Kukuriku...

[EdgarFranjul]

http://www.tinolovka-news.com/vijesti-h ... -samo-neka

Sluge režima u akciji: Ne može svaka inicijativa tražiti promjenu Ustava, samo neka!

.Srijeda, 12 Lipanj 2013 15:00 Ivana ..Tweet .

Pomahnitale sluge režima upozoravaju u osuđenim i dokazano lažljivim medijima, koji se uglavnom nalaze u rukama legalnih ratnih profitera i isto takvih ratnih kukavica, ne može se, kažu sluge režima, tražiti referendum kako nekome padne na pamet, to mogu činiti samo, tvrde prevaranti naših studenata na raznim fakultetima, oni kojima partija to da za pravo, a partija i zajednica zajedno su proglasili valjanim referendum o ulasku Hrvatske u Europsku uniju iako je na njega izašlo manje građana nego što ih konzumira, kako na WC-u tako i u grmlju, dokazano lažljivi Globus. Tko tu koga?

Tvrde pomahnitale sluge režima ne može svaka inicijativa tražiti referendum, ali zato svaki ratni profiter, ratna kukavica i ratni dezerter, i sve to, naravno, legalno, može tražiti da mu hrvatski građani plaćaju porez, država oprašta dugove dok on gradi nove zvijerinjake po Zagrebu. To je, naravno, legalno i jebeno demokratski, kako u nekim tiskanim medijima, tako i na portalima koji su u vlasništvu legalnog ratnog profitera veće glave nego guze, hrvatski građani ga zovu glavonja s mobitelom ili SIMPA glavonja.

Ne samo da je legalno kad vam netko otima novce iz džepova nego je i fašizam je postao legalan, posebno ako se upražnjava na takozvanoj javnoj televiziji i to vrijeme nedjeljnog ručka kada jedan pomahnitali kvazi novinar, vidno mamuran, i prema vlastitom priznanju napaljen na spomenik Franje Tuđmana u Splitu, Hrvatsku proglašava 'pokatoličenom jazbinom'. Treba li reći da razbarušeni novinar nije ni prekoren zbog fašizma od krovne novinarske organizacije koju vodi čovjek koji je ujutro veseo a navečer ne zna za sebe? Ni takozvana javna televizija koja nas legalno pljačka desetljećima nije se ispričala, nije se ispričao čak ni nesuđeni boksač koji je u razorenoj Petrinji cvilio kad mu je matična kuća, naša kuća, minimalno smanjila plaću. To je legalno i to se smije.

Smijemo li mi tražiti, dakako na referendumu, da se novinari pijanice, koji su javno priznali da bez boce ne mogu ni do WC-a i da su Domovinski rat proveli podnapiti, prisilno odvode na liječenje ako nekome nanose štetu? Bi li takva jedna inicijativa smjela tražiti referendum? Smijemo li mi, kad već ništa ne smijemo, tražiti na referendumu da se dezerterima, koji su početkom 90-tih pobjegli iz Hrvatske, dok su naši roditelji ginuli naokolo, dakle, nekim glumcima, profesorima koji su po fakultetima naveliko krenuli prosipati svoj moderni fašizam, skinu ručice s državnog proračuna i da ih se zamoli da odu s Brijuna ili ako već neće da plate ono što su prožderali i zapili, kao svaki normalni svijet? I na kraju, kada već ništa ne smijemo, smijemo li zamoliti lopine koji nam naplaćuju telefonske usluge da nam ne naplaćuju ono što potrošili nismo? Ne moraju strahovati, neće zbog toga glava njihovog glavonje biti manja ali bi trbuh mogao.

Nažalost, ne zavaravajte se, sve ovo što smo ovdje spomenuli ne smijemo, ali smijemo, bez da nas je itko pitao: financirati režimsku televiziju na Prisavlju, medijske tajkune iz tiskanih medija, političke terevenke po bijelom svijetu - od Bruxellesa do Katara, Šprajcofobiju u Esplanadi, Latinofobiju na 'Fejsu', parade od Splita do Milanovićeve ulice u Zagrebu, fašistoidne udruge koje Domovinski rat proglašavaju građanskim ratom to nam neće zabraniti. Zašto? Zato što smo ovce, zato što se damo zajebavati kako god nekome padne na pamet i kad mu padne.

[EdgarFranjul]

Davor Dankinić: Kako se suprotstaviti puzećem državnom udaru i ukidanju Republike Hrvatske?

Srijeda, 12 Lipanj 2013 21:16 .

Ovo što se dogodilo zadnjih mjeseci, prije svega ono što su građani poduzeli sami, je bilo tek buđenje i nagovještaj jednog proljeća. Rezultate ovih lokalnih izbora, mislim ne treba precjenjivati i to za mene ne spada toliko u proljeće. Bez obzira na to, čak da je HDZ i dobio još koji grad više. Hrvatska ima rekordno slab odaziv na izborima, vjerojatno najslabiji u Europi. Upravo zato što desno biračko tijelo većinski nema volje glasovati. Veliki broj desnih birača ne drži ovaj HDZ, strankom, koja bi ih predstavljala. Zapravo imajući u vidu kakav je očajan stupanj demokracije u Hrvatskoj, gdje prerušeni komunisti drže gotovo cijeli medijski prostor u svojim rukama, HDZ je ostvario senazacionalne rezultate, ukupno pobjedivši i na europskim i lokalnim izborima.



Za Rijeku i Zagreb se znalo već nakon prvog kruga, stvar je bila jasna. U Splitu i Osijeku su kukurikavci pobijedili za manje od 1% glasova. Zapravo u vrlo sumnjivim okolnostima. I ako se zna koliko su "nepristrani" "GONG" i ostali nadzirači izbora, ima se pravo sumnjati da je tu sve bilo čisto. Jer očito je da je kukurikavcima nakon prvog kruga trebalo, nogometnim riječnikom rečeno, koji gol, da ublaže veći poraz od HDZ, i tako je taj poraz ispao, u cjelini gledajući, tješnji, odnosno kukurikavci su ga ublažili. Osim toga, mogu zahvaliti i doista čudnovatim i blesavim koalicijama od po 4-5 ili 6 stranaka, u mnogim gradovima, čega ima samo u Hrvatskoj.

Ali kakava je zapravo razlika, tko je gradonačelnik u Splitu? Baldasar je išao na gay paradu, Ivanišević ne bi išao. To je jedina razlika. Ne postoji druga bitnija razlika. I to je zapravo problem HDZ. Da se ne zna što oni žele. Problem ovog HDZ, je što on gotovo ništa ne čini u skladu sa svjetonazorom svog članstva i pristaša, odnosno ono što se od njega očekuje. A prijetnja za Hrvatsku u ovom trenutku je velika.

Zapravo, i jedan broj hrvatskih građana, moj je dojam, još uvijek ne shvaća, što se događa i o čemu se zapravo radi. Mnogi misle da je eto ulaskom u EU sve gotovo i da je Hrvatska ostvarila svoj cilj i da nema više nikakvih prijetnji. Meni se čini da to i HDZ-u nije jasno, odnosno mnogima od njih.

Kako se ono kaže; ono što trijezan misli, pijan govori. Ono što je nedavno izrekao član mladeži SDP sa Korčule nije to bio samo nekotrolirani ispad jednog pojedinca u nastupu bijesa, već je on rekao ono što zapravo velika većina kukurikavaca misle. Tog Korčulanina je otvoreno podržao kolumnist Slobodne Pavičić, a takve stavove dijele i gotovo svi ostali koluminsti iz Jutarnjeg, Slobodne i Novog lista. Tako misli većina članova Vlade i njenih simpatizera, samo se to ne usuđuju javno kazati, kao Pavičić.

Ali iz gotovo svih njihovih postupaka i izjava, izvire taj prezir prema vlastitoj državi, iako se teškom mukom trude, da to prikriju i uviju u celofan nekakve europske, kozmpolitske uljudnosti i borbe protiv nacionalizma i slično. Sve su lijeve stranke u Europi, u prosjeku malo manje patriotskije od desnih, odnosno malo više kritičnije prema domoljubju. Ali garantirano, ne postoji u cijeloj Europi, niti jedna socijaldemokratska ili druga lijeva stranka, koja prezire vlastitu državu. Hrvatska je jedina država na svijetu u kojoj vlada prezire vlastitu državu i u duši žali za jednom drugom državom.


Mnogi nisu mogli vjerovati, da mi imamo ljude, koji zapravo mrze ovu državu i tu ljudi su sada na vlasti. Prije nekoliko godina, možda smo još vjerovali da njihovo kritiziranje Crkve i desnih, spada u uobičajeno trvenje između lijevih i desnih, kakvo postoji u svakoj državi. Međutim, nakon što su preuzeli vlast i posebno nakon trenutka kada je postalo sigurno, da Hrvatska ulazi u EU, oni su pokazali svoje pravo lice. Skori ulazak EU su osjetili kao zaštitni okvir i onda su odbacili svu dotadašnju suzdržanost i jurnuli kao bijesni psi pušteni s lanca. Nekadašnja suzdržana kritika prema desnima, prerasla je u otvoreni izlijev mržnje. I oni su započeli otvoreno sa kampanjom protiv konzervativne većine hrvatskog stanovništva i Crkve. I pokazali da se zapravo ništa nije promijenilo, SDP je u duši još uvijek onaj SKH kakav je bio za vrijeme Jugoslavije. Koji se oduvijek suprostavljao neovisnosti Hrvatske i koji sada faktički radi protiv te neovisnosti.
Imamo vladu u kojoj sjede potopuni idioti. Koji nemaju veze ni o čemu. Ali idioti puni ideološke mržnje su opasni idioti.
Hrvatski SDP zapravo nikada nije izvršio stvarnu preobrazbu od SKH ka stvarnoj socijaldemokartskoj stranci. Možda se to pokušalo malo za vrijeme Račana, ali ovaj SDP danas se defintivno vratio natrag ka onom starom SKH.

Jasno je da oni ne žele ovu Republiku Hrvatsku, stvorenu na Domovinskom ratu, već oni žele ponovo onu SR Hrvatsku, na ideološkoj podlozi takozvane NOB-e. Za njih je NOB bila pravdena borba i Tito je bio pravedni vođa, a Domovinski rat je bio zločinački projekt i Tuđman zločinac. Njihov cilj je ponovno uspostavljanje one nekadašnje partizanske SR Hrvatske, a krajnji cilj je preko te SR Hrvatske jedno novo udruživanje sa državama "regije", odnosno stvaranje jedne nove Jugoslavije, u okviru EU, ili izvan EU, ako se EU raspadne, što je jako vjerojatno.


Ona SR Hrvatska u okviru SFRJ bila je država dvojnog, podijeljenog suvereniteta, i hrvatska i srpska država. Ne samo da je to pisalo u ustavu SRH, već je tako bilo i u praksi, da su Srbi bili suvladari te SRH. Ako izuzmemo multinacionalnu BiH, od ostalih pet nacionalnih jugoslavenskih republika, SRH je bila jedina država sa dvojnim suverenitetom, država i Hrvata i Srba u Hrvatskoj. Sve ostale 4 nacionalne republike, bile su države samo tog jednog naroda. U SR Hrvatskoj zapravo se nije mogla donijeti ni jedna odluka, bez udjela i bez pitanja Srba u Hrvatskoj.

Zagrebački pokret za Jugoslaviju

Vjekoslav Krsnik na portalu dnevno i Željko Primorac na Hrsvijet su nedavno u svojim kolumnama ustanovili pravu dijagnozu i kazali: nisu danas problem Srbi u Hrvatskoj, već Jugoslaveni. U Hrvatskoj raste novi pokret za Jugoslaviju. Ti Jugoslaveni među Hrvatima, oni forsiraju Srbe, odnosno njima je potrebna upravo takva agresivna i antihrvatska i projugoslavenska srpska manjina, kakvu predstavljaju Pupovac, Jovanović i ostali. Jer su i oni sami takvi, antihrvatski i projugoslavenski. Dakle između Milanovića i Jovanovića nema razlike. Ali forsiranje Srba u vlasti i u javnosti je za SDP važno, da što više Srba bude u vladi ili medijima. Jer je onda oporbi teže kritizirati Srbe u vlasti, nego Hrvate. Jer onda, čim se kritizira Srbe, Milanović i kompanija uvijek dignu galamu, eto šovinisti i crnokošuljaši napadaju Srbe i prebrojavaju krvna zrnca. I naravno pred očima EU, koja štiti manjine, je ružno napadati Srbe, kao manjinu, I kukurikavci to vrlo dobro znaju, dakle, zato im Srbi trebaju. Čak kad se kritizira Srbe, ne zato što su Srbi, već zato što su bahati, i nesposobni kao Jovanović. Zašto taj čovjek, koji je liječnik, je ministar obrazovanja? On zapravo nema pojma o obrazovanju, jer nije iz te struke, ali baš je izabran za to da izvrši ideološki zadatak.

Jedan od najvažnijih zadatka ove Vlade je postupno uništenje hrvatskog i katoličkog identiteta one desne konzervativne većine stanovništva, Ono što se pokušavalo za vrijeme Jugoslavije 45 godina, sada se nastavlja s drugim sredstvima. Napad na jezik i reforma jezika, postupno unakazivanje cjelokupnog obrazovanja, koje po njima i njihovim zapadnim mentorima, treba da bude prilagođeno ljevičarskim svjetonazorima i potpuno očišćeno od svih nepodobnih sadržaja, te uvođenje rodne ideologije i antivjerski preodgoj djece preko zdravstvenog odgoja.


Zato je kukurikavcima dobro došla sada i ona druga manjina; homoseksualci. Iz istog razloga ko i Srbi. Naravno da njima nije do prava homoseksualaca, već su homoseksualci također dobrodošli kao sredstvo za borbu protiv mrskih desničara. Odnosno za održavanje većinskog hrvatskog konzervativnog stanovništva pod stalnom represijom. Tako su Srbi već za vrijeme SFRJ služili za neprekidnu represiju slobode mišljenja hrvatskog stanovništva. Reći otvoreno nešto protiv Srba, tada, bilo je ravno bogohuljenju i nosilo je rizik. To je odmah značilo: neprijatelj Jugoslavije, ustaša, Srbomrzac, Srbofob i za to moglo završiti u zatvoru.

Strategija je sada ista. Tko se usudi govoriti protiv Srba, je šovinist i Srbomrzac, samo više ne neprijatelj Jugoslavije, već neprijatelj EU i demokracije. A tako i protiv homoseksualaca. Homoseksualci su za kukurikavce još jedna dobro došla manjina, za održavanje represije nad slobodom mišljenjem hrvatskog stanovništva. Reći nešto kritično na račun homoseksualnog pokreta je još opasnije.


Hrvatska je jedina bivša republika bivše SFRJ u kojoj postoji pokret za Jugoslaviju. Srpski lobi u EU, koji je bio aktivan za vrijeme Domovinskog rata, je nakon pauze zadnjih godina, opet proradio. Srbima je obećan ulazak u EU, i faktički im je poklonjena država u BiH, koja je potpuno rehabilitirana, kao što je i Srbija faktički izuzeta od odgovornosti za srbijansku agresiju u BiH i Hrvatskoj.


Na drugoj strani je nedavnom presudom šestorici u Haagu, Hrvatska faktički proglašena agresorom u BiH. Politička odluka haškog suda, koji je odavno postao smijurija. Ova odluka ne koristi nikomu osim Srbima. Ne koristi ni Bošnjacima, naprotiv ona će samo naštetiti odnosima Bošnjaka i Hrvata, a to je izgleda i bio cilj ove presude. Dakle, Herceg-Bosna je optužena iako ne postoji, a RS, koja postoji, izuzima se od svake odgovornosti i dalje se održava legalno na životu, a na drugoj strani se stvara frustracija i među Hrvatima i među Bošnjacima. Među Hrvatima, jer im se uporno odbija ono što je dato Srbima, a među Bošnjacima, jer EU niti 18 godina nakon završetka rata ne pomišlja ukinuti RS iz koje su Bošnjaci i Hrvati potpuno očišćeni i preustrojiti BiH, što je glavni preduvjet da ova država uopće opstane.
EU zatvara oči nad ponovnom srbizacijom u Srbiji pod Nikolićem. Nakon kratkog pokušaja jugoslavenizacije za vrijeme Tadića, sada se vrši otvoreno pomirenje četnika i partizana. Kod Srba, i onih u Srbiji, a pogotovo onih u BiH, prevladava, velikosrpska i četnička opcija.

Ali, ako bi trebalo doći do ujedinjenja država "regije", po želji novog pokreta za Jugoslaviju iz Zagreba, pod rukovodstvom Josipovića i Milanovića, Srbi će za tren oka opet lako promijeniti dresove. Zbacit će četničke i opet navući jugoslavenske i partizanske dresove. Samo da dobiju zajednicu "regije". Koja bi, onako bez, Slovenije, a vjerojatno i bez Makedonije i Kosova, faktički bila Velika Srbija.

Zato kukurikavci toliko upadno forsiraju srbofiliju. I oni sami, i njihovi medijski slugani u medijima EPH. Te kavica Josipovića i Tadića, te demonstrativno slikanje Matića i Arkanovog obožavatelja Mihajlovića, ili ona medijska propaganda sa mladim Srbinom i Hrvaticom pregrnuti zastavama u Mostaru, pa prije toga sliična propaganda i poljupci Hrvata i Srpkinje u Novom Sadu, te klanjanje Vučiću, te poziv Nikoliću na proslavu ulaska Hrvatske u EU, itd, itd.

A da ne govorimo o ponovo rasplamsanoj ljubavi hrvatskih lijevih novinara i svekolikih lijevih književnika i ostalih kulturnjaka prema Beogradu. Ajmo sve zaboraviti po onoj srpskoj: ko nas bre zavadi. Nije bilo nikakve velikosrpskre agresije, već je to bio građanski rat u kojem su nacionalisti, Milošević i Tuđman zavadili narode i razbili Jugoslaviju i sada treba ponovna uspostava bratstva i jedinstva i uspostava nove Jugoslavije, na bazi onog nekadašnjeg jugoslavenskog antifašizma i titoizma- ovo je ukratko rečeno, ono što misle i zastupaju i cijela hrvatska vlada i svi njeni medijski sateliti i svi napredni lijevi kulturnjaci, od Jergovića do Matvejevića i Zakošeka i ostalih. Članovi Vlade se ne usuđuju to tako jasno i glasno reći, ali mnogi režimski novinari i kulturnjaci uopće ne kriju, da ovako misle.


Neodlučni HDZ

I što rade HDZ i saborska oporba? Osim časne iznimke Ruže Tomašić, ništa. Oni zapravo do bola ne znaju što je zadatak oporbe.

HDZ uopće ne zna pravila igre demokracije.
Oporba nije za ukras u Saboru, i da klima glavom Vladi, već da kontrolira Vladu i da postavlja pitanje odgovornosti Vlade sa svaku pogrešku, Tako se to radi u drugim zemljama. U SAD, recimo republikanci vrebaju ne samo na pogreške Obame, već na najmanju nesmotrenu izjavu Obama i odmah ga napadaju iz svih oružja, ne dajući mu disati. A Milanović i Jovanović su toliko toga lošeg kazali i napravili, ali ništa.

Sjeća li se netko, kada je HDZ reagirao, protiv brojnih činova samovolje ove vlasti i drskog kršenja demokracije u zadnjih pola godine? Ja se ne sjećam.

Otkaz Karolini Vidović-Krišto? Ništa. Nikakve reakcije od HDZ.

Nasilno uvođenje zdravstvenog odgoja na pola godine? Ništa.
I nakon što se saznalo o Štulhoferovim vezama sa pedofilima? Ništa.
Protuzakonito uhićenje Mamića za verbalni delikt i skandalozno ponašanje državnog odvjetništva, koje je pokušalo prejudicirati i vršiti utjecaj na neovisnost suda? Ništa.
Otkaz troje novinarima HRT zbog razgovora sa Ružom Tomašić? Ništa.
Pretvaranje HRT u JRT i partijsku televiziju u režiji SDP-a? Ništa.
Dolazak Gerta Hekme u Hrvatsku? Ništa.
Stanković bezobrazno laje da je Hrvatska pokatoličen jazbina, Ništa.... Itd, itd.
Ovdje se misli na prave reakcije, a ne na, tu i tamo, koju izjavu po medijima. A takvih pravih reakcija nije bilo.

Inicijativu "U ime obitelji " gotovo nitko od saborske oporbe nije se usudio javno podržati. Svi kao da se boje što će reći vlada i LGBT zajednica koja je faktički koalicijski partner ove vlade. Nitko od saborskih oporbenih stranaka nije podržao tužbu Ustavnom sudu protiv nezakonitog uvođenja zdravstvenog odgoja. Tek kada je Ustavni sud donio odluku u korist roditeljskih udruga, tek tad su se oglasili HDZ i Karamarko, koji je rekao - Vlada je sa ovim zdravstvenim odgojem htjela silovati djecu i roditelje. Ali gdje ste bili dok je grmilo? Karamarko se ovdje ponaša kao netko tko nije imao hrabrosti priskočiti u pomoć jednoj slaboj i nemoćnoj osobi, napadnutoj na ulici od grupe siledžija. Već, nakon što su drugi priskočili u pomoć i obranili tu osobu, onda ovaj što nije imao hrabrosti dolazi i kaže napadačima; Tako vam i treba, vi zločesti grubijani i siledžije!

U HDZ-u ne postoji jasna strategija

Hipoteka Sanaderove vladavine i loš medijski imidž Karamarka i neki drugih u HDZ-u, oslabili su samosvijest i odlučnost HDZ-a i HDZ dopušta da ga SDP faktički drži na uzici. Glasila EPH u službi kukurikavaca budno stražare i čim HDZ pokuša nešto, odmah dreknu,- eto HDZ će se podesničariti. Odmah dolaze naručene analize partijskih slugana Jutranjeg i ostalih, koji kažu, HDZ opasno skreće u desno i mora se pomaknuti ka centru. Baš kako to Zoki zahtjeva. Dok oni lijepo rade na ponovnom uspostavljanju komunističke SR Hrvatske i gaze demokraciju i nogama i rukama, prebacuju HDZ-u svaki pokušaj jasnijeg pozicioniranja na desnici. Lijepo po onom načelu; napad je najbolja obrana.

Upravo je obrnuto od onoga što laprdaju Zokijevi glasnogovornici u Jutarnjem i ostalim partijskim tiskovinama.

HDZ se mora jasnije postaviti desno. Dolazi vrijeme kada HDZ konačno mora jasnije reći što želi i ne može više biti ovako pasivan. HDZ mora biti tako desno kao i poljski demokršćani ili kao i francuska narodna stranka ili bavarska CSU, ili američki konzervativci, koje se zalažu za očuvanje obitelji i tradicije i javno protive gay-brakovima.

HDZ se smije zalagati protiv gay brakova. Ma koliko kukurikavci i njihov faktički partner na vlasti LGBT-zajednica, pokušavaju zatupiti javnost, da je gay brak navodno ljudsko pravo zagarantirano u zakonima EU. E baš nije. Jer, inače bi onda gay brakove u zakonima morale imati svih 27 članica EU, ali nemaju već njih devet. Jovanoviću i Vladi ne pada na pamet primijeniti odluku Ustavnog suda. HDZ mora odlučno ustati protiv toga i tražiti ostavku skandaloznog i bahatog Jovanovića i njegovog skandaloznog MZOSa. Te su se ostavke morale davno tražiti i održavati stalni pritisak na MZOS i Vladu.

HDZ mora ustati protiv sve bezobraznije zlouporabe HRT na kojoj se slobodno vrijeđaju država Hrvatska i hrvatski građani. Jer ako HDZ i dalje ne bude činio ništa i dok se oni sjete da doista započnu biti oporba, kukurikavci će dotle već uspostaviti partizansku SR Hrvatsku i progurati rodnu ideologiju, potpuno u cijelo hrvatsko obrazovanje i odgoj. Od vrtića do fakulteta

Ako HDZ opet ništa ne bude činio, onda građani opet moraju preuzeti sve u svoje ruke, kao što su već počeli preuzimati. Mnogi građani će još naučiti, da imaju pravo na izravnu demokraciju, da se organiziraju u inicijative i da iziđu na ulice, da se protive onome što ne misle da je dobro, pa ako treba i da zahtijevaju ostavku Vlade. Sve su to legitimna demokratska sredstva. Svakodnevno u državama EU, građani demonstriraju za nešto, ili protiv nečega. Ako je jedna vlada legalno dobila izvore, to joj ne daje pravo da radi što želi i to uopće ne znači da se ne smije suprotstavljati njenim odlukama. Jedan je britanski novinar kazao: Oni na vlasti, oni su naši namještenici, a ne mi njihovi. Mi, narod i birači smo njihovi poslodavci, a ne oni naši.

Kod nas je veliki broj ljudi još naviknut na onaj mentalitet u komunizmu, jednostavno se pomiriti sa onim, što odluče oni odozgo i ne suprotstavljati se.

U Turskoj je Erdogan dobio izbore daleko uvjerljivije nego kukurikavci kod nas, sa apsolutnom većinom, pa se narod ipak suprotstavlja. U Hrvatskoj su kukrikavci dobili izbore, sa malim brojem glasova, zapravo najviše zahvaljujući činjenici da velika većina glasača uopće nije glasovala.

Tko još nije shvatio da ova Vlada zapravo vrši tihi, puzeći državni udar, za faktičko ukidanje Republike Hrvatske, nema mu pomoći.

Davor Dankinić


http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=151

[EdgarFranjul]

Balenović: Linić je prikrivao kriminal u INA-i i kriv je za moj otkaz, a Opačić me uputila na medije


Slavko Linić bio je 2001. potpredsjednik Vlade i predsjednik Nadzornog odbora Ine, baš u vrijeme kad je Vesna Balenović dobila otkaz zato što je javno upozoravala na kriminal u hrvatskoj naftnoj kompaniji koja je tada bila u 100-postotnom državnom vlasništvu. Vesna Balenović u intervjuu za Dnevno.hr priča kako je upravo Slavku Liniću u Banske dvore nosila opširnu dokumentaciju o kriminalu, ali on ne samo da nije učinio ništa da je zaštiti već je, kako je rekla, 'Yugoslavia' njezin otkaz. Milanka Opačić, pak, nije ju uspjela spojiti s Ivicom Račanom, već joj je savjetovala da sa svime izađe u medije. A upravo zbog javnog nastupa Vesna Balenović je i dobila otkaz.

Autor: Orhidea Gaura Hodak Photo: Zarko Basic, Robert Anic / Pixsell Četvrtak, 13 Lipanj 2013 11:13

Vesna Balenović, najpoznatija 'zviždačica' u Hrvatskoj, ni nakon 12 godina nije dobila priznanje za to što je raskrinkala kriminal u najvećoj hrvatskoj naftnoj kompaniji INI. Ne samo da nije dobila priznanje nego je već 12 godina bez posla i bez primanja, izgubila je radni spor s Inom, i izigrale su je sve vlade, svi predsjednici i svi državni odvjetnici od 2001. do danas. No, njezina se priča, na neki način, dolaskom Kukuriku vlade, vratila na početak. Zašto? Zato što u toj Vladi sjede neki od protagonista njezinog slučaja koji je započeo u vrijeme Koalicijske vlade Ivice Račana – prvi protagonist je ministar financija Slavko Linić, čovjek koji je u vrijeme dok je ona uzaludno prijavljivala kriminal u INI, bio potpredsjednik Vlade i predsjednik Nadzornog odbora Ine, a druga je ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić. Vesna Balenović tvrdi da ju je upravo Milanka Opačić savjetovala da se obrati medijima jer ju navodno nije mogla povezati s tadašnjim premijerom Ivicom Račanom. A glavnim grijehom Vesne Balenović svi nadležni sudovi u Hrvatskoj smatraju upravo činjenicu što je 'prljavi veš' Ine iznijela u medije. To je, zapravo, glavni razlog zbog kojeg se ona ne može ni nakon 12 godina vratiti na posao. No, glavnim krivcem za to što je ostala bez posla, što državne institucije de facto nisu procesuirale kriminal u Ini i što je ona 12 godina bez posla, Vesna Balenović smatra upravo Slavka Linića. U intervju za Dnevno.hr objasnila je zašto.

Zašto Slavka Linića smatrate najodgovornijim za otkaz u Ini i sve ovo što vam se događa posljednjih 12 godina?

Zato što je bio potpredsjednik Vlade Ivice Račana i predsjednik Nadzornog odbora Ine u vrijeme kad sam prijavila kriminal. Njemu osobno odnijela sam 8. veljače 2001. u Banske dvore kompletnu dokumentaciju, elaborate, fakture i bilance kao dokaz za kriminal u Ini. Odnijela sam mu oko 5 kilograma papira. Linić je sve dokumente vratio u Inu, a ja sam dobila otkaz. Kolege su mi javile da je nakon toga oko 3 tisuće dokumenata izneseno iz Ine i uništeno. Srećom, ja sam imala kopije.

Zašto ste otišli baš k Liniću?

Linić je u to vrijeme bio predsjednik Nadzornog odbora Ine i imao je obvezu nadzirati provođenje zakonitosti poslovanja i ponašati se u maniri dobrog gospodarstvenika. Više nisam znala gdje ću, bojala sam se za život sebe i svoje obitelji. Ja sam, naime, u Ini kao savjesna djelatnica najprije 2000. godine uštedjela firmi 28 milijuna kuna nepotrebnih troškova. Zbog toga sam bila unaprijeđena za Voditeljicu projekta ekspertnog tima ekonomista, bila sam u Uredu Izvršnog direktora i imala sam kabinet do predsjednika Uprave Ine Tomislava Dragičevića. Tada sam otkrila nove malverzacije, odnosno da je u Ini zbog malverzacija u transportu pokradeno 48 milijuna kuna. Nakon što sam to prijavila Dragičeviću, prvo se pravio "blesav", a onda su me u Ini potpuno izolirali. Nisam dobivala ni bilance ni dokumentaciju, mogla sam, da sam htjela, po cijele dane lakirati nokte i nitko me ništa ne bi pitao, jer nisu željeli da išta radim. Nakon toga su me svako jutro u ladici dočekivale poruke sadržaja: "Čuvaj se mraka, čuvaj si preostalo dvoje djece, aludirajući na smrt najstarijeg sina Tibora, koji je na svoj dvadesetprvi rođendan tragično preminuo u prometnoj nesreći", "Odletit ćete i ti i familija u zrak". Zato sam otišla k Liniću, jer nitko u Ini, od nadređenih nije htio reagirati na moje prijave i zato jer sam se bojala za svoju obitelj.

Kome ste još prijavljivali kriminal u Ini?

Svim mogućim meni nadređenim šefovima, inspektoru Josipu Pauličeku u 1. policijskoj postaji u Heinzelovoj, bila sam tri puta na Pantovčaku kod Igora Dekanića, savjetnika predsjednika za unutarnju politiku i dva puta kod Milanke Opačić. Ona je tada bila predsjednica Mandatno-imunitetnog povjerenstva u Hrvatskom Saboru. Prvi put sam kod nje došla u ožujku 2001., izložila sam joj slučaj i zamolila da o svemu obavijesti premijera Ivicu Račana i ako može da mi dogovori sastanak s njim.

Je li vam Milanka Opačić pomogla?

Ona mi je rekla da, ako ne uspije doći do Račana, u roku dva dana sa svime izađem u medije, kako bih zaštitila sebe i obitelj od naftne mafije. Čule smo se nakon par dana i rekla mi je da nije uspjela doći do Račan i ponovno savjetovala neka izađem u medije. I ja sam zaista, 3. travnja 2001. sa svime izašla u medije, odnosno u Slobodnoj Dalmaciji. Točno na Veliki petak, 18. travnja 2001., dobila sam izvanredni otkaz, odnosno 'odluku o privremenom udaljenju zaposlenika' i to zbog 'neovlaštenog istupanja u dnevnom listu Slobodna Dalmacija i optužbi na račun Uprave i menadžmenta INE, te da sam po njima krajnje negativno prikazala način poslovanja INA d.d. čime sam nanijela štetu ugledu INE.' Dakle, ja koja sam godinu danas prije toga bila promovirana od strane Ine jer sam im uštedjela 28 milijuna kuna, sad sam odjednom nanijela štetu tvrtki koja je tada još bila u stopostotnom vlasništvu države.

Što ste dalje učinili?

Otišla sam k tadašnjem državnom odvjetniku Radovanu Ortynskom i podnijela sam kaznenu prijavu protiv Slavka Linića zbog zloupotrebe ovlasti, Tomislava Dragičevića, pet direktora u Ini i nepoznatog počinitelja. Ortynski mi je rekao da je prijava fantastično sastavljena, ali da možemo skupa plakati jer se radi o naftnoj mafiji. Ortynski je ubrzo potom smijenjen, a sam je rekao da je iza njegove smjene stajala sprega mafije, politike i medija. Naslijedio ga je 2002. Mladen Bajić.

Je li vam Bajić pomogao?

Bajić me pozvao i rekao da će riješiti moj predmet u roku mjesec dana. Cijeli sam slučaj ponovno izložila njemu osobno i njegovom zamjeniku Lazi Pajiću. Dva i pol sata su me bez daha slušali, snimali i zapisivali, svaki dokument sam im temeljito obrazložila. No, nakon toga, čini mi se da je počela trgovina. Osobno mislim da se Bajić dogovarao s Linićem.

Zašto?

Zato što su me nakon toga Linić i Dragičević počeli prijavljivati po sudovima. To je Bajić dozvolio. Počeli su me objesno sudski progoniti. Imala sam ravno 100 ročišta u 10 različitih kaznenih postupaka, gdje su me tužili za klevetu i za duševne boli. S obzirom da sam tada puno nastupala u medijima, tužili bi me gotovo za svaku izgovorenu riječ. Tražili su za mene kaznu zatvora od 60 dana jer sam rekla da su se obvezali da će u Sisačkoj rafineriji staviti filtere i da građane Siska više neće trovati kancerogenim tvarima poput benzena i sumpor-vodika. Zamjerili su mi izjavu da su u Sisku najčešća zvona, pogrebna zvona i da se Sisak pretvorio u Auschwitz. Ina je prodana za 505 milijuna dolara, ali su svi zaboravili na obećanje o modernizaciji Rafinerije i zaštiti života i zdravlja građana Siska. Na kraju Liniću je dosuđeno 5 kuna za duševne boli, koje na koncu nisam niti platila. On je od mene tražio odštetu, a sam je kriv za svu patnju koju proživljavam ovih 12 godina. Zbog Slavka Linića je moj život kompletmo zarotiran. Za svoj otkaz mogu zahvaliti upravo njemu. On nije osobno potpisao moj otkaz, ali ga je blagoslovio i nije me zaštitio, a trebao je. Sad šuti i bježi pri svakom susretu. Meni je oduzeto ustavno pravo na rad. Pitala bih ga hoće li mi se barem ispričati, ali to ne očekujem jer znam da on nema kućnog odgoja.

Ne bojite se da bi vas Linić mogao ponovno tužiti?

On je najobičniji miš, a glumi strašnog lava. Ja ne čujem riku, već obično cijukanje. Ne tvrdim da je Linić krao, ali je teško zloupotrijebio svoje ovlasti. Nije smio šutjeti jer je time prikrivao kriminal. Umjesto da kao predsjednik Nadzornog odbora nadzire zakonitost poslovanja Ine i spriječi kriminal, prvi potez bio mu je da me sa svojom družinom eliminira iz Ine. U centralnom Dnevniku HTV-a dana 11.ožujka 2004. godine osobno je izjavio da je znao za kriminal u Ini, ali je morao šutjeti zbog koalicijskog mira. U to vrijeme SDP je koalirao s HNS-om.

Osim toga, Linić je u intervju za danas.net.hr prije tri godine izjavio da je sav kriminal koji sam ja prijavila proslijedio Upravi, da je interni nadzor podnio prijave, da su vođeni postupci, da su završeni i da je dobar dio odgovornih kažnjen. Imam samo jedno pitanje: Zašto onda ja nisam vraćena na posao?

Zar još jednom niste trebali biti vraćeni? U veljači 2011. bilo je objavljeno da vas vraćaju na posao. Što se dogodilo?

Ništa. Rekli su da sam izgubila radni spor s Inom i da se zato ne mogu vratiti. A izgubila sam spor jer su svi sudci od Općinskog do Ustavnog tvrdili da ne postoji građanska dužnost za prijaviti kriminal, te da istina nije važna, već da je važnije zaštititi ugled poslodavca!? Takvim presudama suci su se otvoreno stavili u funkciju zaštite kriminala u INI. Dokument od DORH-a od 17. ožujka 2011. kojim priznaju da sam bila u pravu i da je postojalo kazneno djelo u Ini, došao je za moj radni spor prekasno. Sada mi se premijer Zoran Milanović smiješi u lice i govori da će me on vratiti na posao čim mu donesem oslobađajuću sudsku presudu u radnom sporu s Inom. Premijer ne priznaje dokaz Državnog odvjetništva da sam bila u pravu. Ignorira nalaz DORH-a , jer bi u protivnom morao prozvati na političku odgovornost i smjenu Linića, ondašnjeg nadzornika Ine. Da žele pravdu, jednim potezom pera mogli bi moj otkaz proglasiti ništavnim i vratiti me na posao. Da žele, već su mogli napisati preporuku Zoltanu Aldottu da me vrati na posao, jer još uvijek je Vlada kao predstavnik RH vlasnik 45% Ine. Vlada je izmanipulirala jednu moju izjavu u medijima kako bi poništili preporuku Europskog suda za ljudska prava, koji je preporučio da mi se isplati odšteta od 20.000 eura. Da želi, predsjednik Josipović već je mogao napisati otvoreno pismo Ini, da bi bilo moralno i etično da Vesna Balenović doživi pravdu, da joj se isplati odšteta zbog svega što je pretrpjela i da bude vraćena na posao. Ali, vidjeli smo kako izgleda ta Josipovićeva 'nova pravednost'. Svi ti političari osramotili su državu pred cijelim svijetom zbog mog progona i harange nada mnom. Ispada da je borba protiv korupcije samo moja stvar. Borba protiv korupcije u Hrvatskoj, na koncu samo se svela na progon Sanadera. Umjesto da proganja kriminal, država već 12 godina proganja mene. Mojim progonom naša politička elita šalje poruku javnosti da će svi zviždači proći kao ja. Zato ih narod prezire i ne odaziva se na njihove izbore. Bogu hvala od 1. srpnja smo u Europi pa će vrijediti i neki drugi standardi, a nadam se da čuju i eho iz Istambula!

Povodom intervjua i optužbi Vesne Balenović uputili smo upit Vladi, ministru Slavku Liniću i DORH-u, ali do zaključenja nismo dobili odgovor. Odgovor nadležnih institucija objavić ćemo čim ga dobijemo.

[EdgarFranjul]

'Globusovo pljuvanje po aktivistima znači da je vlast u panici: Rodila se snaga koja će ih pomesti!'


Kršćanski aktivisti su pokretači nečega što može postati opasno za vladajuće strukture. Preko noći su postali bitan čimbenik koji može utjecati na hrvatsko društvo. Ovo u Globusu može im biti samo kompliment, jer to znači da ih 'petokolonaši' shvaćaju ozbiljno. Zato su odlučili vrijeđati ih i rušiti njihov moralni integritet – smatra dr. Tomac.

Autor: Damir Kramarić Photo: Daniel Kasap/PIXSELL Četvrtak, 13 Lipanj 2013 21:59

'U ime tri obitelji: tajne veze bogatih vođa katoličkog pokreta za promjenu Ustava. Markići, Ilčići i Planinići povezani su kumstvom. Imaju vlastite tvrtke, vile i stanove, prisne odnose s biskupima. Svi su vezani uz stranku Hrast. Zašto onda tvrde da nemaju pojma gdje im je udruga registrirana ni tko joj je predsjednik?' - tim riječima posljednji je broj tjednika Globus najavio temu broja; odnosno degutantno diskreditirajući i ispod svake razine sročen tekst čiji je cilj, bez ikakve sumnje, omalovažiti ključne ljude inicijative 'U ime obitelji', te političke stranke Hrast.

Novinarka 'na zadatku' aktivistima na nos nabijala njihove karijere

Novinarka 'na zadatku' najviše je aktivistima na nos nabijala njihove karijere, kuće ili stanove u kojima stanuju, tvrtke koje netko od njihovih rođaka posjeduje, kao da bi svi trebali biti siromašni, stiješnjeni u uskom i vlažnom podrumu, da bi bili vjerodostojni aktivisti?!
Kome i zašto aktivisti, koji se zalažu za tradicionalnu obitelj, toliko smetaju, misle li da ih Globus napada da bi vratio dug vladajućima koji su najavili snižavanje PDV-a samo za odabrane novine EPH izdanja, te može li 'Hrast', u situaciji kada ni SDP ni HDZ nisu demokratski ustrojeni i nemaju snagu pokrenuti istinske promjene, baš u inat ovakvih medijskih napada i na osnovu velikog broja građana koje nitko na političkoj pozornici već dugo ne zastupa, postati ozbiljna politička snaga, upitali smo dvojicu u tekstu spominjanih aktivista, te političke analitičare.

Miletić: Jasno je da nas vide kao glavnu smetnju

- Iz načina na koji piše novinarka Globusa i pokušaja diskreditiranja pojedinaca vidljivo je da taj dio medija stoji na istim ideološkim osnovama kao i vladajuće 'elite'. Jasno je da nas vide kao glavnu smetnju. Zato 'elita' i skloni joj novinari vode organizirani napad na nas, jer u nama vide prijetnju ostvarivanja svojih planova. Tekst je ispod svake razine: i ljudske i profesionalne. Nikada ništa slično nismo pročitali o nekom drugom, što je jasan signal koliko im smetamo. U dvadeset godina sve vladajuće 'elite' kao da su se trudile izgurati građane iz političkog života, zbog čega sve manje ljudi ide na izbore. To im očito odgovara jer onda njihove stranačke strukture, interesno vezane za razne povlastice (položaj, posao...), imaju veću moć jer oni jedini izlaze na izbore i oni jedini odlučuju. No, zadnjih godina se iz dijela civilnog sektora probudio otpor takvoj politici, što znači da danas velik broj građana ipak postavlja mnoga pitanja. To elite ugrožava, pa koriste medije da stvore lošu sliku o osobama iz civilne sfere, ne bi li izazvali sumnju i zazor te tako smanjili utjecaj tih skupina. Isti ti mediji u isto vrijeme ne razvlače HDZ, ali zato udaraju na političku stranku Hrast. Činjenica je, naime, da u posljednjih 15 do 20 godina ni HDZ ni SDP nisu bili sposobni skupiti tako velik broj građana na nekoj ideji, kao što su skupile udruge koje se zalažu da dostojanstvo obitelji. Moguće je, osim toga, da Globus vraća dug vladajućima zato jer će im smanjiti PDV na novine, pa zato tako žestoko napadaju nas koji vladajuće ugrožavamo – napominje u uvodu svoje analize Krešimir Miletić, dopredsjednik političke stranke Hrast i predsjednik Udruge za promicanje obiteljskih vrijednosti Blaženi Alojzije Stepinac, kojega je Globus također secirao i spominjao u ne baš pozitivnom kontekstu.

'Hrast će, zbog vjerodostojnih ljudi, i dalje rasti'

- U stranci Hrast uvjereni smo da ćemo rasti i dalje jer okupljamo isključivo vjerodostojne i nekompromitirane ljude, što znači da možemo postati snaga koja će ozbiljno sudjelovati u vlasti pa čak i nositi vlast u Republici Hrvatskoj. Mi nastavljamo terenski rat i dalje gradimo insfrastrukturu, odnosno ogranke po kvartovima, gradovima, općinama i županijama. Trenutno smo četvrta ili peta politička opcija u Hrvatskoj. U Zagrebu smo osvojili 33 vijećnika, a u Sesvetskom Kraljevcu smo, primjerice, pobijedili sa osvojenih 25 posto glasova birača. Svugdje gdje je Hrast izlazio na lokalne izbore, dobio je od 10 do 12 posto, što znači da nismo marginalna stranka. Na početku smo se, doduše, svi bavili civilnim aktivizmom, no u zadnje vrijeme smo shvatili da nam treba i politička opcija, zbog čega smo se angažirali i u stranci Hrast. Ipak, za vrijeme prikupljanja potpisa inicijative U ime obitelji, distancirali smo se od te akcije, kako se ne bi samo jedna politička opcija vezivala uz građansku inicijativu – pojašnjava Miletić, pa dodaje da je u zadnje vrijeme očito da se ljudi ipak bude, jer vide da je nešto moguće promijeniti.

Ogroman prostor se otvara jer HDZ ne promiče demokršćanske vrijednosti

- Za Hrast se otvorio ogroman prostor na političkoj sceni, jer HDZ više ne zastupa demokršćanske vrijednosti. HDZ je, baš kao i SDP, postao liberalna stranka, zbog čega se i na desnom i na lijevom krilu političkog spektra otvorio velik prostor. Prava radništva pokušavaju zastupati Laburisti, a demokršćanske vrednote sada istinski brani i zastupa jedino Hrast. Karamarko ili nema snagu i odvažnost zastupati vrijednosti većine hrvatskog naroda, ili je nečim vezan, pa ne može ništa. Ispada da se u Hrvatskoj na vlasti već godinama izmjenjuju loš i lošiji, što i otvara potrebu za trećim putem u politici. Mi smo uvjereni da je Hrast taj treći put – zaključuje Miletić.

Slično razmišlja i njegov stranački kolega i jedan od najistaknutijih vođa civilne udruge Grozd, Ladislav Ilčić.

Ilčić: Naš uspjeh neke ljude jako plaši

- Očito je da smo kroz akciju 'U ime obitelji' napravili veliku stvar, te da to neke ljude jako plaši. Ne znam tko stoji iza naručenog teksta u Globusu, no očito je da je objavljivanje imalo za cilj diskreditirati ljude koji stoje iza građanske inicijative. Ne znam tko vuče konce, ali činjenica je da su demokratski standardi u Hrvatskoj sve niži, te je očito da se vodi sustavna borba da što manje građana izlazi na izbore. Namjerno se stvara melankolija, jer kreatori takvog stanja žele osujetiti demokraciju. I HDZ i SDP podjednako su krivi za sve manju izlaznost građana na izbore, odnosno za svega 40 posto izlaznosti na posljednjim izborima. Tako mala izlaznost rezultat je dugotrajne kampanje odbijanja birača od politike. U takvoj situaciji, iznenadili smo ih buđenjem naroda kroz direktnu demokraciju, što vladajućoj eliti itekako smeta. No, ovakvo naručivanje prizemnih tekstova protiv vodećih ljudi Hrasta i udruga aktivnih u branjenju tradicionalne obitelji, vrlo je smiješno. U tekstu u Globusu objavljeno je puno netočnih podataka. Osobno sam, primjerice, ponosan na činjenicu da je u mojoj obitelji šestero braće i sestara, a ne četvero kako piše Globus. Novinaraka, osim toga, piše da imamo tri nekretnine, a ne navodi da u jednoj živi moj brat, u drugoj roditelji, a u trećoj ja i moja obitelj. Ako je grijeh imati kuću, onda su mnogi griješni – napominje Ladislav Ilčić, presjednik Hrasta i dopredsjednik udruge Grozd, kojemu je posljednji Globus posvetio dosta prostora, baš kao i Željki Markić, čelnici inicijative U ime obitelji, te Krešimiru Miletiću i drugim aktivistima.

Jad i bijeda Pavićevog tjednika

- Jadno je i bijedno da je Globus potrošio čak osam stranica i cijelu naslovnicu na pokušaj naše diskreditacije. Pitam se kako mogu više od 700.000 ljudi koji su potpisali peticiju svoditi na svega nekoliko obitelji. No i taj tekst je potvrda da manjina preko medijskog, financijskog i političkog lobija vlada hrvatskom većinom. Oni misle da su avangarda, da su pametniji i bolji od većine, pa si zato daju za pravo vladati uime većine. Zaboravljaju da se i Koministička partija desetljećima smatrala avangardom, te da je žmirila na anomalije i nepravde koje je proizvodila. Stranka Hrast je, s druge strane, krenula od nule i za nekoliko godina postala vrlo ozbiljna politička snaga. Mi smo danas četvrta stranka po snazi u mnogim županijama, na posljednjim izborima ostvarili smo bolje rezultate nego HSS i HSLS zajedno, što predstavlja opasnost za vladajuće političke elite. Jednaku opasnost oni, po svemu sudeći, vide i u udruzi Grozd, nesumnjivo najjačoj civilnoj udruzi u Hrvatskoj koja, za razliku od većine ostalih udruga poput Kontre, Iskoraka, Baba..., zastupa interese većine hrvatskog naroda, dok te udruge od države dobivaju velik novac, iako zastupaju tek neznatnu manjinu. Skupljanjem stotina tisuća potpisa za referendum i drugim akcijama Grozd je narodu vratio optimizam i vjeru da se nešto ipak može promijeniti, zbog čega je postao opasan za vladajuće – zaključuje Ilčić.

Tekst u Globusu zgrozio je i jednog od vodećih katoličkih intelektualaca, dr. Adalberta Rebića.

Rebić: Strašno je da im novinarka broji novce

- To je nevjerojatno nisko. Ono što praktični katolici rade za svaku je pohvalu, jer se zauzimaju za život, za rad, za obitelj, dakle za temeljne vrednote. Njima, međutim, novinarka Globusa broji novce, stanove i poduzeća, što je nedostojno čovjeka i ispod svake civilizirane razine. Ispada da katolici ne bi smjeli ništa imati, te da bi trebali prositi novac po ulici. Oni se zalažu da ljudi rade i tako stiču blagostanje, no i takvo nastojanje se pokušava diskreditirati. Čini se da su oni svojim zalaganjem dirnuli u savjest onih na vlasti. Oni koji su sada u društvu utjecajni preko vlasti i medija misle da je sav narod njihovih svjetonazora, no to nije istina. Narod im je na izborima dao povjerenje kako bi u Hrvatskoj bila bolja ekonomska situacija To bi ljudima na vlasti trebala biti dužnost, a ne mijenjanje svjetonazora većine. No, oni rade sve obrnuto, sve ruše i uništavaju valjda zato da bi samo oni mogli uživati, dok mi ostali trebamo biti siromasi. Njima vjerojatno nije svejedno kad vide da je netko skupio potpise preko 700.000 odraslih građana, jer to je velika masa ljudi i ih zato i brine. Zato aktiviste i žele diskreditirati, no to je vrlo prozirna igra – zaključuje dr. Adalbert Rebić.

O potencijalno velikoj političkoj snazi ljudi koji su uspjeli pokrenuti Hrvatsku, govorio nam je i politolog te bivši potpredsjednik Hrvatske vladedr. Zdravko Tomac.

Tomac: Aktivisti su pogodili u sridu: što će sad Vesna Pusić?

- Ti ljudi su pokretači nečega što može u jednom trenutku postati opasno za vladajuće strukture. Napravili su veliku akciju, preko noći su postali poznati i bitan čimbenik koji može utjecati na hrvatsko društvo. Ovo u Globusu može im biti samo kompliment, jer ako su dobili osam stranica to znači da ih 'petokolonaši' shvaćaju ozbiljno, te da se za njih rađa jedna nova društvena opasnost. Zato su odlučili vrijeđati ih, omalovažavati, rušiti im moralni integritet, a i njihovu ideju. Aktivisti su pogodili u sridu, dobili većinu, pokrenuli ljude i doveli vladajuće u neugodnu situaciju. Zato ovi ni ne priznaju referendum, ni volju naroda. Osobno podržavam 11 profesora prava koji su rekli da narod mora odlučivati i preko posrednika i referendumom. Mene, stoga, ne iznenađuje tekst u Globusu. No iz tog teksta vidi se i razina tih lijevih medija, odnosno bjelodano postaje koliko su spremni služiti se prljavim metodama. Čestitam ekipi koju Globus proziva, jer su oni potvrdili da je prošlo vrijeme kada se moglo manipulirati hrvatskim narodom. Narod mora uzeti politiku u svoje ruke. Znaju to i ovi na vlast, zbog čega je zavladao strah od velikih promjena. Svjesni su, naime, da na slijedećem referendumu se može tražiti da vlada podnese ostavku. I što će onda učiniti Vesna Pusić i ostali koji ne žele s vlasti? A da se takvo što ne bi dogodilo, 'petokolonaši' su procijenili da aktiviste treba udariti na moralu, odnosno prikazati ih dvoličnim osobama – smatra dr. Tomac, te dodaje da misli da već na slijedećim izborima treba stvoriti domoljubno-katoličku političku opciju koja bi se zalagala za temeljne vrijednosti poput obitelji i očuvanje kršćanskog svjetonazora, na čemu su se i afirmirale ove udruge.

- Trebali bi im se priključiti i takozvani nezavisni stručnjaci i domoljubi i takva politička opcija vjerojatno bi pobjedila i osvojila poluge vlasti – zaključuje Tomac.

[EdgarFranjul]

Dr. I. Tijardović: Hrvatska u rukama komunističke mafije

Objavljeno Nedjelja, 16 lipnja 2013 17:00

Komunistička mafija vlada Hrvatskom

O komunizmu smo čuli mnogo toga. Za onoga tko ne zna što je komunizam ili je pak zaboravio kako je živjeti u komunizmu, Sjeverna Koreja je najbolji primjer. Izgubiti život zbog mišljenja je glavna karakteristika komunizma. Nijedan totalitarni sustav u modernoj povijesti čovječanstva nije ostavio toliko mrtvih iza sebe kao komunizam. Riječ je o barem sto milijuna žrtava komunizma, pa stoga onima koji se ponose komunizmom nitko više pomoći ne može.

Komunizam nije nestao, već je mutirao. Komunizam se (u modernom obliku) temelji na diktaturi koja ne bira sredstva da putem medija dezinformira javnost s ciljem da se zaštiti komunistički interes, a to je kreiranje i očuvanje sustava vrijednosti koji se temelji na lažima, prijevarama i podvalama, i koji pod nikoju cijenu ne smije biti ugrožen. To je moguće postići samo u zemljama gdje je narod dezorijentiran. Da bi se shvatilo o čemu je riječ prisjetit ćemo se samo jedne od brojnih, danas već povijesnih činjenica, a to je mijenjanja datuma državnih praznika kad su komunisti (jednom komunisti, uvijek komunisti) osvojili vlast 2000. Zbog toga danas vjerojatno malo tko zna kojeg datuma su državni praznici u Hrvatskoj (ne oni vjerski) i što oni znače. Kad uništiš simbole Domovine i nacije, stvorio si temelje za dominaciju ispraznosti koja vodi u dekadenciju društva.

Nijedan naš susjed ne želi vidjeti jaku Hrvatsku, a svjetskim moćnici je trebalo dugo godina da Hrvatsku prihvate u svoje redove zbog interesa pojedinih međunarodnih politika, jer Hrvatska nije bila u njihovom planu. Zbog naše odlučnosti u oživotvorenju tisućljetne težnje za državom, svijet nije imao izbora. No tek kad su naše Vlade uz međunarodno odobravanje poduzele sve što je u njihovoj moći da nas bace na koljena, Hrvatskoj su se otvorila vrata ovozemaljskog 'raja'.

Još samo moramo s koljena pasti na pod i nastaviti živjeti gmižući, i bit ćemo za primjer svima koji žele slijediti 'uspješnu' hrvatsku politiku. Zbog toga nijedan ministar u vladama nakon 2000. ne zaslužuje ostvarenje mirovine na temelju ostvarenih plaća u politici. Ako zbog ničeg onda zbog većeg uvoza od izvoza i zbog porasta zaduženja države.

Destruktivni mentalni sklop

Komunizam je u svijetu doživio potpuni poraz, no ostali su ljudi destruktivnog mentalnog sklopa koji nije lako promijeniti, a mi smo u Hrvatskoj tome svjedoci. Lopovluk kao jedan od simbola komunizma, je i službeno ozakonjen. Rad svih vlada u zadnjih trinaest godina je to potvrdio. Iako svi samo kritiziraju pretvorbu i ništa glede toga ne poduzimaju, sama pretvorba nije značajan problem. Ozbiljniji problem je prodaja državne profitabilne imovine strancima, a u tome je komunistički kadar dao svoj neprocjenjiv doprinos.

Naime, s rasprodajom državne imovine strancima u svojoj zemlji jednog dana možete postati stranac. Neki komunistički kadrovi su se odmah snašli i prije nepunih dvadeset i pet godina preko noći postali veliki demokrati. Takve su osobe uglavnom prije veličale komunizam, a sad su stupovi demokracije. Njih se sve pita i medijski su sveprisutni kako bi se uvjerilo narod u njihove proročke osobine. Njihova popularnost na temelju komunističkih anketa je zvjezdana.

Rijetki su ti iz političke 'elite' od osamostaljenja Hrvatske do danas koji nisu pripadali komunističkoj partiji ili su pak svoju 'izvrsnost' stekli u komunističkoj obitelji. Zbog toga je danas ta 'elita' toliko umrežena da se može govoriti o zločinačkoj organizaciji, tj. o komunističkoj mafiji koja upravlja Hrvatskom. Za tu tvrdnju postoji ne nekoliko, već tisuće dokaza, i pred EU sudovima to će se lako dokazati bude li potrebe.

Komunistička mafija podržat će svaku osobu nekomunističke provenijencije kojoj je moralnost upitna, jer jednom takva osoba eksponirana na političkim ili gospodarskim funkcijama, može joj poslužiti da dezinformiranjem pred narodom sakrije svoje lopovluke. Kao što je poznato danas se sudi stranci koja je najviše doprinijela hrvatskom osamostaljenju. I to je proces koji će trajati, za komunističku mafiju, što duže to bolje. No ni to nije dovoljno, tako da se čelnike stranke bira i kasnije kontrolira klasičnim metodama koje su se koristile u kontraobavještajnim službama.

Petini stanovnika Hrvatske, koja disciplinirano izlazi na izbore, 'partija' je važnija od države, od nacije, od istine. Srećom, samo su neki prenijeli na svoju djecu mržnju prema Hrvatskoj i sve što na nju asocira što svakako nije mudro jer istina koja se uporno pokušava već sedamdesetak godina zataškati izlazi pomalo na vidjelo, i s ulaskom u EU stvorit će se uvjeti da zakonom prava dođemo do istine, koja će za njih biti poražavajuća. Djeca će im saznati koja je nepravda i tragedija nanesena hrvatskom narodu. Umjesto da se okrenemo budućnosti, a povijest i ideološke razlike ostavimo znanstvenicima, trenutna vlada zbog svoje besperspektivnosti uporno kreira probleme tamo gdje ih ne bi trebalo biti, pa status smeča, gospodarski promatrano, zaslužuje ona, a ne Hrvatska.

Dr. sc. Ivica Tijardović

[EdgarFranjul]

Zakon o strateškim investicijskim projektima, čiji je prijedlog u četvrtak prihvaćen na sjednici Vlade, vrhunska je glupost koja još jednom pokazuje koliko je hrvatska Vlada neupućena u to što se događa u Hrvatskoj.


Za početak, pokušat ćemo protumačiti kakvu poruku šalje ovaj 'revolucionarni' zakon. Ono što bi Vlada željela da mi povjerujemo je da zakon šalje poruku investitorima i svima ostalima kako u Hrvatskoj posebno brinemo za velike ulagače i želimo im na sve moguće načine olakšati ulaganje.


Legalizacija postupka koji se dosad rješavao kroz korupciju


No, ono što ustvari poručuje taj zakon je: birokracija i administrativne zapreke su nam toliko velike da smo i sami nesposobni to riješiti pa, evo, moramo donijeti zakon da bismo čak i mi to probali na neki način zaobići. Ako se imalo promisli o Zakonu, na vidjelo dospijeva činjenica da je on samo legalizacija postupka koji se dosad rješavao kroz korupciju. Prije ste morali podmititi jednu ili više osoba ako ste željeli realizirati investiciju i zaobići i ubrzati propisani postupak dobivanja mišljenja i dozvola. Sada će, uz uvjet da ste bogataš, postupak zaobilaženja dobivanja mišljenja i dobivanja dozvola preko reda za vas napraviti državna uprava. Bravo.


Preveliku birokraciju Vlada rješava dodavanjem još birokracije


U toj, de facto legalizaciji postupka karakterističnog za korupciju ali, srećom, bez predaje novca "ispod stola", paradoks leži u činjenici da problem prevelike birokracije Vlada rješava dodavanjem još birokracije, novim zakonom, novim pravilima, novim postupcima i time sličnim. Vlada, još jednom, u samom prijedlogu priznaje da su administrativne zapreke za ulagače prevelike i to rješava zakonom koji predviđa još birokracije. Ingeniozno, nema šta.

Laički, tridesetak članaka tog zakona može se svesti na ovo: ako imate dovoljno novca za vas ćemo zaobići proceduru i sve napraviti navrat-nanos, pa onda kasnije možda ispravljati ako smo nešto baš jako zajebali. Odlike pravne i uređene države, jelda?


Imate li dovoljno love sve ćemo za vas riješiti u mjesec dana


Najveća greška zakona je, taj, sam zakon. Njime se brzi, ili brži, postupak dobivanja dozvola i mišljenja za neko ulaganje predviđa samo za investicije koje prelaze 150 milijuna kuna, odnosno 20 mil. kuna radi li se o ulaganju na otoku ili području od posebne državne skrbi. Ove odredbe pokazuju da hrvatska Vlada nema pojma o hrvatskom gospodarstvu. Zakon je odredbama o iznosu ulaganja vrlo očito usmjeren na tzv. strateške investicije odnosno velike ulagačke projekte. U izjavama vezanim uz sam zakon ističu to već mjesecima i članovi Vlade.

Problem s time je to što se na ruku ide samo velikim ulagačima sposobnim za velike investicije. Imate li dovoljno love sve ćemo za vas riješiti u mjesec dana. No, ako ste mali poduzetnik, tko vas šiša. Vi možete na dozvole čekati mjesecima ili godinama. Umjesto da promijeni pravila za SVE poduzetnike, Vlada to čini samo za velike. Kolika je to glupost govore i podaci dostupni svima sa nekoliko klikova mišem.



Nevjerojatno je koliko je velika hrvatska birokratska hobotnica..Prema podacima Financijske agencije, mali i srednji poduzetnici, oni kojih se novi zakon o investicijama uglavnom ne tiče, u Hrvatskoj zapošljavaju više od dvije trećine ljudi koji rade u privatnom sektoru (oko 570 tisuća radnika). Hrvatska vlada prijedlogom zakona izravno poručuje da nema pojma da je malo i srednje poduzetništvo osnova domaćeg gospodarstva. Drugim riječima, želi li neki mali ili srednji poduzetnik investirati pet ili deset milijuna kuna u razvoj svoje tvrtke, Vlada mu zakonom poručuje da nek dozvole čeka mjesecima. Ako uopće ima sreće da ih dobije. Ukratko, umjesto da se Vlada potrudi skratiti proceduru za sve poduzetnike, ona je odlučila samo velikim poduzetnicima omogućiti da je zaobiđu.


Kog će nama vraga znanje, kad imamo cigle


Sad ćemo još oko baciti na nekoliko zanimljivih članaka. Ono osnovno je da bi se strateškom investicijom (dakle, investicijom koja će ići po "brzom" postupku) trebalo proglasiti ulaganje čiji kapitalni troškovi prelaze 150 milijuna kuna. Ključna riječ je "kapitalni". Kapitalni trošak je, ugrubo, trošak odnosno investicija kojom se grade zgrade, kupuje zemljište, oprema za tvornice i slično. Pojednostavljeno, da bi vaš projekt potpao pod ingerenciju ovog zakona vi se morate obvezati na to da ćete na nekretnine i opremu potrošiti 150 milijuna kuna.

Drugim riječima, kad bi, nekim čudom, britansko Sveučilište Oxford došlo u Hrvatsku i reklo: želimo za 20 milijuna kuna zakupiti, kupiti ili izgraditi zgradu u Zagrebu u kojoj ćemo onda potrošiti pet milijardi kuna na školovanje hrvatskih državljana - to ne bi bila strateška investicija. Kog će nama vraga znanje, kad imamo cigle, poručuje nam zakonom Vlada. Čak i na samom početku Zakona stoji da se strateškim projektima mogu proglasiti oni projekti koji "uključuju građenje građevina". Opet, poželi li možda Harvardsko sveučilište opremiti neku našu zgradu i sa 100 milijuna kuna vrijednom opremom te od nje napraviti novi znanstveni laboratorij u kojem će godišnje trošiti tri milijarde kuna na plaće znanstvenika, to u Hrvatskoj opet neće biti strateška investicija.


Predsjednikovi fikus... khm, savjetnici..U svemu tome Zakon je čak i toliko nedorečen da se članak koji propisuje uvjete da bi se neki projekt proglasio strateškom investicijom može protumačiti na način da uopće nije potrebno da ulaganje bude gospodarski projekt, odnosno da se netko može sjetiti da sebi izgradi vilu vrijednu 30 milijuna kuna na nekom otoku i da to bude proglašeno strateškom investicijom.


I naravno - osnujmo Povjerenstvo


A kad smo već kod ulaganja na otocima, zahvaljujući tome što se zakonom predviđa zaobilaženje najvećeg dijela procedure, može se desiti da netko odluči na nekom otoku sagraditi ruglo od trgovačkog centra ili hotela vrijedno 21 milijun kuna i nitko mu neće ništa reći. Jer se zakonom zaobilaze procedure vezane uz generalne urbanističke planove i slične.

Dalje, u prijedlogu zakona navodi se da će se osnovati Povjerenstvo za proglašavanje strateških investicija. Na čelu povjerenstva će biti potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo. Caka je samo u tome što mi potpredsjednika Vlade za gospodarstvo nemamo. Bio je to Radimir Čačić, a sad, stjecajem nekih okolnosti, više nije.

Predsjednik Vlade Zoran Milanović kazao je u četvrtak na sjednici Vlade da je zakon pripreman dovoljno dugo da bude dobar. U tom dugo pripremanom zakonu koji, između ostalog, projekte dijeli na privatne i javne stoji i da svaki taj strateški projekt mora imati nešto što se zove Operativna skupina. Pazite sad. Voditelj Operativne skupine za privatne projekte bira se "iz redova predstavnika državne agencije nadležne za investicije ili iz redova predstavnika resornog središnjeg tijela državne uprave", a za javne projekte "iz redova predstavnika resornog središnjeg tijela državne uprave ili iz redova predstavnika državne agencije nadležne za investicije". Jednostavnije: šef Operativne skupine za privatne projekte bira se iz institucije A ili institucije B, a za javne projekte iz institucije B ili institucije A. Što bi tek bilo da su zakon pripremali na brzake.

Jedina dobra stvar koja se nalazi u Zakonu protegnuta je kroz dva članka i, da je Vlada stvarno htjela napraviti nešto čime bi poboljšala poduzetničku klimu u Hrvatskoj mogla je cijeli taj Zakon i proceduru vezanu uz njegovo donošenje svesti samo na ta dva članka. Radi se o odredbi kojom se nepoštivanje 15-dnevnih rokova u kojima se moraju izdati odobrenja i dozvole za investicije smatra teškom povredom službene dužnosti te o odredbi da se sudski i upravni postupci koji se vode u vezi s nekretninama i pravima potrebnim za provedbu strateškog projekta proglašavaju hitnima. I to je to. Dakle, ako negdje neki lokalni aparatčik ili državni institut zavlači s mišljenjem ili dozvolom za neku investiciju, da mu otkaz visi nad glavom. Ili ako negdje neki sud oteže s odlukom važnom za investiciju, da se proces provede po hitnom postupku.


Smijeh od zakona

U želji da na kraju još jednom ukažemo Vladi što treba napraviti, a što nije napravljeno ovim smijehom od zakona, ponavljamo: pomozite svima, ne samo njima. Vaša rješenja trebaju omogućiti da dozvole brže dobivaju svi poduzetnici, a ne samo najveći. Umjesto da gubite vrijeme na sastavljanje ovako glupih zakona, mogli ste to vrijeme potrošiti na poboljšanje procedura koje guše sve poduzetnike, ne samo velike. Još jednom, dvije trećine zaposlenih u privatnom sektoru u Hrvatskoj je u malom i srednjem poduzetništvu. Dozvolu za svoje ulaganje mali poduzetnik treba dobiti za tri dana, srednji za sedam, a veliki za 15. E, to bi već bio početak rješavanja problema. No, niti to se ne rješava novim zakonom, nego optimizacijom procedura. A ako se, primjerice, samo za odobravanje imena tvrtke mora čekati sudska odluka što zna trajati po mjesec dana, a vi ne smatrate da je to problem, onda je vrlo očito gdje se nalazi glavna prepreka ulaganjima u Hrvatskoj. U Zagrebu na Markovom trgu.


Gost komentator/Karlo Vajdić
21.06.2013.

http://danas.net.hr/novac/zakon-o-inves ... je-glupost

[EdgarFranjul]

Dr. I. Tijardović: Bez budućnosti zarobljeni u povijesti

Objavljeno Nedjelja, 23 lipnja 2013 17:00


Obračun s komunističkim naslijeđem kao preduvjet


Gotovo da nema tjedna bez vijesti koja potvrđuje činjenicu da su Hrvati poput glinenih golubova na kojima svatko može vježbati gađanje bez ikakve odgovornosti. Ubiti Hrvata ili nanijeti mu zlo po međunarodnom pravu ne predstavlja nikakav problem, niti se za tako nešto snose ikakve posljedice. Ako su kojim slučajem ipak sankcionirane osobe koje su nanijele zlo nekom Hrvatu, onda se kasnije najčešće utvrdi da je riječ o grubom kršenju ljudskih prava nad onima koji su počinili to zlo. Dapače, maltretiranje Hrvata spada u vrstu zadovoljstva.

I kako živimo u svijetu gdje je nasilje vrlina ne bi me čudilo da vlada to zadovoljstvo uvrsti u gospodarsku ponudu (možda turističku) i počne naplaćivati za svakog odstreljenog Hrvata, po uzoru na, na primjer, cjenik trofeja za ubijenog muflona. Naime, imali smo prilike vidjeti tijekom Domovinskog rata i nakon njega koliko se cijeni život i patnja Hrvata, a o zločinima nad Hrvatima tijekom komunizma za koje nitko nije ozbiljno kažnjen da i ne govorimo. Takav odnos prema Hrvatima nije slučajan i posljedica je svega što se događalo tijekom i nakon Drugog svjetskog rata.

Svjedoci tog vremena koji su na prekrajanju povijesnih činjenica žigosali Hrvate i stekli visok društveni status, kako doma tako i u svijetu, još uvijek mogu štošta reći. Za sada o sudbini Hrvata jedino svjedoče i to jezivom tišinom 'Prikrivena stratišta i grobišta jugoslavenskih komunističkih zločina' kako je profesor Josip Jurčević naslovio jednu od svojih knjiga povijesne tematike.

Kad jedna država ulaže sve svoje snage u očuvanje totalitarnog sustava temeljenog na lažima i obmanama onda osim propasti ta država druge budućnosti nema. Umjesto da je glavni državni interes gospodarski razvoj zemlje koji svakom čovjeku pruža mogućnost kvalitetnijeg života, goleme se svote novca troše u represivni aparat bolesne države gdje svatko svakog nadzire. 'Djelovodnik' koji su priredili vrijedni Božo Vukušić i gospodin Vice Vukojević daje odgovore na pitanje zašto se mnogi ljudi boje svoje prošlosti. I da niste bili suradnik 'tajne policije' tijekom komunističkog režima vaše se ime moglo naći na njihovu spisku. Svi su imali 'svoje sjene' kako bi rekao doktor Anto Kovačević.

Vrijeme duhovnih nakaza


Drugim riječima, u totalitarnom režimu svatko je mogao biti kompromitiran od strane 'tajne komunističke policije' u svrhu zaštite totalitarnog režima. Zbog toga bi mnogi najradije zaboravili prošlost, što se da i razumjeti. No hrvatsko društvo bez kvalitetnog istraživanja povijesti dvadesetog stoljeća ostat će zarobljeno u 1945., tj. u vremenu u kojem danas živimo, gdje trenutni sabor ne doživljavamo hrvatskim, gdje režimsku televiziju ne gledamo, gdje su državni dvori zaposjednuti na lažnim obećanjima. U prenesenom smislu, živimo u vremenu duhovnih nakaza.

Svako istraživanje je bitno, no glavni naglasak istraživanja povijesti koja nas drži sve skupa zarobljene ne smije se temeljiti isključivo na tome tko je bio suradnik 'tajne komunističke policije' (Uprave državne bezbjednosti-UDBE) i Kontraobavještajne službe (KOS-a), niti tko je bio komunist a tko ne, premda je tema vrlo zanimljiva i korisna za istraživanje, no može se i zloupotrijebiti, već kako je došlo do toga da komunistička partija preuzme glavnu ulogu u oslobađanju zemlje od okupatora tijekom Drugog svjetskog rata i tko su bili glavni progonitelji hrvatskog naroda do osamostaljenja. Upravo je komunistička partija svojim nacističkim metodama diskreditirala Hrvatsku i Hrvate, a posljedice tog zločinačkog čina još i dan danas osjećamo, pa ne čudi što u svijetu 1990. praktično nismo imali prijatelja.

Zanimljivo je pročitati knjigu Neve Mihalić 'Borba Hrvata protiv Trećeg Reicha' urednika Zvonimira Despota koja može potaknuti i druge autore u traženju mnogih odgovora iz tog vremena. Istraživanje svih podvala komunističke partije svakako zaslužuje pozornost ozbiljnih povjesničara. Kad kažem ozbiljnih onda mislim da svi koji su veličali komunističku partiju nemaju kredibilitet povjesničara. I mi koji nismo povjesničari, a pročitali smo stotine knjiga iz hrvatske povijesti meritorniji smo govoriti o povijesti od njih.

Od demokratskih promjena već je prošlo više od dvadeset godina, a političari (vlade) uporno nameću ideološke podijele, jer im je to u njihovoj nesposobnosti za učiniti išta korisnoga za narod i državu jedini način kako osvojiti i zadržati vlast.

Oni se u svom životu nisu osposobili da bi služili svom narodu i svojoj državi. Naime, kad je ljudima jedini smisao života kako prevariti narod i državu onda na ljude odgojene u takvom duhu ne možete računati. Oni bi bili kadri dati izgrađene autoceste u koncesiju za nekoliko bijednih milijardi eura koje ćemo za godinu dana pojesti. To je kriminal za koji će se jednog dana najozbiljnije odgovarati.

Prema tome, kad se zabrani bavljenje politikom svima koji su bili članovi komunističke partije, stvorit će se uvjeti da se obračunamo s rasprostranjenom kriminalnom zajednicom koja je pod zaštitom komunističke mafije, a koja od osamostaljenja sustavno uništava Hrvatsku. To će biti tek prvi korak k rješavanju naših brojnih problema. Ako su već postojali razlozi (pomirba i agresija na Hrvatsku) da se bivši komunisti bave politikom početkom 90., ti su razlozi definitivno nestali početkom 2000. Bez eliminacije bivših komunista iz političkog života Hrvatske nemamo nikakvu budućnost i bit ćemo uvijek zarobljeni u 1945.

Dr.sc. Ivica Tijardović

[EdgarFranjul]

SDP je postala 'stranka opasnih namjera', Hrvatska već u ustavnoj krizi

Ona u Hrvatskoj kao pretežito kršćanskoj zemlji provodi nenarodnu politiku i kao da se ovdje u dvadesetak godina ništa nije promijenilo nastoji boljševičkim metodama nametati cijelom narodu komunističku ideologiju koja je poražena na svjetskoj razini krajem 20. stoljeća, osim u glavama vodećih ljudi Socijaldemokratske partije.

Autor: Vjekoslav Krsnik Photo: Patrik Macek/PIXSELL Ponedjeljak, 24 Lipanj 2013 20:34

Posljednji događaji na hrvatskoj političkoj sceni koji su kulminirali brojnim negativnim reakcijama na skupljanje potpisa za raspisivanje referenduma „U ime obitelji“ te pokušaj spašavanja Josipa Perkovića potvrdili su ono što se manjoj mjeri manifestiralo u sličnim političkim odlukama i istupima. To je da je Socijaldemokratska partija (SDP) za hrvatsku demokraciju i razvoj demokratskih odnosa postala „stranka opasnih namjera“. Tu odrednicu je na početku stvaranja slobodne, demokratske i neovisne Hrvatske dao o HDZ-u tadašnji predsjednik SDP-a Ivica Račan, optužujući da HDZ svojom politikom „izaziva avet NDH“. Svojom politikom, što se naročito ispoljilo u reakcijama na zahtjev za raspisivanjem spomenutog referenduma, Socijaldemokratska partija (SDP) je već uistinu postala „stranka opasnih namjera“, jer „izaziva avet komunizma i novog jugoslavenstva“.

Ona u Hrvatskoj kao pretežito kršćanskoj zemlji provodi nenarodnu politiku i kao da se ovdje u dvadesetak godina ništa nije promijenilo nastoji boljševičkim metodama nametati cijelom narodu komunističku ideologiju koja je poražena na svjetskoj razini krajem 20. stoljeća, osim u glavama vodećih ljudi Socijaldemokratske partije. Uzmimo samo za primjer ponašanje vodećih čelnika SDP-a prilikom prikupljanja potpisa za referendum o braku. Kad je objavljeno da su u relativno kratko vrijeme volonteri akcije „U ime obitelji“ prikupili 380.000 potpisa, što je udovoljilo zahtjevu od 10 posto od broja birača u Republici Hrvatskoj, predsjednik saborskog odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav Peđa Grbin (SDP) koji je, što nije beznačajno, po struci pravnik graknuo je kako to nije dovoljno nego da je potreban broj birača u registru koji iznosi oko 450.000, a obuhvaća birače koji ne žive u Republici Hrvatskoj. Pri tome „pravniku“ Grbinu, ali odanom pioniru svoje partije ništa nije značila jasna odredba Ustava da se referendum raspisuje „ako to zatraži deset posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj“. Kad je udovoljeno i tom protuustavnom zahtjevu lasniranom iz SDP-a, jer je akcija „U ime obitelji“ u zadanom roku prikupila čak oko 750.000 potpisa, onda su uporni boljševici iz SDP-a, ali ne samo u njemu, istupili s najavom da ako referendum uspije, onda će ga oni blokirati svojim neobvezujućim mandatom u Hrvatskome saboru.

Da nije samo u pitanju SDP, u tom smislu izjasnila se i predsjednica HNS-a, stranke navodnih liberalnih demokrata, Vesna Pusić koja je izjavila „broj od preko 700.000 ljudi koji su potpisali inicijativu je nasrtaj, i to trostruko podcrtan, na demokratske temelje na kojima smo zamislili i stvorili ovu zemlju, i to nikako ne smijemo i ne možemo dopustiti“. Ova izjava zaslužuje poseban komentar, jer Vesna Pusić u duhu maksime „pipl mast trast as“ smatra da je nasrtaj, i to trostruko podcrtan, na demokratske temelje kad 700.000 građana, koristeći ustavno pravo da „vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu“ zahtijeva raspisivanje referenduma o određenom pitanju. Ali kako se boljševički nabrijanoj „liberalnoj demokratkinji“ to ne sviđa, ona prijeti da se to ne smije dopustiti. Vesna Pusić napada narodnu političku volju koja je bila odlučujuća u stvaranju Republike Hrvatske, pa njezina izjava o demokratskim temeljima „na kojima smo zamislili i stvorili ovu zemlju“ zvuči kao krajnji cinizam, jer prije svega ni po jednom činu Vesna Pusić nije stvarala Hrvatsku koju i dalje svojim izdajničkim potezima i izjavama ne prihvaća.

Uočljivo je na koji je način predsjednik Hrvatskoga sabora Josip Leko (SDP) ocijenio predaju oko 750.000 potpisa za referendum. Kao predsjednik najvišeg predstavničkog tijela građana u Republici Hrvatskoj ne bi smio biti ideološki i stranački pristran, jer on zastupa sve građane, a ne samo onaj dio koji mu je omogućio da postane predsjednik Sabora. Ali kako je Josip Leko kao i svaki dužnosnik SDP-a opterećen ideologijom svoje stranke, odnosno točnije partije, on nije odolio da potpise za održavanje referenduma ocijeni po ideološkoj matrici. Izjavio je kako je najvažmnije da demokratske institucije rade i izgrađuju demokratske standarde „ i onda kad nam to paše, ali i onda kad nam to na paše“. Umjesto da ocijeni kako su građani ovom inicijativom pokazali visok stupanj svoje zrelosti u primjeni demokratskih instituta koje im garantira prvi čl. Ustava, Josip Leko je boljševički dao do znanja da mu ta inicijativa kao članu SDP-a ne paše. On nema što ocijenjivati je li neka građanska inicijativa nekom paše ili ne paše, drugim riječima ideološki se postavlja prema pravu građana da koriste svoje ustavom garantirana prava. Josip Leko je zato i naglasio kako potpisi podliježu poslovničkoj proceduri, pa s njegove strane možemo očekivati novo muiljanje SDP-a kad im nije uspjelo osporavanje same akcije i dovođenje u pitanje njezine ustavnosti, što je osudilo 11 ustavnopravnih stručnjaka kategoričkim zaključkom da se volja naroda na referendumu mora bez okolišavanja poštovati.

Drugi događaj koji je potvrdio SDP kao „stranku opasnih namjera“ je na vrat na nos pokušaj spašavanja od izručenja Njemačkoj Josipa Perkovića, optuženog za likvidacije hrvatskih političkih emigranata za vrijeme komunističke Jugoslavije. Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska po potpisanom Pristupnom ugovoru mora poštovati preuzete obveze, a to se tiče i izručenja svojih građana, što dosad s Hrvatskom izvan EU nije bilo moguće. Gledajući u širem kontekstu, SDP još uvijek nije raščistio sa svojim komunističkom prošlošću. Rezolucija Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od prije četiri godine, da se ne spominju ranije slične rezolucije Vijeća Europe, još uvijek nije provedena u Hrvatskoj, jer SDP kao ideološki slijednik Saveza komunista Hrvatske, pozivajući se na antifašizam, kao da komunizma i njegovih zločina u Hrvatskoj uopće nije bilo, nije spreman prihvatiti odgovornost, zatražiti oprost i poraditi na moralnoj obnovi, kako se to traži u spomenutoj rezoluciji. U Hrvatskoj još nije na dostoajn i dostjanstven način obilježen 23. kolovoza ustanovljen tom rezolucijom kao Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima U takvim uvjetima i okolnostima SDP čak pokušava izigrati pravosuđe Europske unije koje će se od 1. srpnja primjenjivati i u Hrvatskoj kad su u pitanju zločni počinjeni za vrijeme komunističkog režima. Zato u Hrvatskoj, što je međutim i krivnja HDZ-a, nije ni donesen zakon o lustraciji, pa kad se pogleda ideološki profil današnjih čelnih političara u Hrvatskoj onda se ne treba čuditi da je SDP zadnja politička stranka koja bi se založila za takav zakon.

Po svim tim i drugim postupcima, iskazanim u godinu i po dana otkad su na čelu Kukuriku koalicije na vlasti, Socijaldemokratska partija (SDP) uistinu je postala „stranka opasnih namjera“, kakva je uiostalom ideološki bila i od samog početka kad su s Račanom na čelu zastupnici SDP-a (tad je to značilo „Stranka demokratskih promjena“) demonstrativno napustili sabornicu kad se glasovalo o otcjepljenju od Jugoslavije. Svojim posljednjim potezima, osobito u reagiranju na inicijativu za referendum, SDP je pokazao u stilu svojeg komunističkog prethodnika da se ne želi „držati se zakona kao pijan plota“, što praktički znači uvod u ustavnu krizu. Ako vladajuća koalicija na čelu s SDP-om ne promijeni sadašnju politiku odnosa prema komunizmu, u pomankanju ozbiljnije saborske oporbe njome bi se mogao pozabaviti Europski parlament.

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... krizi.html

[EdgarFranjul]

Saborski zastupnici o nedolasku Angele Merkel: Zoran Milanović i SDP su osramotili Hrvatsku

– Umjesto da slavimo, mi se moramo sramiti jer Vlada hoće zaštititi one koji su činili zločine – rekao je Jandroković. Dodao je da je Hrvatska znala osuditi NDH, da je imala snage suočiti se sa zločinima iz Domovinskog rata, ali da je neshvatljivo da se neki ne mogu suočiti s kriminalom iz komunizma.

Autor: D.G. Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL Srijeda, 26 Lipanj 2013 13:43


U povodu objavljenih informacija o nedolasku njemačke kancelarke Angele Merkel na proslavu ulaska u EU u Zagreb, stanku u zasjedanju zatražio je HDZ, a nakon stanke zatražili su da u Sabor dođe predstavnik Vlade i objasni o čemu je riječ te da povuče prijedlog izmjena Zakona o suradnji s članicama EU u kaznenim stvarima, kolokvijalno poznatim kao Lex Perković. Time bi se, smatra HDZ-ov Gordan Jandroković, bar donekle spasio obraz Hrvatske, prenosi Večernji list.

– Igrali ste se vatrom i sada ste izgorjeli. Ali niste samo vi izgorjeli, osramoćena je Republika Hrvatska sada kada ulazi u Europsku uniju – rekao je Jandroković. Kazao je da SDP štiti one koji su izvršavali likvidacije te da je informacijom o nedolasku A. Merkel u Zagreb hrvatska Vlada dobila jasnu poruku. Vladajućima je zamjerio da ne priznaju i da ne žele prihvatiti da je u vrijeme komunizma bilo zločina.

– Umjesto da slavimo, mi se moramo sramiti jer Vlada hoće zaštititi one koji su činili zločine – rekao je Jandroković. Dodao je da je Hrvatska znala osuditi NDH, da je imala snage suočiti se sa zločinima iz Domovinskog rata, ali da je neshvatljivo da se neki ne mogu suočiti s kriminalom iz komunizma.

Predsjednik Laburista Dragutin Lesar smatra da Hrvatska ima veliki problem s vjerodostojnošću.

– Mene zanima samo jedna stvar, je li Vlada donijela odluku da povlači ovaj zakon – rekao je Lesar.


HDSSB-ov Josip Salapić također smatra da je upitna vjerodostojnost Hrvatske.

– Previše je svačega proliveno da bi se na ovakav način sramotili – rekao je Salapić i podsjetio da nam je Njemačka uvijek bila sklona, a da nam sada treba biti nelagodno zato što njemačka kancelarka neće doći zbog spornog zakona.

– Natjerani smo da se sramotimo sedam dana prije ulaska u EU. Osramotili smo i zemlju i prvog predsjednika Franju Tuđmana, čiji je san bio ulazak u NATO i EU, i zbog jednog zakona i jednog slučaja vratili smo se u vremena UDB-e. To je sramotno – zaključio je Salapić.

Nezavisna zastupnica Jadranka Kosor naglasila je da osjeća veliku nelagodu i sram te je ponovila da je zakon koji se sada mijenja donesen 2010. na temelju izmjena Ustava iz te godine, u kojima je sudjelovala i tadašnja oporba, a današnja vlast. Rekla je da ne treba povlačiti zakon nego da treba prihvatiti amandman o brisanju ograničenja za izručivanje. Posebno neugodnom smatra i činjenicu da je Njemačka ratificirala pristupni ugovor 6. lipnja, a da je Vlada 13. lipnja poslala izmjene zakona.

– Nakon ovoga mi znamo što se događa i pitanje je hoće li još netko otkazati dolazak u Zagreb na svečanost u povodu ulaska u EU – rekla je Kosor, prenosi Večernjak.

[EdgarFranjul]

Što bi rekao pokojni Franjo Tuđman da vidi što Milanović radi državi koju je on stvarao?


Prvi čovjek hrvatske vlade uspio je izgubiti podršku Njemačke koja je bila stopostotni saveznik Hrvatske. Nedolazak Angele Merkel na svečanost ulaska Hrvatske u EU mogao bi označiti početak kraja ere Zorana Milanovića, koji je pokazao da definitivno ne kontrolira stanje niti unutar SDP-a niti unutar države. To što službeno kontrolira parlamentarnu većinu, premijer jedino može zahvaliti Tomislavu Karamarku, odnosno činjenici da je lider najjače oporbene stranke, uvjerljivo najnepopularniji političar u zemlji.

Autor: A. K. Photo: dnevno.hr Srijeda, 26 Lipanj 2013 21:11


Veći diplomatski šamar Vlada Zorana Milanovića nije mogla dobiti – njemačka kancelarka Angela Merkel otkazala je svoj dolazak na svečanost povodom ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, isti dan kada su njemački istražitelji raspisali tjeralicu za Josipom Perkovićem. Službeni razlog Angele Merkel kako za Hrvatsku nema vremena, s diplomatskog jezika prevedeno znači 'nebitni ste'.


Blamaža neviđenih razmjera koju možemo zahvaliti vladajućoj Kukuriku garnituri, dodatno je pojačana mišljenjem Europske komisije koja nam u srijedu poručuje: Hrvatska ne može stavljati nikakvo vremensko ograničenje na provedbu Europskog uhidbenog naloga!



Unatoč svemu tome, Milanovićev brod bez kormilara i s posadom bez kompasa i dalje plovi kontra europskog vjetra – u trenucima neviđenog diplomatskog skandala, premijer opet optužuje svakoga osim sebe samoga. Oponente svog tragikomičnog ponašanja, Crkvu, HDZ i svećenike proziva da su 20 godina štitili zločince te im čak prijeti izvjesnim King Kongom, ne otkrivajući tko se krije iza te grdosije. Premijer ide i korak dalje, bolje rečeno dublje pa unatoč porukama upozorenja iz Njemačke, staje uz sporni Zakon prema kojemu Hrvatska neće primjenjivati uhidbeni nalog za djela prije 2002. godine. Milanović tako u srijedu, 'hladno' kaže 'Europski uhidbeni nalog bit će izglasan kako je i predložen', iako nam iz Bruxellesa istog dana pišu da je to nemoguće!

Da je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman živ, hvatao bi se za glavu i ne bi se mogao načuditi Milanovićevim potezima! Mogu li uopće građani zamisliti, da je danas 1991. godina i da se u Hrvatskoj vodi obrambeni rat, Milanovića na Tuđmanovu mjestu? Što bi ostalo od ove zemlje da je Milanović vodio u ratnim godinama i u samom početku stvaranja države?

Vjerojatno ne previše, jer prvi čovjek hrvatske vlade uspio je skoro u tome da izgubimo podršku Njemačke koja je bila stopostotni saveznik Hrvatske.

Nedolazak Angele Merkel na svečanost ulaska Hrvatske u EU mogao bi označiti početak kraja ere Zorana Milanovića, koji je pokazao da definitivno ne kontrolira stanje niti unutar SDP-a niti unutar države. To što službeno kontrolira parlamentarnu većinu, premijer jedino može zahvaliti Tomislavu Karamarku, odnosno činjenici da je lider najjače oporbene stranke, uvjerljivo najnepopularniji političar u zemlji.

Nepromišljenim potezima, Milanovićeva Vlada koja ne želi 'zakočiti' već bahato srlja u još veće dubioze i za sobom povlači čitavo hrvatsko društvo, dovela je do situacije u kojoj je Hrvatska postala taocem jednog čovjeka – Josipa Perkovića! Bolno je to za svakog Hrvata kad se sjeti hajke na generala Gotovinu koji je progonjen poput psa dok su vladajući 2003. i 2004. poručivali kako Hrvatska ne smije i neće biti taocem Ante Gotovine.
Skandalom kojega je izazvala pravnim makinacijama kako Perković ne bi mogao biti izručen, konfuzna Kukuriku Vlada zatresla je hrvatsko društvo iz temelja, državu iskompromitirala i osramotila, a odnosi s Njemačkom doživjeli su najgore zahlađenje u posljednjih dvadeset godina.


Ovo njemačko 'pljuskanje' po hrvatskom obrazu odgovor je na bizantske manipulacije Vlade Zorana Milanovića koja očito nije shvatila pravo značenje ulaska u zajednicu europske obitelji. Mislili su Kukurikavci pritajeno ući u EU, a nastaviti se ponašati kao i ranije, ne shvaćajući da ulazak u to društvo podrazumijeva određene civilizacijske i demokratske standarde.

Potez njemačke kancelarke dokaz je koliko je pogrešna bila politička procjene i zaključci Vlade Zorana Milanovića pa i predsjednika države, te koliko su 'nedozreli' za političke standarde Europske unije. Čitamo li između redaka, naši vladajući ovime su etiketirani kao 'treća liga', koja je još jednom nogom u Jugoslaviji i nikako se ne mogu otkačiti. Kao da i sami znaju da im u prvoj ligi nije mjesto!

Na veliku žalost Hrvata, to nije poruka samo vladajućoj strukturi nego i cijelom društvu zahvaljujući politici koju smo sami izabrali u prosincu 2011. godine.


Ta politika danas proziva HDZ jer ne ulaže amandmane na sporni Zakon, a premijer koji se prije nekoliko dana žalio da njegova stranka čisti smeće za HDZ-om, danas traži da HDZ čisti za njim.

Jer, zašto bi amandmane ulagao HDZ kad je to mogao napravit sam Milanović i na taj način povući takav prijedlog Zakona koji nas je doveo u središte diplomatskog skandala?!

Što se tiče pravnih sankcija za Hrvatsku, ukoliko Sabor u petak izglasa sporni Zakon o suradnji u kaznenim stvarima sa članicama EU prema kojemu se uhidbeni nalog neće primjenjivati za djela počinjena prije 7. kolovoza 2002. godine, bar nakratko smo spašeni. Implementacija Lisabonskog ugovora bit će dovršena krajem 2014. godine i tek tada će Europska komisija moći kazniti Hrvatsku i naredit promjenu odredbi u smislu vremenskog ograničenja za kaznena djela.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/9 ... varao.html