Kukuriku...

[EdgarFranjul]

Vrhunska satira!!!... kakvu već dugo nisam pročitao.

[EdgarFranjul]

Emil Čić: Franciškovića moraju pustiti, ili će ga ubiti ako im toliko smeta

Autor Damir Kramarić
Četvrtak, 24 Travanj 2014 14:53



Politički zatvorenik Marko Francišković pred sam Uskrs se vratio sa desetodnevnog psihijatrijskog nadvještačenja u Vrapču u psihijatrijsku bolnicu u Popovači, gdje sada s nadom u pravedno rješenje čeka novu dijagnozu psihijatrijskog tima koji ga je danima psihoanalizirao.

- Moj dojam je optimističan, no sada čekam službeno očitovanje liječnika. Svoje mišljenje trebaju do 30. travnja dostaviti sudu u Sisku. Nadam se da će me sud nakon toga pustiti na slobodu – kratko je za portal HAZUD-a izjavio Francišković, kojega smo u utorak 22. travnja dobili na telefon u bolnici u Popovači, a s kojim smo opširnije razgovarali i početkom travnja, uoči odlaska na dodatno vještačenje u Vrapče.

- Tada nam je kazao da će se, nakon povratka na slobodu, najprije zahvaliti dragom Bogu, a potom posvetiti obitelji.

- - Susrest ću se s djecom, te disati punim plućima. Zatvaranje na psihijatriju me neće promijeniti. I dalje ću javno djelovati. Kao što sam i prije mislio slobodno, tako ću i ubuduće. Neću zakopavati svoje talente. Ovdje sam započeo pisati knjigu čiji je radni naslov ‘Zatvorski dnevnik’. Nastavit ću pisati. Sada imam materijala za deset knjiga – kazao nam je Francišković.

Markovom dobrom raspoloženju i odličnom psihofizičkom stanju svjedočio je prije par dana i Emil Čić, Markov kolega iz HAZUD-a.

- - Posjetio sam ga u bolnici-robiji u Popovači. Marko je sasvim zdrav i nadam se da će zdrav i ostati. Vidi se da nije šizofrenik, jer nema nikakve simptome. Mislim da ga moraju pustiti, jer više nemaju što izmisliti. Ili će ga pustiti, ili ubiti, ako im toliko smeta. Ako ikada čujete vijest da je naglo umro ili poludio, znajte da to nije istina i da bi takva vijest dolazila iz kuhinje ubojica. Nadam se da će, ipak, biti sve u redu – kaže Čić.

Slične dojmove čuli smo i od Markovog bliskog prijatelja i predsjednika udruge Pravednik, dr. Natka Kovačevića.

- - Nakon završenog dodatnog vještačenja, očekujem da će Županijski sud u Sisku vrlo skoro odrediti datum ročišta na kojem bi Marko trebao biti pušten na slobodu. Vjerujem da će konzilij liječnika, koji ga je ponovno vještačio, barem ukloniti dio iz prijašnje dijagnoze prema kojoj je opasan za okolinu. U tom slučaju Marko bi ponovno bio slobodan čovjek, što je najvažnije. Kasnije ćemo, na vještačenju kod međunarodnih psihijatrijskih vještaka, ukloniti i lažnu dijagnozu dr. Biško prema kojoj Marko boluje od paranoidne šizofrenije. Čuo sam da je dr. Jukić, ravnatelj psihijatrijske bolnice u Vrapču, zbog Marka sazvao velik konzilij od čak 15 do 20 psihijatara, što je dobar znak. Vjerujem da će tako brojni konzilij liječnika ispraviti lažnu dijagnozu dr. Biško, te sam uvjeren da ćete s Markom slijedeći put razgovarati na slobodi – zaključuje dr. Natko Kovačević.

A da je Marko psihički posve zdrav, iako već devet mjeseci zaključan leži na raznim psihijatrijama u Hrvatskoj, svjedoči i liječnička potvrda njegove liječnice izdana jesenas u svrhu psihijatrijskog vještačenja, kao i dramatični javni apel doktorice Dalme Kalogjera Sackellares iz SAD-a, profesionalne kliničke psihologinje i ugledne doktorice znanosti, u kojem opisuje nezakonito i nehumano postupanje Vlasti RH prema Marku Franciškoviću.

Dr. Kalogjera je u svom pismu dr. Anici Biško, psihijatrici u Zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj, prije više mjeseci navijestila da će zbog njezine neutemeljene dijagnoze te nasilnog zatvaranja i davanja nepotrebnih lijekova Marku Franciškoviću u Hrvatsku dovesti američki Crveni križ i tim od deset uglednih međunarodnih psihijatara koji će potvrditi da je Franciškovićeva dijagnoza lažna! Nakon tog pisma Francišković je, da podsjetimo, iz zatvorske bolnice u Svetošimunskoj prebačen u bolnicu u Popovaču, te mu je ukinuto nasilno davanje nepotrebnih i vrlo snažnijih lijekova.

Danas su s Markom u Popovači zatvoreni mnogi istinski psihički bolesnici, koji mogu biti opasni za okolinu. U bolnici su godinama, mnogi i desetljećima, a osoba koja je uz Marka na odjelu s najkraćim stažom, tamo je zaključana duže od dvije godine. Iz bolnice u Popovači ne izlazi se lako. No, politički zatvorenik oko kojega se već podignulo dosta prašine i čije zatvaranje bi s vremenom moglo postati doista veliki problem za ionako diskreditiranu Hrvatsku vlast u EU i u svijetu, uskoro bi, po svemu sudeći, ipak mogao izaći na slobodu.

Podsjetimo, naime, da je i HAZUD na nedavno održanoj svečanoj Skupštini odlučio da se Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Domovine i Dijaspore zahtjevom obrati predsjedniku RH, Ministarstvu pravosuđa, DORH-u i drugim domaćim i europskim tijelima, radi puštanja na slobodu prvog političkog zatvorenika u slobodnoj Republici Hrvatskoj, hrvatskog akademika - člana HAZUD-a Marka Franciskovića.

Opći je stav, svih onih koji su upućeni u ‘slučaj Francišković’, da ovakav javni i medijski pritisak Marku može samo pomoći.

Damir Kramarić/hazud.hr

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=11

[EdgarFranjul]

Najnesposobniji ministar u Vladi

24130662-4374-ffe2-a11e-01b4f0460265_Jovo.jpg (7.77 KiB) Viewed 3056 times

24.04.2014 09:45

Prenosimo članak sa portala „nastavnici.org“ u kojem su sakupljeni svi akti ministra Jovanovića koji su do sada proglašeni protupravnim ili neustavnim . Prema mjerilima Ustavnog suda čak 87 akata ministra Jovanovića može se smatrati neustavnim. Ako to nije knjiški primjer nesposobnosti, onda ne znamo što je, a takvo ministarstvo sljedeće školske godine planira uvesti "građanski odgoj" kao novi školski predmet.


Prvi među štetočinama


23/04/2014

By P.O.E.

Nove tri odluke koje je donio Željko Jovanović redom su pale na Ustavnom sudu.

Udruga Nastavnici organizirano 8. travnja 2014. upozorila je Ustavni sud na masovno neustavno normiranje toga ministra. Čak 87 akata ministra Jovanovića može se smatrati neustavnim prema mjerilima koja je Ustavni sud ponovio u Odluci U-II-2168/2013 od 15. travnja 2014. s obzirom na zahtjeve predvidljivosti, izvjesnosti i pravne sigurnosti. Po prvi put u svojoj povijesti Ustavni je sud 15. travnja 2014. izdao nalog jednom ministru s preciznim naputkom što treba učiniti (točka III. dispozitiva) i, također po pravi put u povijesti, “pridržao pravo ustavnoga nadzora nad novom odlukom nakon njezinog donošenja”, što znači da će Ustavni sud po službenoj dužnosti preispitati ustavnost nove Odluke. Nakon što ona bude predložena i o njoj provedena valjana javna rasprava, na očitovanja obrazloženo odgovoreno, Odluka donesena i objavljena u Narodnim novinama.

Na ovaj je način Željko Jovanović uvjerljivo dospio na prvo mjesto među svim ministrima u svojoj Vladi i među svim ministrima obrazovanja po broju akata koji su proglašeni neustavnima i štetočinskima u hrvatskom pravnom sustavu. Za one koji se ne sjećaju najbolje, evo kratkoga podsjetnika:

1. Prvu Odluku ministra obrazovanja o uvođenju, praćenju i vrednovanju provedbe Kurikuluma zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama od 27. rujna 2012. opozvao je sam ministar obrazovanja 31. siječnja 2013. (NN 17/13) jer nije bila objavljena u Narodnim novinama.

2. Izvršenje općega upravnog akta Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH o roku za podnošenje zahtjeva za uvrštavanje udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava na Popis od 26. travnja 2013., odgodiojeUstavni sud RH rješenjem od 20. svibnja 2013. (NN 65/13) (v. Propala „udžbenička reforma“ ministra Jovanovića)

3. Drugu Odluku ministra obrazovanja o uvođenju, praćenju i vrednovanju provedbe Kurikuluma zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama od 31. siječnja 2013. i Kurikulum zdravstvenog odgoja kao njezin sastavni dio (NN 17/13) u cijelosti je ukinuo Ustavni sud RH odlukom od 22. svibnja 2013. (NN 63/13)

4. Donošenje, potpisivanje, pečaćenje i urudžbiranje treće Odluke ministra obrazovanja o uvođenju, praćenju i vrednovanju provedbe Kurikuluma zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama od 31. svibnja 2013., sam je ministar obrazovanja 2. lipnja 2013. proglasio „propustom tehničke službe web stranica“ (v. Ministar Jovanović po treći put bez javne rasprave, i usprkos Ustavnome sudu, donio Kurikul zdravstvenoga odgoja)

5. Sporazum MZOS-a i nakladnika školskih udžbenika od 4. lipnja 2013. nije potpisalo 27 nakladnika i ne može stupiti na snagu (v. Tzv. antikorupcijski sporazum MZOS-a i nakladnika školskih udžbenika)

6. Drugim Pravilnikom o obveznim udžbenicima i pripadajućim dopunskim nastavnim sredstvima (NN 65/13) zaboravilo se propisati da njegovim stupanjem na snagu prestaje vrijediti prvi Pravilnik o obveznim udžbenicima i pripadajućim dopunskim nastavnim sredstvima (NN 40/10), a to se propustilo odrediti i nacrtom trećegaPravilnika o obveznim udžbenicima i pripadajućim dopunskim nastavnim sredstvima od 5. srpnja 2013.

7. Drugi Pravilnik o obveznim udžbenicima i pripadajućim dopunskim nastavnim sredstvima (NN 65/13), donesen 23. svibnja 2013., opozvao je sam ministar obrazovanja 17. lipnja 2013. (NN 73/13) nakon što je dobio na očitovanje prijedlog za njegovu ocjenu ustavnosti i zakonitosti (v. Ministar osobno opozvao drugu polugu svoje „udžbeničke reforme“).

8. Akt Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH radi uvrštavanja udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava na Popis od 26. travnja 2013. proglasio je ništavim Upravni sud u Zagrebu presudama od 11. srpnja 2013.

9. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi mijenja se već ustaljeno svake godine zadnjega dana saborskoga zasjedanja prije ljetne stanke (NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 16/12, 86/12, 94/13) (Istovremeno, prijedlog koji je u jesen 2012. godine skupio 8000 potpisa učitelja i nastavnika je odbijen, između ostalog, i zato “jer se ovaj zakon više ne može mijenjati”.)

10. Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (NN 26/13 i 34/13) u cijelosti je ukinuo Ustavni sud RHodlukom od 16. srpnja 2013.

11. Odluku o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u srednje škole u školskoj godini 2012/2013., klasa 602-03/11-06/00213, ur. broj 533-09-12-0011, od 2. travnja 2012., koju je donio ministar znanosti, obrazovanja i sporta, Ustavni sud RH u cijelosti je utvrdio neustavnom odlukom od 15. travnja 2014.

12. Odluku o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u I. razred srednje škole u školskoj godini 2013/2014. od 22. siječnja 2013., koju je donio ministar znanosti, obrazovanja i sporta, Ustavni sud RH u cijelosti je utvrdio neustavnom odlukom od 15. travnja 2014.



Izvor: nastavnici.org

http://zdravstveniodgoj.com/news/najnes ... ar-u-vladi

[EdgarFranjul]

Piše:
Zvonimir Despot

Objava: 28.4.2014 | 12:00


Hrvatskoj treba 
pokret otpora 
protiv Milanovića

Hrvatska je postala talac Milanovićeva nevjerojatnog ega, taštine i bahatosti, koju dijele i mnogi njegovi suradnici i poslušnici

Autor:
Zvonimir Despot


SDP gubi vlast, Kukuriku koalicija je prošlost, Zoran Milanović je otpisan, Vesna Pusić i njezin HNS na marginama su... Nisu bila potrebna najnovija istraživanja javnoga mnijenja koja će pokazati u kojem smjeru ide Hrvatska. Bilo je jasno već i prije, bez posebnog prorokovanja, da će vladajuća koalicija na idućim izborima gotovo sigurno doživjeti veliki debakl. Prvi debakl bit će na europskim, a zatim i na domaćim parlamentarnim izborima.


Sve bi to bilo dobro kad bismo na miru mogli čekati rezultate izbora, a da život ide svojim tijekom.Hrvatska, međutim, nema više ni sekunde vremena da se gnjavi i nazaduje zahvaljujući promašenoj i nesposobnoj vladajućoj koaliciji, a posebice da bude talac premijera koji svojim ponašanjem odaje duboko problematičnu osobu. Hrvatska nema vremena čekati rasplet unutarnjih sukoba u SDP-u koji se vode oko prevlasti u stranci, repozicioniranja, traženja izlaza iz beznadne situacije u koju je stranku doveo Milanović sa svojim poltronima, a onda i cijelu Hrvatsku. Svi bismo se mi mogli iz dana u dan smijati Milanovićevim retoričkim vratolomijama kad bi država išla u dobrome smjeru i kad smjer ne bi bio pod utjecajem problematičnog premijera i njegove svite.


No čak i poslovično oprezni komentatori, oni koji su i ideološki bliži kukurikavcima, shvatili su da ovako više ne može ići, da je krajnje vrijeme da Milanović ode i da Vlada podnese ostavku. Milanović, kakav jest, ni najmanje ne vidi da je on postao najveći problem ove države. Hrvatska je postala talac njegova nevjerojatnog ega, taštine, bahatosti, ali koju dijele i mnogi njegovi suradnici i poslušnici. Nema tu ni traga socijaldemokracije kojom se oni kite, nema tu poštenja prema svima, jednakosti, socijalne pravde, socijalne osjetljivosti...

Milanović i ekipa nalikuju na srednjovjekovne osvajače s istoka kojima je glavni zadatak bio ubiranje harača bez obzira koliko će biti njegovih žrtava. Vlada nalikuje na feudalce koji su neprestano povisivali tlaku seljacima, izrabljivali, iscrpljivali do besvijesti. A zašto? Zbog vlastite pohlepe, sve veće želje za što većim bogatstvom.Na što država danas nalikuje?

Državu možemo usporediti s kancerogenim tumorom koji nekontrolirano buja i traži što više hrane za sebe, glad mu je sve neutaživija, tamani sve ispred sebe i traži sve moguće načine za dodatno preživljavanje. Tako danas i država, koja je postala samoj sebi dovoljna, golem disfunkcionalni mastodont, koji živi za sebe, i hrani se na radu onih koji još nešto u ovoj državi privređuju. Državni dužnosnici i činovnici neprestano smišljaju nove zakone i pravilnike, često izvan svake zdrave logike i pameti, ali koji služe za daljnje haračenje onih koji još nešto rade u ovoj državi u korist aparata. Pitanje je samo dokad će se moći haračiti, koja je to granica kad će sve kolabirati jer će harač ubiti i ono malo zdravoga u državi? Fina je pak glavni kontrolor ubiranja harača, i ništa više.Što nam je činiti? Hrvatskoj danas treba pokret otpora, javni, medijski pritisak, građanska neposlušnost, prosvjedi, politički angažman...

Svi koji u ovoj državi imaju imalo moći i načina javnoga djelovanja dužni su upozoravati na stanje u kakvome se nalazimo, dužni su Milanoviću i ekipi reći da su nam svima omča oko vrata, da se moraju maknuti radi dobrobiti svih nas, i države i društva i SDP-a. Hoće li prijelazno rješenje biti da Milanovićevu fotelju preuzme netko iz SDP-a, hoće li to biti velika koalicija, hoće li to biti pad Vlade... Kako god, s ovakvom vladom i ovakvim premijerom ne da nam treba još deset godina, nego nam je svaka sekunda samo dodatni pad u ponor u kojemu smo već duboko.Tko god dođe na vlast, HDZ ili netko treći, neće imati čarobni štapić za rješavanje naših dubinskih problema. Ali hitno su nam potrebne promjene. Tko to ne vidi, tko brani Milanovića, tko relativizira sve ovo što danas imamo, taj ne čini dobro ni sebi ni narodu.


http://www.vecernji.hr/hrvatska/hrvatsk ... ica-935414

[EdgarFranjul]

Pusić kao najgora četnikuša


Autor VLM Utorak, 29 Travnja 2014 08:52


NJEMAČKI PROJEKTI ČEKAJU, ALI PUSIČKA NE DA...
Ako ste njemački ministar gospodarstva možete zvati od 0-24. Uzalud. Potpredsjednica Pusić nema vremena.

Ne pomaže ni to što imate cijeli katalog investicijskih projekata za Hrvatsku koji već desetak godina čekaju na realizaciju i koji bi, da se pokrenu, ne samo bili ozbiljna investicijska injekcija hrvatskom gospodarstvu, već bi na dulji rok infrastrukturno integrirali Hrvatsku u (srednje)europski prostor.


Jer riječ je o projektima nizinske puge Rijeka -Zagreb, energetnskim projektima vezanim uz obnovljive izvore energije, ulaganjima u turizam, ulaganjima u Podunavlje, projektima malih i srednjih poduzeća… Ne pomaže niti ako ukažete da je za neke od tih projekata, poput modernizacije željezničke mreže moguće dobiti 85 posto bespovratnih sredstava iz EU fondova. Čim niste „bilo kakav investitor“ kakve priziva potpredsjednica Pusić ,već njemački ministar gospodarstva koji stoji ispred zna se kojih i kakvih investitora, hrvatska su vam vrata i dalje zatvorena, još čvršće nego prethodnih godina.

Izmišljanje posebnih povjerenika za investicije, umjesto da se uredi sustav, upućuje na arogantnu nekompetenciju potpredsjednice Pusić. No nije samo o nekompetenciji riječ. Naime, priča o tome kako hrvatska ministrica vanjskih poslova i potpredsjednica vlade Vesna Pusić ne nalazi vremena za njemačkog ministra gospodarstva i zamjenika kancelarke Sigmara Gabriela nije izmišljena. Kako čujemo iz njemačkih izvora, to se uistinu događa. Navodno će Pusić naći vremena tek u listopadu. Dotle je Gabriel s velikom grupom njemačkih biznismena otišao u posjet Kini, gdje imaju više vremena. Visoki izvori bliski njemačkoj Vladi se uistinu pitaju zbog čega potpredsjednica Pusić ne želi ponuđenu njemačku gospodarsku potporu za izlazak iz krize. Vjerojatno znaju i odgovor. Baš kao što ga i mi možemo iščitati prateći kontinuitet politike Vesne Pusić.

Gospođa Pusić, kao otvoreni i prepoznatljivi eksponent britanske politike “zapadnobalkanskog regiona“, već dva desetljeća čini sve da Hrvatska ne postane integrirani dio središnje Europe. Mijenjaju se samo njezina formalna pozicija i način izvedbe. Prije dvadesetak godina počela je to činiti iz oporbe, plasiranjem teza o podijeljenoj srpsko-hrvatskoj krivnji za rat i pokušajima izazivanja državne krize umotanim u demokratske slobode i ljudska prava te apologetskom potporom haškom tužiteljstvu. Potom je to činila iz pozicije trojanskog konja: u vrijeme vlada Ive Sanadera i Jadranke Kosor je kao oporbena predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU formalno poticala samostalni pristup Hrvatske EU, a iza scene je kao političko-ideološki guru mreže nevladinih udruga poticala rušenje vlade i zaustavljanje pristupnog puta.

(V. Starešina).

http://croative.net/index.php/drustvo/i ... -četnikuša

[EdgarFranjul]

Sadašnja Vlada - najgora u povijesti samostalne Hrvatske!

Autor: 7Dnevno/25. travnja 2014.
Datum: ponedjeljak, 05. svibnja 2014. u 17:20

Makar se premijer Zoran Milanović u javnosti trudi ostaviti dojam homogene i kvalitetne, dosad "najbolje koalicijske Vlade", njeni rezultati su porazni na svim poljima rada i u svim resorima, a bilježe se rekordnom nezaposlenošću, permanentnim padom BDP-a, enormnim povećanjem duga i potpunim rasapom gospodarstva, bez i jedne značajnije realizirane investicije u dvije i pol godine mandata.

U zemlji pretežito naseljenoj Hrvatima (više od 90 posto), iz jedne od njenih manjina koja ne prelazi pet posto udjela u ukupnoj populaciji, više je od trećine članova njene Vlade. U zemlji čije se stanovništvo deklarira 89,88 posto katoličkim, tek je pokoji njen ministrar deklarirani (ne i praktični) katolik, dok je premijer ateist, a predsjednik agnostik.

U ministarskom zboru koji broji 20 članova tek pokoji od njih dolazi iz realnog sektora, dok su premijeri sva četiri potpredsjednika (ujedno i ministra) gotovo bez dana radnog staža u realnom sektoru.

Dvojica od ministara, Ostojić i Mrsić, bili su vrsnim liječnicima u svojim specijalnostima, ali su i među najgorim ministrima i ovako loše Vlade.


Troje ministara bili su redovitim sveučilišnim profesorima (Pusić, Zlatar Violić i Grčić), a ministar Matić učitelj u OŠ. Uz ministra Jovanovića, koji je bio trgovac lijekovima u više farmaceutskih tvrtki i odvjetnički posao ministra Miljenića, ministar je Vrdoljak jedan od rijetkih koji ima radno iskustvo u realnom sektoru (ne računajući svaštarenje policijskog ministra Ostojića i „biznis" ministra Jakovine), dok je ministar Linić bio komunističkim financijskim direktorom Rafinerije Rijeka. Svi ostali politički su kruhoborci, kao obnašatelji političkih funkcija ili službe državnih činovnika.


Makar se premijer Zoran Milanović u javnosti trudi ostaviti dojam homogene i kvalitetne, dosad „najbolje koalicijske Vlade", njeni rezultati su porazni na svim poljima rada i u svim resorima, a bilježe se rekordnom nezaposlenošću, permanentnim padom BDP-a, enormnim povećanjem duga i potpunim rasapom gospodarstva, bez i jedne značajnije realizirane investicije u dvije i pol godine njihova mandata.

Prema mišljenjima ozbiljnih analitičara, među njima i njihovih članova ili neprikrivenih simpatizera (donedavnih partijskih sudrugova), ovo je najgora Vlada u povijesti samostalne Republike Hrvatske i jedini bi njen vrijedan potez bila ostavka i neponovljiva ambicija sastanka u sličnom sastavu.

Životopis krhke istinitosti


Branitelj koji to nije, Predrag - "Peđa" Matić, danas u RH vodi iznimno složeno ministarstvo, a u Milanovićevu timu jedan je od opskurnijh likova. Zašto i kako je prisilno mobiliziran s voljom za rovovsku borbu i prema nekima vrlo "zanimljivom" ulogom tijekom isljeđivanja hrvatskih mučenika, najprobranijih junaka epopeje Vukovar, u srbijanskim konc-logorima? O tome bi valjalo pitati, ukoliko je to još kao suvislo moguće, partijske mu drugove novopečene hadezeovce, koji su kao čelnici obrane, ne samo u Vukovaru, prevelika zla činili i zaprljali našu čistoću obrane od četničkog pokolja ranih devedesetih. U pokušaju liječenja njihovih krivnji i kompleksa, unatoč mogućem konvertitstvu, Peđini sudrugovi počiniše mnoštvo nečasnih djela od šume Džergaj do Dunav rijeke i dovođenja kojekakvog šljama u redove ljutih hrvatskih bojovnika, koji čvrstinom i junaštvom vitezova odžačkih braniše svoj hrvatski Vukovar i u njemu izboriše nužan predah ostatku Domovine, da se uspije ozbiljnije pripremiti za obranu od svireposti zvijeri s istoka, bilo onih iz regularnih ili paravojnih četa i korpusa zločinačkih.

Zanimljivo, na junačkim dragovoljačkim prsima Peđinim, broji se čak osam visokih odličja RH, a uz to je i HRVI. Njemu proleteru (jedan na deset; o, da i to se može) bilo je moguće riješiti se PTSP-a baš u trenutku kad je ta nezgodna okolnost postala preprekom iznimno važnoj mu ulozi, za sudbinu tolikih branitelja i opstojnosti hrvatske države. On, naime, toliko ljubi svoju domovinu da ju sa saborcem Radetom Šerbedžijom (braniteljem Vukovara od njega ništa manjim, doduše ništa ni većim - da ne bismo protiv Peđe) i danas u zajedništvu pokušava u istinskom svjetlu Svijetu predstaviti, ne samo s obje strane Dunava, već kao celovitu od Vardara pa do Triglava.

Ovaj, šuvarovskim jezikom rečeni nastavnik razredne nastave iliti seoski učitelj, (barem u nečemu ispravan; jedan je od rijetkih koji nije doknadnim bojovanjem uljepšao i ovaj dio svoje biografije) prema šefovu mu mišljenju ima kompetencije za ministarsko mjesto, neusporedive s tolikim čestitim i obrazovanim braniteljima, kojih istini za volju ima popriličan broj i u samom SDP-u.

Obećavao je progon lažnih branitelja i drugog krimogenog ponašanja tih parazita hrvatske stvarnosti, te mnoštvo toga za braniteljsku populaciju važnog u socijalnom i zdravstvenom njihovom statusu, a na kraju je svoje ministarstvo pretvorio u birokratizirani stroj dobro uhljebljenih i njegovoj viziji RH odanih birokrata.

Ministarstvo kao vlastita prčija


Nezaboravna frigidna utičnica sa radija Stojadinka 80-ih prošlog stoljeća, putujuća pivska bačva i tamaniteljica hrvatske kulture u Zokijevu mandatu, Andrea Zlatar Violić, prema navodima ljudi iz struke – u otvorenom pismu upućenom joj u listopadu prošle godine, spominje se kao prvakinja sukoba interesa u RH zbog čega ju je, među inim, i saborsko Povjerenstvo prijavilo DORH-u. Spomenuto se pismo primarno bavi načinom rada i funkcioniranja Hrvatskog audio vizualnog centra (HAVC) i njegovog ravnatelja Hrvoja Hribara. Taj se na privatnim zabavima hvali bliskošću s korpulentnom ministricom, strastvenije nego da je upao u Sevkin kadar baš u trenutku kada je njeno uzavrelo tijelo zaliveno Don Perignonom, dok se u mnoštvu medija navodi kako je hedonistica Andrea VZ, očito slaba na redatelje, do svojeg raskošnog kabineta uredila sobu za rekreaciju s faraonskom kupaonicom. Nešto nalik radnim prostorijama predsjednika propale fantomske četničke tvorevine RSK-a, polupismenog milicajca Milana Martića. Ulaskom HV-a u njegove prostore zatečeno je nešto rekvizita iz skupocjenih sex shopova, a djelatnici Ministarstva kulture/MK-a okolo pričaju kako se tjelesno ubožni HH često izvlači iz ministarkine sobe za rekreaciju, šepureći se kao Tito nakon ispijenih biranih konjaka s nezaboravnom Sophiom Loren ili Jovankom u najboljim danima.

Zli jezici kulturnih pregalaca u RH opet govore da su te tjelesne aktivnosti HH-u, "vlasniku rekordnog broja kaznenih prijava, zbog višestrukih zloupotreba" na raspolaganje stavile 70 milijuna kuna poreznih obveznika, koje on dijeli probranima, ali tek nakon što desetina sjedne na njegove računčiće.

Hrvatski film, nažalost ne samo u mandatu frigidne utičnice, sveden je u najcrnje svoje razdoblje i neusporediv je ili u tragovima sa značajnim filmskim ostvarenjima čak i onima iz socrealizma u SRH.

Naravno, ništa bolje stanje u materijalnom, financijskom i kadrovskom pogledu nije niti u kazališnim kućama; podsjetimo da je u tijeku potvrda ravnateljice zagrebačkog HNK-a, po volji Zlatarice, nakon šestog natječaja i lakrdije od izbora napravljene. Izdavalaštvo, muzeji, kulturna baština, razvoj kulture i umjetnosti i sve ono čime bi se trebalo baviti ovo ministarstvo, te način upravljanja, rente, javno privatno partnerstvo i sl. u usporedbi sa sobom za rekreaciju, Zarezom i nekim drugim temama, koje se vrte po glavi ove moćne ministrice, daleko su na repu njenih interesa. No, dok ovom zemljom hodi, a ne drma, njena stranačka šefica Vesna Pusić, Zlatarica, razni hribari i ostali džabelebaroši privezani na pune jasle MK-a ne trebaju strepiti za ostvarenje svojih obilatih beriva i realizaciju projekata interesantnih u pravilu za manje od 500 kulturnih konzumenta u RH.

Miljenica partijskih vođa

Kao Račanova miljenica i pripadnica srpske nacionalne manjine u RH, Milanka Opačić je izgradila vrlo moćnu poziciju u SDP-u, a trenutno je potpredsjednica Vlade RH i ministrica socijalne politike i mladih. Suradnici je opisuju kao arogantnu ženu za koju su argumenti tek bezvrijedna priča. Na početku trenutnog mandata obećavala je med i mlijeko u sustavu socijalne skrbi da bi kasnije sve hladnokrvno negirala.

Privatni život, unatoč nespornoj burnoći poprilično drži od očiju javnosti, no zbog svojeg stila i načina komunikacije navukla je ozbiljan prijekor i frustracije socijalno osjetljivih skupina, primarno zbog svojeg nerada tj. pokušaja njegove kamuflaže.

Zbog Nacrta obiteljskog zakona došla je u sukob s pravnom strukom koja joj je poručila da ne ulazi u posao kojem nije dorasla i koji nije tek puko izlaganje utjecaju ideologije, što joj je inače imanentan način rada.

U svoje je ministarstvo dovela mnoštvo novih ljudi bez kompetencija i potrebitog iskustva, naravno izborom po stranačkim i prijateljskim, a nerijetko i nacionalnim kriterijima, te je u njemu rastućom učinila jedino rastrošnost, krijući se redovito iza bliskih odnosa s trenutnim premijerom. Nema dvojbe da je ova diplomirana politologinja značajan primjerak političkog etnobiznisa u RH, a svoj privatni život također vješto podređuje političkom koristoljublju i probitcima, koji će s obzirom na njenu dob (rođ. 1968.) i solidan izgled, ona još dugo kapitalizirati u privatne svrhe, a ne opće dobro kako bi to ona žarko željela prikazati.


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... atske.html

[BorisVasiljevic]

Na ovo me uputio jedan Njemački investitor koji ubrzano povlači svoje investicije i zatvara firme po Hrvatskoj i otvara nove poslove koji se tiču proizvodnje upravo u Srbiji. Vrlo vrijedno štivo bez obzira što je autor nepismen i nakrcao je tekst tipfelerima, al ajde...

S konja na magarca
Čistka u hrvatskoj vladi

piše Denis Kuljiš

http://www.zurnalisti.com/s-konja-na-magarca/

Zoran Milanović najurio je Slavka Linića, svog jedinog učinkovitog ministra te na njegovo mjesto doveo nekog Borisa Lalovca (38), ministarskog zamjenika, stranačkog poslušnika s indispozicijom koja izgleda jako loše kod političara i javnih djelatnika – čovjek gleda u križ.

Milanović je Linića uklonio proglasivši ga odgovornim za korupciju u resoru, za sporne, sumnjive i neprihvatljive poteze njegovih najbližih suradnika. Pomoćnik Branko Šegon dobio je milijunske kredite za gradnju privatnog hotela od državnog fonda kojemu je u nadzoronom odboru sjedio njegov šef, a šefica Poreske uprave, smijenjena je zbog neke nejasne financijsko-nekretninske kombinacije u drvno-industrijskom kombinata ”Spačva” u većinskom vlasništvu fonda Quaestus legendarnog Tuđmanova ministra financija Borislava Škegre, koji je kod Đonija Šulića iz “Azre” svirao harmoniku. To su samo simptomi Linićeva upravljačkog stila, obilježenog političkim klijentelizmom: on se okružio ljudima koji su stvorili zasebnu poslovno-interesnu vezu. Nisu to bili samo ljudi iz Rijeke, njegove stranačke baze, niti samo iz SDP-a, jer je versatilni bivši ministar financija bio poput amfibije – kretao se kroz medij politike kao vodozemac kroz močvarnu vodu i blato. U poskomunističku politiku donio je način ponašanja i veze još iz komunizma, a iz razdoblja tuđmanizma, svoje operacije uspješno transferirao u postuđmanističko okruženje. Činilo se da je neuništiv, otprilike kao Staljinov i Hrščovljev ministar Mikojan koji se istim poslom, u istom sustavu, počeo baviti malo ranije. Slavko je bio hodajući skandal, primjer nečuvenog ekonomskog voluntarizma i neizdrživ teret za jednu reformističku kapitalističku vladu, ali kako je SDP odmah po dolasku na vlast odustao od svih reformskih ambicija i od kapitalizma, njihov ministar financija ubrzo je postao heroj retrokomunizma, odnosno socijalističkog klijentelezma, najpopularniji dužnosnik ljevice – što znači da nije mogao preživjeti kod svog surevnjivog mladog vođe, koji je u pitanjima liderstva osjetljiv poput Kim Jong Una.

I, Slavko Linić leti, a na njegovo mjesto dolazi Lalovac, savršeno neprikladan za tu dužnost. Njegovo će imenovanje odmah alarmirati financijska tržišta jer su prethodniku, fiskalnom sadistu s Grobinštine, gdje su ljudi ponose gotovo patološki oprezom kod otvaranja novčnika, međunrodne financijske institucije barem vjerovale da će uspješno utjerivati porez. Hrvatsko je gospodarstvo najlošije je u Europi (osim Cipra, podijeljenog na dvije nefunkcionalne nacionalne zajednice poput BiH) i bio bi potreban genij da tu nešto postigne, ali Milanović se umjesto za genija, kojega sigurno ne bi mogao naći među stranačkim kruhobrocima, odlučio za čovjeka s upravo komičnom profesionalnom biografijom. Jedino je ministar financija prošle, hadezeovske vlade i sadašnji opozicioni ministar financija u sjeni, Ivan Šuker, imao goru.

Budući da je Milnović smjenama ključnih ljudi, zapravo rekonstruirao vladu Kukuriku-koalicije, a Vučić u Srbiji svoju tek formirao, sama se od sebe nameće usporedba njihova kadroviranja. To najbolje pokazuje do koje mjere hrvatski socijaldemokrati ne razmiju izazove trenutka. Srbija je u još dubljoj krizi, ima više nego dva put niži nacionalni dohodak, a daleko je od Europske unije. Ali, ključni vladini kadrovi birani su kao da je to neka mala zemlja koja se upravo priključila Europi pa, preskačući više stepenica odjednom, pokušava na brzinu dostići ostale, dok hrvatska Vlada, nasuprot tome, izgleda kao balkansko leglo neupotrebljivih propalica, žicara koji glume da imaju neke veze s onim čime se bave – kombinacija “Mućki” i “Alana Forda”.

Ministar financija

Tko je doista Boris Lalovac? Što je Boris Lalovac? Čovjek je prije šetrnaest godina diplomirao na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku, provincijskom učilištu, zapravo depandansi Splitskog univerziteta. Ta dubrovačka ustanova u čijem sklopu djeluje ova glorificirana visoka konobarsko-recepcionarska škola akreditirana je kao samostalno Sveučilište tek 2003. godine. Iz južnohrvatskog središta ugostiteljske učenosti, Lalovac se zatim prebacio na Ekonomski fakultet u Zagrebu, gdje će magistrirati 2006. i zatim postati asistent na kolegiju “platni promet”. Zastim se bavio “kontrolingom”. To nije neka nauka nego, naprosto, računovodstvo. Kao računovođa radio je u poduzećima “Auto Hrvatska” i “Karbon” u Zaprešću, a zatim se namjestio u Raiffeisen-Leasingu kao direktor računovodstva i tu gulio šest godina. Onda je za SDP izradio program za razvoj hotela u državnom vlasništvu pa ga je strnka po osvajanju vlasti 2011. prebacila u državnu službu. Sa strane je predavao na veleučilištima – privatnim školama, na kojim rade i drugi edepeovski ministri, primjerice Hajdaš-Dončić, ministar prometa. To su, zapravo, malo bolji kursevi po nekim zabitim gnijezdima u okolici većih gradova gdje za lovu stekneš manje-više bezvrijednu diplomu, koja će ti, međutim, sasvim dobro poslužiti ako s debelom političkom vezom dobiješ položaj na kojem ti je potrebna formalna kvalifikacija, odnosno “šara”. Računovođa u Raiffeisen Leasingu – to je najprostoji banakarska djelatnost, čista administracija – vrhunac je profesionalne karijere Borisa Lalovca.

S druge strane, u Srbiji je za ministra financija imenovan Lazar Krstić (30) iz Niša. Ondje je bio najbolji učenik gimnazije “Bora Stanković” te dobio stipendiju stipendiju za možda najuglednije, najstarije (1701.) američko sveučilišta Yale (školarina je 42,500 dolara godišnje). Već je na trećoj godini proglašen najperspektivnijim studentom i nakon diplome iz matematike, politike i ekonomije, primljen je kao partner u njujorški ured konzultantske kuće McKinsey. McKinsey je centralni ured globalnog kapitalizma – među 500 direktora najvećih svjetskih kompnija (Fortune 500) njih 70 došlo je iz McKinseya, a još 150 “mekinsijevaca” upravlja poduzećima s više od milijardu dolara godišnjeg prihoda. Dok je Krstić odlazio u Beograd gdje će postati ministar i primati plaću od 6000 dolara, troje njegovih kolega prešlo je za vrhunske menađere u korporacije “Eutelasat” i “Avon”. Core-business u McKinseyu je upravljanju najvećim poslovnim entitetima u svijetu i savjetovanje država poput Indonezije u tranziciji među razvijene svjetske ekonomije. Jedan intimni, jako zanimljiv uvid u taj odabrani krug hiperinteligentnih “gospodara svemira” dao je možda najinteresantniji mlađi pisac današnjice, Mohsin Hamid, kolumnist i autor milijunskih bestselera “Neodlučni fundamentalist” i “Kako postati odvratno bogat u azijskom bumu”. On je je u McKinseyu radio nekoliko godina prije Krstića.

Ministar privrede

I hrvatski ministar gospodarstva, Ivan Vrdoljak (40) duguje svoju poziciju nesretnom obratu sudbine svoga prethodnika – kad je Radimir Čačić završio u zatvoru zbog saobraćajne nesreće sa smrtnim ishodom, naslijedio ga je na poziciji preko stranačke koalicijske kvote. Inženjer elektrotehnike iz Osijeku koji je studij završio usred rata, on je radio u Brazilu, na Kosovu, u Tuzli, Pazinu i Ljubljani na montaži kontrolnih i automacijskih sklopova u termoelektranama i proizvodnim pogonima. Nakon osam godina toga ćorava posla u “realnom sektoru”, otkriva politiku i postaje zamjenik gradonačelnika Osijeka kao član Čačićeve Hrvatske liberalne stranke. No, kad je Ratko pukao, a naslijedila ga Vesna Pusić, koja je iskoristila priliku da Ratka izbaci iz stranke i iz spomenara, Vrdoljak je preuzeo njegovo ministarstvo i okrenuo mu leđa. U Europi besprimjeran pad hrvatske ekonomije nije samo njegova krivica.

U Srbiji dotle, Vučić kao ministra privrede imenuje prof. dr. Dušana Vujovića. Vujović je diplomirao i doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Bogradu, a zatim otišao na postdoktorski sgtudij te postao gostujući predavač na Sveučilištu Berkeley u San Franciscu. Prelazi za profesor na Harvarad Business School, u Insitutu za strategije i konkurentnost. Zatim radi dugi niz godina u Svjetskoj banci, gdje je postao glavni ekonomist Nezavisne grupe za reviziju te na koncu preuzeo ured za Ukrajinu. Objavio je nekoliko knjiga i mnoštvo članaka. Naposlijetku, imenuju ga direktorom Joint Vienna Comprehensive programa, koji su u Beču zajednički osnovali Svjetska banka, MMF, OECD, EU i Svjetska trgovinska organizacija. Ondje se provodi petomsjesečno školovanje vladinih eksperata iz zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, srednje i istočne Europe, koje treba prekvalificirati za rutine modernog zapadnjačkog kapitlizma.

Naravno, nije sve u privrednim i finncijskim resorima. Reforma je nezamisliva bez vođenja koordinirane akcije na prestrukturiranju državne uprave i njene teritorijalne organizacije. Tko u Hrvatskoj obnaša tu najodogovorniju dužnost, ključnu za društvenu i političku stabilnost zemlje?

Potpredsjednica za reformu državne uprave

Drugarica se zove Milanka Opačić (46) i omiljena joj je boja crvena – otkako je postala potpredsjdnica vlade, ministrica za socijalnu politiku i mladež te Vladina koordinatorica za provedbu reformi (koje se ne provodi) odijeva upadljive crvene kostime s mini-suknjom i nosi cipele s ekstremno visokim potpeticama. Završila je politologiju na zagrebačkom fkultetu i upisala se 1990. u SDP, a 1992. postala saborska zastupnica i od tada iz njega praktično ne izdire – akumulirala je do sad 17 godina zastupničkog staža. U stranci je dotjerala do položja potpredsjednice. Nije se udavala, ali su se u njenoj orbiti vrtili razni partijski dužnosnosnici. Uža joj je specijalnost – problem spolne ravnopravnosti. O njoj i njenim sposobnostima nema se što reći – potpuno su nepronične. Sjedi u Centralnom komitetu SDP-a na Iblerovom trgu, opslužuju je dvije smjene službenih vozača s automobilima, a radi li što ili ne radi, je li važna, nevažna, uspješna, neuspješna, nezamjenjiva ili potpuno suvišna, ne može se razabrati, jer funkcionira iza stranačke fronte i ne daje intervjue. I kad progovori, to je posve neosobno, neoriginlno, zvučio kao da je smislio sam blesimetar uključen na autopilot. Je li provela kakvu reformu? Nije. A je li ona kriva za to, njena vlada ili njen premijer, nećemo nikad saznati. Tu zagonetku hrvatske politokracije nitko neće ni pokušati riješiti – ostat će bez odgovora kao i pitanje je li Račan ikad otvorio neku knjigu iz zidnog postava svoje biblioteke gdje je, u dnevnoj sobi, bilo trideset četvornih divot-izdanja klasika marksizma na srpsko-hrvatskom i ruskom.

U Srbiji istu funkciju – potpredsjednice vlade i ministarke za državnu i loklnu upravu preuzela je Kori Udovički (52), jako lijepa sestra Šerbedžijine žene, redatljke Lenke. Tata im je bio jugoslavenski ambasador u Boliviji, mama Bolivijanka (a ujak predsjednik Bolivije). Kori je rođena u La Pazu. U Beogradu je diplomirala i magistrirala ekonomiju, a zatim otišla na doktorat – a gdje drugo? – na Sveučilište Yale. Zatim je osam godina radila u Međunarodnom monetarnom fondu u Washingtonu. Bila je zadužena prvo za Mozamik, a onda za Zimbave. Zatim je bila glavni ekonomist u programu pomoći BiH i potom otvarala prve kreditne linije za Srbiju i Crnu Goru. Onda ju je pozvala Đinđićeva vlada, odnosno njegov ministar financija Božidar Đelić (49), jedan vrhunski srpski tehnokrat koji je završio MBA na Harvardu i najviše francuske škole, postao partner u McKinseyu, savjetovao ruskog ministra prvatizacije Anatolija Čubajsa, te došao na čelo banke istočnoeuropske direkcije Credit Agricole (sad je član uprave investicione banke Lazard u Parizu koja upravlja kapitalom od 187 milijardi dolara).
Kad se Kori vratila u Beograd, postavili su je prvo za ministricu rudarstva, a zatim za guvernerku srpske Narodne banke. Poslije dolaska Koštunice na vlast, vraća se u Ameriku i postaje pomoćnica generalnog sekretara UN za razvoj te šefica ureda UNDP za Europu i zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza. Osnovala je važne srpske nevladine organizacije za obrazovanje. Da, i rodila troje djece.


Kad tako razmotriš sposobnosti i potencijal te dvije skupine najviših vladinih dužnosnika s izravnim ingerencijama u ekonomiji, odmah zaključiš – bez obzira na sve ostalo, Hrvatska mora propasti, a Srbija, bez obzira na sve ostalo – ne mora. Koliko je važan ljudski faktor? Važan je, ali nije presudan u pozitivnom smislu, a u negativnom je fatalan. A sad dolazi poanta – punchline. Po čemu se najbitnije razlikuju te dvije ministarske garniture u ove dvije zemlje?

Hrvatski ministri izabrani su po strančkoj podobnosti i koalicijskom ključu – to su dvoje esdepeoavaca i jedan haenesovac. I srpski su ministri kadrovirani po stranačkom kriteriju. Po kriteriju da NE SMIJU biti članovi vladajuće ili vladajućih stranaka. Svo troje su stručnjaci bez ikakve prošle ili sadašnje partijske afilijacije.

[EdgarFranjul]

CRNE PROGNOZE
Je li Hrvatska stvarno osuđena na propast?

Politička povijest pamtit će Milanovića kao nekoga tko je imao priliku spasiti zemlju, kojem su birači dali nevjerojatnu potporu, a on je odlučio napraviti suprotno.

http://www.politikaplus.com/novost/1027 ... na-propast

Autor: Mislav Miholek

Ono što je najgore u današnjoj Hrvatskoj jest da svatko onaj ako imalo misli, prisiljen je pisati o samo jednoj temi. A tema je ekonomija u Hrvatskoj, odnosno naše gospodarsko stanje i sve vezano uz njega. Bit ću iskren, puno radije bih pisao o glazbi, o automobilima, o filmskim klasicima ili o ženskoj ljepoti. Nažalost, to nije moguće. Trenutno postoji samo jedna važna tema, a to je od čega ćemo mi svi tu živjeti.

Trenutna vlast vrlo vjerojatna najgora je demokratski izabrana vlast u Hrvatskoj od kada je ban Jelačić uveo nekakvo izborno pravo u feudalni hrvatski Sabor. Ne postoji vlast koja je toliko duhovno obezvrijedila zemlju kao što je to učinio Zoran Milanović sa svojim trabantima u ove dvije i kusur godine.

U devedesetima HDZ je napravio niz strateških grešaka u ekonomiji, privatizacija je bila silovita i većinom pogrešna, ali nije postojalo ovakvo beznađe. Prvo jače beznađe pamtim iz zadnje godine Račanove vlade. Ali, sada se čini kao ugodno iskustvo spram zadnje dvije i pol godine bezglavog vođenja zemlje u gospodarski ponor.


Ivo Sanader možda je krao, ali imao je čudesnu karizmu i svojim nastupima uvjeravao je javnost da će sve biti dobro. Ni u ludilu ne želim opravdavati Sanaderove postupke, štoviše, pozivam ovdje neka mi netko nađe da sam ikada pozitivno pisao o Sanaderu, ali još jednom, za Sanadera nije postojalo ovakvo beznađe. Mnogi potiho kažu, nisu nikad bolje živjeli nego za prvog Sanaderovog mandata.


O Jadranki Kosor mislim sve najbolje, koliko god da je dio ljudi mrzi iz dna duše. Kada te mrze, to je samo znak da si kvalitetan. Milanović je donio takvo beznađe, u duhovnom i ekonomskom smislu da to počinje fizički boljeti.

Najviše me boli što gledam ove svoje generacije iz osamdesetih. Odgovorno tvrdim da su "djeca" iz osamdesetih najobrazovanije hrvatske generacije. Izbjegli su u potpunosti 'šuvaricu', gledali su sjajan, danas nepostojeći, obrazovni program HTV-a, imaju sjajno srednjoškolsko i visoko obrazovanje, nisu odgajani da im se ispunjava svaka želja, disciplinirani su, preživili su rat (nešto što ultimativno sebične generacije rođene u devedesetima uopće ne mogu percipirati i generacijski jaz se ne može prijeći) i u obrazovnom smislu, to je najbolje što Hrvatska ima. A taj kapital, poput Kozarčevih slavonskih šuma, nepovratno propada. Ili odlazi u inozemstvo graditi Kanadu i Australiju.

I to se mora reći. Milanovićeva vlast faktički ubija mladost nacije. Ubija je nezaposlenošću, plaćom od 1600 kuna i nemogućnošću da se ljudi osamostale bez pomoći roditelja. Neki to jesu napravili, ali većina nije. Zvuči pomalo blesavo da se nešto tako jednostavno ne može učiniti. Nezaposlenost mladih do 25 godina preko je pedeset posto.

A ako mladi (danas nažalost ova kategorija se mirne duše može povući do 40. godine) ne rade, ako mladi ne mogu zasnovati obitelj, ako mladi ne uplaćuju u proračun, ako mladi ne plaćaju u mirovinske fondove, dobro tko će to onda za 20-50 godina moći u Hrvatskoj živjeti? Neka mi netko odgovori kako ćemo mi u Hrvatskoj pokrpati demografsku rupu koja će zasigurno nastati jer će generacije iz osamdesetih imati premalo djece? Kako će to država isplaćivati mirovine ikome ako nitko ništa ne uplaćuje u fondove? Ovo je dugoročni problem i mi kao društvo apsolutno smo podbacili.

Ono što Zoran Milanović ne shvaća jest, da je on najmoćniji čovjek u Hrvatskoj. Kako je ateist i kako se ne boji pakla, postavljam si pitanja zašto se ne boji da će ga politička povijest Hrvatske pamtiti kao nekoga tko je imao priliku spasiti zemlju, kojem su birači dali nevjerojatnu potporu, a on je odlučio napraviti suprotno od očekivanog. Ali najgore, najgore što ova vlast radi, to je da uništava mladost ove nesretne nacije. A jedino što nas može izvući je gospodarski oporavak i doza optimizma.


A oboje je Milanoviću nepoznanica. Gospodin premijer radije se bavi oratorskim akrobacijama, troši vrijeme na kvaziideološke sukobe koje sam proizvodi, a gospodarstvo propada, društvo prati gospodarstvo u stopu, a taj čovjek mirno spava. Kako? Samo dragi Bog to zna.

[Fratt]

I vozi se s helikopterom k svojoj fufi u Crikvenicu na popodnevni skok...

[EdgarFranjul]

Dosta je više regiona, pobrinite se za ljude u Hrvatskoj!

Ovih dana sve informativne emisije bile su prepune vijesti o poplavama u susjednoj Bosni i Hercegovini i Srbiji, a pojedini mediji natjecali su se tko će više prostora posvetiti pitanju hoće li Republika Srbija prihvatiti pomoć Republike Hrvatske u saniranju poplava i u kojem obliku. I onda je odjednom, jučer i danas, kao potpuno iznenađenje, uslijedila serija vijesti o katastrofi koja je zadesila mnoga mjesta u Slavoniji, koja su sada pod vodom. Kako je to moguće?

Kako je moguće, kada se moralo znati kakvi su rizici i kad danima gledamo posljedice izlijevanja rijeka u susjednim zemljama, da su se ljudi morali panično samoorganizirati i tražiti pomoć? Da pojedine ugrožene općine kontaktiraju medije tražeći bilo kakvu pomoć u obliku vreća i pijeska? Da su Crveni križ i Caritas prisiljeni hitno pozivati na novčane uplate i robu? Da braniteljske udruge same organiziraju svoje članove kako bi bili spremni otići na teren ako od nadležnih dobiju takve upute.

Šest vreća

O neorganiziranosti i općem kaotičnom stanju na terenu zorno svjedoči opis predsjednika Kluba podvodnih aktivnosti 'Vukovar' Marija Kamenjaša o puknuću nasipa kod Račinovaca.

'Trebali smo postaviti zaštitnu foliju preko nasipa kako bi se spriječio prodor vode, ali on je već toliko bio oštećen da je samo u jednom trenutku propao ispod nas. Otvorio se krater dužine 30 do 40 metara i bujica je samo krenula nositi sve pred sobom. U zadnji tren smo se uspjeli baciti u Savu kako nas bujica ne bi odnijela', rekao je Kamenjaš kojeg smo pitali da nam prokomentira to što ljudi pričaju da se to namjerno izazvalo.

'Ljudi su ogorčeni i razumijem ih jer su izgubili sve što imaju. Mi smo pokušali sve, ali nismo uspjeli. Meni je žao tih ljudi, ali njima nitko nije rekao kako se slažu vreće. Tamo nije bilo kompetentne osobe da im to objasni i pokaže', rekao je Kamenjaš.

Od njegovih kolega doznali smo kako su u jednom trenutku tražili od domaćih ljudi vreće kojima su trebali učvrstiti foliju, ali onda im je dovezeno ni manje ni više nego 6 vreća! (Jutarnji list)

Region važniji od Hrvatske

Odgovor na pitanje kako je moguće da nas u Hrvatskoj visoki vodostaji potpuno iznenade, iako već danima pratimo stanje u susjednim poplavljenim državama, može biti samo jedan. Da su odgovornima i medijima bile puno važnije poplave u regionu, nego moguća opasnost za stanovništvo u vlastitoj državi. Pa su svi bili dojma da je situacija u Hrvatskoj potpuno pod kontrolom. No, nije bila, Sava je probila nasipe i izlila se u pojedinim mjestima do krovova kuća.

I što na sve to ima za izjaviti vodeći čovjek ove vlade u ovoj zemlji i njegova ministrica vanjskih poslova. Vesna Pusić je još jučer valjda jedva dočekala da popuste nasipi i u Republici Hrvatskoj da može kolegama u Srbiji tipkati SMS poruke bratstva i jedinstva. Sadržaj SMS poruke koju je dobio srbijanski ministar vanjskih poslova otkriva on sam: "Kolegica Pusić poslala mi je SMS poruku u kojoj je predložila da Hrvatska i Srbija zajedno apliciraju za pomoć EU poslije prirodnih katastrofa, imajući u vidu da su oni to učinili već nekoliko puta i da imaju iskustva u tome kako se to radi".

Slično tako, izbjegavajući dati odgovor tko bi mogao biti odgovoran za očigledni debakl s pravovremenom evakuacijom stanovništva i obranom od poplava, gdje ima i ljudskih žrtava, premijer Milanović najavio je mogućnost da se Hrvatska, zajedno sa susjednim zemljama koje nisu članice Europske unije prijavi za pomoć iz fondova. Većinu tehničkih poslova trebati bi pri tome obaviti Republika Hrvatska, rekao je premijer. Ma krasno! Hoćete li se vi iz najbolje vlade do sada više napokon pobrinuti prvo za ljude u Hrvatskoj? Ako vam je ikada palo na pamet, to je vaš posao.
O. Barišić

http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/m ... drzao.html