O medijima i novinarima

[EdgarFranjul]

Oružani napad na Hrvatski tjednik za Portal HKV-a komentiraju: Hrvoje Hitrec, Đuro Vidmarović Ninoslav Mogorović, Joško Čelan


Kao što je poznato, s ponedjeljka na utorak nepoznati su zamaskirani i naoružani napadači upali u uredništvo Hrvatskog tjednika. Pritom su fizički nasrnuli na grafičkog urednika Antonia Mlikotu (vezali mu žicom ruke i vrat te prislonili pištolj na glavu), a glavnom uredniku Ivici Marijačiću su poručili „da će kad tad i on dobiti svoje". Oružani napad na Hrvatski tjednik za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: Hrvoje Hitrec, Đuro Vidmarović, Ninoslav Mogorović i Joško Čelan.

Hrvoje Hitrec: Politički kriminal

Potpuno je razvidno da će policija i mediji pokušati relativizirati oružani napad na „Hrvatski tjednik" te svesti događaj na „običan" kriminalni prepad. O kriminalu se doista radi, ali o političkom kriminalu iza kojega vjerojatno stoje naručitelji bliski režimu. Teško ozlijeđeni grafički urednik Antonio Mlikota jedina je žrtva samo zato jer se u vrijeme napada našao u redakciji lista, a prava je meta bio glavni urednik „Hrvatskoga tjednika" Ivica Marijačić. Po svemu sudeći, napadači su tražili dokument ili dokumente koji bi, objavljeni, razotkrili političke i druge nepodoštine režimskih miljenika .

Nova je to faza obračuna režima s novinarima i novinama hrvatske provenijencije, oružana faza koja označuje definitivan pad u mračni totalitarizam komunističkih vremena. Nepoćudni novinari izbacuju se iz „javnih" glasila poput Hrvatske radiotelevizije, a prema privatnim tiskovinama na koje režim nema utjecaja – ide se izravnom, crvenom akcijom.

Novinarsko društvo prešutjet će cijeli slučaj jer je upravo u isto vrijeme priredilo javno suđenje Karolini Vidović Krišto, po uzoru na suđenja iz svojedobne kulturne revolucije u Kini.

Đuro Vidmarović: Poruka državotvornim i nacionalno svjesnim novinarima

Najoštrije osuđujem razbojnički napad na grafičkog urednika „Hrvatskog tjednika", Antonia Mlikotu. Napad se zbio u noći 13/14 srpnja 2015 . godine. Izveli su ga, do sada neotkriveni „maskirani napadači". Odnos prema grafičkom uredniku upućuje na političku pozadinu ovog kriminalnog čina. Gospodin Mlikota bio je svladan i povrgnut mučenju. Pri tome su mu psovali ustašku majku. Zbog posljedica mučenja gospodin Mlikota jer kolima hitne pomoći odvezen u bolnicu. Napadači su devastirali prostorije redakcije „Hrvatskog tjednika".

Mišljenja sam kako je ovaj napad poruka državotvornim i nacionalno svjesnim novinarima. Stoga je nužno okvalificirati ga političkim terminima, kao udar na slobodu medija i to onih koji ne provode politiku sadašnje političke nomenklature. Nakon što je jedan političar zatvoren u ludnicu zbog svoga demokratskog prava na drugačije mišljenje, nakon što je nekoliko novinara državotvorne orijentacije na HTV-u dobilo otkaze, nakon što je prof. dr. Zvonimir Šeparović bio pozvan u policijsku stanicu na tzv. obavijesne razgovore, nakon što je izvedena provokacija sa svastikom na stadionu u Splitu tijekom međunarodne utakmice, nakon što su uhićeni čelni ljudi grada Zagreba i NK „Dinamo" - Zagreb, nakon što je izvršen pokušaj da se glavni tajnik HDZ-a proglasi falsifikatorom, etc. uslijedio je direktan fizički obračun s „Hrvatskim tjednikom".

Hrvatsko novinarsko društvo do sada nije reagiralo i osudilo ovaj gnjusni čin. Ako to ne učini, tada se potvrđuje kao leglo koje okuplja ljude bez demokratskih i pluralističkih opredjeljenja. Hrvatsko kulturno vijeće, kao udruga koja okuplja 1300 intelektualaca, njeguje kulturu dijaloga, poštivanja pravne države, nacionalnog identiteta i državne nezavisnosti. Stoga pozivamo Ministarstvo unutrašnjih poslova da što hitnije otkrije napadače na „Hrvatski tjednik" i o tome obavijesti javnost.

Ninoslav Mogorović: Udbaški rukopis

Hrvatski tjednik je politički tjednik koji obrađuje širok raspon nacionalno relevantnih i vrlo aktualnih političkih i društvenih tema s visokom razinom ozbiljnosti pristupa, u kojem nema niti malo „žutila", već isključivo snage argumenata i činjenica. Stoga i pozadinu za ovaj teroristički, u Hrvatskoj do sada neviđeni, čin treba tražiti u redovima onih interesnih skupina koje se osjećaju javno načetim, razgolićenim i zbog toga interesno potencijalno ugroženim takvim pisanjem. Pogotovo u ovim bremenitim socijalno–gospodarskim i političkim (ne)prilikama. Motivi su evidentno političko - kriminalni, protuhrvatski i antidemokratski. Da iza tog gnjusnog čina stoje oni centri moći koji posljednjih 15 godina monopolistički vladaju Hrvatskom, a čije ideološko–političko ishodište valja tražiti u kriminalnoj markovićevskoj pretvorbi i kasnijoj privatizaciji, pokazuje i nezainteresiranost politike i nacionalno relevantnih medija koji su to tek usput registrirali iako se radi o prvorazrednom skandalu za državu koja bi trebala biti ustrojena na demokratskim načelima građanskih sloboda i vladavini prava.

Ne treba se biti previše maštovit i zamisli si kako bi izgledao scenarij kada bi se takvo što dogodilo u nekom prorežimskom mediju. Pojednostavljeno rečeno iza ovog terorističkog nedjela stoji neojugoslavenska Udba koja je još uvijek čvrsta poveznica, koordinator i nadziratelj između politike, gospodarstva, pravosuđa i krim podzemlja. To su oni isti koji stoje kako iza Lex Perkovića tako i u povijesti europskog bankarstva dosad nezabilježenog Hypo kriminala, radikalnih „antišatoraša" kao i „nerazrješivih" slučajeva poput poljudske svastike ili primjerice ubojstva Vinka Žuljevića – Klice. Njihov „rukopis" je nedvojben, baš kao što je nesporno da su već odavno „ identificirani i locirani ", dok će neposredno vrijeme koje je pred nama zasigurno odraditi i ostalo iz poznate Šeksove sintagme. Prije svega neminovnom i nezaobilaznom lustracijom.

Joško Čelan: Treba pripremiti samoobranu!

Suradnik sam Hrvatskog tjednika i njegovog glavnog urednika Ivice Marijačića od njihovih početaka, tako da me je vijest o ovom kriminalnom napadu doista „nabrusila". Za očekivati je da policija brzo otkrije počinitelje i njihove motive, ali, ako se ima u vidu njena „djelotvornost" u slučaju „poljudske svastike", onda nije realno očekivati da će ovaj slučaj imati ishod kakav bi bio nužan u državi koja sebe naziva pravnom.

Hrvatski tjednik doista je hrvatski, a, posebno u novijim brojevima, otvarao je niz osjetljivih tema (na primjer, onih o Jasenovcu) i stekao je niz moćnih neprijatelja, koji bi ga rado ušutkali. Najmoćniji se, naravno, zove Udba (koja je naša sudba) i moguće je i u ovom slučaju prepoznati njen rukopis.

Činjenica da i ovaj napad na hrvatsku demokraciju nije dobio ni približnu javnu pozornost, kakvu bi dobio da je napadnuta kakva lijevo-liberalna oligarhijska medijska agentura, očekivana je. To je znak da se sve raspršene domoljubne snage moraju – općenito, a posebno kad su u pitanju mediji – pripremiti na samoobranu. Jer, kako je rekao njihov vođa, čini se da je doista došlo vrijeme kada važi ona njegova „ili mi, ili oni".

hkv

http://www.hkv.hr/izdvojeno/nae-teme/pi ... celan.html

[EdgarFranjul]

15.07.2015

Vlasnik ‘Dnevnog’ Michael Ljubas veliki porezni dužnik i lažni desničar

Prema našim saznanjima, vlasnik ‘Dnevno.hr’ i ‘7 dnevnog’ Michael Ljubas kupovao je hrvatske tvrtke doslovno za kikiriki, današnji dug ovog tajkuna prema poreznoj je oko 70 milijuna kuna. Zanimljivo je da ljevičarska vlada ne reagira na ovog dužnika. Iako posprema sve desničare brzinski u Remetinec, preko ovakvih poreznih prijestupa lakonski prelazi. Dnevno je označeno kao desni portal. Ipak nije sve desno što se tako označava.

Priča o Ljubasu kao desničaru ima i svoj nastavak u BiH-i i Srbiji. Dnevno ima svoje portale na tom području, a kako doznajemo, sada Dnevno traži svoje mjesto i medijsko sunce u Rusiji. Ima li to uopće veze s desnicom? Region je očito u glavi domoljuba Ljubasa.

Smiješno je prozivanje ‘Dnevnog’ za desničarenje, ako portal ima svoje portale u BiH-i i Srbiji. Još je nekako logično da portal se širi prema BiH-i zbog hrvatskog puka, ali srbijanski portal nema veze sa hrvatskim interesima, jer često piše o istim temama potpuno različito od naših portala, antihrvatski. I dok naš dopisnik iz Beograda hrabro razotkriva srpske laži, naš “desničarski portal” Dnevno podržava velikosrpski projekt.

U biti Ljubas portalom kupuje vrijeme za svoje prezadužene tvrtke jer dok proganja druge tvrtke za kriminal, njegove tvrtke su pošteđene bilo kakvog progona, iako je očito dužnik velikih razmjera. Zanimljivo je da SDP-a i njeni sateliti ne diraju ovaj očiti primjer poreznog dužnika. Ljubas sve više liči na Pavića.

Iako naklada tjednika znatno raste, jer je okupio zanimljiva imena, ostale tvrtke grcaju u dugovima, vođene njegovom nesposobnom rukom. Naklada tjednika bi bila znatno veća da njegovo miješanje ne uništava novinarski rad, jer poput Matana iz popularne serije, on o svemu sam odlučuje. Uglavnom, ono što dotakne, to i uništi. To se kod nas zove uspješan rad.

Kako to utječe na politiku?

Iako na prvu izgledaju desničarski, njegove novine u principu progone baš desničare, pa su tako Šuker, Mamić, Kolinda Grabar Kitarović na udaru stranica tjednika.Naravno da nabrojana imena u principu nemaju veze sa desničarenjem, ali su zastupljeniji od tzv. crvene struje.

Naše površno novinarstvo stalno Dnevno proziva za ustaštvo, iako je preko 65% tekstova protiv HDZ-a, a svega 30% protiv SDP-a. Neki zluradi bi rekli da je to i razlog zašto Ljubasa SDP ne dira.

Komičan je način skupljanja informacija ovog novinskog “stručnjaka” i krčmarskog tajkuna; njegova pivnica u Savskoj ulici prepuna je svakojakih spodoba. Urednici ne postoje u njegovim novinama, princip je isti kao i na sajmištu: tko više plati Ljubasu- njegovi tekstovi će biti i u listu. List u kojem su rijetko prava imena potpisana. Mnoge dobre novinare u redakciji guši njegov primitivizam i ulični mentalitet.

Znatan broj novinara prošao je kroz redakciju, ali vrlo rijetki su plaćeni za svoj rad. I dok se Ljubas bogati, njegovi novinari i suradnici ne dobivaju ništa ili sitne novčiće. U razgovoru sa jednom vrlo uglednom osobom iz našeg medijskog miljea saznali smo da je istom Ljubas odbio isplatiti honorar od 25 autorskih članaka, iako je redovito objavljivao kolumne te je toj osobi napravio štetu od preko 12 000 kuna. I nije to jedini primjer…u poslovnom smislu primijenjuje uvijek isto pravilo; izbjegava plaćati obaveze i koristi medijski prostor za svoju promociju.

Poput štakora šmugne na sporedni izlaz ako treba platiti . Kod zapošljavanja u redakciju primjenjuje jedno mafijaško pravilo, plaću vidite nakon 2 mjeseca rada, ako ne možete izdržati taj princip, odlazite, vaš rad nije plaćen.

Iako je portal dobio značajan prostor, crna mrlja portala je odvratan karakter ovog klasičnog hrvatskog tajkuna, koji se poput romskih trgovaca cjepidlači za par kuna. Cinici bi rekli, kada će konačno novinari Dnevnog početi istraživati lopovluk u vlastitom dvorištu?

hop.hr

http://hop.hr/vlasnik-dnevnog-michael-l ... -desnicar/

[EdgarFranjul]

NOVA LICA, SCENA ISTA – ‘KULTURKAMPF’ SE NASTAVLJA

Urednički komentar: Gospodo iz Ministarstva kulture, hoćete li nam već jednom objasniti što je to pluralizam?

Kad sam jučer pročitao vijest da je Ministarstvo kulture dodijelilo bespovratna sredstva neprofitnim medijima, da su opet h-alter, lupiga i forum.tm na prva tri mjesta, prvo sam pomislio da je to lanjska vijest koja se nekako provukla iz ‘historyja’.


Međutim, kad se malo bolje pogleda, radi se o ovogodišnjem natječaju u kojem su opet isti portali dobili (opet ista) sredstva (opet istih) poreznih obveznika.

Ne može se reći da nema promjena u odnosu na prošlu godinu

Promijenilo se, doduše, nekoliko stvari. Zdenko Duka više nije predsjednik HND-a, a portal Drage Pilsela, autograf.hr je na ljestvici, naravno nagrađenih neprofitnih medija. Prošle godine nije dobio sredstva, pa se Pilsel pristojno požalio ministrici kulture Andreji Zlatar Violić i dobio diskrecijskom odlukom isto tako pristojna sredstva. Za razliku od prošle godine, Zlatar Violić više nije ministrica kulture. A portal autograf možda je isto napredovao jer mu je kolumnist postao Ivo Josipović. Za one s prosječnim hrvatskim političkim pamćenjem, on je do prije pola godine bio predsjednik RH. Sada je bivši, baš kao i Andrea Zlatar. Pa piše za portal autograf. Rijetki su slučajevi u svijetu da bivši predsjednik postane kolumnist slabo posjećenog, ne toliko nekvalitetnog, koliko jasno svjetonazorski opredjeljenog portala kojeg Ministarstvo kulture smatra pluralističnim. Još su rjeđi slučajevi da vlast novcem poreznih obveznika u društvu u kojem je novinarska struka svedena na prosjački štap financira neprofitne medije kako bi sebi osigurala političko zaleđe i u slučaju da izgubi vlast.


Narod.hr nije prošao – krivo tumačimo pluralizam

Portal narod.hr, koji djeluje nešto preko godinu dana i ima zavidno veći broj čitatelja i pratitelja nego što ti imaju prvih pet nagrađenih (pardon, podržanih) portala zajedno, opet je “izvisio”, i to s vrlo pristojnom argumentacijom, koja na stranicama Ministarstva kulture glasi ovako:

U prijavi na Javni poziv prijavitelj ističe da je portal Narod.hr pokrenula ‘Udruga u ime obitelji’ koja se vezuje za različite referendumske projekte. Iz toga proizlazi „razvoj demokratske svijesti i aktivne građanske uloge“ kao jedan od važnijih naglasaka ovog portala. U osnovi, portal se zalaže za bazični demokratizam (demokracija, ljudska prava, tolerancija.. ), ali to u današnjim uvjetima stvara nemale probleme kad je riječ o pluralizmu. Primjerice, iako ovaj portal tvrdi da želi „doprinijeti pluralizmu medijskog prostora u Hrvatskoj,“ to je teško ostvarivo ako se pluralizam uglavnom zasniva na „razvoju većinskih i manjinskih nacionalnih identiteta“. Naime, pluralizam je bitno kompleksnija ideja/pojava jer se ne da reducirati na većinsko/manjinsko odnošenje, neovisno o tome smješta li ga se u nacionalni/domovinski, ili u europsko/globalni identitet, kako se nastoji pokazati u prijavi koju je predao portal narod.hr. Zaključak je Povjerenstva da se na osnovi shvaćanja pluralizma koji portal zastupa, a vrednovano kriterijima Javnog poziva, ne može ostvariti doprinos pluralizmu društvenih tema, jednakosti i afirmaciji različitih društvenih grupa i tipova ljudskih prava.

Pluralizam – znate ono…. Ne da nam se objašnjavati, ali nije ono što vi pišete

Pluralizam, kako ga definira netko iz Povjerenstva ili neki ‘ćato’ u Ministarstvu kulture svodi se na procjenu odnosa i količine članaka i tema koje je pisao narod.hr. Bez ulaženja u srž pluralizma, netko je ocijenio kako portal narod.hr nije pluralan. A pluralan nije zato što se bavi većinsko/manjinskih odnosa iz rakursa većine. A pluralizam je, prosvjetljuju nas iz Šipuševog ministarstva, mnogo više. Što, ne kažu niti je to potrebno, niti se time žele zamarati jer ide vrijeme godišnjih, a pare treba podijeliti. Ne onima koji će kritički propitivati ponašanje vlasti, nego onima koji će ih podržavati i usput još promicati svoju ideologiju ili u središte pažnje javnosti pisati o anakronim identitetima i povijesno pregaženim ideologijama, koje postoje još u nelustriranim glavama starih struktura moći i mladim glavama koje misle kako je socijalizam baš cool, kako je revolucionarno komunističko buntovništvo nešto potrebno ovoj državi. I onda se kao pravi buntovnici naslone na državne jasle očekujući da će protiv zlog kapitalizma uz pomoć državnih dotacija pisati na novom iPadu.

Pluralizam i „pluralizam“

Ministarstvo kulture je i ove godine u natječaju očito htjelo mahati jednim od pojmova kojeg su prvo ispraznili od sadržaja kako bi njime proizvoljno manipulirali. To je riječ pluralizam. Pluralizam ipak je isuviše kompleksan pojam (kao i njegov sadržaj) i može se obrađivati s mnogo stajališta – filozofskog, sociološkog, teološkog, političkog, ekonomskog, psihološkog, pedagoškog itd. Svesti taj pojam na ljudska prava znači obezvrijediti sam pojam pluralizma i početi njime opasno manipulirati, što je iz dopisa i rezultata natječaja vidljivo. Također, nije jasno radi li se o pluralnosti ili pluralizmu i koji je pojam protivan? Kad bi se kojim slučajem htjela zapodijenuti temeljita rasprava oko pojma pluralizam, ona bi vjerojatno otišla, u nedostatku objašnjenja, u pravcu upotrebe uvredljivih pojmova poput „zatucan“, „nazadan“, ognjištar“ i slično.

Pluralan si ako si, kako je Duka lani rekao, na našoj strani, nisi pluralan ako si na „vašoj“ strani. Pluralan si ako si ljevičar, ako si za prideove (ili sve češće ‘prajdove’), ako vrijeđaš „Markićku i njezine“, pluralan si ako daješ prednost Titu pred Tuđmanom; pluralan si ako si za region, nisi pluralan ako zazivaš Merkelicu da napravi lustraciju. Pluralan si ako brojiš svaki Kolindin gaf. U biti, ovdje se pluralnost pokušava pretvoriti u pluralizam koji na temelju paradigme moći želi nametnuti jedan svjetonazor uz kojeg eventualno mogu postojati i neki drugačiji, ali nemaju pravo glasa. Barem dok „njihovi“ ne dobiju izbore. Takvo tumačenje i pojednostavljenje pojmova ide za tim da bude financiran (pardon, podržavan) jedan svjetonazor, a drugi neka se snađu. Pluralizam bi tu bio: prema favoritima apsolutisti, prema ostalima relativisti.

Ta igra temeljnim pojmovima kao što je pluralizam u biti pokušava obraniti neobranjivo – a to je jasnoća kriterija, koju Minsitarstvo kulture nema, kako bi što jednostavnije i bez potrebne argumentacije podijelila financijska sredstva podobnim portalima. Kulturkampf se i ove godine nastavlja i kao što su prošlih godina ovi portali vodili agendu koja je, uvodeći kontrakulturu, provodila dekonstrukciju kulture, tako je i ovaj puta novac podijeljen, iako (ipak) iz puno prozaičnijeg razloga.

Dolaze parlamentarni izbori – treba osigurati logistiku i ljudstvo

Dolaze parlamentarni izbori i svi oni koji su novac dobili morat će taj novac opravdati prema principu koji je postavio filozof W. Ockham kad je rekao bavarskom kralju Ludwigu: „Ti mene brani mačem, ja ću tebe perom.“. Tako i ovdje dobro nagrađeni pojedinci i udruge dobivaju sigurnost kod vlasti, a zauzvrat im nižu hvalospjeve i tako sebi osiguravaju zaštitu, a njima eventualno produženje vlasti.

Jer ide izborna kampanja i ‘bojišnica’ se mora dobro zatvoriti sa svih strana. Ali još važnije, doniranjem financijskih sredstava nevladinom sektoru 160 milijuna kuna godišnje više nego je donirala HDZ-ova Vlada, ova si vlast osigurava još nešto važnije, što se potvrđuje i novim natječajem Ministarstva kulture koji će godinu dana financirati odabrane novinare prosječnom bruto hrvatskom plaćom.

Godinu dana! To znači da će u slučaju gubitka skorašnjih parlamentarnih izbora trenutna vladajuća garnitura imati snažnu i financijski dobro potkovanu logistiku i ljudstvo koje će čak jednu četvrtinu mandata pisati, objavljivati i svrstavati se spram neke eventualne nove vlasti. A jasno je i kako. Ukoliko trenutna Vlada dobije još jedan mandat, imat će ključnu prvu četvrtinu mandata financirane ‘neprofitne medije’ na svojoj strani koji će joj laskati ili, kao u slučaju početka prošlog mandata, eutanazirati svaku kritiku baveći se nebitnim istinama i bitnim lažima, opravdavajući definiciju prema kojoj je novinar čovjek koji prijepodne piše o onom što ne zna, a poslijepodne šuti o onom što zna.


Mogli su to i jednostavnije objasniti – ne damo vam i točka!

I to je sav sukus podjele državnog novca. U biti, uopće mi nije jasno zašto obrazloženje Ministarstva kulture nije glasilo otprilike ovako: „Poštovani, određeni pojedinci i udruge su na taj novac jednostavno računali i ne bi bilo fer da smo ga dali vama, koji ste drukčijeg svjetonazora. Molimo Vas da si nađete Vaše izvore financiranja. I nemojte nam previše koristiti mantru ‘novac poreznih obveznika’!“

I dajte nam više objasnite što je to pluralizam.

PS: Neki retci ovog teksta su doslovno prekopirani iz jednog mog teksta prošle godine na portalu laudato.hr. Pogodite zašto!

Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/kultura/urednicki-komen ... pluralizam

[EdgarFranjul]

Andrija Hebrang: Nevjerojatno je koliko prostora u tzv. hrvatskim medijima dobivaju sijači laži

07.08.2015.


Ovih dana, kada slavimo najveću pobjedu Hrvatske vojske nad srpskom agresorsom vojskom predvođenom s predsjednikom Srbije Miloševićem ali i velikosrpskom višestoljetnom ideologijom, političku scenu zagađuju nevjerojatne ali svakodnevne laži o zločinima nad civilima.

Dok je za poražene vojskovođe i vojnike razumljivo da sijanjem laži žele svratiti pozornost s istine i lažima zagaditi povijest, nevjerojatno je koliko prostora u tzv. hrvatskim medijima dobivaju sijači laži iz redova hrvatskih građana predvođeni falksfikatima jedne Vesne Teršelič, prljavim lažnim optužbama jednog Žarka Puhovskog a HRT nam je zagadila Oluju i s nastupima agresorskog gradonačelnika Knina zasoljeno lažima raznih Frljića, Pupovaca i drugih.


Kako neupućeni čitatelj ne bi nasjeo na najnovije prekrajanje povijesti, mi moramo ponavljati istinu kako oni ponavljaju laž. Ne zato što pobjednici pišu povijest, nego zato jer mi imamo argumentiranu istinu. Podsjetiti ću na argumente koji demantiraju dvije njihove najveće laži.

Laž o genocidnom protjerivanju Srba u Oluji zaobilazi glavni dokaz o tome, da Srbe nije tjerala Hrvatska vojska ni hrvatska politika nego pisana zapovjed predsjednika tzv RSK Mile Martića. On je 4. kolovoza 1990. gdine donio Odluku pod brojem 2-3113-1/96 kojom zapovijeda evakuaciju cjelokupnog civilnog stanovništva s popdručja tzv. RSK. Sijače povjesnih laži očitoi taj dokument ne zanima, sva je sreća da je zanimao sud u Hagu koji je zauvijek skinuo s Republike Hrvatske optužbu da je nastala na genocidu.

Druga strašna laž je optužba da smo mi počinili zločine nad srpskim civilima u i nakon Oluje. Ovih dana ponavljaju laži s kojima je Žarko Puhovski tužio u Hagu Hrvatsku za ubojstvo 677 srpskih civila. Razotkrivanje njegovih laži od strane sudskog vijeća detaljno sam opisao u knjizi o zločinima nad hrvatskim civlima, a ovdje ću samo istači da je u toj analizi Puhovski ispao smješan jer od 677 dokaza sud je prihvatio dokaze za 44 ubijena civila i to je pravi rezultat veličanstvene i korektno izvedene akcije Oluja. Nikad i nigdje u svijetu vojna operacija takvih razmjera nije imala manje civilnih žrtava! To je i najbolji demant laži ostalih falsifikatora, a uz Puhovskog tu je najpoznatiji Savo Štrbac. On je među srpske civilne žrtve ubrojio pet kategorija naoružanih civila, koje naziva „uvjetno civilima“ čega nema u međunarodnim klasifkacijama žrtava. Naoružani civil je vojnik ili terorist. U svom nespretnom svjedočenju čak i sam Štrbac za cijeli rat ističe da je ubijeno zapravo 80 srpskih civila. Svaka žrtva je neoprostiv grijeh za počinitelja, ali jednaki je grijeh i manipuliranje žrtvama. Zato istine radi, treba ponoviti i broj ubijenih hrvatskih civila, što nitko, ali baš nitko ovih dana u režimskim medijima nije spomenuo!

Za razliku od srpskih žrtava, mi smo u našem Glavnom stožeru saniteta od samog početka srpske agresije organizirali identifkaciju i evidenciju svake hrvatske civilne žrtve. To smo učinili poučeni povješću, a za primjer ću navesti kako su komunisti poslije II. svjetskog rata pobili oko 200 000 civila čiji broj, imena i grobove ne znamo ni danas! Zato treba neprestano ponavljati istinu temeljenu na evidencijama ubijenih hrvatskih civila od strane srpskog i crnogorskog agresora.

Ukratko, pobili su 7 263 civila uz još oko 800 neidentificiranih, ukupno preko 8 000 civila! Od tog broja ubijenih, skoro polovina su žene i djeca (44% žene i 5% djeca)! Čak 47% ubijenih civila su stariji od 60 godina života! Iz tih zastrašujućih ali uvijek prešućenih podataka jasno je da su mete srpskog topništva očito bili civilni objekti a ne vojni ciljevi!


O tim podacima u proslavi Oluje nigdje ni riječi! Zašto o tome nema emisija na „našoj“ HRT, razgovora u nešim tiskanim medijima, zašto te podatke nitko nije suprotstavio falsifikatorima povijesti?


Povijest je učiteljica života, a mi smo očito njezini slabi učenici! Učinimo sve da ta istina uđe u udžbenike koji našoj djeci ne pružaju dokaze nego politiku koju su vodili naši ministri obrazovanja. Objavimo istinu u medijima koje kontroliraju oni koji s lažima skrivaju svoje nesudjelovanje u obrani Domovine. Jer, kako u Sarajevu reče Sveti otac mi nemamo pravo na zaborav! Na istini se gradi suživot, laži ga samo truju.



Andrija Hebrang

http://www.hrsvijet.net/index.php/vijes ... ijaci-lazi

[EdgarFranjul]

ISPOD POVRŠINE
Podvala Jutarnjeg lista: Luka Mišetić ne predlaže spomendan žrtvama zločina nakon Oluje

Luka Mišetić: Što sam zapravo predložio u Jutarnjem listu.
Autor: Ante Gugo

Luka Mišetić, odvjetnik generala Ante Gotovine, nije predložio obilježavanje spomendana za žrtve zločina počinjenih nakon Oluje, kao što je to u svome tekstu objavio Jutarnji list, a kao udarnu vijest objavile i domaće televizije u svojim udarnim informativnim emisijama. Istinu je moguće vidjeti iz reagiranja na Mišetićevom blogu, a da se radi o krajnje nekorektnoj i neprofesionalnoj podvali Jutarnjeg lista, shvatio sam i nakon prepiske s uglednim odvjetnikom, kad je on već u prvoj rečenici dao do znanja da to nije njegov stav.



Kako se dogodilo da prvi put u ovih trideset i kusur godina novinarske karijere objavljujem ispravak onoga što sam napisao? Prije nego što to objasnim, dobro je pročitati dio iz demantija Luke Mišetića. U svome blogu, on je napisao: U Jutarnjem Listu od dana 10.8.2015 godine objavljen je tekst novinarke Suzana Barilar u kojem stoji da sam na stranicama Jutarnjeg Lista navodno "iznio prijedlog da se 28. rujna obilježava kao dan sjećanja na žrtve zločina počinjenih nakon te vojno-redarstvene akcije." Medjutim, takav prijedlog ne postoji u mom tekstu objavljenom 4.8.2015 godine. Tamo sam napisao sljedeće:



"Što da su se, kao rezultat tih gesti, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Zoran Milanović pojavili zajedno na komemoraciji održanoj 28. rujna u spomen svih onih besmisleno ubijenih ljudi u Varivodama i drugim mjestima nakon Operacije Oluja da bi prenijeli svoje iskreno žaljenje cijelog hrvatskog naroda zbog ubojstva tih nevinih žrtava?



Tekst cijelog Mišetićevog demantija moguće je pročitati ovdje.



Dakle, sad više nema sumnje što je Mišetić napisao, odnosno što nije. Definitivno nije predložio nikakav spomendan za žrtve zločina počinjenih nakon Oluje. Osobno i dalje mislim da takav dan za Hrvate ne bi imao nikakav loš kontekst kad bi on postojao zbog nas samih, jer bi bio dokaz naše veličine i snage, ali nikako se o njemu ne smije razgovarati u kontekstu pružanja zadovoljstva beogradskim političarima. Baš je tako formuliran taj prijedlog Jutarnjeg lista, koji je gurnut Mišetiću u usta, što sam olako popušio. Naime, u svome tekstu Suzana Barilar, novinarka za koju nikad nisam čuo u ovih tridesetak godina ne baš dosadne karijere, doslovno je napisala: Branitelj Ante Gotovine pred Haaškim sudom, Luka Mišetić, u autorskom tekstu za Jutarnji list povodom 20. obljetnice Oluje iznio je prijedlog da se 28. rujna obilježava kao dan sjećanja na žrtve zločina počinjenih nakon te vojno-redarstvene akcije.


Cijelu tu podvalu moguće je pročitati ovdje.



Ono što je Suzana Barilar napisala u svome tekstu objavljenom u Jutarnjem listu 10. kolovoza 2015., ne ostavlja nimalo sumnje. Ona izričito tvrdi da je Mišetić to predložio. Ništa manje sumnje nije ostavio ni urednik Vijesti dana na RTL televiziji. Tamo je ta vijest prenesena bez imalo sumnje ili upitnosti. Slično je bilo i na ostalim televizijama s nacionalnom koncesijom. Dakle, ne bih bio žrtva ove podvale da sam pročitao izvorni Mišetićev tekst u Jutarnjemu listu od 4. kolovoza 2015. Odvjetnik je tamo bio vrlo precizan i jasan, pa ovakav zaključak kakav je Jutarnji 6 dana kasnije interpretirao, a sve nacionalne televizije prenijele, može biti stvoren samo kao plod krajnje zlonamjerne podvale Mišetiću osobno ili zbog nekih dubljih političkih razloga. No, o tome malo kasnije, jer se u svakome slučaju radi o neprofesionalnosti i podvali.



Čitateljima dugujem odgovor na pitanje zašto nisam pročitao izvorni Mišetićev tekst.



Još uvijek jako dobro pamtim one dane kad smo s nestrpljenjem očekivali presudu Žalbenog vijeća Haškog suda u slučaju Gotovina i Markač. Danima nas je Jutarnji list bombardirao tekstovima u kojima smo bili uvjeravani da je samo osuđujuća presuda realna. Planetarno je poznata stvar i da je Jutarnji već imao pripremljen tekst u kojemu se obrazlagalo zašto su hrvatski generali morali biti osuđeni. Kad sam vidio da odvjetnik generala Gotovine u povodu obilježavanja 20. godišnjice Oluje piše tekst baš za Jutarnji list, želudac mi se popeo negdje u dno grla i nisam mogao to čitati. Bit ću do kraja otvoren i podastrijet ću sve činjenice. Nije bez utjecaja na moju odluku da ne čitam taj tekst bilo ni držanje uglednog odvjetnika Luke Mišetića kad sam ga molio za simboličnu pomoć tijekom istraživanja i pisanja svoje knjige Oluja koju nismo mogli izbjeći. Rezerviranost je najblaža riječ kojom to mogu opisati. No, čovjek ima pravo na to, kao što i on i general Gotovina imaju pravo zaboraviti na sve ljude koji su bili proganjani kao zvijeri zbog podrške generalu dok se on skrivao.



Ante Gotovina neosporni je nacionalni simbol. Luka Mišetić kao njegov uspješni branitelj također uživa vrlo veliki ugled u Republici Hrvatskoj. Je li baš zbog toga netko kroz pero i laž novinarke Jutarnjeg pokušao baciti ono što bi se u diplomaciji nazvalo „non-paper“, pa da se vidi kako će Hrvati reagirati na prijedlog spomendana za žrtve nakon akcije Oluja? Odgovor na to pitanje više me ne zanima, jer sad znamo da Luka Mišetić takav prijedlog nije izrekao ni napisao, a teško da bi u hrvatskoj javnosti on prošao. Naime, samo to objašnjenje koje je u ovoj laži Jutarnjeg lista formulirano, a koje kaže da „bi prestale tenzije kojima je obilježena svaka proslava Oluje, odnosno optužbe službene Srbije, ali i predstavnika srpske zajednice u Hrvatskoj da je nedopustivo slaviti Oluju“, u startu je bilo pogrešno i prijedlog je učinilo nemogućim.



Takav prijedlog mogao je formulirati samo netko tko vrlo slabo poznaje političke prilike na jugoistoku Europe, odnosno netko tko ne živi u Hrvatskoj. Zbog toga sam i posumnjao da možda Mišetić jest to napisao. Na svu sreću, on to nije napisao i zato mi nije nimalo teško uputiti mu ispriku zbog moje prethodne kolumne, u kojoj sam prenio ono što su objavili Jutarnji list i nacionalne televizije, a što on, kako mi je napisao, nije stigao demantirati jer je na godišnjemu odmoru. Možda bi bilo bolje da se to nije pola dana vrtjelo na skoro svim hrvatskim medijima, ali dobro je da je Mišetić to vidio na ovome portalu uz moj komentar, pa je reagirao u roku od pola sata.


http://www.politikaplus.com/novost/1255 ... akon-oluje

[EdgarFranjul]

Željko Sakić: Demokracija u hrvatskim medijima i mediji u hrvatskoj demokraciji

Činjenica da su se u 24 godine neovisnosti u Hrvatskoj pokrenula samo dva tiskana dnevnika, dok se jedan (Vjesnik) ugasio, dovoljno govori sama za sebe. Od ta dva, jedan je tabloidnog tipa (24 sata), dok je drugi (Jutarnji list) trenutno u postupku ponovljene predstečajne nagodbe, koja je prije poništenja iskazivala dugovanja od 800 milijuna kuna.

Dnevni tisak

Zbog čega u Hrvatskoj nema konzervativnog dnevnika koji bi zagovarao političke stavove na posljednim predsjedničkim izborima, iskazanih više od 50% birača? Kako je moguće da u zemlji koja ima 86.28% Katolika, ne postoji konzervativno-kršćanski dnevnik?

Prije odgovora na to pitanje potrebno je analizirati politička stajališta tiskanih medija u Hrvatskoj. Jutarnji list, kojeg trenutno uređuje G. Ogrlić, koji se „proslavio“ time što je dva puta politički motiviranim razlozima, davao otkaze T. Dujmoviću (oba puta iz Večernjeg lista), dio je novinarske elite koja se izmjenjuje u dva vodeća hrvatska tiskana dnevnika. Jasno, oba su izrazito lijeve političke orijentacije. Treći nacionalni dnevnik – „24 sata“, u vlasništvu je Austrijanaca koji kontoliraju i Večernji list, a bavi se „žutim“ temama, iako prema stavu svojih kolumnista i novinara neosporno spada gdje i prethodna dva. Najutjecajniji regionalni tiskani dnevnici Slobodna Dalmacija, Novi list i Glas Slavonije, također su lijevo usmjereni. Tako, u pogledu tiskanih novina imamo potpuno ideološko jednoumlje, kao da se u Hrvatskoj nisu dogodile demokratske promjene.


A kako je medijska sloboda stvar osnovnih postulata demoracije, mi, prema trenutačnom stanju u medijima, uopće nismo demokratsko društvo. Na taj način uređivani tiskani mediji prenose do te mjere usuglašene, vlastite svetonazorske stavove, da uopće nema potrebe za čitanjem više od jedne dnevne novine u Hrvatskoj.


Jedan od ključnih razloga za takvo stanje u medijima je politička bipolarnost Hrvatske. SDP-u je za politički uspjeh neophodna potpuna kontrola medija, koja proizilazi još iz bivšeg političkog sustava. Ne samo zbog toga što je jednoumlje njihovo političko naslijeđe, nego i zato što uz takvu kontrolu medija mogu svoje neuspješne političke projekte cijelo vrijeme prikazivati kao „umjeće mogućega“, uz što redovito slijedi i PR floskula poznata kao „građanska opcija“, koja se uz njih veže. Konzervativni HDZ, pak i bez medijskog utjecaja može uspjevati na izborima, jer zbog povijesnih zasluga u stvaranju države, koje baštine iz lika i djela dr. Franje Tuđmana, te stalnog osjećaja frustriranosti većine političkih Hrvata, i bez potpore ijednog značajnijeg tiskanog dnevnika, mogu do vlasti, eksploaatirajući u stvari iskrivljenu medijsku sliku koju spomenute dnevne novine proizvode.

Dokle god se u Hrvatskoj ne pojave dnevne konzervativne novine, koje bi to trebale jasno navesti i na naslovnici, (što spomenute tiskovine redovito izbjegavaju krijući se iza naslova „neovisne“, ili uopće ne deklarirajući političko – svjetonazorski stav) u medijskom prostoru neće postojati nephodna politička zastupljenost, koja bi ocrtavala realno stanje u biračkom tijelu.


Televizija

HRT je pak, donedavno, bila najutjecajnija televizijska postaja u Hrvatskoj. Iako nisam sklon vjerovati rezultatima agencija za istraživanje javnog mnijenja, i prema njima je utjecaj HRT-a drastično opao od kada je na njemu provedena kadrovska čistka i smjena desetaka novinara i urednika, koju je proveo Goran Radman. U bilo kojoj drugoj državi, koja je izašla iz komunizma posve je nevjerojatno, da bi nacionalnu televiziju vodio isti čovjek, koji je za to imao mandat i komunističke elite, koja je provodila političku represiju. U Hrvatskoj, kakva je danas, to je nažalost posve normalna stvar.

Komercijalne televizije RTL i NOVA, pod utjecajem svojih stranih vlasnika, i inače propagiraju netradicionalne vrijednosti, pa se to jasno može zamjetiti u njihovom informativnom programu. Osim toga vidljiv je i „regionalni pristup“, prigodom realizacije čestih komercijalnih projekata, na obje televizije.

Što se pak tiče lokalnih TV postaja, one se u velikoj većini slučajeva nalaze pod direktnom kontrolom lokalnih političkih struktura. S obzirom, da im je i doseg, a i kvaliteta programa ograničena, imaju znatno manji utjecaj od televizija s nacionalnom koncesijom. U tome postoji izuzetak, a zove se Z1 televizija, koja je svoj informativni program, pod vodstvom nekoliko novinara organizirala kao protuteža HRT-u. Zahvaljujući umreženosti s nizom manjih regionalnih postaja diljem Hrvatske, postala je bitan čimbenik u medijskom prostoru pa njezin utjecaj znatno nadmašuje sve ostale regionalne programe u zemlji.

Internetski portali

Prema istraživanju agencija za ispitivanje posjećenosti internetskih portala, nema velike razlike u odnosu na stanje tiskanih dnevnika. Najposjećeniji su portali dnevnih novina, kao i portali komercijalnih televizija. Time se iskrivljena slika s novinskih stranica prenosi i na virtualni prostor.

Ipak na internetu postoji i nekoliko portala, koji zastupaju drugačije svjetonazorske i političke stavove od mainstream medija i pokušavaju koliko-toliko razbiti postojeću medijsku blokadu.

Međutim, njihov objektivni doseg je teško procijeniti iz više razloga. Jedan i više nego očit i posve nevjerojatan je da u istraživanju posjećenosti portala nema analize pristupa korisnika mobilnih aplikacija. Osim toga, za stariju populaciju, koja je s obzirom na demografsku sliku Hrvatske svakim danom sve brojnija, internet je kao sredstvo za informiranje, ipak od sekundarne važnosti.

Društvene mreže

Društvene mreže, su se u prvo vrijeme razvile kao internetski prostor, koji služi za međusobno povezivanje korisnika, a najpoznatije su svakako Facebook i Twitter. Razvojem tehnologije, i dostupnosti interneta, društvene mreže imaju sve veću utjecaj, posebice među mlađim korisnicima, kao i onima srednjih godina. Pa kakvo je stanje na društvenim mrežama? Na žalost vrlo slično, kao i u tiskanim medijima. Prepoznavajući važnost društvenih mreža, vodeći mediji i političke stranke, angažirali su profesionalce, koji aktivno oblikuju javno mijenje. Čine to agresivnim napadom na neistomišljenike i bezrezervnom podrškom istomišljenicima. U tome se osobito ističu zaposlenici raznih NGO udruga, kojima je utjecaj na javno mijenje jedna od glavnih zadaća.


Utjecaj medija na demokraciju i demokracije na medije

Na koncu možemo zaključiti, stanje medija u Hrvatskoj je slika stanja demokracije, a vrijedi i obrnuto, nećemo imati istinsku demokraciju dok u medijskom prostoru ne dobijemo puni pluralizam političkih i svjezonazorskih opcija.

Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/zeljko-sakic-d ... emokraciji

[EdgarFranjul]

Petrović: Pupovac provodi politiku koju je SOA ocijenila opasnom


Temeljno pravilo informiranja javnosti u formi tv intervjua je da novinar, u ovom slučaju voditeljica Dnevnika, pita, a gost da odgovara. Romina uopće nije bila nepristojna - štoviše bila je vrlo pristojna i vraćala ga u fokus intervjua, napisala je Petrović

Datum objave: 19.08.2015 | 10:38 Autor: direktno.hr


Nakon sinoćnjeg gostovanja Milorada Pupovca, predsjednika Srpskog narodnog vijeća u Dnevniku Nove Tv, kada je javno izjednačio Jasenovac i Vukovar te kada ga je voditeljica Romina Knežić opomenula da se nalazimo u 2015. godini, pojavile su se riječi podrške voditeljici.



Tako se na Društvenim mrežama, Facebooku u jednom postu, javila i kolegica s Nove TV Ivana Petrović koja je branila Rominu Knežić. Nakon što je jedan korisnik optužio Rominu da se neprofesionalno ponašala prema Pupovcu, Petrović je stala u obranu.

Između ostalog je napisala: ''Temeljno pravilo informiranja javnosti u formi tv intervjua je da novinar, u ovom slučaju voditeljica Dnevnika, pita, a gost da odgovara. Romina uopće nije bila nepristojna - štoviše, bila je vrlo pristojna i vraćala ga u fokus intervjua, a to je pitanje ćirilice u Vukovaru. Prema tome, njegovo izlaganje kako kažete, nije smjelo postati ono što manje-više postaje na javnoj tv - a to je spin i politika u kojoj barem ja iščitavam odrednice Drugog memoranduma SANU.

Prema tome u intervjuu o Vukovaru prof. Pupovac je pozvan da odgovori na pitanja o toj temi, a ne da "prodiči"o Jasenovcu ili sl. Njegov govor, tj. pokušaj ubacivanja spina jedne loše politike koju je u svom godišnjem izvješću kao element sigurnosne ugroze naglasila i Središnja obavještajna agencija (SOA), valja gledati u kontekstu divljanja Vučića, Nikolića i Vulina, u kontekstu dolaska šefa glavnog velikosrpskog propagandnog poligona- patrijarha SPC u manastir Krka, u kontekstu ismijavanja hrvatske himne u Pupovčevim srpskim Novostima i dalje da ne nabrajam.

Prema tome, Romina Knežić je maksimalno profesionalno odradila posao tražeći od sugovornika da odgovori na pitanja o aktualnoj temi, a to je Vukovar. A ne da kroz ekran najgledanije informativne emisije u Hrvatskoj fura velikosrpski agitprop, što je cijelo vrijeme pokušavao. Žao mi je zbog vašeg iskustva zbog osobnih imena što ste ih doživjeli od par budala očito u situaciji koja se zove rat i ultimativno je zlo u svom biću.

Isto tako probajte zamisliti sve one čiji su najmiliji poginuli poklani na Ovčari u Vukovaru, u Škabrnji tijekom srpske agresije na Hrvatsku . Oni su oprostili. I ne zaboravite, Hrvatsku je branilo preko deset tisuća tisuća Srba. Mnogi su poginuli za slobodu Hrvatske - mladići koji su se zvali Dragan, Stojan, Jovan, ali koji su znali koja zemlja je njihova Domovina. Kad to sve sagledate, možda će vam Vaša ružna epizoda zbog imena izgledati banalna'', napisala je.

''Gospodine, nemate se što Vi samnom složiti ili ne složiti. To je kao da ja, koja nisam stomatolog, kažem mom zubaru da se ne slažem s njegovom tehnikom plombiranja. Ja sam vam kazala koji su temeljni postulati tv intervjua. A sve drugo o velikosrpskoj agresiji i Drugom memorandumu SANU iz 2012-te su gole činjenice. U startu mi nije bila jasna Vaša kritika gdje Rominu nazivate neprofesionalnom, a u sadržaj Pupovčevih odgovora ne biste ulazili. On je bio u Dnevniku upravo zato da ulazite odnosno, da gledatelji ulaze u sadržaj onoga što on govori o ćirilici. I da ga Romina maksimalno profesionalno nije vraćala u fokus intervjua, sve bi se pretvorilo u velikosrpski agitprop. Eto,... je još podsjetio na Erdutski sporazum kojim je istočna Slavonija mirno reintegrirana i u okviru kojeg je proveden zakon o općem oprostu. Znate, pobjednik prašta i provodi takve zakone. A agresor koji je poražen godinama poslije piše memorandume i po drugi put pokušava ubiti žrtvu.''

http://direktno.hr/en/2014/direkt/22662 ... pasnom.htm

[EdgarFranjul]

DVOSTRUKI KRITERIJI?

Napadi na Rominu Knežić pokazali su političku i svjetonazorsku pristranost suprotnu novinarskom profesionalizmu

Nova TV je stala u obranu svoje voditeljice Romine Knežić, koju je dio medija kritizirao zbog ”neprofesionalizma i bahatosti”, te su je čak proglasili “novom desničarskom heroinom” jer je Pupovca nekoliko puta prekidala i vraćala ga na temu razgovora u Dnevniku te televizije.

“Voditeljica Dnevnika Nove TV svojim je moderiranjem intervjua nastojala gosta fokusirati na temu zbog koje je pozvan u emisiju. S obzirom da je sugovornik kontinuirano skretao s teme, voditeljica je morala razgovor u određenom trenutku privesti kraju jer, podsjećamo, radi se o programu uživo u sklopu informativne emisije koja se bavi i drugim temama mimo navedene. Kao i mnogo puta do sada gdin. Pupovac će i dalje biti relevantan i cijenjen gost u studiju Nove TV.

Nova TV”.

O emisiji možete pročitati OVDJE, a video pogledati OVDJE.

Napadi uvijek od strane istih

Napadi su došli od strane portala Index.hr i Tportala samo zato što je od Pupovca tražila da odgovori na pitanja i nije mu dozvoljavala da odvede razgovor u drugom smjeru.

“Pupovac je naišao na sugovornicu čija je neprijateljska nastrojenost graničila s neprofesionalnošću. Novinarka Romina Knežić u više je navrata prekidala Pupovca, čime je izrazito kompleksnoj temi oduzela mnogo od šireg konteksta. Takvim pristupom u drugi plan gurnuto je ono najbitnije na što odluka o dvojezičnosti može utjecati u 2015. godini – mirni suživot na prostoru Vukovara te gradnja dijaloga i komunikacije u mjestu koje je često žrtva velikih podjela. Na taj se način uvelike spriječilo Pupovca da izloži svoja stajališta o tome kakve bi posljedice ovakva odluka Grada Vukovara mogla imati po dugoročne odnose dvaju naroda u Gradu. U nastavku prenosimo i Pupovčevo jučerašnje gostovanje”, navodi tako Index.hr.

U sličnom tonu idu i napadi na voditeljicu od strane Tportala, točnije autora Gorana Flaundera: “Desničarske novinarske jurišne brigade dobile su sinoć novu heroinu – raspištoljenu Rominu Knežić. Ta ambiciozna spikerica, voditeljica Dnevnika Nove TV, još se jednom upustila u pogibeljnu avanturu intervjuiranja zahtjevnog sugovornika o osjetljivoj i kompleksnoj temi, pokazavši pritom ne samo nedoraslost zadatku, nego i rijetko viđenu bahatost, nerazumijevanje i zadrtost. Time je profesionalni integritet najgledanijeg televizijskog dnevnika u Hrvatskoj svela na razinu vlastite nestručnosti i banalnosti”.

Ipak, nije to ništa čudno s obzirom da ova dva portala često pokazuju političku ili svjetonazorsku pristranost suprotnu novinarskom profesionalizmu.

Zašto se nije onda napadalo i druge voditelje?

O napadima i kampanji blaćenja koju lijevi mediji primjenjuju na sve koje odrede kao cilj pisao je čak i Gordan Duhaček u svome komentaru, gdje je kao primjer naveo i dr. Željku Markić rekavši kako je se “mizogino vrijeđalo i demoniziralo u vrijeme prije referenduma o definiciji braka što je bilo mnogo lakše, nego parirati njezinu izvježbanom javnom nastupu i ponavljanju poluistina”.

Začudo, ili to ipak nije tako čudno, nisu navedeni mediji reagirali kada je dr. Željka Markić gostovala kod Aleksandra Stankovića u emisiji “Nedjeljom u 2″, a kada je Stanković neprestano prekidao.


Ovo kratko gostovanje dr. Željke Markić kod Stankovića pokazalo je da se on kao domaćin ne zna kontrolirati kada mu sugovornik nije simpatičan, te je neprimjerenim rječnikom napao dr. Željku Markić. Tada Stankovića nitko nije napao, čak niti najmanje, za razliku od slučaja Romine Knežić, koju su napali “sa svih strana”.

Naravno, nije to jedini primjer, bilo da se radi o javnoj televiziji ili komercijalnim televizijama, ali je samo još jedan dokaz da su navedeni mediji potpuno politički i/ili svjetonazorski pristrani u svome radu. Gdje je kod njih novinarski profesionalizam?

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/napadi-na-romi ... sionalizmu

[EdgarFranjul]

Jugo-nostalgija se očito više ne isplati: Pad jugoslavenske N1 televizije!

Nedjelja, 30 Kolovoz 2015 09:07


Događa se zapravo ono što se moglo i očekivati. Dvadeset i pet godina nakon pada Berlinskog zida neki još uvijek nisu shvatili da Jugoslavije više nema, uslijedila je zaslužena kazna.

Krenuli s puno entuzijazma, suludo vjerujući da mlade generacije dijele njihovu jugo-nostalgiju,suze za Jugoslavijom, i da puše sva ta sranja u divnom životu NA BONOVE osamdesetih, vrlo brzo su se, srećom, suočili sa stvarnošću, građane je kratkoročno lako prevariti, ali je jako teško varati ih čitavo vrijeme. Naime, nakon što je brod koji tone odlučio napustiti jedan od najvećih medijski legalnih ratnih profitera, Dubravko Merlić, postalo je jasno da Titanic više ništa ne može spasiti, angažman osuđenog mrzitelja, Borisa Dežulovića, samo ubrzao stvari. Kome je palo napamet angažirati Dežulovića poslije onoga što je on učinio Slobodnoj Dalmaciji?

Dakako, govorimo o padu N1 televizije, regionalne televizije koja je stvorena da bi bila 'Jugoslavija u malom', za razliku od prave tvorevine Jugoslavije oni propadaju bez velike pompe i bez puno buke, čak i bez nasilja. Logično, nitko ih odavno ne gleda, očito su podcijenili gledatelje kojima je dosta televizije koja na takav način nigdje u Europi ne postoji. Ne postoji sovjetska televizija, ne postoji češkoslovačka televizija, istočnonjemačka televizija, ne postoji čak ni nacistička televizija, iako u Srbiji postoje četnički, dakle, nacistički, mediji.

Kad se N1 televizije odrekao medijski manipulator, Zoran Šprajc, najuren s HTV-a zbog manipulacija s Vukovarom,. kome tako nešto nije bilo ni najmanje teško s obzirom da se istom lakoćom odrekao oca i vlastitog prezimena, postalo je jasno da je jugo-nostalgija mrtva i da se više ne isplati. Naime, Šprajc je sve, ali nije budala, prvi je shvatio da se jugo-nostalgija ne isplati, a on nikada ne bi sudjelovao u nečemu što ne donosi zaradu, nažalost, kad je prelazio na RTL televiziju nitko mu nije rekao koliko spomenuta kuća duguje poreza hrvatskoj državi, nisu ga čak ni obavijestili da bi uskoro mogao dobiti žestoku konkurenciju s obzirom kako uskoro kreće regionalni Big Brother u Beogradu, odnosno, audicija za nove novinare i urednike RTL televizije. Traži se nova Antonija Blaće, velike su nade polagali u Marijanu Kovačević, međutim, ona je odabrala drugi put. No, pustimo RTL televiziju i ostavimo je vlasti koja je će se prema Hrvatskoj ponašati kao prema državi, a ne kao medijskoj kravi muzari.

Urednici, novinari, čak i oni koji su pokrenuli jedan od najopskurnijih medijskih projekata u posljednjih 20 godina, ako izuzmemo neke lopovske portale u Hrvatskoj, ili portale koje su pokrenuli osuđeni razbojnici te samozvani pedofili, shvatili su da je kraj blizu, nažalost, to još uvijek nisu shvatili hrvatski političari, čak ni oni koji se pripremaju preuzeti vlast u Hrvatskoj i koja nam obećavaju neku drugu, uređenu zemlju, državu koja će lustracijom pomesti sablasti zbog kojih 70 godina nakon Drugog svjetskog rata ratujemo na obroncima Kozare, u dolini Sutjeske i na obali Neretve slaveći drumske razbojnike koji su umjesto obećane slobode donijeli Goli otok, Bleiburg, Lepoglavu, Hudu jamu...i ostala slična stratišta. Ukratko, ako N1 televizija propada zbog apokaliptičnog pada gledanosti zašto još to ne želi prihvatiti politika?

'Balkanski CNN'? Ha-ha!

http://www.tinolovka-news.com/index.php ... Itemid=549

[EdgarFranjul]

Ne može se ne primijetiti da su svi režimski listovi, portali, radio i TV jedinstveni u propagandi Novog svjetskog poretka: u ovom slučaju, riječ je o izazivanju samilosti, sažaljenja i empatije prema "izbjeglicama" koje nesmetano, bez ikakvih dokumenata i provjere ulaze, prolaze i dolaze do svog cilja - onih zemalja čija je socijalna politika promašila. Umjesto da brinu o svojim državljanima, brinu o došljacima, prvenstveno muslimanima. Primaju ih, daju im socijalnu pomoć, osiguravaju stanove i posao, što nema ni domicilno stanovništvo, a koje to plaća...

Evo nekoliko komentara sa portala Jutarnjeg:


Goran Horvat · Zagreb, Croatia
Niste normalni s ovom propagandom. Koliko vas vlada i euro birokrati plaćaju za ovo? Gledam naslovnice index-a, net.hr, 24 sata, jutarnjeg, svugdje ista propaganda vladine medijske mašinerije. Ne želim muslimane iz afrike i bliskog istoka u svojoj blizini i bok. Ovdje se radi o nasilnoj islamizaciji Hrvatske i Europe, pokušava se Europi mijenjati kršćanski identitet, pogledajte te navodno jadne i gladne muslimanske imigrante u Mađarskoj i što agresivno izvikuju https://youtu.be/2_E_3MHeRww , urlaju iste parole kao i ISIL-ovci! Svatko tko pokuša uvesti ove muslimane iz Afrike i bliskog istoka u Hrvatsku je neprijatelj Hrvatske i želi zlo Hrvatskoj!
Sviđa mi se · Odgovor · 102 · 11 sati

Goran Horvat · Zagreb, Croatia
Kada je populacija islamskog stanovništva u nekoj državi na 1 posto, oni su miroljubiva manjina. Kada dođu na 5 posto, počinju iskorištavati svoja manjinska prava koja su im omogućili zatucani liberali pa tako traže npr. zemljišta i lokacije od države ili gradova za đamije, inzistiraju na halal hrani u državnim institucijama, školama itd. uglavnom, pripremaju na taj način teren za ubrzano razmnožavanje. Kad dođu na 20 posto, a trenutno je takva situacija u većini zapadnih gradova EU, osjećaju se moćno, brojno i napast će bez problema svakoga tko uvrijedi njihovog alaha ili proroka, ne poštuju institucije države u kojoj su rođeni i nasilno traže da se zakoni na njih ne primjenjuju jer to nije u skladu s njihovom vjerom, traže islamske Sharia sudove. U dijelovima gradova gdje čine 90 posto stanovništva, a to možemo vidjeti u nekim dijelovima Londona i Pariza, uspostavljaju svoju islamsku policiju i maštaju o skorašnjoj dominaciji zapadnom Europom i gaženju svih onih koji su im omogućili nesmetanu invaziju, a to su oni zatucani liberali s početka priče kojima su puna usta ljudskih prava. Ne vjerujete? Evo kako to izgleda u Belgiji odnosno Belgistanu, sve je počelo tako nevino prije 50 godina s prvim islamskim doseljenicima, a danas odnosno 2030. će ti muslimani biti većina u Belgiji https://youtu.be/ZDKk15KcqNk
Sviđa mi se · Odgovor · 60 · 11 sati

Goran Horvat · Zagreb, Croatia
Suze ove Dankinje čije su lice unakazili imigranti nikada nećemo vidjeti u liberalnim medijima http://www.jihadwatch.org/.../denmark-m ... ho-whipped... Kako tzv. novinari objašnjavaju da su za 90 posto silovanja u skandinavskim zemljama optuženi imigranti, zar nam stvarno to treba?

http://www.jutarnji.hr/lazni-memovi-pre ... a/1417992/