Još jedna obljetnica

[EdgarFranjul]

U POVODU DANA NEOVISNOSTI – 8. LISTOPADA

Anita Maćašević
13:24, 06.10.2014.


Tomac: da predsjednik Franjo Tuđman, Vlada, HDZ nisu bili odlučni da idemo u proglašenje samostalnosti, povijest bi drugačije izgledala


U srijedu, 8 listopada obilježava se Dan neovisnosti u sjećanje na dan kada je Sabor Republike Hrvatske 1991. godine jednoglasno prije 23 godine donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s bivšom državom SFRJ. Prof. dr. Zdravko Tomac, tadašnji potpredsjednik Vlade demokratskog jedinstva, koja je osnovana u kolovozu 1991. godine istaknuo je za narod.hr kako su to bili sudbinski i dramatični dani kada se donosila odluka hoće li Hrvatska opstati, hoćemo li se obraniti i hoćemo li proglasiti samostalnost: “ili će nas JNA razaranjima i silom spriječiti u tome”.


“Tih dana mi kao Vlada demokratskog jedinstva dobili smo s više strana obavijesti da se sprema jedno veliko razaranje Zagreba gdje će se napasti Plivu i druge industrijske objekte kako bi izazvali ekološku katastrofu i potpuno uništili Zagreb. To su bili vrlo ozbiljni planovi jer su Zapad i Amerika, nažalost, još u to vrijeme vršili silni pritisak na Hrvatsku da odustane od proglašenja samostalnosti”, kazao je Tomac te dodao kako je JNA takav pritisak da se očuva Jugoslavija shvatila kao zeleno svjetlo da to mogu učiniti vojnom silom.

“Obzirom da nismo imali previše pomoći od Zapada, u očaju smo 6. listopada 1991., uži kabinet Vlade, pokušali poduzeti očajničke mjere. Preko nekih veza s diplomacijom našeg predsjednika Vlade Franje Gregurića koji je bio dugo predstavnik u Moskvi, s generalnim konzulom u Zagrebu, uspjeli smo preko ruskog veleposlanika u Beču probuditi Gorbačova. Upoznali smo ga sa situacijom i zamolili na intervenciju. On je tada nazvao State Department, Sjedinjene Američke Države, i samog Miloševića te intervenirao da zaustavi tu katastrofu. U tome je i uspio”, pojasnio je.

“Međutim, nije se u potpunosti odustalo od namjere da spriječe donošenje odluke o samostalnosti Hrvatske”, istaknuo je.

Rakete su pale točno na tu sobu – spremao se atentat na Tuđmana, Mesića i Markovića da se obezglavi Hrvatska, da dođe do panike i da se odustane od odluke samostalnosti

„Ujutro 7. listopada 1991. godine došao je k meni američki generalni konzul upitati što se točno noć prije događalo jer su ga zvali iz Amerike i pitali što se zbiva u Hrvatskoj. Kroz razgovor mi je rekao da je on imao informaciju da će biti ipak neka akcija da se spriječi odluka o samostalnosti. To se i dogodilo. Konzul je čak rekao da povlači svoje diplomate iz Zagreba”, prisjeća se Tomac rekavši kako je popodne došlo do raketiranja Banskih dvora.

“Oni su točno znali što se i kako događa u Banskim dvorima, kakav je raspored, kad je Franjo Tuđman u kojoj prostoriji. Znali su da će u to vrijeme kod njega biti na sastanku predsjednik Predsjedništva Jugoslavije Stjepan Mesić i predstojnik Vlade bivše države Ante Marković. Oni su bili na tom sastanku, međutim, slučajem okolnosti oni su izišli ranije iz te prostorije”, rekao je te dodao kako su rakete pale točno na tu sobu – spremao se atentat na Tuđmana, Mesića i Markovića da se obezglavi Hrvatska, da dođe do panike i da se odustane od odluke samostalnosti.

Međutim, i nakon raketiranja Banski dvora, dobili su nove informacije da nije tu kraj intervencije, nego da će za vrijeme sjednice Sabora idući dan, radi donošenje odluke o samostalnosti , raketirati Hrvatski sabor.

“Zbog toga smo se i kao Vlada preselili u Šubićevu ulicu u podrume, u Ininu zgradu. Ondje smo održali vrlo dramatičnu sjednicu, a ujutro je zakazana sjednica Sabora. Čekali smo da dođe do raketiranja, međutim, svejedno smo donijeli jednoglasno odluku o samostalnosti Hrvatske”, naglasio je te dodao važan detalj da obavještajne službe sigurnosti, čekalo se raketiranje i podruma Ine, nisu dopustile da na tu sjednicu donošenja odluke dođe predsjednik Franjo Tuđman, ni predsjednik Vlade Franjo Gregorić ni predsjednik Hrvatskog sabora Žarko Domljan. Vladu je predstavljao Zdravko Tomac, a Sabor Vladimir Šeks.

Na toj sjednici Vlade usporedno s donošenjem odluke o proglašenju samostalnosti Hrvatske, donijeli su još neke dramatične odluke. “S obzirom da nismo imali oružja, a očito JNA i velikosrpski agresor ide u totalni rat protiv nas, shvatili smo da moramo osvojiti vojarne, jer je samo u tim vojarnama bilo oružja. Mi smo već tu noć donijeli odluku da odobravamo napade na vojarne, ali smo naglasili da je vojno vodstvo odgovorno da procjeni kada će to napraviti da bude što manje žrtava i odmazdi”, rekao je Tomac te dodao kako su očekivali da će već tu noć doći do napada na vojarne, međutim, vojno vodstvo je procijenilo da još nisu spremni. “I onda kasnije, preokret u ratu je bio kad smo odlučili napade na vojarne, i tada smo došli do oružja”.

Da nismo bili odlučni da idemo u proglašenje, da smo pod pritiskom odustali od proglašenja samostalnosti – povijest bi drugačije izgledala

“To su bili dramatični dani – mi smo čvrsto odlučili proglasiti samostalnost iako nismo imali podršku od Zapadne Europe ni od Amerike. Bili smo svjesni da će JNA koristiti sva sredstva da nas zaustavi”, kazao je napomenuvši kako je prije toga donesena odluka Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o embargu na uvoz oružja čime smo u Hrvatskoj bili prisiljeni da se branimo bez oružja. “Time su nas htjeli obeshrabriti da ne donesemo odluku o samostalnosti”, istaknuo je.

“Iz sadašnje perspektive da predsjednik Franjo Tuđman, Vlada, HDZ koji je tada imao većinu u Saboru, nisu bili odlučni da idemo u proglašenje, da smo pod pritiskom odustali od proglašenja samostalnosti, mislim da bi povijest drugačije izgledala. Ne znam kako bismo došli do svoje samostalne i suverene Hrvatske”, ocijenio je Tomac te dodao kako su u tim danima se donosile odluke o budućnosti.

“Ubrzo nakon 8. listopada došao je 17. i 18. studeni kad su JNA i četnici uspjeli osvojiti Vukovar. Tada su nastupili drugi dramatični dani. Mnogi su ljudi na prvim borbenim linijama bili bez oružja, a nama se na tisuće ljudi javljalo, ne samo iz Hrvatske, već iz BiH, iz cijelog svijeta – Kanade, Australije. To su bila herojska vremena”, kazao je Tomac.


Borba za ono veliko što je bilo napravljeno tih godina – nije završena

“Osjećam se jako loše kad svake godine vidim, a tako će biti i ove godine, da se ti veliki povijesni dani kod nas ne obilježavaju, da kod nas mladi nemaju pojma što se tada događalo, da u Hrvatskoj stalno imamo petu kolonu koja cijelo vrijeme na neki način blati Domovinski rat, govori da je to bio građanski rat te da smo mi jednako krivi kao agresor”, rekao je Tomac ocijenivši kako će se takav stav promijeniti kad se promijeni vlast i kad dođu ljudi koji vole Hrvatsku.


“Promijenit će se kad budemo dovoljno snažni, da kad neki predsjednik ili vođa hrvatskog naroda vodi politiku koja nije hrvatska, da ga zbog etičkih i moralnih razloga opozovemo. Dovoljno je argumenata da se sadašnja vlast proglasi nenarodnom, i to s čvrstim argumentima, te da se hrvatskom narodu pokaže da bez promjene vlasti nećemo promijeniti tu situaciju. Ali moramo i promijeniti mentalni sklop, moramo ljude informirati, nisu ljudi krivi, kad sto puta kažete laž – ona postaje istina”, pojasnio je Tomac te dodao: “Borba za ono veliko što je bilo napravljeno tih godina nije završena”.

“Ta borba se danas vodi u Vukovaru i ona je ondje najizraženija. Hoće li Vukova biti simbol hrvatske pobjede, ili postati srpski grad kako to velikosrpska politika ponovno želi. Ključno je pitanje hoće li hrvatski narod izaći na izbore i hoće li konačno izabrati ljude, domoljube koji vole Hrvatsku”, zaključio je Tomac u razgovoru za narod.hr.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/tomac-da-preds ... izgledala/

[EdgarFranjul]

Dani Svena Laste - sjećanje na branitelje Sunje - 2014.

subor2.jpg (24.65 KiB) Viewed 3401 times

Objavljeno Četvrtak, 16 listopada 2014 08:35



Donosimo program, sad već tradicionalnih „Dana Svena Laste – sjećanje na branitelje Sunje", o kojima smo prošlih godina već pisali na Portalu. Tako podsjećamo na reportažu o samom Svenu Lasti i hrabrim braniteljima Sunje kojima se on pridružio u svojoj 66. godini, „Sven Lasta – hrvatski glumac i branitelj", kao i na izlaganje člana Upravnog odbora Hrvatskoga kulturnog vijeća Miroslava Međimoreca održano na Danima 2012. godine „Sven Lasta: Glumac, intelektualac, branitelj Sunje".
Program „Dana Svena Laste - sjećanje na branitelje Sunje"

Petak, 17. 10. 2014. u 17.30 sati: Otvorenje izložbe ratne fotografije "Sunja u Domovinskom ratu" – Sven Lasta - SunjaDom za starije i nemoćne osobe Sisak, Oktavijana Augusta 3.

Subota, 18. 10. 2014. u 20.00 sati: Scena Sisak, Kazališna predstava "Na pučini"- Dvorana Sven Lasta u sunji - ulaz besplatan

Subota, 25. 10. 2014. u 16.30 sati: polaganje vijenca i paljenje svijeća kod spomenika Svenu Lasti u Sunji

Subota, 25. 10. 2014. u 16.45 sati: polaganje vijenca i paljenje svijeća kod Središnjeg križa na mjesnom groblju u Sunji

Subota, 25. 10. 2014. u 17.00 sati: Sveta misa zadušnica u Župnoj crkvi svete Marije Magdalene u Sunji za poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje.

Subota, 25. 10. 2014. u 18.00 sati: predstavljanje knjige Bogdana Arnautovića „Boje seoskog sladoleda" – Sven Lasta - Sunjapriče iz Domovinskog rata - galerija Šmigmator, Sunja

Subota, 25. 10. 2014. u 19.00 sati: otvaranje stalnog postava izložbe ratne fotografije „Sunja u Domovinskom ratu"- dvorana Sven Lasta u Sunji

Subota, 25. 10. 2014. u 20.30 sati: svečana akademija u čast branitelja Sunje - Dvorana Sven Lasta u Sunji

Subota, 25. 10. 2014. u 22.00 sati: zajednički domjenak - Društveni dom u Sunji

Nedjelja, 26. 10. 2014. u 19.00 sati: obilježavanje 50. obljetnice glazbenog rada Marijana Blagića, nastavnika glazbe u miru - Dvorana Sven Lasta u Sunji

(hkv)

http://www.hkv.hr/vijesti/najave/18650- ... -2014.html

[EdgarFranjul]

Ilok – hrvatski grad na Dunavu ‘ispražnjen’ od Hrvata

Na današnji dan – 17.10. 1991. godine kolona od 8000 ljudi – civila, staraca, žena i djece – morali su napustiti svoj grad Ilok samo zato što su Hrvati. Nakon okupacije zapadnog Srijema i Iloka civili koji su ostali u svojim kućama su mučeni i ubijani od strane okupacijskih snaga.

Povijest Iloka

Područje grada Iloka, kao i cijeli Srijem, vrlo je rano naseljeno i zato bogato kulturnim nasljeđem od prapovijesti. U srednjem vijeku u 12. stoljeću Ilok postaje snažna utvrda, a prvi put se pod tim imenom spominje 1267. godine pod nazivom Ujlak. U razdoblju srednjeg vijeka Ilok dobiva veliko značenje tako da je tu prebivao čak i konzul Dubrovačke Republike, a sam grad u 15. stoljeću dobiva značajne povlastice od kralja Ladislava.

Najznačajniji gospodar Iloka bio je Nikola Iločki koji je bio i kralj Bosne od 1471. godine do svoje smrti.

Turci su okupirali Ilok u periodu od više od 150 godina u 17. i 18. stoljeću, a oslobođen je od Turaka nakon obrane Beča 1688. godine.

Sveti Ivan Kapistran – najznačajniji stanovnik Iloka

Već u 14. stoljeću Ilok postaje značajno franjevačko središte, a u njemu je umro i svjetski poznati franjevački svetac Ivan Kapistran 1456. godine. Tog svetca, porijeklom od oca Nijemca i majke Talijanke rođenog u Capestranu u Italiji, krase razni naslovi kao apostol Europe, putujući propovjednik, zaštitnik vojnih kapelana i veliki čudotvorac.

Taj intelektualac i doktor prava bio je prije obraćenja i zaređenja u franjevački red sudac u gradu Perugi u Italiji. 1456. godine odlazi u Beograd (tada Nandorfehervar, ugarska utvrda) gdje moli i hrabri malobrojne branitelje riječima: “Napredovali ili uzmicali, zazivajte neprestano ime Isusovo. U tom imenu je jedino spas!“. Ohrabrena molitvama čudotvorca i sveca kršćanska vojska je porazila ogromnu vojsku od 150.000 vojnika sultana Mehmeda Drugog. To je smatrano istinskim čudom i odjeknulo je po cijelom poznatom svijetu.

Početkom rujna 1456. godine Ivan Kapistran dolazi u Ilok gdje ga je mnoštvo Iločana dočekalo sa veseljem. U franjevačkom samostanu osobno ga posjećuje u znak zahvalnosti čak dva puta i kralj Ladislav. U Iloku je i umro dva mjeseca kasnije te bio pokopan, a grad Ilok i grob svetog Ivana Kapistrana postao je mjesto rijeka hodočasnika i nebrojenih ozdravljenja i čuda koja su opisana u knjizi Čudesa Ivana Kapistrana u Parizu. 1526. godine svečeve relikvije nestaju i nisu pronađene do današnjeg dana.

Ilok u Domovinskom ratu

U travnju 1991. nakon četničkog skupa u obližnjem Jagodnjaku i javnih izjava Milana Paroškog, zastupnika u parlamentu Srbije kada je rekao ove riječi: „One koji kažu da ovo nije srpsko možete ubiti kao kera pored tarabe“ i još : „Ovo je srpska zemlja i njima (Hrvatima) mora biti jasno da su oni dođoši“, Hrvatima Iloka je bilo jasno što ih čeka.

U Iloku uništen prvi neprijateljski tenk u Domovinskom ratu

Stalnoj demonstraciji sile oklopno mehaniziranih postrojbi JNA po Hrvatskoj u prvoj polovini 1991. cilj je bio pokazati svu njezinu snagu te zaštititi velikosrpske pobunjenike od djelovanja MUP-a i ZNG. U takvu su ozračju 8. srpnja 1991., nakon cjelodnevnih provokacija pucnjavom iz streljačkog naoružanja sa srpske strane obale, preko mosta na Dunavu pokraj Iloka krenula četiri tenka T55 JNA. Nakon prelaska mosta tenkovi JNA su namjerno pregazili policijsko vozilo na kontrolnoj točki, pritom je poginuo jedan hrvatski policajac, a trojica su ranjena.

Kada su vidjeli što se događa, pripadnici 3. bojne 1. brigade ZNG-a Zoltan Hadrava i njegov pomoćnik Marijan Knežević propustili su prva tri tenka, a četvrti je uništio Zoltan ručnim raketnim bacačem RPG7. Kad su vidjele što se dogodilo, posade preostala tri tenka izašle su iz tenkova i pobjegle ostavivši za sobom prvi uništeni neprijateljski tenk u Domovinskom ratu te tri nedirnuta.

Progon Hrvata Iloka

Nakon pokolja hrvatskog stanovništva početkom listopada u obližnjem srijemskom selu Lovasu koje je administrativni dio općine Ilok, branitelji Iloka dobili su ultimatum od časnika zločinačke i komunističke JNA da predaju oružje i grad u ruke Srba. Grad je bio odsječen od ostatka Hrvatske i u okruženju jedinica JNA, a u okolnim hrvatskim selima Bapskoj, Šarengradu, Sotinu i drugima već su počinjeni brojni zločini nad Hrvatima.

Gradska skupština Iloka 12.10.1991. odlučuje da se ide na referendum da građani sami odluče o njihovoj sudbini. 13.10.1991. građani Iloka izlaze na referendum u situaciji kad je grad potpuno okružen, a prva slobodna teritorija udaljena je 50 km. Svaki oružani otpor bio bi uzaludan a dodatno je situaciju otežavala činjenica da je grad bio pun civila iz okolnih mjesta koji su spas pronašli u Iloku. Na referendumu je odlučeno da se prihvati odlazak iz grada te je u Šidu 14.10.1991. u prisustvu generala JNA Dragoljuba Aranđelovića i članova europske komisije potpisan sporazum o iseljenju hrvatskog stanovništva iz grada Iloka. Isti dan jedinice JNA ulaze u mjesta Šarengrad, Bapska i Mohovo te počinju mučenja i ubijanja stanovnika koji su se tamo nalazili. Pripadnici ZNG i pojedine skupine građana nisu vjerovali u potpisani sporazum te se u noći sa 15 na 16.10 skupina branitelja odlučuje se za proboj te nakon tri dana stižu u Lipovac.

17.10. 1991. godine kolona od 8000 ljudi – civila, staraca, žena i djece – morali su napustiti svoj grad Ilok samo zato što su Hrvati i kreću na put dugačak više od 40 km u Lipovac, prvo slobodno mjesto u Hrvatskoj.

Povratak Iloka domovini Hrvatskoj

Nakon oslobodilačkih akcija Bljesak i Oluja, već 1996 g. Ilok posjećuje pokojni i prvi predsjednik slobodne Hrvatske Franjo Tuđman. 1997. godine srpski okupator minira crkvu u Iloku, koja je samo jedna od mnogih uništenih u posljednjem ratu. Ipak, Iločani se već te godine počinju vraćati u voljeni grad, gdje nailaze na porušene, opljačkane i puste domove.

5. siječnja 1998. godine Ilok je sa ostatkom hrvatskog Podunavlja mirno reintegriran i vraćen matici Hrvatskoj. Tako je taj slavni i uvijek domoljubni grad na Dunavu završio svoja ratna stradanja.

2006 g. Ilok je dobio priznanje grada junaka Domovinskog rata, a već prije braniteljske udruge proizašle iz Domovinskog rata odlikovale su Ilok zbog zasluga u stvaranju hrvatske države..

Zapovjednik JNA general Dragoljub Anđelković dobio je jedinstvenu kaznu od 20 godina zatvora 2001. godine u Osijeku zato što je kao zapovjednik Novosadskog korpusa naredio kazneno djelo genocida (kako piše u presudi) protjerivanjem nesrpskog stanovništva grada Iloka, te naredio napad oružjem na iločka sela Bapsku, Šarengrad i Lovas te skrivio smrt najmanje 69 civila iz mjesta Lovas, kao i za neutvrđen broj civila iz Bapske. U Lovasu i Bapskoj srušene su i katoličke crkve, piše u presudi.

Nakon okupacije zapadnog Srijema i Iloka civili koji su ostali u svojim kućama su mučeni i ubijani od strane okupacijskih snaga.

U spomen na egzodus iločkih Hrvata i Hrvata Bapske, Šarengrada i Lovasa, mučeničkih mjesta hrvatskog Srijema, neka se cijela domovina sjeti nevinih žrtava koje su morali umrijeti ili otići sa svojih ognjišta samo zato što su bili Hrvati i što su ljubili rodnu grudu Hrvatsku.

Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/kultura/ilok-hrvatski-g ... 7-10-1991/

[EdgarFranjul]

NA DANAŠNJI DAN 1991.

Robert Žiga
09:40, 18.10.2014.


Lovas – ne smijemo zaboraviti

Jedno od najistočnijih mjesta Hrvatske, veliko srijemsko selo Lovas bilo je u tim listopadskim danima mjesto pokolja i uništenja. Ubijanja i pokolji su trajali od 10. listopada do 18. listopada 1991. godine.

Selo se nalazilo na putu JNA i srpskih postrojbi prema Vukovaru i kao takvo bilo je smetnja koja se trebala „očistiti“ zajedničkim djelovanjima komunističke vojske i četničkih dragovoljaca.

Tako 10. listopada u sinkroniziranom i zajedničkom napadu JNA i četničkih postrojbi „Dušan Silni“ i „Beli Orlovi“ napadaju Lovas. JNA je napala sa juga, a srpska paravojska sa sjever. Prema izvještajima, prve žrtve tog dana bile su: Antun Sabljak, koji je ubijen u svojem automobilu na predgrađu sela; Danijel Badnjak i njegova supruga Cecilija; Vida Krizmanović, umirovljenik; Antun Jovanović i njegova supruga Anka. Ivan Ostrun, umirovljenik, je odveden u kafić i strijeljan. Drugi su izvučeni iz podruma gdje su se skrivali te smaknuti.

Sveukupno, 10. listopada ubijeno je 23 Hrvata Lovasa.

17. listopada srpska paravojska je ponovno upala u selo. Među mještanima ubijenima tada bili su Jozefina Pavošević i njena 18-godišnja kći Marijana te svekrva Slavica. Josip Rendulić, 75-godišnjak je pretučen te potom strijeljan. Svi zarobljeni muškarci u dobi od 18 do 55 godina su potom pozvani na sastanak gdje su im dodijeljene zadaće za prisilni rad.

Hrvati su morali nositi bijele vrpce na ruci a na hrvatskim kućama morale su stajati bijele plahte.

Ujutro 18. listopada izabrano je 15-ak muškaraca među njima. Srpska paravojska ih je potom pretukla i zaklala noževima. Ostalih 50-ak muškaraca je odvedeno u divljini gdje im je rečeno da će otići u berbu. Na putu, paravojska je ubila dvoje: Stjepana Luketića i Boška Bodjanaca.


Četnički doborvoljci natjerali civile u minsko polje

Prema materijalima Haaškog suda i Amnesty International 18. listopada 1991. srpske postrojbe su natjerale skupinu od 50-ak Hrvata “očistiti” minsko polje. Natjerali su nevine ljude da se drže za ruke i hodaju ravno po polju. Tek tada su shvatili da su im ispod nogu nagazne mine. Ivan Mujić, jedan od preživjelih, ovako je opisao situaciju: “Nismo znali gdje idemo i na što nas tjeraju. Kada smo došli na minsko polje natjerali su nas da se primimo za ruke, raširimo i da pješice krenemo kroz polje. Ubrzo smo naletjeli na mine. Znali smo da smo osuđeni na smrt”.

Kada je jedna mina pokrenula cijelu seriju eksplozija, vojnici su istodobno otvorili vatru na skupinu. Pri toj akciji, 21 osoba je ubijena, a 14 je ozlijeđenih. Leševi su ostali ležati na polju sve do sljedećeg dana, kada su zakopani u masovnu grobnicu.

Još 19 Hrvata srpske postrojbe ubile su 18. listopada u samom Lovasu.

Spas donio časnik JNA

Valja napomenuti hrabri istup časnika JNA koji se dovezao vozilom do lokacije te zaustavio taj pokolj, psujući četničku paravojsku. Time je spašeno 30-ak života. Na naredbu časnika, 11 ranjenih je odvezeno do Šida na zdravstveni pregled, no osoblje je bilo odbojno te im dalo samo nužnu njegu.


Pokolje u Lovasu počinile postrojbe Dušan Silni i Beli Orlovi

U napadu na Lovas sudjelovale su i postrojbe četničkih jedinica „Dušan Silni“ i „Beli Orlovi“, kako dokazuje i izvješće UN-a.To su bili srpski dragovoljci koje je organizira SNO – Srpska Narodna Obnova. Te postojbe su počinile mnoge neljudske zločine po istočnoj i zapadnoj Slavoniji.

SNO su utemeljili 1989. godine značajne osobe srpske političke scene kao kumovi Vuk Drašković i Vojislav Šešelj, Mirko Jović i drugi. Napominjemo to iz razloga da se vidi da su u osnivanju stranaka sa zločinačkim programom koji je proveden u djelo sudjelovale značajne osobe jugoslavenske i srpske političke scene.

Tako je npr. osnivač SNO-a Vuk Drašković bio ugledni član Saveza Komunista Jugoslavije i šef kabineta poznatog hrvatskog partizana i predsjednika Predsjedništva SFRJ Mike Špiljka. 2006. godine isti bivši komunist, pa zatim deklarirani nacionalist i četnik postaje ministar vanjskih poslova Srbije.

Također, i Vojislav Šešelj je bio član Saveza komunista Jugoslavije, a kasnije četnički vojvoda. Haški optuženik Šešelj osnovao je četničku Srpsku radikalnu stranku čiji je član tokom rata u Hrvatskoj bio i sadašnji predsjednik Srbije Tomislav Nikolić. Njega je osobno Vojislav Šešelj rukopoložio za četničkog vojvodu 1993 g. na Romaniji. Tada je Nikolić slobodnom voljom dao četničku zakletvu. Sadašnji predsjednik sam potvrđuje u intervjuu FAZ-u da se borio kao četnički dragovoljac u ratu u Slavoniji uz još niz za hrvatski narod zastrašujućih tvrdnji.

Sam Vojislav Šešelj na suđenju u Haagu je pojasnio kako je cilj njegove stranke bila “Velika Srbija” u koju bi “ušli veliki dijelovi Hrvatske, uz srpsku Bosnu, srpsku Hercegovinu, srpsku Makedoniju i srpsku Crnu Goru”. Sa sadašnjim predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem Šešelj je, kako je izjavio, sve zajedno radio tijekom ratova u Hrvatskoj i BiH, i zaključio: “Ako sam ja umiješan u ratne zločine, onda je Tomislav Nikolić moj direktan suradnik”.

Na istom suđenju i za sadašnjeg premijera Srbije Aleksandra Vučića Šešelj je potvrdio da je bio dobrovoljac u ratovima 90-ih, a hrvatski narod posebno pamti njegove huškačke govore u hrvatskom mučeničkom gradu Glini gdje se na video snimku jasno vidi kako govori „nikada Glina neće biti dio Hrvatske.“

Zbog takve prošlosti hrvatski narod i hrvatski političari moraju biti oprezni i mudri u svom ophođenju sa političarima susjedne nam zemlje. Naime, veliki broj tih političara je otvoreno i jasno podržavao agresiju na Hrvatsku i sudjelovao u njoj. To je svakako vrlo važna činjenica koju ne treba zaboraviti.

Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/kultura/lovas-sjecanje- ... an-zlocin/

[EdgarFranjul]

‘ZA ZLOČIN JOŠ NITKO NIJE ODGOVARAO’

10:49, 24.10.2014.



70. obljetnica stradanja na Daksi

Jubilarna 70. obljetnica stradanja na Daksi obilježava se 25. listopada. Molitvu na otoku Daksi u 11 sati predvodit će dubrovački biskup Mate Uzinić u sklopu ceremonije odavanja počasti žrtvama na Daksi, a odlazak brodovima na Daksu iz luke Gruž organiziran je u vremenu od 9 do 10.30 sati, a nakon obreda i povratak u luku Gruž. Istoga dana u 19 sati biskup Uzinić će predvoditi misu zadušnicu za sve žrtve Dakse u franjevačkoj crkvi Male braće u Dubrovniku, prenosi Ika.

Podsjetimo, u listopadu 1944. godine, po ulasku partizanskih jedinica u Dubrovnik, iz svojih domova odvedeno je oko 300 građana Dubrovnika, među njima i neki svećenici. Bez suđenja i mogućnosti obrane na otoku Daksi ubijene su 53 osobe. Desetljećima nakon toga o tom događaju se nije smjelo govoriti, a kamoli komemorirati ga i tražiti odgovornost onih koji su zločin počinili.

Nakon demokratskih promjena organizirana je 1990. godine prva komemoracija na Daksi. Godine 2006. osnovana je Udruga Daksa 1944./45. koja je 2007. godine podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja za ratni zločin i sa zahtjevom za ekshumacijom.

Za zločin još nitko nije odgovarao. Posmrtni ostaci ekshumirani su 2009. godine i pronađeni su kosturi 53 osobe što je bilo daleko više od očekivanih 35 osoba s poznatog popisa „U ime naroda”. DNA analizom utvrđen je identitet 18 osoba, a za 26 osoba, na temelju podataka i dokumenata sa sigurnošću se može reći da su ubijeni na Daksi.

Posmrtni ostaci većine stradalnika dostojanstveno su pokopani na Daksi 2010. godine u zajedničku grobnicu podno spomen-obilježja.

Među stradalnicima na Daksi je i sedam svećenika. Četvorica su svećenici Dubrovačke biskupije: don Mato Dobud, don Josip Schmidt, don Mato Kalafatović-Milić i don Đuro Krečak, dvojica franjevaca su iz Reda Male braće: fra Marijan Blažić i fra Toma Tomašić i jedan je član Družbe Isusove o. Petar Perica.

Izvor: narod.hr/ika

http://narod.hr/kultura/sutra-70-obljet ... -na-daksi/

[EdgarFranjul]

Obljetnica osnutka Tigrova u vojarni Croatia

IZNIMAN DOPRINOS U OBRANI

13:50, 05.11.2014.


Obilježena 24. obljetnica osnutka 1. gardijske brigade “Tigrova”

Polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i odavanjem počasti u zagrebačkoj vojarni Croatia obilježena je u srijedu 24. obljetnica osnutka 1. gardijske brigade “Tigrova”, koja je dala izniman doprinos u obrani i oslobađanju Hrvatske u Domovinskom ratu u kojem je poginulo 367 njezinih pripadnika, 1711 ih je ranjeno, a šest ih se još uvijek vodi kao nestali.

Kroz brigadu je ukupno prošlo oko 11.000 pripadnika koji su u najtežim uvjetima časno služili Domovini i hrvatskom narodu u prijelomnim trenucima obavljajući iznimno teške i složene zadaće u obrani od agresije te pokazali vjeru u izgradnju bolje budućnosti, rečeno je na skupu na kojem su se okupili brojni bivši pripadnici “Tigrova”, članovi obitelji poginulih i nestalih pripadnika, izaslanstvo Glavnog stožera oružanih snaga RH, brojnih postrojbi HV-a, specijalne policije, predstavnici braniteljskih udruga, među kojima i ratni vojni invalidi Domovinskog rata koji prosvjeduju pred Ministarstvom branitelja u Savskoj ulici, ratnih veterana, izaslanstva Grada Zagreba, Nove Gradiške, Zagrebačke županije te predsjednički kandidati Kolinda Grabar Kitarović i Milan Kujundžić.

Predsjednik Udruge ratnih veterana 1. gardijske brigade “Tigrova” brigadni general Tomo Medved najavio je da će se u srijedu u Rakitju označiti završetak građevinskih i obrtničkih radova na spomenu domu “Tigrova”, a cilj im je do 25. obljetnice iduće godine opremiti objekt i u potpunosti ga staviti u funkciju.

Za sve poginule, umrle i nestale pripadnike služena je Sveta misa u crkvi “Sveta mati slobode” na Jarunu, a vijenci su položeni i kod spomen ploče u Rakitju.

Izvor: narod.hr/h

http://narod.hr/hrvatska/obiljezena-24- ... e-tigrova/

[EdgarFranjul]

DAN SJEĆANJA NA ŽRTVU VUKOVARA

Anita Maćašević
12:47, 17.11.2014.


Slišković: Međunarodna zajednica je poslala poruku šutnjom, nekažnjavanjem, prešućivanjem da ideja Velike Srbije traje i dalje

Predsjednica Udruge žena u Domovinskom ratu Marija Slišković kazala je za narod.hr u povodu obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine kako dane Vukovara “svakako mi koji smo svjedoci vremena nikada nećemo moći zaboraviti i sve one naše trenutke koje smo provodili slušajući radio i vijesti koje su nam izrekle ono čega smo se svi strašno bojali, a to je da branitelji više nisu izdržali”, rekla je Slišković.


“Svakom od nas je to trenutak koji se dugo urezao i to nikada nećemo zaboraviti. Iz tih emocija koje nosimo do danas mi svi očekujemo, tražimo i zahtijevamo da se taj trenutak užasa koji se dogodio građanima Vukovara, a indirektno i na sve ljude u Hrvatskoj, poštiva, uvažava i obilježava”, naglasila je.

“Nažalost, kao što je nekada Vukovar bio žrtva vukovarske agresije, danas smo mi žrtve politike koja ne zna sačuvati dostojanstvo žrtve, koja ne poštiva žrtvu i koja se svojim politikanstvom zapravo srozava u odnosu na najvažniju činjenicu da su sve žrtve temelj hrvatske države”, istaknula je Slišković ocijenivši kako je danas Vukovar isto što je bio i 1991. godine u odnosu na naše emocije i poštivanje žrtve.

“On je svakako danas obnovljen grad, opet naporom Hrvatske i svakoga hrvatskog čovjeka, on je danas mjesto u kojem se ne živi lijepo, ne zbog neobnovljenih fasada, nego zbog izostanka pravde i poštovanja svega onoga što treba biti temelj budućnosti, a to je da se žrtve uvažavaju, obeštete te da im se da status”, rekla je dodavši kako ovim putem posebno govori o žrtvama ratnog zločina silovanja i da se zločinci moraju kazniti i privesti.

“Mi danas nemamo ni kažnjene zločince, niti žrtvama uspostavljen status, niti imamo zemlju agresora da je dobila od međunarodne zajednice kaznu, izrečenu kritiku za ono što je činila 1991. godine. To je poruka koja je poslana i zato se danas ne treba nitko čuditi izjavi četnika Vojislava Šešelja koji kaže da njihova politika nema smisla ako u sebi nema ideju Velike Srbije. Međunarodna zajednica je poslala poruku šutnjom, nekažnjavanjem, prešućivanjem da ideja Velike Srbije traje i dalje”, pojasnila je te dodala: “Nažalost, žrtve se sve ove godine susreću s nemarom države i činjenica je da se uvijek istina pojavi tako je i izašla ova istina o prešućenom počinjenom ratnom zločinu”.

“Nada kod žrtava svakako postoji, uvijek postoji, da će počinitelji biti kažnjeni te da će žrtve dobiti svoj status. Mi nažalost imamo ljude u politici koji nisu svjesni odgovornosti i koji iskazuju nemoć da nisu u stanju napraviti zakonski okvir koji bi rekao da ove žrtve imaju pravo nakon toliko godina na svoj status i materijalna sredstva koja im trebaju da poboljšaju kvalitetu života koji je svih ovih godina traumatičan jer su živjeli izolirano, bez potpore u slabim materijalnim uvjetima. To su osobe koje su prošle strašnu torturu ratnoga zločina silovanja i koje su zbog te torture narušenog zdravstvenog stanja”, zaključila je Slišković u razgovoru za narod.hr.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/sliskovic-medu ... aje-dalje/

[scout]

.

[scout]

Blagdan Svetog Nikole, 6. prosinca 1991. godine ostat će zauvijek zapisan u povijesti grada Dubrovnika kao jedan od najtežih i najgorih. Tog petka pripadnici srpsko-crnogorskih postrojbi tzv. JNA, pojačani četničkim dobrovoljcima i potpomognuti ratnim zrakoplovstvom i brodovima ratne mornarice smještenim u Boki Kotorskoj napali su Dubrovnik svim raspoloživim sredstvima.

Tog petka, cijeli je Dubrovnik gorio.

[EdgarFranjul]

Sjetite se! 1992. godine Hrvatska je postala međunarodno priznata zemlja! Evo što je Tuđman tada kazao

1_330256.jpg (30.62 KiB) Viewed 3160 times

Autor: I.Galešić
Datum: četvrtak, 15. siječnja 2015. u 09:54

Zemlje koje su prednjačile u diplomatskim nastojanjima za međunarodno priznanje Hrvatske, svakako su bile Sveta Stolica i Njemačka.

Na današnji dan 1992. godine Hrvatska je postala međunarodno priznata zemlja. Povodom 23. obljetnice tog povijesnog dana i datuma, Dnevno.hr svim ponosnim Hrvatima upućuje čestitku.

U svoje osobno i u ime ekipe s Foruma hoplologije, čestitke svima!

U svom obraćanju naciji tog dana, kasno navečer putem televizije, prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman poručio je Hrvatima snažnu poruku koja je ostala zabilježena u povijesti stvaranja naše države.

"Današnji dan - 15. siječnja 1992. - biti će zlatnim slovima uklesan u cijelu, četrnaeststoljetnu, povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Nakon što je proglasila svoju samostalnost i suverenost, i raskinula svoje državno-pravne veze s bivšom jugoslavenskom državnom zajednicom, Republika Hrvatska postigla je i međunarodno priznanje svoje neovisnosti", kazao je Tuđman.

Zemlje koje su prednjačile u diplomatskim nastojanjima za međunarodno priznanje Hrvatske, svakako su bile Sveta Stolica i Njemačka. Vatikanska diplomacija, kao prva u svijetu, još je 3. listopada 1991. godine objavila da radi na hrvatskome međunarodnom priznanju. Njemačka je priznanjem Hrvatske još 18. prosinca 1991. godine izazvala prijekore, ali i pokrenula nezaustavljivu diplomatsku akciju među ostalim tadašnjim članicama Europske zajednice

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... kazao.html