Smrtna kazna - da ili ne?

[EdgarFranjul]

Smrtna kazna - argumenti za i protiv


U sljedećem ću djelu pokušati objasniti smrtnu kaznu, njeno područje primjene, u kojim se zemljama koristi te u kojim je zabranjena i načine primjene, tj. načini na koje se izvršava smrtna kazna. Na objektivan način iznesti podatke pronađene u stručnim časopisima, te mišljenja i istraživanja drugih autora. Razjasniti pitanje humanosti i opravdanosti primjene smrtne kazne. Te dati moj zaključak i moje mišljenje o pitanju smrtne kazne i opravdanosti njene primjene.

Smrtna kazna


„Smrtna kazna je najteža vrsta kazne koja se izvršava lišavanjem života osuđenika.“ Takva vrsta kazne primjenjuje se iz davnina, iz vremena Egipta i Babilona, „gdje se primjenjuje smrtna kazna za krađu. Navedimo primjer, za današnje vrijeme apsurdan i u potpunosti neopravdan no u tadašnje vrijeme veoma vjerojatno opravdam razlog, krađe pčela gdje bi se osobu koja je ukrala pčele osudilo na smrt, i to na način da je pčele izbodu do smrti.“ Te kroz čitavu povijest te sve do današnjih dana. To je najsuroviji oblik kažnjavanja osuđene osobe, jer primjenom takve kazne nema prostora izmjeni ili promjeni kazne. Svake godine se 10.8 obilježava dan protiv korištenja smrtna kazne.


1. Povijest smrtne kazne


Smrtna kazna se primjenjuje od davnina, još u plemenskim zajednicama, gdje nije postojao pravni sustav, gdje se primjenjivala samo pomoć. Nepostojanjem pravnog sistema nije moglo pružiti zadovoljštinu, odštetu oštećenoj osobi, stoga se razvilo načelo taliona, još poznato izrazom „oko za oko, zub za zub“. To načelo se može objasniti jednostavno na hipotetskom primjeru iz sadašnjosti, Ukoliko jedna osoba, bilo nenamjerno ili s nakanom počini ubojstvo, obitelj ubijene osobe ima pravo ubiti njegovo dijete. Takve primjere možemo pronaći u ranim plemenima, te sve do vremena babilona kada se načelo taliona počinje polagano smanjivati.
No smrtna kazna nije prestala, niti do današnjih dana, no godišnji broj smrtnih kazni se tokom povijesti mijenjao, iako nije precizno zabilježen.
„U XV. St, dolazi do masovnije primjene smrtne kazne u Europi, u najvećoj mjeri zbog utjecaja prava nastalim u talijanskim gradovima.“ Do takvog jačanja broja primjene smrtne kazne dolazi zbog veoma velikog broja kaznenih djela koji spadaju u kategoriju rješavanja putem smrtne kazne. U tom kontekstu važno je i spomenuti Crkvu, koja je svojim inkvizicijama, te progonima heretika izvršila veliki broj smrtnih kazni. „Jedan od poznatijih osoba koje je crkva osudila na smrtnu kaznu je Giordano Bruno.“ koji je pogubljen na lomači.
U Jugoslaviji je smrtna kazna bila dozvoljena. „ Po ustavu SFRJ smrtna se kazna može primijeniti samo za najteže oblike krivičnih djela, i može se primijeniti samo za najteže oblike takvih djela. Iz čega možemo zaključiti da se ustavom SFRJ pokušalo smanjiti broj kaznenih djela koji bi bili podložni primjeni smrtne kazne, iako ih je bilo otprilike pedesetak. U većini zakona se uz mogućnost smrtne kazne javlja i mogućnost doživotnog zatvora kao alternativa smrtnoj kazni.
Danas u Republici Hrvatskoj ne postoji smrtna kazna. Ona je ukinuta i zabranjena. Te se umjesto nje primjenjuje kazna zatvora.

2. Načini primjene smrtne kazne


Neki od načina primjene smrtne kazne su:


Odrubljivanje glave – (u Saudijskoj Arabiji i Iraku).


Električna stolica – (u SAD-u)


Vješanje – (u Egiptu, Iranu, Japanu, Jordanu, Pakistanu, Singapuru i drugim zemljama)


Smrtonosna injekcija – (u Kini, Gvatemali, Filipinima, Tajlandu, SAD-u)


Strijeljanje – (u Bjelorusiji, Kini, Somaliji, Tajvanu, Uzbekistanu, Vijetnamu i drugimzemljama)


Kamenovanje – (u Afganistanu i Iranu)


Probadanje – (u Somaliji)


Smatra se da je primjena smrtonosne injekcije najhumaniji i najbezbolniji način izvršenja smrtne kazne, Ali vidljivo je da se smrtne kazne primjenjuju na veoma nehuman način, kamenovanje, probadanjem ili javnim vješanjem.


3. Smrtna kazna u Europi


Europska unija se smatra jedinom regijom u potpunosti oslobođenom od primjene smrtne kazne. Ciljevi Europske unije su globalno ukidanje smrtne kazne, u svim državama svijeta.
Stav je EU „da je primjena smrtne kazne temeljno kršenje ljudski prava“. Tu se postavlja jedno od temeljnih pitanje smrtne kazne. Pitanje da svaki pojedinac ima pravo na život. Zajamčeno temeljnim ljudskim pravima. Pitanje ima li pravo država oduzeti život. EU po pitanju ukidanja smrtne kazne, postaje vodećom organizacijom u naporima za globalnim suzbijanjem primjene smrtne kazne.

4. Smrtna kazna u Sjedinjenim Američkim Državama


Za razliku od europske unije koje ulaže velike napore k suzbijanju primjene smrtne kazne, u SAD se i dalje primjenjuje smrtna kazna, i to u većini saveznih država. Od 50 saveznih država, smrtna kazna se i dalje primjenjuje u 35 država, dok su 15 saveznih država odbacile primjenu smrtne kazne. Što pokazuje značajan zaostatak pri suzbijanju smrtne kazne u SAD-u. Država s najvišim ukupnim brojem smaknuća je Teksas ukupno 446, Virginia 105, Oklahoma 95.
Zanimljiv je podatak da je ukupno 1398 osoba oslobođeno optužbi dok su čekali smrtnu kaznu, te se postavlja pitanje, koliko je osoba smaknuto a da su zaista bili nevini. Za većinu smaknutih osoba su obustavljeni napori u dokazivanju njihove nevinosti, dok se kod osoba koji su osuđeni na zatvorsku kaznu, pojavom novih dokaza može ispraviti kriva osuda, i mogu biti pomilovani. „Vrhovni sud SAD-a je 2005. godine u slučaju Roper v. Simmons zabranio primjenu smrtne kazne za maloljetnike, no od 1975 godine 22 maloljetnika su bilapogubljena,“ Narod SAD-a ima podijeljeno mišljenje oko primjene smrtne kazne, 47% javnosti podržava primjenu smrtne kazne, dok 48 % javnosti podržava doživotan zatvor bez mogućnosti pomilovanja.

5. Smrtna kazna u ostatku svijeta


Smrtne kazne se i dalje primjenjuju u „Iranu, Iraku, Libiji, Kuvajtu, Jordanu, Saudijskoj Arabiji, Egiptu, Bahreinu.
U Aziji u : Kini, Vijetnamu, Pakistanu, Bangladešu, Afganistanu, Severna Koreja, Mongolija, Šri Lanka, Laos te druge.
U Africi : Uganda, Sudan, Kongo, Nigerija, Etiopija, Mali, Mauricius, Gana, Chad, Kenia te druge.“

Važno je spomenuti da se u velikoj većini navedenih država osuđenici nisu imali priliku na pošteno suđenje, i da je broj usmrćenih osoba vjerojatno mnogo veći od ovih podataka.
Međunarodni sporazumi za ukidanje smrtne kazne U današnjim danima sve se više radi na ukidanju smrtne kazne i zato su važni neki međunarodni kojima se pokušava suzbiti korištenje smrtne kazne kao načina kažnjavanja osuđene osobe.
Neki od najvažnijih su:
„Drugi dodatni protokol uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, koji je do sada ratificiralo 60 država. Još osam država potpisalo je Protokol, pokazujući tako namjeru da kasnije postanu njegove ugovornice.
Protokol uz Američku konvenciju o ljudskim pravima namijenjen ukidanju smrtne kazne koji je ratificiralo osam država, a potpisala još jedna na području američkog kontinenta.
Protokol br. 6 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Europska konvencija o ljudskim pravima), koji je ratificiralo 45 europskih država, a potpisala još jedna.
Protokol br. 13 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Europska konvencija o ljudskim pravima), koji je ratificiralo 37 europskih država, a potpisalo još 7.“
Važnost je ovih međunarodnih sporazuma što se na sve jači način pokušava suzbiti primjenu smrtne kazne, i međunarodnu jednakost po pitanju smrtne kazne država potpisnica.
„Protokol br. 6 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima jest sporazum za ukidanje smrtne kazne u doba mira. Ostala dva protokola predviđaju potpuno ukidanje smrtne kazne, ali države koje to žele imaju mogućnost zadržati smrtnu kaznu iznimno u vrijeme rata. Protokol br. 13 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima predviđa potpuno ukidanje smrtne kazne u svim okolnostima.“ Veoma je važno da se protokol br. 13 postavi kao najvažniji protokol, jer je njegovim potpisivanjem u potpunosti ukinuta smrtna kazna. No, promjene se događaju sporo, stoga smatram da je potrebno i opravdano postojanje i ostalih protokola kao jednog postepenog načina pri potpunom ukidanju smrtne kazne.


6. Smrtna kazna – argumenti za i protiv


Najvažniji argument za primjenu smrtne kazne jest činjenica da se na taj način može zastrašiti narod, ostali pojedinci, i da se na taj način može spriječiti broj zločina. Smrtna kazna je u svom temeljnom smislu način zastrašivanja i upozorenja ostalima. No po istraživanju „Radelet and Lacock“13 88 % stručnjaka je odbacilo činjenicu da se primjenom smrtne kazne umanjuje broj ubojstava. To stručno istraživanja direktno baca sumnju da temeljne razloga pristalica primjene smrtne kazne. Na jugu SAD je izvršilo 80 % smrtnih kazni, no tamo je stopa ubojstava najviša, dok se na sjeveru izvršilo ukupno 1 % pogubljenja, a sjever ima najnižu stopu ubojstava.
Načelno se smatra da je mnogo skuplje za državu doživotna kazna od pogubljenja, no istina je da se za sustav za primjenu smrtne kazne izdvaja 115 milijuna dolara godišnje više nego uobičajeni zatvorski sustav. 14 Smrtna kazna ne pruža mogućnost rehabilitacije, ne pruža mogućnost resocijalizacije i povratka osuđene osobe nakon završetka kazne u društvo. Ta stavka je možda nestabilno područje, zbog mogućnosti recidivizma, tj. ponovnog ponavljanja zločina puštene osobe, no tu postoji mogućnost doživotnog zatvora, mogućnost smještanja u strogi zatvor. No i prilikom pomilovanja ili isteka kazne, smatram da bi bilo potrebno proći psihijatrijsko vještačenje, te da bi specijalizirane i obučene osobe trebale dati suglasnost o puštanju iz zatvora osuđene osobe, u svrhu potpunog ili barem djelomičnog izbjegavanja recidivizma.
Smrtna kazna je finalan čin, ona je nepromjenjiva i neopoziva. Pogubljenoj osobi, ukoliko se pojave novi dokazi, nije moguće vratiti slobodu. Ukoliko bi se osoba nalazila u izdržavanju zatvorske kazne, te se dođe do novih dokaza, pojedinac može biti pomilovan, oslobođen, može mu se pružiti prilika za ponovnim povratkom na slobodu, ukoliko se ispostavi da je nevin. Pogubljenjem osobe koja je počinila ubojstvo ne odaje se karakter mirne zajednice protivne ubojstvu, već se nastavlja niz, što potvrđuje istraživanje „Radelet and Lacock navedeno i objašnjeno ranije. Pravni sistem, policija nemaju 100 % djelotvorno, ne djeluju bez greške i moguće su pogreške, a dokle postoji mogućnost pogreške postoji i mogućnost pogubljenja nedužne osobe.
Jedan od slučaja koji potvrđuju tu tezu je slučaj Greg-a Wilhoit-a. Koje je osuđen na smrtnu kaznu putem smrtonosne injekcije. Nakon 5 godina provedenih u zatvoru, i nakon pobijanja slučaja optužbe, Greg je pomilovan i pušten iz pritvora, Neki u ovom primjeru vide da kazneni sustav funkcionira, zbog toga što do pogubljenja nedužne osobe nije došlo, no smatram da do takve osobe prvenstveno nije smjelo doći, i da je takva osuda upravo dokaz nepotpunog funkcioniranja pravnog sustava.


Zaključak


U tekstu sam pokušao obuhvatiti sve aspekte smrtne kazne, počevši od povijesti, smrtne kazne u različitim dijelovima svijeta, načinima primjene smrtne kazne te argumentima za i protiv.
Pokušao sam na objektivan i nepristran način iznijeti argumente za i protiv te da čitatelj donese vlastiti sud o opravdanosti smrtne kazne. Moje je mišljenje da se smrtna kazna ne bi trebala provoditi, zbog mogućnosti pogreške i ubojstva nedužne osobe. Smrtnu kaznu smatram izmijenjenim načelom taliona, osvete oko za oko zub za zub. To načelo je ljudsko društvo odavno odbacilo. Smatram da bi se napori i troškovi uz primjenu smrtne kazne trebali usmjeriti na neko drugo područje, poput poboljšanja načina rehabilitacije, suzbijanju zločina te prevenciji zločina. Ubojstvom se ne može iskorijeniti ubojstvo, smrtna kazna se primjenjuje već dugo vremensko razdoblje, te ne pokazuje napredak države koje primjenjuje smrtnu kaznu od države u kojoj je smrtna kazna zabranjena. Čak je stopa ubojstva veća tamo di je smrtna kazna zakonom dozvoljena i gdje se ona provodi. Moje je mišljenje da će se daljnjim društvenim razvitkom u potpunosti odustati od smrtne kazne, te da će se zaista sredstva usmjeriti na prevenciju i resocijalizaciju, a ne na nova ubojstva.
Nitko nema pravo oduzeti život, niti pojedinac niti država, to su temeljna ljudska prava i zbog toga držim da smrtna kazna neutemeljena i pripadam na stranu onih koji smatraju da se smrtna kazna treba ukinuti i zabraniti.


Popis kratica


EU- Europska unija
SFRJ – Sjedinjena Federativna Republika Jugoslavija


LITERATURA


· Krleža M., Opća enciklopedija jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Zagreb, 1981
· Grupa autora, Upon This Chessboard of Nights and Days, Voices from Texas Death
Row, Texas Review Press, Huntsville, SAD
· http://www.a mnesty.org/en/death-penalty , posječeno 14. prosinca 2009
· European Union signs declaration against death penalty
http://europa.eu/rapid/pressReleasesAction.doposječeno 14. prosinca
2009
· Initial News Coverage of Radelet & Lacock Deterrence Study
http://standdown.typepad.com/weblog/200 ... study.html,
posječeno 14. prosinca 2008
· http://www.deathpenaltyinfo.org/documents/FactSheet.pdf , posječeno 14. prosinca 2009
· Innocent and Condemned to Die: The Story of Greg Wilhoit,
http://www.deathpenalty.org/article.php?id=50 , posječeno 14. prosinca 2009
· Scoot E. Sundby, A Life and Death Decision - A Juri Weights The Death Penalty,
Palgrave Macmillan, New York, N.Y., 2005

http://maturski.org/PRAVO/SmrtnaKazna.html

[EdgarFranjul]

MAĐARSKA VRAĆA SMRTNU KAZNU? Viktor Orban: 'Maksimalno smo pooštrili kazne, ali to očito ne daje rezultata...'


Autor: Portal Jutarnji.hr
Objavljeno: prije 10 h i 54 min

Mađarski premijer Viktor Orban, koji je svojedobno izjavio da se zalaže za 'neliberalnu demokraciju', a kritičari ga nerijetko nazivaju 'malim Putinom', ozbiljno razmišlja o vraćanju smrtne kazne. Na tu ideju Orban je došao nakon brutalnog ubojstva u gradu Kaposvaru gdje je muškarac upao u trafiku i hladnokrvno ubio 21-godišnju prodavačicu.


- Kriminalci moraju shvatiti jednu stvar, mi se ne bojimo poduzeti i najoštrije mjere kako bismo zaštitili svoje građane - rekao je Orban za agenciju MTI i dodao kako treba uzeti u obzir i vraćanje smrtne kazne.

- Maksimalno smo pooštrili kazne, ali to očito ne daje rezultata.

Smrtna kazna prema povelji Europske unije zabranjena je u svim članicama, ali Orbana to očito i ne dira previše. Nije prvi put da provocira birokrate u Bruxellesu. Tako je u jesen 2014. godine planirao uvesti porez na internet, što je izazvalo val prosvjeda diljem države pa je zbog toga u konačnici odustao od te ideje.

Inače, Mađarska je ukinula smrtnu kaznu s padom komunizma 1990. godine.

http://www.jutarnji.hr/brutalno-ubojstv ... -/1339476/

[EdgarFranjul]

‘SPAŠAVAMO NACIJU OD OPASNOSTI DROGE’

Indonezija brani smrtnu kaznu: Smaknuća su dio rata protiv droge

Glavni tužitelj Indonezije stao je u srijedu u obranu smaknuća osam osuđenika na smrt zbog krijumčarenja droge, izjavivši da njegova zemlja vodi “rat” protiv droge.

“Vodimo rat protiv strašnih zločina povezanih s drogom koji prijete preživljavanju našeg naroda”, izjavio je Muhammad Prasetyo novinarima u Cilacapu, lučkom gradu i mjestu s kojeg se može pristupiti otoku Nusakambangan gdje se nalazi “zatvor smrti”.

Svih sedam stranih osuđenika – dva Australca, jedan Brazilac, četiri Afrikanca, te jedan Indonezijac ondje su streljani u noći s utorka na srijedu, usprkos brojnim apelima za oprost međunarodne zajednice i obitelji žrtava.

Osuđena filipinska majka dobila odgodu

Mlada filipinska majka koja je također trebala biti smaknuta zbog krijumčarenja drogom dobila je odgodu u zadnjoj minuti. “Mama će živjeti!”, uzvikivala su njezina djeca, sinovi od šest i 12 godina, a njezine pristaše plakale su od sreće.

Kad se pokazalo da Mary Jane Veloso (30) nije smaknuta kao što je bilo predviđeno, njezina obitelj smatrala je da su njihove molitve uslišane.

Ta samohrana majka uhićena je prije pet godina na Javi s 2,6 kilograma heroina u kovčegu.

Filipinski predsjednik zahvalio je na odgodi indonezijskom predsjedniku.


“Želio bih reći da pogubljenje nije ugodna zadaća, ali moramo je izvršiti da spasimo naciju od opasnosti od droge”, nastavio je Prasetyo.

“Ne radimo neprijatelje od zemalja odakle dolaze smaknuti. Borimo se protiv zločina povezanih s drogom”, naglasio je on.

Australija je nakon strijeljanja svojih dvojice državljana povukla veleposlanika iz Indonezije a ministarstva vanjskih poslova Brazila i Nigerije objavila su priopćenja u kojima su osudila smaknuća.

Međunarodna humanitarna organizacija Amnesty International osudila je pogubljenja


Glavni tužitelj minimalizirao je odluku Australije da opozove svojeg veleposlanika nakon smaknuća dvojice njezinih državljana, ocjenujući da se radi o “privremenoj reakciji”.

Mediji prenose da su osuđenici odbili poveze za oči pred streljačkim vodom i zajedno su pjevali “Čudesnu milost” u trenutku smaknuća koje je bilo nešto iza ponoći, prema svećeniku koji je nazočio smaknuću. Pogubljeni su “iste sekunde, iste minute”, kazao je pastor Karina de Vega.

Nakon toga njihova su tijela oprana i položena u lijesove.

Izvor: narod.hr\h

http://narod.hr/svijet/indonezija-brani ... otiv-droge

[EdgarFranjul]

ZAUZEO SE ZA PRAVO NA RASPRAVU U EU PARLAMENTU

Viktor Orban želi javnu raspravu o smrtnoj kazni

Mađarski premijer Viktor Orban u utorak se u Europskom parlamentu u ime slobode govora zauzeo za pravo svoje zemlje da raspravlja o mogućem povratku smrtne kazne, što je potaknulo kritiku dijela zastupnika.”Mađarska nije potpisala nikakav ugovor o tome što može govoriti a što ne”, istaknuo je Orban dodajući da smrtna kazna ne smije biti “tabu”.
Koncem travnja je podigao buru u Europi ocijenivši da se pitanje smrtne kazne koja je u Mađarskoj ukinuta 1990., odmah nakon pada komunizma, treba “vratiti na dnevni red”.

Europska komisija je tada podsjetila da je ukidanje smrtne kazne “preduvjet za ulazak” i za ostanak u EU-u.

Njezin potpredsjednik Frans Timmermans rekao je u utorak, u Orbanovoj nazočnosti, da bi se “ponovno uvođenje smrtne kazne završilo primjenom 7. članka ugovora” o utemeljenju EU-a, naime uvođenjem sankcija protiv Budimpešte.

“Ništa nije uklesano u kamenu, to su ljudski a ne Božji propisi, dakle mogu se mijenjati”, uzvratio je Orban.

“Borit ćemo se za tu temeljnu slobodu, slobodu govora”, istaknuo je premijer.

Vođa liberala u Europskom parlamentu, Belgijanac Guy Verhofstadt, osudio je Orbanove “provokacije” i održavanje “konzultacija” stanovništva u vezi s useljavanjem putem spornog upitnika u kojemu se govori o “pritvaranju” tražitelja azila, njihovoj obvezi da podmire troškove stanovanja i o mogućnosti da ih se službeno vrati natrag.

Tako formulirana pitanja šire “predrasude o strancima”, ocijenio je Timmermans.

Izvor: Narod.hr/h

http://narod.hr/clanak/viktor-orban-zel ... tnoj-kazni

[EdgarFranjul]

Eutanazija u Belgiji prelazi sve granice
06.03.2015 14:17

„Pandorinu kutiju kulture smrti nemoguće je zatvoriti.“ Prema novom prijedlogu belgijskih parlamentaraca osobe kojima prijeti demencija moći će, dok su još u prvom stadiju bolesti i svjesni, potpisati dokument u kojemu u budućnosti traže eutanaziju, dok bi konkretnu odluku o trenutku smrti trebao donijeti pravni skrbnik kada oni više ne budu znali za sebe. Podaci o porastu zabilježenih slučajeva eutanazije u Belgiji su zastrašujući i potvrđuju koliko je eutanazija, zbog banalizacije smrti, tamo postala nešto uobičajeno. „Postalo je jasno kako se eutanazija tiče čitavoga društva, a ne samo pojedinca koji ju traži: moguće je biti usmrćen i bez odluke.“ Legalizacija eutanazije djece služila je jedino pomicanju granica pošto ju nijedno dijete od trenutka legalizacije nije zatražilo. Promjenio se jedino mentalitet, a u tome najveću ulogu, osim političara, imaju mediji koji se radi ostvarivanja profita stavljaju u službu kulture smrti. Kod nas takve kampanje u zadnje vrijeme najvidljivije provodi Večernji list.

http://zdravstveniodgoj.com/news/eutana ... ve-granice

[EdgarFranjul]

Može li mi netko objasniti zašto je smrtna kazna za ubojice, koljače, silovatelje i nepopravljive kriminalce "neprimjerena" a ubijanje bolesnika je"primjereno", štoviše, poželjno???

Ovo je vrhunac licemjerja i zla

[MaxMagnus]

Može li meni netko objasniti kako je netko protiv smrtne kazne za silovatelje i pedofile ali taj koji vjeruje u njegovu rehabilitaciju baš i ne bi da mu taj malo provodi vrijeme sa maloljetnom kćerkom,pa onda brak pa da onda provodi vrijeme i sa unukom nebitnog spola?

Svi su humani na smrtnu kaznu,ali pod svoj krov ih ne bi primili.
A društvo umjesto da izdvaja za djecu i odrasle koji su teško bolesni,financiraju smještaj i hranu takvom ološu.

[Alen Peruško]

Smrtna presuda treba nestati iz zakonske prakse

Sam izraz »smrtna presuda« označuje smrt kao zakonom predviđenu kaznu zbog nekih teških prijestupa. Smrtna presuda bila je prisutna kod mnogih naroda. U Starom zavjetu ona se izricala zbog prekršaja protiv vjere, protiv života, protiv roditelja i zbog spolnih prijestupa. U Novom zavjetu ne postoji posebno dopuštenje smrtne presude.

Višestruko značenje izraza »ubojstvo«

Postoji više mišljenja o podrijetlu smrtne presude. Prema jednima, smrtna presuda potječe od drevne društvene želje za krvnom osvetom onima koji ubiju, pretpostavljajući da se jedino uzimanjem života ubojice može zadovoljiti za krivnju počinjenu zločinom. Tu je važio zakon jednake odmazde: »Oko za oko, zub za zub.« Drugi su smatrali da stroga odmazda koja se postiže smrtnom presudom čini pojedince odgovornima za njihove akcije i zahtijeva da se oni suoče s njihovim posljedicama.

Kada se govori o smrtnoj presudi misli se na ubojstvo drugoga čovjeka. Valja istaknuti da peta Božja zapovijed: »Ne ubij« odzvanja na stranicama Staroga i Novoga saveza. S tim problemom suočava se i Crkva već od samih početaka svojega opstojanja pa sve do danas.

Pod izrazom »ubojstvo« misli na više stvari. Prije svega misli se na izravno i hotimično ubojstvo drugoga čovjeka, kao i sudjelovanje u njemu. Nakon toga ubojstvo može značiti samoubojstvo i dragovoljno sudjelovanje u njemu, jer ono je teška uvreda ispravne ljubavi prema Bogu, prema sebi i bližnjem, kako to ističe Toma Akvinski u svojoj »Teološkoj sumi«. Odgovornost kod toga može biti povećana zbog sablazni ili smanjena zbog psihičkih poremećaja i teških strahova. Ubojstvo nadalje može značiti izravan pobačaj (čedomorstvo) koji je željen kao cilj, bilo kao sredstvo, kao i sudjelovanje u pobačaju, pod kaznom izopćenja, jer se ljudsko biće već od njegova začeća mora poštivati i najbrižnije štititi u njegovoj cjelovitosti, o čemu govori i Ivan Pavao II. u »Evangelium vitae - Evanđelju života«. Osim dosad rečenoga ubojstvo se može ostvariti izravnom eutanazijom, koja se sastoji u činu ili propustu kojim se okončava život prikraćenima, bolesnima ili osobama na samrti.

Različita zakonodavna praksa

Kada se govori o ubojstvu drugoga čovjeka,vrlo osjetljivo pitanje predstavlja prakticiranje smrtne presude kojom državna vlast, na temelju povjerene joj brige za opće dobro zajednice ima pravo i dužnost da nekoga tko je vrlo pogibeljan za život, mir i sigurnost građana ukloni iz svoje sredine osudivši takvoga na smrt. Tijekom prošlosti, a to vrijedi još i danas, u zakonodavstvima nekih zemalja (npr. Sjedinjenih Američkih Država) postojala je i još danas postoji zakonodavna praksa da vrhovna vlast može uime sigurnosti i mira svojih građana smrtnom presudom ukloniti iz društva osobe koje predstavljaju trajnu veliku pogibelj za život pojedinaca i društva tih država. Takvo opće uvjerenje iz srednjovjekovnoga društva najsuvislije je prikazao Toma Akvinski opravdavajući smrtnu presudu u Teološkoj sumi ovim riječima: »Dopušteno je ubiti zločinca ako je njegovo ubojstvo usmjereno na spas cijele zajednice. Ona stoga pripada samo onome kojemu je povjerena skrb za zajedničko spasenje, kao što spada na liječnika, kojemu je povjerena briga za cijelo tijelo, da odreže bolesni ud.«

U Hrvatskoj nema smrtnih presuda

Danas se sve više osjeća protivljenje javnoga mnijenja smrtnoj presudi. U mnogim državama ne postoji smrtna presuda, kao što je Hrvatska. S druge su države u kojima je još uvijek na snazi smrtna presuda, npr. u nekim od država Sjedinjenih Američkih Država. Novije studije pokazuju da prijetnja pogubljenjem ne odvraća zločince od zločina. Stope ubojstava malo se razlikuju između država koje imaju smrtnu presudu i onih koje je nemaju. Zločini nasilja kao što je ubojstvo često su posljedica emocionalnih svađa među članovima obitelji, a ne brižljivo planirana djela, čije se posljedice unaprijed izračunaju. U drugim slučajevima teški zločini su djela poriva ili strasti, kao kad je netko preplašen ili iznenađen. A kada se vrši ubojstvo s predumišljajem, napadač djeluje s predumišljajem.

Drugu teškoću protiv izricanja smrtne presude predstavlja nejednaka i nerazmjerna primijenjena smrtne presude. Većina pogubljenih su siromašni, neobrazovani ili pripadnici raznih manjina. Ti ljudi ne mogu sebi priuštiti zakonski pravni savjet koji je dostupan bogatima, a porote, koje odražavaju predrasude društva ili su pod jakim utjecajem javnih očekivanja, često su pristrane protiv njih. Ponekad se kasnije pokaže da su oni koji su bili osuđeni na smrt nevini ili su se prema njima pristrano ponašali u dokaznom postupku. Međutim, konačnost smrtne presude znači da se pogreške pravde ne može ispraviti, niti pogubljeni kasnije mogu imati koristi od promjena u zakonu ili od novih dokaza koji bi mogli utjecati na njihovu presudu.

Sve snažniji razlog protiv smrtne presude leži u činjenici što se potreba za odmazdom može zadovoljiti na druge načine. Pravda zahtijeva da zločinci ne smiju proći nekažnjeno, ali postoje alternative smrtnoj presudi kao što je bezuvjetna doživotna robija. Čak i u slučajevima krajnje nasilnog zločina zločinac ne gubi sva prava. On gubi pravo na slobodu, ali ne i pravo na život ako postoji bilo što osim smrti što može ubuduće spriječiti takvo nasilno ponašanje.

Protiv smrtne presude je i činjenica što je smrtna presuda okrutni postupak koji može otvrdnuti društvo, potkopavajući tako poštovanje i ljubav prema životu. Ako ljudi ovlaste državu da ubija nasilne prekršitelje zakona onda to može oslabiti moralno tkivo društva čineći ga neosjetljivim prema ubijanju. Pogubljenje zločinaca je nehumano i često pridonosi opasnom osvetničkom duhu u društvu.

Poučeni pristranošću, koja je nerijetko prisutna u presudama ljudskih sudova posebno u vrijeme raznih političkih prevrata ili po završetku (svjetskih) ratova, kao npr. nakon Drugoga svjetskoga rata u bivšoj Jugoslaviji u kojima se u Hrvatskoj »u ime naroda« i bez (nepristranih) sudskih procesa na laku ruku masovno ubijalo ideološke protivnike, počelo se nametati pitanje održivosti smrtne presude, naglašujući pritom prava svake ljudske osobe na život i duhovna i tjelesna dobra.

Ivan Pavao II. o smrtnoj presudi

Crkva, osluškujući etičke probleme suvremenoga društva, ostaje pri teološkom nauku o smrtnoj presudi. Tako u Katekizmu Katoličke Crkve piše: »Obrana općega društvenoga dobra traži da se napadača onesposobi. S tim u vezi je tradicionalni crkveni nauk priznao utemeljenim pravo i dužnost zakonite javne vlasti da određuje kazne razmjerne težini prijestupa, ne isključujući u krajnjim slučajevima ni smrtnu presudu. Iz sličnih razloga nosioci javne vlasti imaju pravo upotrijebiti oružje da odbiju napadača od građanske zajednice za koju su odgovorni.«

Crkva, imajući u vidu suvremena društvena kretanja u kojima se polako počinje mijenjati dosadašnji neodrživ stav prema smrtnoj presudi, također mijenja svoj nauk prema tom pitanju. Tako u istom Katekizmu piše: »Ako su nekrvna sredstva dovoljna da se ljudski život obrani od napadača te se javni red i osobna sigurnost zaštiti, vlast će se zadovoljiti tim sredstvima jer bolje odgovaraju stvarnim uvjetima općega dobra i sukladniji su s dostojanstvom ljudske osobe.«

O smrtnoj presudi piše i papa Ivan Pavao II. u enciklici »Evanđelje života«: »Na tom obzorju smješta se i problem smrtne kazne, na kojem se bilježi u Crkvi, kao i u građanskom društvu, rastuća tendencija koja zahtijeva njezinu prilično ograničenu primjenu, pa čak potpuno ukinuće. Taj problem treba smjestiti u optiku kaznene pravednosti koja je trajno sukladna dostojanstvu čovjeka i prema tome, u suštini, planu Božjemu o čovjeku i o društvu. Uistinu, kazna koju društvo izriče 'ima prvi cilj popraviti nered prouzročen zlodjelom'... No jasno je, da bi postigli sve te ciljeve (zaštita javnoga reda, sigurnost osoba i popravak krivca), mjera i kakvoća kazni moraju biti pažljivo odvagnute i donesene, i ne smiju dostići krajnju mjeru ubijanja krivca osim u slučaju apsolutne nužnosti, tj. kada zaštita društva drugačije ne bi bila moguća. Danas ipak, uslijed sve prilagodljivije organizacije kaznenih ustanova, takvi su slučajevi jako rijetki, ako ne naprosto praktički nepostojeći.«

Tko će ispraviti štetu »u ime naroda«?

O stavu koji treba zauzeti u slučaju smrtne presude govori se i u Kompendiju Katekizma Katoličke Crkve koji se zauzima za nekrvna sredstva kažnjavanja jer »krivcu ne oduzimaju zauvijek mogućnost iskupljenja«.

Zaključno, smrtna presuda trebala bi zapravo nestati iz zakonske prakse. Poučeni životom vidi se da razne ideološke zaslijepljenosti, rasne pripadnosti, pristranosti u prosuđivanju težine zločina, odsutnost pravednoga sudskoga postupka i nepoštivanje dostojanstva ljudske osobe, nukaju da se tom pitanju pristupa vrlo ozbiljno i pokuša ga se preispitati. Čovjek, nepravedno osuđen na smrt i lišen života, zauvijek je lišen najvrednije ovozemaljske vrednote. Tko će i kako ispraviti nepopravljivu štetu nastalu izvršenjem smrtne osude u slučaju da je ona bila donesena brzopleto, »u ime naroda«, zbog ideološkoga sljepila te ako je osoba osuđena na smrt bila nevina? S kršćanskoga gledišta, teško je podržati razloge u prilog smrtnoj presudi i zbog bitnog kršćanskog uvjerenja da je ljudski život svet te da ga treba štititi i njegovati od začeća pa do prirodne smrti. Dodatni kršćanski razlog za ukidanjem smrtne presude Isusova je zapovijed ljubavi i prema neprijateljima te poziv na mirenje s njima.

http://www.glas-koncila.hr/index.php?op ... s_ID=23975

[EdgarFranjul]

Smrtna kazna je opravdana: Na necivilizacijske se postupke mora odgovoriti istom mjerom

06.06.2015. 16:10, Smrtna kazna: Može li se pogubljenje uklopiti u europski svjetonazor?

Podrijetlom i razvojem kazne, kao i njezinom primjenom i rezultatima u odgoju (osobno bih rekao preodgoju) osuđenika bavi se posebna grana kriminologije - penologija. Opsežna problematika o kojoj štošta za reći imaju brojne struke. Uostalom, evo vam link na jednu skriptu toga naslova pa pogledajte sami. http://www.scribd.com/doc/210375032/Pen ... pta#scribd

Kad uđemo u samu bit kažnjavanja onda je jasno da je svrha kazne dvojaka. Prvo, odvraćanje počinitelja od izvršavanja novih kaznenih djela u budućnosti (specijalna prevencija). Dakle, "preodgoj" počinitelja. Drugo, djelovanje kazne na javnost radi sprječavanje budućih kaznenih djela (generalna prevencija). Dakle, čista prevencija i obeshrabrivanje potencijalnih počinitelja.

Smrtna se kazna ubraja u tzv. eliminacijske kazne u koje se još može uvrstiti i progonstvo iz zajednice (deportacija, relegacija i sl.).

Jedan od meni impresivnijih primjera izvršavanja smrtne kazne, a iz kojeg je jasno vidljiva i namjera da se počinitelja onemogući u daljnjim aktivnostima kao i jaka preventivna poruka na ostatak pučanstva jest situacija u kojoj je strog ali pravedan (kako se to često voli reći) kralj Kambiz naredio ubijanje i dranje kože korumpiranog suca vrhovnog suda Sikamna. Potom je tako odranom kožom dao presvući sudački stolac, a što je trebalo biti opomena drugim sucima i podsjetnik što se dogodi onima koji podlegnu čarima mita,korupcije i inim nepravednostima u radu. Zvuči vam okrutno? Pa da, možda i je. Ali što mislite, koliko je sudaca kasnije podleglo izazovima pa vlastiti interes pretpostavilo interesima države?

U brojnim raspravama ZA ili PROTIV takvog načina kažnjavanja zagovornici takve kazne uglavnom se pozivaju na to kako je to jaka mjera društvene obrane od najtežih oblika kaznenih djela, kako je ona i jedina pravedna za neke oblike kaznenih djela, kako je generalnopreventivna i kako ima naklonost javnosti.

Protivnici iz svog šešira izvlače argumente okrutnosti, neciviliziranosti, moralne upitnosti, nedjelotvornosti, nepotrebnosti i ireverzibilnosti.

Obratite pozornost na kontradikciju nekih argumenata. Jedni tvrde da je djelotvorna (u prevenciji), a drugi da nije (jer se najteži zločini i dalje ponavljaju).

Jasno, moguće je secirati svaki od ovih argumenata i pokazivati koje su mu jake, a koje slabe strane. Najveći nedostatak argumenta o preventivnoj djelotvornosti je taj da ga ne možete niti konstatirati, a kamo li kvantitativno izraziti. Da, stvarno, koliko bi zločina bilo počinjeno, a nije upravo zbog postojanja takve kazne i straha potencijalnog počinitelja od takve kazne?

Iako je smrtna kazna još uvijek legalna u brojnim zemljama svijeta, posebno je zanimljiv slučaj SAD-a u kojem je to pravo ostavljeno saveznim državama. Pa onda u nekim državama možete gadno zaglaviti, a u nekima ne tako gadno ali zato poprilično dugotrajno. A kad već pričamo o dugotrajnom zatvoru onda je nemoguće ne spomenuti kako se i oko ovog pitanja "lome pravnička koplja". Naime, čak i kazna doživotnog zatvora ima, vjerovali ili ne, niz protivnika koji se ne slažu s takvim pristupom. Da takva kritika nailazi i na pozitivan odjek u praksi vidi se i iz različitih modaliteta kojima se takva kazna u svijetu praktično provodi.

Prvi modalitet je onaj doslovni i u njemu je ova kazna fiksna i traje za čitav život osuđene osobe.

Drugi pristup uvodi postojanje alternative (protekom određenog vremena, a u skladu s pokazanim ponašanjima i rezultatima, kazna može biti ograničena odn. može se odslužiti).

Treći model uvodi mogućnost uvjetnog otpusta, a čime se želi stimulirati druge zatvorenike na proaktivnost tijekom (preodgojnog) tretmana.

Četvrti model predviđa mogućnost izricanja pomilovanja.

Uglavnom, pravna penološka teorija poznaje najmanje 7 argumenata zašto doživotni zatvor nije prihvatljiv.

Pa onda predlažu kazne dugotrajnog zatvora (ali točno određenog i ograničenog trajanja). Naravno, i ovakav pristup ima niz poznatih nedostataka, a meni osobno najveću pozornost privlači kritika koja se temelji na tome da su zatvorenici maksimalno izolirani od društvene zajednice, a što pak nije u skladu sa Standardnim minimalnim pravilima za postupanje sa zatvorenicima(?).

I sve bi to bilo u redu da kratkotrajne zatvorske kazne opet nemaju svoje nedostatke.

Ispada kako zapravo zatvor djeluje negativno na zatvorenika, ponižavajući ga kao osobu i derogirajući u potpunosti njegova ljudska prava.

Ispada da bi zapravo te prijestupnike trebalo pustiti na miru (!).

No, sva su ova promišljanja nastala promatranjem iz perspektive kažnjenika. I da, mogu to donekle razumjeti. Posebno me oduševljava misao kako strogo kažnjavanje (poglavito smrću) nije u skladu s dometima civilizacije.

Pobogu, ljudi dragi, gdje smo se mi to putem pogubili? Netko vam usred noći upadne u kuću, pobije djecu, siluje ženu, vas ponizi na način koji god si sad predočite (a uzmite najgorim mogući scenarij), a vi ne smijete reagirati jer to je "necivilizirano". Vi ne smijete poduzeti baš ništa "jer nije u redu da pravdu uzimate u svoje ruke". Vi niste u poziciji da zaštitite dignitet sebe, svoje obitelji, svog doma. Nego to trebate prepustiti pravosudnom sustavu. I onda gledati kako se pronalazi zilion argumenata zašto nema smrtne kazne, zašto doživotna robija nije rješenje, koji se problemi javljaju kod dugotrajnog zatvora... Ma dajte molim vas.

Je li se ikad itko pitao kako se osjećaju roditelji koji su ostali bez svoje djece zato jer je neka bahata budala sjela u bjesni auto i, iz razloga potpuno nebitnih za ovu priču, života lišila mlade ljude na pješačkom prijelazu ili "samo" nogostupu? Kako se osjećaju ljudi čija su djeca završila dva metra pod zemljom dok slušaju kako se krivac oslobađa odgovornosti jer "potječe iz ugledne obitelji"?

Civilizirana društva moraju na necivilizirani postupak odgovoriti istom mjerom. Ne zbog spuštanja na razinu počinitelja zlodjela. Već upravo zbog zaštite svoje civiliziranosti i obrane njenih stečevina koje su prihvatljive najvećem broju ljudi.

Uostalom, ne sjećam se baš da se svijet jako digao na stražnje noge zbog Sadamovog vješanja. A i u Rumunji su danas punopravni članovi EU. Sjećate li se? Bilo je ovo prije 25 godina.

Ne, ne mislim da drakonske kazne moraju pod hitno naći svoje mjesto pod suncem. Ali siguran sam da civilizacija ne može na necivilizacijske postupke reagirati civilizirano. Potpuno sam siguran da se time samo otvara meki trbuh društva kojeg će mnogi nastojati iskoristiti. Ono, znam da mi se neće dogoditi ništa ozbiljno "jer živim u civiliziranom društvu" pa onda mogu raditi što god želim znajući da je najgore što me može snaći koja godinica zatvora. Onda slijede pomilovanja, uvjetni otpusti, skraćivanje kazne zbog dobrog vladanja itd.


Vratimo se u perspektivu žrtve odn. njenih najbližih. Idiot uleti u školu i pobije niz mladih ljudi koji su ni krivi ni dužni za ono što dotičnog idiota tjera na takav bezuman čin. Postoji li uopće pravedna kazna za takav suludi zločin? I onda, zbog civiliziranosti i ljudski prava i vrednota, ja moram rintati i hrmbati da bi ubojica mog djeteta mogao imati 3 (4?) obroka dnevno, da bi imao čistu garderobu i urednu posteljinu. Da bi mogao uživati u sportskim igrama, čitanju knjiga iz zatvorske knjižnice i/ili praćenju TV programa. Ja moram otkidati od svojih usta (plaćati porez) kako bi takav necivilizirani izrod imao sve ovo što sam naveo i uz to posebnu zaštitu. I još bih istovremeno morao slušati prepucavanja pravne struku o tome je li 40 godina zatvora predugo, pravedno, adekvatno, prihvatljivo...

Da, jesam za smrtnu kaznu. Naravno, u pomno odabranim i dokazanim slučajevima. Prije svega u onima kad je netko nekoga lišio života s predumišljajem (ne mislim pri tom na slučajeve eutanazije, naravno). Za mene je to elementarno pitanje odgovornosti i snošenje posljedica svog djela. Ubio si nekog, svjesno i namjerno, k'o cucka. E pa za to ipak trebaš odgovarati. Pokajanje? Ne, ne vjerujem u to. Da biste nekoga ubili potrebna je žešča količina patologije. Takva se ne rješava terapijom.

Takvim bi se pristupom, siguran sam, zadovoljilo oba kriterija. Počinitelj sigurno više nikad ne bi bio u prilici ponoviti djelo. A društvu bi bila poslana jasna i nedvosmislena poruka. Prevencija bi morala biti vrlo jasna.

U svemu tome, a upravo zbog nepovratnog djelovanja takve kazne, važno je da je društvo (pravosuđe) apsolutno i potpuno sigurno u to da je okrivljenik stvarni počinitelj djela koja mu se stavlja(ju) na teret. I to je, iz moje perspektive, jedini ozbiljan problem smrtne kazne. Poznati su, naime, slučajevi u kojima je kazna izvršena nad onima koji s počinjenim djelom nemaju veze. Tog tereta, te odgovornosti, moraju biti svjesni svi dionici u procesu izricanja takve mjere. I nemam baš ništa protiv da se, i zbog sasvim male sumnje ili nesigurnosti, kazna preinači u neku dugotrajnu zatvorsku.


Ali kad je sve jasno - nek' bude terminalno.

Servus!

http://barometar.vecernji.hr/analyses/s ... izacijske/

[EdgarFranjul]

VOZE I UBIJAJU: Mazi li hrvatsko pravosuđe divljake za volanom s bezbroj prometnih prekršaja?


Pijani 26-godišnji Nikola Kovačević koji je s 1,92 promila alkohola u krvi Audijem A3 pokosio pješake na Kvatriću te skrivio smrt bračnog para danas se branio šutnjom te mu je određen jednomjesečni pritvor.
Kovačević je, kako se neslužbeno doznaje, već otprije poznat policiji radi prometnih prekršaja, a upravo je ovaj slučaj još jednom podsjetio javnost na pijane divljake za volanom, koji se uspijevaju izvući sa smiješno niskim kaznama.

Podsjetimo kako je Dejan Maćešić, suvlasnik firme One2Play, koji je pregazio i usmrtio mladog Sinišu Smiljanića, nakon što je pijan projurio kroz crveno, čak 35 puta evidentiran u raznim prometnim prekršajima. Međutim, tek je nekoliko puta zbog toga pravomoćno osuđivan.

Jedan od prekršaja počinio je 23. listopada 2010. godine, kada ga je zagrebačka policija u 3:10 sati ujutro zatekla pijanog za volanom. Izmjereno mu je 1,07 promila alkohola. Ovaj slučaj vukao se po ladicama hrvatskog pravosuđa tri i pol godine, sve do 5. veljače 2014. godine, kada je pravomoćno kažnjen globom od 2000 kuna. Vozačka dozvola mu nije oduzeta, iako bi takvom mjerom Prekršajni sud u Zagrebu mogao Maćešića onemogućiti u upravljanju automobilom kada iz zatvora izađe na slobodan vikend ili godišnji odmor.

Za obitelj Smiljanić to je samo još jedan razlog da se osjećaju izigranima od strane hrvatskog pravosuđa. Sudovi i institucije su, smatra obitelj Smiljanić, zbog svoje neprofesionalnosti, aljkavosti djelomično odgovorni za smrt njihovog Siniše. Da je Maćešić zbog vožnje u pijanom stanju u listopadu 2010. pravovremeno procesuiran i da mu je bila oduzeta vozačka dozvola, do nesreće u kojoj je Siniša Smiljanić poginuo u srpnju 2012. godine možda ne bi ni došlo.

Smiljanić: Ne vjerujem u hrvatsko pravosuđe

Maćešić je na slobodi bio godinu dana nakon što je pravomoćnom postala sudska presuda za prometnu nesreću u kojoj je usmrtio Smiljanića. Pravomoćno je bio osuđen na dvije godine zatvora, no pušten je nakon samo godine dana zatvora, odnosno 13 mjeseci. Zbog svega je obitelj Smiljanić tužila RH Europskom sudu za ljudska prava i još čekaju na presudu.

Razgovarali smo s ocem pokojnog Siniše Smiljanića koji je kazao kako je izgubio svaku vjeru u hrvatsko pravosuđe, a obitelji bračnog para koji je stradao na Kvatriću poručio je da nikome ne potpisuju punomoć u ovoj situaciji.

"Iz svog iskustva i znanja, a uostalom iz svega što sam istraživao i što mi koristi pred međunarodnim sudom, mogu dati savjet obitelji poginulih, a to je da ne trebaju imati opunomoćenika sve do prve presude. Isto tako neka od DORH-a traže sve dokumente vezane za ovaj slučaj i na to imaju pravo. Iako će im u DORH-u prvo reći da nemaju na njih pravo, to nije istina. DORH im mora dati sve što ima", kazao je Miljenko Smiljanić, dodajući kako on nakon svega proživljenog jednostavno više ne vjeruje u hrvatsko pravosuđe.

Istaknuo je i kako država nije kriva zbog ovakvih presuda, već odgovornim smatra isključivo institucije i pravosuđe.

"Država nije kriva, mi imamo dobre i stroge zakone, ali ih institucije i sudstvo ih ne poštuju, u tome je problem", zaključio je Smiljanić.

Osim njegovog tragičnog slučaja u kojem je zbog pijanog Maćešića ostao bez sina, slučaj koji i dalje ostavlja niz neodgovorenih pitanja je i prometna nesreća iz 2002. godine koja se dogodila u Makarskoj, kada su na nogostupu, na korak do pješačkog prijelaza, poginule 16-godišnjakinje Ana Andrijašević i Kata Erceg.

Ubojica za volanom bio je Ivan Primorac, sin hercegovačkog tajkuna Marijana Primorca koji svoj uzlet može zahvaliti i činjenici da je bio intimus bivšeg premijera i ratnog profitera Ive Sanadera. Naime, stariji Primorac kupio je Sanaderu još 2004. godine prvi BMW i to baš u vrijeme kada se sudilo njegovom sinu. Zanimljivo da ta dva događaja nikada nisu posebno ispitivana od strane Odvjetništva.

Primorac višestruko kažnjavan za prometne prekršaje pa ubio dvije djevojke

Tada 17-godišnji Primorac vozio je snažni BMW Z3 bez vozačke dozvole znatno većom brzinom od 40 kilometara na sat koliko je bilo ograničenje na tom dijelu ceste. Nesreća se dogodila u 20.15 sati, a nesretne djevojke stradale su na nogostupu pod kotačima snažnog automobila.

Primorac, iako maloljetan, već je prije kobnog događaja bio višestruko kažnjavan za prometne prekršaje. Prvotno ga je sutkinja splitskoga Općinskog suda Maria Majić osudila na dvije i pol godine zatvora. Kasnije će tu presudu umanjiti suci Županijskog suda pod predsjedanjem danas pokojnog predsjednika Kaznenog odjela, suca Vinka Cuzzija. Naime, kazna je bila šest mjeseci manja, a obrazloženje presude citira se i danas.

"Ivan Primorac dolazi iz obitelji društveno prihvatljiva ponašanja kojemu su roditelji omogućili studiranje u inozemstvu, gdje se pokazao uspješnim", obrazloženje je suda koje je šokiralo hrvatsku javnost.

Na kraju je u zatvoru otvorenog tipa u Valturi proveo 22 mjeseca da bi nakon toga otišao na školovanje u švicarski Luzern. Još je na kraju pušten dva mjeseca ranije zbog dobrog ponašanja i nastavio je voziti "snažne" automobile.

Ivana Lovrić skrivila smrt i pobjegla s mjesta nesreće , ni dana nije provela u zatvoru

Poznata hrvatska rukometašica i olimpijka Ivana Lovrić u zatvoru nije provela ni dana iako je skrivila smrt majke troje malodobne djece te uz to pobjegla s mjesta nesreće bez da je pozvala Hitnu.

Ona je prije četiri godine automobilom usmrtila Vesnu Petrović na pješačkom prijelazu i u ponovljenom suđenju opet dobila uvjetnu kaznu na 18 mjeseci zatvora uz rok kušnje od pet godina.

Nakon ponovljenog suđenja i donošenja nove (stare) presude sutkinja je obrazložila da se Lovrić iskreno kaje, da prije nije bila osuđivana i kako će joj najveća kazna biti to što će živjeti s posljedicama nesreće za koju je kriva.

Žužić ranije pušten jer se primjereno ponašao

U ožujku 2011., godinu dana prije isteka petogodišnje zatvorske kazne, na slobodi se našao Hrvoje Žužić, koji je 1. kolovoza 2007. s 2,15 promila alkohola, vozeći svoj BMW brzinom od 111 kilometara na sat, izazvao prometnu nesreću u kojoj je poginula 19-godišnja Ružica Pavić. U nesreći je teško ozlijeđen i Ružičin dečko, 22-godišnji Hrvoje Matijašić. Žužić je tada imao 23. godine.

Žužić je navodio da mu se zdravstveno stanje pogoršalo, a kao što je Primorac pušten kako bi mogao završiti faks u Švicarskoj, tako je i on ranije pušten jer se u zatvoru ponašao primjereno, te je bio pri završetku studija Ekonomskom fakultetu.

Vrhovni sud obrazložio je da je Žužiću uzeto u obzir i pogoršano psihičko stanje koje je "u značajnoj mjeri prouzročeno boravkom u zatvorskim uvjetima, što je u mnogim slučajevima u različitim modalitetima psihičkih stanja redovna pojava kod zatvorenika".

Suđenje Žužiću junioru, obilježila je jadikovka njegova oca Željka, kako novinari od samog početka pišu da se "ovdje ne sudi Hrvoju Žužiću, nego sinu tajkuna Željka Žužića".

Podsjetimo na još jednu sramotnu presudu. Toga 16. lipnja 2007. 29-godišnja Jasmina Čelica krenula je na posao u jednu zagrebačku knjižaru, ali onamo nikada nije stigla. Na pješačkom prijelazu u središtu grada moćnim Jeep Cherokeejem pokosio ju je 22-godišnji Marko Leko, sin poduzetnika.

Ubrzo je ustanovljeno da uopće nije smio sjesti za volan tog vozila jer mu je snaga veća od 75KW, što nije dopušteno vozačima mlađim od 24 godine. Pa ipak, mladić koji je u godinu dana počinio pet prometnih prekršaja, nakon policijskog očevida na slobodu se odvezao sam.

Županijski sud u Zagrebu Leku je osudio samo na uvjetnu kaznu od godine dana. U zatvoru neće provesti nijedan dan, neće platiti nijednu kunu kazne, neće dobiti nijedan negativni bod, a vozačku će zadržati.

Roditelji 29-godišnje Jasmine Čelice iz Pule, Sonja i Nebojša Čelica, nakon sramotne presude postavili su pitanje "Koliko vrijedi ljudski život u očima sudaca? Pravo naše kćeri nije ostvareno. Država joj nije zaštitila dostojanstvo. Može ih biti sram! Moja obitelj duboko sumnja da iza svega stoji korupcija".

Sin poduzetnika džipom usmrtio djevojku i dobio uvjetnu

U brodskoj ulici Ivana Cankara, 25. travnja 2013. godine, dogodila se strašna prometna nesreća u kojoj su, od udarca BMW-om teško stradale tri djevojčice koje su se pješačkom stazom uz cestu, vraćale iz škole kući. Stradale su od udara automobila kojim je upravljao Deni Župan, iako nije imao dozvolu za vožnju automobila takve snage. Četiri dana kasnije, od zadobivenih povreda, jedna od djevojčica je preminula.

Na Županijskom sudu u Slavonskom Brodu, izrečena je nepravomoćna presuda Deniju Županu, dobio je četiri godine i deset mjeseci zatvora.
13.04.2016 22:28 Izvor: Index.Hr

http://www.portaloko.hr/clanak/voze-i-u ... a/0/85560/