PETA KOLONA U HRVATSKOJ

[EdgarFranjul]

Josipović 2011.: 'Pravo na miran prosvjed je temelj demokracije', 2014.: 'to se ne smije tolerirati'

Autor: Marcel Holjevac
Datum: petak, 20. ožujka 2015. u 20:51

Ivo Josipović je za 180 stupnjeva promijenio svoje stavove o prosvjedima protiv vlasti u zadnje četiri godine. I ne samo to, nego podvaljuje da su hrvatski i srpski jedan jezik.

"Pada Vlada" pjevaju talentirani Bajaga i instruktori. Da ne pjevaju na mnogima od njih omraženoj ekavici, s njima bi sigurno vrlo rado zapjevali i šatoraši iz Savske", piše Ivo Josipović u svojoj kolumni na jednom od portala na kom se inače okupljaju njegovi fanovi.

Radi se o portalu za koji pišu perjanice lijeve inteligencije u Jug.. Hrvata, poput Drage Zvonimira Carlosa (i Gonzales i Martinez) Pilsela, Ante Tomića, Pofuka, i svih ostalih kojima je Šuvar bio previše desno.

Ivo Josipović je ponovo pokazao zavidnu dozu licemjerja, ali i (namjernog) neznanja. Ljudi često ne znaju ono što ne žele znati, ili se prave da ne znaju. Kao pravnik, međutim, Ivo Josipović zacijelo zna da u pravu važi pravilo da se kršenje zakona ne može pravdati njihovim nepoznavanjem, što važi još od rimskog prava. A kažu i da tko se dugo pravi blesav, može lako takav i ostati.

Licemjerje se očituje u tome što je Ivo Josipović rekao: "Zazivanje smjene vlasti na ulici, što riječju, što mišlju, što djelom, prešlo je granicu koju demokratsko društvo može i smije tolerirati. Ne zato što šatoraši protestiraju protiv Vlade, već zato što to čine na način koji je pljuvanje u lice pravnoj i demokratskoj državi, svemu onome za što su se prije dvadeset i više godina borili. Na to, bez obzira na svoju borbu i žrtvu, nemaju pravo."

Koja je to granica koju su prešli? Niti jedna! Jer kad je tristo nasilnika sat vremena kamenovalo policiju na Markovom trgu, kad se palilo zastave EU, dolazilo svaki dan "Jaci" pod prozore ne onako kako su branitelji došli Josipoviću, tražeći razgovor, nego uz otvorenu prijetnju nasiljem, kad se palilo i rušilo po gradu, i kad se ultimativno tražila smjena vlasti na ulici - što branitelji, nota bene, ne traže! - Josipović je rekao: "Prosvjedi su legitimni i uvijek treba slušati one koji prosvjeduju." A u izjavi za Jutarnji je još i rekao: "Pravo na mira protest je ustavno pravo, temelj demokracije. Očito, dio hrvatskih građana želi danas javno izraziti svoje nezadovoljstvo ekonomskim i općeruštvenim stanjem. Razloge zaista nije teško prepoznati". I još je dodao: "Bez obzira na to što je dio prosvjeda bio nasilan, ne vjerujem da nasilnici mogu preuzeti vodstvo".

Ovo je miran prosvjed, za razliku od onog iz 2011., iako se Ivo svojski u svom tekstu trudi u agitpropovskoj maniri dokazati kako nam branitelji kidišu na tekovine revolucije, penetriraju u birokraciju, ruše ne samo vlast nego i samu demokraciju!


Ali o onom prosvjedu je govorio sve najbolje, iako prosvjed nije bio niti miran, niti demokratski, niti je naravno bio prijavljen. Ustavni sud je tada presudio da neprijavljivanje prosvjeda ne može biti razlogom da ga se zabrani ili spriječi, što je ovih dana potvrdio i ministar Ostojić, jedan od rijetkih u ovoj vladi koji zaslužuje (umjerene) pohvale jer se ako ništa drugo drži zakona i ustava! I zato je pod udarom kritika onih koji bi da krene pendercima na vojne invalide - zbog toga što su neprijavljivanjem prosvjeda počinili komunalni prekršaj u rangu neplaćanja parkirne karte ili neprijavljivanja boravišta (a svi znamo da vam nitko ne smije zaplijeniti auto zbog toga, niti vas iseliti iz stana, zar ne.) No ni to Josipoviću ne odgovara: "kao što jedan od brojnih kritičara postupanja vlasti prema šatoraškoj kvazidemokraciji ističe, zaista se ne zna tko je pravi, ne samo nominalni šef policije", piše on, posve na tragu spinova priučenih trolova po internetu. U stvari, taj "istaknuti kritičar" je Marijana Mirt, polupismena prostakuša posve po mjeri Ive Josipovića, koji se voli orkužiti najgorim šljamom kako bi sam djelovao kulturnije među svim tim Lepejicama, Njec Hranjecima i Ercegima.

Danas Ivo Josipović govori posve suprotno nego kad su prosvjednici koje je i sam preko svojih bliskih suradnika koji su bili među vođama prosvjeda poticali. Onda je govorio kako svatko ima pravo prosvjedovati i tražiti smjenu vlade na ulici, pa i nasilno: danas kaže da branitelji nemaju pravo prosvjedovati i tražiti smjenu jednog ministra u vladi, i to nenasilno! I to argumentira poput zadnjeg polupismenog primitivca, što on zacijelo nije: "Svakome tko je želio prepoznati tko su kolovođe nelegalnog šatorovanja bilo je za to dovoljno pogledati tek prvo tv izvješće o čardaku podignutom nelegalno, na javnom prostoru, uz korištenje struje i druge infrastrukture državne vlasti koju žele srušiti." Pa pošaljite im račun za struju, ako je struja problem! Ali ne bih rekao da je to problem! Tko su kolovođe je uostalom u ovom slučaju posve jasno, dok on pak nikad nije imao pravo "outati se" kao kolovođa prosvjeda kojima je svrha bila ne tek srušiti jednu ne naročito uspješnu vladu, ali svakako ne goru od ove, već prije svega spriječiti samostalan ulazak Hrvatske u EU!

Danas Josipović piše: "Otvorena srca, bili smo spremni pomoći da se kroz institucije riješe problemi kojih ima. Zvali smo prosvjednike da odu kućama i ne izlažu svoje zdravlje i živote tada nepovoljnim vremenskim i drugim uvjetima. Tim prije, što je smrt već bila uzela svoj danak.

Ali, brzo se vidjelo da su problemi branitelja samo povod za prosvjede s duboko političkom, stranačkom platformom. Da nisam bio tamo, uvijek bih se pitao jesam li učinio sve što je bilo moguće da se opasne tenzije u društvu smire.

Međutim, jasno je, stvaranje tenzija, zapravo je glavni cilj šatoraša.

Mržnja prema političkim oponentima se maskirala u domoljublje i zaštitu braniteljskih prava, ulični pučizam se ogrnuo plaštom navodno demokratskog prosvjeda".

To je čisto izvrtanje: stvaranje tenzija je zapravo cilj onih koji pokušavaju šatoraše ukloniti, koji umjetno pokušavaju stvoriti sukob između "branitelja i građana" (branitelji valjda nisu građani, nego seljaci, ili što). A je li njihova platforma stranačka je nebitno, kao što je uostalom bilo nebitno i 2011. Naime oporba isto tako ima pravo na organiziranje prosvjeda, pa i protiv vlasti, pa i tražiti smjenu ministra.

Ono što danas Josipović govori je miljama daleko i posve suprotno od svega što je govorio pred 4 godine. No meni je zapelo za oko nešto drugo: patetika kojom se sugerira da branitelji "mrzedu Srbe" (što bi stvarno bio strašan grijeh, jer su valjda ratovali protiv Kineza). "Da ne pjevaju na mnogima od njih omraženoj ekavici, s njima bi sigurno vrlo rado zapjevali i šatoraši iz Savske", kaže Ivo Josipović. To je vrlo lukava podvala, fantastičan spin.

Naime Bajaga ne pjeva na ekavici, koja je jedno od narječja hrvatskog jezika, nego na srpskom jeziku. To su dvije posve različite stvari. Ekavicom govore i Zagorci. Ali ne govore srpskim! Otac domovine, Ante Starčević, je cijelog života pisao ekavicom. Iako je bio Ličanin i izvorno ikavac, Starčević je bio za ekavicu, jer je bio veliki protivnik Vuka Karadžića, koji je upravo preko jezika pokušavao dokazati da su Hrvati "pokatoličeni Srbi", što je uostalom politički cilj svih koji tvrde da je to "jedan jezik s dva pisma" (što je besmislica, jer pismo je dio definicije književnog jezika).

Vuk Karadžić, otac velikosrpstva, svoja je stanovišta izložio u "Kovčežiću za istoriju, jezik i običaje Srba sva tri zakona iz 1849. godine - prvo, "Ako neće Hrvati da su Srbi, oni nemaju nikakvog narodnog imena" drugo, "štokavci makar koje vjere bili i gdje stanovali mogu se po pravdi nazvati Srbima" i treće, "Srbi svi i svuda". Starčević je uzvratio braneći hrvatstvo hrvatskoga jezika. Starčević je naime bio za ekavicu, budući se Vuk Karadžić zalagao za jekavicu kao zajednički standard Hrvata i Srba (koji u BiH i Hrvatskoj govore jekavski, a među Srbe je, uostalom, ubrajao i Crnogorce, koji su naglašeni "ijekavci") što su preko tzv. "hrvatskih vukovaca" prihvatili samo Hrvati. Starčević se htio tome usprotiviti i uvesti u hrvatski jezik ekavicu, što je govor Hrvata kajkavaca i dijela čakavaca, kako bi se hrvatski jezik razlikovao od srpskoga, za koji se u danom trenutku činilo da će u potpunosti preuzeti jekavicu.

Dakle, radi se o još jednoj suptilnoj podvali profinjenog gospodina koji je ispod kože sve drugo samo ne ono za što se predstavlja. I to podvali na tragu velikosrpstva. Podvali koja kaže da se tu radi o nekakvoj "ekavici i ijekavici", iako i Srbi i Hrvati imaju oba ta narječja, podvali koja nas opet trpa pod "isti jezik s dva imena", podvali koja je temelj svih velikorspskih posezanja za Hrvatskom od Vuka pa do "Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskog književnog jezika" zbog koje su brojni Hrvati robijali ne još tako davno. Ako je i od Josipovića, previše je!

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... irati.html

[EdgarFranjul]

22.03.2015
Diplomacija je puna udbaša koji nas ukopavaju u ‘region’

U Hrvatskoj kao u Crnoj Gori postoje dvije struje, Hrvatska i Srpska, odnosno Crnogorska i Srpska. I takav način političkog djelovanja uništava zemlju. Čudimo se zaostaloj zemlji, bez dovoljne prezentacije u svijetu, zapravo nema potrebe se čuditi dok je tako. Zamislite obitelj u kojoj jedan supružnik vara drugog, uzima novac iz zajedničke blagajne i koristi ga za svojeg ljubavnika, to je Hrvatska.

Svojevremeno veleposlanik Hrvatske u Mađarskoj i bratić zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina radio je u Udbi na obradi hrvatske emigracije koja živi u Americi. To potvrđuju i dokumenti koji su u posjedu portali, a koji datiraju iz veljače i svibnja 1990. godine.

Naime, u zaglavlju dokumenata se navodi ime aktualnog veleposlanika kao “operativnog radnika” SDB-a Mostar. U to je vrijeme Bandić kao operativac Službe državne bezbjednosti, kako se navodi u papirima, obrađivao ‘ekstremne hrvatske emigrante’ u SAD-u optužujući ih da su ‘nosioci neprijateljske djelatnosti’.

Tako je u skladu sa svojim tadašnjim dužnostima , na razne načine ‘pritiskao’ iseljenike pokušavajući ih ‘pasivizirati i distancirati od antijugoslavenske djelatnosti’. Njegovu vezu sa jugoslavenskim, a zapravo srpskim tajnim službama Bandić je opravdao činjenicom da treba prehraniti obitelj. Nije otištao u inozemstvo, već je cinkanjem otišlih gradio karijeru. I došao na mjesto veleposlanika po tim zaslugama.

Naš veleposlanik u Parizu Ivo Goldstein u uredu u Parizu drži sliku Tita?! Veleposlanik Goldstein rekao je da se fotografija u prijamnoj sobi nalazi slučajno i da je njegova namjera bila da je za dvadesetak dana pokloni jednom poznatom pariškom kafiću u kojemu je Tito nerijetko boravio. Onaj nekadašnji veleposlanik je morao prehraniti djecu, a ovaj sadašnji Tita trpa u ured slučajno. U prijevodu rade nas budalama.

U Njemačkoj je veleposlanik Ranko Violić, nekadašnji pukovnik UDBA-e. Neki dan on je zabranio našim iseljenicima pristup Kolindi Grabar Kitarović, razlog je bila njena sigurnost. Još jedan biser, udbaš koji je lovio emigrante, sad brani predsjednicu od emigranata. Ipak nije tu kraj toj udbaškoj guji. Mreža je predebela i za sada trajna. Neki su sklanjani daleko zbog izdaje, neki zbog svojih jugoslavenskih zasluga. U principu uvijek su prisutni u uredu predsjednika i našoj diplomaciji. Kako sa takvim kadrovima stvoriti diplomaciju? Baš nikako. Ministrica Vesna Pusić iz obitelji Aranđelović, a njen tzv. četnički pedigre hvali i sam Vojislav Šešelj. Gdje tu uopće ima mjesta i za Hrvatsku?

Takva ušljiva diplomacija stvorila je antiklimu, pa je jedina klima u njihovim uredima na zidu. Naravno japanska. Umjesto da diplomatska predstavništva budu nukleus informacija i novih spajanja sa stranim državama i privredom, predstavništva postaju središta jedne prosrpske falange, središta obožavanja propale Jugoslavije i bezidejnosti sa dužnim poštovanjem pojedinaca. Japanci su šezdesetih godina prošlog stoljeća posjećivali Kragujevac i divili se Fići, danas njihova industrijska špijunaža i diplomacija stvaraju puteve koje naša dipomacija zaostala u drugom svjetskom ratu ne razumije. U Hrvatskoj 2015. osniva se antifašistička liga, a fašizma nema od 1945. godine, diplomacija drži titove slike, poput božanstva, u takvoj zemlji nema investicija, već kult ličnosti. I od toga dobro žive pojedinci iz toga kruga.

Igor Drenjančević

http://hop.hr/diplomacija-je-puna-udbas ... -u-region/

[EdgarFranjul]

Sabotaža: Peta kolona sustavno urušava Hrvatsku

Ponedjeljak, 23 Ožujak 2015 9:31
Autor: Marcel



Svi smo pogriješili u procjeni; slijepi kod zdravih očiju nismo uočili istinu nego smo obmanu prihvatili za zbilju. U početku je ova Vlada izgledala kao da oklijeva – Milanović je prokomentirao: to je tek druga osmina mandata – a onda je mnogima postalo očigledno da ne umiju, ili su na vlasti lažljivi pajaci? Krivo.

Negdje na polovici mandata činilo se da se harlekinska vlada ne usudi, jednostavno bezveznjaci i prevaranti, međutim u posljednjim mjesecima mandata Milanovićeve Vlade postalo je jasno da su petokolonaši samo bezočno kupovali vrijeme i pomno odrađivali kako je prvobitno zamišljeno. Sve je pomno isplanirano i učinjeno da ništa od obećanog ne bi ni slučajno uspjelo: nijedno predizborno obećanje Kukuriku liste, niti jedan jedini projekt ili reforma bilo čega. Baš ništa nije ispunjeno.

Ovu SDPartijsku koaliciju i njezina predsjednika vlade obilježio je posvemašnji moralni i gospodarski debakl. Sve vrijeme mandata svi gospodarski pokazatelji su negativni, jedino indeksi javne zaduženosti i proračunskog deficita lete u nebo. Ni raspoloživi EU fondovi nisu pomogli, ova je Vlada učinila sve da ništa od tih sredstava ne stigne u Hrvatsku. Dakle nije riječ o tolikim neznalicama i klaunovima, koliko god su u tim ulogama vrlo uvjerljivi. To su osobe opakih namjera ili jednostavnim političkim rječnikom: saboteri i petokolonaši.

Nakon Račanove vlade – kad su postavljeni temelji nove/stare nacionalizacije stvaranjem krupnih državnih poduzeća na čelu s pouzdanim partijskim kadrom – i dvostrukog Mesićevog predsjedničkog mandata – kad je nastavljen proces obezvređivanja Domovinskog rata i provođena radikalna dehrvatizacija – započela je s Ivom Josipovićem kao Predsjednikom države i Zoranom Milanovićem kao predsjednikom Vlade završna faza: vraćanje Hrvatske u staro korito jugoslavenstva pod nazivom integracija „regiona“. Upravo je nezamislivo da čak i ova Vlada ni u čemu ne uspije, pa i ćorava kokoš nađe ponekad zrno, ali resorni su ministri u veleizdajničkoj maniri opstruirali svaki pokušaj EU da nakon 1. srpnja 2013. pomogne hrvatskom gospodarstvu i građanskom oporavku. Ako nije na djelu sabotaža, onda bi za Milanovićevu Vladu trebao uvesti kokainski test, jer koliko god se u ovo doba gripe šmrče, postaje sumnjiv onaj njihov učestali prelet rukom ispod nosa!

Da bi njihov plan u cjelosti i sigurno uspio, potrebno je bilo učiniti sve kako Hrvatska ne bi ušla u EU. Tada bi petokolonaši zamračili slobodu govora i suspendirali demokratske slobode stečene demokratskim izborima i pobjedom u Domovinskom ratu te u potpunosti ovladali svim polugama gospodarske i političke moći. Ovlasti što ih EU ima nad svojim članicama smetaju ponovno uspostavljenoj komunističkoj samovladi; peta kolona još uvijek živi, i želi živjeti u Titinoj Jugoslaviji. „Lex Perković“ nije osmišljen da bi se zaštitio Josip Perković i udbaška bratija, namjera je bila da iznervirana Njemačka u posljednji trenutak odustane od ratifikacije, i od ulaska Hrvatske u EU ne bi bilo ništa. Da Hrvatska tada nije ušla u EU, sve bi se odvijalo prema dobro uhodanim titoističkim matricama političke represije iz 1945., 1948, 1971., agresijom na Hrvatsku 1991…

Ulaskom Hrvatske u EU donekle je spriječena potpuna samovlada SDPartije i HNS-a, a „isporukom“ Perkovića i Mustaća Njemačkoj, Hrvatska je dobila mogućnost da na objektivan način sazna o diktaturi komunizma, njezinim zločinima i trajnim posljedicama; prigodu da konačno napiše svoju povijest nakon 1945. i suoči s ružnom prošlošću, terorom partijske nomenklature koji se s Račanom, Mesićem, Josipovićem, Milanovićem nastavlja i traje. Ne može se i ne smije na lažnoj prošlosti graditi moderna demokratska država. Izborom Kolinde Grabar Kitarović za predsjednicu RH, zabijen je gol u devedesetoj minuti i Hrvatska je dobila prigodu da se ponovno bori za svoje mjesto među građanskim društvima Europske unije i odmakne od kaljuže tzv. regiona.

Da bi njihov plan propasti Hrvatske uspio, SDPartija i HNS – nesumnjivi protivnici samostalne i neovisne hrvatske države – formirali su hrvatsko-srpsku vladu koja je sustavno počela s gospodarskim sabotažama. Usporedno se počela formirati komitetska sprega politike, policije, pravosuđa i gospodarstva, tako da danas već imamo prava politička suđenja kojih se ni SSSR ne bi postidio, a sve sa svrhom kako bi se neposredno pred izbore eliminirala oporba i svatko tko im može ugroziti pobjedu na sljedećim parlamentarnim izborima.

Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić je već drugi put u zatvoru, a pravomoćno osuđenog Andra Vlahušića svim silama za gradonačelnika Dubrovnika podupire vladajuća koalicija!? Zloduh Dakse kulja Dubrovnikom i prijeti. Razbijanje Imunološkog zavoda, na primjer, uobičajeni je postupak nacionalizacije, a potom slijedi dodjela tvrtke podobnom gospodarstveniku iz nomenklature. Državnim tvrtkama, institutima, fakultetima, sveučilištima i zavodima… upravljaja komunistička nomenklatura. Nacionalizirane se tvrtke daju podobnima, a onda im se dodatno pomaže stečejnim postupcima i selektivnim otpisom dugova. Na djelu je dogovorena ekonomija, ona nesreća bez ikakvih izgleda da ljudima ikad donese prosperitet i budućnost. To je još uvijek onaj isti Lenjinov NEP i sovjetska pjatoljetka, sustavi koji nisu nikad proizveli višak vrijednosti.

Namjerno izazvana gospodarska kriza i osjećaj bezizlaznosti, koje je tako temeljito zavladalo Hrvatskom, imaju za svrhu plansko urušavanje Hrvatske kako bi ona što više propala i sličila „regionu“: izjednačila se u siromaštvu i beznađu te postala „problem“ EU, a onda će se sve rješavati u paketu sa „zapadnim Balkanom“.

Naše bojišnice (1991. – 1995.) bile su diljem Lijepe naše: u Dalmaciji, Slavoniji, u Lici i Baniji, naši su gradovi bili pod neposrednom opsadom akinđijskih hordi, ali Bljesak i Oluja pred sobom su imali makar uniformiranog i bradatog neprijatelja. Danas je to saboterska peta kolona, ova srpsko-hrvatska vlada koja je u međuvremenu evoluirala u orjunaško-četničku vladu. Ta vlada pod maskama pajaca sustavno uništava hrvatski suverenitet i vraća Lijepu našu u stare integracije.

Od 1945. u tri naraštaja (uz pomoć genetske transmisije?) partijska nomenklatura orjunaša i četnika radi na razbijanju svake ideje o hrvatskoj državnosti. U Hrvatskoj postoji peta kolona samo s jednim ciljem: uništenje suverene međunarodno priznate države Hrvatske i pretvaranje iste u S(ocijalističku) R(epubliku) Hrvatsku unutar tzv. regiona, „zapadnog Balkana“; pretvaranje pobjednika Domovinskog rata u incidentne parazite, pretvaranje Hrvatske u štalu robova.

L. C./hrsvijet.net

http://croative.net/?p=29005

[EdgarFranjul]

SVI MRZITELJI HRVATSKE NA JEDNOM MJESTU! Slava Soroševa Ferala okupila petokolonaše

Autor: I.Delić Petak, 03. Travanj 2015. u 21:11

Medij koji se proslavio lažima i pisanjima protiv Tuđmana okupio je svu kremu hrvatskog društva.

PXL_120712_1470-660x413.jpg (86.36 KiB) Viewed 4487 times

Peta kolona vlada Hrvatskom, čuvena je to teza uglednog profesora Zdravka Tomca koji je dokazivanju iste posvetio cijeli niz tekstova pa čak i knjigu. Da je tome tako svjedočimo u Lijepoj našoj svako malo. Sa svakim novim događajem petokolonaši provire iz svojih rupa, iz kojih vrebaju na sve ono što iole ima veze s ljubavlju prema Hrvatskom. Smeta petokolonašima postojanje Hrvatske, trn u njihovim očima jest Domovinski rat, hrvatski branitelji i sve one žrtve koje su dale krv za suverenu i slobodnu domovinu. Ti i takvi glasni kritičari nikada nisu prežalili raspad zloglasne tvorevine Jugoslavije. Iz glava cijele plejade hrvatskih političara i aktera javne cene zov za komunizmom nikada nije nestao. Cijela plejada takvih okupila se i na predstavljanju knjige Borisa Pavelića ‘Smijeh slobode- uvod u Feral Tribune’. Medij je to kojega hrvatska javnost pamti po skandaloznim pisanjima u kojima se pisalo isključivo protiv Hrvatske. Trn u njihovim očima bijaše i pokojni predsjednik Tuđman te ministar Šušak.

Autor ovog milog uratka, Pavelić koji pero brusi i u Novom listu izjavio je na promociji svoje knjige kako je Feral bio najhrabrija novina od osamostaljena Hrvatske. O njima danas vlada potpuna medijska i institucionalna šutnja, što je kako reče sramotno i mora se promijeniti. Bijaše to i njegov glavni motiv za pisanje knjige posvećene onima koji su voljeli, ali i onima koji nisu voljeli ovaj medij. Na druženju posvećenom Feralu našla su se mnoga javnosti poznata i ne baš omiljena lica pa se tako ondje našao i ozareni čuperak Viktora Ivančića. Dakako skupu je nazočio i Boris Dežulović te Predrag Lucić. Kakvo bi to antihrvatsko društvance bilo da se ondje nije nacrtao prikriveni ustaša i prvi kameleon hrvatske politike bivši predsjednik Stipe Mesić? Društvo mu je radio čovjek kojega hrvatska javnost pamti po embargu na oružje u jeku ratnih razaranja, dakako riječ je o Budimiru Lončaru, kojega udbaški repić prati u stopu. Naravno, skup je to koji je ugostio i Slavka Goldsteina, Tomislava Jakića, Prodanovića i odvjetnika jake šake Antu Nobila. Kremu hrvatskog društva okruniše Drago Hedl, Jadranka Sloković, Vedrana Rudan i Nataša Škaričić. I naravno sveprisutni hraćkaroš po hrvatskim braniteljima Bojan Glavašević. Doista ovoj eliti zafalili su tek Zoran i Vesna Pusić, Teršelička, Ivo Josipović i odnedavno gospođa Mirt koja najbolje oslikava profil ovoga društva i njihov mrziteljsko-tolerantni mentalni sklop.

Inače, valja i u nekom drugom svjetlu podsjetiti na ovaj medij, kada su ga se već ljubitelji dotakli. Slavu je Feral stekao kritikama i ismijavanjima na račun prvog hrvatskog predsjednika. Zgražanje javnosti na sebe su navukli kada su se narugali činjenici da je pokojnom predsjedniku zbog kemoterapije otpala kosa. Feral, koji je inače bio financiran sredstvima Sorosevog Otvorenog društva isprofilirao se kao njegovo leglo u Lijepoj našoj. Dok ga je dotični financirao on je postojao, a kada su financijske injekcije prestale medij se ugasio i uništio. Neki će reći prekasno. Puno štete, mržnje pa čak i laži posijali su Sorosevi odabranici hrvatskim medijskim prostorima sipajući mržnju spram svemu onome što iole ima veze s Hrvatskom.


A koliko je vjerodostojno ono o čemu je Feral svojevremeno pisao? Riječ je o novini koja je godinama Vicu Vukojevića proglašavala silovateljem. Nakon što se saznalo da ne govore istinu, čovjeku se nitko nije ispričao. Isti taj Feral ne tako davne 1997. godine izmislio je ispovijest Mire Bajramovića. O da, bijaše to veliki intervju rađen puna četiri dana. Navodno ga je izmislio novinar i urednik Novosti, glasila srpske nacionalne manjine u Lijepoj našoj. Novosti su medij koji na naslovnicama kolje hrvatske branitelje, a koji se pak financira iz državnog proračuna. Godinama poslije, upravo je naš portal doznao da je Feral krivotvorio Bajramovićevu ispovijest. Međutim, isto tako treba znati da je to medij u kojem su pera brusili ratni profiteri, kolekcionari stanova, sumnjivi lovci na žene svojih prijatelja, ali i mnogi drugi koje je Mesić tapšao po ramenu. Zaista, možda je Pavelić u pravu kada kaže da se trebamo sjećati Ferala. Ali sjećati u pravom svjetlu.


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/s ... nase-5596/

[EdgarFranjul]

Žarko Puhovski – Radmanov i SDPartijski dežurni stavotvorac

Autor L.C.
Petak, 03 Travanj 2015 18:03


Žalosno je da ti razvikani hrvatski „vrhunski intelektualci“ i perjanice postkomunističke elite imaju jednu te istu genezu i mračnu prošlost: svi su počeli kao omladinski ili studentski aktivisti, uskoro postaju zavrbovani drukeri (ponekad neobičnih sklonosti)....

dakle poželjni ljudi s greškom, a onda su ovisno o procjeni svojih partijskih mentora i osobnim afinitetima završavali na filozofskim fakultetima, politologiji, pedagoškim akademijama, FIP-u... kao docenti, potom profesori ili su pak po ubrzanom postupku pozicionirani kao ideolozi (profesori marksizma) i ravnatelji strogo kontroliranih institucija i ustanova.

U međupotezu i da se ne gubi vrijeme na raspolaganju su im bile ponuđene još poneke komisije i odbori neobična naziva naslonjeni na Udb-u i KOS. Postoji i drugi razvojni put u „vrhunskog intelektualca“: to je ropali student s nikad završenim fakultetom u statusu vječitog apsolventa i njegovo uhljebljenje u uredništvo nekakvog omladinskog ili studentskog lista. Sve to popraćeno penjanjem po partijskoj ljestvici i doškolovanjem u partijskim školama.

Danas svi oni svoju biografiju započinju godinom svog rođenja i odmah nastavljaju s razdobljem poslije 1995. Vrijeme prije 1995 ostaje zamračeno, nepoznato i o tome se ne piše i govori, ne spominje ili čak postaje utuživo. Međutim sve je negdje zabilježeno; na njihovu je prošlost pala prašina vremena, ali ju nije izbrisala.

Iz razdoblja prije 1991, danas sveprisutnog intelektualca Žarka Puhovskog sjeća se i spominje hrvatski književni klasik, akademik Slobodan Novak u svojim „Protimbama“ (MH, Zagreb, 2010.):

„Nazvao me nestručnim, zlonamjernim, nacionalističkim šovinistom, pa čak i rasistom, glavni mu je argument bio da nisam naveo stranicu na kojoj se nalaze jezični biseri njegove supruge, što ja u recenziji nisam smatrao nužnim, jer bih trebao navesti sve stranice od prve do posljednje; i uglavnom nanizao još mnogo osobnih uvrjeda, više to i ne pamtim.“ ...danas veliki borac za ljudska prava u ha-ha-ovoj Sorosovoj podružnici – koji na onako zaplotnički i denuncijantski anonimni način uskraćuje uredniku izdavačke kuće njegovo ljudsko i stručno pravo na vlastitu ocjenu, etiketirajući ga još i rasistom... Poslije, u slobodnoj Hrvatskoj, pokazao je javno da moj pledoaje za oslobađenje jezika i od nametnutih srpskih naplavina smatra kulturocidom...“ (str. 280 i 281).

Ima još od istog autora u istoj knjizi o „uglednom intelektualcu“, Žarku Puhovskom. I to je ta uobičajena transformacija mladog streljnikova u omladinsko piskaralo, poslije u „angažiranog intelektualca“, novinara-suradnika (s naglaskom na „saradnika“), a onda uz preporuku partijskih seniora i zakrilnika ulazi u čvrsto jezgro partijske nomenklature. Uspostavom neovisne i suverene RH, transformacija i mimikrija komunističkog ideologa ide do grlatog borca za demokraciju i ljudska prava, pa se s lakoćom naziru obrisi prijevare: marksistički ideolog želi postati politički analitičar, građanski intelektualac i slobodnomisleća osoba. Sve bi to bilo izvedivo u ovom hrvatskom neokomunizmu, međutim ima ih koji znaju i pamte.

Dakle praxisovac Žarko Puhovski je neuspješni student fizike u Zagrebu, i neuspješni student filozofije u Njemačkoj. Čini se da ipak nije u pitanju bio studij filozofije i ne znači da je bilo neuspješno; kursevi i školovanje posebnih vještina u DDR-u Žarko Puhovski uspješno je savladao i priveo kraju. Po povratku u Zagreb kao internacionalac s licencom uspješno je završio studij Općenarodne obrane i društvene samozaštite na Fakultetu političkih nauka?! Nakon sloma Hrvatskog proljeća (1972.) djeluje kao krunski svjedok optužbe protiv studenstkih vođa Proljeća. Malo potom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1975.) postaje profesor filozofije marksizma?!, a 1991. profesor filozofije politike. Marksizam je prigodno i oportuno nestao, zamijenjen je filozofijom politike. Od 1988. Žarko Puhovski je jedan od osnivača UJDI (Udruženje za Jugoslavensku demokratsku inicijativu); to je još jedan način tadašnjeg SK da pripremi agresiju na Hrvatsku i preuzime istu.

Posljednjih dvadesetak godina taj i takav Žarko Puhovski je „opinion maker“, navijački politički analitičar, to znači da je radi posao negdašnjeg Agitpropa. Ali njega se pita, on iznosi svoje stavove, arbitrira i presuđuje društvene i političke događaje, ocjenjuje javne osobe i daje političke recepte – mediji uvažavaju mišljenje profesora Općenarodne obrane i društvene samozaštite doškolovanog u DDR-u?! To je ta nova medijska cenzura u kojoj obilno učestvuju agitpropovska piskarala: ne zabrana, nego biranje sugovornika i tema (tzv. navijačko novinarstvo), koga dovesti u studio i onda pitanjima moderirati u korist puhovskih i sličnih prevaranata.

Sve je to danas u Hrvatskoj nažalost moguće, jer nije provedena lustracija, yugootpadu jednostavno nije zabranjen pristup javnosti kako ne bi širili boljševističku propagandu i gradili sovjetsku Hrvatsku pod okriljem Beograda. Pedofili ne smiju raditi s djecom u školama i vrtićima, nemaju uopće pristup djeci; ideolozi zločinačkih političkih sustava kakav je bio titoizam ne bi smjeli imati pristup medijima. Žarko Puhovski je bio i ostao marksistički intelektualist.

L. C./HRsvijethttp://www.dragovoljac.com/index.php?option=co ... &Itemid=11

[EdgarFranjul]

DRASTIČNA KAZNA HRVATSKOJ

Predsjednik kluba navijača ‘Uvijek vjerni': Što rade hrvatske sigurnosne službe i HNS da spriječe ovakve, zlonamjerne, prijave?


UEFA-inu drastičnu kaznu Hrvatskoj da mora odigrati utakmicu pred praznim tribinama za portal Narod.hr komentirao je Ante Gugo, predsjednik kluba navijača hrvatske nogometne reprezentacije ‘Uvijek vjerni’.

– Ova kazna koju je UEFA izrekla Hrvatskom nogometnom savezu sasvim je logična posljedica agresivno nametnute rasprave o navodnoj ustaškoj guji u državi koja ima više od 320.000 građana s blokiranim računima i u kojoj više od 350.000 ljudi nema posla, komentirao je Ante Gugo.

Kad za našu vlast nisu problem ljudi koji kopaju po kontejnerima da bi se prehranili ni to što je prošle godine više od 30.000 mladih ljudi napustilo Hrvatsku, onda se ne trebamo pitati zašto je netko izrekao kaznu hrvatskim navijačima, odnosno Hrvatskom nogometnom savezu za ponašanje na utakmici na kojoj je vladala praktično kazališna atmosfera” dodao je.

Atmosfera na tribinama tijekom utakmice Hrvatska – Norveška

– U zagrebačkom ogledu Vatrenih protiv Norveške nije bilo nikakvog nacionalističkog divljanja, ali njega je netko prijavio. Taj Netko, međutim, nije UEFA-i prijavio slučaj kad je grupica navijača u Osijeku počela skandirati ‘Za Dom, spremni’, a ostatak publike, ogromna većina ih je izviždala. To samo potvrđuje očitu zlonamjernost predstavnika UEFA-ine navijačke podružnice FARE za Hrvatsku, Zorana Stevanovića.

Nije prvi puta da Stevanović neosnovano prijavljuje

– U nekim ranijim slučajevima UEFA je vidjela Stevanovićevu zlonamjernost i nisu uvažavali njegove pritužbe. Nije slučajno što se on u svoju prljavu igru vraća baš sad kad Hrvatska treba igrati ključni susret kvalifikacija za Euro protiv Italije. Našim prekomorskim susjedima taj susret je puno važniji nego nama. Za njih je Poljud posebno opasno mjesto, o čemu svjedoči i sve ono što su pokušali raditi 1995. godine, kad su tražili da UEFA Split proglasi ratnom zonom i da se utakmica igra u Austriji.

UEFA i ‘fair play':

– Nikad jedna mala Hrvatska neće na Europskom prvenstvu privući marketinškog kapitala koliko može Italija, ali neka nam onda iz UEFA-e ne pričaju o fair-playu jer oni su ti koji igraju prljavo. Ako je ruski golman u utakmici protiv Crne Gore završio u bolnici i sve je prošlo s puno manjom kaznom od ove koju je Hrvatska dobila za nacionalističko skandiranje kojeg nije bilo, onda je savršeno jasno da nešto ne valja u europskoj nogometnoj organizaciji.

Što rade hrvatske sigurnosne službe i policija

– Jedino nije jasno što rade hrvatske sigurnosne službe i policija, jer ovo je klasični primjer kaznenog djela blaćenja međunarodnog ugleda Hrvatske širenjem dezinformacija koje mogu uznemiriti javnost, kazao je Gugo.

…i Hrvatski nogometni savez

– Također nije jasno ni što rade gospoda iz Hrvatskog nogometnog saveza koji su trebali iste minute otputovati u sjedište UEFA-e i svijetu i narodu objaviti kakvim denuncijantima vjeruju Platini i ekipa. Konačno, ako se HNS hvali da su identificirali pojedince koji su skandirali, zašto ti počinitelji nisu poznati javnosti?, upitao je Gugo.

Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/sport/predsjednik-kluba ... ne-prijave

[EdgarFranjul]

DO ISTRAGE VAŠE ILI NAŠE: Joe Šimunić im je bio malo

Travanj 10, 2015


Organizaciju FARE koju Hrvatskoj zastupa stanoviti Zoran Stevanović, za kojega nitko živ ne zna kako je nastalo, koga predstavlja, osim možda jednoga drugog Riječanina, nedavno nečasno otpuštenog ministra u hrvatskoj Vladi, Željka Jovanovića.


Piše: Mate Bašić

Odigrane su samo dvije utakmice, zabilježen je tek jedan dobar rezultat, a evo njih opet, Šimunić im je bio malo, Japanac im nije bio dostatan, sad prijete oduzimanjem bodova kao da ih je (već) na pretek, pražnjenjem tribina na Svjetskom prvenstvu, novčanim kaznama, čak izbacivanjem s prvenstva, čime li sve ne? Ali tko su – oni?

Mutnu “vijest” o “istrazi” (i) protiv Hrvatske – naravno, zbog “ustaške”, “nacističke” zastave, i u podtekstu, naravno, zbog nenavedenih neprimjerenih navijačkih poklika (kladim se, vjerujući poslovično objektivnom indexu.hr, da misle na: “U boj, u boj, za dom, za dom”) – objavio je prvo britanski Telegraph, nadovezao se BBC, a hrvatski mediji slijede već po defaultu, čini se. A to je samo početak.

Traži se Zoran Stevanović?

Organizaciju FARE (Football against racism in Europe) i FSE-a (Football supporters Europe) u Hrvatskoj zastupa stanovita muška osoba iz Rijeke pod imenom Zoran Stevanović iz tamošnjega tzv. Regionalnoga centra mladih, zastupnik stanovitoga “Hrvatskoga navijačkoga veleposlanstva”, za kojega nitko živ ne zna kako je nastalo, koga predstavlja, čemu služi i što je to uopće, osim možda jednoga drugoga Riječanina, nedavno nečasno otpuštenog, ražalovanoga najuspješnijega ministra u najuspješnijoj hrvatskoj Vladi Željka Jovanovića, koji se tamo (u Vladi) donedavno zdušno bavio ridikulizacijom znanosti, obrazovanja i športa (bez dijakritičkih znakova):

On je – u sklopu svojega “Akcijskog plana u borbi protiv nasilja na sportskim terenima” u svibnju 2012., uoči Europskog prvenstva u Poljskoj, sa spomenutim svojim zemljakom Stevanovićom, u ime svoje i u ime svojega ministarstva, potpisao nešto pod nazivom “Povelja o suradnji s hrvatskim navijačkim veleposlanstvom”.

Vidjeli smo, dakako, da je riječ bila o silno mudrom, dalekovidnom i dalekosežnom državničkom potezu: znamo što se poslije događalo. Dok u HNS-u o tome zasad ne znaju baš puno, u FIFA-i kažu da su ih iz FARE-a već kontaktirali, a u FARE-u nedvosmisleno navode kako je “istraga pokrenuta”, a kako je u hrvatskom slučaju čak riječ o “recidivistima”, o ponavljačima zločina protiv čovječnosti, koji od zločina i kazne ništa nisu naučili, pa gotovo da im prijete postupkom nalik na kolonijalnu (nota bene, pod kolonijalnom, dakle, tuđom zastavom) opresivnu segregaciju mladih Aboridžana u Australiji koja je, premda se nastoji brižno gurnuti pod tepih, još uvijek na djelu: prvo pijanstvo znači “markiranje” i uvođenje u kaznenu evidenciju, već drugo (jer, strašan je to kriminal, pijanstvo!) znači strogu kaznu, a sva ostala kumulativno vode uglavnom na robiju.

Zapadnobalkanski nacisti

Zbog “recidivizma”, znači, baš kao i u hrvatskom slučaju: jer, ti nepopravljivo zli Hrvati – kako kaže index.hr, “tvrdoglavi” – “zapodnobalkanski” “nacisti”, koji “nose svoju mržnju preko pola svijeta”, gdje god im se ukaže prigoda – i to čine, ajoj!, već stoljećima – ističu crveno-srebrene (crveno-bijele) kvadratiće kao svoj grb, čak su ga i na zastavu stavili (!), iako su – i lijepo i ružno i višekratno – opomenuti da je riječ o simbolu “ustaške”, “nacističke”, “fašističke”, “hitlerovsko-mussolinijevske” NDH, bez obzira kad, bez obzira tko, i bez obzira gdje.

Uzaludnim, dakle, izgleda svako zazivanje zdravog razuma i nabrajanje neoborivih činjenica: službena zastava i grb NDH sadržavali su svoje jasno propisane elemente i boje, različite od svakoga drugoga oblika u kojima su se hrvatska zastava i grb pojavljivali tijekom povijesti, pa nema podataka da su službena zastava i grb NDH isticani i istaknuti na međunarodnim (i li domaćim) natjecanjima (pa ni na ovom Svjetskom prvenstvu).

Isto vrijedi i za pozdrav/poklik “Za dom (spremni)”, koji je u NDH također bio službeno propisan (precizno je opisan sadržaj i način uporabe, tko pozdravlja, a tko odzdravlja, u kojoj prigodi, na kojem mjestu, u kojem slučaju, itd.), i koji je također različit od svih drugih slučajeva koji su tijekom povijesti zabilježeni ili se bilježe danas. Jasno je o čemu je riječ: do istrage vaše ili naše, kako je to – u jednoj donekle drugačijoj prigodi i s donekle drugačijim ciljem – lakonski formulirao mudri teoretičar humanističkog praksisa Nikola Stojanović još prije više od stotinu godina.

U engleskom prijevodu, to bi se reklo: “Untill the Destruction, ours or yours”, pa prijevod nije naodmet još jednom spomenuti: možda zatreba domaćim i internacionalnim antirasističkim i antifašističkim analitičarima pojavnosti hrvatskih grbova i zastava, od srednjega vijeka do danas, u dalekom Brazilu (makar se tamo navodno govori – kolonijalni portugalski, a ne kolonijalni engleski)

http://www.maxportal.hr/do-istrage-vase ... -bio-malo/

[EdgarFranjul]

zdravko tomac

'Za dom spremni' nije ustaški - to je domoljubni pozdrav i prije i poslije

Peta kolona i nova Liga antifašista, na čijem je čelu ustvari Ivo Josipović, koji obnavlja teoriju o Hrvatskoj kao zmijskoj dolini, izmišljaju ustaštvo ali i koriste međunarodne institucije u borbi protiv navodno ustaške Hrvatske

Datum objave: 11.04.2015 | 09:40 Autor: Zdravko Tomac

Živimo u vrijeme nove velikosrpske agresije na Hrvatsku, hrvatski narod, našu prošlost, sadašnjost i budućnost. Živimo u vrijeme u kojoj tu agresiju s istim tezama i lažnim optužbama pomaže hrvatska peta kolona, Liga antifašista, brojne udruge i mediji koji cijelo vrijeme tretiraju Hrvatsku kao zmijsku ustašku dolinu, a sadašnju Hrvatsku kao nasljednicu Pavelićeve Hrvatske, te stalno traže nove povode za svoje nove optužbe.

Svi bitni ljudi srpske politike sudjelovali su i osobno u agresiji na Hrvatsku. Oni tu agresiju danas nastavljaju novim sredstvima tvrdeći da je Hrvatska ustaška država, da su Hrvati nepopravljivi ustaše te da Srbima u navodnom povijesnom slijedu genocida od strane Hrvata prijeti novi genocid. Predsjednik Nikolić ide tako daleko da već najavljuje novu Oluju s ciljem da istjera iz Hrvatske one Srbe koje nije istjerala prva Oluja.

Peta kolona i nova Liga antifašista, na čijem je čelu ustvari Ivo Josipović, koji obnavlja teoriju o Hrvatskoj kao zmijskoj dolini, u kojoj vrebaju zmije iz svakog grma ali i hrvatskih srdaca, izmišljaju ustaštvo ali i koriste međunarodne institucije u borbi protiv navodno ustaške Hrvatske.

Slučaj Joe Šimunića podijelio je Hrvatsku. Sada se slučaj obnavlja. Hrvatska nogometna reprezentacija je oštro kažnjena, kako kažu, zbog rasističke politike. I u jednom i u drugom slučaju dokaz te rasističke politike je uzvikivanje na nogometnim utakmicama pokliča "Za dom spremni". Taj poklič je kvalificiran i sotoniziran kao ustaški, fašistički i rasistički i dobro služi onima koji hrvatski narod tretiraju kao nepopravljiv ustaški i fašistički narod.

Javno postavljam pitanje smije li hrvatski narod pognut glavu i prihvatiti lažne optužbe jer točno je da je poklič "Za Dom i poglavnika spremni" bio ustaški pozdrav, ali isto tako točno da je poklič "Za dom spremni" domoljubni pozdrav koji se koristio i prije i poslije ustaša kojim su Hrvati izražavali stoljetnu vezanost za svoj dom i domovinu. Taj pozdrav se masovno koristio i u Domovinskom ratu kada su četnici i agresori iz Srbije, u koje spada i cijelo sadašnje vodstvo Srbije, pokušali genocidnim zločinima oteti Hrvatskoj znatan dio naših teritorija. Tako da je poklič za dom i domovinu najbolje izražavao bit borbe dragovoljaca koji su se suprotstavili toj agresiji. Vjerojatno među onom masom koji viču "Za dom spremni" ima i nešto malobrojnih koji na taj način daju podršku ustaškoj politici, ali tvrdim da ogromna većina, koja viče "Za dom spremni" ili koja viče "U boj, u boj za narod svoj", nemaju nikakve veze ni sa ustašama, ni sa rasistima nego su hrvatski domoljubi. Najteže je što naša vanjska politika i Ivo Šimonović i Vesna Pusić i drugi umjesto da brane naše nacionalne interese koriste međunarodne institucije da optužbe Hrvatsku za ustaštvo i rasizam i kršenje ljudskih prava.

U svakom slučaju pred hrvatskim narodom je važan zadatak da se argumentirano i svestrano suprotstavimo sotonizaciji pozdrava "Za dom spremni" ili pozdrava "U boj, u boj za narod svoj" ili nekih pjesama kojima je narod kroz povijest izražavao svoje domoljublje. Pitanje je zašto danas u samostalnoj Hrvatskoj ponovno moramo braniti pravo na svoj nacionalni identitet ili svoju nacionalnu slobodu.

Treba pažljivo pročitati protutužbu Srbije na Međunarodnom sudu pravde pa će biti jasno da Srbija ne odustaje od svoje strategije osporavanja Hrvatima prava na svoju državu odnosno da svako zagovaranje prava na vlastitu državu i svako domoljublje proglašava ustašlukom, fašizmom i spremanja novog navodnog genocida protiv Srba. Problem je i u dosadašnjoj hrvatskoj vlasti koja od 2001. godine nikada nije bila spremna za dom i domovinu i koja je cijelo vrijeme ustvari radila protiv vlastite domovine i koja je pomagala one snage u Hrvatskoj i izvan Hrvatske koje su izmišljale ustašluk u Hrvatskoj. Usporedno je išao i proces detuđmanitzacije koji je ustvari proces rashrvaćenja hrvatskog naroda. Postoji razrađena strategija u kojem se domoljublje proglašava nevažnim pa čak i štetnim. U kojem se sustavno brišu simboli i njihova upotreba koja bi jačala domoljublje.

Evo, ovih dana imali smo novi pokušaj da se uklanjanjem hrvatskog grba s registracijskih tablica i automobili dekroatiziraju. Pobune je protiv toga bilo toliko da su na kraju morali odustati. I novi pokušaj razvodnjavanja proslave Oluje, upravo na njenu dvadesetu obljetnicu, ide u istom smjeru. Smanjiti važnost Knina i proslave u kultnom mjestu te podijeljenom proslavom između Knina i Zagreba ustvari omalovažiti nacionalni karakter Oluje i njenu važnost. Nije li to vezano sa stavovima srbijanskog vodstva koje je išlo tako daleko da je javno tužilo Hrvatsku za proslavu Oluje te je tražilo da se zabrani proslava Oluje. Ni oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču za njih nije argument, oni su i dalje ustaše i zločinci te se Pupovac usudi oštro prosvjedovati protiv prava hrvatske predsjednice da dva ključna pobjednička generala uključi u Savjet nacionalne sigurnosti.

Dakle, borba između nacionalnih i anacionalnih snaga, između domoljubnih i onih kojima je domoljublje ustašluk se nastavlja. Tužbe na temelju kojih je već dvaput kažnjena Hrvatska nogometna reprezentacija dolaze iz Hrvatske. Isto tako pokušaji da Komisija Ujedinjenih naroda osudi vukovarske branitelje zbog kršenja ljudskih prava također dolazi iz hrvatske kuhinje. Ne treba zaboraviti da su Ivo Josipović i Vesna Pusić do zadnjeg trenutka pokušali povući tužbu za učinjeni genocid Srbije protiv Hrvatske. Presuda Međunarodnog suda pravde, kojom je Hrvatska oslobođena krivnje, a za krivca proglašena Srbija, koja je genocidnim zločinačkim radnjama u cilju stvaranja velike Srbije, pokušala očistiti od Hrvata hrvatske teritorije koje je željela pripojiti velikoj Srbiji, pokazuje da su Josipović i Vesna Pusić bili na srpskoj a ne na hrvatskoj strani, što su i danas.


Hrvatski narod se ne smije predati, ne smije prihvatiti lažne kvalifikacije da je "Za dom spremni" ustaški i rasistički pozdrav. Mora se nastaviti borba protiv pete kolone u Hrvatskoj ali i protiv velikosrpske politike u čijim je faktično rukama peta kolona. Pobjeda Kolinde Grabar Kitarović i njena odlučnost da se razračuna sa svim ostacima totalitarnog sustava a posebno titoizmom povećala je agresiju svih onih koji se boje demokratske moderne Hrvatske u kojoj će konačno prestati borba crvenih i crnih.

Hrvatski narod mora utvrditi je li pozdrav "Za dom spremni" ustaški ili nije ustaški odnosno zavisno od toga donijeti odluku hoće li taj pozdrav biti dozvoljen ili zabranjen u Hrvatskoj. Nikako ne smijemo prihvatiti da nam razne komisije UEFE, koje u svom obrazloženju iznose strašne laži o Hrvatskoj i netočne činjenice odlučuju o našoj povijesti i o našem identitetu. Isto tako se ne smijemo pomiriti sa djelovanjem pete kolone, s onima koji pišu tužbe protiv Hrvatske na temelju lažnog ili velikosrpskog shvaćanja hrvatske povijesti. Ali je ipak najvažnije promijeniti sadašnje vodstvo na parlamentarnim izborima jer nitko me ne može uvjeriti da Vesna Pusić i Ivan Šimonović i drugi nemaju svoje prste u sinkroniziranim lažnim optužbama koje se zadnjih mjeseci upućuju prema Hrvatskoj kako se približavaju parlamentarni izbori.

Problem je i u tome što se u Hrvatskoj veličaju simboli komunističkog totalitarizma, što se veliča Tita, što se prelazi preko zločina koji su učinjeni, dok se u isto vrijeme pokušavaju desetci tisuća mladih ljudi, koji nemaju veze sa ustaštvom i fašizmom proglasiti ustašama i fašistima.

Dakle, ne radi se samo o tome da će Hrvatima biti uskraćeno uživanje u velikoj nogometnoj utakmici. Radi se o puno većem problemu. Radi se o tome da iznutra i izvana postoje moćne snage koje hrvatske mlade ljude i hrvatske građane zbog usklika "Za dom spremni" ili "U boj, u boj za narod svoj" proglašavaju fašistima i rasistima.

Dobro poznajem Joe Šimunića i tvrdim, kao i svi ostali, da je on veliki domoljub i da nema nikakve veze s ustašama i rasizmom i da je žrtva protuhrvatskih snaga koje udruženo djeluju i izvana i iznutra.

Znam da su najvažniji problemi u Hrvatskoj gospodarski problemi ali nažalost i predstojeći parlamentarni izbori biti će u znaku borbe crvene i domoljubne Hrvatske.

Želi se drastičnom kaznom Hrvatskoj reprezentaciji i optuživanjem Hrvatske da krši ljudska prava u Vukovaru te istovremenim lažima i krivotvorinama i optužbama, izvana i iznutra, da u Hrvatskoj iza svakog grma vreba ustaška guja, stvoriti politička kaljuža te pokušati onemogućiti još jednu pobjedu domoljubne Hrvatske.

http://direktno.hr/en/2014/kolumne/1239 ... oslije.htm

[EdgarFranjul]

analiza: strategija se otkriva

Ili mi ili oni: Milanović, Josipović i Pupovac podijelili polja napada

Sve ukazuje na to da su se ta tri utjecajna političara podijelili u svojim ulogama kako bi pokrili što širi spektar potencijalnih glasača na izborima - od krajnje ljevice i protuhrvatski orijentiranih birača, do lijevog centra

Datum objave: 12.04.2015 | 20:48 Autor: direktno.hr

Okviri osnovne taktike izborne kampanje na lijevom političkom spektru, koja je u javnom prostoru zapravo počela najavom osnivanja stranke u medijima omniprezentnog bivšeg predsjednika Ive Josipovića, već su postali vidljivi.

Naime, Josipović, iako nema ni ime stranke, ni program svojim je javnim djelovanjem otkrio osnovne smjernice po kojima će biti prepoznatljiv i različit od dojučerašnjih političkih suradnika i istomišljenika iz Milanovićeva SDP-a.

Milorad Pupovac, drugi bitni faktor u političkom polju tzv. ljevice u Hrvatskoj, posljednja je dva dana također otkrio osnovne smjernice svoga predizbornog djelovanja, a treći stup - Zoran Milanović jučer je na stranačkom skupu u Virovitici otvorio prve karte.

Iako bi možda pretenciozno bilo ustvrditi da je posrijedi aktivni dogovor između ta tri stupa tzv. ljevice u Hrvatskoj, sve ukazuje na to da su se ta tri utjecajna političara podijelili u svojim ulogama kako bi pokrili što širi spektar potencijalnih glasača na izborima - od krajnje ljevice i protuhrvatski orijentiranih birača, do lijevog centra.

Sudeći po dosadašnjim izjavama i ponašanju, te djelovanju, ekstremnoj ljevici totalitarističkog tipa i lijevim anacionalnim biračima, agnosticima i ateistima prigodnom retorikom obraćat će se Ivo Josipović i političari okupljeni oko njega. "Možda sadašnjoj garnituri šatoraši, kevine jame, lustracije i povijesni obračuni donesu podršku i onih koji mandat Vlade nikada ne bi honorirali svojim glasom da nije straha", objasnio je svoje djelovanje Josipović u jednoj jedinoj rečenici kolumne koju je napisao na autograf.hr-u.

Milorad Pupovac pokrit će anacionalne ljevičare te ekstremno desne protuhrvatske nacionaliste i veliki dio manjine kojoj je formalno zastupnik. Naravno u današnjem razgovoru za Novi list sve je objasnio. "Umjesto da završimo posljednji rat, i u Hrvatskoj i u bivšoj Jugoslaviji, otvorili smo rat 20. stoljeća, od 1941. do 1945. Ratujemo lokalno i globalno, aktualno i povijesno. Mi nismo društvo mira", rekao je Pupovac. Odgovarajući na pitanje "Biste li nedvosmisleno tvrdili da je za takav razvoj situacije, koja je u Sanaderovo vrijeme ipak krenula nabolje, odgovoran sadašnji predsjednik HDZ-a", rekao je: Ovo što sada imamo je paradoks, da se u formalno europskoj Hrvatskoj razgrađuje njezina europska osnova i politika, stvarana od 1997. do 2011. i potom izravno optužio HDZ.

Zoran Milanović neće se previše baviti ideologijom, ali će zato pokrivati anacionalne lijevo orijentirane birače, kao i lijevo-liberalne birače, koji, kao i on sam, smatraju da im je svejedno i da se osjećaju, kako je rekao "Briselcima". Ukazivat će, u sljedećim mjesecima, kako je jučer rekao, i uvjeravati javnost da je to što su postigli zapravo odličan posao. Za to će mu poslužiti i mjeseci objašnjavanja "što su zatekli, ne samo ekonomski nego i socijalno, u pogledu kriminala, korupcije, neodgovornosti, pljačke, pustošenja"-

I sva će trojica sinergistički djelovati na onemogućavanju Domoljubne koalicije u osvajanju vlasti, čini se svim sredstvima.

Josipović će se, tako, prema potrebi javiti s "nacionalizmom zbog kojeg ne ide na utakmice", "ustaškim zmijama", ali i lijepim partizanskim kapama koje nose poruku ljubavi". Pupovac će objašnjavati da ništa Haag nije dobro zaključio, jer se ipak u Hrvatskoj dogodilo ono što Haag nije zaključio, a Zoran Milanović će objasniti povijest zločinačkih organizacija, pljačke i korupcija. Sva trojica su krenula oštro, po Milanovićevoj smjernici, da ne kažemo direktivi: Ili mi ili oni".

Uloge su, čini se, podijeljene, a računa se na apsolutni maksimum i poslijeizbornu matematiku. Naravno, i na medije koji su već preplavljeni porukama ta tri stupa tzv. ljevice u Hrvatskoj.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/12495 ... napada.htm

[EdgarFranjul]

Josip Jović: Denuncijanti Hrvatske

13.04.2015.


Atenski su financijski stručnjaci i političari dug svoje zemlje riješili preko noći, sjetivši se ispostaviti račun Njemačkoj na iznos od blizu tristo milijardi eura na ime ratne odštete, što je ravno ukupnim kreditnim zaduženjima Grčke.

U nas je, pak, osvanuo Thomas Piketty, francuski ekonomist i novovjeki Karl Marx ili Sent Simone praćen kao prava estradna zvijezda, ponudivši kao spasonosno rješenje jednostavno otpis dugova i oporezivanje naslijeđa. Premijer Zoran Milanović navodno rado čita ovoga genija, ali još ne zna što bi s teorijom ispisanoj na sedamsto stranica. Kako se približavaju izbori, on izgleda i ne razmišlja o dugovima, nego je zajedno s ministrom Grčićem odlučio iznova zakotrljati priču i o EU fondovima i o velikim projektima, među kojima je najatraktivniji pelješki most.

Pločice bez grba i s grbom

Travanj počinje danom raznoraznih, obično bezazlenih šala i podvala. Ove se godine taj običaj nekako protegao na cijeli mjesec. Šale, međutim, nisu baš bezazlene. Prije tjeraju suze na oči. Vladu je nekako žestoko nasamario stanoviti Vladimir Kristijan, koji je nakon što je devet mjeseci bio na čelu Hrvatske banke za obnovu i razvoj dao ostavku i uzeo sa sobom tristo tisuća zlatnih kuna, da se, zlu ne trebalo, nađe pri ruci. Vlada nas je uspjela nasmijati još jednom odlukom ili, točnije, nizom dosljednih odluka vezanih uz izgled novih registracijskih pločica na automobilima.

Ranko Ostojić, član Vlade zadužen za redarstvena i policijska pitanja, obznanio je naciji tri varijante budućih pločica bez državnoga grba. Nakon prilično žestokih reakcija nekih političara i internetske javnosti, ponovno se pojavio pred TV kamerama kazavši kako će grb ipak ostati i opstati, objasnivši to naglim otkrićem kako predložena nova rješenja koja neće ugledati svjetlo prometnica s jednim crvenim i jednim plavim kvadratićem neugodno podsjećaju na znak HDZ-a.

Pokušaj brisanja grba najprije je objašnjen kao stručno rješenje uglednih dizajnera, a zna se kako se u nas struka poštuje uvijek i iznad svega. No, na nesreću, oglasiše se sami razočarani dizajneri, tvrdeći kako je upravo projektni (politički) zadatak bio rješenje bez “šahovnice” i zastave. Tko zna, možda se Vlada pribojavala opet neke UEFA-ine kazne.

Ljudi su u nevjerici slušali odluku Davora Šukera da Hajduku i Splitu povjeri organizaciju nogometne utakmice protiv Italije. A onda je došlo otrježnjenje, UEFA je kaznila HNS igranjem utakmice bez nazočnosti navijača. Odnedavni član Izvršnog odbora ove organizacije na tu je vijest, kažu ljudi iz njegove blizine, značajno namignuo.

Opet nam je podmetnuo neki Zoran Stevanović, koji se nikako ne može pomiriti s pozdravom “Za dom spremni”. UEFA drži kako je to rasistički pozdrav iz četrdesetih i naše pozivanje na povijest nikako je ne može razuvjeriti. Bit će zanimljivo vidjeti koliko će utakmica i godina čak bez publike igrati naši istočni susjedi sad kad konačno službeno rehabilitiraju pokret Draže Mihailovića, o kojemu i neka naša udarna pera, koja su inače alergična na riječi “dom” i “spremnost”, pišu s pijetetom.

Hrvatsku se, iako je adoptirana u veliku euroatlantsku obitelj, jače promatra i pazi kao na zločesto dijete. Vrlo ozbiljna upozorenja stigla su iz Odbora za ljudska prava Ujedinjenih naroda, za sada bez kazne. Ali je sličnost s UEFA-om i nogometom očita. Denuncijantsku ulogu Zorana Stevanovića odigrali su Vesna Teršelić, Zoran Pusić i kumpanija, a umjesto Šukera tamo u New Yorku zatječemo Ivana Šimonovića, koji je, kud će suza neg na oko, pomoćnik glavnog tajnika baš za ljudska prava.

Svi smo mi Romi

Ujedinjeni narodi se, naravno, ne bave Amerikom, Francuskom, ili Britanijom, dok Hrvatskoj zamjeraju zapreke ćirilici u Vukovaru, uopće nepoštovanje manjinskih prava, diskriminaciju Roma i Srba, koji su zakinuti u područjima zdravstvenog osiguranja, stanovanja, zapošljavanja i sudjelovanja u javnom životu. Sve to bez ijednog argumenta ili podatka, posve u klevetničkom tonu. Srbi se baš ne bi mogli požaliti na sudjelovanje u javnim poslovima, a Romi zaista teško žive s tim da je njihov način života dobrim dijelom i vlastiti izbor. I Milanović je rekao da su Romi diskriminirani jer su – eh, to je ta parola dana – drugačiji i jer drugačije izgledaju.

Ma neće biti. Diskriminirani su zato što su sirotinja, kao što je diskriminirana sva sirotinja, pa i ova hrvatska. Poseban se prigovor odnosi na neproporcionalno gonjenje za ratne zločine Srba i Hrvata. Računaju oni da bi među optuženima trebalo biti deset, a Hrvata 90 posto. Ovo je zaista neki naročiti smisao za pravdu, pravo i istinu. I na kraju smisao za šalu pokazao je Boris Pavelić, koji je priredio neku knjigu o Feralu. Feral je, po njemu, nedostižan uzor slobodnog novinarstva, najvažnije novinsko izdanje i najmarkantnije novine.

Za njegovu je propast optužio poslodavce koji se nisu htjeli reklamirati u listu, koji se prodavao u impozantnih 600 primjeraka. Bit će da je to bio neki važan medijski fenomen kad se na promociji Pavelićeve knjige koja je nalikovala na zakasnjelu komemoraciju okupilo tako elitno društvo u kojemu su se našli Budimir Lončar, Stjepan Mesić, Snježana Kordić, Slavenka Drakulić, Tomislav Jakić, Dejan Jović, Drago Hedl, Anto Nobilo, Čedo Prodanović, Jadranka Sloković, Anto Nobilo, Slavko Glodstein i brojni drugi uglednici.



Josip Jović / Slobodna Dalmacija

http://www.hrsvijet.net/index.php/kolum ... i-hrvatske