PETA KOLONA U HRVATSKOJ

[EdgarFranjul]

UDARAC PUSIĆKI, MESIĆU I PUPOVCU

-
VELIKI DAN ZA HRVATE: Osuđeni Stjepan Mesić, Vesna Pusić i Milorad Pupovac!
Autor: J. Jakšić
Subota, 18. Travanj 2015. u 19:40

Ovi ljudi poticali su agresiju na Hrvatsku, radili protiv nacionalnih interesa i stajali na strani Srbije.

Prema odluci Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, za Vesnu Pusić, Milorada Pupovca i Stjepana Mesića, sada je donesena i službena presuda – njihovo djelovanje bilo je usmjereno protiv hrvatskih nacionalnih interesa.

Što je Sudište utvrdilo, pročitajte u nastavku teksta, a donosimo dio teksta koji se odnosi na ministricu vanjskih poslova, Vesnu Pusić.

”Teško je predvidjeti učinak ove presude, ali jedno je sigurno, ovakve osobe ne bi trebale obnašati dužnosti koje danas obnašaju. Vesna Pusić počela je još kao mlada osoba raditi protiv hrvatskih nacionalnih interesa, a što se tiče Stjepana Mesića, on je zajedno s Pusić, stao na stranu Srbije i krenuo izjednačavati žrtve s agresorima. Ove osobe etički se ne ponašaju prihvatljivo, Mesić je tako u tajnosti išao svjedočiti protiv Hrvatske, Tuđmana i na kraju, hrvatskih generala”, ispričao nam je ugledni pravnik i predsjednik HNES-a, Zvonimir Šeparović i dodaje kako je sljedeći na redu – Josip Broz Tito i činjenica kako je komunistički režim bio zločinački.

”Grabar Kitarović je imala pravo kada je maknula Titovu bistu s Pantovčaka, taj čovjek je bio zločinac. Volio bih istaknuti kako se kreće i u borbu protiv ”kulturgenocida” u HNK Ivan pl. Zajc jer tamošnji redatelj Oliver Frljić Hrvatsku proglašava ustaškom”, zaključio je ugledni pravnik.

”…što je u dvama proteklim desetljećima bila među najradikalnijim osobama koje su se sustavno borile protiv hrvatskih nacionalnih interesa, u širenju krivotvorina o Domovinskom ratu i lažnom optuživanju i predsjednika Tuđmana i hrvatskih generala, a s otvorenom podrškom Carli del Ponte, glavnoj tužiteljici međunarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju.

…što je sustavno pokušavala pretvoriti agresiju Srbije, Crne Gore i JNA na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu u navodni građanski rat, s podijeljenom odgovornošću i krivnjom. Štoviše, u Hrvatskom je saboru, zlonamjerno i neistinito proglasila Hrvatsku agresorom na Bosnu i Hercegovinu.”

Hrvatsko nacionalno etičko sudište u Drugom sudbenom vijeću za odlučivanje o etičkim optužbama za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa, bio je u sljedećem sastavu: Zvonimir Šeparović – predsjednik, Zdravko Vladanović – glavni tajnik te članovi Vijeća: Nikola Debelić, Ante Beljo, Vladimir Iljkić, Josip Jurĉević, Zvonimir Hodak, Nevenka Nekić, Željko Olujić, Josip Pecarić, Zdravko Tomac i Đuro Vidmarović.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/v ... 979-793979

[EdgarFranjul]

o 'crvenom fašizmu'

Podrug: Komunisti su kao i Srbi, ubiju vas i kažu da su vam pomogli

Luka Podrug je u emisiji Bujica rekao kako smatra da je antifašizam crveni fašizam te ukazuje kako se svi mrzitelji Hrvatske zovu antifašistim

Datum objave: 24.04.2015 | 21:57 Autor: pra

Politički tajnik HČSP-a i autor spomenika IX. bojne HOS-a u Splitu Luka Podrug u emisiji Bujica uoči najavljenog okupljanja 2. svibnja izrazio je ogorčenje svim političkim opcijama, budući da pravednu bitku branitelja nisu prenijeli u Sabor i smijenili Zorana Milanovića, Predraga Matića i Bojana Glavaševića.

''Zamislite da vam četnici ubiju oca, a vi budete naučnik njihove ideologije', rekao je Podrug koji je pomoćnika ministra branitelja nazvao Pupovčevim šegrtom.

Na velikom skupu 2. svibnja za Hrvatsku nastupat će i Thompson kojeg, za 'razliku od drugih koji ga osporavaju', Podrug ima samo riječi hvale.

''Od legendarnih Čavoglava kojom su pobijedili četnike pa do ''za dom spremni'', su molitve. Njegove pjesme su politički program i svjetlo u svakom smislu'', rekao je Podrug koji očekuje da će 2. svibnja okupljeni da Vlasti uputi crveni karton za hitan odlazak.

Ukazao je na drugo lice ministra obrane Predraga Matića pozivajući se na snimke u kojima je Matić govorio o nacionalnoj antikomunističkoj vlasti, o ovoj ekipi koja je došla na vlast. Osim toga, rekao je da je ministar obrane Ante Kotromanović bio u kontaktu s Ivom Sanaderom.

''Kotromanović se pokušavao dodvoriti Sanaderu. Bio je s njim u vezi i oni su nam stalno kroz stožer nastojali provoditi HDZ-ov politiku. Mi smo se opirali'', rekao je Podrug koji je pozvao sve branitelje da nakon promjene vlasti 'sastave zakon o pravima hrvatskih branitelja koji do sada nije donijela niti jedna vlast'.

Napomenuo je kako se sva prava branitelja svode na invalidnost i bolesti što je nesreća a prava, naglasio je, treba crpiti iz same činjenice dragovoljnosti sudjelovanja u Domovinskom ratu.

Komentirao je Milanovićev govor u Splitu u kojem je oporbu nazvao zlom, a kojeg su mnogi okarakterizirali kao govor mržnje.

''On je medicinski fenomen, ali treba liječiti one koji su za njega glasovali. Nekontroliran je i pitanje je koliko je psihički stabilan. Nevjerojatno je da je tako bahat i vuče za nos cijelu naciju. Od njega se ne očekuje da razgovara s braniteljima. On je sa svima zavađen. Hrvati rijetko uključuju mozak, to je problem'', rekao je Podrug.

Smatra kako je antifašizam crveni fašizam te ukazuje kako se svi mrzitelji Hrvatske zovu antifašistima.

''Komunisti rade kao i Srbi, oni vas ubije kaže da vam je pomogao, njima je laž u korijenu. Oni nisu toliko nesposobni, koliko Hrvatsku ne vole. Postoje oni koji je vole i koji je vode, a vode je oni koji je ne vole'', rekao je Podrug.

Autor spomenika IX. bojni HOS-a ispričao je kako je odvjetnik Zvonimir Hodak u ime zajednice IX. bojne HOS-a podnio kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja koji su razbijali čekićem spomenik.

''DORH je prije nekoliko dana odbacio prijavu, a u obrazloženju kažu da su obavili razgovor s Podrugom. Ja javno govorim da nisam s nikim razgovarao. Osim ako policija prisluškuje razgovore i smatra ih informativnima. Ne sumnjam da me prisluškuju. Nitko me nije pozvao na razgovor, a u rješenju odbačaja kaznene prijave piše da sam saslušan'', ukazao je na Podrug.

Istaknuo je 'fenomen' prema kojem Tomislava Karamarka proglašavaju najnegativnijim osobama, a predsjednik HDZ-a dobiva sve izbore za redom.

''Mrze ga, jer je Hrvat kao i Brkić i sadašnje vodstvo HDZ-a, a malo ih je u politici. Mi smo prijatelji, domoljubi, Hrvati. Unutar HDZ-a će prevladati domoljubna opcija, uvesti će lustraciju, pomest će ih i uvest politiku ljubavi i odanosti prema državi. Od vodstva očekujem da se to promjeni. Apsolutno vjerujem sadašnjem vodstvu HDZ-a. Po nikakvim uvjetima ne bi surađivali s prošlim HDZ-om. Što više sadašnji HDZ napadaju uvjereniji smo da su na boljem putu'', rekao je Podrug.

Progovorio je o problemu u Hajduku ističući kako je Torcida sasvim rodoljubna i desna, ali da njom manipulira vodstvo. Izrazio je nadu da će se navijači probuditi.

Navijački neredi su režirani u vrhu države, ukazuje Podrug, da bi se na taj način uzeli glasovi Kolindi Grabar Kitarović i HDZ-u u Splitu i Dalmaciji.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/13475 ... omogli.htm

[EdgarFranjul]

Alma Draganić-Brkić: Oči su mi pune suza … Najbolja Vlada iselila 100.000 Hrvata u tri godine

Travanj 27, 2015

Vozeći se jučer od Dubrovnika prema Zagrebu, bile su mi pune oči suza… Odlazim iz svoje zemlje. Zastaje ti dah od svakojake vrste ljepote. More puno ribe i čisto k’o suza… Kraj njega spomenici kulture nulte kategorije… Po brdima cvijeta smilje koje Francuzi zlatom plaćaju… Miriše k’o u raju… Vjetar proizvodi struju… Lika divlja i prelijepa k’o iz starih vesterna… Rijeke da ih je milina promatrati… A MI BIJEDNI! Pa da smo se vratili u lovačko-sakupljačke zajednice živjeli bi puno bolje od onog što nam naša zemlja daje

Premijer Milanović kaže “moja Vlada je najbolja od 1990″ ? Da, i ja se slažem ali u čemu je najbolja? Ako je za rušenje Hrvatske, onda svakako! Koliko je poduzeća otišlo u stečaj? Koliko je radnika došlo na burzu? Koliko ih je pobjeglo iz Hrvatske tražeći posao u inozemstvu? Isto tako njegova Vlada je najbolje štitila Udbine ubojice pa čak su bili spremni mijenjati i ustav i zakon za njihovu zaštitu.

Plan 21, koji je javnosti predstavljen u predizbornoj kampanji koalicije, a koji je bio temelj pobjede vladajuće šestorke, bi zapravo… Kako ja to zamišljam… A naročito nakon ovih vladinih gotovo četiri godine… Mogao biti dio vrlo zanimljive priče… Ovako; tijekom sastanka se nije znalo što ponuditi narodu, kako bi ih izabrali a frustracija dugogodišnjeg boravka u opoziciji je kulminirala… Nakon dužeg razmišljanja konstatirali su – da narodu mogu ponuditi samo k****, a kako tu riječ (u kolokvijalnom govoru uvriježenu za pojam “ništa”), nisu smjeli koristiti jer je vulgarna, marketinški stručnjaci su (dobro) procijenili da bi trebali ubaciti neku efektnu metaforu. Tako je nastao “Plan 21”.

Sada kada znate kako je nastao, njegova propast nije misterija
Evo vam odmah na početku, stari makijavelijevski vic o novom vladaru kojem stari ostavio u nasljedstvo 2 pisma i veli on njemu: Kad zagusti – otvori kuvertu br. 1! Kad prođe se stiša pa opet još jače prigusti, otvori kuvertu br. 2! Novi vladar uz fanfare nastupio na vlast i veli narodu da kreću bolja vremena… Ali, kako to već biva, prigustilo… I otvori on kuvertu br. 1. U njoj piše: Za sve probleme okrivi mene, svog prethodnika na čelu vlade. I bude tako. Narod progutao… I dalje -nikako stabilizirat’ državu… Narod namrgođen, nezadovoljan… Ko mi sada! Misli si novi vladar… Pa ajde da otvorim kuvertu br. 2… Tamo je sigurno opet neki pametan savjet. Otvori on kuvertu br. 2, a tamo piše: Gotovo je. Napiši sad ti 2 pisma!

Poslije lokalnih izbora kreće ćirilica u Vukovar i “udri po narodu; pa tko preživi pričat će”. Ako ste imali kakvu kućicu ili teškom mukom sazidanu vikendicu ili su vam starci ostavili… Sada ćete de iure biti u njoj -podstanar države jer je više sasvim sigurno nemate! Ništa poslije ove garniture na vlasti neće biti kao što je bilo prije!

Svi gospodarski parametri države su strmoglavljeni (rating, standard…) i još smo siromašniji. Stalnim puštanjem krvi preko ovrha, iskapčanja struje, plina i vode… Smicalicama i poniženjima koji su dobro smišljen spin da ih pustimo na miru (opet, vam to govorim)… Stavljajući ljudima prst u oko skupljanjem potpisa za referendum o definiranju heteroseksualnog braka… Ćirilicom u Vukovaru… Mislim… Takvim bezvezarijama… Ali da se ljudima digne tlak!

Plan 21, je bio “domoći se vlasti” I ustvari sam sebi svrha. Njegov krajnji rezultat je sve siromašnije stanovništvo i na deseci tisuća mladih ljudi koji su ostavili Hrvatsku u potrazi za mjestom gdje će zasnovati obitelji… Uskoro će biti rijetkost vidjeti mladog čovjeka na ulici… Plan 21 doveo je do brojke od oko 500 000 nezaposlenih. Što se premijera Milanovića tiće; već u prvim nastupima se je pokazivalo o kako formatiranom državniku se radi… Pa sjetite se; čim je stupio na vlast – Svom listu koji nazivaju i Jutarnjim je dao ja-pa-ja-pa opet-ja intervju.

Plan 21 je bio opustošenje zemlje.

Šteta koja je učinjena veća je od one koju je učinila srpska agresija. Problem je što su si (nakon izborne pobjede), ufurali da ih narod voli a nisu shvatili da je ta pobjeda samo nuspojava bijesa prema Sanaderu njegovim “držaćima ljestvi”. Inaće nikada ne bi ni primirisali Banskim dvorima.


Brojčanici se okreću, a svaki četvrti okretaj -hopla u državnu blagajnu… Kanta vode u Zagrebu košta kao da je u sred Sahare a ne kao da pluta na vodi!!! Komunalije su nam skuplje od bečkih! U nekim općinama uvela se i naknada za pritisak u vodovodnim cijevima! Kao da je uopće moguća distribucija bez pritiska.

“Kada bilanciramo sve Vlade u ovih 25 godina, i sve premijere koji su funkcionirali u uvjetima različitih ustavnih ovlasti, mogu…biti neskroman i reći da smo bolji, uspješniji i dobronamjerniji i da radimo u težim uvjetima i da se konačno vide rezultati našeg rada”, rekao je Milanović.

Za znatno blaže izjave u javnosti ljudi su bivali podvrgnuti psihijatrijskom liječenju, nasilnom zadržavanju na liječenju, dobivali intravenozno različite medikamente da se malo priberu… Milanović je obećavao planove za spas zemlje a evo četvrta godina je u propadanju, ljudi se iseljavaju … Da li nas je Milanović lagao? Da li je PLAN 21 bio obmana? Jer to je onda za krivično gonjenje? Ako imamo zakone i demokratska pravila – zasto ih neupotrijebimo? Ako sve ankete kažu da ni SDP ni koalicija nemaju večinu onda se u normalnim državama ide na izbore.

Vozeći se jučer od Dubrovnika prema Zagrebu, bile su mi pune oči suza… Odlazim iz svoje zemlje. Zastaje ti dah od svakojake vrste ljepote. More puno ribe i čisto k’o suza… Kraj njega spomenici kulture nulte kategorije… Po brdima cvjeta smilje koje Francuzi zlatom plaćaju… Miriše k’o u raju… Vjetar proizvodi struju… Lika divlja i prelijepa k’o iz starih vesterna… Pa jezera… Rijeke da ih je milina promatrati… Zdrava hrana svuda oko nas… SVE IMAMO A MI BIJEDNI! Prekapamo po smeću. Pa da smo se vratili u lovačko-sakupljačke zajednice živjeli bi puno bolje od onog što nam naša zemlja daje!

E stvarno je najbolja vlada koja u tri godine iselila iz Hrvatske 100.000 Hrvata!

Mi nismo imali ni jednu dobru vladu A NAROČITO ovu, dokaza koliko želite, dovoljno je ovo -od jedne prepreprelijepe male zemlje ogromnih potencijala uspjeli su napraviti ubogo siroče, na rubu provalije i uvukli ju u novu asocijaciju, u ralje kapitala, kojem je jedini cilj kupiti sve i tako ostvariti davne želje koje nisu uspjeli ostvariti ratom.

http://www.maxportal.hr/alma-draganic-b ... ri-godine/

[EdgarFranjul]

HRVATSKA BEZ DEMOKRATSKE KATARZE

Nema demokratizacije – Zašto je u Hrvatskoj kult ličnosti Josipa Broza Tita i dalje prisutan?

Teško se osloboditi jednog kulta koji traje 45 godina, posebno u zemlji koja još uvijek, što zbog objektivnih, što zbog subjektivnih razloga, nije raščistila sa svojom prošlošću. Naime, zbog ratnih okolnosti tranzicija u Hrvatskoj iz totalitarnog, komunističkog društva u istinski demokratsko društvo nije protekla onako kako se očekivalo, kako su se Hrvati nadali početkom devedesetih kada su odlučili krenuti putem samostalnosti, demokracije, kada su se zapravo odlučili vratiti na Zapad – kamo Hrvatska kao srednjoeuropska zemlja oduvijek pripada.

Zašto nismo prošli katarzu?

Razlozi zašto nismo prošli istinsku katarzu su brojni, nezahvalno ih je i gotovo nemoguće nabrojati u samo jednom članku. Naime, sasvim sigurno jedan od većih razloga leži u činjenici da su još uvijek prisutne brojne strukture, prije svega ostaci zloglasne jugoslavenske tajne policije, UDB-e, što vidimo posljednjih dana tijekom suđenja potencijalnim udbaškim egzekutorima u Münchenu (da ne zaboravimo skandal koji još uvijek izaziva gorčinu – mislimo na zakon lex Perković, zbog kojega je Hrvatska zamalo dobila sankcije međunarodne zajednice i to kao članica Europske unije ).

Sve ovo je zapravo pokazatelj da u Hrvatskoj ne postoji stvarna volja za demokratizacijom zemlje i da se zapravo želi zacementirati postojeće stanje koje onemogućava lustraciju provedenu u većini bivših komunističkih država, posebno na teritoriju nekadašnje istočne Njemačke, pa i Poljske.

Nije lako u zemlji u kojoj nema političke volje, u narodu kome je desetljećima sustavno ispiran mozak, u kojoj se zapravo i ne govori o komunističkim zločinima počinjenim nakon Drugog svjetskog rata, o logorima i udbaškim atentatima, preko noći zaboraviti što je bilo, poglavito kada mediji daju romansiranu verziju komunističkog režima.

Njegovanje kulta ličnosti i u Kumrovcu i u Beogradu

Da u Hrvatskoj postoji još uvijek snažno njegovan kult ličnost Josipa Broza Tita, kakav je inače bio karakterističan za sve totalitarne režime 20. stoljeća, vidjeli smo i na 35. obljetnicu smrti jugoslavenskog diktatora kada je rodno mjesto skromno obrazovanog bravara u jednom trenutku izgledalo kao da se vremeplovom vratilo u sedamdesete godine prošlog stoljeća. Titove slike, majice s Titovim likom, jugoslavenske zastave i apologetski govori… Sve je to u Kumrovcu mnogima, a ponajprije žrtvama komunističkog režima, bilo mučno gledati.

U isto vrijeme u glavnom gradu Srbije, Beogradu, dogodilo se komunističko “hodočašće”, naime, poklonici jugoslavenskog diktatora došli su s čitavog prostora bivše države, ponajviše Bosne i Hercegovine, kako bi nad grobom diktatora držali “mrtvu stražu”. Klasičan je to primjer njegovanja kulta ličnosti, takav nekritički odnos prema vođi postoji zapravo još samo u Sjevernoj Koreji, čak je i Kina djelomično napustila takav odnos prema svojim “velikanima”.

Sve je bilo podređeno Titu

U Jugoslaviji, tijekom njenog čitavog postojanja, a mislimo na Drugu Jugoslaviju, onu nastalu na ruševinama Drugog svjetskog rata, od samog početka sve je bilo podređeno Brozu – od tiska, do društvenih, sportskih te kulturnih djelatnosti.

Dovoljno je reći da se nogometni Kup, kao najmasovnije nogometno natjecanje bivše Jugoslavije, zvao Kup maršala Tita.

Trčale su se svakog proljeća štafete za izmišljeni rođendan jugoslavenskog vođe. Naime, Tito nije rođen 25. svibnja, na “Dan mladosti”, već 7. svibnja, što se u Jugoslaviji namjerno prešućivalo. Dan mladosti bio je samo jedan od onih dana koji je stvoren kako bi promidžba mogla odraditi svoj dio posla na slavu “velikom” maršalu.

Svaki državni blagdan bivše Jugoslavije bio je podređen Titu, od Dana Republike, 29. studenoga, do Dana borca, pa čak i Međunarodnog Dana žena, 8. ožujka.

(Ne)djela govore o njegovom načinu vladanja

Stvorena je atmosfera u kojoj partija može pogriješiti, ali vođa ne, što se najbolje vidjelo tijekom obračuna Tito-Ranković, 1966. godine. Pritom se zaboravilo da je zapravo Tito stvorio Rankovića i njemu dao zloglasne jugoslavenske tajne službe u ruke, najprije OZNU, a onda i UDB-u, a ne obrnuto.

Čitav je niz primjera koji dokazuju da se u Jugoslaviji ništa nije događalo, a da o tome presudnu riječ nije dao Josip Broz. Obračun s hrvatskim proljećem, prije toga Goli otok, a još prije svega toga, odmah nakon Drugog svjetskog rata, pokolj na Bleiburgu, zapravo su najbolja svjedočanstva o karakteru vladavine Josipa Broza Tita koga neki i danas slave kao velikog lidera i vizionara.

Spomenuli smo na početku činjenicu da u Hrvatskoj nema istinske volje za pravom transformacijom u istinsko demokratsko društvo. Ne treba veći dokaz našoj tvrdnji od činjenice da usred glavnog grada države članice Europske unije i NATO- pakta najljepši trg nosi ime maršala Tita, a logičan postupak uklanjanja njegove biste s Pantovčaka doživio je kritike u određenom dijelu medija.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/nema-demokrati ... e-prisutan

[EdgarFranjul]

Josipović raspalio po ‘desnim’ portalima pa kao Goebbels zaključio: Ponovi tisuću puta laž pa će postati istina!


Autor: Marcel Holjevac
Četvrtak, 07. Svibanj 2015. u 22:46

U kolumni na autografu, portalu na koji se Josipović preselio nakon odlaska s Pantovčaka, Josipović se ponovo očešao o 'dnevno' pa je neki red i da se mi očešemo o njega. Čitav tekste je zapravo klasična zamjena teza, gdje se zlo diktature i totalitarizma želi prikazati kao univerzalno dobro 'antifašizma'.

“Dan pobjede? Čije pobjede”, naslovio je bivši predsjednik broj dva svoju novu kolumnu. Radi se jasno o proslavi pobjede u Drugom svjetskom ratu. Odgovor na sam naslov nije teško dati. U zapadnom svijetu, pobijedila je sloboda i demokracija. U Hrvatskoj, očito, nije. Zadnji čin tog rata u Europi odigrao se 1989., padom Berlinskog zida i “antifašizma”, a u Hrvatskoj 1995. padom Knina, no Berlinski zid izgleda i dalje postoji u nekim glavama koje ne mogu shvatiti da poraz Njemačke u Drugom svjetskom ratu nije svim narodima donio slobodu i demokraciju. Neki su je morali čekati još desetljećima. Postoji jedan drugi rat koji je to donio Hrvatima, nedavni, ali one koji su to izvojevali se danas u Hrvatskoj tretira kao neprijatelje.

Zašto se uopće Josipović, pa i dio medija u Hrvatskoj stalno vraća na taj nesretni Drugi svjetski rat? Pa, to je onaj u kom su oni pobijedili, bar u Jugoslaviji. Domovinski je onaj u kom smo mi pobijedili, a oni su ga izgubili. Ivo Josipović u svojoj kolumni opisuje “alternativnu prošlost”, a nas svrstava u “društvo-baštinik fašističkih i nacističkih vrijednosti”. To su očito sve one vrijednoti koje nisu komunističke i “antifašističke”. Valjda je i sam Tito bio baštinik tih nacističkih vrijednosti, jer ga se prvi među antifašistima, Koba, odrekao i prisilio ga da potraži pomoć pod američkim skutima, bar nakratko, da bi se kasnije pod Hruščovom lesi vratio kući, suočen s prijetnjom uvođenja demokracije na kojoj su inzistirali Amerikanci u zamjenu za svoju zaštitu. Uglavnom, Josipović u tom tekstu nakon opisa “alternativne povijesti” kaže:

“Vratimo se stvarnosti. U Hrvatskoj je na djelu opasna revizija povijesti. Upravo zato sedamdeset godina pobjede svijeta nad fašizmom dočekajmo kao veliki dan svjetske i naše povijesti!

Dan pobjede nad fašizmom dan je pobjede dobra nad zlom, čovječnosti nad neljudskosti, slobode nad tiranijom i ropstvom. Danas bi stvarno trebalo biti svejedno kome je otac ili djed bio partizan, kome ustaša. To bi bilo tako kad bi dominantno prihvatili tezu kako je prošlo dovoljno vremena od Drugog svjetskog rata da možemo s pijetetom staviti cvijet na grob svake žrtve, da možemo osuditi svaki zločin.

Ali, i jasno i nedvojbeno reći da je bilo dobro biti na strani antifašizma i da je otići u partizane bio pravi put, otići u ustaše krivi. Moćne snage ovog društva to ne dopuštaju.”

Prvo, istina je da je u Hrvatskoj na djelu opasna revizija povijesti. Ali upravo je on na čelu te revizije. To je revizija povijesti koja kaže da je Hrvatska slobodu izvojevala u Drugom svjetskom ratu. A od kog smo se vraga onda oslobađali devedesete ako smo već bili slobodni i imali demokraciju? Reviziju povijesti u ovoj državi provode upravo mas mediji koji jednog notornog diktatora pokušavaju prezentirati kao velikana demokracije, reviziju povijesti provode oni koji Domovinski rat krste građanskim, oni koji svim silama pokušavaju spriječiti suđenje u Munchenu koje bi moglo otkriti neke povijesne činjenice o nedemokratskom, antidemokratskom, i nehumanom karakteru “antifašističkog” režima. “Danas, kada u Hrvatskoj jačaju snage koje žele reviziju povijesti, koje od dobra žele napraviti zlo, a od zla dobro, više nego ikada moramo inzistirati da se povijesna istina o antifašizmu sačuva”, kaže Josipović. Koja bi to revizija povijesti bila? Tko to tvrdi da su nacisti bili dobri dečki? Istina je međutim da u Hrvatskoj postoji ‘ustašonostalgija’ uglavnom na folklornoj razini, no zato jugonostalgija i nostalgija za diktatorom postoje na političkoj i institucionalnoj razini! Zapravo, radi se o tipičnoj taktici izvrtanja pile naopako, odnosno distrakcije sa stvarnog problema. A stvarni je problem taj što postoji mnogo onih koji tvrde da su komunisti bili dobri dečki, poput njega: “Hrvatski su antifašisti u Narodnooslobodilačkoj borbi, nasuprot kvislinškoj NDH i ustaštvu, osvjetlali obraz hrvatskog naroda koji je zajedno sa Srbima, Slovencima, Bošnjacima i ostalim narodima ustao protiv zla i pobijedio ga. Trebamo biti ponosni na naše partizane i sve one koji su im pomagali, ponosni na domoljublje i slobodarstvo koje su pokazali”, kaže on.

Pobijedili zlo? To što je Hitler bio loš dečko, a Staljin se borio na suprotnoj strani od njega, zajedno sa svojim najvećim (do 1948) štovateljem i najradikalnijim učenikom Titom, ne znači da je ovaj drugi bio nužno dobar dečko. To što NDH nije bila demokratska zemlja, ne znači da je SFRJ koja ju je naslijedila bila. To što NDH u stvarnosti nije bila neovisna, ne znači da je Hrvatska bila neovisna u SFRJ. I to što su se partizani borili na strani saveznika, ne znači da su se borili nužno iz domoljublja i slobodarskih poriva, jer povijest, nerevidirana, kaže da se Tito borio prije svega za vlast i uvođenje komunističke diktature. Da je otići u ustaše bio krivi put, nije naročito sporno. Da je otići u partizane bio pravi put je pak prilično sporno, jer oni nisu donijeli Hrvatskoj slobodu, tek novu okupaciju i novu diktaturu s drugim predznakom. Međutim, Josipović ovdje suptilno podmeće logiku “ili mi ili oni”, odnosno “tko nije s nama, “antifašistima”, taj je protiv nas”. A upravo je “tko nije s nama taj je protiv nas” temelj fašističke prakse! I uostalom svakog totalitarizma.

“Lako možemo zamisliti kako bi danas izgledala Hrvatska da su pred 70 godina pobijedili fašisti, a ne antifašisti”, kaže Josipović. “Zapravo, nama je puno lakše zamisliti kako bi to izgledalo nego nekom Nijemcu, Britancu ili Francuzu. Zašto? Zato jer i danas, u državi koja je Ustavom definirana kao baštinica antifašizma, kao da slike iz rečenog filma žive u stvarnosti.” Ta izjava zapravo dokazuje da “fašisti” i “antifašisti” i nisu tako različiti, naime upravo je ministar nacističke propagande Goebbels izrekao onu čuvenu rečenicu maksimu da tisuću puta ponovljena laž postaje istina. Pa se tako tisućiti put ponavlja laž kako je Hrvatska “Ustavom definirana kao baštinica antifašizma”. U Ustavu to nigdje ne piše, naravno, jer u Ustavu postoji samo jedna ideološka odrednica Hrvatske države. A ona spominje “odbacivanje komunističkog sustava”. Kako bi neustavno bilo prizivati komunizam, pa se on mimikrijski prezentira kao “antifašizam”. A između spominjanja odluka ZAVNOH-a kao političkog tijela, dakle vlade tadašnje Hrvatske, i “baštinjenja antifašizma” kao ideologije postoji razlika koju Josipović kao pravnik svakako razumije. Hrvatska je i baštinik starohrvatskih kraljevstava, koja se također spominju u ustavu, pa to ne znači da je baštinik feudalizma i monarhija.

Ako bismo se već igrali Josipovićeve igre alternativne povijesti, nije teško zamisliti Hrvatsku u kojoj nije bilo ‘antifašista’, koju bi poslije rata okupirali / oslobodili Amerikanci ili Englezi, što bi svakako rezultiralo ako ne neovisnošću iste od Jugoslavije, a ono svakako demokracijom i ljudskim pravima te uvođenjem pravne države, a vjerojatno i odsustvom masovnih pogubljenja nakon rata, što zapadni saveznici na svom teritoriju nisu baš tolerirali.

No ja se ne volim baviti spekulacijama i ŠBBKBB pričama, pa više volim pričati o onom što i kako jest, i kako je bilo, a ne o tome što je i kako moglo biti. A nesporno je da za Hrvatsku taj dan pobjede koji se danas slavi, ne znači ono što znači za Rusiju, koja je iz rata izašla kao neovisna, ili za Ameriku, koja je spasila vrijednosti koje je zastupala, poput demokracije.

Zato je njegova tvrdnja da je “Dan pobjede nad fašizmom dan je pobjede dobra nad zlom, čovječnosti nad neljudskosti, slobode nad tiranijom i ropstvom” relativna, jer smo u Hrvatskoj i dalje imali tiraniju, neljudskost, i neslobodu i nakon 1945. I ne, nije svatko kojem je demokracija bliža srcu nego “antifašizam” koji je došao u Hrvatsku sa Staljinovim tenkovima nužno apologet ustaštva i NDH, kako se podmeće. Netko možda i jest, ali većina Hrvata ipak prepoznaje da hrvatska demokracija i sloboda nemaju s “antifašizmom” i Drugim svjetskim ratom baš ništa. Radi se zapravo tek o još jednom pokušaju pisanja “alternativne povijesti Hrvatske”, odnosno omalovažavanju Domovinskog rata, koji je stvarno bio oslobodilačkog karaktera, što bar u Hrvatskoj Drugi svjetski, antifašistički ili ne, nikako nije bio. Ali od strane Josipovića, uz istovremeno optuživanje svih drugih da to rade. Po starom udbaškom obrascu.

Josipović svoj tekst završava konstatacijom: “Svojoj djeci dugujemo pobjedu u toj borbi, pobjedu za istinu o hrvatskom antifašizmu i za vrijednosti koje je iz antifašizma baštinio cijeli progresivni svijet. Zato na kraju ove kolumne, svim ivkošićima, despotima, ljubiteljima Kevinih jama, dnevnim, direktnima, jurčevićima, šeparovićima, tomcima i inima u inat, evo prave, pobjedničke partizanske pjesme!”

Svojoj djeci, jasno, dugujemo istinu, no ta istina je jednostavna, vrijednosti “antifašizma” poput onog Staljinovog nije baštinio nikakav progresivni svijet, on je propao s berlinskim zidom. Djeci dugujemo jednostavnu istinu da je Hrvatska kao demokratska država stvorena “antifašizmu” unatoč, jer na antifašizam se uostalom, baš kao i Josipović, pozivao i Milošević u borbi protiv hrvatske neovisnosti.

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... ati-istina

[EdgarFranjul]

vampirski antifašizam

Sljedbenici jugoslavenskog vampira razoružali Hrvatsku i uveli embargo

I danas slušamo te ostarjele vampire, tzv. antifašiste koji i dalje sa svojim lobotmiziranim mozgovima pjevaju slavu svojem preminulom maršalu. Do neba je sramota to što čine. Tolika bešćutnost prema milijunima

Datum objave: 09.05.2015 | 16:24 Autor: Marko Jurič

Svaki vozač tramvaja mogao je biti na čelu partizanskog pokreta 1945. godine. Ovo jest parafraza poznate izjave Stipe Mesića, ali je i nepobitna istina. Taj partizanski antifašizam bez pomoći Staljina i zapadnih saveznika bio bi najobičnija neslavna avantura.

Tito i njegova vojna genijalnost se očituje kao četiri godine bježanije po bosanskim vrletima sve dok Crvena armija nije pregazila Rumunjsku i Mađarsku, umarširala u Beograd te krenula preko Sremskog fonta prema Zagrebu. Priče o bilo kakvim partizanskim vojnim pobjedama su najobičnije bajke za malu djecu.

Na ovim prostorima za Tita nitko nije znao sve do 1944. godine. Smiješno je slušati partizanske odnosno antifašističke hvalospjeve tom komunističkom kokošaru i bezprizornom zločincu.

Kako se rat bližio kraju, Nijemci i vojska NDH počeli s povlačenjem, tako su i partizani zauzimali nebranjeni prostor. Uostalom u Zagreb su ušli dva dana nakon što su se oružane postrojbe Wermachta i NDH-a povukli. Kakvo oslobođenje, kakve pobjede... Međutim, svoju pravu narav partizanski je pokret pokazao nakon kapitulacije, nakon predaje svojih dojučerašnjih neprijatelja.

Tada je taj pokret pokazao svoje zločinačko lice, koliko je zapravo bijedan, kukavički i sramotan. I danas slušamo te ostarjele vampire, tzv. antifašiste koji i dalje sa svojim lobotmiziranim mozgovima pjevaju slavu svojem preminulom maršalu. Do neba je sramota to što čine. Tolika bešćutnost prema milijunima - ubijenim, mučenim, proganjanim, zatvaranim i opljačkanim. Brojke su toliko grozno velike, a zlodjela toliko odvratna da ne mogu stati ni u kakav civilizacijski kontekst.

Onakvo okrutno, zvjersko ubijanje stotina tisuća ljudi, zarobljenika, civila, klanje i bacanje u šumske jame, zatrpavanje u tenkovske rovove ili zazidavanje živih u stare rudnike ni jednom normalnom čovjeku ne može biti na čast. Ubijati zarobljenike, civile, žene, djecu, svećenike, starce mogu samo najodvratniji ljudski karakteri. Gospodo antifašisti pa zar vas nije sramota to slaviti, to glorificirati?

Zar vam nije muka kada ste sami sa sobom? Čujete li krikove onih koje ste žive zazidali u rudniku u Hudoj Jami ili one koje ste noćima strijeljali u Teznom ili one koje ste žicom vezali i priklane bacali u Jazovku? Čujete li jauke ranjenika iz bolnice Rebro koje ste noću poklali u Maksimirskoj šumi? Kako vas nije sramota dičiti se tim zločinima, tim zvjerstvima? Ubijali ste stotine tisuća bez suda po kratkom postupku. Tjerali ste ljude da u beskrajnim kolonama marširaju u strojevima smrti tisućama kilometara dok nisu padali s nogu od iznemoglosti, a onda ste ih ubijali. Pa jeste li vi normalni?

Tko je bio taj Tito, čovjek koji je imao dozvolu za ubijanje? Tko je bio taj jugoslavenski vampir, ta beogradska lešina koja još živi u bolesnim mozgovima štovatelja sotonističkog kulta 'druga Tita'? Zahvaljujući Staljinu našao se na pobjedničkoj strani.

U državi kojom je zavladao suspendirao je demokraciju i svako je drugačije razmišljanje brutalno kažnjavao. Stvorio je višenacionalnu federaciju sa stalnim međunacionalnim sukobima jer je Srbima omogućio majorizaciju drugih. Genijalno! Stvorio je 'pravednu' socijalnu državu tako što je popljačkao sve imućne ljude, ukrao tvornice, zemlju, iz stanova deložirao pola milijuna ljudi, samo u Zagrebu 50 tisuća. Veličanstveno!

Ekonomija je bila temeljena na Marxovim fantazijama, prošarana Staljinovim i Kardeljevim utopijama i rezultirala zaostalim gospodarstvom koje je preživljavalo zaduživanjem u inozemstvu i od turizma u Hrvatskoj. Briljantno!

Hvali ga se zbog Ustava iz 1974. godine, jer je na tom pravnom temelju stvorena Hrvatska, ali po toj bi se logici neizmjerno više trebalo zahvaliti tzv. ustaškoj emigraciji koja je financirala stvaranje Hrvatske vojske dok su sljedbenici tog jugoslavenskog vampira razoružali Hrvatsku i nametnuli joj embargo na uvoz oružja. Je li ovo izdajnički?

Stalno se spominje Titov sprovod i politički spektakl od 200 državnika koji su bili prisutni, ali kakve je koristi bilo od toga? Uskoro je počela pobuna na Kosovu i Metohiji, nestašice svih vrsta robe, energenata, nezaposlenost, Milošević i na kraju se sve raspalo u krvi. I to je životno djelo, masterpiece, nekakva politička ili državnička genijalnost čime se vi dičite?

Ma molim vas gospodo antifašisti skinite nam se s kičme, sakrijte se u svoje ukradene stanove i grickajte svoje nezaslužene boračke mirovine. Trebate se sramiti svoje prošlosti, ali i zabrinuti se za svoju sadašnjost.

Jer ako u Titu vidite bilo što za slavljenje onda vama ne mogu pomoći povjesničari nego liječnici i to psihijatri.

http://direktno.hr/en/2014/kolumne/1464 ... mbargo.htm

[EdgarFranjul]

Jurčević: Klasić je ubojica za pisaćim stolom, šalje društvu ubilačke poruke

Hrvatskom se upravlja na krajnje kriminalan i razarački način, a u pozadini svih kriza pa i gospodarske leži duhovno vrijednosna kriza

Datum objave: 18.05.2015 | 14:54 Autor: Petra Zahran

"Zapanjujuća je količina neznanja i zlonamjernosti koje su izrečene u emisiji. Čak je i Stanković bio šokiran", komentirao je povjesničar Josip Jurčević za direktno.hr jučerašnji nastup drugog povjesničara Hrvoja Klasića kod Aleksandra Stankovića u emisiji Nedjeljom u dva.


"Kada je riječ o pozdravu 'Za dom', on je postojao u raznim varijantama i svaki totalitarni sustav ga je koristio, jer je to ono što se sviđa narodu. Za dom se učestalo pojavljuje tijekom povijesti, a naročito u 19. stoljeću. Teško je pronaći neku budnicu bez toga, dakle koristi se u svim sferama, od pjesništva do politike. Razumljivo je da su mnoge političke stranke u Hrvatskoj krajem 19. i u 20. stoljeću koristile riječi 'Za dom'. Svatko tko je htio utjecati na javnost je koristio tu riječ, odatle i domobranstvo. Uzmimo za primjer glavno glasilo HSS-a. Ni HDZ ni SDP nemaju moć kakvu je imao HSS u prvoj Jugoslaviji i Antun Radić nije slučajno odabrao riječ Dom kao naziv list, osvajajući time puk. Ustaški pokret koristio je niz tradicijske baštine kao i Komunistička partija. Ustaški režim koristio je cijelu abecedu, najbolje bi onda bilo da Hrvati ne govore niti ne pišu", komentirao je Jurčević jučerašnje navode Klasića kako "Za dom spremni" nije starohrvatski već isključivo ustaški pozdrav.

Smatra kako je sve izrečeno u emisiji usmjereno na kompromitaciju Domovinskog rata, jer je 'Za dom spremni' korišten u najžešćem razdoblju 1991. godine.


"S pečatom RH i institucija pozdrav 'Za dom' je korišten u Domovinskom ratu bez ustaškog konteksta. Kao i krunica, to je bilo spontano, bez političke konotacije. Uvijek je ta riječ živjela u hrvatskom puku. Glavni cilj u ovoj emisiji je kompromitirati samostalnu hrvatsku državu koja je demokratska. Jugokomunističkom tezom iz 1941. i 1991. godine pokušava se kompromitirati Hrvatska, spajanjem s totalitarnim režimom kakav je bio NDH", ističe Jurčević.

"Naslijeđene strukture iz komunizma i Jugoslavije banaliziraju zločine iz totalitarnog vremena"

Jurčević je istaknuo kako se potvrdila teza najpoznatije filozofkinje koja se bavi totalitarnim režimima Hannah Arendt.

"Glavni problem obnavljanja totalitarizma nisu Tito, Staljin ili Hitler pa čak niti izvršitelji, nego su glavni tzv. ubojice za pisaćim stolom, gdje pripada i Klasić. Takvi poput Klasića, daju intelektualnu potvrdu, pristaju služiti zlu i to najprije kada se zlo događa te ga onda pravdaju višim interesima. Još tragičnije je kada dođe do suočavanja sa zločinima, tvrdi ona, ubojice za pisaćim stolom na vrijeme sele u nove okolnosti i polako relativiziraju zločine i tu je opasnost ljudi poput Klasića. U Hrvatskoj postoje organizirane naslijeđene strukture iz komunizma i Jugoslavije, koje su preuzele moć u svakom obliku. S jedne strane relativiziraju, banaliziraju i opravdavaju zločine iz totalitarnog vremena te simboliku, slijednike i metodologiju stavljaju u položaj da opet izvrše zločine", objasnio je.

Podsjetio je i na tezu političkog aktivista Elie Wiesela, koji je nedavno rekao kako 'onaj tko prešućuje žrtve, taj ih polako ubija'.

"Danas imamo prešućivanje na drugi način. Radilo se o koljačima, a Klasić kao ubojica za pisaćim strojem izriče presude o ljudima. Najveća pogubljenja u Jasenovcu ili Bleiburgu su bila sustavna, masovna i bez sudskih postupka. Vojnici su se vodili na stratišta, primjerice samo u Teznom je poginulo između 15 i 20 tisuća Hrvata. Niti za jednog nisu vođeni popisi, a kamoli da se utvrdi odgovornost. Danas kada vidimo mladog čovjeka, poput Klasića, koji je rođen 70-ih i formira se 90-ih, a posjeduje čvrstu pripadnost ubojicama za pisaćim strojem trebamo se zabrinuti za hrvatsku budućnost. Tu je riječ o javnoj televiziji koja šalje ubilačke poruke i afirmira ubojice za pisaćim stolom. Sam voditelj je smatrao kako su izrečene preradikalne teze koje je pokušao ublažiti. Tita nije proglasio diktatorom, što je neupitna činjenica. Svi su totalitarni režimi bili zločinački i radili masovna pogubljenja čime je kršeno niz prava", tvrdi Jurčević.

"Klasić je prepoznao da je za njegovu karijeru korisno biti dio 'ubilačkog stroja'"

Na temelju svega, ovakve događaje Jurčević smatra tragičnima za hrvatsku budućnost, jer je Hrvatska bogata zemlja.

"Prema procjenama bi trebali biti jedna od najbogatijih zemalja, a mi smo na pragu fizičke gladi i siromaštva. Hrvatskom se upravlja na krajnje kriminalan i razarački način, a u pozadini svih kriza pa i gospodarske leži duhovno vrijednosna kriza. Imamo nakaradnost institucija gdje predsjednik u Haagu svjedoči protiv države (Stjepan Mesić), Josipović blati Hrvatsku u vanjskoj politici, a vlasti pokazuju otvorenu mržnju prema zemlji. Klasić je, kao obrazovan čovjek, svjestan u kojim okolnostima živi i prepoznao je da bi u njegovoj karijeri moglo biti korisno biti dio tog ubilačkog stroja", naveo je Jurčević.

Jurčević tvrdi kako, kada se provodi lustracija, postoje kriteriji sukladni onome što se primjenjivalo u svim bivšim komunističkim država od Njemačke do Srbije.

"Oni su civilizacijski, a ne revanšistički. Ne pita se koga će lustracija zahvatiti. Napravi se civilizirani kriterij i koga god zahvati. Bitni su kriteriji. Nevažno je ime i prezime, a uostalom jedan znanstvenik ne može u prvi mah reći koga će zahvatiti.

Lustracija je potrebna društvu. Tko god je bio kompromitiran u totalitarizmu ne može biti djelatnik kojeg će plaćati porezni obveznici", zaključio je Jurčević komentarom na jučerašnju Klasićevu izjavu kako se prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman u lustraciji ne bi dobro proveo.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/15237 ... poruke.htm

[EdgarFranjul]

KOJE SU TO POLITIČKE VRIJEDNOSTI UGROŽENE?

Željko Cvrtila: Tužeći Ružu Tomašić Pupovac priznaje da je četnik?

Tužeći gospođu Tomašić predsjedniku EU parlamenta za tobožnju etničku netoleranciju, Pupovac samo nastavlja niz stvarne etničke netolerancije kojom cjelokupnu srpsku zajednicu u Hrvatskoj drži taocem svog politikantstva.

U kojemu dijelu predmetne izjave Pupovac prepoznaje sebe pa se našao prozvanim? Većinski dio srpske nacionalne manjine Hrvatsku smatra svojom državom, prihvaća njene zakone i nacionalne vrijednosti, mirno u njoj živi i svojim radom doprinosi zajednici. Oni se nisu prepoznali u izjavi gospođe Tomašić niti se ta izjava odnosila na njih.

No postoje i oni koji Hrvatsku nikad nisu priznali niti će ju ikada priznati osim kao dio Velike Srbije, oni koji su na Hrvatsku izvršili oružanu agresiju, pobili na desetke tisuća Hrvata i devastirali dvije trećine hrvatskog teritorija. Usprkos tomu hrvatska država amnestirala ih je, omogućila im prava kakva nema niti jedna druga nacionalna manjina u Europi, jamči im kulturnu autonomiju i zastupnike u državnom parlamentu a oni su i dalje ugroženi i dalje potiču nacionalnu netrpeljivost koristeći sve češće retoriku kojom su prije 25 godina izazvali krvoproliće. Reakcijom na izjavu gospođe Tomašić Milorad Pupovac jasno je dao do znanja u kojem dijelu srpske nacionalne manjine pripada.

Pupovac se u svojoj tužbi poziva na temeljne europske političke vrijednosti, a koja su kao u Hrvatskoj ugrožena, ali propušta napomenuti svoju ulogu u kršenju istih tih vrijednosti.

Jedna od temeljenih političkih vrijednosti Europske unije osuda je svih totalitarnih režima, pa se primjerice proslava navodnog ustanka u Srbu pod komunističkim simbolima nikako ne uklapa u njih.

Pupovcu to očito nije problem isto kao što mu nije problem okupljanje na sličnim ideološki obojenim obljetnicama, na kojima aktivno sudjeluje držeći vatrene govore kojima u pravilu vrijeđa nacionalne osjećaje hrvatskog naroda. Okupljanja pod četničkim znakovljem koja su sve češća na teritoriju RH također ne smetaju ovom gorljivom antifašistu iako su se četnici u 2. svjetskom ratu borili na strani fašista.

Sličnim optužbama dotični se obrušio i na predsjednicu RH zbog isticanja državnih i nacionalnih simbola iako isti također spadaju u političke vrijednosti, ne samo Europske unije nego cijelog demokratskog svijeta. Treba li se Hrvatska odreći svoje kulturne i povijesne baštine kako bi se Pupovac osjećao sigurno?

Postoji li uopće država na svijetu koja svoje nacionalne simbole ističe sa strahom da se neki Pupovac ne uvrijedi?

Okupljanje predstavnika drugih nacionalnih manjina i potpisivanje nekakve deklaracije o nesnošljivosti kap je koja prelijeva čašu svake tolerancije i ozbiljno prekoračenje demokratskih okvira. Popustljivom politikom prema nacionalnim manjinama hrvatska država svoje većinsko stanovništvo dovodi do statusa građana drugog reda kakvog su imali za vrijeme komunističke diktature u bivšoj Jugoslaviji.

Krajnje je vrijeme da se Hrvatska odmakne od ideologije jugoslavenstva i uistinu se pridruži demokratskim državama koje na prvom mjestu imaju razvijenu nacionalnu svijest kao temeljnog preduvjeta nacionalnog prosperiteta. Oni kojima smeta hrvatska nacionalna država i koji svojim propalim ideologijama podrivaju njene temelje, slobodno neka potraže neku drugu državu neovisno jesu li Hrvati ili pripadaju nekoj nacionalnoj manjini.

Mr. Željko Cvrtila, istaknuti je hrvatski stručnjak s područja kriminalistike i predsjednik Akcije za bolju Hrvatsku.

Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/zeljko-cvrtila ... -je-cetnik

[EdgarFranjul]

Zašto su Sarajlije zapamtile tko su agresori, a Hrvati zaboravili

Usred Zagreba tiskaju se srpske Novosti koje o državnom novcu u svakom broju sočno pljuju po svemu hrvatskom. Abolirani četnici su postali državni činovnici, policajci, političari.

Datum objave: 07.06.2015 | 18:23 Autor: Marko Jurič

U Sarajevu se dogodio incident. Petorica srpskih bajkera došlo je na Baš-čaršiju na ćevape. Jedan od njih imao je majicu s natpisom ili grbom Srbije i to je bio dovoljan okidač da se uskoro, u svega nekoliko trenutaka, tridesetak prolaznika obruši na te srpske bajkere.

Brutalno su ih prebili i bajkeri su završili u bolnici. Sarajlijama su očito Srbi ostali u bolnom i živom pamćenju kao agresori koji su ih tri godine držali u opsadi i jednog po jednog ubijali. Sarajlije pamte i to toliko i tako da ih nije bilo briga jesu li ti bajkeri sudjelovali u tim zlodjelima. Ne, Sarajlijama je bilo dovoljno to što je jedan imao majicu s nekakvim natpisom tipa 'ovo je Srbija', grbom ili tako nešto.

E sad slijedi pitanje: Možete li zamisliti takav slijed događaja u Zagrebu ili u nekom hrvatskom gradu koji je srpsku agresiju osjetio jednako bolno kao Sarajevo? A ima takvih gradova u Hrvatskoj i previše. Mislim da ne možete zamisliti.

Taj događaj je ono što se zove zakon linča. Civilizacijski, kršćanski ili ljudski neprihvatljivo. Međutim, taj događaj pokazuje jednu drugu osobinu, a to je da ljudi u Sarajevu ne zaboravljaju svoje žrtve i patnje koje su proživjeli. U njima živi agresija prema bilo kome tko bi pokušao oskvrnuti te žrtve, tu patnju. Ta agresija dolazi zbog poštivanja tih žrtava, ali i ono najvažnije, zbog poštivanja vlastitog identiteta. Stoga ponavljam pitanje: Je li tako nešto moguće u Zagrebu ili bilo gdje u Hrvatskoj?

Dobro. Sigurno će netko reći da to što su Sarajlije učinili srpskim bajkerima nije nešto s čime bi se trebali mjeriti. I nije. Čovjek se treba znati i moći kontrolirati, ne podlijegati žudnji za osvetom i posegnuti za zakonom linča, čak i ako doživi neku gestu ili poruku kao provokaciju i uvredu. To je, uostalom doseg, standard civilizacijskog postojanja kojem treba težiti.

Međutim, za nas u Hrvatskoj u ovom je slučaju zanimljivo promotriti emocije koje su se kod tih Sarajlija tako jasno, jedinstveno i snažno pojavile. Emocije ponosa i štovanja vlastitog identiteta koji su ti ili, vjerojatnije, neki drugi Srbi pokušali zatrti krajnje brutalno prije dvadesetak godina ne birajući sredstva i metode. Ta emocija se zove nacionalni ponos, ljubav prema svojem identitetu i prema svemu što su ti ljudi propatili i krvlju platili jer se nisu htjeli pokoriti srpskim političkim konceptima Bosne i Hercegovine.

Ista je situacija i u Hrvatskoj. I ovdje je srpski demon rata i porobljavanja slavio svoj koljački i rušilački pir. Zašto onda u Hrvatskoj takve emocije postale rijetkost. Zapravo, postale su nepoželjne, uskoro, možda i zabranjene. U Hrvatskoj se sa svih strana nameće nešto što je zapravo silovanje suživota, silovanje zaborava da se nedavno dogodio strašni rat u kojem su pobunjeni Srbi i oni koji su marširali iz Srbije napali Hrvate i ubijali ih gdje su stigli. Zar se to smije zaboraviti i govoriti o nekakvim nedefiniranim agresorima koji kao da su došli iz svemira pa su nas 'bre zavadili', ali su otišli pa sad mi opet možemo mirno živjeti u suživotu?

Problem su ti neki fašisti, ekstremisti, desničari koji to tako ne vide. Zato se već petnaest godina prosječnog hrvatskog čovjeka tuče po glavi s raznim fobijama od ovoga ili onoga, optužuje ga se da je mrzitelj drugih, genocidan, da u srcu nosi nekakvu monstruoznu zmiju koja samo čeka pravi čas da se oslobodi i otpočne svoj koljački pir. To silovanje suživota kroz prevarantsku formulu tzv. pozitivne diskriminacije nameće se u svim segmentima države. Stvarna posljedica toga jest izravno i bezobrazno diskriminiranje Hrvata u državi Hrvatskoj. Sustavno se gaze svetinje hrvatskog naroda. Domovinski rat i sve vrijednosti te hrvatske borbe za slobodu zgažene su, ismijane, kriminalizirane, osramoćene. U biti sije se upravo ono što se tobože pokušava iskorijeniti.

Običan Hrvatski čovjek se povukao u sebe. Preplašen je i bježi od te političke, medijske i gospodarske mašinerije koja nemilosrdno guta sve pred sobom. Jer tko joj se ne pokloni biva uništen. Sustav ga izopćuje i baca u bijedu preživljavanja.

U Zagrebu, u Hrvatskoj gotovo svakodnevno događaju se daleko strašnije provokacije od te sarajevske i ništa se ne događa. Usred Zagreba tiskaju se srpske Novosti koje o državnom novcu u svakom broju sočno pljuju po svemu hrvatskom. Abolirani četnici su postali državni činovnici, policajci, političari. Na Gornjem Gradu policija grubo sabijaju branitelje i invalide u crkvu. U Petrinji se održava festival 'ojkače' s gostima i publikom koji su u dobrom dijelu ojkali kao agresori u Martićevoj miliciji. U Ludbregu, u tv emisiji 'Lijepom našom' nastupa pjevač četničkih pjesama Miroslav Ilić i publika ga dočeka uz pljesak. Po Vukovaru i Borovu selu na svakoj prigodi 'narodnog veselja' defiliraju kolone srpskih troprstaša uz zvukove njihovih ratničkih pjesama. U Zagrebu branitelje i stopostotne invalide dolaze bezobrazno vrijeđati i provocirati nekakvi protuprosvjednici… Mogli bi ovaj niz nastaviti do Titovog imendana.

Na zapadu, kojem stremimo, s kojim se uspoređujemo nema protesta u kojem se ne dogodi tučnjava s policijom i to onako temeljito. U Hrvatskoj prosvjednici dižu ruku na sebe, spaljuju se, prijete bacanjem s krovova državnih institucija. U 230 dana prosvjeda hrvatskih branitelja u Savskoj nije zabilježen ni jedan sukob. Čak ni kad je policija krenula na njih. Kako sve to razumjeti? Hrvate se naziva fašistima pa gdje su ti fašisti i kako to da mirno gledaju na sve ove provokacije i uvrede? Piše hrvatski emigrant Dinko Dedić: 'Što više, ovako mlakim reakcijama na neke zaista provokativne izazove, Hrvati se ponašaju kao janjci, čak bi mogao reći, previše miroljubivo na vlastitu štetu. Kako to da antifašistički Srbi, kad im se ne sviđa, svoga predsjednika vlade ubiju na ulici a hrvatski fašisti kad su najviše ogorčeni veleizdajničkim ponašanjem svoga predsjednika vlade, crtaju karikature. Tko će se tu snaći?'

Zaista, kako se snaći u ovom hrvatskom apsurdu društvene logike i onih socioloških silnica koje pokreću ljude, mase na činjenje nekih djela kao što bi bilo ne dozvoliti pljuvanje po vlastitom obrazu? U Hrvatskoj se svi povlače, nema agresije, nema nikakvih obračuna. Svih ovih petnaest godina odnarođenih vlasti, nije čak ni jedno jedino jaje ili trula rajčica poletjela u pravcu tih provokatora ili zgrada u kojima stoluju. Čudno je to. Kao da je nad hrvatskim narodom izvršena nekakva kolektivna lobotomija, nekakva šok terapija koja pretvara ljude u ovce, u nekakve uspavane zombije bez emocija. Kao da je cijeli narod obolio od PTSP-a pa sad u osami i diskreciji nekih svojih intimnih grupnih terapija sve ovo prepričava. Šapćući, da ga slučajno netko ne prijavi.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/16717 ... ravili.htm

[EdgarFranjul]

13.06.2015
Kukasti križ- ‘udbina’ provokacija da se uništi nacionalni naboj navijača, kao što mediji uništavaju branitelje

Kukasti križevi na igralištu… pa ovo je grozna zemlja netko bi pomislio… i onda krene; Dežulović, Malić, Butković, Jergović, Tomić…uvijek ista ekipa. Kao i portal Index. Zanimljivo. Previše slučajnosti. No krenimo redom…

Index u prvim minutama susreta objavljuje priču o kukastom križu. Iskreno ga teško i sad primjećujem, za razliku od njih. Izuzetno teško je uočljivo. Prema tome, oni su to znali puno prije. Informacija iz prve ruke, medij koji mrzi Hrvatsku i onaj koji je to napravio mrzi Hrvatsku. Slučajno?

Kako su raspoloženi prema braniteljima? Sa mržnjom. Baš kao i ovi navedeni. I baš takvi to uvijek primjećuju. Kako predstavljaju zemlju? Kao leglo nacista. O Srbiji šute. U Srbiji pale naše automobile, četnici su antifašisti, a zločinci na vlasti…o tome ne pišu. Kojem Hrvatu je ova situacija dobra? Izdajniku.

Netko je napravio na terenu kukasti križ… znači ušao na teren, nevidljiv, potrudio se to napraviti i nestao. Batman? Cat woman? I sada sve novine prenose situaciju, baš kao u Milanu. Zanimljivo. Dva puta sramota i dva puta sa Talijanima. Pomno biran trenutak. Slučajno? Nimalo. Odrađeno u oba trenutka da bi Hrvatska stradala. Zgadila se svima, kao nacistička tvorevina. Gdje su nacisti? Oprostite imamo samo puno partizanskih ubojica. I sad su prokazani. I što se događa? Medijske zmije okolo pljuju po svojoj zemlji. Zmijetine. Dok partizanske ubojice otkrivamo.

Ovo je bila smišljena akcija protiv zemlje. Prazan stadion je trebalo zgaditi. Nije bilo krivaca. Navijača.

Što se sustavno čini u državi? Tjera navijače sa stadiona. Oni su uvijek najopasniji u nemirima jer imaju jaki nacionalni naboj. Što bi se dogodilo na Mrkovu trgu da su bili Torcida i Bad Blue boys? Oni su otjerani sa stadiona. Nema ih. Tko ih najviše sotonizira? Tko prijavljuje u nogometnu organizaciju Hrvatsku? Srbin iz Rijeke. Zoran Stevanović.


I dok u klubovima dobro žive, bez navijača, razara se nacionalno tkivo. Sa naših stadiona Mamić i ekipa su otjerali navijače. Pa kada su navijači ujedinjeni oko reprezentacije, manja ekipa namjerno radi izgrede, kako bi se smišljeno uništilo bilo kakvo ujedinjenje.


Slučajno? Nimalo. I koga država uništava ? Branitelje i navijače. Najjače nacionalno grotlo. Namjerno smišljeno da se uništi nacionalni naboj. Mediji gade zemlju. Političari svjesno kradu. I gle čuda svuda neki Srbin kao moralista. Jovanović, Peđa Grbin, Stevanović, pola vlade, miss Opačić…branitelje progoni Savo Štrbac, a na televiziji širi priču Zoran Šprjac pravim imenom Jovanović. Slučajno? Ma ne kažu bez veze;”samo sloga Srbe spašava”…

Igor Drenjančević

http://hop.hr/kukasti-kriz-udbina-provo ... ranitelje/