Kukuriku...

[EdgarFranjul]

http://www.politikaplus.com/novost/1035 ... sto-radite

Komentari , objavljeno u 12:05h, 19.05.2014.g inShare.

Otvoreno pismo predsjedniku Vlade RH: Poplava je odnijela i zadnju nadu da vi znate što radite

Je li netko u Vladi mislio da je rijeka Bosna ponornica i da vodeni val iz BiH neće stići u RH?


U Posavini, istočno od Slavonskog Broda, svako selo ima neku svoju ekipu za obranu od poplave. Svaki dio obrambenih bedema ima svog ministra koji se došao uslikati za televiziju. Nitko od njih nema nekog tko bi koordinirao njihov rad rad i pretvorio ga u veliku zajedničku akciju. A opasnost je velika i zajednička je svima.

Gospodine Milanoviću, rukovođenje akcijom pomaganja i spašavanja ljudi i njihove imovine za vrijeme ove katastrofalne poplave potpuno je nalik načinu na koji radi Vlada kojoj ste na čelu. Svatko radi što hoće. Nema ni najmanje kontrole između ministarstava i raznih službi za djelovanje u kriznim situacijama. Oni koji bi trebali sjediti negdje u nekoj prostoriji i međusobno koordinirati rad, planirati i izdavati naredbe na terenu, ti ljudi se naslikavaju po nasipima i šire paniku. Pitate se kako. Pa čim progovore vidi se da ne znaju što im je činiti.

Nikad još nisam vidio gospodine Milanoviću da rat dobiva vojska čiji je zapovjednik Glavnog stožera na prvoj crti bojišta. Da ima takvih priča i legendi, ali glavnom generalu je mjestu nagdje odakle će upravljati svojim jedinicama, analizirati situaciju i izdavati im naredbe. Nije mu mjesto na nasipu ispred TV kamera. Međutim, valja postaviti pitanje, s kim će koordinirati. Ma u stvari, želim vas pitati predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, gdje je to nekakvo zapovjedno ili koordinacijsko mjesto s kojega se upravlja ovom kriznom situacijom. Kao novinara, zanima me i tko je zadužen za medije. Čak smo mi novinari i u ratu znali gdje i kome se obratiti ako smo htjeli otići na neko ratno područje. Pa nije vrag da niste organizirali nekoga ili neku službu koja bi medijima davala informacije o stanju na terenu i omogućaval im siguran odlazak na područja gdje žele snimati i podići senzibilitet javnosti za pomoć stanovništvu koja je više nego potrebna. To je nešto što piše u početnici za djelovanje u kriznim situacijama.

Kad se dogodi ovako velika poplava ono što odmah morate znati jest kojom količinom novca raspolažete za trenutno djelovanje. Ne znam jeste li čuli, ljudima treba kupiti pitku vodu, djeci pelene, ženama neke higijenske potprepštine. I pazite, to svakako nije onaj iznos kojeg ćete morati potrošiti zato što građani moraju svoju Vladu tužiti sudu u Strasbourgu zbog njezinog nezakonitog ponašanja. Ne mislite li gospodine Milanoviću da ste u zaista neprimjerno vrijeme i na neprimjernom mjestu potegli taj argument o nedostatku novca. Ta vaša cinična poruka izrečena na ugroženom području o tome kako ne znate koliko imate novca na raspolaganju jer morate isplaćivati odštete građanima koji su dobili sporove u Strasbourgu pokazala je da vi ne poštujete pravni sustav, ali i da ste potpuno neosjetljivi na tuđe nevolje. Ta vaša izjava na savskom nasipu nije bila samo neprimjerena. Ona je sramotna.

Dakle, očito je da ne znate s koliko novca raspolažete. A pitam se znadete li koliko građevinske mehanizacije možete podići i angažirati. Koliko okolnih firmi vam je na raspolaganju i koliko imate novca za platiti njihov angažman na pojačavanju i sanaciji nasipa. Čini mi se da ni to ne znate.

No, dobro, znate li barem gospodine Milanoviću koje sve službe u Republici Hrvatskoj imaju čamce, koji je njihov ukupni broj i u kojem roku su ti čamci mogli biti prebačeni u Posavinu. Ne znate. Dobro, nije to najveći problem. Veći problem je to što vi ne znate zašto ne znate. Da biste imali taj podatak, vi ste morali od prve sekunde dojave o poplavama u BiH formirati neku vrstu kriznog stožera u kojem ćete okupiti zapovjednike vojske, policije, vatrogasaca, HGSS-a, predstavnike ministarstva zdravstva, uprave za vetarinarstvo, Hrvatskih voda, Državnog centra za obavještavanje (služba 112), te ministarstava zaštite okoliša i graditeljstva. Ne bi bilo loše da su tu bili i predstavnici lovaca i ribiča, jer oni imaju brojnu opremu koja može koristiti, a poznaju te krajeve bolje nego itko.

Vjerojatno vam nije jasno zašto tu trebaju sjediti i predstavnici ministarstva zdravstva i veterinarskih službi. Vidjet ćete kad se poplave povuku. Vjerujte mi da bi malo mudriji premijer već sad danonoćno sastančio s njima. Malo sam se naputovao po svijetu i zadesio se na mjestima na kojima su bile poplave poput ove. Znam o čemu govorim. Trebat će vam jako puno policije i velika kontrola da spriječite ljude u namjeri ispiranja blata koje će ostati kad se voda povuče. Teško je ljudima objasniti da treba blato pustiti da se osuši i onda ga kamionima odvoziti. Jeste li već pripremili dovoljan broj kamiona i bagera za taj posao. Znate, ako ljudi budu ispirali to žitko blato u kanalizaciju, morat ćete raditi potpuno nove kanalizacijske sustave u svim tim mjestima. Cijevi će biti doslovno zabetonirane.

Ma znam da od vas tražim nemoguće. Ja bih htio da ste vi formirali neku koordinaciju između raznih službi i ministarstava, a to kod vas u svojim rukama drže razne stranke čiji ministri niti na sjednicama Vlade ne komuniciraju baš najuspješnije. Puno bolje im idu javni obračuni preko medija.

E kako da sad oni kvalitetno rade u ovakvoj kriznoj situaciji. Zaista teško.

Nego usput, gospodine Milanoviću, je li vam palo na pamet da je netko u Hrvatskim vodama MORAO postaviti sam sebi pitanje kud će završiti tolika voda iz sliva rijeke Bosne u BiH. Ta rijeka nije ponornica. Nije mogla zemlja progutati svu tu silu vode. Bosna utječe u Savu čije korito ima ograničen kapacitet. Netko je zaboravio zaraditi svoju plaću. Je li vam palo na pamet da bi smjena direktora Hrvatskih voda bilo najmanje što ste trebali napraviti kako biste javno dali do znanja da nitko nema pravo igrati se sudbinom naroda u ovakvim kriznim situacijama? Ah da, nije to lako napraviti. Kojoj stranci u koaliciji pripada to leno Hrvatskih voda? Čiji je on kadar? Kako to iskoordinirati i ispregovarati. Pa za to treba vremena. Bolje onda ništa ne raditi. A vi u stvari baš to najbolje radite. Vi najbolje ništa ne radite. Pokazali ste to i ovom prilikom.

Ova poplava je nekim ljudima odnijela sve što su imali. Odnijela je i ljudske živote. Odnijela je i zadnju nadu da ste vi sposobni za bilo kakav konkretan posao.

I za kraj gospodine Milanoviću, imate li informacije o tome što se događa u Austriji? To bi vam za nekoliko dana moglo stići Murom i Dravom. Možda i Dunavom. Koliko znam, niste vjernik i ne molite se Bogu za pomoć. Mi ostali barem to možemo dok nas vi vodite. Vama očito više nitko ne može pomoći.

[EdgarFranjul]

Željko Primorac: 'Stanovišta' predsjednika Republike Hrvatske!
.
Srijeda, 21 Svibanj 2014 08:36 .


Predsjednik Republike trebao bi, barem u normalnim državama, biti uzor naciji u svim pitanjima. Moralni kamen temeljac u svakoj razvijenoj demokraciji predstavlja institucija predsjednika Republike. U pojedinim zemljama utjelovljenje nacije predstavlja kraljevska obitelj, ali u Hrvatskoj bi to trebao biti predsjednik Republike. Kažem trebao, jer on nikada, ama baš nikada u svojim javnim obraćanjima nije spomenuo Hrvatski narod, već samo građane Republike Hrvatske.

Jasno je kako je osoba predsjednika pod budnim povećalom medija i javnosti. Prati se svaki njegov pokret, traži komentar o svakoj važnijoj temi u zemlji, ukratko, stav predsjednika države je iznimno važan u političkom i javnom životu zemlje. Pritom bi predsjednik trebao biti utjelovljenje svih vrijednosti države i naroda. Jedno od obilježja Hrvata kao naroda je i prepoznatljivi i jedinstveni hrvatski jezik. Od predsjednika Republike očekuju se javni nastupi na čistom književnom hrvatskom jeziku.


Zato zapanjuje kada predsjednik Republike, na pitanje novinara o odgovornima za popuštanje nasipa u Slavoniji, kaže kako- treba pričekati službeno stanovište policije!

Stajalište ili stav svakako mogu biti dio hrvatskog jezičnog izričaja i vokabulara predsjednika Republike, ali stanoviše, teško. Zato, ne čude sve učestalija pitanja Hrvata koga utjelovljuje i predstavlja Ivo Josipović na funkciji predsjednika Republike Hrvatske. Regiju, region, srpsko-hrvatski konglomerat ili hrvatski narod?

Možda se predsjednik prilikom javnih nastupa konzultira sa ministrom obrazovanja Željkom Jovanovićem. Ako je tako, trebali bi čak imati i razumijevanja za njegov "regionalni" izričaj, jer Jovanović i danas, 2014. godine, u samostalnoj Republici Hrvatskoj, govori o štamparskim greškama. Sada mi je potpuno jasno zašto im je svima smetalo Vijeće za normu hrvatskog standardnog jezika- nikome od njih hrvatski nije materinji jezik.


Željko Primorac

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=388

[EdgarFranjul]

Linić i Milanović – sukob koji mi plaćamo

U ovom se trenutku za vlast u SDP-u, a onda i državi koju SDP vodi, bore dvije glavne grupe. U jednoj su oni koji procjenjuju da će njihove interese bolje štititi Zoran Milanović, a u drugoj oni koji to isto očekuju od Slavka Linića. Neki članovi obje skupine su poznati – uz Slavka Linića su Komadina, Obersnel, a uz Milanovića - Jovanović, Maras, Jakovina.

Ostali još pretrčavaju s jedne strane na drugu, ovisno o curenju informacija o istragama Državnog odvjetništva, „cinkarenju“ pritvorenih ili smijenjenih – županice Merzel ili šefice Porezne uprave u Osijeku koja je, na primjer, optužila Biljanu Borzan, SDP-ovu europarlamentarku da je od nje tražila odgodu naplate poreza osječkom OLT-u. Pretrčavanja i pozicioniranja ovise i o izjašnjavanju pritvorenika u Njemačkoj – dok Perković i Mustač navodno pričaju o onome o čemu ih, njemački istražitelji niti ne pitaju, napetost sinova koji su danas u vlasti, jer su im očevi bili dio totalitarnog, komunističkog sustava – od Pantovčaka do Banskih dvora – raste.

Mediji prenose Linićeve i Milanovićeve izjave koje podsjećaju na igru detekcije u nekadašnjoj Kviskoteci. U toj bi igri tri osobe tvrdile da su određena osoba, recimo Ivan Marić, a onda bi natjecatelji postavljajući pitanja trebali odgonetnuti tko je od te tri osobe uistinu Ivan Marić. Tako nam Linić poručuje: „Ja sam marljiv, pošten i činim dobro za Hrvatsku“, pa onda Milanović: „Ne, ne – Ja sam marljiv, pošten i činim dobro za Hrvatsku“. A onda uvode i novitete, koji bi i igru detekcije sigurno učinili zanimljivijom – napadaju jedan drugoga tvrdeći kako je onaj drugi lažnjak. Tako nam je Linić danas objasnio da Milanovićeva obitelj potkrada državu, a Milanović je neki dan objasnio da Linić šteti državi otpisujući porezne dugove podobnim firmama – Jutarnjem listu više od 600 milijuna kuna i tvrtkama svojih prijatelja i podupiratelja. A predsjednik Josipović sve to gleda i monotonim glasom, baš kao da ga se to uopće ne tiče, objašnjava kako mu ustavne ovlasti ne omogućuju da zaštiti interese hrvatskog naroda. Pa šuti i u situaciji kad drugi najjači čovjek u vladi do prije nekoliko tjedana, Linić, optuži premijera da tajne službe, koje kontrolira i vodi s predsjednikom, koristi za privatne, a ne državne interese.

Kad podvučemo crtu – u gabuli smo. Po svemu sudeći Hrvatsku, zemlju koju volimo i želimo doprinositi da se razvija i napreduje – u gospodarstvu, kulturi, demokraciji – vodi organizirana skupina koja niti voli Hrvatsku, niti zna, niti može doprinositi njezinom razvoju i napretku. Ova organizirana skupina - SDP, HNS & partneri – odlično plaćena zadnjim novcem koji imamo, umjesto da danonoćno radi na poticanju gospodarstva, osiguravanju međunarodnih, nepovratnih sredstva za poplavljene, ulaganju u obrazovanje, poticanju znanstvenika, zapošljavanju 400 000 nezaposlenih koji bi htjeli i mogli svojim radom doprinositi oporavku Hrvatske – već se dvije i pol godine jedino tuče oko plijena – plaća, postotaka od prodaja državnih firmi po nižoj cijeni, povlastica, ugovaranja privatnih poslova s državom. A plijena je sve manje.

I, zato, ne zanima me što je Linić danas rekao o Milanoviću niti što će Milanović sutra reći o Liniću. Zanima me kad će institucije hrvatske države istražiti je li Linić ukrao razliku između 78 milijuna dolara i milijardu dolara za Inina naftna polja u Sibiru i ako se pokaže da jest, kad će naplatiti ukradeno od njegove imovine i s njegovih privatnih, talijanskih računa. Zanima me kad će institucije države istražiti je li Croatia osiguranje ove godine prodano za cijenu koja je nekoliko milijardi kuna niža od tržišne i, ako je to istina, hoće li poništiti prodaju i ministru Liniću, Vrdoljaku i premijeru zaplijeniti i prodati svu imovinu i vratiti novac nama, građanima od kojih je ukraden. Zanima me kad će institucije hrvatske države istražiti Milanovićevu, Josipovićevu, Vrdoljakovu, Pusićkinu, Obersnelovu, Šegonovu imovinu i onda, ako ustanove da je nisu mogli steći radom, već prisvajanjem, provizijama, mitom, pogodovanjem – vratiti taj novac nama, građanima, od kojih su to sve i ukrali?

Organizirana skupina - SDP, HNS & partneri – svi oni koje se bore oko plijena ili pozicije i hrvatsku državu koriste za privatna bogaćenja, a državne, obavještajne službe za međusobno špijuniranje - nemaju više niti demokratsku niti pravnu utemeljenost za ostanak na vlasti. Prijevremeni izbori nisu više sredstvo za brže pokretanje oporavka Hrvatske. Prijevremeni izbori, odmah, sada, su mjera reanimacije.

Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/u-prijevodu/linic-proti ... i-placamo/

[EdgarFranjul]

Upravni sud pokušava zaustaviti Ostojića da od policije do kraja napravi miliciju

Autor Ivanka Toma,Josip Bohutinski
Četvrtak, 05 Lipanj 2014 14:00


PROPALA ČISTKA

Upravni sud: Smjena 
2439 
šefova 
policije nelegalna

Presuda Upravnog suda ruši interne natječaje ministra Ranka Ostojića

Upravni sud ovih je dana donio prve presude u korist smijenjenih šefova policije 2012. i 2013. godine kada je s rukovodećih mjesta u policijskom sustavu pometeno čak 2439 policajaca.

Tražit će milijune?

Nepravomoćnom presudom Upravnog suda tako je potvrđeno rješenje Odbora za državnu službu kojem su se smijenjeni policijski rukovoditelji žalili, a koji je utvrdio da novi rukovoditelji nisu mogli biti imenovani jer nisu bili razriješeni stari. Tako je Odbor poništio, primjerice, rješenje o imenovanju Davida Švende načelnikom policijske postaje Umag jer je na tom mjestu već bio zaposlen Tomislav Rajković.

Presudom Upravnog suda kojem je potvrđena odluka Odbora tako se otvaraju vrata za vraćanje na stara radna mjesta svih smijenjenih rukovodećih kadrova u policiji. A njihovoj smjeni prethodilo je raspisivanje internih natječaja za popunjavanje rukovodećih radnih mjesta tijekom 2012. i početkom 2013. godine, o čemu je Večernji list iscrpno pisao i upozoravao na nezakonitosti tih natječaja.

Tim internim natječajima imenovani su načelnici policijskih uprava i njihovi zamjenici, voditelji službi, kao i rukovoditelji na nižim pozicijama poput vođa grupa i sektora po policijskim upravama. Birali su se čak i novi šefovi smjena u policijskim postajama i njihovi pomoćnici.

Iako se struka slagala s čišćenjem HDZ-ovih kadrova u policijskom vrhu, ministru unutarnjih poslova Ranku Ostojiću zamjerali su da svoje podobne kadrove postavlja i na niža rukovodeća mjesta. Sve to je dovelo do destabilizacije sustava jer su se slobodnima proglasila radna mjesta koja su već godinama popunjena i za koja ljudi koji ih obavljaju imaju valjano rješenje

A jedni od rijetkih koji su se usudili upozoriti javno ministra Ostojića da su njegovi interni natječaji nezakoniti bili su čelnici Općeg sindikata MUP-a, čiji predsjednik Siniša Mihelić objašnjava da MUP nije postupio sukladno rješenju Odbora u slučaju Rajković jer su Švendu nakon odluke Odbora retroaktivno ponovno imenovali načelnikom PP Umag. Na rješenje Odbora MUP je mogao podnijeti samo tužbu Upravnom sudu, što mu se, pokazalo se ovih dana, obilo o glavu.

Mihelić procjenjuje da se barem 10 posto od ukupno 2439 smijenjenih rukovoditelja žalilo Odboru pa će se i na njih moći primijeniti odluka Upravnog suda. Oni su smijenjeni prije dvije godine i postavljani na niža radna mjesta pa su primali barem 1000 kuna neto manju mjesečnu plaću. Ukupno bi samo za tu razliku plaće sad mogli dobiti gotovo šest milijuna kuna, procjene su Općeg sindikata. A tu još treba dodati i sudske troškove, kamate...

Pritisci i strah

– Otpočetka smo upozoravali da je najprije trebalo razriješiti stare kadrove, a tek onda raspisati interne natječaje jer ne može se to raditi za radna mjesta koja su popunjena. No nisu nas slušali, očito im se žurilo u kadroviranju – kaže Mihelić dodajući da se velika većina smijenjenih nije žalila zbog pritisaka i straha. Presuda Upravnog suda otvara i još jedan problem, a to je gdje će se vratiti oni koji su internim natječajima postavljani na rukovodeća mjesta jer je na njihova stara mjes ta također imenovan netko drugi.

U MUP-u su pak na naš upit o odluci Upravnog suda samo odgovorili da će postupiti u skladu sa sudskim odlukama.

Prije godinu i pol su pak raspisivanje internih natječaja pravdali novim Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva, a kojim su sva radna mjesta proglašena slobodnima i da se popunjavaju sukladno Zakonu o policiji. Upravni sud očito se ne slaže s time.

Ivanka Toma,Josip Bohutinski/VL

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=11

[EdgarFranjul]

MUP: 'Kakve ilegalne smjene i čistke? Postupak je bio transparentan'

Autor: T. PšenkoDatum: četvrtak, 05. lipnja 2014. u 17:25


Da bi novi rukovodeći policijski kadar bio odabran u skladu s EU standardima bilo je potrebno objaviti interne oglase i provesti Zakonom propisani postupak, što je shvatio čak i Tomislav Karamarko, tadašnji ministar unutarnjih poslova, koji je i sam, i to netom nakon već objavljenih novih izbora, objavio interne oglase koje, s obzirom na izgubljenu vlast, nije stigao provesti.S obzirom na medijske navode da je ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić "nelegalno smijenio 2439 šefova u policiji", Ministarstvo unutarnjih poslova oglasilo se priopćenjem u kojemu ističu:


"Zakon o policiji („Narodne novine", br. 34/11. i 130/12.) koji je 2011. godine donesen u okviru projekta EU Twinning Phare – „Jačanje sustava upravljanja ljudskim potencijalima, sustava obrazovanja i obuke MUP-a, propisuje potpuno novi način odabira rukovodećeg policijskog kadra - kroz transparentno proveden postupak u skladu sa standardima EU, a u cilju potpune depolitizacije policijskog sustava.

Bez provedbe postupka odabira rukovoditelja putem internog oglasa, kroz ravnopravno nadmetanje i od strane neovisnog Povjerenstva, u kojem su kao članovi ravnopravno sudjelovali i predstavnici sindikata, unatoč novom Zakonu i njegovim proklamiranim ciljevima, policijom bi danas rukovodili kadrovi mimo Zakona, raspoređeni na najviše pozicije bez ikakvih kriterija, isključivo političkim dekretom.

Stoga je u propisanom postupku Ministarstvo unutarnjih poslova, putem internih oglasa i na potpuno transparentan način, i to tijekom monitoringa EK koji je, kako je poznato, rezultirao pozitivnim izvješćem, provelo implementaciju Zakona o policiji tijekom kojeg su izdana rješenja za 2278 rukovodećih policijskih službenika na koja je žalbu izjavila 141 osoba, odnosno njih 6,2 %.


Pritom posebno ističemo da nema govora ni o kakvoj smjeni jer su sve osobe ravnopravno sudjelovale u postupku, a to im je omogućeno pravilnom primjenom odredbi Zakona o policiji koje propisuju da se za sva rukovodeća radna mjesta moraju provesti interni oglasi. U suprotnom, da se interni oglas proveo za samo neka rukovodeća radna mjesta, kako je prema tvrdnji pojedinih izvora trebalo provesti postupak, došlo bi do izravne povrede općeg načela jednakosti, u kojem slučaju bi nezadovoljstvo policijskih službenika bilo nemjerljivo, dok o pozitivnom izvješću EK ne bi moglo biti ni govora."

MUP ističe i da je 90 % policijskih službenika zatečenih na rukovodećim radnim mjestima kroz propisani postupak odabrano rukovoditeljima jer su pokazali svoju neovisnost i stručnost. Nije im stoga jasno o kakvim se ilegalnim smjenama i čistkama radi pa dodaju:

"Inače, u mandatu ove Vlade, Ministarstvo unutarnjih poslova je slijedom novih propisa izdalo ukupno 26431 rješenja kojima se uredio status svih državnih službenika i namještenika, tako i policijskih službenika, rukovodećih i nerukovodećih, dok je žalbu izjavilo samo 235 osoba. Dakle, načinom rješavanja svoga statusa u sustavu Ministarstva unutarnjih poslova nezadovoljno je ukupno 0,9 % osoba koje su radi zaštite svojih prava uložile žalbu.


Prozrevši namjeru bivše Vlade, koja se najjasnije očitovala kroz, netom prije izbora, proveden postupak nezakonitog prevođenja podobnih kadrova u nova policijska zvanja, pripremajući ih na taj način za najviše rukovodeće položaje, nova je Vlada pokušala novim Zakonom o policiji, u cijelosti prateći projekt EU, otkloniti posljedice nastale takvim postupkom, kao i očite nedostatke važećeg Zakona o policiji. Ove nedostatke važećeg Zakona priznala su kasnije tijekom svojih posjeta Republici Hrvatskoj i stručnjaci Europske komisije, a ovi se nedostaci, među inim, očituju i u nejasnim i nedorečenim odredbama kojima je trebalo implementirati inače potpuno jasan cilj Zakona – postavljanje policijskih rukovoditelja na novi način – nakon provedbe internih oglasa u transparentnom postupku usklađenom sa standardima EU.

Da bi novi rukovodeći policijski kadar bio odabran u skladu s EU standardima bilo je potrebno objaviti interne oglase i provesti Zakonom propisani postupak, što je shvatio čak i Tomislav Karamarko, tadašnji ministar unutarnjih poslova, koji je i sam, i to netom nakon već objavljenih novih izbora, objavio interne oglase koje, s obzirom na izgubljenu vlast, nije stigao provesti.

Ovaj postupak - objava internih oglasa te odabir policijskih kadrova u skladu sa Zakonom o policiji - sada se, nakon što je proveden, javno proglašava nezakonitim, kako zbog nerazumijevanja provedenog procesa, tako i zbog samog Zakona o policiji koji poradi nedorečenosti pojedinih odredbi otvara prostor takvom shvaćanju.

Dakle, provedba postupka objave internih oglasa te odabira rukovodećeg kadra kroz rad neovisnog tijela bila je obaveza Ministarstva unutarnjih poslova, neovisno o egzistiranju nejasnih odredbi koje sada koriste oni subjekti kojima nije u interesu da policijom rukovode stručnjaci.

Upravo donošenje ovakve sudske presude ukazuje na činjenicu da je namjera ove Vlade za donošenje novog Zakona o policiji bila ispravna, čak i nužna, jer upravo primjena pojedinih nedorečenih odredbi važećeg Zakona u praksi otvara put različitim pravnim stajalištima i tumačenjima.
Međutim, u trenutku pristupanja EU, Republika Hrvatska prihvatila je najbolje prakse EU, pa tako i nužnost da se u primjeni bilo koje zakonske odredbe mora sagledavati smisao i cilj zakona u cjelini, a ne smije se određenu zakonsku normu tumačiti izdvojeno te toliko usko i dosljedno da se pojedina situacija dovede do apsurda.
Dakako, Ministarstvo unutarnjih poslova u obvezi je postupiti u skladu sa sudskim odlukama."


Autor: T. Pšenko
Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL
Datum: četvrtak, 05. lipnja 2014. u 17:25


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... entan.html

[EdgarFranjul]

"Potpuna depolitizacija" policijskog sustava u RH provedena je na način da je člankom 38. Zakona o policiji, policijskim službenicima zabranjeno članstvo u političkim strankama, političko djelovanje u MUP-u kao i kandidiranje na državnim i lokalnim izborima.

Ustav RH u čl. 14. navodi da su "pred zakonom svi jednaki." Policajci očito nisu.

Interni oglas, ravnopravno nadmetanje pred neovisnim "povjerenstvom", u MUP-ovom priopćenju se prikazuje kao "transparentno", "demokratski" i sličnim demagoško -propagandnim floskulama.

Niti su ta "povjerenstva" bila neovisna, niti je postupak bio transparentan.

U povjerenstvima su sjedili članovi iz iste Policijske uprave, koji su se također kandidirali na istim natječajima, tj. oglasima. Ako se htjelo doista nezavisno povjerenstvo, onda su članovi trebali biti iz drugih policijskih uprava, dakle, osobe koje ne poznaju nikoga tko se javio na natječaj i na koje se ne bi moglo utjecati.

Sam interni oglas sastojao se od testiranja u vidu testa od 20, 25, 30 pitanja na koja je trebalo odgovoriti zaokruživanjem predloženih odgovora ili napisati odgovor.
Ovdje ništa nije bilo sporno.

Problem je bio u drugom djelu natječaja, intervjuu kandidata pred povjerenstvom.

Taj dio NIJE bio transparentan, niti su bili poznati kriteriji po kojima su intervju provodili.

Vjerojatno je to bio "umjetnički dojam", jer, puno kandidata koji su izvrsno napisali test, u usmenom djelu jedva da je dobilo prolaznu ocjenu.

Nejasno je kako netko tko izvrsno riješi test može biti toliko nemotiviran da na razgovoru jedva prođe, dok netko tko je jedva riješio test može biti toliko "motiviran" da na usmenom djelu dobije najviše ocjene i ukupnim brojem bodova pretekne one koji su na testu pokazali izvrsno, stručno znanje?

Najvažnije (i najstrašnije) u cjelom tom postupku bilo je to što na natječaju nisu bili izabrani čak ni oni kandidati koji su imali najveći broj bodova, što bi bilo logično, nego osobe koje su na listi bile na 5., 8. ili posljednjem mjestu. To je obrazloženo tako da " rukovoditelj može odabrati koga želi s liste"!!!?

Pa čemu je onda služilo testiranje???

Kako bi bili izabrani najbolji ili najpodobniji???

Ako je suditi po rezultatima testiranja, NISU izabrani najbolji. Očito je da su testiranja namještena a to se najbolje vidjelo u slučajevima kada, unatoč potpori "neovisnog" povjerenstva, jednostavno podobni kandidati nisu mogli proći jer su bili toliko loši, pa su onda takvi natječaji, bez ikakvog obrazloženja - PONIŠTENI.

Kada se govori o "političkom dekretu" kojim su postavljani rukovoditelji, treba se podsjetiti "transparentnog i demokratskog" načina na koji je sadašnji ministar 2001. godine počeo raditi u policiji: bez ijednog radnog dana u policiji, bez najnižeg policijskog zvanja, s referencama da govori norveški i igra vaterpolo (članstvo u SDP-u neću spominjati) postao je NAČELNIK Policijske uprave u Splitu!

Nakon nekih 6 mjeseci, sada već jako iskusan (iako se takvo iskustvo stječe u nekih dvadesetak godina rada u policiji), isti postaje glavni ravnatelj policije!

Naravno, dok je mandat završio, isti je položio za najviše policijsko zvanje, iako je za tako nešto običnim policajcima potrebno puno godina rada u policiji.

U priopćenju MUP-a, Odbor za državnu službu, koji je rješavao žalbe kao i Upravni sud koji je u predmetu presudio, proglašeni su needuciranima, nesposobnima shvatiti "genijalnost" provedenih a NEZAKONITIH postupaka MUP-a.

Izjavu na kraju teksta, koja podsjeća na Titovu izjavu o tome da se ne treba držati zakona kao pijan plota, neću ni komentirati.

Pri tome, MUP zaboravlja da smisao zakona nije njegovo zaobilaženje niti kršenje, već njegovo poštivanje.

Negdje sam pročitao da je "ova vlast 2011. godine zatekla devastirani MUP".

Točno je. MUP, tj. hrvatska policija strašno je devastirana. To se dogodilo 2000. godine, kada je Račanova vlada, odmah po dolasku na vlast:
raskinula kolektivni ugovor za državne službenike kojim su policajci dobili veća prava;
ukinula plaćeni topli obrok za policajce;
smanjila beneficirani radni staž;
ukinula platne razrede i uvela koeficijente;
zatvorila srednju policijsku školu;
otpustila 3500 policajaca koji su se dokazali u Domovinskom ratu.

U zadnje dvije godine, ova vlast smanjila je policajcima plaće, ukinula benificirani rad i ukinula koeficijente kojima su dugogodišnji radnici nagrađeni za minuli rad.

Treba li ovome dodati još nešto?

[EdgarFranjul]

MINISTROV PORAZ

23:04, 06.06.2014.



Opći sindikat policije: Ostojićevu čistku MUP će platiti 6 milijuna kuna


U Općem sindikatu MUP-a (OSMUP) procjenjuju da će Ministarstvo unutarnjih poslova i dalje odbijati vratiti 2439 smijenjenih policijskih rukovoditelja na njihove dužnosti, iako je pripadajućim presudama Upravnog suda tako naloženo.

Predsjednik OSMUP-a Siniša Mihelić podsjeća da je MUP-ov Odbor za državnu službu poništio neke od natječaja pomoću kojih je na već zauzeta mjesta imenovano novih 2439 rukovoditelja, pa se MUP, umjesto da je proveo odluku Odbora, na to žalio Upravnom sudu i izgubio.

“Sada će vodstvo MUP-a pokušati iscrpiti preostale pravne lijekove, što povećava troškove neminovnog obeštećenja smijenjenih policijskih rukovoditelja. Pretpostavljamo da će odugovlačiti i s ispunjavanjem pravomoćnih presuda, jer se njima stvari jednostavno vraćaju na stanje od prije dvije godine. To za sobom povlači brojna kadrovska preslagivanja. Stoga, vjerujem da će sadašnji vrh ministarstva učiniti sve da taj problem prebaci na one koji će doći nakon njih”, smatra Mihelić.

U Općem sindikatu MUP-a procjenjuju da će odštete za sve smijenjene šefove u policiji, kada bi se svi oni pojavili s odštetnim zahtjevima, mogle kretati između 5 i 6 milijuna kuna, piše Slobodna Dalmacija.

Upravni sud ne može naložiti isplatu razlike između plaće koju je smijenjeni policijski dužnosnik primao nakon smjene i one koju bi dobivao da je ostao na položaju. Tu odštetu smijenjeni policajci morat će utjerivati u građanskim parnicama na općinskim sudovima, osim ako se izvansudski ne nagode s MUP-om.

“Troškovi za proračun MUP-a bili bi puno manji da se provela odluka Odbora za državnu službu”, napominje Mihelić.

MUP-ov Odbor za državnu službu i Upravni sud dali su za pravo smijenjenim policijskim dužnosnicama jer su za njihova mjesta raspisani interni natječaji, a da nije provedeno njihovo razrješenje. Kada je Ranko Ostojić, ministar unutarnjih poslova, poduzeo čistku 2439 policijskih šefova, to se tumačilo kao Ostojićev obračun s kadrovima Tomislava Karamarka, posljednjeg ministra unutarnjih poslova u vladama Sanader-Kosoričina HDZ-a.

Taj Ostojićev pohod tada je u javnosti dobio uglavnom pozitivne reakcije zbog lošeg imidža prethodne vlasti, ali već tada mogle su se čuti primjedbe da se SDP-ov ministar policije malo zaigrao. Sindikati su već tada upozorili na kršenje procedure pri raspisivanju natječaja za mjesta koja su već bila zauzeta, a iz oporbenog HDZ-a smjene u MUP-u ocijenjene su i kao kršenje pravila Europske unije o depolitizaciji policije.

Izvor: slobodnadalmacija.hr/narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/opci-sindikat- ... juna-kuna/

[EdgarFranjul]

KOGA ONA PREDSTAVLJA?

Saturday, 14 June 2014 18:21


Vjekoslav Krsnik: Što Vesna Pusić nije u Londonu rekla o silovanim Hrvaticama?

Hrvatska ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić sudjelovala je u Londonu na plenarnom zasjedanju Globalnog summita o sprječavanju seksualnog nasilja u sukobima, te je ujedno predsjedala i ministarskim radnim sastankom na temu “Skrivene žrtve seksualnog nasilja“.

Prenosimo u cijelosti komentar Vjekoslava Krsnika (MrežaTV):

Na svjetskoj konferenciji o žrtvama silovanja u ratu koja je održana ovog tjedna u Londonu ministrica Vesna Pusić nije uopće spomenula da su hrvatske žene bile sustavno silovane u velikosrpskoj agresiji.

Nakon što su brojne hrvatske žene u velikosrpskoj agresiji bile sustavno silovane, a njihovi silovatelji prošli nekažnjeno, njih nastavlja simbolično silovati sadašnja vladajuća garnitura Kukuriku koalicije na čelu s mnistricom vanjskih poslova Vesnom Pusić i ministrom branitelja Predragom Matićem. Ne samo da se oni ignorantski ponašaju prema žrtvama silovanja kod kuće, nego to čak rade u inozemstvu. Upravo tako je na svjetskoj konferenciji o žrtvama silovanja koja je ovog tjedna održana u Londonu nastupila više u svojstvu gospođe ministarke nepostojećeg Zapadnog Balkana nego u svojstvu hrvatske ministrice vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić.

Dok se u usvojenom protokolu o ovom problemu humanitarnog prava govori o cilju da se zaustavi nekažnjavanje zlostavljača i to uspostavljanjem međunarodnih kriterija za sprovođenje istrage kako bi počinitelji bili efikasnije gonjeni, Vesna Pusić u svojem istupu uopće nije spomenula da su hrvatske žene bile sustavno silovane u Srpsko-hrvatskom ratu. Zato nije ni govorila o propustu hrvatskih pravosudnih organa da se osude silovatelji, nego je štoviše pokušala izjednačiti silovanja u ratu sa silovanjima u miru, što uopće nije bila tema ove konferencije. Po njezinim riječima nužno je posramiti te zločince nad ljudskim dostojanstvom, dakle njoj je važnije to od kažnjavanja. Ako se tko treba sramiti u cijeloj ovoj priči onda je to upravo Vesna Pusić koja sustavno pod dirigentskom palicom svojih inozemnih sponzora zagovara tezu da se u Hrvatskoj vodio građanski rat, a ne da je Hrvatska bila žrtva velikosrpske agresije u kojoj su počinjeni i zločini silovanja.


Zato i nije uključila u hrvatsko izaslanstvo na tom međunarodnom skupu predsjednicu udruge „Žene u Domovinskom ratu“ Mariju Slišković kao kompetentnu osobu da govori o problemu silovanih žena, nego je povela sa sobom u braniteljskoj populaciji već degradiranog ministra branitelja Predraga Matića. Kako on nastavlja simbolično silovati žrtve silovanja u ratu najbolje pokazuje prijedlog novog zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu. Skandalozno je i veleizdajnički u članku 4. tog prijedloga izjednačiti pripadnike vojnih ili paravojnih postrojbi citiramo „neprijateljske vojske“ s oružanim i redarstvenim snagama Republike Hrvatske. Po tom zakonu izbjegava se uopće spomenuti da je neprijateljska vojska bila srpska, ali se zato izravno govori o oružanim snagama Republike Hrvatske, po čemu proizlazi da su Hrvatice bile silovane od vlastite vojske.

U svakoj državi s urednom parlamentarnom demokracijom nakon ovakvih istupa dva visoka državna dužnosnika koji u jednom osjetljivom humanitarnom pitanju nastoje relativizirati patnje žrtava silovanja ustala bi cjelokupna javnost, ali u Hrvatskoj sa strogo kontroliranim medijima to nije slučaj. Zato bi barem HDZ kao vodeća oporbena stranke trebao kategorički osuditi ove postupke Vesne Pusić i Predraga Matića.

Izvor: Narod.hr/MrežaTV

http://hu-benedikt.hr/?p=19448

[EdgarFranjul]

Tko se od naše avangarde veleizdaje laća, od nje bi mogao i stradati

Objavljeno Nedjelja, 15 lipnja 2014 18:00



Autogol nervoznog Josipovića

Kako se približavaju predsjednički izbori, aktualni predsjednik Ivo Josipović postaje sve žičaniji i sve više pokazuje svoje pravo lice nasuprot onoga kojega svaki dan prezentiraju mediji. Naime, njemu skloni mediji, dakle najveći hrvatski mediji, stvorili su kroz godine od njega pravu sliku Velikog i voljenog Vođe: skromnog, pravednog, uglađenog, poštenog, objektivnog i kakvog sve ne. Po anketama u tim medijima Ivo Josipović daleko je najomiljeniji političar u Hrvatskoj, zbog čega bi dobivanje i drugog mandata praktički trebalo za njega biti pitanje formalnosti.

No, od trenutka kada je postalo izvjesno da će mu se na tim izborima suprotstaviti kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar Kitarović, stvari su se počele mijenjati. Primjerice, nije dugo trebalo čekati da Predsjednik izrazi svoje mišljenje o gđi. Kitarović, koje je bilo toliko uglađeno i dostojanstveno, da su ga i udruge poput, sjetimo se samo izbora 2009., njemu izrazito naklonjene udruge B.a.b.e., prozvale zbog neprimjerenosti i seksizma.

Strah od poraza

Zašto se Josipović toliko uplašio za svoj položaj? Razlog je jasan. U svezi gđe. Kitarović se, bar do sada, nisu spominjale nikakve afere, dok je Josipović upleten, koliko se zna, u afere Gradska groblja, Štedno-kreditna zadruga Zlatica, Komercijalna banka, ZAMP, …, koje su otkako je 2000. tada Račanov SDP preuzeo vlast, na sve načine zataškavane. No, ljudi za njih znaju, mnogi portali su o njima podrobno pisali i pišu, pa je jasno da Josipović ne može ići u kampanju, kao 2009., sa neokrnjenom slikom skromnog profesora prava (vlasnika, po vlastitom priznanju, pola tuceta stanova u Zagrebu) i s parolom PravDa.

Još manje može uspjeti sa svojom parolom „Zacrvenjet će se Hrvatska“, budući da bi se, uzevši u obzir stanje u koje je Hrvatska dovedena, crvenjeti od stida morala vlast u Hrvatskoj, uključujući i Josipovića. Ne može se hrvatskom narodu hvaliti ni svojim vanjskopolitičkim „uspjesima“, pogotovo ne onima u regiji. Sjetimo se samo kako je poljupcima popratio Tadićevo vrijeđanje Hrvatske u Vukovaru kad je ovaj „kao znak dobre volje“ donio dio ukradene arhive vukovarske bolnice, i to onaj iz vremena kad je Hrvatima Hrvatska još bila tek san. Ili, sjetimo se da je s izuzetkom predsjednika Srbije, Josipović jedini svjetski državnik koji je dao legitimitet Republici Srpskoj posjetivši njenog premijera u Banja Luci, i to dva puta.

Nije Sanader jedini veleizdajnik

Budući da je očito da ne može (makar je pokušao) ništa dobiti seksističkim napadima na protukandidatkinju, jedino mu je preostalo napasti stranku iz koje ona dolazi. Tako dolazimo i do naslova članka.

Josipović je optužio Ivu Sanadera i tada vladajući HDZ zbog veleizdaje u svezi prepuštanja upravljačkih prava nad INA-om mađarskom MOL-u, a dokazi objavljeni u današnjem Jutarnjem listu bjelodano dokazuju da su ta upravljačka prava predana još 2003., kad je na vlasti bio Račanov SDP, tj. Josipovićeva stranka.

Po svemu sudeći, Sanaderova uloga u poslu s INA-om je bila ta da je primio mito (kako je presudio Vrhovni sud) za nešto što je već bilo učinjeno, što je veliki grijeh, ali ne i krunski.

Krunski Sanaderov grijeh u svezi INA-e je taj što nije razotkrio veleizdaju Račanove vlade i SDP-a, nego je samo nastavio tamo gdje su oni stali. Zato, ako Predsjednik insistira na veleizdaji u slučaju INA-e mi smo zadnji koji bi imali nešto protiv. Ali bi veleizdaju proširili i na mnoge druge slučajeve u Hrvatskoj kada su nacionalni interesi bili svjesno izigrani. To za nas potpuno jednako vrijedi za osuđenoga Sanadera, kao i za one koji su se sličnim poslovima bavili prije, ali i poslije njega.


Josipović: U slučaju Ina - MOL riječ je o veleizdaji!

Na izravno pitanje da li je sporni ugovor protuzakonit i može li ga se rušiti predsjednik je odgovorio "apsolutno" dodajući da sve ono što je nastalo korupcijom ne može biti pravovaljano.

- Sad kad je presuda postala pravomoćna cijelu priču mogu okarakterizirati samo jednom riječju: veleizdaja. Toliko su važni nacionalni interesi zanemareni i prodani da to nije moglo proći bez sudske osude – rekao je danas u Rijeci predsjednik RH Ivo Josipović upitan da komentira kako će se presuda Ivi Sanaderu u pravnom smislu odraziti na odnose Ine i MOL-a.

Podsjetio je da za vrijeme cijelog postupka nije davao nikakve ocjene toga postupka poštujući integritet suda i da je bio i pomalo kritičan zbog medijske agresivnosti prema obitelji Ive Sanadera, no da sad može izreći svoje stajalište.

- Posljedice su ozbiljne, sasvim sigurno odnosi koji su ustanovljeni nezakonitim koruptivnim poslom ne mogu opstati. Podržavam odluku Vlade da kroz pregovore riješi to pitanje, da se saniraju posljedice jednog takvog nezakonitog posla i da Ina, koja treba strateškog partnera, uskladi svoje djelovanje s pravom, ali i sa moralom – rekao je Josipović

Na izravno pitanje da li je sporni ugovor protuzakonit i može li ga se rušiti predsjednik je odgovorio "apsolutno" dodajući da sve ono što je nastalo korupcijom ne može biti pravovaljano.

- Ponavljam, Ini treba partner, Hrvatskoj treba partner, ali ne na koruptivnim temeljima. Zato pozivam Vladu da nastavi s onim što je započela, smatram da su smjernice koja je Vlada prihvatila ispravne i dobre i očekujem da će se kroz pregovore zaštitit naš nacionalni interes – zaključio je predsjednik.

Tamara Opačak Klobučar
Večernji list



Ekskluzivno: Otkrivamo pravu istinu: 'Predali smo Inu Mađarima još 2003.'

Mađarska naftna kompanija MOL dobila je 2009. godine upravljačka prava nad Inom koja joj nisu pripadala na osnovu 10 milijuna mita koje su dogovorili predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernadi i nekadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader. Zaključak je to sudaca Vrhovnog suda koji su potvrdili osuđujuću presudu bivšem hrvatskom premijeru. Oni smatraju da nije bilo nikakve potrebe za sklapanjem Dodatka međudioničarskom ugovoru između hrvatske Vlade i MOL-a kojim je promijenjeno korporativno upravljanje Inom, a mađarska je strana dobila upravljačka prava koja joj prema udjelu u vlasništvu ne pripadaju. Korporativno upravljanje Inom kamen je spoticanja u pregovorima Vlade i MOL-a koji traju od studenog prošle godine, a dogovor se ne nazire. Hrvatski pregovarači način upravljanja žele promijeniti, a mađarskima to ne pada na pamet.

Plan o privatizaciji

Iako se u javnosti nameće zaključak da je MOL nesrazmjerni udio u upravljanu Inom dobio 2009. godine, kada je je potpisan Dodatak međudioničarskom ugovoru, to baš i ne odgovara činjenicama. Da bi se cijela stvar oko hrvatsko-mađarskog upravljanja Inom raspetljala, treba se vratiti u 2003. godinu, kada je realiziran plan o privatizaciji Ine i namjeri da se strateškom
partneru proda 25 posto plus jedna dionica nacionalne naftne kompanije. Međudioničarskim ugovorom utvrđeno je da strateški ulagač, dakle MOL, ima pravo predložiti dva člana Inine uprave - jednog za financije, a zadaća drugog člana trebala se naknadno utvrditi. Time se MOL-u još 2003. omogućilo da usprkos manjinskom udjelu operativno upravlja kompanijom. To je bio izričit zahtjev mađarske strane, koji su hrvatski pregovarači prihvatili. Dakle, već tada je omogućeno da se u Budimpešti kroji financijska i poslovna politika Ine.

Međudioničarski ugovor između hrvatske Vlade i MOL-a potpisan je u 17. srpnja 2003. godine. Mađarski MOL tada je je za četvrtinu vlasništva Ine plus jednu dionicu platio 505 milijuna dolara. Ugovor je javno objavljen i njegov sadržaj je odmah izazvao kontoverze koje do danas nisu razjašnjene. HDZ-ova parlamentarna većina taj je ugovor 2010. godine proglasila štetnim i lošim za Hrvatsku. No, on nikad nije bio predmet sudskih postupak. Stoga je on i dalje pravno valjan i nije suspektan.

Hitna prodaja

Vlada Ivice Račana, tada suočena s teškom gospodarskom situacijom, odlučila je 2002. rupu u državnom proračunu popuniti prodajom dijela državne naftne kompanije. “Ina nije bila razlog privatizacije, nego gospodarska situacija u kojoj se Republika Hrvatska nalazila početkom 2000. godine. Početkom 2003. godine, kad je počeo proces privatizacije, Ina je bila konsolidirana tvrtka, strukturno organizirana, prisjetio se 2010. Slavko Linić pred saborskim Povjerenstvom koje je istraživalo privatizaciju naftne kompanije. Linić je 2003. bio potpredsjednik Vlade za gospodarstvo i predsjednik Nadzornog odbora Ine. Kako bi se četvrtina Ine što lakše prodala, 2002. godine donesen je zakon o njezinoj privatizaciji te je raspisan međunarodni natječaj. U prvom krugu na natječaj se javilo devet ponuđača, a u uži izbor ušla su tri potencijalna strateška investitora - mađarski MOL, austrijski OMV i ruski Rosnjeft. Ruska kompanija na kraju nije predala ponudu te se bitka svela na dva kandidata. Također je osnovan Savjet za privatizaciju u kojem su bili tadašnji članovi Vlade.

Ljubo Jurčić u to je doba bio ministar gospodarstva i glavni čovjek za privatizaciju Ine. Na sjednici spomenutog saborskog povjerenstva priznaje da prvim ponudama nije bio zadovoljan. Tvrdi da su bile neusporedive te da su ponuđači nudili između 80 i nešto više od 300 milijuna dolara za 25 posto plus jednu dionicu Ine. Primjerice, Mađarski MOL tada je ponudio 353 milijuna dolara. Savjet, na Jurčićev prijedlog, tada donosi odluku da se napravi prijedlog međudioničarskog ugovora koji će se dati ponuđačima i na koji će oni imati pravo davati prijedloge i primjedbe. Oba ponuđača daju svoje primjedbe i podižu vrijednost ponude. MOL nudi 505 milijuna dolara, a OMV 420 milijuna. Predsjednik Uprave OMV-a Wolfgang Ruttenstorfer 11. srpnja 2003. ministru Jurčiću šalje dopis u kojem mu piše da je njegova kompanija spremna ponuditi više od 505 milijuna dolara, koliko je nudio MOL. No, iz Zagreba nema odgovora na taj dopis.

Krešimir Žabec
Jutarnji list

Prilog: Prijevod dopisa generalnog direktora OMV-a

Beč, 11. 7. 2003.

Ekselencijo,

U svezi naše jučerašnje ponude za 25% plus jednu dionicu INA-e, želim Vas obavijestiti da je OMV spreman nadmašiti cijenu MOL-a od 505 milijuna $ u slučaju da ćete Vi i odbor imati stratešku povlasticu za OMV.

Srdačni pozdravi,

Wolfgang Ruttenstorfer [tada generalni direktor OMV-a]

http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/d ... adati.html

[EdgarFranjul]

SDP-ovo smeće sve više izlazi na površinu: afera Biljane Borzan

Friday, 20 June 2014 21:35



Europarlamentarka i moćna osječka SDP-ovka, Biljana Borzan, prošle je godine daleko od očiju javnosti i bez natječaja sestri pronašla radno mjesto u Jovanovićevu ministarstvu. U to se ministarstvo nije moglo ući bez ideološke preporuke. Iako je došla iz jedne osnovne škole, odmah je dobila važnu funkciju na odobravanju novih udžbenika te izradi kurikuluma za zdravstveni i građanski odgoj.



Novog ministra znanosti, obrazovanja i športa Vedrana Mornara osim mnogo posla vezanog uz ispravljanje svih Jovanovićevih pogrešaka i propusta, čeka još jedna ništa manje važna zadaća. Naime, želi li nešto napraviti u relativno kratkom vremenu morati će napraviti temeljitu “čistku” u ministarstvu u kojem je Jovanović zaposlio uglavnom svoje kadrove.

Jedna od njih je zasigurno i izvjesna gospođa Snježana Gernhardt koja je u rujnu 2013. godine postala voditeljica Službe za kurikulum, udžbenike i standard u jednoj od većih Uprava Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.

Radi se o profesorici hrvatskoga jezika koja je na to mjesto, prema riječima zaposlenika u Ministarstvu, došla doslovce preko noći iz jedne osnovne škole u zagrebačkom Borovju i bez ikakvog natječaja. Dobila je vrlo važan “resor” koji je među inima zadužen za postupak odobravanja novih udžbenika – što je trenutno vrlo aktualna tema s obzirom na to da u novoj školskoj godini 2014./2015. godini, u škole ulazi potpuno nova generacija udžbenika. To znači da će svi učenici morati kupiti sve nove knjige jer istječe četverogodišnji rok na koji su odobreni postojeći udžbenici, a s njima, barem zasad, u povijest odlaze i “buvljaci”, antikvarijati, internetska razmjena starih udžbenika i slični manevri kojima su se dovijali školarci i njihovi roditelji kako bi si barem malo financijski olakšali početak nove školske godine.

Drugi važan zadatak koji je dobila gospođa Gernhardt jest izrada kurikuluma za vječnu Jovanovićevu opsesiju – zdravstveni i građanski odgoj. Doduše, sada će joj taj posao biti malo otežan jer se novi ministar usprotivio uvođenju građanskog odgoja, dok će se zdravstveni malo korigirati u onom famoznom 4. modulu, nakon što novi ministar bude razgovarao s predstavnicima Crkve i Udruge “U ime obitelji”.

Dakle, nije ništa neobično da vladajući postavljaju svoje partijske kolege, rođake, prijatelje, kumove po razno-raznim državnim institucijama. Do sada su promijenili, smijenili i postavili više od 10 tisuća ljudi pa jedan više ili manje ništa ne mijenja. No, imenovana gospođa zapravo je sestra “moćne” osječke SDP-ovke i europarlamentarke Biljane Borzan koja je prošle godine odlučila sestru “uhljebiti” u visoku politiku.

Birajući između nekoliko opcija, na kraju se najpogodnijom učinila ona u Jovanovićevom ministarstvu gdje se zapošljavalo prema strogo utvrđenim stranačkim i ideološkim kriterijima. Za njih je “Biljina seja” imala dovoljno kvalifikacija jer nitko tko nije zadovoljavao Jovanovićev svjetonazor nije mogao ni “prismrditi” u Ministarstvo, a kamoli dobiti neku ključnu funkciju.

Inače, šefica lokalnog SDP-a Biljana Borzan za sebe voli kazati da je “rođenjem i razmišljanjem Slavonka”, iako je njezin otac Jovo Ćupurdija podrijetlom iz Like, dok majčini korijeni sežu u Bosnu. Otac joj je radio kao profesor u jednoj osječkoj školi, dok joj je majka radila u osječkoj Službi državne bezbednosti. Sestra je naslijedila očeve sklonosti, dok je Biljana liječničku karijeru podredila političkoj.

Iako je mislila da se, dok su esdepeovci na vlasti, neće saznati za još jednu njezinu svinjariju, očito i nije baš imala sreće. Na redu je, dakle, ministar Mornar čiji su kriteriji uvijek bili rad i stručnost.
Autor: Ivan Babić/dnevno.hr

http://hu-benedikt.hr/?p=19877