Hrvatska - unutarnja agresija

[EdgarFranjul]

Portal koji financira ministarstvo kulture RH se žestoko obrušio na pravo RH na neovisnost!

Autor: Marcel Holjevac
Datum: subota, 10. siječnja 2015. u 20:03

U intervjuu za forum.tm naslovljenom "Nijedan Srbin šovinistima nije dovoljno mali da ne bi bio velikosrbin" Dejan Jović još jednom objašnjava kako je neovisnost RH plod "nacionalističkih mitova" i manipulacije, a zabrana udruživanja s državama bivše SFRJ kršenje ljudskih prava.

Naslov je zapravo pila naopako. Pravi naslov bi trebao glasiti "Niti jedan Hrvat nije dovoljno mali da ga mi velikosrbi ne bismo proglasili ustašom". Jović, jasno, jest velikosrbin, ne zato što nije dovoljno mali, nego zato što otvoreno negira Hrvatima pravo na samoopredjeljenje, što je pravo svakog naroda. I zato jer smatra da oni, Srbi, imaju pravo vladati Hrvatima, kao neke vrsti "herrenvolk", rasa gospodara. A ako se netko s tim ne slaže, on je šovinist i mrzi Srbe samo zato jer su Srbi.


"Nijedan Srbin šovinistima nije dovoljno mali da ne bi bio velikosrbin!"

No, najveći problem je što taj intervju, u kom Jović zastupa iste stavove koje zastupa i Šešelj, samo umotane u intelektualizam i lažni liberalizam, objavljuje forum.tm, kojem u impresumu piše: "TKO? Neprofitna udruga Dom kulture ŠTO? Forum.tm, prostor za slobodne ljude i one koji to žele postati KADA? Jučer, danas, sutra GDJE? www.forum.tm ZAŠTO? Da bi stvari bile jasnije. Portal Forum.tm financijski podupire Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Agencija za elektroničke medije.
Tko i što je ovdje prilično jasno, a mi smo slobodni ljudi i to želimo i ostati. A u Jugoslaviji, to smo željeli postati. Skandalozno je da ministarstvo jedne države financijski podupire ljude koji otvoreno negiraju toj državi pravo na postojanje, i koji rade za interese suparničke države, a to umataju u "ljudska prava".

"Zašto se Nijemci smiju ponovo ujediniti, a mi Jugoslaveni ne"

Meni je najzamimljivija slijedeća kuknjava ugroženog Srbina Jovića kojem se pola intervjua sastoji od jamranja o ugroženosti srpstva, što je uostalom i bio okidač rata i psihološka priprema za isti: "U svim narodima koji su postali nezavisni – i u nekadašnjoj Jugoslaviji i u nekadašnjem SSSR-u – postoji i dalje dilema: je li odluka o nezavisnosti bila izraz volje naroda ili samo političara, i je li donijela neko dobro narodima ili samo političarima. No, države koje se jednom raspadnu, ne obnavljaju se – osim ako niste Nijemci, pa vam je dopušteno ono što drugima nije, a to je ujedinjenje. Drugima je dopušteno odcjepljenje – i to ne svima – ali, ujedinjenje samo Nijemcima."


Stvarno, čija je neovisnost bila odluka, nije teško dokazati: Jović imputira da je Tuđman "prevario" Hrvate nagovorivši ih da proglase neovisnost od totalitarne Miloševićeve diktature. To je laž, jer su Hrvati 1990. glasali velikom većinom za HDZ, iako su tadašnji političari i vlast mahom zagovarali ostanak u SFRJ, upravo zato jer je HDZ bez okolišanja nudio neovisnost. No sporniji je drugi dio rečenice. Njemačkoj je dozvoljeno ponovo ujedinjenje, jer je to bila volja naroda, i jer su s obje strane granice živjeli Nijemci. Jugoslaviji je ponovo ujedinjenje, jasno, isto dozvoljeno, nitko to ne brani, ako je to volja naroda. No jasno je da s Hrvatske strane postoji razmjerno mala, a sa srpske apsolutno nikakva podrška stvaranju neke nove Jugoslavije. Usto, u bivšoj Jugoslaviji s jedne strane današnje granice žive Hrvati (Slovenci, Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci, Albanci) a s druge Srbi.

Današnje države poput Hrvatske i Njemačke su prirodne tvorevine nastale procesom etnogeneze, dok je Jugoslavija stvorena nakon prvog svjetskog rata mimo volje Hrvata, isključivo kako bi se oslabio Njemački utjecaj i zaštitili interesi britanskog imperija, kao srpska imperijalna tvorevina pod vlašću srpskog kralja, i pod kontrolom Londona.
Njemačka nije razjedninjena voljom niti naroda niti političara, nego od strane njenih neprijatelja nakon poraza u ratu. SFRJ se raspala jer je objedinjavala narode koji dolaze iz bar dva različita kulturno - civilizacijska kruga, što je neodrživo. Hrvati su tisuću godina, osim jednog manjeg dijela koji je bio pod turskom okupacijom, bili dio dviju od tada najnaprednijih i najrazvijenih država svijeta - Austro-ugarske monarhije i Mletačke republike. Obje su predstavljale, u svoje vrijeme, krunu europske kulture i civilizacije, pa iako je Hrvatska u velikoj mjeri balkanizirana pod Jugoslavijom, nešto je od tog civiliizacijskog i kulturnog naslijeđa i ostalo. Usto, Hrvatska je katolička zemlja, dio mediteranskog kruga. Srbija je pak bila dio Balkana, koji je oduvijek slovio kao civilizacijska crna rupa, i otomanskog carstva.

Referendum ne valja, narod ne treba odlučivati sam o sebi

Sporni su i neki drugi dijelovi u kojima Jović zagovara neslobodu i vlast elita: Referendumi su dobri za demokraciju, ali ne i za liberalni karakter države. Oni su dobri za mobilizaciju ljudi i njihovo uključivanje u politiku, ali ne za vođenje racionalne i odgovorne politike, kaže on.

Dakle, ljudi ne trebaju biti slobodni odlučivati o sebi, ljudi su u njegovoj vizuri neodgovorna djeca koju netko prosvijećen i pametan treba voditi za rukicu da se ne ozlijede. Pa demokracija, Joviću, upravo jest zamišljena da bi o pitanjima bitnim za društvo odlučivali oni kojih se to tiče! A ne da bi se vodila "racionalna politika".


Zanimljiv je i slijedeći dio: "U mom slučaju došlo je i do sekuritizacije: najprije se pisalo da sam britanski agent, potom da sam sigurnosna opasnost za Hrvatsku, a onda da sam neprijatelj koji ruši temelje hrvatske državnosti. Jedan od suvremenih hrvatskih Ilija Čvorovića čak je rekao da sam veća prijetnja nacionalnoj sigurnosti od Islamske države. Rečeno je i da sigurnosna provjera u mom slučaju nije bila dovoljno rigorozna. Lagalo se da nisam dobio licencu za pristup sigurnosno osjetljivim informacijama. Kad sam u javnosti pokazao dokaz da je to laž, nastavilo se kao da nisam demantirao. Kod nas je laž postala normalna stvar, a činjenice i dokazi su nebitni. U Hrvatskoj ima jedan broj onih koji žive od rata i koji su nezadovoljni rezultatom prošlog (ili čak i onog pretprošlog, Drugog svjetskog) rata, pa priželjkuju novi. Nisu zadovoljni, recimo, mirnom reintegracijom Istočne Slavonije, i nije im prihvatljiv ni jedan jedini Srbin, pa ni ovih tri ili četiri posto koliko je Srba ostalo u Hrvatskoj nakon tragedije iz 1991-1995. Poruke koje se pritom šalju Srbima su – da bi bilo najbolje da odu, ili da se asimiliraju ili da jednom zauvijek ušute, da se sakriju u kuće i nikad ništa ne kažu u javnosti. Njima je svaki Srbin – velikosrbin, i nema tako malog Srbina koji ne bi bio sigurnosni problem. Ja sam im posebno iritantan jer sam jedan od onih koji se vratio u Hrvatsku, i to nakon 15 godina boravka u inozemstvu. Oni znaju da moj povratak šalje signal ohrabrenja drugima koji bi se željeli vratiti, kao i da moje javno djelovanje ohrabruje druge da govore slobodno. A to ovi agresivni šovinisti ne žele. Upravo obrnuto, žele zaplašiti ne samo one koji bi se htjeli vratiti u Hrvatsku – a Srbi su, ili su protivnici nacionalističke ideologije – nego i one koji sada žive u Hrvatskoj. Žele ih potaći da je napuste."


Dakle, Jović nije agent Londona, samo se tako češlja: protivnik je neovisnosti Škotske, sasvim slučajno, ne zato što ima dobre veze u Londonu i što je tamo proveo 15 godina školujući se na školama za obavještajce.

On ne ruši temelje Hrvatske državnosti, samo negira Hrvatima pravo na neovisnost i smatra da bi nam bilo bolje da smo dio Srbije. A krunski dokaz da su Srbi u Hrvatskoj ugroženi je valjda taj što se netko drznuo primijetiti da on, kao Srbin i visoko pozicionarani političar u Hrvatskoj, otvoreno zastupa velikosrpske interese i negira pravo na samoopredjeljenje, te smatra da su Hrvati koji žele neovisnu državu do zadnjeg šovinisti koji "mrzedu Srbe".

Zapravo, iz cijelog njegovo lamentiranja proizlazi da su svi oni koji su za neovisnost zapravo protiv liberalizma, demokracije, i zdrave pameti, i da je jedini razlog zbog kojeg su Hrvati ikad izglasali neovisnost taj što ih je netko nahuškao da mrze Srbe. Ponovio je da je referendum bio "neliberalan" jer se tada razgovaralo "preko nišana", samo nije rekao tko je koga držao na nišanu. A zna se tko je tada držao pušku.

"Nisam ja šovinist, nego ste vi ustaše"

Smeta mu i što se govori i piše o Šešelju, jer u Srbiji nitko nije šovinist osim možda šačice ljudi. No najsporniji je slijedeći dio: "Pogledajmo samo Srbe. Dilema oko toga je li Jugoslavija bolje rješenje od samostalne Srbije trajala je dugo, a traje i danas. Srbija nikad nije birala nezavisnost – ona ju je samo konstatirala. Postala je nezavisna voljom drugih naroda – konkretno, u završnom činu, Crnogoraca, koji su također iznimno podijeljeni po pitanju državnosti."


To nije istina. To je laž, i to dvostruka.

Srbija je birala nezavisnost kad je podigla ustanak protiv otomanskog carstva: Ovim putem Joviću postavljam pitanje, je li otcjepljenje Srbije od Turske isto bio plod "nacionalističkih mitova" kojima je Karađorđe zaludio Srbe?

Ne bi li Srbima ipak možda bilo bolje da su ostali u Turskoj državi? Izbjegli bi rat.


"Referendum" o neovisnosti Srbije isto tako nije bio proveden demokratski, zar ne? Zašto nije dozvoljeno ponovo ujedinjenje Srbije s Turskom, Joviću? Što se imate ujedinjavati s nama, ujedinite se s bivšim kolonijalnim gospodarima!


Ako vi Srbi niste na to spremni - nemojte nas na to nagovarati! Pa kad se vi ponovo ujedinite s otomanskim carstvom i odbacite svoje "nacionalističke mitove", mi ćemo razmisliti hoćemo li odbaciti svoje i ponovo se ujediniti s vama!


No najveća je laž da Srbija 1991. nije izabrala neovisnost nego ju je samo konstatirala. Istina je obratna: Srbija je još od "memoranduma" radila na svojoj neovisnosti! Srbija je prva shvatila da Jugoslavija više ne postoji, i sve što je Srbija radila od 1986. i dolaska Slobe na vlast je bilo u svrhu stvaranja nacionalne države "Velike Srbije" umjesto Jugoslavije!


Očuvanje Jugoslavije u njenim granicama nikog tada u Srbiji nije zanimalo: cilj je bio jasan, Srbija do granice Karlobag - Karlovac - Virovitica.


Hrvatska je ta koja neovisnot nije birala, nego je na nju bila prisiljena. A taktika velikosrba, u koje brojim i Jovića, je bila "mi ćemo pričati o antifašizmu i tome kako su oni za otcepljenje, a istovremeno ćemo raditi sve što možemo da im ogadimo Jugoslaviju i potaknemo ih da traže neovisnost". Srbijanskoj propagandi je tada i jedan Šuvar bio ustaša, i to potvrđuje da Joviću niti jedan Hrvat nije dovoljno mali da ne bi bio ustaša. Jovićeva kuknjava je tek bizantinsko muljanje. A da Hrvatska plaća portale koji mu daju prostor za srbovanje je jednostavno skandal.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... snost.html

[EdgarFranjul]

Vodi li fašistoidna ljevica Hrvatsku prema građanskom ratu? Izbezumljeni Žarko Puhovski usporedio HDZ s fašistima Tomislava Nikolića...


UTORAK, 13 SIJEČANJ 2015 11:35 IVANA




Nažalost, poraz Ive Josipovića na netom završenim predsjedničkim izborima nije pacifizirao lijevi fašizam u Hrvatskoj, odnosno, onu vrstu fašizma koja je mutirala u našoj zemlji za vrijeme mandata uskoro bivšeg hrvatskog predsjednika i pretvorila se u fašizam kakav je bujao u Njemačkoj uoči opće mutacije Hitlerovih nacional-socijalista, koje su neki, nažalost, u početku tretirali kao marginalnu pojavu i pogriješili.

Drugim riječima, ne bismo smjeli podcijeniti lijevi fašizam, iako je on pretrpio žestoki udarac gubitkom izbora Ive Josipovića čime je za duže vrijeme onemogućen Dejan Jović u nastojanju da svojom mrežom koju je pleo oko bivšeg predsjednika ozbiljnije uzdrma stabilnost Hrvatske. Naravno, ne pada nam napamet tvrditi da je Josipović ideolog lijevog fašizma u Hrvatskoj, no, on je bio točka oko koje su se oni okupljali, točnije, njihova koheziona snaga.

Činjenica je da lijevi ekstremizam ima dobrim dijelom medije na svojoj strani, riječ je o psima rata, zloglasnim grabežljivcima, koji su rat iskoristili kao priliku za vlastito bogaćenje da bi danas govorili o demokraciji kako je oni shvaćaju samo da se ne bi postavljalo pitanje od kuda im prvi milijun kuna, kako se to nekoć patetično govorilo. Što mislite odakle vlasnicima medija novac da bi postali vlasnici medija, ako znamo da se uglavnom radi o odrpancima osamdesetih?

Pogledajte samo strukturu vlasništva u hrvatskim medijima te medijima u takozvanoj regiji koja je porazom Ive Josipovića pretrpjela strašan udarac. Naime, sinoć je u emisiji Pressing ratno-profiterske N1 televizije gostovao, između ostaloga, zloglasni i izbezumljeni Žarko Puhovski, koji, nažalost, već desetljećima maltretira hrvatske građane, poput noćne more ovaj komunistički samozvani analitičar iskače doslovno iz svake paštete. Radi se, naravno, o takozvanom analitičaru koji je bio spin doktor Ive Josipovića i koji je teško podnio poraz uskoro bivšeg hrvatskog predsjednika. Ako je Josipović gospodski podnio poraz zašto to nije pošlo za rukom jednom dijelu fašističke ljevice? Opravdan strah od gubitka privilegija očito ih tjera na mržnju.

Inače, Puhovski je desetak dana prije predsjedničkih izbora rekao da će Josipović pobijediti u prvom krugu, što je, dakako, bila izjava za koju je Puhovski znao da je idiotska, on nije idiot, iako je sve samo ne demokrat, on je jednostavno opasan po demokraciju kao politikant i kao osoba koja se teško miri s činjenicom da je Josipović poražen, no, čak ni to nije opsnovni problem Žarka Puhovskog, njegov je osnovni problem, i njegova najveća nesreća, je nemirenje s činjenicom da nema Jugoslavije, države u kojoj je on unesrećio brojne ljude, zbog čega nikada nije procesuiran kao što bi to bio u nekoj drugoj normalnoj demokratskoj zemlji. Čovjek koji je sudjelovao u montiranim suđenjima jednog zločinačkog režima i koji je svojim svjedočenjima odveo brojne nedužne ljude u zatvor teško može imati bilo kakav demokratski potencijal. No, takva osoba idealni je kandidat za sugovornika ratno-profiterskoj televiziji, na kojoj su, uz njega, gostovali i još neki takozvani analitičari iz regije, odreda sljedbenici 'ideje i misli' Ive Josipovića.

U jednom trenutku, dok su plakali za Josipovićem, Puhovski nije izdržao nego je zapravo usporedio HDZ, dakle, stranku pod čijim je vodstvom Hrvatska stvorena i obranjena, pod čijim je vodstvom srušena država u kojoj je on bio neka vrsta inkvizitora, s Tomislavom Nikolićem i fašistima Tomislava Nikolića, inače, srbijanskog vojvode i, nažalost, srbijanskog predsjednika. – Tomislav Nikolić odgovoran je prema Hrvatskoj, baš kao što je to HDZ odgovoran prema Srbima i Kolinda Grabar Kitarović u svojim stavovima biti će puno mekša nego što je to bio Josipović – između ostaloga govori Puhovski. Sve što je Puhovski govorio potpuno je nevažno, samo psi rata shvaćaju ozbiljno ovog već pomalo senilnog profesora, no, usporedba HDZ-a s Nikolićevim fašistima je nedopustiva. Naime, zamislite što bi se u Britaniji dogodilo kada bi se pojavio neki idiot koji bi usporedio Winstona Churchilla i Adolfa Hitlera. Kako bi europska, britanska demokratska javnost reagirala?

Što je to HDZ skrivio Srbima, zna li Puhovski da 'Srbi Milorada Pupovca' nisu jedini Srbi u Hrvatskoj te da postoji veliki broj hrvatskih građana srpske nacionalnosti koji su branili oružjem u ruci svoju državu protiv velikosrpskog fašizma? Tko o njima danas brine? Što bi se dogodilo da se HDZ s Tuđmanom na čelu s terorizmom obračunao na način na koji to rade Francuzi ili Amerikanci? Tuđman je srpskoj manjini nudio sve, pa i autonomiju, oni su, predvođeni fašistima, njemu i Hrvatskoj zabili nož u leđa.

Svojim fašistoidnim stavovima ekstremna hrvatska ljevica, uglavnom sastavljena od jugoslavenskih nacionalista i novokomponiranih Jugoslavena, navodi, da tako kažemo, Hrvatsku prema vrlo opasnoj provaliji. Vodi li zapravo ekstremna ljevica Hrvatsku prema građanskom ratu, u kojem bi ona bila pometena, no, žrtve bi bile velike? Nažalost, lijevi fašisti nikada Franju Tuđmana nisu priznali kao svog predsjednika, a onda ni Hrvatsku nastalu na temeljima Domovinskog rata kao svoju državu.

http://www.tinolovka-news.com/vijesti-h ... a-nikolica

[EdgarFranjul]

igra podzemlja

Letica: priča o nelegalnoj Kolindinoj pobjedi - test za državni udar


Ovaj slučaj prikazuje klasičnu igru podzemlja odnosno „dobrog i zlog policajca koji se odvio u svrhu testiranja javnosti

Datum objave: 14.01.2015 | 16:01 Autor: pra

Nakon što je Sandra Petrović Jakovina izjavila medijima da je pobjeda Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima upitna zbog čega bi se o svemu trebao izjasniti Ustavni sud, oglasio se i Ivo Josipović navodeći da ne dovodi u pitanje pobjedu njegove protukandidatkinje i da savjetnica njegova stožera "govori u svoje ime".

Ovaj potez osporavanja izbor Grabar Kitarović za prvu hrvatsku predsjednicu komentirao je na facebook profilu i Slaven Letica koji je povukao pohvalu o dostojanstvenom držanju predsjednika na odlasku.

"Mario, šalji skeptičnim prijateljima. Radi se zapravo o TESTU za državni udar, ali kako kaže moj dobar prijatelj: "Hrvatska vojska nije sposobna, ni spremna izvršiti državni udar" u ime bivšega PR.


Prerano sam i u zao čas bivšeg predsjednika Republike dr. Ivo Josipovića pohvalio za kulturu poraza!

U nizu zapisa na facebook profilu i u brojnim javnim istupi...ma (Studio 4 HTV-a, intervju za Al Jazeera Balkans) dr. Ivu Josipovića sam pohvalio za dostojanstveno priznavanje izbornog poraza i čestitanje novoj predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović na zasluženoj i časnoj pobjedi.

https://www.youtube.com/watch?v=KEiqa-Q5qBw

Međutim, nakon današnjih izjava članica izbornog stožera Ive Josipovića zadužena za pravna pitanja Sandra Petrović Jakovina kojom se dovodi u pitanje pobjeda KGK i najavljuje zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti/zakonitosti, povlačim sve moje pohvalne riječi.

Ako iza te izjave stoji osobno dr. Ivo Josipović, a SIGURNO stoji, onda to pokazuje da se ne želi pomiriti s porazom: pod cijenu dovođenja u pitanje autoritet bivšega PR (sramotno bi bilo za profesora prava i bivšeg PR da ne zna ustavne i zakonske odredbe o izborima za PR!), izazivanja masovnog ogorčenja te političke i ustavne krize u zemlji.

Dakako, na kraju te tužne priče o bolesnoj žudnji za vlašću, bit će poražen (na Ustavnom sudu) i osramoćen. Pridružit će se tako Stipi Mesiću koji ga je javno podržao iz računa: ustrašen da će mu biti ukinuti doživotna beriva i da će biti kazneno gonjen za, primjerice, Aferu Patria.
A da bi izgubio na Ustavnom sudu pokazuje ovo Rješenje na istu temu od 20. studenoga 1995.", objavio je Letica.

U razgovoru za direktno.hr istaknuo je kako ovaj slučaj prikazuje klasičnu igru podzemlja odnosno „dobrog i zlog policajca koji se odvio u svrhu testiranja javnosti.
"Izlaskom u javnost s tvrdnjom o upitnosti pobjede Kolinde Grabar Kitarović htjelo se provjeriti kako će javnost reagirati, nakon čega bi se vjerojatno pokrenuo zahtjev za ocjenu ustavnosti. Međutim, nakon opravdano ogorčenih reakcija birača, nastupa dobar policajac....Nema nikakve mogućnosti da ovako nešto uspije na Ustavnom sudu", ocijenio je Slaven Letica.

U tom smislu ga je i razočarao Josipović za kojeg navodi da se nalazi pod pritiskom ljudi oko njega koji su bili uvjereni da će se još pet godina održati na funkciji predsjednika.

Ukazuje kako je do jutros pribavio ekspertna mišljenja najboljih hrvatskih neovisnih pravnika koji pokazuju da nevažeći listići nemaju karakter punovrijednih nego ništavnih glasova.

Pobjeda Grabar Kitarović, napominje Letica, civilizacijska pobjeda, bez obzira kakva predsjednica bila jer upravo označuju pobjedu nad svijetom spletki, podmetanja i podzemlja.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/6421/ ... i-udar.htm

[EdgarFranjul]

Jesmo li uopće svjesni povijesnih razmjera pada Josipovićeve politike?

Autor: Tihomir Dujmović
Datum: petak, 16. siječnja 2015. u 11:52


O pravoj vanjskopolitičkoj pozadini politike Ive Josipovića, najbolje svjedoči činjenica da nakon njegovog poraza mimo svakog plana i dogovora, na hitni sastanak sa hrvatskom Vladom stiže ovih dana nitko drugi negoli britanski ministar vanjskih poslova! Pametnom dosta, zar ne?
Na svim svojim promocijama knjige „Hrvatska u raljama djece komunizma", a bilo ih više od 60, uvijek bih na kraju rekao da je situacija uistinu depresivna i dramatična, ali da su Hrvati poznati po tome da su najbolji kad je najteže i da svoje najljepše golove zabijaju u zadnji tren! Da sam siguran da će biti i ovaj puta tako i da ako Josipović dobije još jedan mandat da će se Hrvatska svesti isključivo na zemljopisni pojam, kao bezlični komad regije. Na svim promocijama čita se i ulomak koji govori o nemoralnosti kod uvođenja dvojezičnosti u Vukovaru sa pasusom „sram vas može biti Josipoviću i Milanoviću, sram vas može biti da ne poštujete niti suze vukovarskih majki.. Ali znate što, ničija nije do zore gorjela pa neće ni vaša...".

I napokon samo dva dana prije izbora napisao sam kolumnu kao neku vrstu otvorenog pisma pod naslovom „Devet razloga zbog kojih Jospović mora otići". Dakako da je bilo dobronamjernih ljudi koji su mi savjetovali da ne budem tako jednoznačan jer da će mi se Josipović sasvim sigurno osvetiti u slučaju pobjede, uostalom u nekoliko navrata je intervenirao kad se o radilo o meni i mom pisanju. Napisao sam tu kolumnu kao što sam napisao i „Hrvatska u raljama djece komunizma" kao neku vrstu krika pred ponorom pred kojim smo se našli. Po mom dubokom uvjerenju kompletna politika Ive Josipovića je bila duboko protivna istinskim hrvatskim nacionalnim interesima i bez obzira na pritiske koji su uslijedili ja sam o tome govorio bez prestanka jer sam uvjeren da smo sa Josipovićevom politikom otišli posve krivo. Zato njegov odlazak i njegov pad nije izraz obične promjene koju donisi izborni ciklus, zato njegov odlazak nije tehnička promjena, zato njegov pad nije obična smjena. Pad politike Ive Josipovića ima uistinu povijesne razmjere, iz svega što smo čuli politika Kolinde Grabar Kitarović će biti iz temelja drugačija upravo u strateškim pitanjima te u tom kontekstu nema nikave sumnje da od pada Josipovića više ništa u hrvatskoj politici neće biti isto!

Ako se iz prvih izjava može dobro razabrati, Kolinda Grabar Kitarović će u prvom redu strateške hrvatske političke saveznike tražiti u Berlinu i Washingtonu što je najprirodniji smjer glede ostvarenja hrvatskih strateških interesa. Fanatična odanost prema Velikoj Britaniji koju je pokazivao Josipović nužno je vodila prema tijesnoj regionalnoj suradnji jer London ostaje vezan uz Beograd i London je jedini taj koji inzistira na „regiji" jer samo regija spašava Srbiju od balkanske beznačajnosti i strateške provincijalizacije. Kad se jednom bude temeljito analizirala Josipovićeva politika jasno će se razabrati da je njegovo strateško okretanje Londonu otvorilo proces zahlađenja odnosa sa Berlinom i to je jedna nemjerljiva šteta koju nam je priuštila Josipovićeva vanjska politika koju je dakako zdušno podržavala i ostvarivala Vesna Pusić.

U tom smislu vrlo je znakovito da iznenada, mimo svih planova, gotovo panično, u Zagreb stiže britanski ministar vanjskih poslova jer je očito da je Britanija Josipovićevim porazom izgubila snažnu točku svoje politike u ovoj regiji! Žurim reći da si Hrvatska više nikada ne smije dopustiti da joj vanjsku politiku vodi anacionalni dream team: Josipović-Vesna Pusić-Milorad Pupovac, jer njihovi strateški pogledi primarno Hrvatsku vežu uz regiju i Beograd, odmiču ju od Evropske Unije i cementiraju suradnju sa Londonom koja isključuje Berlin. Mogli bismo reći da je to faktički definicija pogubne hrvatske vanjske politike! Jer, Hrvatska nije izgubila Berlin samo zbog lex Perković, brojna njemačka ulaganja stoje jer ova vlast jednostavno nije dala puno zeleno svjetlo za ozbiljniji ulazaka njemačkog kapitala. Puno više interesa je pokazano za dolazak ruskog kapitala i da Amerika u zadnji trenutak nije shvatila s kim ovdje ima posla jedva da bi nešto zauzdalo prodaju Ine Rusiji.

Da, naravno da hrvatska vanjska politika definitivno mora imati i britansku dimenziju i rusku dimenziju,nema nikakvog razloga da Hrvatska podiže kineski zid prema Srbiji, ali strateško okretanje Njemačkoj i Americi, regionalna politika u kojoj se traže putevi rješavanja hrvatskih ortvorenih problema u regiji, svojevrsni reciproctet u manjinskim pravima srpske manjine u Hrvatskoj i hrvatske manjine u Srbiji, te iznad svega jedna temeljita,ozbiljna i sveobuhvatna briga za položaj Hrvata u BIH, to mi se čini kao jedini adekvatan put hrvatske vanjske politike ako govorimo o istinskim hrvatskim nacionalnim interesima. Ništa od toga nije krasilo politiku Ive Josipovića. U BIH su Rusi otvoreno stali uz Srbe, Turci su znali gotovo politički neukusno zagovarati bošnjačke interese, a naš Ivo niti u trenutku kad su se palile hrvatske zastave po Sarajevu i Mostaru, kad je zapaljeno središte HDZ-a u Mostaru, on ne samo da nije otišao tamo, nego prva dva dana nije progovorio ni slova, da bi onda uopćeno dodao da nasilje ne vodi nikamo! Bio je to kapitalni trenutak kad se mogla alarmirati međunarodna zajednica jer je bilo očito da neredi nisu bili socijalni, nego nacionalni što se uostalom vidjelo i po urlicima „Ovo je Bosna" i „Odlazite,odlazite". Zato je Kolinda Grabar Kitarović posve u pravu kad ističe da je politika prema BIH bila samo propagandna!

Iako fanatično fokusiran na regiju, Josipović nije uspio ishodovati rješenje niti jednog problematičnog hrvatskog graničnog pitanja. Sve što je od problema zatekao prije pet godina, sve će dočekati Kolindu Grabar Kitarović! Niti on niti Mesić u petnaest godina vladanja Pantovčakom niti jedan hrvatski granični problem koji je donio rat nisu uspjeli rješiti!


Isto tako nije ishodio niti povrat ukradenog hrvatskog kulturnog blaga premda je bio čest gost u Beogradu. Ne doduše kao Vesna Pusić koja se politički toliko intimizirala sa Beogradom i tamošnjom vlašću da se više nije znalo čija je ona ministrica vanjskih poslova!


Na unutarpolitičkoj razini Josipović je antagonizirao sve moguće ideološke relacije u zemlji i upravo zahvaljujući njemu, ali i cijeloj Milanovićevoj Vladi, Hrvatska je danas ideološki podijeljena kao nikad.


Ne može se nikada zaboraviti da je upravo Josipović „legalizirao" Srb kao mjesto antifašističkog ustanka, premda, ako postoji put kojim bi se taj datum difamirao onda je to svakako Srb kao mjesto ratne koalicije partizana i četnika koji su baš u okiolici Srba izvršili masovan pokolj Hrvata! Zašto to komemorirati??? Josipović osim toga ni na koji način nije problematizirao Milanovićevu ideju da se zabrani parlamentarna komemoracija bleiburške tragedije što je izazvalo novi revolt u naciji. Paralelno s tim je do te razine inzistirao na titoizmu da je i u ovu kampanju krenuo sa trga maršala Tita čime je preko svake mjere antagonizirao sve hrvatske ideološke polemike.



Zašto je to radio jedan sveučilišni profesor, nota bene glazbenik, čovjek rođen desetljećima iza drugog svjetskog rata? Odgovor može kriti jedino obiteljski odgoj i činjenica da mu je otac bio iznimno visoki komunistički moćnik, član zastrašujuće ideološke komisije CKSKH koja je slovila kao tijelo koje je određivalo kazne hrvatskim političkim zatvorenicima. Josipovićevim odlaskom bez obzira na brod luđaka koje Milanović vodi u Banskim dvorima, za očekivati je da će barem doći do predaha u ideološkom verbalnom građanskom ratu u zemlji.

Josipovićevim odlaskom je za očekivati i to da dobijemo demokratskije medijsko ozračje jer je kontrola medija koju je on zaveo u zemlji bila zastrašujuća. Nikad nigdje u mainstream medijima niste mogli pročitati niti jednu ozbiljniju kritiku njegove politike i taj teror je trajao punih pet godina. Iz Večernjeg lista su letjeli ljudi samo zbog kritika njegove politike, na HTV-u su mnogi stradali iz istih razloga, svi drugi mediji su ga pratili bez i jedne riječi kritike. A tek agencije za istraživanje popularnosti stranaka! Pa imao je tobože 80-postotnu popularnost godinama! Moglo bi se reći da su hrvatski mediji tim podložništvom i neviđenom snishodljivošću spram evidentno posve krive državne politike ispisali svoje najsramnije stranice.

Za očekivati je isto tako da će Josipovićevim odlaskom pravosuđe doći do zraka jer je lex Perković ,ali ne samo lex Perković, pokazao da je Josipovićev utjecaj na pravosuđe bio uistinu snažan. Upravo je nevjerojatno da nakon izjave Gordana Malića kako je Josipović nudio njemu suradnju u tome da zajedno sa Bajićem i Pavićem unište HDZ, baš nitko nije reagirao jer je to jedna od onih izjava nakon koje bi netko morao završiti u zatvoru!

Sve u svemu odlazak Ive Josipovića je kapitalni, povijesni događaj, lijep i sunčan dan za vitalne hrvatske nacionalne interese i može se konstatirati da je njegovim odlaskom zaustavljen pad u bezdan. Za zaključak da smo se već spasili trebati će odraditi puno posla, Kolindi će trebati mjeseci i mjeseci samo da ispravi kapitalne Josipovićeve pogrješke, ali nova hrvatska Predsjednica je već u prvim izjavama pokazala da zna što joj je činiti. Za početak je u ovom narodu probudila optimizam i otvorila put u samopouzdanje ove nacije koje je Josipović posve uništio. Jer mi više nismo znali od tih njegovih priča o ustaškim zmijama, o našim zločinima u domovinskom ratu, u našem klerikalizmu i u našim gospodarskim neuspjesima, vrijedimo li uopće kao narod. Kolinda je tom narodu pružila ruku i tezom „idemo zajedno izvući zemlju iz krize" okrenula je posve novu stranicu hrvatske povijesti. Kolinda Grabar Kitarović-spas u zadnji čas!

http://www.dnevno.hr/kolumne/tihomir-du ... itike.html

[EdgarFranjul]

KOLUMNA - ANTE GUGO , objavljeno u 19:56h, 18.01.2015.g

ISPOD POVRŠINE

Zbog vlastite političke impotencije Milanović angažira otpisane političare


Osporavanje demokratski provedenih izbora i pokušaj zadržavanja vlasti protivno rezultatu izbora zove se puč ili državni udar!

Autor: Ante Gugo

Ono što radi Zoran Milanović i dio lijevih političkih snaga uplašenih za svoje materijalne interese nakon sve izvjesnije promjene vlasti na predstojećim parlamentarnim izborima sve više sliči na zadnji dio trilogije „Gospodar prstenova“. U trenutku kad je izgledalo da je vojska Međuzemlja poražena i da više ništa ne može preokrenuti stanje na bojištu, prevagu donosi vojska mrvih kraljeva. Rezultate predsjedničkih izbora u pitanje nije doveo Ivo Josipović, ali to sustavno rade neki davno otpisani političari. Zašto i za čiji račun?


U trenutku kad je izborna pobjeda Kolinde Grabar-Kitarović bila neupitna i kad je elita lijeve političke scene pokazivala potpuni deficit političkog morala te nevjerojatno snažno ispoljavala bijedu svoje političke tolerancije, aktualni predsjednik Ivo Josipović ponio se dostojanstveno. Gospodski, u maniri državnika koji zna kad je izgubio u demokratskoj utakmici čestitao je svojoj protukandidatkinji. I činilo se da je Hrvatska zakoračila u novo razdoblje političke kulture. Nažalost, to nam se samo učinilo.


Čim su uspjeli shvatiti da je poraz na predsjedničkim izborima dobar znak kako bi mogli proći i parlamentarni izbori, lideri lijeve političke scene počeli su osporavati rezultate demokratski provedenih izbora. Ne treba biti lažno obziran. Stvari treba nazvati pravim imenom. Osporavanje demokratski provedenih izbora i pokušaj zadržavanja vlasti protivno rezultatu izbora zove se puč ili državni udar!

U Hrvatskoj državni udar nije proveden, ali ovo što se zadnjih dana zbiva nije ništa drugo nego puštanje probnih balona kako bi se ispitala moguća reakcija javnosti u slučaju provođenja takvog nauma. O tome da će poražene političke elite pokušati političkim nasiljem zadržati vlast, svjedoči i ponašanje premijera Milanovića. Ne postoje političke dosjetke kojima on može opravdati to što nije uputio formalnu čestitku novoizabranoj predsjednici. Izostajanje premijerove čestitke nije ništa drugo nego odstupnica kako bi on u slučaju provedenog puča mogao reći da je bio u pravu što nije čestitao. Konkretnije rečeno, izostajanje čestitke opravdavanje je pripreme državnog udara.


Kako bi se ogradio od svega, Milanović u pripremi državnog udara koristi islužene političare koji su davno otišli sa scene te dio medija. Moram priznati da je jutrošnji „Press klub“ na HTV 1 bilo vrlo teško gledati i pri tome ostati miran. Voditeljica Jasmina Popović je pozvala u goste Natašu Božić s RTL-a, Mislava Bagu s Nove TV i Dražena Nikolića s HTV-a. Umjesto da raspravljaju o tome što je presudilo izbore, oni su uporno nastojali analizirati navodnu slučajnost Kolindine pobjede i to opisati kao moguću opasnost za demokraciju u Hrvatskoj.


Priča je nastavljena istog popodneva na istoj televiziji, u emisiji „Nedjeljom u 2“, u kojoj je Aleksandar Stanković ugostio Krunislava Olujića. Bivši predsjednik Vrhovnog suda zanimljivim tumačenjem Ustava osporavao je zakonitost izbora hrvatske predsjednice. Možda je ovo prilika kad bi valjalo pogledati što taj famozni članak 94. Ustava RH kaže. Evo što ondje piše:


„Predsjednik Republike bira se na temelju općeg i jednakoga biračkog prava na neposrednim izborima tajnim glasovanjem na vrijeme od pet godina.

Nitko ne može biti biran više od dva puta za Predsjednika Republike.

Predsjednik Republike bira se većinom svih birača koji su glasovali. Ako ni jedan od kandidata ne dobije takvu većinu, izbor se ponavlja nakon 14 dana.

Na ponovljenom izboru pravo da budu birani imaju dva kandidata koja su u prvom glasovanju dobili najviše glasova. Ako koji od tih kandidata odustane, pravo da bude ponovno biran stječe kandidat koji je sljedeći po broju dobivenih glasova. (…)”




Vidimo da se u Ustavu govori o većini svih birača koji su glasovali. Što znače nevažeći listići? To pitanje treba sagledati i u definiciji samog glasovanja i zakonskog opisa. U Zakonu o izboru zastupnika u Hrvatski Sabor, u članku 78. i 79. piše da birači glasuju tako da valjano zaokruže broj pokraj imena i prezimena. Nema spomena o glasovanju nekom drugom intervencijom na glasačkom listiću. U duhu pravne teorije, to znači da oni listići koji su zbog bilo kakvih intervencija proglašeni nevažećima nikako ne mogu biti uzimani kao važeći. Ako listići nisu važeći, to je isto kao da onaj tko na valjan način nije glasovao glasanju nije ni pristupio. S te je strane Kolindina pobjeda neupitna.


To što lideri ljevice sad udaraju po političkoj matrici pitanja nacionalnih vrijednosti ne bi li na tome poljuljali vjerodostojnost još jedne u nizu HDZ-ovih pobjeda i to što u pomoć za rušenje zakonito izabrane predsjednice pozivaju otpisane političare, nije ništa drugo nego javno pokazivanje potpune impotentnosti aktualnih političara za obračun s pravim problemima na polju socijalne politike i gospodarstva.


Bojeći se potpunog gubitka svojih pozicija i interesa, lijeve političke elite pokušavaju stvoriti ozračje upitne zakonitosti izbora Predsjednice Republike, a paralelno s time i oživiti teoriju o povratku nacionalizma koji bi mogao biti poguban za ravnopravnost svih građana u Republici Hrvatskoj. Upravo zato, planski i točno određenim ciljem razbuktavaju se polemike o tome zašto se novoizabrana predsjednica građanima obratila s „Hrvatice i Hrvati“. Bez namjere da je opravdavam zbog tog njezinog postupka, odlučio sam malo pogledati kako to rade u svijetu.


Bilo kojem francuskom predsjedniku govor u kojem bi on zaboravio malo potpirivati nacionalni ponos vjerojatno bi bio zadnji govor. U duhu toga je i obraćanje građanima u kojem ih naziva „Francuzi“. Talijanski državnici obraćaju se Talijanima i Talijankama u Italiji i inozemstvu na sljedeći način:



http://247.libero.it/focus/31295155/142 ... epubblica/



Tko ne vjeruje novinama, može vidjeti na videu i čuti glas.



https://www.youtube.com/watch?v=YJrqMOnvZz0&sns=fb



Talijankama i Talijanima na isti način kao i Napolittano obraćao se i veliki Sandro Pertini.


Kao što rekoh, talijanski se državnici obraćaju Talijanima i Talijankama u Italiji i inozemstvu. Mogu samo zamisliti što bi lijeva politička scena radila kad bi se netko od hrvatskih političara obratio Hrvatima i Hrvaticama u Hrvatskoj i dijaspori. Vjerujem da bi odmah počele pljuštati optužbe za dijeljenje BiH.

Iako je HDZ svoje biračko tijelo mobilizirao djelujući na matrici spasa temeljnih nacionalnih vrijednosti, Josipović je kao predstavnik ljevice izgubio na socijalnim pitanjima. Kolinda Grabar-Kitarović pobijedila je onoga trenutka kad je jasno rekla da će se zauzimati za socijalno ugrožene i za obespravljene te da će prvi akt koji će potpisati biti zahtjev za upućivanje Ovršnog zakona na Ustavni sud.


To što lideri ljevice sad udaraju po političkoj matrici pitanja nacionalnih vrijednosti ne bi li na tome poljuljali vjerodostojnost još jedne u nizu HDZ-ovih pobjeda i to što u pomoć za rušenje zakonito izabrane predsjednice pozivaju otpisane političare, nije ništa drugo nego javno pokazivanje potpune impotentnosti aktualnih političara za obračun s pravim problemima na polju socijalne politike i gospodarstva.

http://www.politikaplus.com/novost/1162 ... politicare

[EdgarFranjul]

Prijeti li Hrvatskoj masovni teror vlasti?

Autor: Marko Ljubić
Datum: utorak, 20. siječnja 2015. u 07:49

S obzirom na umne sposobnosti Matića, Pusić, Jakovine, Milanovića i novinarskog čopora koji su Kolindu Grabar Kitarović zbog civilizirane poruke o političkim Hrvatima već sveli na ''ustašu'', a njezine glasače na fašiste, teško je očekivati da njihov instinkt za opstanak dopušta takve akrobacije bez odobrenja nekoga pametnijeg od njih. Kamo vodi takva priprema javnosti? Je li britanski ministar vanjskih poslova Pusićki donio upozorenje ili signal za akciju?

Osnovno polazište za prizemljenje pobjedničke euforije krije se u odgovoru na pitanje – S kim to hrvatski narod danas ima posla? Tko su ključni protagonisti politike koja ga pritišće dubokom ugrozom duha i egzitencije, kako su nastali, kakvi su im ciljevi i konačno, je li u naravi takvih ljudi i sustava koji su izgradili, poštivati autentičnu volju hrvatskoga naroda?

Varaju li politički analitičari hrvatski narod?

Osobna mi je, moram to reći ovdje, satisfakcija, da se u medijima, čak i antifa provenijencije pojavljuje ''čuđenje'' nad činjenicom da je visoka izlaznost odgovarala Kolindi Grabar Kitarović. Više sam puta o tome pisao, pokušavajući poslati poruku kako je mit o discipliniranosti hadezeovaca i konzervativaca u Hrvatskoj, zapravo, kako bi rekao pokojni Biće Mladinić, svjesno plasirana i njegovana ''pila naopako'' kao sastavnica strategije izazivanja visoke apstinencije birača na izborima i mobilizacije ''antifašističkoga'' biračkog tijela, izazvane strahom od kamenjara, ognjištara, desnih ''zombija'' bez mozga i ljudske naravi, ukratko fašista, čije postojanje samo po sebi prijeti – civilizaciji. (Dnevno.hr – Opasne zablude u predsjedničkoj kampanji)

Da je ovo jedna od strateški planiranih i ciljano proizvedenih zabluda i krivotvorina, bez ikakvog znanstvenog i logičnog utemeljenja najbolje će potvrditi analogne činjenice, stavovi i dokazi o ''proizvodnji istine'' koje profesor Miroslav Tuđman izvodi u svojoj knjizi – ''Programiranje istine''. Može biti čak i prihvatljivo da jedan dio publicista i novinskih autora to prihvati kao ''činjenicu'', iako je teže oprostivo, ali nema nikakve sumnje da profesori sa Sveučilišta u Zagrebu koji sjede već godinama u studiu HTV-ovih izbornih i predizbornih infromativno-političkih emisija – ne smiju to ne znati. Ili se lažno predstavljaju krivotvoreći svoj znanstveni status, ili svjesno – lažu.

Druga javno poslana krivotvorena poruka iz gubitničkoga stožera i poražene politike na prošlim predsjedničkim izborima jest – da ovi izbori pokazuju kako je hrvatsko društvo ideološki podjeljeno na dvije podjednake grupacije! U sramnim, prije svega, medijskim okolnostima, pobjeda od jedan i pol posto, realno označava krah poražene politike i pobjedu usporedivu s dvadeset posto u regularnim izbornim uvjetima.
Ova krivotvorina proizlazi iz krivotvorine o ''discipliniranosti'', kako ih je Drago Pilsel u svome komentaru nakon poraza Ive Josipovića otvoreno nazvao – fašista.
Treća javno formirana zabluda u finalnoj izbornoj noći jest ''kultura poraza'' Ive Josipovića.

Tko je imao prigodu ozbiljnije pratiti tijek karijere Ive Josipovića, a naročito njegov predsjednički mandat, sasvim je dovoljno jasnih upozorenja da je njegova gospodština nakon poraza i čestitka javno izrečena suparnici, vrlo izvjesna jedna strana medalje trajne politike obmane javnosti, stvaranja poželjnoga imidža, a u funkciji nastavka i održanja kao u ovome slučaju, politika i ciljeva radikalno suprotnih od toga.

Konačno, nije li čitava ljudska povijest zapravo dokaz da i najluđi i najzloglasniji dikatatori i zločinci za ostvarivanje svojih ciljeva imaju ljude za obavljanje prljavih poslova. Ne želim u ovakvoj radikalnoj tezi svrstavati Ivu Josipovića među njih dakako, ali zar je moguće, znajući bar minimalno kako funkcioniraju sustavi i organizacije, zanemariti poruke Vesne Pusić i Predraga Matića, koje apostrofiram prije svih, daleko više nego recimo Zorana Milanovića. S razlogom. Zoran Milanović govori u svoje ime, a Fred Matić – ne. Kao što nije ni Sandra Petrović Jakovina koja je nakon izbora poslala poruku o ''neustavnosti'' pobjede Kolinde Grabar Kitarović, na što je profesor Slaven Letica reagirao kao mudar i iskusan čovjek i istoga trenutka rekao kako je Ivo Josipović sasvim sigurno znao za njezine namjere i poruku prije nego je izrečena te povukao svoju ocjenu – viteškog ponašanja u porazu.

Da se vratimo na Predraga Matića i Vesnu Pusić. Iako je samo izvršitelj najnižega kreativno-političkoga ranga, Matić je ovdje bitan jer je u drugome krugu izbora u sučeljavanju upravo njega i Vesnu Pusić, Josipović istakao kao političare koje visoko respektira zbog njihovih rezultata i sposobnosti.

Na Matića i njegove javno dostupne intelektualno-kreativne potencijale stvarno je već gadljivo trošiti rječi. Ali, u izbornoj noći suočen s rezultatima izbora, kao čovjek koji je budućnost vezao za gazdu, vrlo usporedivo s ''psećim sindromom'', ''režao'' je na golemi dio hrvatskoga naroda, na ''hercegovce'', na ''hadezeovce'', krkanski pokazujući kako je – zašio džepove pri dolasku u izborni stožer!?

Vesna Pusić je poručila izbornoj pobjednici da mora – mijenjati politiku.

A tko je Vesna Pusić, uz to što je ministrica, da bi njezin kriterij političkih standarda bio uzoran, a ona imala pravo pozvati izbornu pobjednicu na – odustajanje od poruka koje su joj donijele povjerenje izborne većine?

Evo tko je Vesna Pusić.

Slovi kao vodeći intelektualac i frontmenica građansko-urbane kulture u vladajućoj koaliciji, neka vrsta prototipa nove hrvatske intelektualno-građanske i političke kulture.

Profesorica Mirjana Kasapović o intelektualki i znanstvenici Pusić, sveučilišnoj profesorici sociologije misli ovo: ''Neobično su površne, a mjestimice i netočne, interpretacije političkih događaja i procesa u Hrvatskoj od 70-ih godina do danas'', zatim kaže ovo: ''Čudna je i interpretacija uzroka radikalizacije i militarizacije srpskoga pokreta u Hrvatskoj početkom 90-ih godina'', zatim: ''Knjiga nije ni posve tehnički korektna. Nigdje se ne navode točni podaci o tome kada su i gdje izvorno objavljeni...'', zatim: ''Nadalje, ne navode se uvijek ni potpuni podaci o citiranim djelovima tekstova drugih autora, te se nerijetko upućuje samo na djela, ali ne i na stranice'', te zaključuje ovako: ''Ova knjiga zacijelo nije najlošiji primjerak domaće sociološke produkcije, ali se nalazi pri njenom kvalitativnom dnu''! (M. Kasapović o knjizi Vesne Pusić, časopis Politička misao. Vol XXXVI 1999. broj 2, str -223-230)

Pitanje: Je li razumno očekivati od političarke koja ima takve ocjene stručnog i profesionalnog poziva i zvanja, da bude drugačija u političkoj djelatnosti? Jednostavno je – ona se ne zna drugačije ponašati, njezini kriteriji u politici su još radikalnije suprotstavljeni moralnim načelima jer je u znanosti ipak stroži i zahtjevniji proces evaluacije. U znanosti se ne može lagati, u politici može. I lagati i varati.
Druge dimenzije Vesne Pusić koje dirigirani mediji orkestrirano promiču godinama, dakle damske i emancipirane žene, pale su pred pristojnim ljudima tisuću puta, a definitivno onda kada je ucjenila žene žrtve silovanja potporom gay paradi u Splitu.
O njenom poimanju demokratskih standarda i izborne kulture političkih natjecatelja vjerojatno i danas jasno govore slike siktanja na pokojnoga Račana, nakon što je priznao uvjerljive izborne brojke, zatim još histeričnije siktanje na Milanovića da pošto poto kao izborni gubitnik u studenom 2007. formira vladu. Razlika između tadašnjeg siktanja i današnjih poruka je u tome – što je danas na vlasti. A to nije ni malo zanemarivo.

Što onda znače riječi Vesne Pusić u finalnoj izbornoj noći?

Znače dvije stvari. Prvo da Ivo Josipović, usprkos gospodskom postupku pred očima hrvatske javnosti, upravo apsolutno tipujući na ova dva ministra, zapravo vodi dvostruku igru i da mu na pamet ne pada istinski priznati rezultate izbora. Vrijeme iza nas je pokazalo da je Ivo Josipović uvijek prilično fizički daleko od svinjarija iza kojih stoji, da što je bliži braniteljima recimo, to pušta opasnije ''pse'' na njih, što je dalje od lex Perković i što se više čudi takvom postupku Vlade, utoliko je više involviran preko svojih satelita u njegovo donošenje. Što je fizički dalje od institucionalne politike, to je dublje u njoj, samo ispod stola.
To je svojom izjavom potvrdila i Sandra Petrović Jakovina, žena bez ikakve samostalnosti u dosadašnjoj karijeri, bez boje i mirisa, da bi se upustila u strogo hijerarhijski uređenoj strukturi u avanturu javnoga upita nad neupitnim rezultatima izbora!? A na Josipovićevoj HTV to nastavlja Kosoričin pajdaš Krunislav Olujić!

Što je cilj svega toga?

Izazivanje nereda, priprema hrvatske javnosti na radikalnije postupke i pod svaku cijenu zadržavanje vlasti i prije svega vladajućega poretka.
Pogriješno je poruke Vesne Pusić, Predraga Matića, Zorana Milanovića i gospođe Jakovine uzeti samo kao nekulturne, iako to jesu bez usporedbe, pogriješno je njihovo političko ponašanje nazvati divljaštvom, iako to jest, pogriješno je riječi Ive Josipovića te večeri gledati van konteksta postupaka i poruka njegovih najbližih suradnika. Te su poruke - opasne! Ti ljudi nisu priznali poraz i ne pada im na pamet dopustiti gospođi Grabar Kitarović provoditi politiku koju je najavila naciji. Medijsko topništvo priprema teren već petnaest godina žestoko, a od prvih dana uspostave samostalne Hrvatske neprekinuto. Tu slučajnosti nema.

Profesor Miroslav Tuđman u svojoj knjizi ''Programiranje istine'' precizno objašnjava dio tih političkih procesa, a pogotovo način i interakciju javnosti i praktične politike u Hrvatskoj.
On, kao ključne informacijske strategije pripreme ovakvoga političkoga i društvenoga poretka kroz dvije faze ističe strategiju ''proizvodnje zaborava'' i strategiju ''proizvodnje pristanka'' koje planski, vrlo detaljno, osmišljeno logistički, kadrovski i s vrlo razrađenim političkim interesima od 1995. godine, imaju za cilj poništiti nužnu ''informacijsku strategiju koja oblikuje javno znanje i pamćenje u funkciji stvaranja hrvatske države i promocije nacionalne samostalnosti'' koju profesor Tuđman naziva – strategijom prozvodnje identiteta. (Programiranje istine, str 118-119)

Tuđman ističe i konkretne dokaze, navodeći primjer zlouporabe HHO-a, koji je objavio knjigu o zločinima hrvatskih oružanih snaga nakon Oluje s potpuno netočnim podacima, s izmšljenim i krivotvorenim izvorima, bez terenskoga istraživanja, koristeći najniže oblike javne prijevare, kao što je lažno predstavljanje (Drago Pilsel – aktivist HHO-a kao novinar koji s direktorom HHO-a radi intervju pod lažnim imenom i isti obavljuje u ''Feral Tribuneu'' kako bi po rječima Žarka Puhovskoga na sudu u Haagu postigli plaćeni cilj).

Evo tko plaća:
''Danas je dostupan i zapisnik sa sastanka G. Sorosa i predstavnika Otvorenog društva i HHO u Zagrebu, 9. veljače 1996. godine, na kojem Soros obećava ''onoliku financijsku potporu kolika bude potrebna'', odnosno ''da će potpisati in bianco ako bude potrebno'' da se odgovorni u Hrvatskoj optuže za ratne zločine'' (Miroslav Tuđman, Programiranje istine, str.119)

Što to znači, pogledajmo ovdje:
''Ž. P: Donatori nikada nisu određivali brojke s kojima bi trebali izaći u javnost, nego su samo inzistirali na tome da se što više obrađuje ta tema''
Odvjetnik: ''U vezi s ljudima koji su plaćeni kao profesionalci ili po komercijalnoj logici unutar HHO-a, vi onda morate proizvesti rezultate za one ljude koji plaćaju 500 tisuća dolara godišnje u vašu organizaciju, zar ne?''
Ž. P: ''Izvan svake sumnje!'' (Miroslav Tuđman, Programiranje istine, str. 120)

Jedina bitna promjena koja se nakon 2000. godine dogodila jest to da su kreaotori i financijeri programa ''proizvodnje zaborava'' i ''proizvodnje pristanka'' eutanazirali državnost, preuzeli hrvatsku državu i zasjeli na državne jasle, jer je državni vrh na čelu s Mesićem, Račanom, Sanaderom i Kosor, a pogotovo s Josipovićem i Pusić, te njihovim satelitima u vladi među kojima prednjači Andrea Zlatar Violić preuzeo organizaciju i finaciranje proizvodnje uništavanja hrvatske državnosti i nacionalnog identiteta. Današnja vlast je umjesto rada na razvoju zemlje i financiranja razvojnih projekata, isključivo radila na stvaranju paralelnoga sustava moći, financiranju antifašističke gerile i pripremi klime za uništavanje svake opozicije i kritike. (Vidjeti D. Boroš, Dnevno.hr)

Danas antifašističku gerilu od petstotinjak militantnih aktivista, koji su organizacijskim inženjeringom osnovali stotinjak udruga i izvlače goleme novce iz proračuna isključivo za proizvodnju zaborava i pristanka, nazočnošću na njihovim opskurnim akcijama pokrivaju veleposlanici par zemalja, najčešće Britanije i Nizozemske, a ranije i EU.
Obrazac je dakle, prije svega testirati javnost, pripremiti naciju i naviknuti je na određenu ''istinu'', godinama ponavljati istu mantru, zatvoriti prostor drugačijemu mišljenju i viđenju, a zatim primjeniti politiku. Time se Hrvatska dovodi u klasično zarobljeništvo tzv. ''stečenih prava'', što genijalno koristi recimo Pupovac.

Prisjetite se samo svjedočanstva novinara Gordana Malića na lokalnoj televizijskoj postaji, planova Ive Josipovića o kojima je govorio, usporedimo njegovo svjedočenje s medijskom kriminalizacijom HDZ-a koja je dobila vrhunsko pokriće Sanaderom, a u biti traje od prvih dana hrvatske samostalnosti, sjetimo se medijske višegodišnje pripreme eliminacija Branimira Glavaša, pokojnog Đure Brodarca, Milana Bandića, obrade Božidara Kalmete, ali i testova o ''kriminalu'' Tomislava Karamarka i povežimo to s navodima i analizama profesora Tuđmana. A zatim pogledajmo kadrovsku strukturu vladajuće koalicije i samo po sebi se nameće vrlo uznemirujući osjećaj ili slutnja.

Kada samo površno pogledamo lik i djelo velike većine saborskih zastupnika vladajuće koalicije, ministre u vladi, jasno je da se radi o vrlo opasnoj grupi beskrupuloznih poslušnika, najčešće bez ikakve intelektualno-socijalne reference, koji su preko leševa dolazili do današnjih sinekura. Jasno je kao dan da su ti ljudi spremni braniti svoje pozicije po svaku cijenu jer nemaju nikave šanse ovako živjeti kao danas bez – politike. Većina bi bila sretna ako bi u uređenoj zemlji mogli guliti krumpire za kakav takav novac.

A neupitno vodstvo tim ljudima su Ivo Josipović, Vesna Pusić i Milorad Pupovac, oslanjajući se na Zorana Milanovića, političkog huligana, koji kao u čoporu – brani svoj plijen i označeni teritorij. Prvih troje izvanredno točno poznaju njegov psihološki profil i to vrhunski koriste, isturajući ga u prvi plan, u čemu on uživa.

Od tih ljudi, pogotovo ako osjete da imaju kritičnu potporu iz inozemstva, što ne bi bilo nikakvo iznenađenje s obzirom da se upravo rade završne pripreme za strateško zauzimanje pozicija na našim istočnim i južnim granicama, Hrvatska treba očekivati sve, samo ne dobro. Pred nama su uistinu presudni dani za budućnost hrvatske države, demokracije pa i nacije. Kolinda Grabar Kitarović odmah mora pokazati koliko vrijedi van Hrvatske, a Hrvatska koliko je uz nju.

http://www.dnevno.hr/kolumne/marko-ljub ... lasti.html

[EdgarFranjul]

Ciljana proizvodnja kaosa u Hrvatskoj

Četvrtak, 22 Siječanj 2015 10:18
Autor: admin



Sjeća li se itko operacije Labrador? Za one slabijeg pamćenja, Labrador je bila operacija jugoslavenske Kontra obavještajne službe (KOS-a) kojom se početkom 90-tih htjela kompromitirati mlada hrvatska demokracija.

Podmetanjem bombi pred zagrebačku židovsku općinu i židovsko groblje, Hrvatska se u očima svijeta trebala prikazati kao realni kontinuitet NDH i time dokazati navodnu profašističku orijentaciju novoizabranog hrvatskog državnog vrha pa tako i hrvatske Države.

Operacija Labrador trebala je biti samo jedna u nizu operacija koje su za konačni cilj imale unošenje kaosa među pučanstvo u Hrvatskoj, amortizaciju neprijateljstava prema srpskom življu i svrgavanje legitimno izabrane HDZ-ove vlasti na čelu s Franjom Tuđmanom.

Mozak tih operacija bilo je Odeljenje za propagandni rat (OPERA) koje je sustavno djelovalo iz Ratno-vazduhoplovne komande JNA u Zemunu, a svoj vrhunac doživjet će tijekom tromjesečne opsade Vukovara. Kasnije će se otkriti da su suradnici KOS-a u
Zagrebu redom bili visokopozicionirani dužnosnici SKH-SDP-a, a dokaz tomu zasigurno je i besramno predavanje oružja TO Hrvatske godinu ranije u ruke JNA od strane tadašnjeg komunističkog rukovodstva Hrvatske na čelu s Ivicom Račanom.

Nakon što je Račanova koalicija došla ponovno na vlast, ljevica je opet proizvodnjom kaosa, progonom heroja Domovinskog rata, relativizacijom obrane željela postići iste ciljeve. U jeku prosvjeda branitelja, netko je 2001. postavio eksplozivnu napravu na grobnicu narodnih heroja na Mirogoju. Brže bolje, taj „vandalski čin“ osudio je tadašnji predsjednik Stipe Mesić i pohrlio na komunistički mauzolej s buketom crvenih ruža. Naravno, za sve su optuženi neprijatelji revolucije, klerofašistički gadovi i ustaški recidivisti. Kao u dobra stara jugoslavenska vremena.

U tjednu nakon pobjede Kolinde Grabar Kitarović primjetio sam kako je hrvatska ljevica netragom nestala. Pripisao sam to bolnom porazu i traženju izlaza iz labirinta učestalih poraza na izborima. Međutim, prevario sam se. Ljevica se tek pripremala. Ali trebalo je kaos izazvati sa stilom. Najprije su se javili „prijatelji“ iz Regiona. Muslimanski fundamentalisti na čelu s Bakirom Izetbegovićem poručili su kako Kolindi Grabar Kitarović žele sve najbolje, ali neka se ostavi cijepanja BiH. Potpuno ista priča kojom je Bakirov rahmetli babo želio diskreditirati Tuđmana. Iz Beograda se javio notorni Miodrag Linta, predsjednik nekakve Koalicije udruženih izbeglih traktoraša te zaprijetio da će izbor Kolinde Grabar Kitarović biti vraćanje u mračne devedesete.

I tek tada, hrvatska ljevica kreće u napad. Najprije sa gđom Jakovina, koju je prema svemu sudeći, instruirao sam Josipović da vidi kakvo će raspoloženje to skandalozno otkriće ostaviti na javnost priželjkujući potiho kakvu crvenu revoluciju. Kad je uvidio da od toga nema ništa, odmah je demantirao te izjave, praveći se da o tome ne zna ništa. No odustajao nije. Kao veliki pravni stručnjak koji će pobjedu nove predsjednice do kraja iskompromitirati, doveden je za ručicu na HRT bivši predsjednik Vrhovnog suda kako bi indicije postale pravna stvarnost.

Malo prije toga, ponovno su poslužili beogradski prijatelji, ovaj put preko lista Informer, vrlo bliskog sa srbijanskim premijerom Vučićem. Informer objavljuje navodne porno uratke nove hrvatske predsjednice, ni manje ni više nego sa slikama ofucane porno glumice. Uz spomenuto fotografije u javnost se pokušavaju proturiti tvrdnje o navodnim vezama sa srbijanskim obavještajcima i plejbojima, koji su informacije dostavili srbijanskom državnom vrhu. Prozirno da prozirnije ne može.

“Plan Barbika”

1-a-barbikaa1.jpg (60.93 KiB) Viewed 1791 times

I onda mi je sinulo. Plan „Barbika“, koji je svjetlo dana ugledao na početku pretkampanje dobio je novo značenje. Josipović je „sam“ otkrio taj plan predočujući ga hrvatskoj javnosti. Optužio je paraobavještajno podzemlje kako mu želi namjestiti aferu pred izbore. Podsjetio je tada na dijete kad nešto loše učini, dođe pred mamu i kaže: mama, nije se ništa dogodilo. I mozaik se posložio.

Kao i za vrijeme operacije Labrador u ljeto 1991., operacija „Barbika“ imala je za cilj kompromitirati novu predsjednicu i prije nego što je bila izabrana. Dostavljanjem konstrukcija srbijanskim obavještajcima i paraobavještajcima, htjela se napraviti sinergija u pokušaju obrane Pantovčaka.


Potpuno ista sinergija kojom su djelovali i članovi SKH-SDP-a zajedno sa KOS-om prije 25 godina. Htjelo se buduću predsjednicu prikazati kao plavušu, (ima slike, nema tona), kao ženu sumnjivog karaktera i morala i na kraju kao lutku na koncu vođa „zločinačke organizacije“.

Na sve su to budno pazile osobe od povjerenja čija su imena vidljiva i iz same distribucije plana “Barbika”.

Na sreću, kao ni 91., operacija nije uspjela. Josipović je sišao s trona, Saša Perković luta po hodnicima SOA-e, ne bi li se tamo uhljebio na neko vrijeme, ljevica je u rasulu, a Kolinda Grabar Kitarović je hrvatska predsjednica. Autorima Barbike i sijačima kaosa unatoč.

izvor: Tomislav Stipić/hrsvijet.net

http://croative.net/?p=26591

[EdgarFranjul]

Pavković: Ako znaš tko je američki general MacArthur dobiješ pet, a za Gotovinu i Markača te nitko ne će ni pitati

23.01.2015.


Kao dodatak u Jutarnjem listu objavljuju i pitanja (i odgovore) u svezi ispita za državnu maturu. Tako su ovih dana objavili i 70 NOVIH pitanja i rješenja s kojima će se susresti učenici završnih razreda srednjih škola, a odnose se na povijest.

U knjižici su, kako piše, korišteni materijali Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Zanimljivo, nema što?

Međutim, pomno prelistavajući tu publikaciju (od 23 stranice) gorimo od želje da saznamo što to učenici trebaju znati, prije svega, o stvaranju slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države, odnosno o hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu?

A kad tamo užas, jad i bijeda! Od svih pitanja u svezi Domovinskog rata, barem prema ovoj publikaciji, mladi trebaju odgovoriti (jedino) na ovo:

"Uz koje se bojište Domovinskoga rata vezuje sljedeća rečenica: Obadva, obadva su pala?"

Što ima još od (novih) pitanja, a odnose se na možebitnu suvremenu hrvatsku povijest? Ima jedno: "Uz koju se političku stranku vezuje rad Hrvatske građanske zaštite?" Zatim učenici moraju znati: "Kako se nazivao poznati hrvatski politički emigrant ubijen u Parizu 1978. godine?" ili "Kako se nazivala stranka koja je početkom 20. stoljeća nastala udruživanjem Stranke prava, Neovisne narodne stranke i Napredne omladine?"

I to je, da ti pamet stane, sve što se tiče (novih) pitanja u svezi kraja prošlog i ovog stoljeća, a odnose se na – povijest.

A na koja će onda (nova) pitanja iz povijesti učenici završnih razreda morati odgovarati na ispitu iz državne mature, kad na ona iz suvremen povijesti ne će?

Eto, tek samo nekih: "U kojoj je državi američki general Douglas MacArthur 1945. godine bio imenovan vojnim guvernerom?", "Nakon koje je bitke Austro-pruskoga rata Venecija priključena Kraljevini Italiji?", "U kojem su ratu Srbija, Crna Gora, Grčka, Rumunjska i Osmansko Carstvo porazili Bugarsku?", "Tko je bio na čelu Talijanske Socijalne Republike", "Koji se francuski stalež proglasio Narodnom skupštinom 1789. godine?", "Za vladavine kojega je rimskoga cara osvojena Britanija?", "Koju je funkciju obnašao Slavko Cuvaj u vrijeme atentata studenta Luke Jukića na njega?", "Za koji je crkveni red u Rižnicama pokraj Klisa knez Trpimir dao izgraditi samostan?", itd. i tako redom, pa sve do pitanja: "Kako se naziva vojno-politički savez osnovan 1949.?".

I onda se čudom čudimo kako mladi nemaju pojima o stvaranju hrvatske države, Junacima Domovinskoga rata, vojno-redarstvenim operacijama i tome slično, baš kao ni to tko je bio agresor na Republiku Hrvatsku, tko su bili ratni zločinci, izdajice i dezerteri, koliko je u vrijeme agresije ubijeno, masakrirano i pobijeno Hrvata, koliko ima masovnih grobnica...

Puno je "važnije" da mladi znaju "U kojoj je državi američki general Douglas MacArthur 1945. godine bio imenovan vojnim guvernerom?" To valjda ne znaju ni Amerikanci, kao što nemaju pojima o hrvatskom Domovinskome ratu. Ali, ako hrvatski učenici odgovore na ovakva i slična (bezvezna) pitanja mogu dogurati i do "magistra" ili "doktora" povijesti, pa čak na temelju toga završiti i među akademicima (besmrtnima).

Da nije smiješno, bilo bi žalosno!



Mladen Pavković

http://www.hrsvijet.net/index.php/drust ... -ni-pitati

[EdgarFranjul]

Bajić i Teršelička i dalje surađuju na progonu hrvatskih branitelja iza Cvitanovih leđa!

Autor: I.L.Vrkić
Datum: četvrtak, 29. siječnja 2015. u 08:41

Može li se najnoviji zajednički dribling Bajića i Teršelićke, odnosno napad na generala Sačića koji nema veze sa slučajem Grubari, dapače prije bi se mogao pripisati generalu Čermaku, nazvati i subverzivnim djelovanjem protiv hrvatske države? Logično je pitanje tko je Vesni Teršelić dao ingerencije,do kuda seže njena jurisdikcija i čiji je korifej?

Do kada ćemo dozvoliti da nas rastaču razno razni Bajići, Pupovci, Teršeličke, Pusići, Frljići, Lovričke... i hoćemo li im konačno i jednom za svagda reći dosta? Prvo smo dozvolili da nas politička plavo-crvena oligarhija u sprezi s "poduzetničkom" elitom bez mirisa i okusa opljačka i dovede na prosjački štap. Onaj koji je trebao raskrinka(va)ti to mafijaško gnijezdo i započeti s bespoštednom bitkom (12 godina je bio državni odvjetnik), protiv nagomilane mafije, ratnih profitera, pljačkaša u pretvorbi, gangstera u financijskom inženjeringu, nezakonitih predstečajnih nagodbi pomoću kojih su ratni profiteri oslobođeni plaćanja poreza, najviše je svoga vremena provodio prostituirajući se sa eskort damama na račun poreznih obveznika.

Mladen Bajić je posebno dobro "surađivao" kod uhićivanja hrvatskih branitelja i "pomaganja" srbijanskim istražiteljima u Hrvatskoj zbog čega je hrvatski branitelj Veljko Marić i danas u srbijanskom zatvoru. Malo tko zna da je upravo Bajić omogućio Sanaderu bijeg u Austriju poslavši mu SMS poruku da bježi iz Hrvatske. Kasnije je Sanaderovo, kao i mnoga druga uhićenja, pripisao sebi, a zapravo je sve odradio USKOK s tadašnjim ravnateljem Dinkom Cvitanom, a današnjim Glavnim državnim odvjetnikom.
Najnovija optužnica protiv generala Željka Sačića, nositelja najvećih odlikovanja, tri puta ranjenog heroja Domovinskog rata za slučaj Grubore, zapravo je pokušaj diskreditiranja današnjeg Glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana koji sa optužnicom nema nikakve veze. Iz pouzdanih izvora u državnom odvjetništvu doznajemo kako optužnica zapravo ima veze s dokazima koji potvrđuju priču da je Mladen Bajić (današnji zamjenik Dinka Cvitana) pomagao okrivljenom Sanaderu u njegovim nakanama da izbjegne pravdi kroz bijeg iz države. Bajić je također usko povezan i s mnogo drugih afera koje je USKOK otkrio, a on ih je držao zaključane u svojoj ladici koju je otključavao kada je naplaćivao svoje usluge puštajući afere u opticaj. Ne bi trebalo nikoga posebno iznenaditi ako bi se Mladen Bajić uskoro pridružio svom zemljaku i prijatelju u Remetincu Ivi Sanaderu čega je on i te kako svjestan. Dilanje dokumenata Teršeličkinoj dokumenti i surađivanje sa Savo Štrbcom su primjereni samo ljudima najnižih ljudskih poriva, bez karaktera i savjesti.


Bajiću dosta - Teršelička stop!

Izdaja, uhićenja, progoni, prodaje, prijevare, ljubavnice, istospolne zajednice, nemoral, izvanbračna djeca, opijanja i prežderavanja, samo su dio kolorita političkih oligarhija koja su pomoću izbornih prijevara dolazili na vlast i sada je na sve moguće načine želi zadržati, svjesni što ih čeka kada domoljubna i moralna opcija moralnih, pametnih i sposobnih, a ne podobnih ljudi s jasnom strateškom vizijom preuzme vlast i zaviri u sve njihove kriminale radnje i financijske malverzacije čerupanja Hrvatske.

Najnovija podignuta optužnica protiv generala Sačića prelila je čašu i onih najhladnokrvnijih, zbog čega konačno moramo reći: Bajiću dosta! Teršelička stop ! Go home! Idi punčka u svoju Sloveniju koja duguje hrvatskim štedišama stotine milijuna eura. Idi i ne vračaj se nikada više, a povedi sa sobom Bajića, Zorana i Vesnu i ostale jugo recidive. Umorni smo od stalnog difamiranja naših branitelja, prozivanja, vrijeđanja, dijeljenja naroda na ustaše i partizane, umorni smo od antifašista, Tita, Pavelića...

Kome Teršelička zapravo služi, čiji je emisar ili produžena ruka i čemu toliko mržnje prema hrvatskim braniteljima. Svojim kazuističkim zaključivanjem temeljenim na goloj deskripciji i voluntarističkom ponašanju uporno stigmatizira sve one vrijednosti na koje je ponosan hrvatski narod koji voli svoje junake i svoju domovinu
Njeni "pravovremeni" i koordinirani javni istupi su znak odlične suradnje s "lošim" momcima iz Državnog odvjetništva, konkretno s najomraženijim bivšim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem prema kojem HNES također sprema optužnicu za veleizdaju i prikrivanje kriminalaca poput Božidara Kalmete i ostalih. Može li se najnoviji zajednički dribling Bajića i Teršelićke, odnosno napad na generala Sačića koji nema veze sa slučajem Grubari, dapače prije bi se mogao pripisati generalu Čermaku, nazvati i subverzivnim djelovanjem protiv hrvatske države? Logično je pitanje tko je Vesni Teršelić dao ingerencije za toliko slobode? Do kuda seže njena jurisdikcija i čiji je korifej? Njeno nerijetko morbidno ponašanje u kojem lamentira za svakoga mrtvog Srbina, a paralelno ignorira masovne zločine nad Hrvatima, govori o njenom diferencijalnom pristupu i dijaboličnoj osobi kojoj je pod hitno potrebna katarza, a vjerojatno i dobro pražnjenje.

Teršelička, previše smo se nagledali vašeg ružnog i mrkog lica za koji suci u Kataru daju žute kartone. Jedina političarka koja je bila ružnija od vas, a također velika prijateljica vašeg prijatelja Mladena Bajića je Carla del Ponte. Nisu ništa "ljepše" ni ove HNS-ove ministrice koje svoje "dragocjeno" radno vrijeme provode na žurkama i veselicama ispijajući boce i boce najskupljih vina. Učestale eskapade manje-više svih članova Vlade iz dana u dan postaju toliko gadljive da svakodnevno izazivaju mučninu u želucu.
Teršelička, Pusići, Pupovac, Frljiću, Lovrička, a posebice Mladenu Bajiću, ostavite se naših generala i branitelja. Oni nama služe na čast, a Vi nam služite na sramotu i svakodnevno u nama budite bijes, a mi Hrvati nismo bijesni već topli ljudi, skloni suosjećanju, a ne osuđivanju. Prestanite opstruirati rad časnih i nepotkupljivih ljudi u državnom odvjetništvu. Prestanite „ kljukati" podacima Teršeličku, Štrbca i ostale jugo recidive jer je to izdaja i podrivanje temelja hrvatske države. Jer, sve ima svoju granicu. Dosada samo bili dobri, mirni i poslušni psi koje ste neprestano tukli, ali bismo mogli ubrzo postati bijesni psi od kojih će svi zazirati. Nemojte nas na to tjerati. Idite u miru Božjem i ostavite se poštenih i časnih ljudi koji hoće graditi ovu mladu državu stvorenu u krvi branitelja, pod vodstvom generala među kojima istaknuto mjesto zauzima i general Željko Sačić, a svoje bolesne ambicije i frustracije liječite na drugom mjestu.

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... -leda.html

[EdgarFranjul]

Đuro Glogoški nije Charlie

Autor: Marcel Holjevac
Datum: četvrtak, 29. siječnja 2015. u 21:41


"Sloboda govora svima, ne samo njima" mogla bi biti nova parola braniteljskog prosvjeda. Od početka braniteljskih prosvjeda ističe se jedan zahtjev: da ih se čuje u javnosti i da ih se počne uvažavati, a ne sotonizirati kroz medije i prikazivati kao parazite.

Riječ "Parlament" dolazi od latinske riječi "govoriti". Povijesno, razvio se iz plemenskih i seoskih skupština gdje je svaki član mogao govoriti. U demokratskim državama, to je mjesto u kom bi svaki građanin, i svaka bitna interesna grupa u društvu, trebali biti zastupljeni preko svog predstavnika. Đuro Glogoški nije mogao govoriti o problemima branitelja jutros u Saboru, iako je na dnevnom redu bio upravo Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, odnosno njegova provedba.

Malo je vjerojatno da je itko pozvaniji govoriti o tome od ratnih veterana s punim ratnim stažem. Ljudi koji danas sjede u Saboru kao izabrani zastupnici naroda, na čelu s premijerom, su 1991. uglavnom imali važnija posla nego braniti od okupacije zemlju kojom danas vladaju. Obično se uvrijede kad ih se pita gdje su bili 1991. i kažu da to nije važno. U većini država je običaj da se, kad se raspravlja o kakvom bitnom društvenom pitanju, u parlamentu sasluša i one kojih se to tiče. Iako možda i nisu zastupnici, stvar je demokratske kulture i dobrih običaja da se prije donošenja odluka posluša i one kojih se te odluke tiču, dakle predstavnike zainteresirane strane. Pa iako je predsjednik Sabora Leko među onima koji nisu pljuvali po, kako ih pogrdno vole zvati, "šatorašima" u Savskoj, danas im je odbio pravo da se obrate Saboru, koji bi tako iz prve ruke mogao čuti što njih zapravo muči, i što zapravo žele. A time bi ih čula i nacija, jer često mnogi komentatori u medijima postavljaju pitanje "pa što hoće ti branitelji u Savskoj".

Sad, kad je bila prilika da sami kažu što zapravo hoće, rečeno im je da prema poslovniku nemaju pravo obratiti se Saboru. Zašto su onda uopće pozvani? Da bi pljeskali mudrim glavama koje vode državu? "U suprotnom ćemo se pretvoriti u debatni klub, a ja u tome ne želim sudjelovati. Uvijek vam stoji na raspolaganju smjena predsjednika Sabora", poručio je predsjednik Sabora Leko nakon čega su branitelji revoltirani napustili Hrvatski sabor. A to što oni hoće nije tajna: hoće da se njihov glas čuje! Da im se vrati dostojanstvo, jer se gazeći njih gazi ono za što su se borili, i to se radi s određenim političkim ciljem. To ponavljaju od početka u Savskoj. Odgovor je bio, "vi ovdje nemate što govoriti, to nije po poslovniku".

Formalno-pravno, Leko je u pravu. No nije istina da on ne smije dati riječ nikom tko nije član saziva Sabora. I prije su se Saboru obraćali razni gosti u raznim prilikama - recimo, Judith Reisman, na poziv HDZ-a.

Doduše, interese branitelja u Saboru bi trebao braniti Fred Matić, pa je on tako mogao i pozvati Đuru Glogoškog kao svog gosta, i organizirati mu da se obrati Saboru. Fred je međutim izveo još jednu krajnje neukusnu predstavu punu samosažaljenja. "Oni su 100 dana proveli u prosvjedima. Ja sam proveo 270 dana u tri srpska koncentracijska logora, niti 100-tog niti 200-tog niti 270-tog dana nije mi nitko donio tortu niti riječ utjehe. Sorry", kazao je. Jadan, jadan Fred. On je proveo 270 dana u logorima, i ima obje noge. Branitelji u Savskoj su isto provodili mjesece u srpskim logorima. I neki nemaju noge uopće. A nisu ni ministri.

Samosažaljevanje je ono na čemu je uostalom sagradio karijeru, vječno prikazujući sebe kao žrtvu. On je cinično rekao kako je Leko "zaštitio ono za što su se hrvatski branitelji borili, a to je poštivanje zakona i procedure". Koliko se ja sjećam, branitelji su se borili za nešto posve drugo, jer da su se borili za poštivanje zakona i procedure, o neovisnosti RH bi se još uvijek diskutiralo u parlamentu u Beogradu.

"Ja sam hrvatski branitelj i navijam za hrvatske branitelje, ali ako bi se mimo procedure obratili branitelji, zašto to sutra ne bi mogla napraviti Udruga Franak, djelatnice Kamenskog ili RIZ-a. Dokle bi nas to dovelo", upitao je ministar. Na to stvarno nije teško dati odgovor. Da, djelatnice Kamenskog bi trebale reći što misle u Saboru kad se raspravlja o tome! Isto kao što bi Udruga Franak trebala imati pravo iznijeti svoja gledišta u Saboru kad se raspravlja o rješenju problema dužnika u švicarcima! Jer osnovno je da se prvo sasluša onog tko problem ima, da bi se o problemu moglo diskutirati. "Ne želimo da se sabor pretvori u debatni klub", rekao je Leko. Pa što on misli što je drugo bilo koji parlament, u osnovi, nego upravo to: debatni klub sa zakonodavnim ovlastima!

Najglasniji u prozivanju branitelja kao tereta na grbači društva je bio nezavisni zastupnih Vukšić, koji inače u imovinskoj kartici ima tri stana u Zagrebu i kuću na moru.

'Nakon ovoga svega i nakon stava predsjednika Sabora koji je rekao da su nam vrata Sabora uvijek otvorena, vidjeli smo sada koliko su ta vrata otvorena', rekao je Glogoški i dodao da predsjednik Sabora nije imao hrabrosti sazvati izvanrednu sjednicu kako bi se riješilo pitanje branitelja.

'Sada smo još jednom svjedoci da predsjednik Sabora ne želi omogućiti da se hrvatskim braniteljima omogući da govore istinu u Saboru', rekao je nakon što je napustio sabornicu Glogoški koji je dodao i da postoji mogućnost da se bilo tko obrati Saboru ako postoji dogovor između njegovog predsjednika i predsjenika klubova. "Obzirom da ignoriraju i branitelje možemo zamisliti kakva će biti situacija s ljudima iz RIZ-a, Ine, Imunološkog, s poljoprivrednicima, stočarima i svima ostalima. To nije onakva budućnost kakvu su hrvatski branitelji željeli svima u domovini', rekao je.

Njegov pak ministar, Fred, tvrdi da su se oni borili upravo za ovakvu Hrvatsku - u kojoj se zna tko smije govoriti a kome je da bude kuš, sve po poslovniku i procedruri, i u kojoj se forsiraju ideološke podjele, o čemu je također Glogoški rekao što je trebao reći, ali naravno ne pred Saborom, nego vani.

U svakom slučaju, nakon današnjeg dana u Saboru, više nitko tamo nema moralno pravo postaviti pitanje "Što uopće hoće ti branitelji u Savskoj". Jer, kad im je odgovor ponuđen na dlanu, nisu ga htjeli čuti.

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... arlie.html