društvo počne djelovati kao usklađena cjelina u kojoj svi preuzimamo dio odgovornosti, kako vlast, tako i građani. Nije dovoljno jednom u nekoliko godina izaći na izbore i onda spavati do slijedećih izbora, potrebno je svakodnevno zahtijevati da vlast služi interesima građana. Ukoliko želimo bolje i pravednije društvo moramo poduzeti sve što je u našoj mogućnosti. Za istinski početak reforme društva nužno je napokon početi primjenjivati Zakon o porezu na dohodak, koji daje ovlast ispitivanja porijekla imovine koji je najefikasnije sredstvo za povrat sredstava u državni proračun i oduzimanje nezakonito stečene imovine, podvlači ugledni sudac Trgovačkog suda.

Podsjeća potom da su porezni zakoni i postupci u svim razvijenim državama važniji od Kaznenog zakonodavstva.

''Porezni postupak je brz jer u njemu porezni obveznik mora dokazati iz kojih sredstava je pribavljena imovina za razliku od kaznenog postupka koji iznimno skup i dugotrajan, u kojem državno odvjetništvo mora dokazati da je netko primio mito, a što je vrlo često gotovo nemoguće. Dovesti korupciju i pogodovanje u normalnije okvire je znatno brže i lakše kroz primjenu poreznih propisa nego kroz kazneno zakonodavstvo, odnosno, ako se ne dopusti uživanje u plodovima nezakonitog postupanja, onda će takvih postupanja biti sve manje i manje'', zaključuje prvi zviždač među hrvatskim sucima.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/9676/ ... ovine!.htm

[EdgarFranjul]

TITOVI PODZEMNI GRADOVI od 90 milijardi dolara: Pet ih je 'sakrio' u Hrvatskoj!

Autor: Marcel Holjevac
Datum: subota, 07. ožujka 2015. u 18:13

Jučer je objavljeno kako nitko ne želi preuzeti podzemni Titov grad ispod planine Konjic u BIH, u koji je tijekom gradnje koja je trajala 26 godina ulupano 8,5 milijardi ondašnjih dolara - dovoljno da se sagrade dvije auto ceste preko cijele SFRJ. A takvih podzemnih gradova ima 26.

SFRJ je izgradila 26 objekata ispod zemlje za JNA i Tita, čija se ukupna cijena gradnje procjenjuje na 90 milijardi dolara. To je nekoliko puta više od ukupnog duga SFRJ koji ju je 1983. bacio u bankrot. Dodajte tome i troškove bezbrojnih Titovih rezidencija i vila diljem SFRJ, koje su za održavanje i osoblje koje je brinulo o njima gutale milijarde dolara, njegov vozni park - bio je svjetski rekorder s čak 8 Mercedesa Pullman "diktatorwagena", od ukupno 428 proizvedenih, privatnog otočja, privatnog broda...


Spomenuti objekt poznat kao ARK je veličine 6.500 kvadrata - otprilike kao golf teren - na dubini od 300 metara, a Oružane snage BiH, koje ne znaju što bi s njim, su ga prepustile Vladi FBiH. Ona isto ne zna što bi s tim spletom tunela, pa ga je odlučila ustupiti na korištenje poduzeću Igman koje je u većinskom vlasništvu vlade. Međutim, vodstvo ove tvrtke ga ne želi. "Za održavanje ARK-a su potrebna velika financijska sredstva koje ova tvrtka nema", kaže direktor Igmana Džahid Muradbegović. Mjesečno samo struja i radnici na održavanju koštaju 15.000 maraka (oko 7.500 eura).

No taj supertajni objekt nije niti najveći niti najskuplji podignut kako bi u slučaju atomskog rata služio kao sklonište za Druga Tita i tridesetak najužih suradnika. Dok je narod vozio par-nepar i mučio muku s redukcijama struje, čekao godinama na uvođenje telefona ili asfalt, oko 90 milijardi dolara - prema vojnim podacima, koje je iznio Prvoslav Davinić, bivši ministar obrane SFRJ, je potrošeno na gradnju 26 objekata, građenih od pedesetih do devedesetih godina prošlog stoljeća. "Dok sam ja bio ministar odbrane, Vojska je imala oko 15 tajnih i podzemnih objekata", rekao je on prije tri godine za beogradske "Večernje novosti".

Na Dedinju je postojao podzemni komandni centar "Karaš", pravi podzemni grad za dugotrajni boravak tridesetak ljudi, opremljen svim tadašnjim najmodernijim sustavima za komunikaciju i autonomno održavanje života unutar centra. Po naređenju samog Tita, podzemni objekti JNA građeni su u Srbiji (njih sedam), u BiH (šest), Hrvatskoj (pet), u Sloveniji (tri), u Crnoj Gori (tri) i u Makedoniji (dva). Vis, Kupari, Kumrovec, Konjic, Drvar, Goražde, Han Pijesak, Bugojno i Kumanovo samo su neke od lokacija gdje su građeni tajni gradovi. Večernjak navodi podatke vlade BIH po kojima je gradnja podzemnog centra u Konjicu koštala 4.6 milijardi dolara, no Davinić navodi mnogo veću cifru: 8,5 milijardi.

No i drugi megalomanski podzemni gradovi, oni u Bugojnu i Han Pijesku, propadaju. Onaj u Han pijesku spada među najčuvenije Titove podzemne gradove, iako s 3.000 kvadrata i ne spada među veće, a odande je Ratko Mladić u zadnjem ratu zapovijedao napadima na Hrvate i Bošnjake. "Na tom brdu (Han pijesak) je do 1959. godine živjelo nekoliko srpskih obitelji, 40-ak kuća. Kada je donijeta odluka da se tu zida atomsko sklonište za vojni i državni vrh, rečeno im je da imaju 48 sati da se spakiraju. Vjerujte, niti jedna porodica nije kasnila. To selo je poslije rata obilježeno kao četničko i nije bilo dileme što bi se dogodilo onima koji odbiju", rekao je o tom skloništu 82-godišnji lokalni seljak Đoko Kosorić iz Kusača. U tom preko milijardu dolara skupom podzemnog gradu Tito je navodno bio samo jednom, i zadržao se dvadesetak minuta.

Na području Soče, blizu Goražda, se nalazi osjetno veći grad od ovog kod Konjica, koji ima punih 15.000 kvadrata pod zemljom, a gradnja je trajala od neposredno nakon rata pa sve do 1963. Tamo je trebala biti podzemna tvornica oružja u kojoj bi radilo čak 800 ljudi, no to nikad nije ostvareno. Po raspadu Jugoslavije, grad je ostao napušten i propada. U Goraždu razmišljaju o uzgoju šampinjona. General Svetozar Radišić predlaže da se od tih gradova naprave muzeji, no malo je vjerojatno da bi posjet opravdao ulaganja i održavanje. Niti za Titovog "Galeba" koji uredno tone pred Teatrom Fenice u Rijeci nema baš nikakvog interesa.

Možda najveći podzemni grad na prostoru SFRJ je bio Titov podzemni bunker na Visu. Čitav Vis je izbušen mrežama podzemnih prolaza i prostorija, čija je svrha bila zaštita Tita u slučaju napada NATO ili Varšavskog pakta. Zato je građanima i turistima bilo zabranjeno da dolaze na Vis sve do 1992. godine. Radi seo 37 vojnih objekata, uključujući poznatu Titovu pećinu, zatim podzemnu vojnu bolnicu i tunel za sklanjanje ratnih brodova. Glavni tunel dugačak je 500 metara i izlazi na drugu stranu brda. U njemu su bili komanda, spavaonica za mornare i skladište raketa. Danas ti tuneli služe češkim nautičarima koji tamo sidre jedrilice kako ne bi platili vez u marini.

Neki od tih gradova su još aktivni. Ispod srušenog hotelskog kompleksa "Kupari" kod Dubrovnika, namijenjenog ljetovanju vojne vrhuške, izgrađen je podzemni objekt duljine 800 metara. U njemu su navodno kuhinja, vinoteka i soba za sastanke. Navnodno ga još uvijek koristi hrvatsko ministarstvo odbrane. Drugi je onaj kod Kumanova, na Kosovu, a njega koristi američka vojska i NATO snage i pristup njemu je onemogućen. U funkciji je i podzemni aerodrom u Divuljama kod Splita, a neki su pretvoreni u vinske podrume - recimo podzemni objekt 'Šipčanik' kod Golubovaca. Ponos jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva podzemna, zrakoplovna baza 'Željava' kod Bihaća minirana je i izvan uporabe od 1992. godine.

Projektant 'Željave' Dragoslav Sobotka svojedobno je naveo da je ukupna dužina podzemnih tunela galerija i pomoćnih prostorija iznosila 3.500 metara. Objekt je imao četiri ulaza, a planina je skrivala i tri galerije dužine 400, 500 i 350 metara, svaka visine osam i širine 20 metara. U objektu se moglo živjeti potpuno izolirano od svijeta 30 dana, a prostorije u unutrašnjosti razdvajala su pedeset šestora teška pancirna vrata. Ispod vrha Plješivice je bio podzemni radarski centar, a posada je imala čak i dvorane za sport i rekreaciju. Britanskim radarima S-613 dometa većeg od 400 kilometara nadgledan je gotovo cijeli teritorij Italije, Austrije i dobar dio Mađarske. Sobotka kaže da je SFRJ od NATO saveza dobila upute kako se rade podzemni gradovi, u vijreme kad se Tito okrenuo ka Zapadu zbog straha od sovjetske vojne intervencije. "1954. godine, kada sam u sastavu zrakoplovne vojne delegacije na čelu sa tadašnjim zapovjednikom generalom Ulepićem bio u posjeti ratnom zrakoplovstvu Švedske, s njihovim vojnim stručnjacima vođeni su razgovori o elementima zaštite podzemnih objekata od efekata udarnih valova izazvanih klasičnim i nuklearnim napadima", rekao je Sobotka.

Te tajne tvrđave su postale uzor po kom su Titovi nesvrstani prijatelji Sadam Hussein, car Haile Selassie i pukovnik Muammar el Gaddafi uz pomoć jugoslovenske građevne operative, koja je s takvim poslovima imala iskustva, gradili svoja podzemna utočišta.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... tskoj.html