SVI NA IZBORE !!!!!

[EdgarFranjul]

KOMENTAR MLADENA MILIĆA


Odjek iz Josipovićeva stožera: Kada gubiš, nisi svoj!

Mediji skloni SDP-u već godinama oko HDZ-a grade auru stranke koja ima ratobornu, ostrašćenu, anakronu i isključivu retoriku. Iako je za takve epitete nekad i bilo podloge, pogotovo kad se mikrofona primi Dujomir Marasović, upravo iz HDZ-ovih redova često dolaze racionalne i argumentirane izjave. Sjetimo se Ivane Maletić, Drage Prgometa, Andreja Plenkovića ili Davora Stiera. Sušta suprotnost im je Nenad Stazić.

I onda se dogodila postizborna večer, u kojoj je nakon objave rezultata prvih izlaznih anketa u stožeru Ive Josipovića zavladao muk i nevjerica, dok se nisu počeli pojavljivati prvi neslužbeni rezultati. Dolaskom Ive Josipovića na pozornicu SDP i njegovi partneri pokazali su jedno sasvim drugačije lice od onog kojim često nastupaju u javnosti ili ga, za razliku od HDZ-a, žele prikazati njima skloni mediji.

Pretjerane afektacije

Prenaglašena afektacija glasnogovornice Mladenke Šarić, uvjeravanje samih sebe da sve kontroliraju i navodni pobjednički govor još bi se i mogli razumjeti jer se pobjeda u Josipovićevom stožeru priželjkivala u prvom krugu. Ali od navodno uglađenih, urbanih, tolerantnih, dijaloških, finih kao ‘cukerpiksna’ političara, nije se mogao očekivati tako anakron i isključiv govor, u pozadini kojeg leži običan obrambeni mehanizam regresije i slatkog limuna kojim se nastoji riješiti frustracija zbog nenadano lošeg rezultata.

Milanović: nemate pravo na zastave

Prve izjave viđenijih aktera SDP-ove scene zvučale su kao da ih izgovara neki „nabrijani“ tipa iz ekstremne strančice za koju ne bi glasovali ni članovi njegove obitelji, a ne ministri i sam premijer države koja se trudi prijeći iz adolescentske u zrelu demokraciju. Ministrica Opačić, žena u čijem resoru vlada kaos (kamo sreće da je jedina!), optužuje Sinčića da prodaje šarene laži. Premijer Milanović, na čije osebujne izjave smo naviknuti kao magarac na batine, gotovo je oduzeo legitimitet postojanju HDZ-a nazvijući ga zločinačkom organizacijom. Baš u maniri ministra Jovanovića, kojeg se morao riješiti zbog ratobornih i nepromišljenih izjava.

Tu premijer nije stao, nego je prozvao HDZ zbog mahanja hrvatskim zastavama, tvrdeći da oni nemaju pravo mahati njima u stožeru. Postavlja se logično pitanje: ako na te zastave ima pravo SDP-ov stožer, zašto ih tamo nije bilo? Zašto u politici, koja je umjetnost mogućega, nisu iskoristili onu ikonografiju i simboliku za koju misle da im pripada zbog navodnog nadčovještva i političke bezgrješnosti?

Josipović: nije vam mjesto u Hrvatskoj


I kad se mislilo da će Josipović održati uobičajen govor kojim se pristojno distancira od nepromišljenosti stranačkih pulena koji ga podržavaju, on je počeo retorikom da za određene ljude u Hrvatskoj – nema mjesta! Pet godina uvjeravanja o toleranciji i širini palo je u jednoj jedinoj rečenici. U Hrvatskoj nema mjesta za određenu skupinu ljudi, pa bili to i oni koji su ju pokrali. Josipović je osudio ljude, a ne njihove postupke.

Mora se reći kako u Hrvatskoj ima mjesta za ljude koji su ju pokrali. Ta su mjesta, doduše specifična, kao npr. Remetinec. Kriminalci su u Hrvatskoj, njihov novac na računima u inozemstvu. Kao i sve više mladih za koje se Josipović sjetio brinuti posljednjih nekoliko mjeseci. Baš kao i o braniteljima koje je spomenuo u kontekstu rečenice da je previše krvi proliveno za Hrvatsku koju, očito, neki ne zaslužuju. A to prolijevanje krvi relativizira ona organizacija koju je predsjednik nedavno nazvao ‘savješću hrvatskog društva’ – Documenta i njezina frontmenica Vesna Teršelič sa svojim pobočnikom Zoranom Pusićem.

Josipovićev stožer nije prošao test stvarnosti

Zaključno možemo reći kako Josipovićeva i Milanovićeva poruka iz izborne noći nije prošla test stvarnosti. Rečenice su se pokazale suprotne kampanji i uvriježenom mišljenju koje imaju o sebi samima. Pozivali su na podjele koje su spočitavali suparnicima, pogotovo Milanu Kujundžiću, ali i Kolindi Grabar Kitarović.


Mirando Mrsić već je najavio promjenu taktike u kampanji, s više svjetonazorskih pitanja. Očito se radi o svjesnom pokušaju da se teme skrenu na ideološko područje, ne da se aktivira birače, nego da ih se ostavi kod kuće jer će se Kolindu pokušati prikazati kao onu koja nije zaslužila glasove desnice. Josipovićev stožer očito računa na duboko ukorijenjene i od političkih elita brižno njegovane stereotipe o desnici i ljevici. Pritom će pokušati sebi priskrbiti i monopol na domoljublje, što su stalno, doduše potpuno opravdano, spočitavali onim članovima HDZ-a, kojma je takva iracionalnost krajnji domet.

Kićenje tuđim perjem

Politika je, rekosmo, umjetnost mogućega. Narod to kaže malo vulgarnije. Potpuno je zato legitimno da se Josipović u utrci za drugi mandat počne kititi onim perjem koje je uporno pet godina čupkao sa svojih političkih neistomišljenika. Možda nam u sljedećih 14 dana otkrije tajnu kako su mu govor u Knessetu podmetnuli.

A možda samo ne zna gubiti. Jer, da parafraziram jednu reklamu, kada gubiš, nisi svoj. To se vidjelo u nedjelju. Kao što se vidjelo i ono što je ispravno primijetio Josip Leko: Josipović, Milanović i njihova ekipa trebaju se spustiti među narod. I shvatit da pravo pitanje nije vole li oni nas, nego volimo li mi njih…

Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/odjek-iz-josip ... nisi-svoj/

[EdgarFranjul]

Isti su i crveni i plavi,foteljaši bez socijalne osjetljivosti.
Ljudi crkavaju od gladi a abominacije u te dvije stranke ukazuju jedni na druge prstima masnim od pečene janjetine.
Dok je bio Franjo Tuđman živ postojao je strah i sram,kad je preminuo krenulo se u pljačku,prvo plavi a onda nakon njih jedva dočekali crveni da se nagrabe i nakradu.
U slovo se obistinjuje proročanstvo Brune Bušića,jedino nije računao još i na vanjske piranje koje grizu komade onog što je već ostalo od Hrvatske.

Da te malo ispravim:

Kada je Franjo preminuo, u pljačku su krenuli crveni: Linić je prodao T-com, da se ni dan danas ne zna što piše u ugovoru; Račan je prodao INU; Savudrijsku valu; uništio tajne službe; uništio policiju i vojsku...

Sanader je samo nastavio. I nije dobio izbore u stranci pošteno nego na prevaru i silom. To nije bio HDZ. A Karamarku svaka čast jer je očistio stranku, dobio sve izbore na koje je do sada izašao a to što mu imputiraju nepopularnost - neka im.
Nipošto se ne može reći da su jedni i drugi isti, jer nisu.
Činjenica je da je HDZ pod Tuđmanovim vodstvom stvorio i obranio Hrvatsku. SDP je bio protiv Hrvatske oduvijek a i sada je, što se vidi iz postupaka u zadnje tri godine.

[Fratt]

Je,Karamarko je cvijeće.Edgare,držim da ste pametan čovjek sa životnim iskustvom većim od mojeg pa neću dalje komentirati u ovoj temi,dovoljno je reći da se ne slažemo u vezi trenutnog vođe najjače oporbene stranke.
Sa vašom zadnjom rečenicom se apsolutno slažem ali to je bio jedan drugi,pošteniji HDZ,toga je nestalo dolaskom nekih "novih klinaca"...

[EdgarFranjul]

Nije, ne mora ni biti.

Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ne moramo se oko nečega slagati, ali možemo svoje stavove argumentirano braniti.

Ono što sam želio istaknuti je da je Karamarko preuzeo uništenu stranku, optuženu sudski, što je pravni presedan. Stranka nije živa niti je nešto učinila sama od sebe, već su je vodili ljudi, koji su odgovorni za svoje postupke.

Može se on sviđati ili ne sviđati, ali odlično radi svoj posao, to mu se ne može osporiti, sudeći po dosadašnjim rezultatima.

Što će dalje biti - vidjet ćemo.

[EdgarFranjul]

Ružica Ćavar: 11. siječnja pruža nam se ponovno prilika da budemo svi na jednoj, domoljubnoj strani!

31.12.2014.


Kao što znamo, prema objavljenim rezultatima glasovanja, aktualni predsjednik Republike Hrvatske, Ivo Josipović, koji svim silama želi drugi mandat, dobio je 38,48 % glasova izašlih birača, Kolinda Grabar Kitarović, kandidatkinja HDZ-a, dobila je 37,18 % glasova, Ivan Vilibor Sinčić, kandidat "Živog zida", 16,43 %, a Milan Kujundžić, kandidat "Hrvatske zore" i partnera, 6,30% glasova.

Nevjerojatno je, u bilo kojoj normalnoj državi svijeta, da nakon ovakve gospodarske, socijalne, moralne i političke situacije u zemlji, aktualni predsjednik, koji u toj zemlji obnaša tako visoku funkciju, i koji je za katastrofu zemlje i najviše odgovoran, jer bi, i prema Ustavu i svim moralnim kriterijima, trebao bdjeti nad svim područjima društvenoga i političkog života i držati sve konce kontrole i nadzora u svojim rukama, umjesto da je, skupa sa cijelom Vladom, još davno dao ostavku i tražio nove izbore, još ima obraza i snage tražiti od hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske novi mandat daljnje definitivne propasti naroda i države na čijem je čelu sve učinio da doprinese propadanju.

S obzirom da su on i Vlada u svoje svrhe upropaštavanja hrvatske države, još od 2000. godine, uz pomoć antihrvatskih moćnika svijeta, uz sebe imali sve društveno značajne medije, posebno javnu televiziju, prethodno očistivši sve rodoljubne i slobodno misleće kadrove u tim medijima, pravo je Božje čudo da nisu uspjeli uništiti dušu hrvatskoga naroda i hrvatskih branitelja, te da nisu slomili hrvatski narod niti njegovu vjeru i nadu u bolju budućnost.


Ipak, i u ovome prvome krugu izbora, 28. prosinca 2014. godine, nije se moglo sasvim izmanipulirati ni prevariti 60% od oko 50% izašlih birača, da izreknu svoje "Ne" aktualnom predsjedniku herostratu Ivi Josipoviću i njemu sličnima u njegovu stožeru i njegovoj kamarili. Kakvo je bilo stanje u medijima, posebno na takozvanoj Hrvatskoj televiziji, i što je sve učinjeno administrativnim podvalama da bi se iz glasovanja isključili Hrvati izvan Republike Hrvatske, pa i u hrvatskoj domovini Bosni i Hercegovini, jasno je i iz toga da ih je od nekoliko stotina tisuća na izbore izašlo svega oko 8 tisuća. Kandidatkinja domoljubne i državotvorne orijentacije, Kolinda Grabar Kitarović, dobro je i prošla, osvojivši 37,18 % glasova izašlih birača, a što je, uz još 6,30 % također sigurnih domoljubnih glasova Milana Kujundžića, sigurno puno više od 38,48% glasova Ive Josipovića. Kako je promidžba u medijima bila ubitačno pristrana u korist Ive Josipovića, nije čudo da se je među njegovim glasovima, osim svih onih koji ne vole, bolje reći mrze hrvatski narod i hrvatsku državu, našao i jedan broj zavedenih i prevarenih Hrvata, koji su nasjeli na njegovo licemjerno umilno dodvoravanje.

Tipičan primjer manipuliranja javnošću je i veliki događaj predizbornoga skupa kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović i 25. obljetnice osnutka Hrvatske demokratske zajednice grada Zagreba, u prepunoj velikoj Koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski" u utorak, 23. prosinca 2014. godine, uz brojne goste, nastupe više govornika i nekoliko tisuća oduševljenih nazočnika, među kojima sam bila i ja, kao članica Počasnog odbora, sa stotinama hrvatskih barjaka i domoljubnih transparenata. Sve je bilo kao da se ponovila 1990. godina.

No, u našim tiskanim medijima niti na televizijama o tome skupu nije bilo ni riječi. Je li to sloboda medija i demokracija, dragi čitatelji, Hrvatice i Hrvati, procijenite sami!

Također, raspoloženje za hrvatsku domovinu i državu, ili protiv nje, vidjelo se i u stožerima za doček izbornih rezultata, posebno u stožeru kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović i stožeru kandidata za drugi mandat Ive Josipovića, sve sa brojnim članovima i simpatizerima jednoga i drugoga stožera.

U stožeru Kolinde Grabar Kitarović sve je grmjelo od domoljubnog oduševljenja, uz domoljubne pjesme i veliki broj zastava i hrvatskoga znakovlja, a posebno uz sveobuhvatni zahvalni govor o ljubavi i zajedništvu hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske, koji je buduća, ako Bog da, predsjednica izgovorila jednako obuhvativši u naručje i u svoje srce sve birače i sve slojeve ljudi, sa svim poteškoćama i svojom velikom željom za bolji zajednički i stvaralački život svakoga pojedinca i svih zajedno, u zajedničkoj nam naprednoj i prosperitetnoj zemlji, kakvu hrvatski narod i svi građani Republike Hrvatske imaju i zaslužuju.

Naprotiv, u taboru Ive Josipovića vidjela su se samo smrknuta lica i pozivi na podjele, kako od premijera Milanovića, tako i od predsjedničkog kandidata Ive Josipovića, sa klevetama i neutemeljenim optužbama onih njima drukčijih, tj. većine hrvatskoga naroda, koji drukčije od njih misli i osjeća. Tu nije bilo ni jedne hrvatske zastave, ni jednog hrvatskoga znaka. Jedino je bilo mnoštvo nekih čudnih parola, na kojima je pisalo "To je pravi put" u krugu okruženom istaknutom zastavom plavo-bijelo-crvene boje. Znači, pravi put je za njih onaj suprotan hrvatskoj trobojnici, znači put jugoslavenske trobojnice. Čak nam se činilo da se čulo i skandiranje "Tito, Tito!". Jedino im je falila petokraka i ono "Drugovi i drugarice!", te pjesma "Po šumama i gorama". Dakle, vidjelo se da oni računaju na sve one koji su protiv hrvatskoga naroda i hrvatske države. S njima misle vladati nad Republikom Hrvatskom, iako je, i prema Ustavu, Republika Hrvatska nacionalna država hrvatskoga naroda i država autohtonih nacionalnih manjina. Ne dopustimo im to ni po koju cijenu!

Čeka nas drugi krug izbora, u nedjelju, 11. siječnja 2015. godine. Kandidati su jedan prema jedan. Pruža nam se ponovno prilika da budemo svi na jednoj, domoljubnoj strani, kao i u vrijeme nedavnog referenduma za pravu hrvatsku obitelj. Iziđimo svi na izbore u nedjelju, 11. siječnja 2015. godine. Nadamo se i ljepšem vremenu.

Pokažimo da smo, uz Božju pomoć i svoju ljubav, vjeru i nadu, bar duplo jači od onih koji mrze i žele i nadalje nasilje i tiraniju totalitarnog komunističkog jednoumlja na vlasti u Republici Hrvatskoj.



Dr. Ružica Ćavar

http://www.hrsvijet.net/index.php/vijes ... noj-strani

[EdgarFranjul]

ANALIZA PREDIZBORNE KAMPANJE
Ivan Miklenić: Predizborna kampanja bila je velika manipulacija

“Predizborna kampanja, neslužbena i službena, bila je velika manipulacija koja je uvjerila manje od četvrtine biračkoga tijela. Sam pak prvi izborni krug, uz ostalo, apel je da se konačno prestane s drskim i bezočnim podvaljivanjem hrvatskoj javnosti”, ističe u uvodniku posljednjem broju Glasa koncila glavni urednik Ivan Miklenić.

Svaki izbori na državnoj razini svojevrsna su inventura ne samo političkoga stanja i političkih kretanja, nego i ukupnoga stanja u mladoj hrvatskoj državi, pa je tako i prvi krug predsjedničkih izbora svojevrsno javno svođenje računa i o politici i o situaciji u sadašnjem povijesnom trenutku hrvatskoga društva, piše u glavni urednik Glasa koncila te dodaje kako je za što cjelovitije svođenje toga računa potrebno makar djelomično sa stajališta općega dobra za čitavu hrvatsku naciju analizirati i neka događanja i pojave u predizbornoj kampanji, kao i poruke koje donose sami ti izbori.

Predizborna kampanja započela davno prije službene

Miklenić podsjeća kako se ne smije prešutjeti činjenica da je predizborna kampanja započela davno prije službene i da je osim favoriziranja dosadašnjega Predsjednika imala ružnu svrhu odvraćanja pozornosti javnosti od promašaja, neuspjeha i nečinjenja vladajuće garniture.

“Kreatori javnoga mnijenja u Hrvatskoj vršili su silan pritisak na sada vodeću opozicijsku stranku i puno prije službene stranačke nominacije javnosti predstavili predsjedničku kandidatkinju, jer im je to trebalo za još veću dinamiku manipuliranja, te su tako zabavljali narod dok je hrvatsko društvo u gotovo svim svojim segmentima tonulo.”

Manipulacije anketama

Istodobno javnosti su predstavljane ankete o popularnosti političara, a koje su divinizirale nositelja dosadašnjega predsjedničkoga mandata i koje su nehotice produbljivale sukob na ljevici predstavljajući ga kao glavno, sudbinsko događanje u društvu. Ozbiljna anketa, a bio je to prvi krug predsjedničkih izbora, pokazala je svu farsičnost tih sustavnih petogodišnjih manipulacija, te bi trebala biti shvaćena kao ozbiljna opomena da se prestane s tim i takvim drskim i bezočnim podvaljivanjem hrvatskoj javnosti, piše Ivan Miklenić.

HRT u službi ideološke i političke skupine

Ne ulazeći u sve ono što su predsjednički kandidati doživjeli u neposrednim susretima na svojim pohodima po Hrvatskoj i što su sve na terenu poduzimali njihovi angažirani politički aktivisti, i u službenoj kampanji bilo je preko svake mjere medijskih manipulacija, istaknuo je Miklenić.

“U tome su osim svih dnevnih listova i većine portala sudjelovale i nacionalne TV mreže, a apsolutni predvodnik i promotor te manipulacije bila je Hrvatska radiotelevizija, javni servis koji bi u svakoj normalnoj i slobodnoj državi bio u službi općega dobra i interesa ljudi, a ne u službi interesa ideološke i političke skupine kojoj pripada samo jedan od predsjedničkih kandidata.

Umjesto da se pobrine da gledatelji i slušatelji dobiju stvarni uvid u shvaćanja, stavove i nakane svakoga od predsjedničkih kandidata, HRT je ponudio, osobito u televizijskom sučeljavanju 26. prosinca, kaotični galimatijas na rubu promašenoga šoua, jer je to išlo u prilog nositelja dosadašnjega predsjedničkoga mandata.

Novinarima je, stječe se dojam, bio cilj da kandidati ne očituju i elaboriraju svoje stavove i predsjedničke planove, da se ne bi koji od njih slučajno pozitivno nametnuo, pa su gotovo svu svoju koncentraciju upravili na svoj scenarij i svoja pitanja, a ne na ono što bi koristilo gledateljima da se odluče za kandidata koji bi barem više ne samo verbalno obećavao. Očito se pritom polazilo od stava da će najbolje poslužiti svojemu favoritu ako drugi kandidati ostanu nedorečeni, magloviti i neuvjerljivi.

Izbori su pokazali da su u hrvatskom društvu najdublje u krizi i neprofesionalnosti potonuli neki novinari i mediji.”

Manipulacija brojem birača kako bi se zaustavio referendum

“Prema rezultatima izbora nakon što je obrađeno 99,98 % biračkih mjesta na izbore se odazvalo samo 1 787 722 birača, odnosno 47,14 % od službeno navedenih 3 792 638 glasača, a samo nekoliko tjedana ranije i Ministarstvo uprave i čak Ustavni sud oficijelno su baratali podatkom o više od 4 milijuna birača i tako zaustavili inicijativu za referendum o promjeni izbornoga zakonodavstva!”

Sinčiću glasovi nepovjerenja u političare

“Već sama ta očita diskrepancija raskrinkava često ponavljanu tezu da je sadašnja vladajuća koalicija ostvarila uređeniju državu i da stvarno u Hrvatskoj ima premalo političke volje među ljudima na položaju da dođe do toliko željenoga zaokreta. Podatak da čak 52,86 % birača nije ni izašlo na izbore, kao i podatak da je čak bilo 28 712 nevažećih listića odnosno 1,60 %, još jednom potvrđuje da je politika koja se provodi u Hrvatskoj odnarođena i duboko kompromitirana i da se političari moraju bitno promijeniti da bi zaslužili veće povjerenje hrvatskih birača.”

Nepovjerenje u političare očitovali su i svi oni koji su svoj glas dali najmlađemu predsjedničkomu kandidatu, koji još zapravo i nije političar, istaknuo je Miklenić.

Dobra vijest – moć propagande ipak je ograničena

Prema rezultatima izbora tijesni pobjednik prvoga izbornoga kruga zapravo je najveći gubitnik, ne samo zato što je samouvjereno isticao da će osvojiti novi mandat već u prvom krugu i što su mu očito namještane ankete to jamčile, nego i zato što su gotovo svi potencijali propagandne mašinerije bili upregnuti u njegova kola, a cilj ipak nije postignut, primjetio je Miklenić.

“Ovi izbori pokazali su da je snaga te propagandne mašinerije ipak ograničena te da ne uspijeva ni kod pune četvrtine biračkoga tijela. To je radosna vijest za hrvatsko društvo!”

Tko ima Hrvatsku?

Glavni urednik Glasa koncila ističe kako pozornost i analizu zaslužuju riječi izrečene u obraćanju javnosti nakon objave rezultata: »Previše je krvi proliveno za Hrvatsku i previše je branitelja stradalo da bismo Hrvatsku predali onima koji je ne zaslužuju.«

Tim riječima pobjednik prvoga kruga priznao je da je zapravo Hrvatsku »imao«, da mu je Hrvatska bila samo sredstvo. Hrvatska sa svim svojim ljudima za svakoga časnoga političara nikada nije niti smije biti sredstvo, već je svetinja kojoj se služi. Ako je to stav i Kukuriku koalicije, koja ga podržava, onda je baš to razlog zašto se u Hrvatskoj gotovo ništa ne poboljšava i onda je to apel da što prije upravljanje državom preuzmu oni koji će Hrvatskoj služiti, zaključuje Ivan Miklenić.

Izvor: Narod.hr/glas koncila

http://narod.hr/kultura/ivan-miklenic-p ... ipulacija/

[EdgarFranjul]

Josipović dokazao da je okorjeli jugobalkanski komunist neprikladan za hrv. predsjednika

Objavljeno Petak, 02 siječnja 2015 18:00



Josipović je dvoličan, prevrtljivi oportunist bez čvrstih nacionalnih i moralnih principa

Ivo Josipović potrošio je pet godina svog mandata nijemo promatrajući i sam sudjelujući u urušavanju Hrvatske. Sada u izbornoj kampanji za novi mandat troši hrvatski novac kako bi uvjerio hrvatske birače da je u stanju popraviti nanesenu štetu. Ako mu još jednom daju povjerenje da nastavi raditi - ono što je radio do sada. Zašto se trenutni hrvatski predsjednik tek na kraju mandata probudio i najavljuje da će učiniti nešto da zaustavi katastrofalno propadanje kada je već prije nekoliko godina bilo jasno da Hrvatska propada kao nikada prije?

Ima nekoliko razloga i svi su - jadni.

Prvo, zato jer se uspaničio kada je doznao da će se u ovoj izbornoj kampanji morati natjecati s protukandidatkinjom koja mu je superiorna u svemu. Drugo, jer petljajući nešto o promjeni ustava i cijepanju i onako male Hrvatske na regije, hoće pokazati kako tobože nešto radi na rješavanju problema. Barem za sada, dok traje kampanja. I treće, da sadašnju predizbornu kampanju iskoristi kako bi odbio kritiku da ima ikakvog udjela u katastrofalnoj politici SDP-ove Vlade , iako je sve vrijeme bio njen sukreator i podupiratelj. To još luđe zvuči kada se odavno zna da je on jednako kriv kao i Milanović budući da su njih dvojica naprosto nerazdvojni, kao Mirko i Slavko iz partizanskih stripova. A otisci Josipovićevih prstiju vide se na svim dosadašnjim neuspjesima Milanovićeve vlade, od Plana 21 do ćirilice u Vukovaru.

Za popraviti golemu štetu i nered u koje su uvalili hrvatsko društvo i vratiti Hrvatsku na put oporavka iz ovakvog stanja trebat će puno znanja, mudrosti i odlučnosti buduće predsjednice i vlade. Uz težak rad i odricanje cjelokupnog hrvatskog pučanstva kako bi se namakle milijarde dolara novca hrvatskih poreznih obveznika potrebnih za otplatu kamata inozemnih kredita. Kojima je bivša 'zlatna mladež' trenutno na vlasti, u kratkom roku, tako enormno opteretila hrvatski državni proračun. Unatoč stalnim upozorenjima domaćih i stranih ekonomskih stručnjaka da takva politika vodi Hrvatsku u financijski kolaps i propast.

'Zlatna mladež' bivše jugokomunističke kaste

To je dakle jasan znak da je 'zlatna mladež' bivše jugokomunističke kaste samo nastavila njihovu politiku prekomjernog zaduživanja u inozemstvu kojom na isti način kupuju socijalni mir i time pokrivaju svoju zaslijepljenu ideološku jalovost i nebrigu za narod. Nažalost, ta luđačka politika i parazitska bezbrižnost iz bivšeg sustava u Hrvatskoj ne prestaju. Sam Bog će znati koliku će konačnu cijenu hrvatski narod i budući naraštaji morati platiti za svu štetu, promašaje i dugove koje su im na leđa natovarili 'bivši' drugovi vraćeni na vlast nakon Tuđmanove smrti.

Ono što začuđuje više od zastrašujućih posljedica koje su na gospodarskom, političkom, moralnom i društvenom planu u svom dosadašnjem mandatu nanijeli Josipović, Milanović i njegova vlada, jest to da se predsjednik Josipović u ovoj predsjedničkoj kampanji ponaša kao da on sada zna što treba raditi i ima magičnu štafetu u ruci kojom će, putujući uzduž i poprijeko Hrvatskom, riješiti sve probleme. On se sada iz petnih žila napinje kako bi obmanuo birače i nametnuo im o sebi lažnu sliku 'uspješnog predsjednika'. Koristeći pri tom provjerenu jugobalkansku vještinu izokretanja pile naopako. Koja je prije njega Mesiću uspjela priskrbiti dva mandata.

Veliki broj ljudi u Hrvatskoj pao je na Josipovićev spin da je sve današnje probleme u državi proizvela bivša HDZ-ova vlada, što nije ništa drugo do prežvakana Mesićeva politička splačina. Pogledajte samo koliko je, dolaskom Josipovića i Milanovićeve SDP vlade, sve vrtoglavo krenulo na gore, a ne na bolje. Iako su u predizbornoj kampanji SpinVeliki broj ljudi u Hrvatskoj pao je na Josipovićev spin da je sve današnje probleme u državi proizvela bivša HDZ-ova vlada, što nije ništa drugo do prežvakana Mesićeva politička splačina. Pogledajte samo koliko je, dolaskom Josipovića i Milanovićeve SDP vlade, sve vrtoglavo krenulo na gore, a ne na bolje. Iako su u predizbornoj kampanji obećavali med i mlijeko hrvatskom narodu.obećavali med i mlijeko hrvatskom narodu.

Ljudi s karakterom, oni koji rađe vjeruju vlastitom zdravom razumu i očima nego slici koju im Josipović i navijački mediji o njemu nameću lako će, provjerom činjenica, doći do zaključka da je on bio apsolutno nesposoban i zapravo vrlo štetan političar na mjestu hrvatskog predsjednika.

Može li netko konkretno nabrojiti koje je koristi Hrvatska imala u pet godina Josipovićevog prvog mandata? Ako se u 'korist' ne računa njegovo veliko zalaganje da Hrvatsku što čvršće poveže s Srbijom i vrati je natrag u 'Našu Regiju'. Koliko se on kao predsjednik trudio i doprinio učvršćivanju odnosa između Hrvatske i prijateljskih zemalja koje su joj pomogle u obrani od velikosrpske agresije i na putu u EU (Njemačkom, Austrijom, SAD-om)? Koji je to važan i za Hrvatsku koristan međunarodni sporazum ili posao Josipović uspio ispregovarati i potpisati? ...

No, zato je s druge strane prilično dugačka poražavajuća lista Josipovićevog dvoličnog ponašanja i ' bivšeg' štetnog djelovanja protiv interesa hrvatske države i naroda. Što dokazuje da se radi o zakržljalom jugokomunistu koji se mentalno okamenio u vremenu i prostoru bivše Jugoslavije.


Josipovićeva ustaška zmija

Uzmite samo njegovu izjavu o 'ustaškoj zmiji u srcu hrvatskog naroda' izgovorenu u srcu židovske države, Knesetu, kojom je nanio neoprostivu uvredu i štetu svakom Hrvatu. Ova jeziva izjava, izrečena iz usta hrvatskog predsjednika (sudeći po odjeku u stranim medijima) nanijela je više štete ugledu Hrvata u svijetu nego sveukupno velikosrpsko trabunjanje o 'Hrvatima-fašistima' od drugog svijetskog rata na ovamo. Neka sada 'domoljub' Josipović uvjeri hrvatske birače u suprotno ako može.

Koliko mu je to licemjerno dodvoravanje Židovima nije uspjelo dovoljno je citirati jednu rečenicu iz intervjua koji je čuveni hrvatski filmski reditelj Jakov Sedlar napravio s bivšim izraelskim premijerom Arielom Sharonom. Pitajući ga što misli o Hrvatskoj on nije upro prstom u nekakvu imaginarnu Josipovićevu zmiju fašizma, već u onu stvarnu, koja svojim smrtonosnim zagrljajem guši novostvorenu hrvatsku državu, rekavši: 'Prekrasna zemlja s golemim potencijalom ali morate se pod hitno riješiti jedne velike mane, a to je komunizam i komunistički mentalitet' . I time, poput mnogih svjetskih političara i analitičara iz prve precizno dijagnosticirao što je najveći hrvatski problem. Ali u Hrvatskoj, koja živi pod 'bivšim' medijskim zvonom, to više od polovice pučanstva još uvijek ne vidi pa i dalje glasuje za 'bivše' jugokomuniste. Zato je vrlo važno da prije nego zaokruže ime na glasačkom listiću birači u Hrvatskoj budu informirani, a ne izmanipulirani. Tako da ih njihov izbor osnaži, a ne oslabi i osramoti, kao što je to bio slučaj u posljednjih 14 godina.

Oni koji ne žele svakodnevno ispiranje mozga Josipovićevih navijačkih medija već ih interesira samo objektivna istina i gole činjenice trebaju znati da je (uz malo znanja engleskog) Google njihov najbolji prijatelj. Što dalje i dublje kopate preko interneta, slika o Josipoviću postaje jasnija i razumljivija.

Tako npr. možete doznati da je za Josipovića hrvatsko domoljublje 'trivijalni populizam', da se za vrijeme raspada bivše Jugoslavije žestoko opirao neovisnosti Hrvatske i Račanovoj odluci da Savez komunista Hrvatske odvoji od Saveza komunista Jugoslavije. Da je napisao Ustavni zakon o suradnji s Haškim sudom na osnovu kojeg je taj sud dobio zeleno svijetlo da može procesuirati Oluju kao 'zločinački pothvat'. Da je za potrebe Haškog suda pisao optužnice protiv hrvatskih generala gdje su u procesima protiv njih haški tužitelji rabili podatke iz njegove knjige da je preko '450 srpskih civila ubijeno u Oluji'. Da je podržavao politiku haške tužiteljice Carle del Ponte o izjednačavanju krivice agresora i žrtve, a u TV emisijama otvoreno branio jednu od najočitijih laži haškog tužiteljstva o prekomijernom granatiranju Knina.

Da se na nagovor Račana priključio timu pravnika koji je pisao tužbu za genocid protiv Srbije, no ubrzo je prestao surađivati i počeo se gorljivo zalagati da se ta tužba povuče. Da je u jako dobrim odnosima s dijelom srpske nacionalne manjine koja se 1991. pobunila protiv samostalnosti Hrvatske, a danas su okupljeni oko Srpskog Demokratskog Foruma Veljka Džakule. Da je u prvoj predizbornoj kampanji za predsjednika u Rijeci izjavio da će 'Hrvatsku ponovo zacrvenjeti'. Da je prije objave kandidature za predsjednika u siječnju 2009. u TV emisiji 'Otvoreno' izjavio da Hrvatska 'ne treba dizati galamu zbog dvije ribe i par litara vode u Savudrijskoj vali' da bi pred samu izbornu utrku u Saboru prvi dignuo ruku protiv Arbitražnog sporazuma s Slovenijom.

Povratak u komunizam

Da se u svom inauguracijskom govoru žestoko založio za slobodu govora i mišljenja, a prije toga u sučeljavanju s Bandićem na TV zaprijetio da će 'slomiti vrat svakome tko bude pisao protiv njega'. Da su mu prvu izbornu kampanju za predsjednika iz sjene vodili glavni Mesićevi savjetnici Budimir Lončar, Saša Perković i Siniša Tatalović koji su odmah nakon izbora postali njegovi glavni savjetnici. Da je na prvoj konferenciji za novinare nakon izbora za predsjednika izjavio da neće mijenjati svoje političke svijetonazore i naglasio da će mu prioritet biti bliske veze s Srbijom i balkanskim zaleđem te da će 'zbog kompatibilnosti tržišta nastojati osigurati zajedničke nastupe na trećim tržištima'.

Da je talijanski list 'Giornale' nakon njegovog izbora za predsjednika napisao da se s njime na čelu države 'Hrvatska vraća u komunizam'. Da se zbog straha 'da će doći do zastoja odnosa s Srbijom' usprotivio donošenju Zakona o ništetnosti odluka i optužnica bivše SFRJ i JNA, koji je najavila bivša hrvatska premijerka Jadranka Kosor kako bi se zaštitio suverenitet hrvatske države i dignitet hrvatskih branitelja. Da danas napada Bolonjsku deklaraciju o reformi hrvatskog obrazovnog sustava, a upravo je on 2003. god. bio najutjecajniji član radne skupine koja je spriječila integraciju Sveučilišta što je bio jedan od temeljnih uvjeta za uspjeh bolunjskog procesa.

Da je danima prije svog odlaska u SAD u svibnju prošle godine najavljivao kako će svim silama nastojati zainteresirati vodeće američke naftne kompanije za istraživanje nafte i plina u hrvatskom dijelu Jadranskog mora, što je i učinio, hvaleći se kako će to biti snažan poticaj hrvatskom gospodarstvu. No, kada mu je nakon toga šefica stranke zelenih Orah Mirela Holly priprijetila da zbog toga neće preporučiti članovima svoje stranke da mu na izborima daju svoj glas, na brzinu je promjenio mišljenje i u interviju Globusu izjavio : 'Rasprave o mogućem crpljenju nafte i plina u Jadranu su izlišne jer tamo nema ekonomski isplativih nalazišta nafte' (!?).

Da je za ćirilicu u Vukovaru najprije izjavio 'ako Zakon nije dobar treba ga mijenjati', no kad su mu hrvatski Srbi priprijetili da zbog toga neće dobiti njihove glasove na predsjedničkim izborima odmah je promjenio mišljenje i izjavio kako ga Hrvatska kao članica EU mora poštovati. Da mu je šefica sadašnje kampanje Tamara Obradović, savjetnica srbijanske vlade i srbijanskog premijera Aleksadra Vučića u pregovorima s EU.

Zapadnobalkanski bućkuriš

Zar sve ovo ne govori dovoljno jasno koliko je Ivo Josipović dvoličan, prevrtljivi oportunist bez čvrstih nacionalnih i moralnih principa, spreman učiniti sve kako bi zadržao vlast i privelegije bez obzira koliko time nanosi štete i boli vlastitom narodu. Oni koji misle da je ovakva ocjena trenutnog predsjednika malo preoštra bit će iznenađeni kada jednog dana nakon njegovog silaska s vlasti čuju od puno onih koji su radili s njim koliko je 'gospodin Ivo' bio razočaravujuće drugačiji od onog kakvim se predstavljao u javnosti. Koliko je bio izvještačen, dvoličan, paranoidno uvredljiv i osvetoljubljiv.

U stvari, figurativno rečeno, samo trojanski konj instaliran na vrhu hrvatske države od onih koji iz pozadine vuku konce doturajući mu preko 200 + savjetnika 'svijetle ideje' kojima su on i njegovi drugovi i drugarice u vladi obmanjujući narod doveli Hrvatsku u sadašnje stanje. Očito je dakle da Josipović nije ništa drugo do intelegentno instrumentaliziran spin doktor koji računa na naivnost i zaboravnost naroda.

Gledajte ga samo kako sada u paradnoj pozi na TV prodaje 'svoj' najnoviji plan ustavnih promjena i regionalizacije Hrvatske. Nekakav podmetnuti zapadnobalkanski bućkuriš, za kojeg mnogi stručnjaci upozoravaju da će u ionako maloj Hrvatskoj kreirati još veću ljubomornu konkurenciju među pokrajinama i izazvati dodatne podjele u hrvatskom društvu. Gledajte ga kako lažno samouvjeren i kompententan izgleda nastojeći uvjeriti birače da je baš taj plan kojeg sada predlaže, upravo ono što je potrebno za izlazak iz krize. Iako su se svi njegovi dosadašnji planovi i programi 'za dobro građanki i građana' rasprsnuli kao mjehur od sapunice čim su mu izišli iz usta, ostavljajući hrvatski narod da nakon toga tone još dublje.

Ako ništa drugo na kraju mu se mora priznati zadivljujući dar obmanjivanja, naslijeđen iz bivšeg sustava. Koji će hrvatski birači gadno platiti. Ako mu povjeruju.

Željko Dogan

http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi ... ncipa.html

[EdgarFranjul]

analiza tihomira dujmovića

Kolinda je jednostavno superiorna, RTL pristran preko svake mjere


Suprotno od Josipovića, Kolinda Grabar Kitarović djeluje politički svježe, bez demagogije i bez Superman-obećanja, smatra Dujmović

Datum objave: 04.01.2015 | 22:56 Autor: Neven Pavelić

Sučeljavanje na RTL-u pokazalo je da je Kolinda jednostavno superiorna Josipoviću, ocijenio je za direktno.hr politički analitičar, novinar i publicist Tihomir Dujmović.

„U svakom slučaju, Josipović se pokazao krajnje neuvjerljiv i to zbog dvije stvari. Prva je ta što uvjerava birače u svoju naknadnu odlučnost, a da u 5 godina mandata nitko živ nije kadar zapamtiti nijedan odlučni potez. Druga stvar je to što uvjerava naciju da će kao Superman ustavnim promjenama preporoditi Hrvatsku, što je krajnje neuvjerljivo", objašnjava Dujmović.

Dodaje da, suprotno od Josipovića, Kolinda Grabar Kitarović djeluje politički svježe, bez demagogije i bez Superman-obećanja.

„Kolinda poziva Vladu da izvuče Hrvatsku iz krize ili da napusti Banske dvore. I premda to misli 90 posto Hrvata, Ivo Josipović do dana današnjeg nije bio kadar izgovoriti tu rečenicu", istaknuo je Dujmović te dodao kako je to zapravo najbolja slika razlike među predsjedničkim kandidatima.


Istaknuo je i da je RTL bio ponovno pristran i to „doista preko svake mjere".

„Valjalo bi pitati kolegu Igora Bobića da je Kolinda predsjednica i da joj savjetnik za branitelje, jedan od prvih dragovoljaca Domovinskog rata da ostavku, jer su njegove sugestije za rješavanje pitanja koja postavljaju branitelji u Savskoj – odbačene, bi li njoj postavio to pitanje", rekao je Dujmović s obzirom da je takvo pitanje Ivi Josipoviću trebalo biti postavljeno.

„Također, bi li u slučaju da je Kolinda Grabar Kitarović predsjednica Bobić prešutio pitanje o srbijanskom veleposlaniku Cvetićaninu, o kojem jednako šute i Mislav Bago na Novoj TV i Danijela Trbović na HTV-u", pita se Dujmović te konstatira da je uistinu fascinantno da netko spomene izraelski parlament i državu, a ne postavi pitanje Josipoviću gdje je to vidio ustaške zmije – jer je upravo o zmijama pričao u izraelskom parlamentu.

„Želim vjerovati da će barem neko od ta tri pitanja postaviti Bago na Novoj TV ili članovi prijekog suda koje imenuje Goran Radman", zaključio je Dujmović.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/5747/ ... -mjere.htm

[EdgarFranjul]

Sinčić optužio Josipovića da je lagao na sučeljavanju

Sinčić je komentirao izjavu aktualnog predsjednika kako je "dokinuo ovrhe nad jedinim stambenim prostorom" te mu je putem Facebooka postavio nekoliko pitanja

Datum objave: 05.01.2015 | 07:39 Autor: pz

Ivan Vilibor Sinčić je na Facebook stranici Živog zida objavio poruku - "Josipović je aktualni predsjednik, a mi imamo 6 deložacija ovaj mjesec". Napisao je to uoči početka sučeljavanja predsjedničkih kandidata Ive Josipovića i Kolinde Grabar Kitarović.

"Od srca vam savjetujem da, kao ja, pogledate neki dobar film večeras, a na laži koje vam serviraju ono dvoje kandidata, samo se nasmijete. Želim vam napomenuti da je gospodin Josipović, koji se odjednom bori protiv deložacija, i dalje aktualni Predsjednik RH, a mi svejedno imamo ovaj mjesec 6 zakazanih deložacija iz jedinog doma. ", napisao je Sinčić te zaželio svima ugodnu večer.

Tokom sučeljavanja Sinčić je komentirao i izjavu aktualnog predsjednika Ive Josipovića kako je "dokinuo ovrhe nad jedinim stambenim prostorom" te mu je putem Facebooka postavio pitanja.


"Budući da to nitko u ovoj državi nije primijetio, osim očito Predsjednika Republike, ovdje vam, predsjedniče, otvoreno postavljamo nekoliko pitanja:

1) Kada, tko, gdje i kako je dokinuo ovrhe nad jedinim stambenim prostorom - o kojem zakonu se radi, kada je donesen i kada je stupio na snagu? Molimo podijelite s nama sve ove informacije kako bismo ih mogli podijeliti s ljudima kojima prijeti deložacija. Molimo vas da te informacije podijelite s nama i stoga da vas svekolika hrvatska javnost ne bi smatrala lažljivcem, što bi bilo vrlo nezgodno jer ste još uvijek Predsjednik Republike.

2) Jeste li sigurni da se ovo dokidanje ovrha dogodilo baš u ovoj ovdje Republici Hrvatskoj, ili možda postoji još jedna RH negdje?

3) Zna li Orsat Miljenić da ste to ukinuli, i što on veli na to?

4) Je li se to dokidanje dogodilo prije nasilne deložacije samohrane majke Marijane Fel i njezine troje maloljetne djece na ulicu ili kasnije? Ako je prije, biste li bili ljubazni posjetiti Maju Fel u Pitomači u sklopu Vaše kampanje, i priopćiti joj da je greškom bačena na ulicu? Možda i pomoći joj da se vrati u svoj dom?

Ovo vas pitamo stoga što javnost ima pravo znati da ih se više ne smije bacati na ulicu, ali i stoga što u samo sljedećih nekoliko dana imamo četiri sprječavanja deložacija, a u idućih mjesec - dva taj se broj penje na preko 50! Ako vi tvrdite da su ovrhe ove vrste dokinute, a one se ipak događaju, morat ćemo zvati fizičara Davora Pavunu da otkrije kakav poremećaj se dogodio u prostor/vremenu na lokaciji Pantovčak", napisao je Sinčić.

get_img (4).jpg (121.58 KiB) Viewed 16734 times

[EdgarFranjul]

(Prof. MATKO MARUŠIĆ) RAZOTKRIVANJE JEDINOG JOSIPOVIĆEVOG IZBORNOG ARGUMETA: ‘Zar je stvarno mislio da nitko neće prozreti njegove antihrvatske i anticrkvene trikove u promjeni Ustava?’

Srijeda, 7 Siječanj 2015 13:14


Josipovićev plan promjene ustava njegov je jedini izborni argument. Prof.dr. Matko Marušić detaljno analizira što zapravo stoji iza tog plana, njegov sadržaj i stvarno značenje. Iznenadit’ ćete se.

U svim nastupima u kampanji za izbor predsjednika, g. Ivo Josipović kaže otprilike sljedeće: “…jedino ja imam konkretan plan izlaska iz krize… ja imam plan koji se nitko do sada nije usudio ni ponuditi, a ja ću ga provesti”.

Plan se odnosi na promjene ustava koje će predložiti i provesti, makar i po cijenu referenduma koji će osobno organizirati.

Plan cilja na samo jednu stvar – gospodarski oporavak, evo izričito:

„Predsjednik je uvjeren da će regionalizacija pozitivno utjecati i na hrvatsko gospodarstvo. Odnosno da predviđene ustavne promjene mogu imati i razvojnu dimenziju.”.

Nije bitno što predsjednik nema ovlasti koje se izravno tiču gospodarstva, on može potaknuti promjenu ustava, a promjena ustava će donijeti ni manje ni više nego polet gospodarstva i – rečeni gospodarski oporavak. O regionalizaciji ćemo poslije, iako je ona činjena još dvadesetih godina dvadesetog stoljeća, upravo onda kada je Hrvatska potpala pod srpsku vlast.

Nitko u Hrvatskoj nije razumio kako to promjena ustava može donijeti gospodarski oporavak, a nitko do sada nije ni to konkretno ni pitao. Mene je to zanimalo, pa sam proučio taj plan, u mjeri u kojoj mi je on dostupan OVDJE!

U planu nisam našao ni traga putu gospodarskom oporavku, što me nije iznenadilo. No, iznenađenje nije izostalo – u Josipovićevu planu našao sam plan stvaranja socijalističke federativne republike.



Evo pojedinosti. One su prepisane iz plana, a ja sam ih razvrstao po tipovima stvarnih namjera. Važno je da ih pročitate objektivno i hladno; više objektivno nego hladno, jer ćete se ionako smrznuti kad vidite što bi donijele da Josipović bude izabran i provede ih.

1. Povećanje administracije i federativni ustroj države

G. Josipović planira da se Hrvatska ustavno organizira u pet do osam regija. Pritom županije ne ukida, ali bi ih jednom osnovane regije mogle ukinuti. Tu vidimo sljedeće:

a) Uvođenje regija, a ostanak županija znači povećanje administracije i susljednih troškova.

b) Regije bi mogle ukinuti županije (valjda i osnovati nove?), što znači da je ukidanje županija prebačeno na regije. To nadalje znači da će regije koje ne ukinu županije same biti krive za propust „smanjenja” administracije. Neke će regije upasti u nevolje jer će jedni htjeti, a drugi odbijati ukidanje županija. Nisam siguran da će i jedna regija jednoglasno ukinuti županije; to znači da će doći do preglasavanja i diskriminacije, koje su sasvim suprotne Josipovićevoj ideji povećanja demokratizacije (v. dalje). Gospodarstva nema, administracija se povećava, a sukobi se množe.

c) G. Josipović u organiziranju regija predviđa kontrolu Ustavnog suda „kako bi se zapriječile eventualne zloporabe po stranačkoj liniji.” To je politički potpuno neprihvatljivo, a i u izravnoj je suprotnosti s Josipovićevim planom „povećanja” demokracije” i „smanjenja broja predmeta za Ustavni sud” (v. dalje).

d) U Josipovićevu planu ne piše, niti je moguće zamisliti kako bi regionalizacija povećala rast gospodarstva, iako je on „uvjeren u to”. Njegova „uvjerenost”, međutim, nije ni dokaz niti argument; zašto g. Josipović zastupa regionalizaciju Hrvatske kad se pokazalo da po pravilima (ekonomske strategije) EU Hrvatska može imati samo dvije jedinice u odnosu na natjecanje za EU fondove?

2. Veća ljudska prava će popraviti gospodarstvo?

Josipovićev plan tvrdi da će „više demokracije” popraviti gospodarstvo. „Više demokracije” znači više ljudskih prava. Više ljudskih prava je ono što kaže gđa Mirela Holy.

a) Udar na Ustavni sud: osveta ili uklanjanje zadnje prepreke diktaturi proletarijata?

G. Josipović u svojemu planu opširno docira o Ustavnom sudu. Nije, međutim, jasno kojim pravom, jer taj je isti Ustavni sud ukinuo skoro dvadeset zakona koje je on potpisao kao predsjednik države. Ti su zakoni došli od SDP-Vlade, prošli kroz SDP-Sabor, a onda ih je potpisao SDP-Predsjednik. Zatim su pali kao – suprotni Ustavu. Njegovo diranje u Ustavni sud time postaje i moralno upitno.

b) Mirela Holy, svećenica ljudskih prava

Ustavom bi se g. Josipović Ustavnom sudu dao dodatnu snagu… „posebice kad je riječ o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, a u tom kontekstu i pitanje odnosa našeg Ustava prema Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava… koji korespondira suvremenim potrebama i omogućava širi demokratski okvir.”

To je finiji način da se izrazi traženje gđe Mirele Holy da se ustavom zabrane referendumi koji se tiču ljudskih prava. No, hrvatski Ustav sadrži dovoljno definicija jednakosti ljudi i zaštite ljudskih prava. Stvarati popis tema zabranjenih za referendum zloćudni je staljinizam.

„Potrebi da se mijenja Ustav pridonijele su i prethodne izmjene Ustava koje su narušile njegovu koherentnost”, smatra g. Josipović, očito kivan što je Ustavni sud odobrio referendum o definiciji braka. Ne znam na što je drugo mogao misliti.

c) Koja su to ljudska prava koja Hrvatskoj nedostaju? Znam samo ona koja zastupaju Josipović i Holy: od potpuno „slobodnog” odlučivanja majke o abortusu do legalizacije marihuane, pedofilije i incesta.

Potpuno „slobodno” odlučivanje o abortusu – znači upravo to: potpunu slobodu. Znači da žena, bez objašnjenja i ograničenja, može dati ubiti svoje čedo u šestom mjesecu trudnoće, i to koliko god njih zanese, a poželi ih se riješiti. Država joj to mora omogućiti na razini Ustava.

Netko će reći da Josipović i Holy ne govore o legalizaciji pedofilije i incesta, ali to je samo privid. U zapadnoj demokraciji stvari su otišle jako daleko, a g. Josipović i gđa Holy traže da te trendove slijedimo: u Europi je njemački Državni etički sud odobrio incest, Lunaček deklaracija (i drugi) totalno pravo na pobačaj, a u SAD je American Psychiatric Association u zadnji čas i privremeno zaustavljena u legalizaciji pedofilije. Marihuana je već legalizirana, iako ne postoji ni jedan dokaz da je ljudima medicinski korisna (gđa Holy javno kaže da ima 700 dokaza). Na sve to, dakle, misle Josipović i Holy kada (on) kaže „…korespondira suvremenim potrebama i omogućava širi demokratski okvir.” Uostalom, u anketi jedne utjecajne dnevne novine Josipović je ovih dana rekao da jest za to da homoseksualci posvajaju djecu a pritom se služe i ženama koje će za njih roditi – za novac („kad situacija sazrije”, tj. kad se konzervativci moderniziraju ili on promijeni Ustav).

3. Krađe, plagijati, trikovi

Tu ima nekoliko srodnih i u planu pažljivo pomiješanih ideja.

b) Preferencijalno glasovanje – krađa ideje i prjevara naroda

Preferencijalno glasovanje odlična je zamisao, ali nije Josipovićeva. On ju je naprosto ukrao (otuđio, plagirao, oteo) od Inicijative „U ime obitelji”. Prethodno je održavanje referenduma Inicijative izigrano sljedećim trikom: Vlada Ustavnom sudu dostavlja dokumentaciju o broju birača s pravom glasa u Hrvatskoj i Ustavni sud zaključuje da oko 380.000 prikupljenih potpisa nije dovoljno za referendum, nego treba nešto više od 400.000. Nema referenduma, OK, Ustavni sud je pravedan, pošten i stručan, dokazao se na referendumima o obitelji i ćirilici. Međutim, doslovno nekoliko dana nakon toga, Vlada objavljuje podatak da u Hrvatskoj ima oko 3,7 milijuna ljudi s pravom glasa, od čega je 10% – 370.000. Tko je odgovoran za prjevaru časnoga Ustavnoga suda i svih hrvatskih građana? Pitam Inicijativu „U ime obitelji” hoće li se potužiti Sudu za ljudska prava u Strassbourgu?

c) Dvadeset tisuća potpisa za uvrštenje teme u saborsku raspravu, s tim da Sabor može odlučiti kako želi ruganje je ljudima koji će se upustiti u prikupljanje tih 20.000 potpisa. Srećom, u takvu će bijednu zamku malo tko upasti.

d) Kombinirani većinsko proporcionalni sustav za parlamentarne izbore

To je dobra demokratska, ali tuđa, stara i poznata, a ne Josipovićeva ideja. Josipović je nameće, jer bi prije toga regionalizirao Hrvatsku, a to znači da bi je federalizirao i doveo na rub opstanka.

4. Upravljanje državom po receptu diktature proletarijata

Tu u Josipovićevu planu ima vrlo zanimljivih stvari, obratite posebnu pozornost. One proistječu iz duboke usađenosti njegove duboke vjere u ispravnost i pravednost diktature proletarijata.

a) Ustav upravlja unutarnjom demokracijom stranaka

Josipovićev plan oporavka gospodarstva kaže i ovo: „… stranke su na neki način ostale izvan jačeg ustavnog nadzora kad je riječ o unutarnjem demokratskom funkcioniranju…”. Nikad ne bih pomislio nešto tako ludo – da itko u Hrvatskoj može predložiti ustavno propisivanje razine nutarnje demokracije u strankama.

No, ima još ideja o diktaturi proletarijata propisanoj ustavom:

„pravo da regije u suglasnosti sa Saborom same kreiraju svoj teritorijalni ustroj”; „odnosno uređuju mrežu gradova i općina te njihove međusobne odnose. Hrvatska bi, dakle, ostala jedinstvena, ali decentralizirana država, uz snažnu mogućnost Vlade da u pitanjima od nacionalnog interesa ima pravo intervenirati…”

Tu, dakle, intervenira Vlada i daje packe regijama, a „Uz kontrolu Ustavnog suda, kako bi se zapriječile eventualne zloporabe po stranačkoj liniji.” Ustavni sud intervenira u odnosu na politički rad stranaka. Je li to ona ideja o „više demokracije”?

b) Redefiniranje zakonske osnove referenduma

G. Josipović u planu piše da “… referendum treba diverzificirati s obzirom na kojoj je razini i kojim se temama bavi”. Dakle, dopustit će referendumske inicijative, ali one će imati različitu razinu i propisane teme. No, g. Josipoviću nije dovoljno temama za referendum dati različitu hijerarhijsku važnost, neke treba i doslovno, izričito zabraniti:

„Precizirali bi se kriteriji za njihovo provođenje i set pitanja koja ne bi mogla biti predmetom referendumskog izjašnjavanja.”

U odnosu na ljudska prava na referendum se (više) ne smije ni pomisliti – to je već definirala M. Holy. Samo što onda referendum više nema smisla. A to i jest cilj planirane promjene.

c) Nije zabrana, nego veto

Ovo je Josipovićev plan o promjeni funkcije predsjednika Hrvatske: „… drži li neki zakon neustavnim, predsjednik bi ga mogao vratiti Saboru na ponovno razmatranje. Ako ga parlament odbije, onda bi se bez potpisivanja zakona mogao obratiti Ustavnom sudu, koji bi bio obavezan da slučaj bez odgađanja i riješi.”

Ustav je pisao taj isti predsjednik, dakle je prethodno odredio što je ustavno, a što neustavno; ako Sabor ne sluša, predsjednik kojemu se zakon ne sviđa ide na Ustavni sud, koji je ionako već reformirao… valjda i tako i toliko da slučaj „bez odgađanja” i riješi.

Točno to smo imali u tzv. socijalizmu.

Usput rečeno, jeste li ikad čuli da je neki sud u Hrvatskoj riješio neki predmet bez odgađanja?

5. Antikršćanski i antieuropski

Jako me zanima, a nikad neću doznati, je li g. Josipović stvarno mislio da nitko neće prozreti njegove antihrvatske, anticrkvene i antieuropske trikove u tom njegovu planu… Iako su i anticrkveni i antieuropski trikovi po definiciji i antihrvatski, antihrvatske smo razotkrili gore, a sada pogledajmo omiljene komunističke teme: protiv Crkve (napose katoličke) i protiv Europe (a za region).

a) Trik za ukidanje Vatikanskih ugovora

Josipovićev plan: „… ostalo je otvoreno pitanje odnosa međunarodnih ugovora i Ustava.”

“Mi imamo jasnu odredbu da je međunarodni ugovor ratificiran u skladu sa zakonom iznad hrvatskog zakona i iz toga bismo mogli zaključiti da nije iznad Ustava. Međutim, u praksi se ne ispituje suglasnost međunarodnih ugovora s Ustavom i to smatram ozbiljnim nedostatkom koji treba otkloniti”.

Ovo je vješto smišljeno i napisano, treba se dobro usredotočiti. Navest ću vrlo očit primjer, radi kojega se to možda i planira: pozivajući se na sekularnost države, što je ustavna kategorija, ukinut će se i više se ne će potpisivati Vatikanski ugovori jer „nisu sukladni s Ustavom”.

b) Trik s europskim građanstvom?

Na ustavnoj razini, smatra g. Josipović, treba unijeti i neke promjene vezane uz članstvo u EU, uključujući europsko građanstvo “i sve posljedice koje iz toga proizlaze za državljane Hrvatske i one europske državljane koji nisu hrvatski državljani”.

Ja to ne razumijem, pa bih g. Josipovića pitao znači li to možda da se neki novi Josip Perković ne bi mogao izručiti nekoj državi EU za serijska ubojstva na njezinu teritoriju u kojima je možda sudjelovao – „jer će Hrvatska sama, pravedno i ‘bez odgađanja’, provesti sudski postupak”?

6. I tako nastaje „Druga Republika”

U pohvalama svojemu planu g. Josipović ide toliko daleko da državu koja bi usvojila njegove promjene ustava naziva „Drugom republikom”. Ima dosta primjera u povijesti kad su moćni državnici uveli takve reforme da su onda državu, republiku nazivali „drugom” ili „trećom”, primjerice francuska „Treća republika” ili njemački „Treći Reich”. G. Josipović, dakle, tim nazivom implicira da se radi o državi bitno različitoj od one koja je nastala referendumom o samostalnosti i koju je kroz pad komunističke diktature, Domovinski rat i istodobno nužno stvaranje svih elemenata demokratske i samostalne države vodio dr. Franjo Tuđman.

Na osnovi kojih zasluga, vrlina ili rezultata se gospodin Ivo Josipović usuđuje predložiti modificiranje samoga svetoga imena Republike Hrvatske?! Je li on državnik kao F. Tuđman, koji je svoj život posvetio stvaranju hrvatske države i u tome uspio 888 nakon godina nakon gubitka samostalnosti? Je li on neki slavan i uspješan ratnik, poput g. Ante Gotovine, koji je od 1990. do kraja rata vodio hrvatske oružane snage u obrani Hrvatske? Je li on neki veliki pravnik svjetskoga formata čija pravna misao mijenja čak i imena država (g. Josipović nema pravnih publikacija međunarodne vidljivosti, cit. „Jutarnji list” nakon njegove inauguracije)? Ili je njegov plan toliko važan da se odmah vidi da će spasiti Republiku Hrvatsku – nacionalno, gospodarski, politički, ljudskopravno… naročito gospodarski?

Razmislite sami otkud i kamo taj plan. Možda postoji neki razlog koji nisam naveo… a možda ga znate i bez mene, pa čak i bez Ive Josipovića.

Matko Marušić, Split

Postscriptum:

Budući da se radi o predsjedniku države i predsjedničkom kandidatu, koji k tome svoj program zasniva na ustavnim promjenama koje zadiru u sadašnju organizaciju države i društva, g. Josipović treba odmah, a svakako prije 11. siječnja 2015., napraviti barem ove tri stvari:

1. G. Ivo Josipović je u izraelskom parlamentu rekao da u Hrvatskoj „još čuči ustaška zmija”. Budući da u Hrvatskoj nema ustaša, smatram da se g. Josipović treba ispričati svim građanima Republike Hrvatske, a izraelskom parlamentu poslati odgovarajuću korekciju. Ako g. Josipović smatra da u Hrvatskoj ipak ima ustaša, treba ih nabrojiti kao ljude, organizacije, dokumente i djela. To je teška uvrjeda, a k tome i stari izgovor pod kojim su komunisti bez suđenja ubijali i zatvarali i ustaše i one koji to nisu bili. S takvim se izrazima u demokraciji i nakon EU osude svih totalitarnih sustava više ne može olako postupati.

2. Budući da je g. Ivo Josipović hvalio ljepotu partizanske kape s crvenom zvijezdom, u skladu s europskom Deklaracijom o osudi totalitarnih režima, on tu svoju hvalu mora povući. U današnjoj Europi, dakle i Republici Hrvatskoj, to je isto kao da je tko hvalio ljepotu kape s ustaškim „U”.

3. Budući da je svojedobni srpski veleposlanik u Hrvatskoj g. Cvetičanin u svojim memoarima napisao da mu je g. Josipović, dok je još bio običan sveučilišni profesor i član hrvatskoga povjerenstva za tužbu Srbije zbog genocida, donosio dokumente toga povjerenstva, g. Josipović to svjedočenje treba detaljno demantirati ili objasniti. Budući da u tim istim memoarima ima i drugih svjedočenja o radu, ponašanju i riječima (pa i sviranju!) g. Ive Josipovića, on treba jasno svaki detalj demantirati ili objasniti. Treba točno nabrojiti broj i mjesta sastajanja, identificirati dokumente koje je g. Cvetičaninu davao i objasniti što ga je na taj postupak ponukalo, kojim pravom je to radio i ima li taj i takav postupak ikakve pravne, moralne i političke implikacije. Uostalom, treba i reći je li ili nije svirao „Marš na Drinu”, iako to, vjerujem, nije kazneno djelo. Ali jest ružno djelo. A predsjednik Republike Hrvatske ne smije među svojim djelima imati ni jedno ružno djelo, ništa nemoralno u moralu i ništa antihrvatsko u domoljublju.

Izvor: croative.net

http://croative.net/?p=25988