O medijima i novinarima

[EdgarFranjul]

LUSTRACIJA je nužna i jedino moguća opcija, a započeti je treba na YUTEL-u : čeličnom metlom.

Ovakav primitivizam i balkanski prostakluk ne bi zaslužio komentar da nije pljunuo svim Hrvatima u lice i to za njihov novac.

[EdgarFranjul]

Hrvatska javna televizija priredila nam je neprijateljsko praćenje inauguracije


Inauguraciju novo izabrane predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović na HRT-u, javnoj televiziji vodila je i uredila Elizabeta Gojan uz goste Miladu Plivoru, stručnjakinju za državni protokol, i politologa dr. sc. Višeslava Raosa, te javljanja s terena Tatjane Munižabe i Katarine Periše Čakarun.

Odmah na početku, nakon što je postavila pitanje sposobnosti Grabar-Kitarović da bude bolja od prethodnika, voditeljica je postavila tendenciozno pitanje Višeslavu Raosu – koliko je svečanost inauguracije ‘europska predstava u blakanskom ruhu’ – ustvrdivši kako je inaugracija pompozna. Gojan je kazala kako tako nešto u svijetu postoji samo u južnoj Americu, a u Europi samo u Srbiji.

Raos je odgovorio kako se prisega razlikuje s obzirom na način izbora predsjednika – na primjer u Italiji se predsjednik bira u parlamentu pa zato tamo i prisiže, te da ne postoji nikakvo univerzalno pravilo što se tiče načina inauguracije, već svaka zemlja sama uređuje način prisizanja.

Gojan se nije dala smesti pa je uputila pitanje Plivori – “Već smo rekli da je inauguracija pompozna i jako vezana uz naciju, Hrvatsku i emocije izabarane predsjednice… kako je to zapravo bilo?” ‘To tako nije bilo’ – Zapravo to tako nije bilo, odgovorila joj je njena gošća, Milada Plivora. Na pitanje Gojan je li onda lažu novinari, Plivora je pristojno odgovorila kako novinari to prikazuju iz svog kuta gledanja. – Ja ne držim da je pompozno, kao što je dr. Raos rekao određeni glavni elementi određeni su uredbom i zakonom, tu nema velikog manevarskog prostora i kod svih predsjedniak do sada taj je dio bio jednak. Osim što kod predsjednika Mesića i Josipovića nije bilo ceremeonije lente jer oni to nisu željeli, svak uz svoje opravdanje.

Ovakav početak emisije urednice i voditeljice Elizabete Gojan odredio je i ostatak emisije, pa niti pristojni i stručni gosti nisu mogli spasiti od fijaska koji je zapravo bio neprijateljsko praćenje inauguracije prve hrvatske predsjednice. Ako Elizabeta Gojan već nije bila u stanju ostaviti po strani osobne preferencije i profesionalno obaviti svoj posao, javna se televizija trebala pobrinuti za adekvatnu zamjenu. Izvor: Narod.hr



Tekst preuzet sa stranice http://narod.hr/hrvatska/hrvatska-javna ... uguracije/

[EdgarFranjul]

Jedno reagiranje gledatelja poslano Yutelu (Hrt):

Prijenos inauguracije predsjednice Kolinde Grabar Kitarović je nešto najneprofesionalnije, najbezobraznije i najlošije što je ova kuća napravila.


Izbor voditeljice - katastrofa. Elizabeta Gojan nije sposobna čistiti zahode a ne voditi takav program.
Njene izjave tijekom prijenosa su vrijeđanje predsjednice Republike Hrvatske, što je i kazneno djelo, koje se goni po službenoj dužnosti a kaznenu prijavu ću svakako podnijeti. I protiv nje i protiv onih koji su joj to dozvolili (zapovjedna odgovornost, sjećate li se toga???)

Uvrede protiv predsjednice, uvrede građanima, privatna osobna mišljenja i stavovi Elizabete Gojan mene kao ni gledatelje ne zanimaju, to može klafrati kod svoje kuće, za svoje novce i sa svojim društvom a ne to prezentirati kao stavove JAVNE TELEVIZIJE koju plaćaju GRAĐANI!!!

Što to uopće plaćamo???

Uvrede na račun naše povijesti, domoljublja, domovinskog, nametnutog nam rata - i vi se usuđujete nazivati HRVATSKA TELEVIZIJA????

YUTEL je puno pogodniji naziv, no ništa čudno kada kuću vodi udbaš i titov omladinac koji mrzi Hrvatsku.

Dokle mislite da ćete još tako?

Pri promjeni vlasti (a nadam se da će to biti čim prije) treba vas, ne LUSTRIRATI, nego PROCESUIRATI radi veleizdaje i pomaganja izdajnicima, nametanja bolesnih svjetonazora i upornog guranja u "REGION".

E pa ako si želite "region", slobodno odite tamo, ovdje nam ne trebate, ni vi ni vaše crvene petokrake i partizanski filmovi iz naftalina.

Sram vas bilo!!!

[EdgarFranjul]

HTV se ispričao gledateljima: “Pogriješili smo, pokreće se postupak protiv Elizabete Gojan!”

Veljača 23, 2015

Elizabeta Gojan, koristeći svoj osebujan autorsko-komentatorski izričaj često je odstupala od neutralnog, stilski neobilježenog načina moderiranja kakav je standardima struke predviđen i uobičajen za ovakve emisije.

HRT se oglasio povodom velikog broja pritužbi gledatelja na prijenos inauguracije predsednice Kolinde Grabar Kitarović kojeg je vodila Elizabeta Gojan. Na Prisavlju kažu da je utvrđen profesionalni propust zbog kojeg će pokrenuti postupak u skladu s internim procedurama.

Priopćenje ravnatelja programa Saše Runjića prenosimo u cijelosti.

‘Temeljem značajno povećanog broja pritužbi i negativnih komentara naših gledatelja na emisiju „Inauguracija Predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović“ posebno Povjerenstvo programskog kolegija HRT-aobavilo je temeljitu produkcijsku i programsku analizu sadržaja spomenute emisije.

Usprkos izvanrednim rezultatima gledanosti te besprijekornoj organizaciji i realizaciji projekta koji je zahtijevao angažman značajnih novinarskih, produkcijskih i tehnoloških kapaciteta, analizom je utvrđeno da projekt urednički nije bio dovoljno pripremljen, uočena je dramaturška neujednačenost i povremeno iznošenje neprovjerenih, odnosno netočnih podataka.

Nadalje, kolegica Gojan u ulozi voditeljice prijenosa uživo iz studija, koristeći svoj osebujan autorsko-komentatorski izričaj često je odstupala od neutralnog, stilski neobilježenog načina moderiranja kakav je standardima struke predviđen i uobičajen za ovakve emisije, a osobito kad je riječ o posebnom događaju od javnog interesa kao što je svečanost inauguracije hrvatske predsjednice.Imajući u vidu navedeno, utvrđen je profesionalni propust zbog kojeg ćemo pokrenuti postupak u skladu s internim procedurama predviđenim za takve slučajeve. Istovremeno, ispričavamo se onom dijelu naših gledatelja koji su zbog ovog propusta dio emisije „Inauguracija Predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović“ doživjeli neprikladnim.

S druge strane, odlučno odbacujemo krajnje tendenciozne objede na račun kolegice Gojan, uredništva i čelništva HRT-a, kako je u ovom slučaju bila riječ o politički pristranom i namjerno neobjektivnom izvješćivanju kako bi se naštetilo ugledu Predsjednice RH gđe Kolinde Grabar Kitarović.

Programsko vodstvo HRT-a nastavit će razvijati objektivnost i vjerodostojnost novinarskog i uredničkog pristupa. U tim nastojanjima, kritičko sagledavanje vlastitog rada, odnosno njegova detaljna analiza i dalje će biti jedan od temeljnih alata za dostizanje visokog profesionalnog standarda kojem težimo’, zaključuje se u priopćenju.



Veljača 19, 2015


http://www.maxportal.hr/htv-se-ispricao ... ete-gojan/

[EdgarFranjul]

Don Ivan Bodrožić svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije je nedavno boravio u Mainzu gdje je uz fra Antu Bilića vodio hrvatske vjernike kroz blagdansko vrijeme. Don Bodrožić je bio urednik Vjesnika Splitsko-makarske nadbiskupije, tri je godine bio voditelj biskupijskog ureda za medije, nakon čega je nastavio školovanje na Sveučilištu Santa Croce u Rimu, gdje je i diplomirao u veljači 1994. Za svećenika je zaređen 1994., a u rujnu iste godine upućen je na poslijediplomski studij Patrologije na Patrističkom institutu Augustinianum u Rimu. Magistrirao je 1997., a doktorirao 2000. godine. Danas surađuje na katoličkom radiju, u Glasu koncila, ima svoje web stranice, pomaže katoličkim medijima i piše kolumnu za katolički medij iz Sarajeva.

Zapravo ste dugo u medijima. Što mislite, kamo danas idu hrvatski mediji?

Mislim da ne zadovoljavaju određene profile onog što bi se očekivalo u medijima. Čovjek bi trebao saznati kvalitetnu informaciju, kvalitetno se informirati, pa i duhovno se uzdizati. Mediji su danas previše komercijalizirani, previše je interesnih sfera. Kad imate pristranu informaciju ne može istina doći do izražaja. Da bi se se mogao kvalitetno pratiti medij, čovjek mora imati neku vrstu distance, znati koji cilj taj medij ima, a to je velik posao. Umjesto da vam netko olakša taj posao kad imate medij, on vam ga otežava. Tko plasira informaciju s kojim ciljem itd.

Jesu li mediji previše zašli u površnost informacija koje donose?

Medij danas mora imati 4 S da bi se čitao. Sport, seks, skandal i spektakle. Ako toga nema malo tko čita taj medij, a to je površno. Ljude se bombardira naslovima, podnaslovima, fotografijama, malo toga ima u sadržaju, zato medij ostaje površan. Jedan američki sociolog je rekao kako mediji postoje da bi se ljudima skrila istina. Jer, ne dobire se do bitnih životnih problema, ne poručuje se ljudima da o njima razmišljaju nego ih se zabavlja kako bi im se odvukla pažnja. To je isto kao kad pasu bavite kost, pa se on oko nje hvala, a meso netko drugi jede. Oni koji vode sudbine naroda, koji imaju velike, vlastite interese, kroz medije puste površnosti da se ljudi njima zabave, serviraju im skandale na koje gube vrijeme i energiju, a pravo odlučivanja o bitnim, strateškim stvarima života, odlučivanja i vrijednosti, uzimaju oni koji misle da imaju pravo na to. Oni odlučuju, rade programe, planove, ne za dobrobit društva, nego sebe. Narod kojeg se to i tiče je u potpunosti isključen iz svega toga.

Mislite li da se može nešto promijeniti po tom pitanju?

Moglo bi se ako bi ljudi drugačije pristupali medijima, no oni se zadovoljavaju površnosti. Da ljudi sami traže ozbiljnije sadržaje, tad bi vlasnik medija trebao paziti na to da ljudima da ono što traže, očekuju i što doista trebaju u životu. Kako se često dogodi da moćne korporacije posjeduju medije, njima uopće nije stalo koliko će ljudi kupovati novinu, oni od toga ne žive, oni jednostavno žele plasirati svoj način i svoju predodžbu života, ideologiju. Žele stvarati mentalitet kojeg su oni sami odredili, pa se slika medija teško može promijeniti.
Primjerice, u doba Domovinskog rata sam bio u Italiji na studiju. Pratio sam talijanske medije koji su pisali o ratnim događanjima. Slobodno mogu reći da jedan prosječan Talijan iz svojih medija nije mogao razumjeti što se događa u Hrvatskoj, koja je preko puta. To je velika tragedija. Danas to možemo preslikati i kod nas, mediji koji daju vijesti o događajima u svijetu, o bitnim problemima, pružaju tek frizirane informacije koje su interesne. Običan čovjek ne može saznati istinu.

Don Damir Stojić je jedan od svećenika koji nema dobar odnos s medijima. Često mu se izjave izvlače iz konteksta, prvo o trudnoći kod silovanih žena, a zadnje su ga prozvali zbog izjave o legalizaciji abortusa. Što vi mislite o tome?

Trebalo bi razlučiti više stvari: što je on točno rekao i je li to istina. Pitanje abortusa se se favorizira. To ostaje tragedija naroda i za budućnost. Današnja znanost može dokazati da je abortus ubijanje jednog život ljudskog bića. Nitko nema snage priznati da je to veliki grijeh i tragedija. Mediji su skloni izmanipulirati nakanu onoga što je don Stojić rekao. Uvijek se može neki element istrgnuti iz konteksta i zaobići bit stvari. Da bismo nekoga razumjeli trebamo znati što je htio reći, ne što je htio time poručiti.


U kakvom smjeru i prema čemu ide Hrvatska?

Gay partnerstva, abortusi, mislim da ne ide prema pravoj budućnosti, nego nekom standardiziranju i kopiranju nečega što postoji u zapadnoj Europi. Interesne sfere zakonima žele izaći ususret malom broju ljudi, na vrlo neprimjeren način. Niti sa zakonom niti bez njega ne možemo drvo proglasiti kamenom i kamen drvetom. Ako se zna što je obitelj, ako se zna da nema niti jednog čovjeka koji je nastao iz homoseksualnog zajedništva, ne možemo to nazvati stvarnošću. U hrvatskoj postoji dovoljno prava i provedena je sloboda da nitko takve ljude nije kao ljude dovodio u pitanje. Dovedeni su u pitanje kad oni krenu tražiti zakone, prava koja uopće nisu prava. To je kao da sad svaki građanin hrvatske traži pravo biti predsjednik. To nije pravo.

Predsjednički izbori su iza nas. Kandidati su doista bili aktivni, družili se s narodom, spustili se među običan puk. Što sad? Ne bi li se trebali i dalje družiti s narodom, osluškivati ga…?

Naravno, oni su tu radi naroda, kako bi služili narodu. Život s narodom nije samo zadaća Crkve, već svih nas. Trebamo vidjeti probleme i potrebe naroda. Narod mora utjecati na svaku odluku koja se donosi, a bitna je za narod. Nažalost, dogodi se da se narod samo iskoristi za dolazak na vlast. Posluže se ljudima kao odskočnom daskom da preko njihovih leđa i glasova dođu do vlasti, a onda se narod zaboravi. Nadam se da se to neće i dalje događati.
M.D.

[EdgarFranjul]

MEDIJI NA STRANI NASILNIKA

Subota, 28 Veljača 2015 19:04


Nitko ne osuđuje brutalni napad šakom na bolesnu ženu u tramvaju, vulgarno psovanje Boga, Crkve i hrvatskih branitelja, uvrede izabranoj predsjednici Republike. Boje li se „kolege“ divljaka ili ih simpatiziraju? A da sami od takvih dobiju po glavi, bi li se tada probudili?

Nekoliko dana nakon vulgarnog i divljačkog napada punih psovki objavljenih čak i na internetu u „kreaciji“ predvodnice „kontrasa“ izvjesne Marijane Mirt u kojima se je psovalo gotovo sve što je Hrvatima sveto – Bog, Crkva i hrvatski branitelji, a sve to uz vulgarne uvrede predsjednici Republike, te kao točka na „i“ brutalni napad na bolesnu ženu zato jer je hrvatska braniteljica, nigdje nismo vidjeli ni čuli ni jednu osudu barbarskih vulgarnosti i najgorih psovki uz pokušaj napada na najteže stradale hrvatske branitelje u invalidskim kolicima, na štakama, protezama i sa slijepačkim štapovima.

U najvažnijim medijima najviše mjesta dobili su neokomunistički profesori i ostali „analitičari“ koji su čak i sa svog akademskog nivoa prosipali vulgarnosti i primitivizme kao što su „šatoraši“, „predsjednica vodi politiku Gadafija iz šatora“ i sl. U sukobu predsjednice i premijera svi su stali na stranu premijera, a između redaka i na stranu vulgarnih mrzitelja hrvatskih branitelja. Time su se oni samo nadovezali na surove uvrede koje su „kontraprosvjednici“ upućivali predsjednici zanemarujući pri tome poštovanje institucije izravno izabrane predsjednice. To drugim riječima znači da ne mrze samo predsjednicu kao osobu, nego i Hrvatsku kao državu. Uostalom, dokaz takve patološke mržnje je i mržnja prema braniteljima koji u ovom narodu i sami predstavljaju instituciju veću i od predsjednice i od premijera, jer njihovoj žrtvi svi duguju svoje postojanje.

Nigdje ni jedne riječi osude psovanja, prijetnji, fizičkog napada na najslabije ljudsko biće, ono koje muči boilest, nigdje osude divljaštva i primitivizma. Naprotiv, meta napada postao je i sam ministar Ranko Ostojić i to zato jer je policija spriječila divljake da se domognu blizine šatora i zato jer policija nije „zabranila“ prosvjed, odnosno napala šator i one koji su u njemu. Ministar se je morao na dugo i široko braniti i opravdavati zbog toga jer se je policija ponašala normalno i civilizirano.

Već ranije najmoćniji mediji su suprotno svim pravilima novinarske struke zanemarili svoju profesionalnu obvezu – ispričati priču onako kako su vidjeli, a to znači reći koliko je prosvjednika bilo na jednoj strani (oko 3.000), a koliko na drugoj (oko 150), da je na strani hrvatskih branitelja bilo oko 2.000 građana uključujući i navijače „Dinama“ i „Hajduka“, navesti što su radili branitelji (stajali odnosno sjedili u kolicima, mirno čekali i pjevali domoljubne i vjerske pjesme), a što oni s druge strane (prijetili, psovali i vikali vulgarne poruke).

Posao je medija trebao biti istražiti jesu li doista „kontrasi“ međusobno razgovarali ekavicom, što možda upućuje na to da su stranci i jesu li vikali „Ovo je Srbija“ ili nešto drugo. Naravno, oni to nisu učinili. Čak su se trudili sakriti identitet primitivca koji je oko šatora mahao gaćama, a prethodno se divljački okomio na vozača autobusa ZET-a samo zato jer je ovaj tražio od njega da plati voznu kartu. Mahanje gaćama Marka Grahovca nazvali su „slobodom izražavanja mišljenja“, a vulgarno vikanje na vozača su – izostavili kao nepotrebno.

Na početku su ignorirali, a potom ipak spomenuli najgori dio tzv. „kontraprosvjeda“. Na sam dan „antišatoraške sotonijade“ dogodilo se je u zagrebačkom tramvaju nešto najodvratnije što ljudsko biće (ako uopće zaslužuje to ime) može smisliti u svojoj zločinačkoj glavi. Nasilnik koji je na žalost ostao neidentificiran, ali koji je očito po svom rječniku pripadao „antiprosvjednicima“ brutalno je napao teško bolesnu ženu. Gotovo nevjerojatno zvuči njezino svjedočanstvo:

– Jadno i žalosno da nitko od toliko ljudi u tramvaju mi nije pritekao u pomoć

kad me jedan kreten udario šakom u glavu .....Povukao me za lijevu ruku da me digne sa stolice a imao je mjesto slobodno iza mene .....Nisam mu se htjela dići da bi počeo vikati na mene da sam šatordžija,kurva i siledžija ....Sjeo mi je iza leđa da bi nakon par minuta me udario šakom u glavu ....Zamolila sam vozača da zaustavi tramvaj i pozove policiju ali vozač se oglušio na to ....

Da je to učinio neki hrvatski branitelj, uzvitlale bi se sve „civilne udruge“, osobito one za „ženska prava“, a mediji bi tjednima „secirali“ hrvatske branitelje bombastičnim naslovima preko pola stranice. U ovom slučaju nitko nije ni trepnuo, baš kao što nitko nije trepnuo kada je HNS-ovac Neven Kovačić brutalno pretukao staricu Ružicu Čavar, ili kada je četnički sin, a sada hrvatski policajac Aleksandar Sabadoš teško ozlijedio jednog od najmlađih vukovarskih branitelja Darka Pajčića koji posljedice te brutalnosti nosi do kraja života. Tako ispada da ni najgore divljaštvo nije ni zločin ni sramota ako je žrtva hrvatski domoljub, a počinitelj neokomunist, „antifašist“ ili nešto slično. Uvjet je jedino da mrzi Hrvatsku i sve hrvatsko. U ime toga mu se sve oprašta, ne mora biti kažnjen i nitko ga ne osuđuje.

I naravno, nakon takvog ignoriranja, razbijači su najavili novi „pohod“, možda s nešto više plaćenika. Gledajući u cjelini, „akcijaši“ koji napadaju „šatoraše“ imaju istu matricu ponašanja kao oni koji su vikali „Jaco, odlazi“, ili oni iz tzv. „prava na grad“. Imaju isti „rukopis“ ponašanja – psovke, uvrede i nasilničko držanje. Njihovo ponavljanje „pohoda“ očekivano je osobito kada vide da su mediji praktično na njihovoj strani. Samo su jedno zaboravili zajedno sa svojim nalogodavcima i financijerima. Mi hrvatski branitelji nismo ni Jadranka Kosor ni Tomislav Horvatinčić, nego hrvatski ratnici koji jako dobro znamo kako izaći na kraj s mnogo gorim (i pametnijim) nasilnicima.



Mario Filipi

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=66

[EdgarFranjul]

Šporkarije
LIJEVI FAŠIZAM: Kanibalizam Branka Mijića

U Hrvatskoj smo sve doživjeli, mala zemlja s toliko pustolovina. I onda neki bježe u Ameriku, za ne povjerovati. Nije Amerika dovoljno velika da bi ugostila toliko Hrvata.
Vidjeli smo novinare koji priznaju da su novinari iako nisu, iako su prije svega pijanice, samo što se mi smijemo rugati političarima kada piju i nazivati ih pijanicama, a novinare baš i ne smijemo, no, i to će se promijeniti, vidjeli smo komuniste koji tvrde da su novinari, iako nisu, ostali su ono što su oduvijek bili, komunisti i komunističke sablasti.

Jedan od njih je i propali bivši urednik bankrotiranog Novog lista Branko Mijić - Mija, posljednji urednik lista 'Komunist'. Otprilike vam je to kao isto kada bi danas u Njemačkoj neki istočnonjemački 'novinar', iz vremena Željezne zavjese, postao glavni urednik Bilda. Dakle, tu negdje, na takvoj razni demokratske evolucije je Branko Mijić.

'Novinar' koji je u stanju nepravomoćno osuđene ljude proglašavati zločincima i kanibalima, ne samo njih nego i one protiv kojih je u potpunosti povučena optužba za zločine, što znači da su nedužni, a nedužni su 'čak' i oni nepravomoćno osuđeni do pravomoćnosti presude, barem u demokratskoj zemlji. Kolike bismo mi novinare i vlasnike medija te nekih portala rukovodeći se Mijićevim svinjarijama mogli nazvati kriminalcima s obzirom na nepravomoćne presude i istrage protiv njijh? Je li 'Mija' normalan, odnosno, mentalno zdrav, kada piše onakve nebuloze kakve piše u Novom listu?

Očito je Branko Mijić, s nadimkom Obrovac, još uvijek čvrstog uvjerenja da živi u Jugoslaviji i da je Novi list zapravo 'Komunist'. Jugoslavije na Mijićevu žalost odavno nema, no, da je riječki Novi list glasilo boljševičke ljevice sve je manje dvojbe.

Jedno je kada ljudi u birtiji ne poštuju sudske presude, primjerice kad sjednu novinari, podnapiju se, razbiju pola lokala i vrate se u redakciju, sasvim je drugo kada to novinari javno prezentiraju pred većim auditorijem, kao što Mijić redovito radi u Novom listu. Sjećate li se s*anja Branka Mijića Obrovca u emisiji Otvoreno Radmanove trovačnice, inače, Radman i Mijić su kolege po komunizmu? Tada su mu lekciju iz pristojnosti i profesionalnosti održali profesori Banac i Hebrang te novinar Milan Ivkošić. Mijić je tijekom te emisije nasrnuo čak i na generala Sačića protiv koga više NEMA nikakve optužnice. Što radi glavni urednik Novog lista Nenad Hlača, nosi li on hlače ili iz za njega nosi Branko Mijić kada dopušta svom 'novinaru' toliku količinu pizdarija?

Naime, Mijić, kao poznati demokrat, je u Novom listu napisao 'kolumnu' 'kanibali štrajkaju glađu', misleći na Branimira Glavaša. Ponovimo, nepravomoćno osuđenog Branimira Glavaša. Sjećate li se što je Mijić, i ne samo Mijić, pisao nakon nepravomoćne presude generalima Gotovini i Markaču? Sjećate li se kako se sve okrenulo i što se na kraju dogodilo? Nitko se generalima Gotovini i Markaču nije ispričao, niti jedan medijski kanibal.

Kada Mijić nekoga naziva kanibalom jednako je suludo kao kada bi netko njega nazvao ubojicom zato što je podržavao ubilački komunistički režim. Da je komunistički režim bio ubilački mogao bi nam dokazati i sud u Muenchenu, iako zapravo Hrvati dobro znaju kakav je bio režim kojeg je Mijić podržavao.

Sve je Mijić lijepo, drugarski, napisao, osim što je zaboravio spomenuti što je od hrvatskih građana napravio njegov bankrotirani Novi list, najprije nas je poharao Robert Ježić, njihov Robert Ježić, onda su nas poharali oni kroz predstečajnu nagodbu, ili se barem to spremaju učiniti kada predstečajna nagodba dođe svome kraju... Drugim riječima, bez novca hrvatske sirotinje Mijić ne bi imao posla nego bi Novi list završio kao Vjesnik, a Mijić na ulici. Nadajmo se da će prije finalizacije predstečajne nagodbe biti izbori a onda će se o tim legalnim pljačkama, kako neki nazivaju predstečajne nagodbe, valjda drugačije razgovarati. Barem bi trebalo, Zar i ovo nije neka vrsta kanibalizma, žderu nas oni koji su već sve oko sebe požderali?

07.03.2015 13:37

Izvor: Ivana/TinolovkaNews

http://www.portaloko.hr/clanak/lijevi-f ... -/0/71096/

[EdgarFranjul]

Hrvati, bojkotirajte list 24 sata! Među ustaše utrpali Tuđmana, Tomca, Aralicu, biskupa Košića...

Autor: Joško Čelan / 7Dnevno / 6. ožujka 2015.
Datum: četvrtak, 12. ožujka 2015. u 07:28

Ako niste čuli za ovaj "veliki leksikon", pođite do prvog obližnjeg novinskog kioska i za cijelih deset kuna vaš je! On je, istina, tek dijelom posljednjeg broja zagrebačkog tjednika Express od 27. veljače, koji izlazi u izdanju najtiražnijeg i najprimitivnijeg stranog (austrijskog) dnevnika za hrvatske domorodce koji se zove 24 sata.
Tko je hrvatski državotvorac dr Franjo Tuđman? Ustaša. Tko je njegova desna ruka, ratni ministar obrane Gojko Šušak? Ustaša. Zdravko Tomac, potpredsjednik slavne ratne Vlade nacionalnog jedinstva? Također ustaša. Današnji sisački biskup Vlado Košić? Ustaša, "najvažniji iz redova Crkve", kako stoji.

Dalje, tko su europska zastupnica Ruža Tomašić i predvodnica Udruge U ime obitelji Željka Markić? Naizgled dvije ugledne dame, a zapravo obje ustašice: prva "ostracistička" ustašica, a druga ustašica "politički vjerojatno rođena u krilu Crkve".

Čista, prijesna i bijesna orjunaška laž

Sve ove odgovore i još cijelu gomilu sličnih možete naći u novom "Velikom leksikonu ustaštva". Niste čuli za ovaj "veliki leksikon"?

Ako niste, pođite do prvog obližnjeg novinskog kioska i za cijelih deset kuna "leksikon" je vaš! On je, istina, tek dijelom posljednjeg broja zagrebačkog tjednika Express od 27. veljače, koji izlazi u izdanju najtiražnijeg i najprimitivnijeg stranog (austrijskog) dnevnika za hrvatske domorodce koji se zove 24 sata. "Veliki specijal na 24 stranice – Dosje: Ustaše, lijevi i desni, crni i crveni" – ovako glasi upadljivi naslov iznad 'glave' lista. U podnaslovu pak stoji: "Tko se raduje desnici – Kako bi izgledao Pavelićev Zagreb – Što spaja Tita i bana Jelačića", a tu je i reklama za spomenuti "Veliki leksikon ustaštva".

Odmah da kažemo: naslov je – jer jedino to i može biti – čista, prijesna i bijesna orjunaška laž. Ona to nije samo na općoj razini, koja zorno prokazuje sav apsurd ovoga "specijala" i njegova "velikog leksikona", već i u svim njihovim zamislivim izvedbenim sastavnicama!

Naime, nakon što sam, nažalost, morao pročitati te 24 duge, novinarski potpuno sluđene i politički pokvarene stranice ustanovio sam za početak da od najmanje polovice onoga što se na naslovnici najavljuje ("lijevih" i "crvenih") u stvarnom "specijalu" nema ni traga ili, točnije, ima samo 9 (devet) redaka (!). Sve ostalo je panični pokušaj ustrašenih vladajućih jugonacionalista da – nakon četiriju izgubljenih izbora, a pred očitom i petom i najvažnijom katastrofom – za potrebe svoje propagande, nakon što je narodna većina konačno prepoznala njihov partizansko-četnički identitet, radi protuteže izmisle i nekakve "ustaše" (potpuno lažne – kakvih je spomenutih šestero – ili makar polovne, ako već nema onih "kapitalnih").

Ne zna se tu što je bijednije: novinarska nepismenost, zbog koje je glavni urednik tjednika Alen Galović svoje novinare Borisa Rašetu, Jasnu Babić i Ines Madunić – zajedno sa sobom samim – trebao poslati svojim drugovima na Fakultetu političkih znanosti na ponovni studij, ili "vrijednost" njihovih političkih procjena i svrstavanja!

Promaklo im je, recimo, nakon blizu stotine ispisanih kartica, da im je na 57. stranici nitko drugi doli Slavko Goldstein – dakle, netko koga i sam ovdašnji orjunaški državni vrh desetljećima gura kao vrhovnog "arbitera elegantiarum" za NDH i srodne pojave – jasno rekao "ustaštva... sada nema u Hrvatskoj".

Ma, ljudi moji – zavapio bi pokojni Mladen Delić – je li to moguće ?! Ustaštva nema, kaže Goldstein, a što je onda s onom Josipovićevom "ustaškom gujom", zločinački bombastično promoviranom ni manje ni više nego u izraelskom Knessetu? Što je s njom ?! Eto vam je, od riječi do riječi, pod slovom "Z" i natuknicom "Zmija, ustaška, Josipovićeva izjava iz Knesseta" na 52. stranici lista, odnosno 6. stranici "velikog leksikona ustaštva".

Ali, kako je moguć takav leksikon, koji se dvotrećinski ili čak tročetvrtinski bavi današnjim "ustaštvom", a sam Slavko Goldstein, "ministar za trajni obračun s NDH-om" – i to ne onaj "u sjeni", već pod svim mogućim državnim svjetlima i reflektorima – i svih dosadašnjih hrvatskih vlada, kaže da "ustaštva u današnjoj Hrvatskoj nema"?

E, na to pitanje odgovor tražite od spomenutog glavnog "u(ne)rednika" Alena Galovića i njegovih "novinara"...

Gdje je 'Leksikon jugopartizanije i četništva'?

Pođimo, dakle, redom: prvi dio "specijala" potpisuju rečeni Boris Rašeta i Ines Madunić. Naslov mu je "Domovinski rat", a iz podnaslova se čita kako "na javnoj sceni igrokaz 'ustaša' i 'partizana' sve više izmiče kontroli i prijeti stvarnim sukobima u državi", "dio Hrvatske navlači maskirne odore i boji se ratnim bojama i stvara atmosferu sudnjeg dana". Očito se misli na već odigrane, kako i sami kažu, igrokaze sukoba "šatoraša" i "protušatoraša" iz Savske u Zagrebu, kao i na nove, najavljene.

Prva laž prvog dijela "specijala" vidi se već iz nastavka ovog drugog podnaslova. Naime, sve dosad čitatelj još može misliti da se urednik Galović i njegovi novinari namjeravaju obračunati i s "ustašama" i s partizanima, kao što je, uostalom, i najavljeno na naslovnici. Ali iz nastavka podnaslova vidi se da je taj "dio Hrvatske" koji "stvara atmosferu sudnjeg dana" točno onaj koji se obračunava s "crvenima, komunistima, 'regijom'" – dakle, samo "ustaše" (čitaj: "šatoraši").

Istina, na par mjesta – ukupno desetak redaka – Rašeta i Madunićka "daju packe" i SDP-u (mor'te si misliti!). On se, kaže, "nameće kao branitelj, na primjer, ćirilice (kozmopoliti)" ili "'sukob političkih civilizacija' sjajno odgovara dvjema najvećim strankama". I to je sve što "Express" ima kazati o ovdašnjim vladajućim partizanima i/ili četnicima. Ali, gdje je njihov "Veliki leksikon jugopartizanije i četništva" u konačno slobodnoj i demokratskoj (?) hrvatskoj državi?! Zdravko Tomac i Vjekoslav Krsnik ispisali su o samo jednom od njih – donedavnom predsjedniku Ivi Josipoviću – dvije knjige od više od sedam stotina stranica. Koliko bi ih tek bilo kad bi se tu uključili svi hrvatski politički novinari i publicisti, kojih ima više nego što itko može pretpostaviti, ali ih – za razliku od ovih jugomasonskih – u javnosti ima nerazmjerno malo, jer jedu posno i žive na škrge.

Samo ja sam u posljednjih pola godine istjerao iz ormara više desetina njih, partizana i četnika: osim rečenog Josipovića, još i, recimo, Olivera Frljića, koji se u Novom Sadu otvoreno proglasio Jugoslavenom i to onog oružane ili pučističke vrste, što – slijedom javne potpore ili "zapovjedne odgovornosti" – za sobom povlači još najmanje Vojka Obersnela, Andreu Zlatar Violić i Zorana Milanovića. Sama se, i to kao "Jugoslavenka do smrti", ponosno iskazala i stanovita 95-godišnjakinja Ana Leposava Smoje, a to onda za sobom povlači ne samo Stipu Mesića ili Ivu Josipovića, koji su joj često hodočastili uz škljocanje fotoaparata i svjetla reflektora, već i sve njene feralovske klonove i još kojekoga u finom "urbanom" Splitu i šire.

Poruka "Expressovim" Jugovićima, dakle, glasi: napravili ste "veliki leksikon ustaštva" i u nj morali uvaljivati potpuno zaboravljene "leksikonske jedinice" kao što je, pod "L", Landeka Boško. Kao jedini dokaz o njegovu "ustaštvu" je da je "korpulentan, golem i opasnog izgleda", da "spava sa sjekirom u svome automobilu" te da je "neko vrijeme bio Severinin tjelohranitelj" (nije vrag da je i omiljena "Seve jugonacionale" zapravo potajna "ustašica"?!). Ustašku priču o njemu zaključuju tvrdnjom - "nije se doimao kao čovjek vičan ideologiji i zakulisnim igrama". I to je onda model uzornog "ustaše"?!

Ili, recimo, pod slovom "P", Prkačin Ante, "general HOS-a i političar", o kojem "expressovci" zapravo ispjévaju pjesmu u prozi. "Na hrvatskoj je ljevici uživao zamjetan ugled jer nije imao ekscesa mržnje, rasističkih izjava i sl.", "mnogi ističu i njegovu sličnost s Radom Šerbedžijom", što mu nije mala olakotna okolnost! Kako može netko tko tako napadno sliči na velikog Radu, koji je u ovoj kukavnoj zemljici lakmus-papir svake političke ispravnosti, biti išta drugo nego Radi sličan? Čak je igrao i filmu – i to, naglašava se, "uspješno" – jednog ljevičarskog velikana kakav je Srećko Jurdana. Osim toga, zaključuje se, "Prkačin je danas strastveni proučavatelj povijesti i čita više knjiga od mnogih profesionalnih političara".

I to da mi je onda "ljuti ustaša" dostojan mjesta u "velikom leksikonu ustaštva"!

Kako će se jedan takav previše kulturni i premalo rasistički kukavelj, koji "ne mrzi" (čak ni Srbe) te "zamjetno ugledan na ljevici", ne ganga uz ognjište i ne tuče ženu, uopće jednog dana usuditi izaći "tamo gore", pred lice našega nezaboravnog Poglavnika?!

Specijalci su spašavali lumpen-propalice!

Prva laž prvog dijela "Expressova" "specijala" je, dakle, da će – osim o "ustašama" – u njihovu prilogu biti riječi i o (stvarnim, a ne izmišljenim!) partizanima i četnicima, ali o ovima drugima na 24 stranice i stotinjak "kartica" teksta nije bilo ni riječi, s izuzetkom spomenutih desetak redaka. Čemu je ta laž poslužila?

Kao i uvijek, za mazanje očiju onih nesretnika, koji za svoje dnevne informacije u džepu nemaju više od pet kuna, a ne mogu bez najnovije Sevine fotke ili priče o frizeru koji uređuje kosu na kipu poznatog nogometaša Ronalda. Takva čitateljske publika nema ni pameti, a niti vremena – jer mora dirinčiti od jutra do mraka za koricu kruha – za tekstove dulje od deset-dvadeset redaka. Obično uzvikuje onu Smojinu, "ne ću politiku u svoju butigu" i vrhunac nepristranosti joj je kad se packe dijele na obje strane, jer, nesposobnoj za stvarne i dublje uvide, aritmetička sredina mora da joj se priviđa kao pravda. Jedino takvim i možeš prodati "Veliki leksikon ustaštva" za, po mojoj procjeni, desetak lipa. Ne primijeti čak ni kad joj na naslovnici obećaju obje strane, a među koricama tjednika dobije – najprizemniju predizbornu promidžbu koja pokušava spasiti kukurikavce i od petog uzastopnog izbornog poraza!

Druga laž ima naizgled veću težinu, ali to joj nimalo ne smeta da bude beskrajno smiješna. Jamačno pod dojmom "marša na Savsku" pod vodstvom one zapjenjene i zadrte starije ženske osobe, koja je nešto psovački blebetala o gladi i "prebrojavanju krvnih zrnaca", te pisala mrziteljske panoe na ćirilici i prijetila paljenjem crkava ispred zagrebačke katedrale i na Banovu trgu, Rašeti i Madunićkoj se prilike u Hrvatskoj – zbog opakih "ustaša" – priviđaju kao "atmosfera sudnjeg dana" ili nešto što "izmiče kontroli" i može prerasti u "stvarni sukob u državi".

Oboje novinara mi izgledaju kao razmjerno mladi i zeleni – što nikako ne opravdava njihovo neznanje i zloću – ali ja se dobro sjećam tzv. "mračnih devedesetih" kad su Jelena Lovrić ili Ivan Zvonimir Čičak za pregršt Sorosevih Judinih škuda, u daleko težim uvjetima, širili paniku od unutarhrvatskog građanskog, neću reći rata, nego, kao što kažu ovi, "sukoba". I uvijek je to bilo s istim ciljem: da se Hrvatima uzme i ono malo vlasti, koju im strani gazde i njihovi domaći podguzi ostave.

I sad ja zamišljam taj "sudnji dan": skupi se šačica (sto, tisuća, deset tisuća) zagrebačkih – po analogiji s Marksovim lumpen-proleterima – lumpen-propalica i krenu na šačicu (tisuću, deset tisuća, sto tisuća) hrvatskih branitelja, pred kojima sjede u kolicima stopostotni invalidi na čelu s Glogoškim. A pored njega i njih Josip Klemm, pripadnik ratne Antiterorističke jedinice Lučko od svoje 18. godine 1991. do 2001. godine, i par njegovih nekadašnjih ili današnjih probranih momaka, od onih koji su u Oluji i "slavnu i nepobjedivu" srpsku vojsku najurili iz Hrvatske u par kolovoških dana 1995. godine. Nisam za bilo kakve sukobe unutar hrvatskog naroda pa ni za ove zamišljene, gotovo karnevalske. Kakve bi tu skrike i vike – uključujući i kreštanje navedene mahnite babe – bilo!

Ti, naime, idioti koji su se onako komično hrvali s hrvatskom interventnom policijom kao da će stvarno nasrnuti na mrske "šatoraše" vjerojatno su znali što rade – jer ih je netko s te iste ili neke druge policijske strane i poslao da provociraju. Ali, puno su smješniji oni nešto brojniji Jugovići na društvenim mrežama, koji, zaštićeni internetskom bezimenošću, danima, mjesecima i godinama pljuju po svemu hrvatskom i koji su doista "popili" ovu "expresovsku" i milanovićevsku priču o mogućem "sudnjem danu".

Koji i kakav sudnji dan: nije hrvatska specijalna policija sprječavala provokatore da ne nasrnu na Glogoškog i hrvatske heroje. Ona ih je – osim što je igrala u predstavi za Radmanov večernji dnevnik na Yutelu koji se izdaje za HTV – zapravo štitila da se doma ne vrate s nabijenim turovima, razbijenim nosovima i čvorugama na usijanim im tintarama. Koje bi uostalom i zaslužili.

Za dio njih mogli bi dakako zahvaliti i orjunaškom huškanju nalik ovom "Velikom leksikonu ustaštva" – za pet kuna po rolni tariguza imenom 24 sata dnevno – odnosno uredniku Alenu Galoviću i njegovim novinarima Rašeti, Madunićkoj i Babićkoj.

Razulareni jugomasonski mediji

Za kraj: ovoga smeća na te 24 stranice ima toliko da bi ovaj tekst, bez ikakvog "silovanja" teme, mogao biti barem četverostruko duži. Posebno bi zanimljivo bilo predstaviti lik i (ne)djelo Borisa Rašete, koji, osim u 24 sata, radi i u glasilu srpske manjine Novosti – današnjem Srbobranu ili Feral Tribuneu – kao i djelovanje cijelog tog kolonijalnog medijskog pogona imenom Styria. Ali bit će, ako Bog da, i za to prigode.

Kao što možete zamisliti, ipak vam neću preporučiti da se u sve ono za što nije bilo prostora na ovim stupcima i sami uvjerite. Umjesto toga preporučit ću vam obratno, a to važi za sve ove razularene jugomasonske medije koji već desetljećima zlostavljaju ovaj prepitomi puk: Hrvati, svi Hrvati, koji se osjećate "ustašama" na način dr. Franje Tuđmana, Gojka Šuška, Ivana Aralice – jer i on je u "leksikonu ustaštva" – Zdravka Tomca, biskupa Košića i brojnih drugih, ne palite ovo smeće kao što ste to radili u ratno vrijeme s Feral Tribuneom, jer oni to ne zaslužuju, a i onečišćuje se okoliš, stvarni i duhovni.

Ne palite ih – isto važi i za 24 sata – ali i: ne kupujte ih, ne dajte im ni lipe, bojkotirajte ih. I borite se protiv njih gdje god stignete i koliko stignete! Vrijeme je da vam se ta drska i nepopravljiva jugobulumenta konačno skine s vrata i grbače te da vas prestane vrijeđati i pljuvati u vašoj vlastitoj (ipak) slobodnoj domovini.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... osica.html

[EdgarFranjul]

Stanković kao jugoslavenska milicija


Objavljeno: 21 Travanj 2015
Napisao/la Braniteljski.hr

Marko Jurič napravio je odličnu analizu trenutne medijsko - političke situacije u Hrvatskoj.

Kad sam odgledao onaj dio HTV-ovog udarnog talk showa kad Stanković navlači Čadeža da ovaj prizna postojanje natruha ustaštva devedesetih prva mi je asocijacija bila na jugoslavenska milicijska ispitivanja. Kada je brkati milicijski nasilnik Todor Ćurguz, rodom Srbin iz Hrvatske ili BiH između šamara i pendreka na svojem priučenom srpsko-hrvatskom izričaju u centru Zagreba tamo davnih osamdesetih vodio cijelo noćno ispitivanje mene tada još maloljetnika. Sjetio me Stanković na tog milicajca Todora, ne zbog svoje etničke pripadnosti, nego prije svega zbog one agresivne milicijske nasrtljivosti. To kako je Stanković milicijski izvlačio iz Čadeža priznanje o ustaškoj naravi ove naše države Hrvatske zove se angažirano novinarstvo na hrvatski način

Angažirano novinarstvo na hrvatski način jest koloplet surove promidžbe, agitacije, spiniranja, podmetanja, krivotvorenja, prešućivanja, laganja, ali i ovakvog milicijskog šamaranja. Angažirano novinarstvo je ne samo metoda nego i uvjet koji morate ispunjavati ako se želite zaposliti u nekom od vodećih medija u Hrvatskoj. Temelji takvog novinarstva postavljeni su u onim olovnim jugoslavenskim desetljećima komunizma. Ako danas želiš biti novinar u vodećim hrvatskim medijima onda se ne baviš istinom, vijestima i informiranjem, nego moraš ostvarivati cilj zbog kojeg si angažiran. A cilj jest održanje vlasti ne odumrlih jugoslavenskih i boljševičkih struktura, koje su nakon prvog poratnog desetljeća masovnih klanja Hrvata presvukli uniformu i partizanske opanke te navukli centralkomitetska odijela. Osim odjeću i obuću oni su se i verbalno presvukli te osmislili angažirano novinarstvo koje i danas muti istinu i gadi identitet narodu.

Slobodnog je novinarstva bilo devedesetih, do dolaska lijeve koalicije na vlast 2000. godine. Onda je ponovo otpočeo zadani ideološki novinarski obrazac političke angažiranosti.

"Novinari sami sebe smatraju jako važnim, jer prema njihovu mišljenju, oni upravljaju društvom, oni kreiraju mišljenje ljudi, pa eto imaju moć, a dojam i emitiranje moći je glavna opsesija svake društvene nedoraslosti. U stampedu demokratizacije Hrvatske krenuo je i stampedo na medije. U tom stampedu, naravno, glavni su opet ostali novinari iz doba jednosmjernog komuniciranja od vlasti prema javnosti.

Oni stvaraju jednu umjetnu realnost i onda žele tu realnost utrpati u svoje sheme. Tako se neprekidno suočavamo s falsifikatom pomiješanim s nesposobnošću. Obuzme me nelagoda pred tom količinom neznanja, površnosti, provincijalne nadutosti, kako s visoka gledaju na ovu hrvatsku zbunjenu i vrijednosno urušenu scenu. Čovjek se, apsurdno je, često sažali nad njima koliko su neznatni u svojim dnevnim zadaćama. Kako ih Hrvatska ničim i niti malo ne dira, ne obvezuje. Da, to se doista može zvati ljudskim hendikepom, pa i otvorenom društvenom sakatošću pojedinca. Mislim da je ovo primjenjivo na dobar broj medijskih pojedinaca u Hrvatskoj. Hrvatsku ne razumiju, i gotovo ništa joj nisu spremni oprostiti." - objasnio je ovu paradigmu u jednom intervjuu ugledni hrvatski komunikolog Mihovil Bogoslav Matković.

Ovoj živopisnoj definiciji moralne i kreativne pustinje u kojoj se nalazi hrvatsko novinarstvo u prilog ide niz svakodnevnih primjera. Evo tri najfriškija:

Ovih je dana Maxportal objavio ratnu fotografiju s jedne četničke barikade na kojoj se navodno nalazi potpredsjednik vlade Branko Grčić. Sumnje da se radi o Grčiću je otklonio general Marko Lukić izjavljujući kako je jedan od četnika na toj fotografiji glavom i bradom današnji ministar i potpredsjednik hrvatske vlade. Ta sablažnjujuća vijest se nekoliko dana vrtjela po nekim portalima i svoj epilog je doživjela demantijem ministra Grčića na njegovom facebook profilu. Nevjerojatno!

Dakle imamo situaciju da hrvatski general optuži hrvatskog ministra da je za vrijeme rata bio na neprijateljskoj strani i to nije vijest za vodeće hrvatske medije. Naime nakon takvog slijeda događaja moguća su samo dva raspleta:
Prvi: Branko Grčić daje ostavku i počinje ispitivanje odgovornosti nadležnih sigurnosnih službi jer je to prvorazredni propust koji iziskuje barem još pet, šest ostavki.
Drugi: General Marko Lukić završava na sudu osuđen zbog teške klevete uvaženog ministra hrvatske vlade.

Međutim, za hrvatsko novinstvo uhljebljeno u udobnim nomenklaturama glavnih medija to nije vijest, to nije tema, to nije ništa. Za njih je to tjelesni lahor u vjetru, potpuno nevažan. Zato jer je cilj njihovog angažmana održanje postojeće vladajuće garniture na vlasti pa tako i Grčića na mjestu ministra. Otvaranjem ove teme moglo bi štošta biti dovedeno u pitanje pa tako i ono zbog čega su ti novinari angažirani.

Primjer drugi: Ovih se dana pojavila video snimka mitropolita Porfirija gdje se lijepo vidi kako pjeva četničke pjesme u kojima veliča ubojice hrvatskoga naroda. Porfirije stoluje u ispostavi Srpske pravoslavne crkve u Zagrebu i blago rečeno to je skandal par excellence. I to ne samo zbog Porfirija, nego zato što se na toj snimci vidi još desetak svećenika Srpske pravoslavne crkve kako uglas četnikuju i veličaju ubojice Hrvata. Dakle, tu više uopće nije pitanje smije li Porfirije ostati u Zagrebu, nego se tu postavlja pitanje sveukupnog ostanka Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj barem dok se njihovo rukovodstvo ne ispriča hrvatskom narodu zbog tih pjesama i temeljito distancira od tih svećenika.

Ali ni to nije tema za hrvatske medije. Hrvatskim medijima ne pada na pamet otvarati ovakva pitanja, poslati dopise u SPC, otvoriti okrugle stolove na tu temu, problematizirati, intervjuirati pravoslavne svećenike, njihove mitropolite, javne djelatnike, povjesničare, sociologe, političare itd. Jer, halo, kakva je to crkva koja stoluje ured Zagreba, dobiva novac iz državnog proračuna, a veliča zločine nad Hrvatima. Je li to uopće crkva? Što je s dekalogom i zapovjedi ne ubij? To je tek dio pitanja koje otvara ta snimka srpskih pravoslavnih svećenika koji pjevaju četničke pjesme i veličaju ubojice hrvatskog naroda.

Međutim, ništa od toga. Naprotiv: Večernji list iz pera Darka Pavičića u sramotnom ulizivačkom tekstu krivotvori činjenice i daje za pravo mitropolitu Porfiriju koji se pokušava oprati nekakvom stipemesić pričicom kako se tamo zatekao slučajno i samo otvarao usta te 'nije pevao'. Sramotno novinarstvo, gledano s pozicije zdrave pameti, logike i struke, ali ne i ako se gleda s pozicije angažiranog novinarstva. S te pozicije to je pun pogodak.

Primjer treći: Hrvatsko nacionalno etičko sudište, sastavljeno od uglednih hrvatskih intelektualaca javno proziva i osuđuje za veleizdaju Stjepana Mesića, Vesnu Pusić i Milorada Pupovca, te podiže etičke optužnice protiv Zorana Milanovića, Budimira Lončara, Vesne Teršelić i Carl Bildta. Na njihovom zasjedanju u subotu u Lisinskom je bila tolika gužva da je policija morala pripomoći u održanju reda. Dakle situacija je krajnje ozbiljna. Spomenuta imena su redom politički vođe, a na drugoj strani ugledni hrvatski intelektualci ih optužuju da su izdajnici.

Znači imamo dvije suprotstavljene pozicije. Zar ne bi onda bilo logično, smisleno i korisno organizirati sučeljavanje tih dviju strana pred medijima, pred kamerama, pred javnošću? Zar ne bi bilo logično da Hrvatsko nacionalno etičko sudište javno iznese argumente svojih tvrdnji, a potom prozvani, odnosno optuženi na njih odgovore. Nakon toga bi ponovo bila moguća samo dva rješenja Ostavke i inkriminacija prozvanih političara ili optužnica i presuda ljudi etičkog sudišta zbog klevete. Međutim, hrvatski mediji nisu zainteresirani za takav rasplet. Njima to nije tema. Oni to guraju pod tepih, poput nojeva zabijaju svoje glave u svoju virtualnu stvarnost koju onda prenose javnosti. Zbog toga su angažirani, da gase vatru koja bi mogla pomesti one koji su ih angažirali, a ne da otvaraju pitanja o nekakvim izdajnicima.

Na tužne je grane spalo hrvatsko novinstvo. Laž, krivotvorenje, izmišljanje, podvaljivanje, političko angažiranje, ideološko milicijsko šamaranje to je odraz vodećih hrvatskih medija. Velika je odgovornost na struci koja se tako odmetnula od temeljnih postulata i smisla zbog čega uopće postoji. Šteta je učinjena. Svaki dan kada ti mediji ne prozivaju vladajuće za njihove sramotne čini, za nesposobnost, za neuspjehe počinjena je ogromna šteta hrvatskom narodu. Novinarstvo bi po difoltu trebalo biti bliže oporbi, kao korektor i kritičar. Međutim, kod nas je posve obrnuto.

Vlast kontrolira oglašivače i tako plaća medije, a mediji angažiraju novinare da zadovolje vlast kako bi i dalje stizali oglasi. I tako se zatvara krug angažiranog novinarstva.

Izvor: direktno.hr

http://www.braniteljski.hr/hrvatska/801 ... a-milicija

[EdgarFranjul]

MANIPULACIJA ANKETAMA

Bosak razotkriva Puhovskog i lijeve medije: Koalicija SDP-a urušava se

Hrvatski mediji su radili na prikazivanju lažnih manipulirajućih podataka da SDP ima podršku od 30, 40 posto, a to je iza svake ankete Crobarometra korumpirala jedna osoba - Puhovski koji je potvrđivao ankete, odnosno, manipulaciju javnim mnijenjem

Datum objave: 25.04.2015 | 15:29 Autor: Petra Zahran

NOVA TV jučer je objavila novo redovito istraživanje Crobarometra koje opet pokazuje pad SDP-a. HDZ je, prema istraživanju u travnju, uvjerljivo prvi s 31,2 posto potpore, a SDP je dobio samo 18,8 posto potpore ispitanika. U ožujku je stranka Tomislava Karamarka imala potporu od 30, a SDP od 23 posto ispitanika, bili su to najboji rezultati u posljednjih godinu dana. No, ovaj mjesec HDZ je opet ostvario rast, dok je SDP pao za više do 4 posto!

Agencija 2x1 komunikacije, koja radi istraživanja za direktno.hr, od početka kampanje za predsjedničke izbore, koja je krenula od srpnja prošle godine, bez obzira na to što nisu znali tko će pobijediti, znali su da Josipović nema tu popularnost koju je imao u proteklih pet godina.

"On nikada nije prelazio 35, 40 posto popularnosti i to se podudaralo s onim što je ljevica imala na vrhuncu slave. Zbog teških optužbi na račun HDZ-a, Jadranke Kosor te Ive Sanadera SDP je doživljavao svoj vrhunac i prema tome, nisu morali ništa posebno raditi 2011. godine, kao niti Josipović 2010. godine kada je lagano preuzeo mjesto šefa države. Grubo je bilo kažnjeno ono što je HDZ loše radio. Međutim, dolaskom Tomislava Karamarka na mjesto šefa HDZ-a počelo je čistilište desne opcije, katarza je prošla, a to je bilo najvidljivije po tome što nije doživio niti jedan poraz", objasnio je vlasnik agencije 2x1 komunikacije Robert Bosak.

Treba napomenuti kako je analitičar Žarko Puhovski nakon svakog istraživanja u korist desne koalicije zbrajao postotke stranaka lijeve koalicije i dokazivao kako je lijeva ipak u prednosti, ali najnovijim rezultatima Crobarometra to mu ne može poći za rukom.

"Hrvatski mediji; HRT, Jutarnji list, Indeks, RTL i NOVA tv radili su na prikazivanju lažnih manipulirajućih podataka da SDP ima podršku od 30, 40 posto, a to je iza svake ankete Crobarometra korumpirala jedna osoba - Puhovski koji je potvrđivao ankete, odnosno, manipulaciju javnim mnijenjem te se on slagao s time da je vjerodostojnost tih anketa jedan u jedan", tvrdi Bosak.

Međutim, Agencija 2x1 komunikacije tri godine tvrdi suprotno te su, navodi Bosak, u tim tvrdnjama bili usamljeni na medijskoj sceni.

"Teško je bilo probiti medijsku blokadu. Naši rezultati bili su dijametralno suprotno od rezultata renomiranih lijevih agencija; Ipsos puls i Promocija plus prikazivali su lažne rezultate. SDP-u će se dogoditi sindrom Josipovića, jer su stvarali lažnu sliku o liku i djelu predsjednika i napravili su mu medvjeđu uslugu jer je bio uvjeren u rezultate koje su mu servirali. On nikada nije stvarno ispitao svoju popularnost nego je to prepustio stranci, SDP-u i koaliciji koji su stvorili lažnu sliku. A slika je bila da je Josipović dobivao popularnost u rasponu od 70 do 85 posto što je bila nemoguća misija. Čak niti diktatori, poput Tita nisu mogli dobiti takvu brojku. Nikad se nitko nije htio suprotstavljati tim rezultatima, osim naše agencije na portalu direktno.hr", kaže Bosak.

Puhovski svojom pričom podržava medije, kako Crobarometar NOVE tv, tako HRT i RTL, koji rade manipulaciju, usisavaju lažne podatke i manipuliraju njima, navodi Bosak.

"Unazad pet mjeseci pokazujemo kako Živi zid ima blagi porast u odnosu na ORaH koji je izmišljena virtualna stranka i koju su mediji lijeve percepcije podigli na nivo gdje su pokazali da ima 17 posto tj. jedan posto više od SDP-a, što bi u konačnici dovelo do onoga, kako je Puhovski tvrdio, da ljevica ima 101,1 posto + 21 gram duše, kako cijelo vrijeme govore. Paradoksalno je da ORaH ima više glasova od SDP-a. Mi smo kroz naše ankete rekli da SDP nije imao više od 16 do 17 posto, a ORaH su prikazivali da ima 17, a SDP 16. Puhovski je napuhavao da ORaH prijeti SDP-u. A za HDZ koji je imao oko 30 posto, oni su tvrdili da ima 20 posto", čudi se Bosak.

Ističe kako će SDP kroz svoje medije pokušati izvršiti udar, jer ih je sablaznilo da su rezultati ankete od Agencije 2x1 komunikacije izašli tri dana prije njihovih.

"Poremetili smo im koncepciju, pogotovo kada smo izbacili da Karamarko više nije među negativnim političarima. Šest najnegativnijih političara sada čine kandidati lijeve opcije i to urušava njihovu priču da je Karamarko najnegativniji političar. Tri dana prije smo urušili njihovu anketu. Oni ciljano žele pokazati da koalicijski partneri HDZ-a, koji ima 33 posto,imaju udio od samo dva posto, a mi pokazali da je udio duplo veći - od četiri do pet posto. Umanjuju vrijednost HDZ-ove koalicije, dok za SDP-ovu (OraH, Josipović i Linić) tvrde da će činiti veći postotak u odnosu na desnu. Oni nešto spremaju, ali ne znam točno što", tvrdi Bosak.

Najbitnije je, dodaje, da smo mi urušili vjerodostojnost njihove ankete te oni sada pomno prate rezultate.

"Kada se usporede rezultati manjih stranaka su isti. Tendencija lijevih stranaka je u opadanju slijedom afera. Njihove ankete ne mogu tako javno manipulirati. Oni nemaju ljudi. Ni da duša ima 40 kila ne može im pomoći. Ljudi su razočarani što dovodi do urušavanja ljevice. Oni u neodlučnima vide svoje birače za koje smatraju da će svoju percepciju odlučiti ako se HDZ-u počinje nešto dogoditi. Međutim, nemaju više koordinaciju. Unutarnji sukobi u SDP-u su doveli do toga da je SDP-ovo biračko tijelo na koljenima. Tko voli SDP, njihovi istinski glasači će ih kazniti na isti način kao što su istinski glasači HDZ-a kaznili njih. Još lošije je sada SDP-u i partnerima", smatra Bosak.

Koalicija im se raspada, nema vjerodostojnosti, a Milanović je izvršio diktaturu proletarijata u stranci i svi su se okrenuli protiv njega, istaknuo je.

"Imaju medije i to im je snaga. Mi ćemo postaviti pitanje zašto se manipulira podacima i tko će snositi posljedice? Po meni HDZ u ovom trenutku ima zabetoniranih 35 posto, a SDP 15 posto isto kako je bilo i na izborima 2011. godine, kada je HDZ imao 15 posto, a SDP 35", zaključuje Bosak.




http://direktno.hr/en/2014/direkt/13503 ... ava-se.htm