Kukuriku...

[EdgarFranjul]

Je li mu se pogoršalo ili je pušio maćuhice? Premijeru, prvi travnja je sutra!

Autor: Marcel Holjevac

Datum: ponedjeljak, 31. ožujka 2014. u 14:47


Milanoviću se pogoršalo. Ili je pušio maćuhice. Ili je zaboravio koji je datum. Ili nas jednostavo, s oproštenjem, zajebava. Ovo je najbolja i najstabilnija koalicijska vlada do sada, i rekao bih najčistija i najpoštenija – tresne Milanović, i ostade živ. Tako se nije prosuo još otkad je skakao s transportera. Da cijeli svijet vidi koji je on frajer.


Znate, javnost je bila nezadovoljna Račanovom vladom, dodao je. A zar on misli da je njegovom itko zadovoljan? Uključujući njegove birače, koji su glasali za Mimicu pa umjesto njega dobili ženu od Jakovine? Ni u domovini nitko nije zadovoljan njime, kamoli Hrvati u inozemstvu. EU nije zadovoljna, što mu je jasno dano do znanja. Rating agencije nisu zadovoljne.

Halo, govorimo li o čistoći vlade u kojoj sjede rapski Sanader Antešić kao doministar, Linić sa svojim Šegonom, vladi koja kao zjenicu oka čuva Marinu Lovrić Merzel koja je kupila diplomu, a zgraža se nad time što je Vaso B. diplomski prepisao? O vladi u kojoj je do ne tako davno sjedio Čačić? O vladi koja je u ministarstva i agencije uhljebila svoje kadrove do razine tajnice, ma kako glupi, neuki i nesposobni bili? Prethodna vlada, ona Jadranke Kosor, je bar, kad već nije bila bog zna što sposobna, imala obraza sve kadrove na koje se posumnjalo smjesta izbaciti iz stranke. I imala je dva kvartala rasta BDP-a, makar simboličnog. Ova brani Sabu koji krade od siromašne djece u Vukovaru! Jer mu "premijer vjeruje"! Račanova vlada je, spram ove, bila uzor poštenja i štedljivosti, ako već ne domoljublja.


Govorimo li o stabilnosti koalicije u kojoj je glavni koalicijski partner stranka koja ima više ministara i doministara u vladi nego birača? Koalicije u kojoj sjede jedna stranka lopovskija od HDZ-a i druga nesposobnija od bilo čega?



Koji su, nakon dvije i pol godine, uspjesi te vlade? Divljanje korupcije, nepotizam, rekordan javni dug i rekordna brzina zaduživanja, nesposobnost da se povuče i jedan euro od EU? Raspad realne ekonomije, pad BDP-a devet kvartala za redom? Uvođenje ćirilice u Vukovar i istospolnih brakova? Čak ni u tome nisu uspjeli, jedino su uspjeli izazvati revolt i polučiti referendum na kom su debelo poraženi, za što bi drugdje vlada ponudila ostavku! Uložili su ogroman napor i kompromitirali nas pred svijetom da bi zaštitili par ubojica komunističke tajne policije - i ni u tome nisu bili uspješni, jedan je u Munchenu, drugi putuje tamo!

Jesu li uspjesi ukidanje svih radničkih prava, skoro 400.000 nezaposlenih, zaustavljanje svih investicija? Guljenje koža s leđa rekordnim porezima? Je li uspjeh što ih u inozemstvo nitko nigdje ne zove, osim u London i Beograd?

Jedino u čemu je ova vlada bila uspješna je haračenje, desant na javna poduzeća i pljačka istih, zapošljavanje uhljeba po vezi, isisavanje novca, razbuktavanje ideoloških i etničkih podjela u društvu.

Prije 23 godine, na današnji dan, pala je prva žrtva Domovinskog rata. Milanović je tada, zahvaljujući tatici i njegovim vezama, izbjegao novačenje, a domovinu je branio iz Londona i Nagorno Karabaha. Danas je premijer. U Americi je nezamislivo da predsjednikom postane netko tko je izbjegao služenje u Vijetnamu - koji je bio na drugoj strani planete. U Hrvatskoj je zamislivo da se premijer najneuspješnije i vjerojatno aferama najopterećenije vlade ikad hvali uspjesima, umjesto da ode na Plitvice i pokrije se ušima jer je netko tada poginuo da bi stvorio državu koja njemu služi samo zato da bi imao gdje biti premijer, da bi imao službeni avion na raspolaganju za šalabajzanje po Krku i po Australiji, i da bi vlada, koja ukida poticaje za zapošljavanje, imala za Audije.

Ali Milanovića ništa od toga ne dira. On je sam sebi tak super i kul dečko. Od svog odraza u ogledalu ne vidi stvarnost.



Milanoviću, mijenjaj dilera. Hitno.


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... sutra.html

[EdgarFranjul]

Kukurikavci, eu-parlament i zvijezda petokraka!

pett.jpg (27.73 KiB) Viewed 2292 times

Utorak, 01 Travanj 2014 09:58


Sjetimo se Tijardovićeve lijepe pjesme 'Marjane, Marjane', nakon rata prilagođene potrebama novog poretka, drugu Titi, partizanima i zvijezdi petokraki! Gledajući jučer prigodno ukrašenu binu s modificiranim komunističkim simbolima na sastanku Kukuriku-koalicije u svezi izbora za eu-parlament, ne možemo se oteti dojmu da se '1945.' opet vratila; i to u punom sjaju!?

Da li samo simbolički!?

-Ili je ta simbolička poruka možda znakovita pa njome pocrvenjeli Kukurikavci žele podijeliti hrvatski puk na one koji se klanjaju lijepoj zvijezdi petokraki-znaku mira i ljubavi i na one druge, filo-ustaše koji, eto, prihvaćaju Rezoluciju Vijeća Europe br. 1481/2006.

Jer, poruka 'crvenih zvezdaša' ovom provokativnom simbolikom je jasna i nedvosmislena:

Tko se pod nji(o)m bije, tko se pod nji(o)m bije,

tko se pod nji(o)m bije, kukavica nije,

a 'ko se ne bije, a 'ko se ne bije,

a 'ko se ne bije, bolje da ga nije(odnosno partizanski okrutno: Neka se ubije!).

Doduše, danas ta komunistička zvijezda petokraka više nije izrazito crvene boje niti je oštrih peterokrakih repova nego je stilski dotjerana, pomalo futuristički oblikovana, reklo bi se lijepih duginih boja pa nas ovaj Kukuriku sastanak za Eu-parlament podsjeća na otkačenu 'pedersku' manifestaciju stručno zvanu gay-parada!

Tada, davne 1945.g., i legendarni Ivo Tijardović, podrijetlom iz filo-ustaškog sela Omiške Zagore, Doca Donjeg, valjda bješe proglašen pro-ustaškim elementom pa su partijski drugovi morali i stilski ispraviti njegov libreto u duhu ondašnjeg vremena:

„Marjane, Marjane, ča barjak ne viješ, milu trobojnicu!, itd., itd…

…..Na kojoj se čita, ime druga Tita!

A na drugoj strani:

Naprid, partizani!

A na vr' barjaka: Zvizda petokraka!“

Uslikani pod komunističkom zvijezdom petokrakom predsjednici stranaka Kukuriku koalicije, drugovi Zoran Milanović (SDP), Boris Miletić (IDS), Silvano Hrelja (HSU) i drugarica Vesna Pusić potpisali su koalicijski pakt o zajedničkom izlasku na izbore za Eu-parlament i predstavili kandidate sa svoje, kako tvrde, pobjedničke liste, koju nosi skrbni zaštitnik Eu-potrošača, drug Neven Mimica.

Ističemo prigodnu izjavu našeg 'slučajnog premijera':

„Što se mene tiče ćirilica se neće nametnuti kao glavna tema izbora, to je pitanje ustavno-pravnog poretka. Danas obilježavamo petu godišnjicu članstva u NATO-u i da smo se tada ponašali tako prema manjinama ne bi nas primili u NATO, a kasnije ni u EU.“

A što se nas tiče da je jogunasti premijer do kraja insistirao na neisporuci UDBA-ša Josipa Perkovića njemačkoj pravdi('lex Perković') vjerojatno bi nas slobodarska Europa vratila u 'balkanske gudure'!

A sa zvijezdom petokrakom i nismo baš daleko odmakli, zar ne!?



damir kalafatić

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=33

[EdgarFranjul]

“Glas Koncila” o Predsjednikovu pozivu da se u kampanji ne otvara pitanje “o ustašama i partizanima”

Katolički tjednik “Glas Koncila” u komentaru najnovijeg broja piše da Predsjednikov poziv da se u predizbornoj kampanji za Europski parlament ne otvara pitanje “o ustašama i partizanima” zapravo treba shvatiti kao kupovanje još dodatnoga vremena da se produži status quo, tj. da pripadnici i simpatizeri komunističkoga zločinačkoga poretka i njihova već dobrano stasala djeca i dalje dominiraju hrvatskim društvom i politikom.

U uredničkom komentaru “Smišljena zamka” Ivan Miklenić napominje da ta Predsjednikova želja ne vodi uopće brigu o općem dobru hrvatske nacije, nego o interesu sasvim određenih grupacija, i to čak bez obzira na činjenicu da baš te grupacije vode Hrvatsku u sve dublju krizu: sve veće siromaštvo, nezaposlenost i besperspektivnost.

“Zahvaljujući glavnoj struji javnoga mnijenja i većini medija, koji hrvatsku javnost sustavno i nostalgično zadržavaju u regiji koja je sinonim za prostore bivše savezne države i njezine vrijednosti, većina hrvatskih birača uopće nije sposobna baviti se većinom europskih pitanja, nema na raspolaganju ni osnovne europske podatke i parametre”, smatra komentator. Pritom dodaje da istodobno prevladavajuća politika u Hrvatskoj i dosljedno mediji ne žele da se otvore ni pitanja koja su i hrvatska i europska.

“Među takvim nepoželjnim pitanjima svakako je npr. pitanje sve veće deregulacije socijalne države, a također – što je za Hrvatsku iznimno važno – i pitanje stvarne demokracije”, upozorava u komentaru.

Po riječima komentatora upravo ta nakana da se ne otvori pitanje stvarne demokracije u Hrvatskoj kao dijelu Europske unije krije se u Predsjednikovoj želji da se u predizbornoj kampanji ne otvara pitanje “o ustašama i partizanima”.

“Poznato je da vladajući političari, a dosljedno ni glavna struja javnoga mnijenja, u Hrvatskoj smišljeno ne žele zauzeti osnovni humani stav jednake osude svih totalitarističkih režima, svih zločinaca i svih zločinačkih nedjela, bez obzira na ideološki ili politički predznak, niti iskazati pijetet svim žrtvama bez obzira na kojoj strani su pale. U hrvatskom kontekstu posve je jasno da se na taj način i dalje štiti, umanjuje i prikriva zločine komunističkoga režima jer su zločini druge strane ili drugih strana s pravom već osuđeni i, i te kako, sankcionirani”, tvrdi komentator.


U zaključku napominje: “Koliko službena hrvatska politika cijeni Europski parlament i njegove akte vrlo se zorno očituje u ignoriranju Rezolucije Europskoga parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2009.


“Hrvatsku moralno obvezuje i rezolucija Vijeća Europe ‘Potreba međunarodne osude zločina totalitarističkih komunističkih režima’ od 25. siječnja 2006. godine, u kojoj se doslovno uz ostalo ističe: totalitarni komunistički režimi ‘gazili su ljudska prava pojedinačnim i masovnim zločinima, smaknućima, usmrćivanjem u koncentracijskim logorima, izglađivanjem, deportacijama, mučenjima, robovskim radom i drugim oblicima psihičkoga masovnog terora’”, podsjeća na kraju komentara “Glas Koncila”.
Izvor: glas koncila

http://narod.hr/hrvatska/glas-koncila-o ... rtizanima/

[EdgarFranjul]

Stožer Josipoviću: više od godinu dana tražimo da zaštite žrtve Vukovara, a Vi šutite

Stožer za obranu hrvatskog Vukovara uputio je danas otvoreno pismo predsjedniku Republike Ivi Josipoviću u kojem navode kako su nakon što je Stožer za obranu hrvatskog Vukovara 4. ožujka 2014. dobio potporu 54 saborska zastupnika za uvrštavanje u saborsku proceduru i raspravu te izradu i objavu sedam registara, zamolili ga za javno očitovanje i potporu njihovoj inicijativi .

“Ne želite se očitovati o našoj inicijativi da se objavom registara iz javnog života maknu privatizacijski lopovi, pripadnici agresorske vojske, dezerteri, pravosudni djelatnici koji su sudjelovali u političkim sudskim procesima, visoki dužnosnici tajnih službi bivše SRH i nalogodavci likvidacija i egzekutori, mešetari dionicama u portfelju HZMO? Ne želite da saznamo istinu o imovini i novčanim transakcijama bivše KPH, a kasnije SDP-a? Nije Vam ovo prvi putada šutite. Štoviše, stječemo dojam da sve što Vam ne odgovara jednostavno ignorirate, šutite, i čekate, u nadi da će proći”, ističu iz Stožera.

Navode kako ga kao predsjednika Republike već više od godinu dana mole da pomogne i zaštiti žrtve Vukovara, stradalnike i grad Vukovar kao simbol obrane Hrvatske od nasilja koje provodi Vlada RH protuzakonitom i protuustavnom primjenom dvojezičnosti i dvopisanosti u gradu Vukovaru.

“I sami ste rekli da je moglo i drugačije, ali nikada i kako drugačije i tko je kriv što sve nije drugačije! Nikada niste optužili one koji provode protuzakonito i protuustavno nasilje i kreiraju kaos u Vukovaru. Nikada niste otvoreno zatražili da se preispitaju istine o Vukovaru. Istine o silovateljima koji šeću u odorama hrvatske policije, zločincima koji nesmetano žive u Vukovaru i okolnim mjestima, neprijateljima, aboliranim (?) teroristima koji rade u gradskim i državnim institucijama, a žive u Srbiji, nepostojećim kućama i adresama na kojima je izvršen masovni upis birača…Ne možemo vjerovati da sve ovo ne znate? Ako znate, zašto i dalje tvrdite da ne treba raditi novi popis stanovnika u Vukovaru?!”, upitali su iz Stožera predsjednika Josipovića.

“Vukovar nije zaslužio kaos i Stožer za obranu hrvatskog Vukovara ga čuva od kaosa. Stožer reagira na nasilje koje se provodi u Vukovaru, ali svoje nezadovoljstvo iskazuje na dostojanstven, nenasilan i demokratski način. Na dva velika prosvjedna skupa u organizaciji Stožera na kojima se okupilo više od 100.000 ljudi nije bilo ni jednog incidenta. Nije bilo ni najmanjeg incidenta 18. studenog 2013. godine u Koloni sjećanja u Vukovaru”, ističu iz Stožera u otvorenom pismu.

Navode kako je Stožer za obranu hrvatskog Vukovara je toga dana brojio više od 120.000 ljudi. U dostojanstvenoj koloni se otišlo do Memorijalnog groblja žrtava iz hrvatskog obrambenog Domovinskog rata i molilo za one koji su svoje živote dali za našu Domovinu. Iskazalo se i neslaganje s nasilnom politikom vladajućih ranijim polaskom. Opet mirno i nenasilno, ponavljaju iz Stožera.

“Vlada RH koja provodi nasilje u Vukovaru je odustala od Kolone sjećanja iz njima poznatih razloga, ali odustali ste i Vi?! Koji su to razlozi da se demokratski izabran Predsjednik Republike može uplašiti i odustati od naroda koji ga je izabrao? Na žalost, nikada nećete saznati što bi se dogodilo da ste krenuli s lampionom u ruci prema Memorijalnom groblju i zajedno se sa svojim narodom poklonili onima koji su bolji od svih nas”, ističu iz Stožera.

Zaboravili ste tada da ste u Vašem inaguracijskom govoru 18. veljače 2010. godine rekli: ” U ovom svečanom trenutku, prije svega, sjećam se svih časnih ljudi koji su se borili, a mnogi i poginuli, za slobodnu i pravednu Hrvatsku. Njima dugujemo našu vječnu zahvalnost.”

Zaboravili ste i da su Stožer za obranu hrvatskog Vukovara osnovali i čine oni koji su se u Domovinskom ratu borili za bolju i pravednu Hrvatsku. U Vašem inaguracijskom govoru mi smo se prepoznali kao ti časni ljudi koje ste tada spomenuli, ali Vi ste se pridružili „kreatorima kaosa” i ostavili sve nas žive branitelje, „časne ljude”, kako ste rekli, da idu svojoj poginuloj i umrloj braći bez Vas, podsjećaju iz Stožera.

Također naglašavaju da su se kao branitelji borili za bolju i pravednu Hrvatsku, a sada su prisiljeni da se kao članovi Stožera za obranu hrvatskog Vukovara bore za bolju i pravedniju Hrvatsku. Stožer nije, poručuju, podanik niti jednoj političkoj opciji, niti će to biti, nego sluga hrvatskome narodu i građanima Hrvatske koji uvažavaju zemlju u kojoj žive.

Stožer za obranu hrvatskog Vukovara od svog osnutka nudi konkretna rješenja problema, poziva na dijalog, na poštivanje zakona i Ustava, ali se ta rješenja i pozivi ignoriraju od strane vladajuće koalicije. Pitanje je koliko se Vi sami trudite i želite da uistinu ispunite sve ono na što ste se pozivali u predizbornoj kampanji, ono što ste nam rekli u inaguracijskom govoru, a sve sukladno ovlastima, dužnostima i odgovornostima predsjednika Republike, navode.

“Koliko ste od svega što ste rekli uistinu ispunili? Vladajuća koalicija u Vukovaru provodi nasilje, omalovažava hrvatske branitelje, oduzimaju im se stečena prava, braniteljima korisnicima opskrbnine su prava kroz sustav socijalne skrbi umanjena ili ukinuta, ministar branitelja je ministar bez branitelja, ministar obrane ne zna kada će se vratiti zrakoplovi s remonta u Ukrajini, broj nezaposlenih se popeo na 400.000, zdravstvo je pred kolapsom, školstvo nam doživljava nasilne promjene, šikaniraju se profesori, nastavnici, liječnici, poljoprivrednici ne primaju poticaje, građani napuštaju Hrvatsku trbuhom za kruhom, itd., a Vi, predsjedniče, šutite”, ističu iz Stožera.

“Vaše okretanje glave od problema i šutnja su štetni. Puno toga ste obećali narodu koji Vas je izabrao,- a što ste uradili!? Zlonamjerni bi Vam rekli da ste nas prevarili, te da ste lažov i licemjer. Mi smo dovoljno pristojni pa ćemo Vam reći da niste bili iskreni i da u mnogo čemu niste govorili istinu”, zaključuju iz Stožera u otvorenom pismu predsjedniku Josipoviću.


Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/stozer-u-pismu ... vi-sutite/

[EdgarFranjul]

Je li ove detalje iz Jovićeve biografije itko sagledao kada mu je rađena sigurnosna provjera?

Autor: Ivan Babić
Datum: utorak, 15. travnja 2014. u 19:42

No, ostavimo pitanja po strani. Bez sumnje Jović drži ljestve na političkom putu Ive Josipovića, u čemu mnogi analitičari vide potencijalnu opasnost. Naime, i sami predsjednik u medijima je stavljao ogroman naglasak na ulogu Jovićeva Odjela za analitiku.

Na predavanju u generalštabu srpske vojske, ne tako davne 2007. godine ukazalo se lice glavnog analitičara predsjednika Ive Josipovića - Dejan Jović. Časnici vojske Srbije pažljivo su upijali njegove, dakako znanstveno utemeljene mudrolije i poruke. Međutim, pitanje koje se nameće iz njegova druženja sa srpskim časnicima jesu li u uredu šefa države i ovo provjeravali kada su radili Jovićevu sigurnosnu provjeru?

No, ostavimo pitanja po strani. Bez sumnje Jović drži ljestve na političkom putu Ive Josipovića, u čemu mnogi analitičari vide potencijalnu opasnost. Naime, i sam predsjednik u medijima je stavljao ogroman naglasak na ulogu Jovićeva Odjela za analitiku. Da je Jović važan čimbenik u politici Ive Josipovića govori i činjenica da mu on priprema brifinge temeljene na analizama medija. Njegova uloga značajna je i u profiliranju Josipovićeve politike, a kao glavni analitičar zadužen je i za studiozna promišljanja o zbivanjima u drušvu. Jović je, stoji u njegovoj biografiji, politolog, a konzultant je britanske Ekonomsko-obavještajne agencije, a u svojim čestim posjetima toj zemlji predstavlja se kako saznajemo kao državljanin Jugoslavije.

Dakle, čovjek koji bi trebao kreirati hrvatsku politiku blizak je Englezima koji postaju glavna poveznica s hrvatskom visokom politikom, koja je natežući se oko Josipa Perkovića okrenula leđa Nijemcima. Englezi tako postaju jednim od najznačajnijih čimbenika u uređenju hrvatske politike, a perjanica njihove politike upravo je Jović. To možda ne bi izazvalo nekakav veliki značaj da se i sam Josipović nije priklonio njegovoj politici. Također, moramo se zapitati leži li upravo u tome grmu odgovor na pitanje od kud Joviću ideja da kazuje kako bi Srbija, BIH te Crna Gora zajednički, i po blažim kriterijima od Hrvatske trebale ući u EU, kako po njegovom mišljenju Hrvatska ne bi odmakla od svojeg prirodnog okruženja.

Jasno je dakle da Jović prirodno okruženje Hrvatske vidi u raljama Jugoslavije, a to ne treba previše čuditi kada se zna da je još u siječnju 2009. godine u blogu na srpskoj stranici B92 napisao da uspije li Hrvatska ući u Unije prije no što to pođe za rukom BIH, Srbiji ili Crnoj Gori ona će se ponašati kako se sada prema njoj ponaša Slovenija. Neuvjerljivo mu, pisao je tada, zvuče Sanaderova obećanjaq da to neće biti tako. 'Ne treba zaboraviti da je ulazak u EU Sanadeovo jedini vanjskopolitički cilj, te da je uvijek bilo nejasno je li njegovo, a još više hadezeovsko, napuštanje nacionalističke (tj. Tuđmanističke) politike zapravo bilo iskreno, ili samo finta da bi se postigao taj cilj Slovensko (slovenačko) usporavanje procesa završavanja pregovora o članstvu Hrvatske u Europskoj Uniji ima posljedice ne samo za stanje slovensko- hrvatskih odnosa, nego i za Srbiju, odnosno njenu poziciju u odnosu na Europsku Uniju. To je usporavanje, naime, neočekivana šansa za Srbiju, koja bi ju mogla, ako to želi, iskoristiti za ubrzavanje svog putovanja prema članstvu u Europskoj Uniji'.

Tu priča ne staje jer Jović svoj stav na blogu i dalje argumentira te tako kaže da uđu li u Uniju prije Srbije, Hrvatska će gotovo sigurno uvjetovati ratifikaciju sporazuma Unije i Srbije srpskim odustajanjem od protutužbe za Oluju, a vjerojatno i nekim unilateralnim priznanjem ekskluzivne krivice Srbije i Srba za zlodjela u devedesetim godinama. Predviđa Jović i zaoštravanje politike prema hrvatskim Srbima, kolicija s njihovim strankama neće imati važnost koji ima sada za HDZ.

- Otvore li hrvatski Srbi (ili Srbija, ili Europska Unija) pitanja kao što su povratak izbjeglica, ili pristranost pravosuđa, ili odnos prema ratnim zločinima, na to će odgovor biti: Oprostite, pa to je riješeno! Da nije, ne bismo ušli u Europsku Uniju! Evo, Brisel kaže da je riješeno, zar ne?. Na takve će sarkastične odgovore biti teško odgovoriti, posebno stoga što Europska Unija zapravo nema, niti će imati, mehanizme kojima bi svoje zemlje članice prisilila da se ponašaju bolje prema vlastitim manjinama ili prema susjedima - piše Jović.

No, i ovo još uvijek nije sve jer glavni Josipovićev analitičar ustvrđuje da individualno primanje u Uniju, koliko god bilo razumljivo sa različitih stanovišta u zemljama koje su europeiziranije od drugih, ipak nužno privilegira one zemlje koje će u EU prije drugih, a time diskriminira one koje zaostaju. To je očito još jedan od Jovićevih stajališta, a čovjek je to koji se mnogo puta izjašnjavao o krivnji nacionalizma za rat na ovim prostorima u potpunosti izjednačavajući krivnju postavljajući teze tako da se na ovim prostorima vodio građanski, a ne Domovinski rat u maniri ministrice Pusić. Krivac za raspad Jugoslavije u njegovim očima su Ustav iz 1974. godine, ali i Kardelj. Proces raspada Jugoslavije za ovog analitičara odumiranje je država, a raspad Jugoslavije spaja s činjenicom da se država unutar sebe razvlastila. Ide i kroak dalje tvrdeći da je to rezultat socijalističkog projekta koji je imao za cilj slabiju državu. U svojim političkim izlaganjima Jović, koji stoji uz bok Josipoviću ne pridaje pažnju Hrvatskoj, ali i nacionalnim državama već ih naziva tvorevinama EU.

Jović, ljubitelj vanjske politike doticao se i priznanja Kosova.

- Povrh toga, Srbija je – već i kao najveća od svih upletenih strana, te ona koja je imala podršku većeg dijela tadašnje JNA-u-raspadanju – mogla i načiniti najviše zla. To je dodatno potencirano činjenicom da se nisu razarali Šabac i Kragujevac, nego Dubrovnik i Sarajevo. To što je kasnije granatiran i Knin (gdje su Srbi bili većina) i Mostar (u trenutku kad ih tamo više skoro nije ni bilo) ostalo je u sjeni ovih prvih razaranja, i viđeno je uglavnom kao posljedica. Američkoj politici su trebale skoro tri godine da se pokrene, i da pokaže da se u svijetu kojeg ona kontrolira (u liberalno-demokratskom svijetu) takve stvari ne mogu dogoditi nekažnjeno- stajalište je čovjeka koji uz Josipovića kreira hrvatsku politiku, ali i stvarnost boreći se za naše nacionalne interese.

I nakon svega izrečenog valja se ponovno zapitati koga smo birali i tko stvarno vodi Hrvatsku?

http://www.dnevno.hr/vij
esti/hrvatska/120387-je-li-ove-detalje-iz-joviceve-biografije-itko-sagledao-kada-mu-je-radena-sigurnosna-provjera.html

[EdgarFranjul]

Milanović se razotkrio do kraja: Na čelo Nacionalnog vijeća za znanost postavlja rigidnog komunista Ivu Družića!

Autor: D.Boroš
Datum: četvrtak, 17. travnja 2014. u 08:12

Ivica Račan i Stipe Šuvar su za Družića uoči raspada Jugoslavije bili "pravi demokrati". Osim što je u vrijeme kada je cijeli svijet vidio kuda vodi velikosrpska politika, dijelio komplimente Slobodanu Miloševiću na 20. sjednici CK SKJ održanoj krajem siječnja 1989., Družić će zauvijek u novijoj hrvatskoj povijesti ostati upamćen kao žestoki protivnik raspisivanja prvih slobodnih demokratskih izbora 1990. I takav "stručnjak" i kadar bi trebao odlučivati kojim će smjerom ići hrvatska znanost.

Rješavajući najnoviju kadrovsku križaljku, premijer Milanović je posegnuo za jednim "posebnim" rješenjem. Naime, Ivo Družić, nekadašnji istaknuti partijski kadar kojeg je na mjestu šefa tadašnjeg Saveza komunista Hrvatske pobijedio pokojni Ivica Račan, trebao bi postati novi predsjednik Nacionalnog vijeća za znanost!!!

Ta je odluka doslovce posvađala sve u SDP-u, a posebice saborske zastupnike, koji nisu mogli vjerovati da je Milanović na očiti nagovor ministra Željka Jovanovića postavio čovjeka koji u znanstvenoj karijeri ima, kako kažu, jedan jedini kvalitetan citat. No osim njegovog znanstvenog pedigrea za koji Milanović smatra da je odličan, jer se po šefovom mišljenju radi o odličnom stručnjaku, dobrom drugu i čovjeku, Družić ima i jedan dio života kojeg bi se danas najradije odrekao, ali nažalost ne može.

Dakle, radi se o čovjeku za kojeg su Ivica Račan i Stipe Šuvar uoči raspada Jugoslavije bili "pravi, istinski demokrati". Osim što je u vrijeme kada je cijeli svijet vidio kuda vodi velikosrpska politika, dijelio komplimente Slobodanu Miloševiću na 20. sjednici CK SKJ održanoj krajem siječnja 1989.godine, nadajući se uspinjanju na jugopartijskoj hijerarhiji, Družić će zauvijek u novijoj hrvatskoj povijesti ostati upamćen kao žestoki protivnik raspisivanja prvih slobodnih demokratskih izbora 1990. godine.

Kako i zašto su Milanović i Jovanović iz pepala izvukli jednog starog rigidnog komunista, pitanje je na koje će oni već dati odgovor u svom stilu, ali za one mlađe koji se možda ne sjećaju, nije loše podsjetiti kako je Ivo Družić krajem osamdesetih godina bio u vrhu hrvatske i jugoslavenske partije. Bio je osobno miljenik partijskog moćnika iz tih vremena Stanka Stojčevića, a na 11. Kongresu SKH u prosincu 1989. kada se odlučivalo o raspisivanju prvih višestranačkih izbora bio je protukandidat Ivici Račanu. Tada je u borbi za šefa partije pobijedio Račan za kojeg se tada držalo da je predstavnik progresivne hrvatske linije, dok je Družić bio označen kao zagovornik ortodoksne, jugoslavenske, opcije koja je bila protiv višestranačkih izbora. Dan ranije, na sjednici Predsjedništva CK SKH prilikom glasovanja o tome treba li raspisati višestranačke izbore rezultat je bio 6:6 te je u korist izbora presudio glas Drage Dimitrovića. Družić je dakako bio protiv slobodnih demokratskih izbora.

Za Družića se govorilo kako ga je podržavala bivša JNA, a njegov polubrat Kolja Družić bio je jedan od posljednjih šefova zagrebačke Udbe, koji je često surađivao s osobom po imenu Stjepan Mesić. Za Družića je Stipe Šuvar, tadašnji predsjednik CK SKJ govorio kako je 1989. bio gorljivi branitelj svih napada na Slobodana Miloševića. Na 20. sjednici CK SKJ održanoj krajem siječnja 1989. Družić je, prema Šuvarovim riječima, udijelio komplimente Miloševiću apelirajući na njega i Šuvara "da ne vode partijsku lokomotivu suprotnim pravcima". Nakon poraza od Račana, povukao se iz javnog života.

U javnosti se pojavio 2012. nakon afere u tvrtki Plinacro. Tada je kao predsjednik Nadzornog odbora gdje su ga postavili SDP-ovci daleko od očiju javnosti, branio odluku kojom je Plinacro odvjetničkoj tvrtki supruge Tomislava Sauche, tadašnjeg šefa kabineta premijera Milanovića, dao bez javnog natječaja posao u vrijednosti od 150 tisuća kuna. Tada je u javnost izašla i činjenica da ga je tog dana kada je izbila afera premijer Milanović panično zvao 20-tak puta. Osim u Plinacrou, Družić je postavljen za člana Nadzornog odbora u Podravci te u Zagrebačkom holdingu. Dio javnosti je nagađao kako se taj angažman dogodio zahvaljujući dobrim odnosima koje je Družić godinama njegovao s ocem hrvatskog premijera, Stipom Milanovićem, nekadašnjim šefom kabineta Mike Tripala. Početkom devedesetih Družić se posvetio se znanstvenoj karijeri, a zadnjih je godina radio kao profesor na Ekonomskom fakultetu.

Protiv njegovog imenovanja su bili gotovo svi SDP-ovi zastupnici, no na sjednici njihovog kluba zastupnika jedini koji se otvoreno i javno suprotstavio postavljanju rigidnog komunista na čelo hrvatske znanosti bio je prof.dr. Gvozden Flego koji smatra da je imenovanje "funkcionera" SKH, kojega nisu voljeli ni Račan ni Šuvar, najobičnije partijsko kadroviranje, protivno zakonu i zdravoj pameti. Jasno Družića je branio, a tko drugi nego ministar Jovanović, na svojstven neprimjeren i uvredljiv način. No Flego koji Jovanovića oduvijek doživljava kao "provincijalnog docenta koji je nekompetentan za posao ministra obrzovanja i znanosti", na kraju je jednostavno dao ostavku u Odboru za znanost, a kada jedna Gordana Grbić u neformalnom razgovoru za Družića kaže kako je bio partijski konzervativac, onda je jasno koga je Milanović zapravo doveo da određuje kojim će smjerom ići hrvatska znanost i što smiju, a što ne svi ti silni mladi, dokazani hrvatski znanstvenici kojima Družić može valjda jedino dati "crvenu knjižicu" i ništa više.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... uzica.html

[EdgarFranjul]

Zbog izručenja Mustača i Perkovića Milanović bi trebao podnijeti ostavku[/size]

Autor: Marcel Holjevac
Datum: petak, 18. travnja 2014. u 08:43

Ne zato jer nije uspio spriječiti njihovo izručenje. A niti zbog toga što je to pokušao. Nego zato jer je otvoreno, svjesno i namjerno lagao.

"Slučaj ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića neće se moći riješiti ako se ne promijeni Ustav i ne ukine zastara za teška ubojstva, izjavio je premijer Zoran Milanović 4. rujna prošle godine.

"Ako ne promijenimo Ustav, naglašavam, i ne ukinemo zastaru, nema izručenja i nema suđenja u Hrvatskoj. Ali o svemu tome, jer riječ je o teškim temama, treba razgovarati razumno. HDZ pokušava na galamu i sve pogrešno tumači, kao i Ustavni zakon o pravima nacionalnim manjinama", ustvrdio je tada i ocijenio kako kod nekih ljudi u ovoj zemlji, "stida i odgovornosti očito nema".

Da stida i odgovornosti u hrvatskoj politici nema, to je očito. Naročito u Milanovića. Da nema stida dokazao je nedavno stajući u obranu Merzel i Sabe, dokazao je to i izmjenama ZOR-a protiv kojih je sam godinu dana ranije potpisao peticiju pred kamerama kad je to isto, ali u blažem obliku, predlagao HDZ. Dokazali su to i njegovi stranački drugovi poput Marine Lovrić Merzel koja županijom upravlja iz zatvora, poput kakvog mafijaškog kuma. Dokazao je to i kad je branio od izručenja svim silama udbaške ubojice, tvrdeći kako to ne radi iako su svi vidjeli da upravo to radi.

Ali, u politici su laži česta stvar. Međutim, jedno je lagati, a drugo je biti ulovljen u laži. Mustač i Perković su obojica u Njemačkoj. Ustav u međuvremenu nije promijenjen. Dakle: premijer je dokazano lagao. Da je ustav promijenen, izručenje bi bilo spriječeno, i organizirala bi se neka farsa od suđenja poput one Boljkovcu, gdje se čeka da on, pučki rečeno, otegne papke.

To nije jedina laž koju je tada izrekao. "Glavni i jedini razlog ograničenja primjene europskog uhidbenog naloga opasnost da se hrvatskim državljanima sudi za kaznena djela ratnih zločina iz vremena Domovinskog rata po principu univerzalne jurisdikcije na bilo kojem sudu u Europi", rekao je tada. U Europi se, kako znamo, ne primjenjuje nikakav princip univerzalne jurisdikcije, naime ne postoji takva praksa i to je jasno rečeno. Hrvatski branitelji nisu ubijali po Engleskoj i Nizozemskoj, pa te zemlje protiv njih neće dizati optužnice zbog toga što je netko nekog ubio u Bosni ili Hrvatskoj. Srbija možda hoće, ona to i radi, ali ona nije u EU i ona nam ne može poslati Europski uhidbeni nalog. A prije nego uđe, ako ikad uđe, morat će povući sve JNA optužnice jer nisu u skladu se europskim pravnim stečevinama.

Time je Milanović pokazao da ili nema elementarnog pojma o pravu i zakonima, pa se onda postavlja pitanje kako je diplomirao, ili je svjesno lagao naciji u lice kako bi zaštitio ubojice iz redova komunističke tajne policije. Takvo što je u demokracijama, u pravilu, razlog za trenutnu ostavku, odnosno smjenu. U Americi, to bi bilo više nego dovoljno za pokretanje impeachmenta protiv predsjednika SAD.

Podsjetimo: protiv Billa Clintona su republikanci pokušali pokrenuti imepachment i smijeniti ga. Ne zato jer je varao ženu, to je njegova stvar, nego jer je lagao da "nije imao ništa s tom malom". Stvar je propala, jer ta laž u krajnjoj liniji, nije imala veze s politikom. Postoje međutim laži i laži: Richard Nixon je prisiljen na ostavku - jer je lagao, a njegova laž je bila manje bezazlena od laganja ženi da je nije varao i imala je veze s politikom. On je naime - slagao da nije znao da su dvojica pripadnika tajne službe pokušala ozvučiti urede Demokrata u "Watergate" zgradi, što su uradili traljavo i pritom su uhvaćeni. Richard "Dick" Nixon nije naredio to prisluškivanje, i saznao je za njega tek kasnije, ali je znao što se dogodilo. A lagao je da nije. Dovoljan razlog za smjenu.

Povijest demokratske Europe pamti brojne premijere i predsjednike koji su prisiljeni na ostavku - jer su ulovljeni u laži. Milanovićeva laž je jedna od najgorih i najozbiljnijih, jer se htjelo udariti na temeljni pravni dokument jedne države kako bi ga se instrumentaliziralo u sredstvo zaštite ubojica. To je apsolutno nedopustivo. Izručenjem Mustača i Perkovića je i dokazano ono što smo i prije znali: da je to bila laž. A i to što nema nikakvih optužnica protiv branitelja iz EU, niti će ih očito ikad biti.

Zato je vrijeme da se Milanoviću otvoreno kaže da takve stvari kao što je laganje o potrebi promjene Ustava nedopustive u demokratskim i uređenim državama. Na žalost, postupak njegove smjene neće biti pokrenut, jer u Hrvatskoj još uvijek nema dovoljno demokratske svijesti i savjesti za tako što, nema demokratske političke kulture. A nema ni oporbe koja bi imala tri čiste pokrenuti postupak smjene, niti pravnog mehanizma.
No, takav pravni mehanizam je potrebno uvesti, kako bi se spriječilo da ubuduće premijeri nekažnjeno lažu i manipuliraju ne samo biračkim tijelom, već i temeljnim pravnim dokumentom države koji je ujedno i simbol njenog suvereniteta, a koji Milanoviću očito ne znači ništa više od komada bezvrijednog papira koji je tu, kao i država, da bi služio parcijalnim interesima partijske klike, a ne narodu.

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... tavku.html

[EdgarFranjul]

Hrvatska crvena od srama

Autor Mate Kovačević
Subota, 19 Travanj 2014 18:01


Crvena boja partije mogla bi se pretvoriti u boju krvi nakon novih srpskih posezanja i hrvatskih pokušaja da se iščupaju iz pandža velikosrpske politike u koju nas, na našu štetu naših interesa, guraju silnice s britanskoga otočja

Predsjednik države Ivo Josipović ipak je bio u pravu kad je svojedobno najavljujući pobjedu SDP-a tvrdio kako će se nakon izbora Hrvstka zacrvenjeti. Već danas se može konstatirati kako potkraj njegova predsjedničkoga mandata i nakon dvije i pol godine koalicijske vlasti načelu sa SDP-om Hrvatska se doista crveni. Ali od srama! Od srama komu je sve povjerila da je predstavlja i vodi te da riješava njezina državnopravna, gospodarska, demografska i socijalna pitanja. U državnopravnim pitanjima, zahvaljući ponajprije politici predsjednika Republike, Hrvatska se unatoč punopravnom članstvu u NATO savezu i Europskoj uniji nije odmaknula od tradicije bivše jugokomunističke politike, koja ju je držala zatočenom u balkanskoj tamnici. Ovdje nije samo riječ o još uvijek nerazriješenim graničnim pitanjima sa Srbijom, nego o sustavnom nastojanju hrvatske vanjske politike da se što čvršće poveže sa svojim bivšim balkanskim krvnikom.

U dijelu politike koju Josipović sukreira, a provodi ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, ne mogu se osjetiti ni najmanje naznake europske skepse prema novom proširenju EU, koja je i sama zapala u duboku gospodarsku i političku krizu. Ta će se kriza unutar EU, razbuktavanjem sukoba u Ukrajini, samo pojačavati, jer će njezine posljedice razorno djelovati na njemačko, odnosno vodeće europsko gospodarstvo, što će na političkoj razini otvoriti i pitanje unutarnjega ustroja Unije. Na jednoj će se strani, kao oprjeka sadašnjoj njemačko-francuskoj osovini, naći cijeli niz neformalnih skupina i država, koje će zastupati uređenje EU po želji britanske politike dok će zemlje ovisne o njemačkoj gospodarskoj moći tražiti rješenja u čvršćem povezivanju tzv. ruba sa središtem.

Kako bi se znantnije oslabio utjecaj njemačke politike prema jugoistoku Europe, na tzv. balkanskom boku moćne političke silnice potaknute s britanskoga otočja već godinama inzistiraju na stvaranju političke unije tzv. balkanskih zemalja pa i nastojanje hrvatske politike da se u EU bez kriterija i na brzinu uguraju Srbija, BiH, Crna Gora, Makedonija i Kosovo nije ništa drugo nego manifestacija otočke balkanske politike. Kako ne bismo živjeli u iluziji moći zbog formalnoga članstva u EU i NATO-u pobrinuli su se ovih dana opet vojno-politički predstavnici Srbije i Hrvatske. naime, predstavnici ministarstava obrane Hrvatske i Srbije u petak su u beogradu potpisaliplan suradnje za tekuću godinu. Potpisnici, odnosno zastupnik načelnika Uprave srbijanskoga ministarstva obrane Milan Konjikovac i izaslanik hrvatskoga ministra obrane Ivan Jušić tom su se prigodom suglasili da je unatoč restriktivnoj proračunskoj politici obiju država, suradnja proteklih godina imala stalni uzlazni trend. Ta se suradnju kako navode provodi kroz razmjenu iskustava u preustroju oružanih snaga, sudjelovanju u multinacionalnim pothvatima, u području atomsko-biološke i kemijske obrane i logistike, ali i u proračunskom planiranju. Možda se upravo u pozadini proračunske suradnje skrivala odluka hrvatskih vlasti da tjednima blokira preuzimanje oklopnih vozila koje je SAD darovao Hrvatskoj. Naime, problem s preuziamnjem je otvoren zbog nemogućnosti MORH-a da na oklopnjake plati PDV, nakon što je ministar Linić "planski" ispraznio proračun Hrvatske vojske.

Iz ocjene dvojice predtavnika kako bilateralni odnosi Srbije i Hrvatske predstavljaju "kralježnicu regije", što po njihovu mišljenju presudno utječu na sigurnosno stanje u okruženju, nije teško odčitati kako se osim na vanjskopolitičkom sad realizira i novo jugoslavensko zajedništvo na vojnom području. Slično je stanje i na području odgoja, naobrazbe i znanosti koje vodi još jedan zastupnik Josipovićeve balkanske politike - ministar Željko Jovanović. Osim opravdanih prigovora za pokušaj stigmatizacije djece hrvatskih branitelja, ministar je predvodnik u povezivanju srpsko-hrvatskim obrazovnih, znanstvenih i športskih ustanova. Naime, mediji su ovih dana sramežljivo objavili kako Jovanović, dok progoni hrvatski šport, istodobno uživa u svom projektu u Rijeci na prvoj utakmici 3. kola Regionalne sveučilišne košarkaške lige između Sveučilišta u Rijeci i Sveučilišta u Beogradu.

Na sličan način još jedan Josipovićev ministar u Milanovićevoj vladi - Fred Matić, svodeći ratnu srpsku taktiku silovanja žena samo na socijalnu komponentu njihova stradanja, koju će riješiti ovaj poduzetni ministar tek nakon što im za naneseno zlo isplati novac iz proračuna relativizira ulogu srpske ratne taktike u etničkom čišćenju Hrvatske i srpskom genocidu nad hrvatskim narodom. Dok predsjednik države kao vrhovni vojni zapovjednik očito odobrava i potiče upitne sigurnosne poteze sadašnje vlade, na gospodarskom planu svu odgovornost svaljuje isključivo na predsjednika Vlade Zorana Milanovića.

Premijer je doduše najodgovornija osoba za gospodarski razvoj ili propast, no nije samo i iskljuučivo odgovornos na njem, nego na svima koji su odobravali masovno "farbanje" Hrvatske u crvenu boju. Zato se danas od srama svi moramo crvenjeti, a ponaviše zagovornici nove pravednosti, koja bi u slučaju nastvaka sadašnje politike s Pnatovčaka crvenu boju partije mogla pretvoriti u boju krvi nakon novih srpskih posezanja i hrvatskih pokušaja da se iščupaju iz pandža velikosrpske politike u koju nas na štetu naših interesa guraju silnice s britanskoga otočja.

Oni koji odobravaju sadašnju politiku crvene Hrvatske bit će najodgovorniji i za njezinu katastrofu.

Mate Kovačević/HRsvijet

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=11

[EdgarFranjul]

Željko Primorac: Jovanović protiv Ustava- Ustav protiv Jovanovića


Srijeda, 23 Travanj 2014 10:27 .


Nagledala se Hrvatska raznih kalibara ministara u vladi Zorana Milanovića, svaki osebujniji od osebujnijeg, kao da smo na izboru nejnesposobnijeg među nesposobnima. U ove dvije godine u vladu je za ministra poljoprivrede namješten čovjek koji je upropastio seosku poljoprivrednu ljekarnu, ministar obrta nikada nije radio ništa izvan partije i SDP-a, ministar regionalnog razvoja osim teorije ne zna se spojiti ni na softver, a ministrica vanjskih poslova više voli da joj tepaju kao ministrici regiona.


Ipak, tužnu povorku, poznatiju pod nazivom vlada Zorana Milanovića, predvodi, u svim negativnima aspektima, ministar znanosti obrazovanja i športa Željko Jovanović. Zašto je u otužnoj koloni grobara Hrvatske Željko Jovanović na čelu? Jovanović čelno mjesto zauzima prije svega jer zna kako ne zna, ali ipak ustraje u verbalnom i ideološkom ratu kako bi opravdao svoju nesposobnost. Nekom čudnom raspodjelom pozicija u vladi, na početku mandata Kukuriku vlade, Jovanoviću je pripalo čelno mjesto u MZOŠ. Već sam izbor agresivnog i konfliktima sklonog Jovanovića u resor kao što je obrazovanje i znanost protumačeno je kao greška, a ni biografija liječnika koji se bavio farmacijom nije ulijevala nadu super osjetljivom sustavu kakvi su obrazovanje i znanost. A onda je krenulo, partijski čovjek s izraženim prijezirom prema Hrvatskoj, nacionalnoj posebnosti, kulturi, jeziku i tradiciji dobio je priliku da ravna resorom koji je srce nacije.

To vam dođe kao kada gladna vuka zatvorite u štalu punu mlade janjadi. Krv je potekla, ali ovaj put krvave suze generacija koje su stvarale i sanjale sve ono što Jovanović pokušava razoriti. Pravopis, vjeronauk, Vijeće za normu hrvatskog standardnog jezika, klasični odgoj i spolni odgoj samo su neka od područja u koja je svoje prste stavio Željko Jovanović. I sve s jednim jasnim ciljem, misli vodiljom Željka Jovanovića, poništiti bilo kakav oblik nacionalne posebnosti. Hrvatska nakon njegova mandata mora što više sličiti „braći“ preko Drine, zavjet je to koji je Jovanović položio, samo ne znamo kada i pred kim.

>>Ministar Željko Jovanović donio još dvije protuustavne odluke

Ono što svakim danom postaje sve jasnije je činjenica kako takav zavjet nije položio na hrvatski Ustav, jer odluke Ustavnog suda iz dana u dan postaju, na svu sreću, posljednja obrana pred agresivnim Jovanovićevim nasrtajima na hrvatsku kulturnu baštinu. Već nekoliko puta Ustavni sud je bio prisiljen reagirati i srušiti odluke ministra Jovanovića koje su zadirale u samu srž obrazovanja i nacionalnog identiteta. Već sama učestalost kršenja Ustava od strane Jovanovića trebala bi biti signal predsjedniku vlade kako nešto nije u redu sa njegovim čovjekom na čelu MZOŠ. Međutim, izgleda kako su Jovanoviću ostavljene odriješene ruke po pitanju hrvatskog obrazovnog sustava, kao i partizanima po ulasku u Široki Brijeg.


Hrvatski Ustav trebao bi biti Biblija svakog političara u RH. Njegovo kršenje trebalo bi povlačiti moralne posljedice po prekršitelja i automatsku ekskomunikaciju iz političkog života. Kao što vidimo Jovanović je i dalje na čelu ovog resora, a čak uživa i simpatije članstva SDP-a i užeg vodstva. Odluke Ustavnog suda članovi SDP-a i Kukuriku vlade javno komentiraju kao odluke ispolitiziranog i pristranog suda. Omalovažavajući sud koji je nadležan za tumačenje temeljnog državnog akta, članovi vlade i SDP-a omalovažavaju ovu državu. Što bi još trebali učiniti kako bi se tražio hitan opoziv ove nakaradne vlade, zapaliti Zagreb?




Željko Primorac


http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=388

[EdgarFranjul]

SPAŠENI SMO: S Markova trga stigle spasonosne mjere, već od sutra bolje!

Autor: D.BorošDatum: četvrtak, 24. travnja 2014. u 11:00


Nove revolucionarne mjere koje su danas predložili, potvrđuje da je Milanovićeva vlada ozbiljno shvatila trenutnu gospodarsku i socijalnu situaciju u Hrvatskoj. I krenuli su ozbiljno planirati što bi mogli raditi slijedećih šest godina, a intenzivno se bave i razmišljanjem. Navodno u tome se najviše istiću ministri Grčić, Linić, Maras i Vrdoljak koji još mora samo pročitati sve te dokumente koji su donijeli. Ili barem kratke sažetke, kako bi znao u kojem pravcu dalje treba razmišljati. Današnja sjednica Milanovićeve vlade zaista bi se mogla nazvati revolucionarnom.

Naime, nakon 28 mjeseci, "kukuriku" vlada izlazi s ključnim programima i odlukama važnima za boljitak Hrvatske. Dakle na dnevnom redu današnje sjednice našao se Prijedlog nacionalnog programa reformi kao i Prijedlog programa konvergencije RH za razdoblje od 2014. do 2017. godine. Ta dva dokumenta Vlada treba dostaviti Europskoj komisiji do kraja ovog mjeseca kako bi Komisija izradila prijedlog preporuka za našu zemlju.

Ukratko, nacionalni će program po točno peti put u zadnje dvije godine definirati planove Vlade za sljedeće razdoblje, ali i detektirati trenutno stanje. Ovaj "vrlo važan" dokument u hrvatskoj se javnosti očekuje s velikim nestrpljenjem kako bismo od Milanovića i njegovih ministara "konačno" saznali u kakvom je stanju država i nacija. Ovo što vidimo samo je privid.

Nakon što detektiraju stanje, kreće rad prema definiranim planovima koji su zapravo moderne "šestoljetke", jer nijedan od njih nije ostvariv u nekom kraćem roku. To bi pretpostavljalo samo po sebi da Vladi treba dati bianco podršku i za sljedeći mandat. Naravno, preduvjet je da svi Milanovićevi ministri, a prije svih oni u čijem su resoru najvažniji projekti pročitaju reformske dokumente. Jer, ako ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak bez imalo problema prizna poslovnim partnerima iz SAD-a kako on nije pročitao dokument o industrijskoj strategiji o kojem im je govorio, nego tek kratki sažetak, onda je sigurno da ni drugi ministri nisu imali vremena detaljno proučiti vrlo opšežne dokumente od kojih samo prvi ima 125 stranica.

Uz ovaj, Vlada je donijela i "jedan važan" Prijedlog programa konvergencije koji će pak otkriti ključne karakteristike fiskalne politike. Prema riječima potpredsjednika Vlade Branka Grčića "program konvergencije je pun podataka što će se u iduće tri godine raditi u okviru fiskalne politike, naravno ukoliko oni ostanu na vlasti". Dakle još jedan "dobar" razlog zašto zanemariti "dati povjerenje" vladi koja za više od dvije godine za svoje građane nije napravila apsolutno ništa.

Tišina - razmišlja se...

Osim ova dva "povijesna" dokumenta koji će dramatično stanje u državi već od sutra učiniti boljim, Vlada je usvojila još jedan – tek neznatno manje revolucionaran dokument. Dakle radi se o Prijedlogu plana implementacije pod nazivom "Garancije za mlade". Taj strukturni dokument izrađen prema uputi Europske komisije predstavlja strukturne reforme i mjere koje će RH provoditi u razdoblju od 2014.-2020. godine, kako bi utjecala na smanjenje dugotrajne nezaposlenosti i neaktivnosti mladih osoba od 15 do navršenih 30 godina života te kako bi im omogućila brzo i kvalitetno uključivanje u tržište rada – već za šest godina!

Dakle za ovaj plan neće im biti dovoljan još jedan nego dva nova mandata. Ako ga ne uspiju provesti za šest godina, Vlada se obvezala donijeti novi desetogodišnji plan do 2030.godine. Samo tada današnji mladi više neće biti ni mladi ni živi.

No ni to nije sve. Vlada je danas donijela i "važnu" odluku kojom su se dogovorili kako će donijeti Plan upravljanja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske za 2014. godinu. On će definirati prioritet u upravljanju, nakon čega će odlučiti kako će se upravljati s onim bezvrijednim što je državi preostalo. Isto tako donijeli su i "krucijalni" Prijedlog zaključka kojim se prihvaćaju karte regionalnih potpora za razdoblje za šestogodišnje razdoblje, kao i Prijedlog zaključka o uvažavanju stupnja razvijenosti županija prilikom izrade programa regionalnih potpora i određivanja dozvoljenog intenziteta potpora.

Ali ni to nije sve. Novinari su, istina neslužbeno, doznali kako u Vladi intenzivno razmišljaju o privlačenju investicija primjenom tzv. slovačkog modela. To znači da bi se za gradnju pogona dalo državno zemljište u najam na 50 godina za jednu kunu, a svako novo radno mjesto navodno bi se poticalo poreznim rasterećenjem do 5.000 eura, uz obećanje kako do 2016. godine neće biti novih poreza.

Iz svega se vidi kako je Milanovićeva vlada zaista ozbiljno shvatila tešku gospodarsku i socijalnu situaciju u zemlji. Pa su krenuli razmišljati što bi slijedeće mogli napraviti, pardon predložiti.

U razmišljanju se najviše istiću ministri Linić, Grčić, Maras i Vrdoljak, koji još samo trebaju pročitati sve te silne dokumente kako bi znali točno u kojem pravcu treba dalje razmišljati.


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... bolje.html