Važno

[EdgarFranjul]

Učili su nas općim moralnim načelima:
Kada smo mi bili mali, roditelji, profesori, susjedi, prijatelji i kumovi
bili su osobe vrijedne poštovanja i ugleda.
Što su bili bliži ili stariji, utoliko su takva naša osjećanja bila jača. Bilo je neodgojeno suprotstavljati se starijima, učiteljima ili nadređenima.

OSJEĆALI SMO ISKRENO POŠTOVANJE.

Imali smo povjerenja u starije, jer su bili roditelji, majke,ili rodbina sve djece, grupe u ulici ili škole u gradu...
Danas smo tužni zbog svega onoga što smo izgubili,zbog onoga što će plašiti naše unuke jednog dana.

Ljudska prava za kriminalce.... ?

Ograničena prava za poštene građane... ?

Vraćati dugove i biti budala... ?

Amnestija za prevarante... ?

Pošteni su glupi... ?

Ne iskoristiti nekoga, znači li to biti budala... ?

Što se to dešava s nama???

Profesori pretučeni u školama, manipulacije u bankama, eksploatacija radnika,korupcija u bolnicama i sudovima, prijevare, krađe, otmice, ubojstva....

Rešetke na našim prozorima.
Izolirani u vlastitim svjetovima.Djeca traže nagradu da bi završila školsku godinu? Mobilni u torbama za vrtiće? Važniji je Armani od diplome!? Coca - cola važnija od zagrljaja? Važniji je plazma TV ekran od razgovora!? Važnija je šminka od zajedničkog sladoleda!?

Kakve su to vrijednosti? Kako je moguće da je sve što nam je bilo važno nestalo, ili postalo smiješno? Vratimo se temeljima života i osudimo nedostatak etike, morala i poštenja ...

Budimo Ljudi sa velikim slovom, koji grade bolji, pravedniji svijet,
u kome ljudi poštuju druge.
Hoću skinuti rešetke s prozora, da stavim cvijeće!Hoću ponovo živu ogradu umjesto zidova, neprobojnih vrata, kamera,,......Tjelohranitelja!??

Želim sjediti na stazi i držati otvorene prozore i otključana vrata u toplim noćima ...

Hoću ponovo poštenje kao motiv ponosa.

Hoću ispravan karakter, čiste ruke i pogled u oči!

Hoću solidarnost.

Hoću nadu, radost, povjerenje ...

Hoću da se vrati stvarni život, jednostavan kao kiša, čist kao travanjsko nebo, lak kao lahor pred zoru. Zajednički i jednostavan svijet,
ljubavi, samilosti i solidarnosti ...

Pošaljite ovo svojim prijateljima i vidjet ćete da nas puno tako misli i želi isto.

[EdgarFranjul]

Priznajem! Hrvat sam: 'Želimo mimohod hrvatske vojske, a ne gay parade'


NEMA više prava na pitku vodu, čist zrak, zdravu ekološku hranu, dostojanstven rad i rad uopće, prava na dostupno liječenje niti školovanje, prava na život nerođenog djeteta, prava djeteta da ima obitelj, prava za muškarca i ženu koji žele pripadati definiranoj zajednici braka, prava na slobodno ispovjedanje kršćanske vjere, prava na očuvanje značajnog povijesnog naslijeđa i prava na pijatet žrtvama. Stoji to u pismu objavljenom na Facebook stranici 'Želimo mimohod hrvatske vojske, a ne gay parade'

Autor: O.G.H. Photo: Facebook Utorak, 11 Lipanj 2013 17:25

S Facebook stranice Priznajem! Hrvat sam! koja je u kratko vrijeme prikupila više od 77 tisuća fanova, pokrenuta je nova inicijativa putem Facebook stranice 'Želimo himohod hrvatske vojske, a ne gay parade', a cilj im je prikupiti barem 50 000 fanova kako bi ta stranica postala medijska podrška organizaciji mimohoda kojeg planiraju pokrenuti ako ih do tada, kako su rekli, ne cenzuriraju. Do sada je ta stranica prikupila više od 4200 fanova. U cijelosti prenosimo pismo objavljeno na https://www.facebook.com/ZelimoMimohodHrvatskeVojske koje je potpisano s Ivan Biki Priznajem! Hrvat sam:

Pasivnost ili nešto drugo ?

'Jer ne borimo se protiv ljudi od krvi i mesa, nego protiv nevidljivih zlih vladara i vlasti koji vladaju ovim našim mračnim svijetom; protiv zloduha koji borave u nebeskim prostorima."
Nije ova poslovica Efežanima od sv. Pavla morala započeti izlaganje. Ali nije naodmet da se ona istakne niti da je imamo na umu pri spoznaji sa čime se to ovih dana, tjedana i mjeseci suočavamo. Ni ne mora čovjek uopće biti kršćanin da to shvati.

Naime nije više hipoteza, nije više teorija, nije više sumnja i nije više jedna od mogućnosti; (gotovo) sve maske su pale ! Nevladine udruge, mediji koji kreiraju javno mijenje i ljevičarska vlada koja obnaša vlast - to su tri stupa koja drže na okupu građevinu koja je financirana iz inozemstva. Građevinu koja je sa sve četiri strane omeđila i spljoštila hrvatsko nacionalno i kršćansko društvo sa namjerom da ga pokori, da ga rastoči i da ga redefinira po nekakvim novim normama i propisanim pravilima koje nam propisuje novi (zlo)duh vremena.


'Nema više prava na pitku vodu, čist zrak, ekološku hranu, dostojanstven rad i rad uopće'

Iščitavamo tako ovih tjedana iz medija, novoskovanih konvencija, sudskih presedana i novonapisanih nacionalnih i nadnacionalnih ustava da NEMA više prava na pitku vodu, čist zrak, zdravu ekološku hranu, dostojanstven rad i rad uopće, prava na dostupno liječenje niti školovanje, prava na život nerođenog djeteta, prava djeteta da ima obitelj, prava za muškarca i ženu koji žele pripadati definiranoj zajednici braka, prava na slobodno ispovjedanje kršćanske vjere, prava na očuvanje značajnog povijesnog naslijeđa i prava na pijatet žrtvama.

Ta prava su proglašena zastarjelima, diskriminatorskim, neprogresivnim relikvijama prošlosti, ostatcima prošlih svršenih vremena za koje nema mjesta u Novom dobu i Novoj eri čovječanstva.

'Na scenu stupaju neka nova (ne)ljudska prava iz laboratorija za društveni inženjering'


Ali stoga na scenu stupaju neka Nova (ne)ljudska prava koja su skovana tokom 1960.-tih u laboratorijima za društveni reinženjering. To su među ostalim prava na sodomiju i zadovoljavanje najnižih apetita, užitak i hedonizam oslobođen bilo kakvih moralnih okvira i odgovornosti, prava na istospolne manifestacije, istospolne brakove i na koncu, prava na posvajanje djece od strane istospolnih "bračnih" parova.

U Hrvatskoj je došlo takvo vrijeme da njezin Ustav jamči registriranje sotonističke ili njoj srodne sekte ukoliko se skupi 500 pravovaljanih potpisa koji streme ka tom zahtjevu, dok u isto vrijeme taj isti Ustav ničime ne jamči raspisivanje referenduma koji teži ka zaštiti braka i obitelji, i to bez obzira što je taj zahtjev hrvatskih državljana (izbjegavajmo riječ građana koju su nam ONI nametnuli) prikupio više od 700 000 pravovaljanih potpisa.

'Što je idući korak: oduzimanje djece bračnim parovima kako bi se dodijelila homoseksualnom paru?'



Što je idući korak, zna se; oduzimanje djece bračnim parovima koji odgajaju svoje potomstvu u "previše i neprimjerenom" nacionalnom i vjersko-konzervativnom duhu, a kako bi se plod njihove ljubavi dodjelio homoseksualnom "paru" na "preodgoj". Ali zahtjevima i "ljudskim pravima" se tu ne bliži kraj; slijedi nam registriranje troje i više ljudi koji žive u seksualnoj komuni kao novu ravnopravnu bračnu zajednicu i slijedi nam vjenčavanje ljudi i životinja.

Smatrate li taj zaključak možda preradikalnim i nerealnim, spustite se na zemlju i prisjetite se stvari koje ste/smo uzimali zdravo za gotovo do prije nepunog desetljeća. Je li onda netko mogao zamisliti sve ovo što se događa danas, a kamoli sve zahtjeve koje nevladine udruge zahtjevaju da se tek imaju sprovesti ? Reinženjering društva se ne događa odjednom, on se ne zbiva u jednom danu.

'Nije 1945. da se pale i ruše crkve i džamije, sada se one postupno demontiraju'



On se odvija u postepenim (doduše sve bržim) etapama. Više nije 1945. godina pa da se pale i ruše crkve ili džamije. Sada se reljefno rečeno postupno ali sustavno demontriraju sakralni objekti, i to od krova prema temelju. Malobrojni hrvatski državotvorni elementi koji su javno i na vrijeme upozorili na ovakve događaje bili su ušutkani, izrugivani ili nezamjećeni sa svojim prorokovanjem "krvavog oblaka koji se vio nad nama". Ali takvi časni ljudi nisu pripadali i nemaju ništa zajedničkog za tzv. "urbanom desnicom" i njezinim apelom "za ispražnjenim gradom".

Iza takvog zahtjeva stoje mlitave kukavice koje se kriju iz svoje "urbane" sredine, ostajući na taj način, kako je već ranije istaknuto, uvijek dva koraka unazad i u vječitoj defanzivi.

A ta toliko pogubna defanziVa spada u grijeh nečinjenja i suodgovorništva u genocidu koji se i u ovim trenutcima dok ovo čitate provodi nad hrvatskim narodom te u aktivnom bezočnom zatiranju kršćanskog naslijeđa. Nema ništa od (anti)akcija poput praznog grada kada maršira povorka hrvatskih krvnika, od pokojeg članka-reakcije na mrežnom portalu, pokoje polu-prazne javne tribine sa tematikom neslaganja sa putem kojim društvo korača ili od rasprava i priopćenja u "demokratskim srazovima sa našim političkim neistomišljenicima", gdje se ex cathedra s nekakve visine (i odsutnosti tmurne stvarnosti) sipaju kojekakve moralne prodike i zablude.


'Gdje ste potomci Krešimira, Tvrtka, Zrinskih i Frankopana? Planiraju li etnički Hrvati i/ili vjernici i dalje kaskati dva koraka iza antihrvatskih i antikršćanskih nevladinih udruga?'



Pravo je pitanje planiraju li etnički Hrvati i/ili vjernici i dalje ostajati i vječito kaskati dva koraka unazad iza svih tih antihrvatskih i antikršćanskih nevladinih udruga i kreatora javnog mijenja iz EPH te SDP-ovih, HNS-ovih i IDS-ovih Slavoserba i "građana", i to sve dotle dok fizički ne nestanu, ili pak ta tiha hrvatska i vjernička većina planira uzeti sudbinu i državu u svoje ruke ?!


Gdje su to ti naši potomci kralja Krešimira, Tvrtka, Zrinskih i Frankopana, gdje su nestali potomci Trenkovih pandura, gdje su se to zavukli hrvatski potomci gusara, hajduka, križara i ustaša, gdje je ta pobjednička generacija junaka iz Domovinskog rata, gdje je naš nadaleko cijenjeni katolički kler i duhovna kršćanska mladež čije je bogoljublje nadaleko poznato i u samom Vatikanu?

Narod koji je obranio europski kontinent od Turaka u srednjem vijeku i od boljševizma u 90-tima da se danas povlači pred stotinu homoseksualaca, lezbijki i predstavnika nevladinih udruga ?!

Zar nisu prošla vremena kad je biti Hrvat ili biti kršen značilo imati na sebi žig i prokletstvo?



Zar nisu prošla vremena kada je biti Hrvat ili biti kršten značilo imati na sebi žig i prokletstvo? Zar nije došlo vrijeme, koliko god se to određenim ljevičarskim i homoseksualnim lobijima ne dopadalo, da hrvatski narod ponovno bude prosperitetan i blagoslovljen? Nije li možda istodobna manifestacija zdravih narodnih elemenata sa zastavama, drugim nacionalnim simbolima i parolama naoružanih prije svega sa domoljubljem a po potrebi i drugim stvarima, ili pak mimohod hrvatskih oružanih snaga puno bolja alternativa od kukavičkog savijanja ramena i podvijanja repa kao što je poziv nekakve "urbane desnice"?

Živimo u vremenu kada je svima onima koji se ne slažu sa bolesnim stavovima homoseksualnih, feminističkih i ljevičarskih lobija da se ukinu pojmovi otac i majka, te umjesto njih uvedu termini roditelj A i roditelj B prišivena trajna etiketa i trajni epitet homofoba, šovinista, seksista, rasista i slično. No nemojmo se dati zaplašiti. Na stranu naravno to što su takve njihove optužbe ništa drugo doli zlokobno izvrtanje i podlo opravdavanje istinske mržnje, kao i otvoreno neprijateljstvo prema našoj naciji, državi i vjeri. Budimo počašćeni takvim etiketama !


'Ne želimo da nas povijest upamti kao kroatofobe i samomazohiste, zatiratelje vlastitog naroda'


Da, kada su hrvatski interesi u pitanju bit će mo ako treba i "šovinisti i Ku Klux klanovci". Bolje da nas takvi nazivaju i homofobima, jer mi se etiketiranja ne plašimo, nego da nas povijest upamti kao kroatofobe i sadomazohiste, zatiratelje vlastitog naroda. Potonje je puno veći grijeh.

Suprotstavljanje onim tendencijama koje dovode u pitanje hrvatski i kršćanski karakter na kojima se temelji ovo društvo nije izbor, to je dužnost. Ovo je Hrvatska, ovo je većinski katolička zemlja i ovdje su Hrvati konstitutivan narod, a svi ostali imaju privilegija i prava samo onoliko koliko se prilagođavaju toj činjenici koju smo im mi nametnuli mačem i čeličnim kuglicama.

'Samo mač i čelične kuglice mogu nam dovesti svetinje u pitanje'


I samo mač i čelične kuglice nam mogu dovesti te svetinje u pitanje, a ne nikakvo "moderno poimanje i interpretacija ljudskih prava". I to neka bude odgovor na fraze kao što su "i homoseksualci su ljudi koji zaslužuju prava". Jer kao što postoji sila teže, kao što postoji korozija, kao što postoji oskudnost resursa, kao što postoji propadanje i umiranje, isto tako postoji i Hrvatsko državno pravo kojemu se svatko mora prilagoditi !

I na kraju pozdravljam sa pozdravom Bog i Hrvati, pozdravom koji će prijateljima i istomišljenicima biti drag, a koji je svim neprijateljima toliko mrzak.

Ivan Biki, PRIZNAJEM! HRVAT SAM

Zadnja Promjena: Utorak, 11 Lipanj 2013 15:50

[EdgarFranjul]

Branitelji: Mi smo devedesetih dobijali metak, a Todorić i Tedeschi imetak

Kakva ćirilica!? Pa, presude hrvatskim braniteljima su često i pisane ćirilicom. Jedna od takvih je napisana i za nevinog Veljka Marića, koji je od srpskog agresora, usred Beograda, dobio 12 godina zatvora. Za ništa. Na ćirilici!

Autor: D.V. Photo: Robert Anic/PIXSELL Ponedjeljak, 24 Lipanj 2013 09:34

Prije koji dan u medijima je osvanula vijest da Hrvatska broji najviše multimilijunaša na Balkanu. Na tu vijest reagirala je Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. koja je pozvala tajkune da kažu kako su zaradili prvi milijun. Upravo je to bio povod za razgovor s Mladenom Pavkovićem, novinarom i publicistom, predsjednikom Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91, čiji je počasni predsjednik Mile Dedaković-Jastreb, legendarni zapovjednik obrane Vukovara koji se u razgovoru za Objektiv dotakao i nekih drugih braniteljskih tema.

Kako se danas osjeća hrvatski branitelj kad vidi sve ove hrvatske multimilijunaše? Postavili i pitanje sam sebi je li se borio da oni imaju?

Kad smo odlazili u hrvatski Domovinski rat, prije svega odlazili smo – srcem. Bili smo spremni i život dati za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. Tada se gotovo nitko nije pitao: hoću li ja imati nešto od pobjede nad trećom ili četvrtom vojskom u Europi, jesam li zdrav, hoće li me čekati ili ne će radno mjesto kad se vratim i tome slično. Mnogi se na žalost nisu vratili. Govorili su: vaša će imena biti upisana zlatnim slovima. Naivno smo vjerovali da će to tako i biti. Međutim, vrlo brzo nakon završetka rata shvatili smo da Hrvatska nije država, za koju su mnogi dali i krv i živote. Teško je reći da su oni koji su bili prvi kad je trebalo prevareni. Ali, da ćemo relativno brzo doći na dno dna, da ćemo postati "zadnja rupa na svirali", e toga se nismo nadali. Nema popisa poginulih hrvatskih branitelja, već kad se govori o tim ljudima i odaje im se zahvalnost polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća obično se govori o njima kao o "brojevima", pa se kaže "odajemo počast 154-ci poginulih hrvatskih branitelja" i tome slično. Ni na jednoj masovnoj grobnici iz Domovinskoga rata nema imena, već samo brojke kao da su one a ne ljudi od imena i prezimena stvorili državu. Braniteljima su neki, kojima smo predali vlast, počeli javno govoriti da se oni nisu borili za privilegije, pa što onda hoće? Istina je, nismo se borili i ne želimo privilegije, ali zar je privilegija da svatko od branitelja živi život dostojan čovjeka? Koliko je danas branitelja koji nemaju zaposlenja, krov nad glavom, koji kopaju po kantama za smeće. E, za to se nismo borili. S druge pak strane, oko nas kao gljive poslije kiše pojavljuju se nekakvi milijunaši, pa čak i multimilijunaši, od kojih malo koga smo susreli u ratu. Pa, ako je bio rat, i to krvavi, kroz koji smo mi prošli, kako se netko u tom vremenu kod nas mogao tako enormno obogatiti? Dakle, jedni su dobili metak, a drugi imetak! Gdje su bili svi ti hrvatski milijunaši kad nismo imali ni za oružje, pa ni za odore? Očito je da je ne mali broj hrvatskih poduzetnika svoje bogatstvo stekao na krvi poginulih branitelja! Ono što je još gore je činjenica da se ti ljudi ne srame, već pričaju, "pa mi smo se obogatili po zakonu!" Sreća jeza njih, a za nas nesreća što nema popisa ratnih profitera. Mi smo valjda jedina država na svijeta koja je prošla rat, a da "nije imala" ratnih profitera, dezertera i izdajica.

Što mislite o najbogatijem Hrvatu Ivici Todoriću koji je prve veće tvrtke stekao dok su ljudi ginuli na bojištu?


To je čovjek koji je navodno prije rata prodavao cvijeće. Njega nema na popisu ni jedne ratne brigade, nema ga nigdje. Kako je on stekao tako veliko bogatstvo u tako kratkom vremenu, najbolje bi bilo da nam objasni on sam. Čega se srami, ako je sve stekao po zakonu, a očito da jeste jer još nismo nigdje pročitali da je dobio i kaznu za nepropisno parkiranje. Todorić nam mora objasniti na koji je način stekao prvi milijun eura. Kad to saznao, znat ćemo puno. Taj čovjek "nagomilava" broj radnika, pa kad mu država više neće pomagati, jednostavno će ti ljudi završiti na ulici. A on otići negdje "na Havaje" s gomilom eura! Tada će njegovi radnici vjerojatno pričati kako je bio dobar čovjek, dobar poslodavac, ali eto država ga "proganja", pa su zbog toga oni na ulici. Mislite li da se takav scenarij neće dogoditi? Todorić i svi njemu slični mogu besprijekorno funkcionirati kad im država obilno pomaže, a kad ta potpora nestane...?


Tko je kriv za taj scenarij? Je li Franjo Tuđman?

Prvi hrvatski predsjednik, vojskovođa i pobjednik u Domovinskome ratu želio je samo jedno - Hrvatsku! Oko sebe je, istina, okupio i "crne i crvene vragove", koji su ga kasnije "došli glave". Jedan Mesić mu je "ljubio noge", a pogledajte ga sada: obilazi grob Franje Tuđmana na "pet kilometara", kao da se boji da će ovaj izaći iz vječnog počivališta. Je li Tuđman i koliko kriv, teško je reći, nema ga da se brani.


Emil Tedeschi ima sličnu priču kao Todorić. Špekulira se da je prvi milijun zaradio novcima za obranu Hrvatske. Znate li i za taj slučaj i što o njemu kažete?


O tom čovjeku i njegovu bogatstvu najbolje bi trebalo reći Državno odvjetništvo. I on je navodno postao enormno bogat kad su drugi ginuli. Ali, mi nemamo, kako rekoh, popis ratnih profitera, pa sve ostaje na onome rekla-kazala. Jedino što znam je to da oni koji su čitav rat proveli s puškom u ruci nikako ne mogu shvatiti kako je moguće da od 1990.-1996. oni nisu stigli naučiti ni pet engleskih riječi, a razni Tedeschi, Todorići i njima slični prigrabiti vreće i vreće eura. Pa, svo vrijeme živjeli smo u istoj državi. Ili nismo?


Nisu se samo oni obogatili već i neki generali poput Vladimira Zagorca i Ivana Čermaka? Jesu li i oni tajkuni, ili još gore, ratni profiteri?

E, ta dva ratnika su zagonetka nad zagonetkama. Čermak je godinama bio i u zatvoru u Haagu, pa mu bogatstvo nije umanjeno ni za jedan euro, već je naraslo za milijune te i slične valute. Gdje toga ima? Zagorac je također "nedovršena priča". Ova dva multimilijunaša sigurno su zaslužila da se o njima snimi i igrani film. No, od svega što se priča o njima i njima sličnima mene čudi kako ti ljudi vrlo malo ili gotovo ništa ne pomažu obiteljima poginulih, pa i samim braniteljima. Čermak bi trebao izgraditi barem pet katnica u Kninu za ljude koji su bili istinski branitelji, a danas spavaju po "šupama". I što je najvažnije: povijest baš ova dva "junaka" sigurno ne će pamtiti po njihovu učinku u ratu već po silnom bogatstvu, kojeg su stekli kako su stekli!


Da ste vi na mjestu premijera Zorana Milanovića kako biste postupali s onima koji do rata nisu bili milijunaši da bi se poslije jako obogatili?


Najvjerojatnije bih uzeo "Brozovu taktiku": svakom tko se u ratu obogatio stavio bih tablu oko vrata na kojoj bi pisalo "Ja sam ratni prifiter" i prošetao ga ulicama grada! Ljudi bi najbolje sudili je li taj i takav bogatstvo stekao legalnim ili ilegalnim putem.


Je li, kada se sve ekonomski zbroji i oduzme, život bio lakši u Jugoslaviji? Ne mislim pritom na politiku, već posao i rad.


Kako se uzme. Oni koji su bili poput Manolića, Boljkovca i sličnih odlično su živjeli, baš kao i oni koji su svake godine nosili štafetu voljenom Vođi. No činjenica je da se lakše dolazilo do stana i zaposlenja. Ali, ne zaboravite da je svatko tu cijenu debelo platio-saginjanjem do poda Josipu Brozu i njegovoj politici. Općinski sekretari partija bili su mali bogovi. Gdje su danas ti ljudi? Eto ih na čelu banaka, (ne)uspješnih tvrtki, jednom riječju tamo gdje se vrti veliki novac. Živjeći u toj i takvoj Jugoslaviji mnogi nisu imali poima o političkim zatvorenicima, o onome što se događalo u Lepoglavi, Staroj Gradiški, Golom otoku. Bilo je dovoljno da kao Paraga, koji je tada bio student, samo pokrenete peticiju za oslobođenje političkih zatvorenika, pa da vas i vašu obitelj godinama progone SISOVCI, ala Manolićevi agenti. Gdje su danas ti ljudi? Eto ih tu pokraj nas, samo su okrenuli kapu. Hrvatska šahovnica je na čelu, a u srcu i dalje nose komunističku zvijezdu – petokraku. Fuj!


Neki su mediji pisali kako je vlast pogodovala generalu Gotovini prigodom dodjele koncesije za tunogojilište. Znate li što o tome i kakvo je vaše mišljenje?


General pukovnik Ante Gotovina je baš kao i Mladen Markač Junak Domovinskoga rata. Pa, što ako mu je država i pogodovala? Čovjek je za Hrvatsku proveo niz godina nevin u zatvoru, pa je red da mu se ta ista država koja se u određenim trenucima očajno odnosila prema njemu, baš kao i ostalim hrvatskim junacima kojima se sudilo ili se sudi u Haagu. Država danas pogoduje onima koji su progonili poput zvijeri ovoga junaka, time da ne uhićuje one koji su za njim raspisali sramne potjernice, slali falsificirane dokumente (Mesić), ili besramno maltretirali i ponižavali njegovu obitelj. Ima još junaka koje država progoni, kojima nije riješila status, kao što su primjerice zapovjednici obrane Vukovara Dedaković i Borković.


Kako riješiti lažne branitelje koji primaju lažne invalidske mirovine?


Vrlo jednostavno-uhititi ih i zatvoriti na duže vrijeme. Međutim, kod nas je problem utvrditi tko je lažni branitelj, odnosno tko mu je i zašto potpisao potvrdu, kad čak i nogometaši, treneri, blijedi političari i slični imaju visoke vojne činove, a rat su gledali na televiziji. Oni doduše ne primaju mirovine, ali isto su "lažni" baš kao i oni koji su tko zna kako došli do potvrda o sudjelovanju u Domovinskome ratu. Neki Denis Kuljiš bio je dva dana u ratu. I to, kako piše u famoznom Registru, u borbenoj postrojbi! Smiješno i žalosno. Istovremeno.


Je li ministar branitelja Fred Matić dobro radi svoj posao?


Za mene je – topla voda. Možda bi radio i dobro svoj posao da nije prešao među "crvene". Ministar branitelja ne bio smio imati boju, trebao bi se ponašati kao i u ratu gdje stranke nisu bile važne. A on otvoreno govori da je na strani – SDP-a! Što mu to treba? Rekao je da će proglasiti i Junake Domovinskoga rata, pa nije. Rekao je još mnogo štošta, ali puno je toga ostalo mrtvo slovo na papiru. On je inače fenomen. Izliječio se od PTSP-a.


Je li trebao objaviti Registar branitelja? Što se s tim postiglo?


Trebao je, jer su mnogi to očekivali, odnosno vršili pritisak. Ali nakon što ga je objavio što se dogodilo? Ništa. Pojeo vuk magare!


Što mislite o ćirilici u Vukovaru?


O tome uopće ne razmišljam. Kakva ćirilica!? Pa, presude hrvatskim braniteljima su često i pisane ćirilicom. Jedna od takvih je napisana i za nevinog Veljka Marića, koji je od srpskog agresora, usred Beograda, dobio 12 godina zatvora. Za ništa. Na ćirilici!


Biste li gay populaciji dali pravo na brak?


Brak može biti jedino između žene i muškarca.

Da ste znali da će Hrvatska biti ovakva kakva jest, biste li se toliko veselili njezinoj samostalnosti?


I te kako. I ovakva Hrvatska bolja je od bivše, Brozove Jugoslavije. Kakva je takva je, naša je!
Zadnja Promjena: Ponedjeljak, 24 Lipanj 2013 09:32

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/8 ... metak.html

[EdgarFranjul]

Traži se nova Deklaracija o Domovinskom ratu koja bi prihvatila britansku istinu kao 'spas u posljednji čas'


Uoči ulaska u Europsku uniju predsjednik Ivo Josipović dobiva velike počasti u Velikoj Britaniji uključujući najveću razinu prijema kod Kraljice i predsjednika Vlade Velike Britanije. Zajedno dva premijera najavljuju strateško partnerstvo Velike Britanije i Hrvatske i u Europskoj uniji a osobito na jugoistoku Europe.


Autor: Zdravko Tomac Photo: ICTY staff Ponedjeljak, 24 Lipanj 2013 18:24


Ništa se u politici ne događa slučajno. Ni jedan događaj nije izoliran i ne može ga se razumjeti bez povezanosti s drugim događajima. Navest ću nekoliko na izgled nepovezanih događaja koji bitno utječu i mogu još više utjecati na sudbinu hrvatskog naroda.

16. studenog 2012. Hrvati su plakali od sreće jer su konačno dočekali pobjedu pravde i istine, jer su simbolično skidanje lisica s ruku generala Gotovine i Markača doživjeli kao skidanje lisica sa vlastitih ruku.

Suprotno tome osuđujuću presudu šestorici optuženih Hrvata iz Bosne i Hercegovine i optužujuću presudu Hrvatskoj kao agresoru a Herceg Bosni kao navodnoj zločinačkoj organizaciji Hrvati su doživjeli kao smak svijeta, kao tešku nesreću, kao nepravdu i pravu katastrofu.

Sutradan se dogodilo novo veliko zlo sa dalekosežnim posljedicama za sadašnjost i budućnost hrvatskog naroda, svake krivnje za agresiju i zločinački pothvat protiv Bosne i Hercegovine i Hrvatske oslobođeni su uz generala Perišića i druga dva ključna Miloševićeva zločinca Jovica Stanišić i Franko Simatović.

Dakle, agresori koji su planirali i proveli zločinački pothvat protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine su oslobođeni krivnje a Hrvatska koja je četiri puta spasila Bosnu i Hercegovinu proglašena je agresorom koja je navodno planirala i smišljenim zločinima željela ostvariti etnički čistu veliku Hrvatsku.


Hrvatski narod se ponovno suočio s nepravdom ali i sa novom izdajničkom politikom dijela hrvatskog vodstva, medija, nevladinih udruga odnosno brojne pete protuhrvatske kolone. Oni su podržali zastrašujuću presudu kojom je šest Hrvata osuđeno na zatvorske kazne od 111 godina nadglasavanjem jer su se navodno udružili zajedno sa predsjednikom Republike Hrvatske Franjom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom i načelnikom Hrvatske vojske generalom Jankom Bobetkom kako bi u međunarodnom sukobu Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine izveli zločinački pothvat te teškim zločinima ostvariti svoje političke ciljeve komadanja Bosne i Hercegovine. Velikosrpska politika likuje, peta haaška kolona u Hrvatskoj likuje, britanska politika ponovno preuzima ključnu ulogu na Balkanu.

Na djelu je nažalost i teški zaborav i nezahvalnost bošnjačke politike a izjava Bakira Izetbegovića je nešto najgore što se moglo dogoditi jer će imati teške posljedice i za budućnost bošnjačkog naroda i cijele Bosne i Hercegovine a ne samo hrvatskog naroda.

U takvoj situaciji kada je jasno da je Haaški sud politički sud i da se unutar suda vodi velika politička borba između različitih strategija i da zavisno od sastava sudskog vijeća o istim slučajevima Haaški sud donosi vrlo proturječne odluke postalo je ključno pitanje kako će završiti žalbeni proces i kakva će biti konačna presuda ne samo šestorici Hrvata hoće li biti oslobođeni ili ne već još više hoće li biti oslobođena krivnja Hrvatska i hrvatska Republika Herceg Bosna koje su spasile Bosnu i Hercegovinu i omogućile opstanak Bosne i Hercegovine.


Nakon oslobađajućih presuda Gotovini i Markaču a to znači i Hrvatskoj, nakon skidanja stigme da je Hrvatska stvorena na zločinu i etničkom čišćenju Srba izgledalo je da su Sjedinjene Američke Države preuzele od Velike Britanije kontrolu nad sudom u Haagu te da će Britanija početi gubiti svoje pozicije na Balkanu i osobito u Haaškom sudu. Međutim, Velika Britanija nije se pomirila s porazom, pokušava obnoviti i ojačati svoju ulogu na jugoistoku Europe i uvlači ponovno u svoju mrežu naivne hrvatske političare. 2000. godine Ivica Račan je napravio veliku pogrešku jer je sklopio strateško partnerstvo sa Velikom Britanijom, jer je omogućio britanskim obavještajnim službama da slobodno i samostalno djeluju u Hrvatskoj, jer se odmaknuo od Njemačke i uletio u zagrljaj Blairu. Tu politiku nastavio je nažalost i Sanader i sadašnji ministar policije Ranko Ostojić koji je bio koordinator djelovanja britanskih obavještajnih službi kojima je bio povjeren zadatak da hvataju Gotovinu. Prvostupanjska presuda Gotovini i Markaču a onda i Hrvatskoj pokazala je veliku snagu Velike Britanije i odlučujuću moć u nametanju strategije i izjednačavanja krivnje agresora i žrtve i strategije pretvaranja osvajačkog velikosrpskog rata u navodni građanski rat s podijeljenom krivnjom. U takvom odnosu snaga oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču i skidanje krivnje s Hrvatske i odbacivanje krivotvorina i lažnih optužba nije "palo s neba" nego je rezultat nekih bitnih promjena u odnosu snaga na jugoistoku Europe i prije svega odlučnosti američke politike da zaustavi britansku politiku koja desetljeća radi u korist velikosrpske politike a onda i ruske politike a protiv hrvatske politike, njemačke politike a onda i američke politike i njenih interesa.



Dogodili su se američki sjajni odvjetnici (ni to nije slučajno) koji su srušili mnoge lažne optužbe i raskrinkali lažne svjedoke. Dogodio se sudac Meron kao veliki moralni i pravni i ljudski autoritet koji je uspio nadvladati dosadašnju politiku tužiteljstva Haaškog suda i donijeti preglasavanjem presudu na temelju pravde i istine. Taj obrat se događao kroz tihu i tešku borbu iza zatvorenih vrata. Usporedno su Sjedinjene Američke Države "ugurale" Hrvatsku u NATO i na kraju i u Europsku uniju slomivši otpore Slovenije koja je igrala za Veliku Britaniju i neke druge.

Nakon te pobjede istine i pravde očekivalo se da će i presuda šestorici Hrvata iz Bosne i Hercegovine biti oslobađajuća jer je Oluja koja je oslobađala od agresora Hrvatsku bila ista vojna operacija koja je oslobađala i Bosnu i Hercegovinu. Oluja je krenula od Livna a Gotovina je bio na čelu vojske koja je spasila Bihać. Očekivalo se da nije moguće jednu te istu vojnu operaciju protiv zajedničkog agresora na teritoriju Hrvatske tretirati kao oslobodilačku a ne teritoriju Bosne i Hercegovine kao zločinačku. Međutim, ponovno se dogodilo iznenađenje. Opet nadglasavanjem Hrvatska je proglašena agresorom a Herceg Bosna zločinačkom tvorevinom. To je bila ponovno pobjeda britanske politike jer su dva suca Mađar Arpad Prandler i Švicarac Stephen Treschel izvršili dobivenu zadaću da bez obzira na argumente presude Hrvatskoj i Hrvatima. Dakle, britanska je politika ponovno stala na noge i preuzela kontrolu nad Haaškim sudom i krenula je vrlo ofenzivno da učvrsti svoje pozicije na jugoistoku Europe. Nabrojat ću neke događaje i ostaviti čitatelju da sam izvuče zaključke. Uoči ulaska u Europsku uniju predsjednik Ivo Josipović dobiva velike počasti u Velikoj Britaniji uključujući najveću razinu prijema kod Kraljice i predsjednika Vlade Velike Britanije. Zajedno dva premijera najavljuju strateško partnerstvo Velike Britanije i Hrvatske i u Europskoj uniji a osobito na jugoistoku Europe.

U isto vrijeme BBC pravi veliki intervju sa predsjednikom Vlade Zoranom Milanovićem i uvlači ga u mrežu britanske politike.

U isto vrijeme njemački tabloid Bild ciljano objavljuje kako Njemačka diže ruke od Hrvatske.

Nakon skandaloznih presuda osuđujućoj Hrvatskoj i oslobađajućoj Srbiji britanski ministar vanjskih poslova dolazi i u Beograd i u Zagreb. Zajedno s našom ministricom daje izjavu kako bi ublažio otpore osuđujućoj presudi Hrvatskoj u javnosti, kako treba svaku odluku suda poštivati ma kakva bila. To je razumljivo jer su odluke onakve kakve je Velika Britanija željela i idu na "mlin" njene strateške politike. Nakon toga Hrvatska ide u novi sukob s Njemačkom (pitanje je da li je i to dobiveni zadatak od novog strateškog partnera) i ne poštuje njemačke zakone i pravosuđe. Ponovno se zaoštrava ideološki sukob iz II. Svjetskog rata i napuhava opasnost od obnove fašizma i nacizma što treba biti poruka kako je Hrvatska na strani saveznika iz II. Svjetskog rata (Velike Britanije) a ne na strani Njemačke.

Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić odlazi u Beograd da bi potvrdila da prihvaća britansku politiku odnosno da prihvaća politiku Velike Britanije novog hrvatskog strateškog partnera koji desetljećima brani velikosrpsku politiku i velikosrpske interese. U Zagreb će doći kao posebno drag gost Tomislav Nikolić srbijanski predsjednik i četnički vojvoda. Hrvatsko- srpske odnose vode prvi potpredsjednici Vlade Vesna Pusić i Aleksandar Vučić koji je bio agresor u ratu u Hrvatskoj i koji ne odustaje od velikosrpskih ciljeva kao i Tomislav Nikolić. Ponovno se razgovara o povlačenju tužbe Hrvatske protiv Srbije za počinjeni genocid u Hrvatskoj. Hrvatska daje podršku Srbiji i prihvaća pomirbu na tezi da se radilo o sukobu i građanskom ratu a ne osvajačkom velikosrpskom ratu. U Hrvatskoj se obnavljaju napadi na Franju Tuđmana i Domovinski rat, čak se ide tako daleko da se javno traži rušenje Tuđmanovih spomenika, da se traži nova Deklaracija o Domovinskom ratu koja bi prihvatila britansku istinu kao spas u posljednji čas.


U takvoj novoj situaciji, kada hrvatsko državno vodstvo čini jednu od najvećih pogrešaka kada prihvaća biti sluga antihrvatske britanske politike, kada su Nijemci razočarani Hrvatskom jedina nada ostali su Amerikanci. Ponovno se ukazao sudac Meron kao svijetli lik koji daje nade da će kao predsjednik Žalbenog vijeća ponovno pronaći snage i argumenata da se donese pravedna presuda odnosno da se oslobode svake krivnje i Hrvatsku i Herceg Bosnu i šestoricu optuženih Hrvata ali posmrtno i Tuđman i Šušak i Bobetko. Dovoljno je povijesnih činjenica koje potvrđuju i dokazuju da su Hrvati i Hrvatska bili ključni čimbenik u spašavanju Bosne i Hercegovine u završetku rata, u pomaganju ranjenicima, prognanicima i izbjeglicama. To ne znači da se u tom krvavom ratu nisu događali zločini i da ih nisu činili i Hrvati ali ti zločini nisu bili proizvod udruženog zločinačkog pothvata niti su Hrvati stvarali Herceg Bosnu da bi izvršili zločine nego da bi spasili svoju glavu i živote svojih obitelji, da bi spasili Bosnu i Hercegovinu. Jedan je podatak posebno zanimljiv. U ratu u Bosni i Hercegovini sve vojske su imale za cilj zadržati ili osvojiti vlast na određenom teritoriju na kojem je živjela većina pripadnika njegovog naroda. Samo su teritoriji koje je držala pod kontrolom Hrvatsko vijeće obrane zadržali multietnički karakter. Suprotno tome teritoriji koje su držali srpska vojska ili Armija BiH danas je etnički očišćeni od pripadnika drugih naroda.


Iz svega rečenog mislim da je najvažnije zaustaviti u Hrvatskoj petu haašku kolonu te raskinuti strateško partnerstvo sa Velikom Britanijom i osloniti se na Sjedinjene Američke Države, Njemačku i Izrael.

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... i-cas.html

[EdgarFranjul]

Zdravko Tomac: Tko su ustvari ljudi bez budućnosti? .

Ponedjeljak, 08 Srpanj 2013 21:16 .


Već godinama u Hrvatskoj ključne pozicije u politici, medijima, nevladinim udrugama, kulturi, na sveučilištu drži manjina koja ne samo da ne voli Hrvatsku i svoj hrvatski narod nego se i srami na bilo koji način ili bilo kojim simbolom izraziti svoju pripadnost hrvatskom narodu i pokazati svoju ljubav za domovinu, nacionalni identitet, tradiciju i sve ono što nas čini Hrvatima.


Ta agresivna manjina vrlo grubo ali sustavno i nekorektno optužuje hrvatsku većinu prikazujući je krivotvorinama kao zadrtu nacionalističku i patrijahalnu kao svjetinu koju treba žaliti jer živi u prošlosti i jer nema budućnosti.


Za vladajuću agresivnu većinu ljubiti svoju domovinu i svoj narod, biti vjernik i obiteljski čovjek nešto je nazadno, konzervativno, primitivno. U podijeljenoj i suprotstavljenoj Hrvatskoj na jednoj strani je većina stotine tisuća onih koji su svojim potpisom zatražili referendum o tome da je obvezno u Ustavu zaštiti obitelj i brak kao zajednicu muškarca i žene. Na drugoj strani su oni koji ne priznaju volju većine, koji se spremaju manipulacijom kršiti Ustav i ne priznati temeljnu ustavnu odredbu da narod odlučuje referendumom i kada odluči referendumom da to nikakvi predstavnici ne mogu promijeniti i derogirati. Dakle, na drugoj strani su oni koji se na nedemokratski način bahato stavljaju iznad naroda i uzimaju si neustavno pravo da odlučuju kada će Ustav i zakone provoditi a kada neće provoditi.

Na jednoj strani je većina za koju je obitelj svetinja, većina koja vjeruje u Boga i Deset zapovijedi Božjih, koja smatra da je katolička vjera bitan dio identiteta hrvatskog naroda a na drugoj strani je vlast i manjina koja drži ključne pozicije u društvu koja želi silom nametnuti ateistički svjetonazor kao službeni državni svjetonazor.

Na jednoj strani je većina koja ne samo smatra nego tako i živi da roditelji imaju pravo i odgovornost odgajati svoju djecu a na drugoj strani su oni koji im to žele uskratiti i nametnuti zakonskim putem pravo države da ona odgaja djecu suprotno volji roditelja.

Na jednoj strani je većina za koju je dr. Franjo Tuđman najveća ličnost u hrvatskoj povijesti a na drugoj strani je vlast i brojni mediji i institucije koje krivotvorinama sustavno negiraju ulogu dr. Franje Tuđmana a onda i Domovinskog rata u cjelini.

Ovih dana kada je Hrvatska ulazila konačno u Europsku uniju dogodila su se dva nečuvena skandala. U nabrajanju zaslužnih za ulazak Hrvatske u Europsku uniju svi su nabrojani, svima su odana priznanja osim što nije na službenoj razini nitko ni spomenuo a kamoli istaknuo zasluge dr. Franje Tuđmana bez sumnje ključna čovjeka bez kojeg mi danas ne bi bili u Europskoj uniji.

Na jednoj strani je većina naroda koja nikada nije prihvatila da je Hrvatska navodni agresor na Bosnu i Hercegovinu, da je naš Domovinski rat zločinački pothvat i da je hrvatska država utemeljena na zločinu. Opet na drugoj strani je dio vlasti i političkih stranaka, medija, nevladinih udruga i drugih institucija koje imaju moć, koje su sustavno optuživale vlastiti domovinu teškim krivotvorinama i koje su podržavale haaške optužbe koje su Hrvatsku od žrtve velikosrpske agresije pretvarali u agresora a velikosrpskoj agresora u navodnu žrtvu. Priča oko Haaškog suda nije završena, konačni rasplet se čeka konačnom presudom Hrvatima iz Bosne i Hercegovine koji su prvostupanjskom presudom kažnjeni s preko stotinu godina robije. A da bude gore Hrvatska je presuđena kao agresor na Bosnu i Hercegovinu a Herceg Bosna je proglašena zločinačkim projektom što je omogućilo muslimanskom nacionalizmu na čelu sa Bakirom Izetbegovićem da svaku ideju borbe za ravnopravnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini proglasi zločinačkim pothvatom.

I tu je Hrvatska podijeljena. Ogromna većina naroda to ne prihvaća i traži od hrvatske države da sve poduzme u borbi za istinu. Ali opet ona druga Hrvatska se čak pomalo i veseli i ponovno postavlja zahtjeve da se u temeljima sruši sve ono što je hrvatski narod napravio, izgradio u vrijeme Franje Tuđmana. Većinska Hrvatska s ogorčenjem prati politiku sadašnje vlasti koja je na proslavu ulaska Hrvatske u Europsku uniju kao najveće prijatelje i najdraže goste dovodi vrh velikosrpske politike i tri člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i ugošćuje ih s najvećim počastima. Zaboravlja se što oni svakodnevno govore o Hrvatskoj. Zaboravlja se da je skupština Republike Srpske donijela rezoluciju u kojoj traži da se otvore nove istrage i nova suđenja legalnoj hrvatskoj vojsci i zbog navodnih zločina koji su učinjeni u Bosni i Hercegovini. Zaboravljaju se izjave Bakira Izetbegovića koje su esencija mržnje i antihrvatska i s njim se razgovara kao s prijateljem. Zaboravlja se da je Željko Komšić manipulacijom i prevarom izabran kao navodni predstavnik hrvatskog naroda u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Zaboravlja se da Srbija traži reviziju procesa Gotovini i Markaču, da traži da se Hrvatskoj zabrani da slavi svoju Oluju. Prihvaća se ustvari britanska politika koja traži da Hrvatska bude most između Europske unije i Balkana. A most je nešto što u potpunosti ne pripada ni na jednu ni na drugu stranu nego pripada i jednoj i drugoj strani koje spaja.

Na jednoj strani je Hrvatska koja traži da se obračunamo sa svim totalitarizmima uključujući i komunistički a na drugoj strani je Hrvatska koja je i po cijenu sukoba s Europskom unijom ne želi dozvoliti procesuiranje komunističkih zločinaca i njihovo izručivanje iako je na to obvezna. Na jednoj strani je Hrvatska krupnog kapitala na drugoj je Hrvatska sirotinja, ljudi bez posla i ljudi bez budućnosti.

I 30. lipnja stjecajem okolnosti kroz dvije proslave pokazalo se koliko je Hrvatska podijeljena i koliko manjina koja drži vlast i najvažnije institucije terorizira, omalovažava i podcjenjuje većinsku Hrvatsku.

Jedan od simbola većinske domoljubne Hrvatske, moglo bi se reći hrvatske Hrvatske je pjevač Marko Perković Thomson. On je za Hrvatske domoljublje simbol čovjeka koji se bori za obitelj, domovinu, dom i vjeru. Čovjek koji svojim pjesmama i javnim djelovanjem budi emocije i ljubav u hrvatskim srcima.

Bit njegove popularnosti i domoljublja može se izraziti nizom stihova iz njegovih pjesama. Navodim jednu strofu iz pjesme Dobrodošli:

Dobrodošli prijatelji moji,

hvala Bogu opet smo se sreli,

čisto srce nikog se ne boji,

makar su nas ušutkati htjeli.

Te dvije Hrvatske na različite načine su obilježili ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Na službenim skupim proslava u Zagrebu i svim većim gradovima u Hrvatskoj skupilo se relativno malo ljudi iako su programi bili najavljivani, reklamirani i besplatni. Kažu da se ukupno na svim tim proslavama skupilo ukupno manje ljudi nego na koncertu Marka Perkovića Thompsona u Splitu. Na Poljudu se skupilo preko 50 tisuća Hrvata ne samo iz Hrvatske nego i iz BiH i cijeloga svijeta. Thompson je jednom rečenicom bolje od svih analitičara objasnio taj fenomen. Objasnio je kako je moguće da dođe toliko ljudi iako su plaćali ulaznice, iako su putovali iz različitih krajeva. Rekao je Marko: "Dragi prijatelji, vi niste tu zbog Marka Perkovića Thompsona. Vi ste tu zbog naših vrijednosti. Obitelj, Bog i domovina."


Evo što je između ostalog Ivica Luetić napisao na portalu Hrvatski fokus:

"Prije početka koncerta publiku je pozdravio voditelj Denis Šabić. Uputio je pozdrave šibenskom biskupu Anti Ivasu, splitsko-dalmatinskom županu Zlatku Ževrnji, brojnim načelnicima gradova i općina iz Hrvatske i BiH, a posebno pripadnicima IV. gardijske brigade, kao i gostima iz Vukovara i Škabrnje te ostalih ratnih postrojbi i pripadnike generalskog zbora. Posebne pozdrave uputio je brojnim organiziranim skupinama iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine i drugih zemalja te pripadnicima katoličke mladeži. Thompson je počeo koncert s "Dobrodošli prijatelji moji" te potom nastavio izvoditi pjesme s albuma.

Nakon četvrte otpjevane pjesme, točno u 22 sata, Thompson se obratio riječima "Hvaljen Isus i Marija, dobri moj narode, kako ste mi?" Cijeli je Poljud odgovorio pjesmom "Zovi, samo zovi, svi će sokolovi za te život dati". Uslijedila je pjesma "Bosna" s novog albuma, a pjesmu je Thompson posvetio "zemlji odakle smo potekli". Prava euforija nastala je u 22,15 kada je zapjevao "Kralju Dmitre Zvonimire" s prošlog albuma. Nastavila se pjesmom "Moj dida i ja" koju je s popularnim pjevačem pjevalo 50 tisuća obožavatelja. Uslijedila je "Vjetre s Dinare" i ostali hitovi.

Veliko oduševljenje izazvala je i nova pjesma Perkovića Thompsona 'Maranatha', za koju je tekst napisao šibenski biskup mons. Ante Ivas, Stihovi dosta podsjećaju na biskupove propovjedi, prepoznatljivi su i u njegovom stilu. ''Neka prođe vrijeme zavodnika, lažnih proroka i svih kukavica, izdajica, krivokletnika i svih varalica, otpadnika, strašnih ubojica i svih sluga Zloga, iz naroda moga. Skini lažne maske. Maranatha, dođi Gospodine, u zemlju Hrvata'', jedan je od stihova koji je očito morao privući Marka Perkovića. Tijekom pjesme "Maranata", na pozornicu je malo prije 23 sata izašao glumac Zlatko Vitez i izrecitirao ovu pjesmu koja završava stihom "dok je srca, bit će i Hrvata".

Dakle, ulazak u Europsku uniju dvije suprotstavljene Hrvatske slavile su na vrlo različit način. Vladajuća Hrvatska koju predvodi manjina slavila je na birokratski način bez emocija s uvjerenjem da je pred njom velika i sjajna budućnost. A većinska Hrvatska slavila je svoju odlučnost da ne dozvolimo da i nakon ulaska u Europsku uniju ne prestanemo biti Hrvati, da sačuvamo svoju obitelj, dom, domovinu i vjeru, svoju tradiciju, kulturu i svoju lijepu domovinu.


Mediji su veličali državne proslave i prenosili frazetine izgovorene bez imalo osjećaja. A napadali su Thompsonov koncert i sve one koji su se tamo našli a tamo je bilo i akademika i generala i profesora i glazbenika i intelektualaca i političara, ustvari tamo je bio jedan presjek cijelog hrvatskog naroda. Svi su oni proglašeni svjetinom.

Tu proturječnost najbolje je izrazio novinar Jurica Pavičić sa slijedeća dva stava: "Na zagrebačkom Trgu gledao sam lica ljudi koji su došli proslaviti nešto što mi se čini kao bolja budućnost". Suprotno tome za svjetinu na Poljudu Pavičić je napisao: "Nema tamo u toj budućnosti ništa za njih. Ali ti ljudi zato imaju "bolju prošlost"- 90-te, jedini komadić vremena i prostora kada su oni (ili njihovi očevi) imali centralno, a ne marginalno mjesto. Gledajući ih kako naviru ka Magaševoj školjci nisam više prema njima osjećao ni neprijateljstvo ni zazor ( koji oni vjerojatno osjećaju prema meni kao "višebojnom mravu") bilo mi ih je samo i jedino strašno žao."

I način proslave ulaska u Europsku uniju potvrdilo je da je politička elita nastavila sa svojom dosadašnjom politikom da za svoju politiku ne traži podršku i legimitet u hrvatskom narodu u čuvanju i razvijanju nacionalnog identiteta, kulture, tradicije i sustava vrijednosti nego da traži svoj legimitet u jugoslavenstvu, regiji i anacionalnoj europskoj i svjetskoj klasi. Oni se lako i olako odriču hrvatske Hrvatske i pristaju biti britanski most u regiji. Ovu drugu Hrvatsku Hrvatsku koja se skupila u Splitu, čija su srca puna ljubavi i odlučnost sačuvati našu kulturu i identitet i našu Hrvatsku koji se ne odriču Hrvatske ni u Europskoj uniji. Pavičić je nazvao posprdno svjetinom, primitivcima, nacionalistima a najsvjetlije dane hrvatske povijesti 90- te godine omalovažio je i popljuvao govorom mržnje, negirao je ono najveće što je u povijesti hrvatski narod stvorio. Tko mu daje pravo da s visoka iz svoga praznog srca, srca bez ljubavi za svoj narod i domovinu vrijeđa i omalovažava većinsku Hrvatsku čiji je reprezentant bilo 50 tisuća sretnih, radosnih i oduševljenih domoljuba na Poljudu u Splitu.

Ljudi čije je srce puno ljubavi, koji imaju obitelj, dom i domovinu i Boga sretni su ljudi, a suprotno tome ljudi bez ljubavi i korijena nesretni su ljudi, jer "muka je u praznom srcu".



Prof. dr. sc. Zdravko Tomac / Katolički tjednik

[EdgarFranjul]

Deset zapovijedi Majke Hrvatske


"Nije dosta da prosvijetliš um i da ga nakrcaš znanjem, treba podati stegu i svojim osjećajima i svojoj volji."

Naš veliki povjesničar i pisac, Vjekoslav Klaić (1849. – 1928.), pred sam je početak Prvog svjetskog rata napisao deset svojevrsnih smjernica hrvatskome narodu. Iako "star" gotovo sto godina, tekst je začuđujuće aktualan i danas. Prenosimo ga iz rada naše poznate povjesničarke Mire Kolar-Dimitrijević.

GOVORI HRVATSKI

Bog ti je darovao divni jezik hrvatski, kakvoga gotovo više na svijetu nema. On je zvučan i bogat, tako da njime možeš izreći sve što ti pamet kaže i srce osjeća. Griješiš protiv Boga i prirode, kad ne govoriš hrvatski, gdje god treba i kad ti se zgoda nadade. Govori hrvatski u kući i u javnosti, jer samo po jeziku tvome znat će svijet, da si Hrvat. Ako kažeš, da si Hrvat, a ne govoriš svojim rođenim jezikom, onda naprosto lažeš. Ptica se pozna po perju, a čovjek po govoru. Nastoj, da govoriš hrvatski što ljepše i savršenije, kao da iz najbolje knjige čitaš. Jer velika je sramota, kad kažeš, da si Hrvat i ne govoriš savršeno svojim materinjim jezikom. Nemoj upletati u svoj hrvatski govor riječi tuđinske (njemačke, talijanske ili turske), jer tim odaješ, da si rob tuđincu, ili da ne znaš svoga jezika.
Uči i cijeni također strane jezike, ali govori njima samo u krajnjoj potrebi i kad si u tuđoj zemlji. U svojoj domovini, u Hrvatskoj, ne vrijeđaj majke svoje tuđim govorom. Najmanje pak da to činiš tuđincu za volju, koji dolazi s trbuhom za kruhom. Neka tuđinac nauči najprije hrvatski, ako želi da se zakloni u Hrvatskoj. Ako tuđinca susrećeš njegovim jezikom, on će te omalovažavati i prezirati; ako ga prinudiš, da govori tvojim jezikom, on će te cijeniti i poštivati. Svom snagom pako poradi, da ti porodica vazda govori samo hrvatski, da hrvatski misli, osjeća i radi. Jer hrvatska porodica najjači je bedem hrvatstva: jedna jednita svijesna obitelj hrvatska vrijedi za čitavu regimentu na bojnom polju!

RADI

Bog ti je stvorio dvije ruke, – ne da ih prekrstiš i dangubiš, već da njima radiš. Raditi možeš i nogama, i te kako! A i glavu imaš, da njome misliš i radiš, a ne da blejiš u zrak. Jer čovjek baš je i stvoren za rad kao malo koje drugo stvorenje Božje. Raditi nije sramota nego dika. Nije onaj gospodin, koji ništa ne radi, trateći vrijeme i novac, što ga je baštinio, – već je gospodin onaj, koji je radom svojim stekao imetak. Radi stoga dan i noć, a radi sustavno i razložito, da ti rad bude koristan. Pregni raditi svim žarom i oduševljenjem: ne radi samo od nužde i potrebe, nego i za zabavu. Neka se želja za radom uvriježi u tvojoj duši tako, da ne budeš mogao ni živjeti bez ustrajnog rada. Ustrajan i razložit rad koristi tijelu i duši. Nije istina, da rad ubija. Od samoga rada nije još nitko umro. Nasuprot stoji, da se ustrajnim i sustavnim tjelesnim radom samo tijelo jača i krijepi. Ne smije se doduše raditi u jedan mah do krajnjega umora, ali od dangube do krajnjega umora dalek je put. Ako si se umorio tjelesnim radom, odmaraj se radeći glavom; ako te je umorio duševni rad, a ti se prihvati rada rukama ili nogama. Rad je koristan i za dušu. Besposlica mora uroditi grijehom i porokom svake vrsti. Tko radi, zlo ne misli. Radom ćeš smiriti i strasti svoje. Jer kad radiš izdašno i neprekidno, tako te obuzme rad, da za drugo nijesi ni podoban. A ni zli sni neće te mučiti, ako si umoran od rada tvrdo usnuo. Napokon ti podaje rad i zemaljskog blaga. Ako i ne postaješ brzo i uvijek bogat, privređuješ bar toliko, da možeš pošteno i pristojno živjeti. Ne treba ti ničije milostinje, ne treba ti moljakati, a nijesi također u napasti da se dočepaš čega nezakonitim ili nedopuštenim načinom. Slatko jedeš krušac, koji si privrijedio u znoju lica svoga.

ŠTEDI

Lijepo kaže narodna poslovica: "U radiše svega biše, u štediše jošte više". Treba dakle ne samo raditi, nego i štedjeti. Jer zgodno kaže opet druga narodna poslovica; ‘Tko ne zna štedjeti, brzo će mu nestati’. Teško onome, za koga se može reći: ‘Što je ruha, na njemu je, a što kruha, u njemu je’. A još teže je po onoga, koji je raspikuća, pa se tješi pjevajući: ‘Što dobijemo, to zapijemo’. Štedjeti je lako, samo ako hoćeš. Neka ti bude prvo pravilo, da nikad ne potrošiš sve ono, što si svojim radom privredio nego da svakom prigodom bar nešto od svoje zarade otkineš i pohraniš. A to ćeš tako udesiti, da trošiš tek za ono, što ti je od najpreče potrebe, a da se kaniš onoga, što je suvišno. Štedjeti je slast. Zrno do zrna pogača, kamen do kamena palača, a para do pare gotov imetak. Samo pripazi, da ti se slast štednje ne izrodi u strast, pa da od štediše ne postaneš škrtac.
Štedjeti je tvoja sveta dužnost, koju moraš vršiti i zbog sebe samoga, i zbog svojte svoje, i zbog naroda i domovine svoje. Štedi za sebe samoga, jer kad te snađe nevolja ili kad ti nestane privrede, kako da se goloruk proturaš u svijetu? Zar s dugom, koji je zao drug? Stoga čuvaj bijele novce za crne dane. Štedi zbog svojih milih i dragih, da starcima roditeljima vratiš, što su te u svijet opremili, a djeci svojoj, koja nijesu kriva što si ih porodio, da pomažeš, dok stanu na svoje noge. Napokon je i rođena gruda, iz koje si nikao i koja te hrani, zavrijedila, da joj se odužiš makar u smrtnom času, kad se opet vraćaš u blago krilo njezino. Štedimo dakle svi: staro i mlado, muško i žensko! Naročito vi, žene hrvatske, kanite se gizde i raskoši svake. Dobra kućanica drži tri ugla kuće, mnogo puta još i četvrti. Samo brižna i štedljiva žena vjerna je ljuba svome bračnome drugu, a dobra majka djeci svojoj. Slabo će pomoći svi politički programi, kojima se nastoji pridići i spasiti narod hrvatski, da ne propadne u silnoj vrevi naroda. Hrvatski narod održat će se tek onda, ako se nauči raditi i – štedjeti.

BUDI UMJEREN I TRIJEZAN

Nema traga ni radu ni štednji, ako ne živiš umjereno i trijezno. Umjereno u svemu i svačemu, a naročito kad jedeš i piješ. Uči nas Sveto pismo, da je Bog stvorio čovjeka na sliku i priliku svoju. Pa zar da presit i pijan čovjek bude slika Božja? Nije ni slika životinjska, jer se nerazumna životinja ne prejeda i ne opija. Ili zar si kad vidio konja da se je prejeo, ili pseto da se je opilo? Životinji brani pusti nagon, da se naždere i napaja preko mjere; a ti, razumno stvorenje, da budeš gori od nje? I sam puk hrvatski, gdje ga nije još zarazila kuga neumjerenosti, zgraža se gledajući gurmanca ili pijanduru. Nikad sita zove puk izjelicom, proždrlicom, žderonjom, pače i izjedi-pogačom: a netrijezna vinopiju pijanicom, lokalom, pijančinom, a i ispičuturom. Neumjerenost kod jela i pila zametak je mnogomu zlu i poroku. Dobro kaže narodna poslovica: ‘Pijanoj snaši mili djeveri’. Neumjereno jelo škodi i tijelu i duši. Tijelo slabi i čini ga tromim, a svakako nesposobnim za ustrajni rad; dušu pak posve poništuje i ubija. Koliko je ljudi od vina i rakije pomahnitalo! Koliki su ljudi opet neumjerenošću svojom prekratili svoj vlastiti život, te tako postali samoubojicama! Gdjekada i sama priroda kao da hoće žigosati izjelice i pijandure, pa ih iznakazuje omašnim trbušinama i crvenim nosovima. A tek da vidiš želudac i džigericu okorjela pijanice!
Teško narodu, koji nije navikao ‘boraviti trijezne dane’. Kukavne li vojske, koju moraš opijati, kad ju šalješ u boj! Velika rimska država stala je propadati, kad se je za Rimljane počelo govoriti: ‘Jedu da bljuju, a bljuju da jedu’. Mletački poslanici opet više puta javljaju u svojim izvještajima, kako su se ugarske čete u 15. stoljeću opijale, da budu srčanije u boju. Zar je onda čudo, da je Ugarsku stigla katastrofa na Mohačkom polju? Kanimo se dakle gošćenja i pijanaka, osobito u ovo teško doba. Budimo umjereni i trijezni, pače kojiput otkidajmo od usta za narodne – hrvatske – potrebe. Jer tek nakon velikoga i dugoga posta narodnoga može jednom svanuti vedri dan uskrsnuća hrvatskoga.

ČUVAJ ZDRAVLJE

Umjereno i trijezno življenje koristi u velike i zdravlju. Ali to nije dosta. Moraš još naumice i sustavno poraditi, da svoje zdravlje uščuvaš i život svoj produljiš do najdublje starosti. Kažu, da je zdravlje najveće blago, što ga čovjek može na ovome svijetu imati. Kad je tako, a jest tako, onda si najveći zločinac spram samoga sebe, kad to najveće blago svom pomnjom ne čuvaš. A sačuvat ćeš ga svakako, ako se svega kloniš, što bi ti zdravlju nauditi moglo. Ako ti škodi lula i duhan, a ti razbij lulu i razaspi duhan; ako tebi, hrvatska ženo, smeta steznik ili tijesne cipelice, a ti ih baci na stran. Kome si mila, ostat ćeš i dalje draga sve bez steznika i paklenih muka na nogama. Ali treba zdravlje i krijepiti. Zdravlje se troši godinama, pa treba istrošene sile sveđer nadoknadjivati. To ćeš postići sustavnim jačanjem tijela svoga, jačanjem udova svojih, mišica svojih i živaca svojih. A to možeš lako postići, pa bio i gola sirotinja, jer za to treba tek čvrste volje, pa hladne vode i svježeg zraka. Pa da vidiš čuda golemoga!
Ne boj se hladne vode! Ne kaže se zaludo: ‘Zdrav kao riba’, jer ribi daje zdravlje voda, za koju mnogi tvrde, da je praizvor svega života. Vodom čistiš i krijepiš svoje tijelo, a čistoća je prvi i glavni uvjet zdravlju i snazi. Sluti to i puk hrvatski, kad snagom krsti tako čistoću kao i jakost tijela. Snažan momak u jednu je ruku čist i pristao, a u drugu zdrav i jak. Ne boj se svježeg zraka ni sunčanoga žara! Pod nebeskim svodom, a na svježem zraku i na sunčanom žaru živi čitava priroda sa tri carstva svoja. Tu se rađa, niče, raste, svate, hrani i dozrijeva nebrojeno mnoštvo stvorova Božjih. Jedini čovjek da se je izrodio i da se je stisnuo u tamne nezračne odaje?! Prirodno jačanje tijela podupri, razumni čovječe, još i umijećem svojim. Tako su nekad radili grčki Spartanci, tako rade uz druge narode u naše doba slavenski Česi. U Češkoj je postala lozinka: ‘Tko je Čeh, taj je Sokol’, i tako je češki narod dobio svoju narodnu vojsku. I u hrvatskom narodu neka prevlada lozinka: ‘Tko je Hrvat, taj je Sokol’. Čuvajmo zdravlje, jačajmo tijelo, krijepimo mišice i živce. Mišice da nam budu tvrdje od kamena, a živci jači od željeza. Jer trebat će nam jedno i drugo. Sokol je tjelovježbena organizacija koju su osnovali Mladočesi u Pragu 1862. godine. Pod vodstvom M. Tyrša (1821.-1884.) Sokol se razvio i kod drugih naroda. U Zagrebu je 1874. osnovan Hrvatski sokol koji se najvećim dijelom integrirao poslije 1920. u centralističku režimsku jugoslavensku organizaciju.

ŽENI SE

Govore: Teško je breme života, jedva se sam proturaš, pa da se još ženiš! A ja ti velim: Ženi se i udavaj, jer ako je breme života teško, lakše ćeš ga snositi u dvoje, nego svaki za sebe. Od krajnjeg istoka, gdje se roče ruski ‘Božji ljudi’ i ‘Skopci’ pa do dalekog zapada, gdje se u Francuskoj okupljaju pobornici slobodne ljubavi, čuje se po Europi lozinka; Ne ženi se, kad možeš i bez toga živjeti! Ali kud i kamo jače ozvanja glas velike prirode, koja ti dovikuje: Ženi se i udavaj, jer si društveno biće, a prvi zametak čovječjemu društvu je brak i obitelj! Istina: sveti Pavao kaže, da dobro činiš kad se ženiš, a još bolje kad se ne ženiš. Ali sam Bog blagoslovio je već Adama i Evu u raju, i rekao je njima: ‘Rastite i množite se, i napunite zemlju’. A hrvatski puk zgodno kaže: ‘Čovjek bez žene, glava bez tijela, a žena bez čovjeka, tijelo bez glave’, ili ‘Čovjek je sam kao dub posječen’, pa još dodaje: ‘Ni u raju nije dobro samomu’. Ženite se dakle i udavajte se, hrvatski sinci i kćeri, svi redom, ako i kako samo možete! Ženite se razborito, a ne ludo. Ženite se rano, kad ste u naponu snage i u cvijetu djevičanstva svoga. Velika je nevolja, kada čovjek uzima ženu, nakon što je istrošio svoju snagu: a gotova je rugoba, kad djevojka hoće da dodje pod kapu, pošto je promijenila desetak ljubavnika. To nije sveti brak, već ili nemoćnica ili opskrbilište!
Rađajte djecu! Djeca su blagoslov Božji, te ih nikad u kući suviše nema. Divno veli narodna riječ: ‘Ženidba bez djece onako je kano i dan bez sunca’. Djeca su briga roditelja, ali su slatka briga i veselje njihovo. Ima i u najskladnijoj porodici tuge i žalosti, ali redovito pretežu srećni i radosni dani. A domovina ti je milija, kad u toj domovini boravi tvoja porodica koja je dijelak tvoga naroda. Gotovo bi mogao sumnjati, da li mogu mrzovoljasti bećar i samoživa žena domovinu onako žarko ljubiti, kao otac i majka brojne porodice? Jesi li kad vidio taj prizor? U priprostoj, čistoj sobi sjedi za stolom ljudina, vrativši se s teška posla, pa će da užina. Oko njega posjedalo šestero nejačadi, jedno drugomu do uha. Gojna majka metnula na stol pladanj kao čisto zlato žutih žganaca, pa ih dijeli djeci, koja s viljuškama stoje pripravna, da ih progutaju. Podsmijeva se srećna majka, a ćaćko uživa. Krasna li prizora, koji je zavrijedio, da ga umjetnik slika proslavi kistom svojim! Često se čuje tužba: ‘Malen je nas Hrvata broj!’ Do nas je, da nas bude što više, da nas za dva pokoljenja bude dva puta i tri puta toliko. U Ruskoj i Njemačkoj broj se je naroda za ciglih četrdeset godina podvostručio! Jedno stoji neoborivo: Ako ne bude Hrvata, neće biti ni Hrvatske.

UČI I NAPREDUJ

Kaže se, da je u zdravu i jaku tijelu također zdrava i jaka duša. Ali i duša zarđa, ako je ne njeguješ. A ponjegovat ćeš ju poglavito tako, da sveđer učiš i napreduješ. Ne uči tek iz pisanih i štampanih knjiga, uči iz knjige života. Ona stara narodna: ‘Pleti kotac, kao što i otac’, ne vrijedi za nauk i napredak, nego tek za posvećene običaje i kreposti predaka tvojih. Uči svagdje i od svakoga. Uči i od tuđina, koji se je u tvojoj domovini naselio. Ne mrzi toga tuđina, niti ne jadikuj, da ti kruh otima; već pregni svom snagom, da naučiš sve, što on znade i umije. Ori i kopaj, kako on čini, sij i sadi poput njega, pa ćeš žeti i kositi kao i on. Gradi poput njega kuću od kamena i opeka, a ne od ljudi koji se odriču fizičke ljubavi iz etičkih ili fizičkih razloga. Sinonim za eunuhe. U jednu riječ: nastoj da ga dostigneš i prestigneš, pa nećeš kukati, da te kruha lišava i s rođene grude tjera. Ako može marljivi Bugarin kao baštovan čitavu Hrvatsku povrćem hraniti, kako ne bi mogao i ti, koji imaš svoje zemlje na pretek! Samo treba znati i umjeti, a to ćeš postići tek učenjem.
Stara narodna riječ kaže: ‘Bolje je umjeti nego imati’. U nekoj zemlji, daleko od Europe, haračio neki paša. Narod u onoj zemlji bio tada još neuk, pa mislio, da tako mora biti. Ljubio pače paši skute i rukave, te bi bio za nj i krv svoju prolio. Uz pašu bio kao desna ruka njegova neka ulizica, pa htio zaslijepiti ostali svijet izvan onoga pašaluka, neka znade, kako je u pašaluku sve skladno i srećno. Stao u to ime uvoditi u zemlju nauke i umijeće, zidati palače, podizati škole i prigoniti narod učenju. Ali jednoga dana dosjetio se paša jadu, pa otjerao smjesta svoga doglavnika i obustavio svaki dalji napredak. Poslije bi paša govorio: ‘Učenjem postaju ljudi pametni, a pametni su ljudi – nezadovoljni’. Da, nezadovoljni, jer razlikuju vlast od vlastodršca! Oni znadu, da je svaka vlast od Boga, ali znadu i to, da vlastodržac, koji ne poštiva Božje i ljudske zakone, nije od Boga, nego od samoga crnoga vraga. Pa neka i podje do vraga. Učenjem stičeš znanje, a znanje je imanje. Sve možeš izgubiti, što imadeš, ali znanje nikada. Znanje je moć, ono je sila jača od ma koje sila na svijetu. Znanje je prva i najveća velevlast, koja se ničim ne da oboriti. Zato se i svi sileđije ovoga svijeta žacaju znanja i onih, koji su se snagom znanja opasali. Znanjem se stvara prosvjeta, a prosvjeta vodi do slobode, nakon što su raspršeni tmasti oblaci neznanja i gluposti. Hrvatski sine, uči i napreduj! Rasprši tminu neznanju i oslobodi se duševnoga ropstva. Sve ostalo, za čim ti duša gine, tada će samo sobom nefaljeno doći.

BUDI SVOJ

Nije dosta da prosvijetliš um i da ga nakrcaš znanjem, treba da podaš stegu i svojim osjećajima i svojoj volji. Što ti kaže um, da je pravo i zdravo, neka i tvoje srce osjeća, a voljom pregni, da ono i izvršiš. Neka bude potpun sklad između misli, osjećaja i volje tvoje, jer samo tako bit ćeš skladan, čitav čovjek, samo tako bit ćeš svoj, a ničiji drugi. Samo tako bit ćeš pravi značaj. Budi svoj i značajan. Nikomu za volju, nikomu za ljubav ne skreni s puta, koji si jednom odabrao i kojim si pošao. Ne gledaj ni lijevo ni desno, već uvijek ravno preda se. Ne daj se odvratiti s puta istine, poštenja i ljepote ni milom ni silom, ni mitom ni prijetnjom: radi onako, kako ti skladno nalažu pamet, srce i volja tvoja. Pa neka se sav svijet drma i ruši naokolo tebe, ti stoj neustrašivo sred ruševina, koje su se nagomilale oko tebe, pa prijete da te pokopaju. Budi svoj i vrši nadasve svoju dužnost. Vrši dužnost, makar i tegotna bila. Vrši svoju dužnost prema bližnjemu, prema domovini i narodu, prema vlasti i državi. Vršeći svoje dužnosti ne traži i ne očekuj ni pohvale ni nagrade; najljepšom i najvećom nagradom neka ti bude živa svijest, da si svoju dužnost ispunio. Daj Bogu što je Božje, i caru što je carevo; – ali traži i brani uporno svoje sveto pravo.
Jednako, tako vrši svoju dužnost, brani i traži svoje pravo. Ne popuštaj ni sili, ni zaklinjanju, kad se radi o tvojem pravu. Stoj za svoje pravo, makar se svi vrazi pakleni urotili protiv tebe. Nije sila jača od prava; svaka je sila za vremena, a pravo je vječno, tek ne smije da se pogne onaj, koga pravo zapada. Pravo se može gaziti, ali pogaziti se ne može. Budi svoj: vrši svoju dužnost, drži svoje pravo i ne boj se nikoga osim jedinoga Boga. Ne moli ni traži pomoći ni od koga, ne očekuj nagrade ni od koga, već drži čvrsto samo ono, što si krvlju i znojem stekao. Ne nadaj se ničemu, jer je nada varava. Ne uzdaj se ni u koga, nego u se i u svoje kljuse. Kad je pred sto i nekoliko godina veliki Napoleon gotovo smrvio njemački narod, njemački je mudrac Fichte zdvojnim zemljacima svojim ovako govorio: ‘Nijedan Bog, nijedan čovjek, nijedan događaj ne može nam pomoći; mi sami moramo si pomoći, ako nam ima pomoći’. Tijekom dugog niza godina mi Hrvati kao da nešto očekujemo od nekih vanrednih događaja. Naša lozinka kao da je: "Nadajmo se". Odasvud budi nam lozinkom: "Ne dajmo se". Pomozimo si sami, pa će nam i Bog pomoći!

POMAŽI HRVATU

Pomaži Hrvatu, jer pomažeš bratu! Suviše nam jada zadavaju naši dušmani, koji hoće da nas zatru, pa da nas nestane s lica zemlje. A da mi sami budemo ortaci njihovi, gložeći se među sobom i izjedajući jedan drugoga? Čestit čovjek ne radi nikome o glavi, pa ni zatorniku sreće svoje. A kamo li da čestit Hrvat kopa grob svome bratu Hrvatu! Pomaži Hrvatu, gdje možeš i kako možeš. Pomaži rataru, zanatliji, trgovcu; pomaži svakomu tko radi kao pravi Hrvat. Ako ti je birati između Hrvata i tuđina, odaberi Hrvata, pa bio i manje vrijedan od tuđina. Neka ti bude vazda geslo: "Svoj k svomu!" Pomaži Hrvatu, ne pitajući ga, da li je iz Zagorja ili Primorja, iz Dalmacije ili Istre, iz Bosne i Hercegovine ili Slavonije. Ta svi ste sinovi jedne majke, svi ste Hrvati!
Pomaži ne samo Hrvatu, nego i svemu, što je hrvatsko. Podupiraj hrvatsku knjigu, hrvatsko slikarstvo i kiparstvo, hrvatsku pjesmu i glazbu, hrvatske družine i zborove; pomaži svemu, što promiče napredak, čast, sreću i slavu hrvatskoga naroda i domovine. U današnje doba, gdje svaka ptica k svojem jatu leti, gradi i kiti samo svoje gnijezdu. U tuđe međutim ne diraj; ali zašto da pomažeš tuđinu, često jačemu i imućnijemu, a u tvojoj kući gola sirotinja vapi za svagdanjim kruhom. Ljubi brata Hrvata i pomaži mu, jer zgodno veli stara narodna: "Tko ne priznaje brata za brata, priznat će tudjina za gospodara". Dvije su teške rane, s kojih hrvatski narod stoljećima krvari. Jedna je rana hrvatska zavist ili "hrvatski jal", a druga je rana slavenska nesloga. Hrvatska je zavist daleko na zlu glasu, te nam se svijet zbog nje već i podrugiva. A što je još gore, hrvatski je jal otac još težim grijesima: kleveti, potvori, zlobnom douškivanju i još zlobnijem opadanju. A kleta nesloga, taj istočni grijeh svih slavenskih naroda, upropastila je već toliko slavenskih plemena, te prijeti propašću i onima, koja još nekako dišu.
Braćo hrvatska, iščupajmo iz grudi naših korov zavisti i nesloge, te podignimo u srcima našim oltar bratske ljubavi i pažnje. Teče eto četvrto stoljeće, što su se brojni pradjedovi naši pred turskom silom sklonili u Ugarsku i Austriju, pa se u tim zemljama nastanili pokraj Mađara i Njemaca. Potomci njihovi, okruženi odasvud tudjim življem, koji hoće da ih proguta, brane se i nastoje, da se održe. Svake godine sastaju se tisuće i tisuće hrvatskoga puka u nekom selu tik na medji Austrije i Ungarije, pa onda pod vedrim nebom i pred Božjim hramom slave i obnavljaju svoje ‘hrvatsko bratimstvo’. Baš kao nekad stari Grci prigodom svojih narodnih igara. Ej da Bog da, da se ‘hrvatsko bratimstvo’ naskoro stane slaviti i obnavljati i u materi zemlji, pošto u njoj nestane hrvatskoga jala i slavenske nesloge!

SVE ZA DOMOVINU, ZA HRVATSKU

Slatko i dično je za domovinu živjeti, za nju disati, raditi, za nju svaku žrtvu prinositi. Španjolcu je domovina Španjolska, Talijanu Talijanska, Nijemcu Njemačka, Poljaku Poljska, Čehu Češka, a Bugarinu Bugarska. A Hrvatu? Hrvatu je domovina Hrvatska, samo i jedino Hrvatska. Domovina je čovjeku kao i rođena majka. Kao što ima samo jedna majka, tako je i jedna domovina. Nitko na svijetu nema dvije domovine, a kamo li širu i užu! U srednjem vijeku u doba plemićke i staleške prevlasti, moglo se je naći hrvatske gospode, koja su se razmetala, da su sinovi dviju domovina; ali u današnje doba, u vijeku pučkoga vladanja i narodnosti, toga više nema. Kaže doduše narodna poslovica: "Umiljato janje dvije majke sisa"; ali da ih i ljubi i za njih živi, toga poslovica ne kaže. Tko danas tvrdi, da ima dvije domovine, taj naprosto laže: taki dvoživac nema nijedne domovine, već mu je domovina svagdje, gdje dobro i lagodno živi. Za svoju domovinu Hrvatsku živi i radi, hrvatski sine, da ti bude velika, slobodna, slavna i sretna! Radeći za njezino dobro, radiš za sebe, za svoju porodicu, za sve, što ti je milo i drago. Bože sačuvaj, da bi toj domovini Hrvatskoj ikada zaprijetila pogibija od kakova silnika. Ali ako zaprijeti, ne žacaj se za spas domovine žrtvovati sve, dapače i dragocjeni život svoj. Jer bolje je pasti u grob, nego biti rob. Narod, koji ljubi ruke svome krvniku, koji i krv svoju lijeva za ropstvo svoje, nije zapravo ni narod, jer gazi čovječje dostojanstvo svoje. On je izmet naroda. Slatko je i dično za domovinu živjeti, ali još je sladje i dičnije, ako ustreba, za nju umrijeti.
Ne žacaj se, ako ustreba, poginuti za domovinu Hrvatsku i na tankim vješalima. Isus Krist nije se kratio za spasenje čovječanstva umrijeti na sramotnom drvu križa! I prvi su kršćani, sljedbenici Kristovi rado i veselo srtali u smrt, dovikujući rimskim carevima, svojim krvnicima, ponosito: "Zdravstvuj, care, umirući te pozdravljaju!" I umirali su bez straha i jadikovanja, tisuće i tisuće. Ali što je više ginulo mučenika, sve je više kao iz zemlje nicalo oduševljenih kršćana, tako te je već Tertulijan mogao doviknuti caru Septimiju Severu: "Krv mučenika sjeme je za kršćane". Mučenička smrt tvoja, hrvatski sine i hrvatska kćeri, rodit će također tisuće hrabrih osvetnika! "Pleme naše izginuti neće".

http://www.dnevno.hr/ekalendar/zanimlji ... atske.html

[EdgarFranjul]

Hrvatski analitičar: 'Ukrajini prijeti raspad na dvije države, za 20 godina u Europi će biti 10 novih država!'

1_218558.jpg (44.11 KiB) Viewed 24998 times

"Referendum će biti u Škotskoj, tu je pitanje Flamanaca i Valonaca, podjele Belgije, tu je pitanje neodrživog stanja u Bosni, Baskije, juga i sjevera Italije... Stižu nova vremena i geopolitička slika svijeta će za 20 godina biti posve drugačija.", kaže Domazet. Bivši načelnik Glavnog stožera HV-a, admiral u mirovini, geopolitički i geostrateški analitičar Davor Domazet - Lošo za naš je portal progovorio o posljednjim događajima vezanim za remont hrvatskih MiG-ova u Ukrajini, kao i o zbivanjima u ovoj, prosvjedima pogođenoj zemlji.

Kako komentirate stalno odgađanje vraćanja hrvatskih MiG-ova s remonta u Ukrajini?

- Slanje na remont u Ukrajinu je bila potpuno kriva strateška odluka Vlade. Razlog tome je što je Hrvatska članica NATO-a, a Ukrajina je pod nadzorom Rusije. Vidimo što se sada događa tamo. Vjerujem da su zbog takve odluke Vlada i ministar dobili po prstima, pretpostavljam da im je to naznačeno kao potpuno pogrešna odluka. Ne radi se samo o novcu koji treba izdvojiti, ovdje se radi o sigurnosti. Ne možete vi zrakoplove, a poglavito gdje su sustavi veza, jer mi moramo u protokolu imati veze, što je zaštićeno tajnom, dati u zemlju koja je pod nadzorom ili bliska tvom eventualnom sutrašnjem protivniku. To je nedopustivo. Kad tu pogriješite, sasvim je logično da je isporuka MiG-ova usporena, iz razloga što vidimo da se Ukrajina nalazi u kaosu. Pretpostavljam da nije u mogućnosti nešto smisleno raditi u ovom trenutku.

Sada bi se mogli dovesti u situaciju da nebo nad Hrvatskom umjesto nas štiti NATO.

- Mi smo članica NATO-a. To je njihova obveza i tu ne vidim prijepor. Ali to je pitanje suvereniteta; mi smo olako dio suvereniteta prepustili nekom drugom, pa bila to i organizacija kojoj pripadamo. Postojala je druga opcija za remont zrakopolova, a to je Rumunjska, koja bi bila prihvatljivija zbog dobre suradnje s Izraelom, koji ima najveće sposobnosti za remonte, ugradnju nove tehnologije i slično.

Ministar Kotromanović je najavio skoru modernizaciju tenkova u suradnji s Đurom Đakovićem.

- To nije ništa novo, o tome se razmišlja već 20 godina. On samo reciklira ono što je dosad govoreno i razmišljano. Đuro Đaković ima kapacitete, ali to nije nova priča.

Kotromanović je najavio i da bi za 20-ak godina mogli biti zadovoljni spremnošću obrambenih snaga. Kaže da "radimo dobru, čvrstu, malu vojsku koja može primiti udarac u ratu, ali može i itekako udariti".

- Gdje će biti svijet za 20 godina? Što znači mala i čvrsta, u odnosu na kakvog neprijatelja i kakve izazove? Svaka se vojska strukturira za izazove koji će biti. Danas ne možemo imati ni malu ni čvrstu vojsku iz jednostavnog razloga što NATO treba jedino hrvatskog pješaka, koji je najbolji na svijetu, a stvoren je u Domovinskom ratu. Hrvatska ne može imati takvu vojsku ako nema služenja vojnog roka. To nije samo učenje samodisciplini. Hrvatski mladić više nigdje ne priseže svojoj domovini. Iz takve brojnosti se stvara vojska. Svaka profesionalna vojska je kratkog vijeka. Male države poput naših ne mogu stvarati jednostrane sustave profesionalne vojske kao velike države. Moraju imati bazu ročnih vojnika iz kojih se selekcijom stvaraju oni koji žele biti najbolji. Ne možete imati vrhunsku nogometnu reprezentaciju ako nemate bazu. Tko će igrati nogomet ako se rasturi baza? Nekoliko floskula koje je Kotromanović naučio napamet ne znači ništa.


Želio bih spomenuti i ovo – odavno se zna da u Hrvatskoj ima nafte, plina i pitke vode, a mi nemamo djelotvoran nadzor. Morali smo proglasili gospodarski pojas. Bilo je govora o integriranom nadzoru Jadrana u kojem bi ratna mornarica bila dvokomponentna. Ne možemo mi razvijati obalnu stražu kao što imaju velike zemlje. Unutar mornarice trebali bi imati komponentu koja će štititi razvedenu obalu i dvije trećine Jadrana kad se proglasi gospodarski pojas i jedan do dva veća broda raketne fregate, koji će ploviti u sastavu NATO snaga Sredozemljem i dalje gdje bude trebalo, vijući hrvatsku zastavu. To je ono što treba razvijati i onda govoriti o učinkovitim i malim oružanim snagama. One se moraju gledati u četiri komponente, četiri dimenzije – kopno, more, zrak i elektronski sustavi. Već postoji i peti – cyber ratovanje. Ne može se samo izreći neka sintagma i onda ne objasniti što to jest. Mislim da oni nemaju sposobnosti za takvo promišljanje. Oni nisu školovani, to moramo otvoreno reći. Prvo moraju ići u školu. Gdje su ti mudraci išta napisali, neku studiju?


Kako vidite situaciju u Ukrajini? Postoji li pozadina sukoba o kojoj se dovoljno ne govori?

- Naravno da postoji. Ukrajina je uzvraćanje SAD-a Rusiji zbog Sirije. Obama je u Siriji izgubio, Rusi su ih zaustavili. To je bitka za Crno more i prilaze koji vode u dubinu Euroazije i Puta svile. Rusija je dobrano uzdrmala američku politiku nastupanja u Siriji. Ukrajina je duboko podijeljena zemlja, bio sam ondje puno puta. Preko 50 milijuna stanovnika podijeljeno je na, nazovimo ih, ruski i ukrajinski dio. To je zemlja koja ima četiri crkve: pravoslavnu rusku, pravoslavnu ukrajinsku, grkokatoličku i katoličku. Sve istočno od rijeke Dnjestar su industrijski i energetski potencijali koji su pod kontrolom ruskog utjecaja. I Kavkaz. Ako se ovako nastavi, Ukrajina će se teško vratiti u cjelinu kakva je sada. Ozbiljno joj prijeti podjela na zapadnu Ukrajinu do Kijeva i istočni dio, istočno od Dnjestra i Krimski poluotok. Naglašavam da Ukrajina ne može ignorirati ruski utjecaj. Ona je morala uvažavati politiku koja će voditi računa o razumijevanju ruskih interesa i ne se olako prepustiti obećanjima Europske unije koja ne zna ni što će sama sa sobom. Ona je postala potkusurivanje između sve moćnije Rusije i zapada, koji želi imati utjecaj na Putu svile. Ako se ovakav kaos nastavi, ozbiljno prijeti podjela Ukrajine.

Bi li to bila podjela na nekakve autonomne pokrajine ili...?

- Ma kakve autonomne pokrajine, druge države! To su preozbiljne stvari. Kad se juriša na parlament, kad se ulazi u ministarstva, to je preozbiljna stvar! Ovaj kaos u Ukrajini ima korijene u Narančastoj revoluciji. Tada se Rusija, prije deset godina, tek počela dizati. Žao mi je ukrajinskog naroda, a to je kriva politika i krive političke pretpostavke! Oni misle da će im Zapad dati. Neće, pokupovat će sve što je ostalo vrijedno u Ukrajini, kao što su učinili i kod nas.

Bojite li se da bi se ukrajinski kaos mogao prenijeti u Europu?

- Sigurno. Tu je pitanje Katalonije čiji parlament želi samostalnost. Referendum će biti u Škotskoj, tu je pitanje Flamanaca i Valonaca, podjele Belgije, tu je pitanje neodrživog stanja u Bosni, Baskije, juga i sjevera Italije... Stižu nova vremena i geopolitička slika svijeta će za 20 godina biti posve drugačija. Nemojmo se iznenaditi ako bude do 10 novih država u Europi.

Hvala Vam

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/113 ... rzava.html

[EdgarFranjul]

Konačno - osniva se Savez za Hrvatsku

borbahrvata.jpg (21.47 KiB) Viewed 23762 times

Autor Vladimir Šišljagić

Ponedjeljak, 03 Veljača 2014 12:32


Poštovani, iznimna nam je čast i veliko zadovoljstvo pozvati Vas na predstavljanje Saveza za Hrvatsku, koje će se održati u Kongresnom centru Forum (dvorana „Zemlji“) u sklopu Green Golda (Radnička cesta 50, Zagreb) u srijedu 5. veljače 2014. godine. Predstavljanje će početi u „5 do 12.“


Savez za Hrvatsku nova je politička snaga na političkoj pozornici u Hrvatskoj, koja ima za cilj osnažiti demokraciju i politički pluralizam u Republici Hrvatskoj i promijeniti dosadašnju kontinuiranu dominaciju samo dvije stranke.


Savez za Hrvatsku formiraju: ABH (Akcija za bolju Hrvatsku), AHSS (Autohtona- Hrvatska seljačka stranka), HDSSB (Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje), HNV (Hrvatsko nacionalno vijeće), HSP ( Hrvatska stranka prava), HRAST Pokret za uspješnu Hrvatsku, HZ (Hrvatska zora stranka naroda), OS (Obiteljska stranka), ZZH (Zavjet za Hrvatsku).


S poštovanjem,



Predsjedatelj Saveza za Hrvatsku

Vladimir Šišljagić

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=11

[EdgarFranjul]

GOSPODARI KAOSA – glavni sukob vodit će se na duhovnom području

Sunday, 9 February 2014 18:25




U budućnosti će se ratovi voditi isključivo zbog pitke vode, kaže admiral Domazet, napominjući da se na području Hrvatske i BiH, na dubini od 50 do 200 m, nalazi najveći bazen pitke vode u Europi. No, treba svakako naglasiti da će se glavni sukobi voditi na duhovnom području.


Admiral Domazet – Gospodari Kaosa

Nikakva sukoba između islama i kršćanstva nema. Ali, postavlja se pitanje njihova opstanka, oni su na udaru, gospodari kaosa žele nametnuti svoju kulturu i svoju novu vjeru, a to je pseudovjera „New Agea“, tj. „novog doba“.

U svojoj knjizi „Gospodari kaosa” hrvatski admiral u mirovini Davor Domazet Lošo raščlanjuje svjetske društvene i političke odnose i ukazuje na uzroke i izvore stalnih svjetskih kriza i sukoba. Njegova je osnovna postavka da je, u stvari, riječ o sukobu dobra i zla u kojemu su na jednoj strani Krist, dobro i vrjednote, a na drugoj hedonizam, zlo i Sotona. Iza svega stoje pojedinci i tajna, polutajna pa čak i javna društva, koja žele ovladati svijetom. Naziva ih gospodarima kaosa, “ljudima koji vjeruju u svijet bez Boga, a ne vjeruju u iznimnost ljudske osobe, ljudima koji žele ovladati tvarnim svijetom, uspostaviti svjetsku nad-vladu i njezine ustanove”. Organizirano nastupaju već dva stoljeća, mijenjajući djelomično odore i govor, a njihovi su glavni protivnici i neprijatelji „identitet i vrjednote, raznolikost i bogatstvo Stvoriteljeva djela”.


Početak im je i ishodište Francuska revolucija 1789. godine, tvrdi pisac, u kojoj su gospodari kaosa napravili veliki prevrat, a prvi im je cilj bio uništiti kršćanski identitet i kršćansko utemeljenje europske društvene zbilje. Francuska je revolucija bila njihovo prvo djelo, prva faza, potom je došla druga – komunizam i fašizam – koja je uništila Rusiju i Njemačku. Treća, odlučujuća, u tijeku je, a ime joj je “neoliberalistički globalizam”.


Za ovladavanje svijetom izazivači i gospodari kaosa koriste se multinacionalnim kompanijama kao udarnim sredstvom ostvarivanja osnovnoga tvarnog cilja – ovladavanja dvama temeljnim izvorima: naftom i pitkom vodom. Važno je sredstvo i promidžba, tj. mediji koje autor naziva „mekom silom“premda će se u budućnosti ratovi voditi isključivo zbog pitke vode, kaže admiral, napominjući da se na području Hrvatske i BiH, na dubini od 50 do 200 m, nalazi najveći bazen pitke vode u Europi, ipak će se glavni sukobi voditi na duhovnom području. Gospodari kaosa ili deterministi, koji niječu Boga, žele zagospodariti svijetom, uništiti obitelj, naciju i državu.

“Naša bi civilizacija mogla izbjeći vlastiti krah, u koji je guraju gospodari kaosa, samo ako ponovno oživi svijet Kristove civilizacije, objedinjene u katoličko-pravoslavnoj galaksiji ljubavi, koju će potpomoći islamska postojanost vjerovanja u jednoga Boga”, napisao je admiral Domazet u uvodu svoje knjige. Posljednje korake u stvaranju “zemaljskog raja bez Boga” vidi u stvaranju europskog ustava.

- Piše se i govori kako svijet ide prema sukobu civilizacija.

Ne postoji sukob civilizacija. To oni, gospodari kaosa, žele tako prikazati. Postoji sukob sekulariziranog (bezbožničkog) Zapada, koji je odbacio svoju kršćansku vjeru, protiv naroda koji su zadržali svoju vjeru, a to je islam, ili točnije – gospodari kaosa protiv “preostale” monoteističke vjere.

- Je li moguće približavanje zapadne kulture i kulture islamskog svijeta?

Prožimanja kršćanske i islamske kulture u mnogočemu uvijek je bilo, među ostalim, uzeli smo arapske brojke, a mnoge dosege kršćanstva uzima islamski svijet. Dakle, nije pitanje hoće li doći do približavanja, već je pitanje – hoćemo li uspjeti sačuvati vrjednote: zapadna civilizacija svoje kršćanske vrjednote i svoj kršćanski identitet, a islamski svijet svoje islamske vrjednote. Nikakva sukoba između islama i kršćanstva nema. I nema nikakvih razloga da te kulture ne razgovaraju. Ali, postavlja se pitanje njihova opstanka, one su na udaru, gospodari kaosa žele nametnuti svoju kulturu i svoju novu vjeru, a to je pseudovjera „New Agea“, tj. „novog doba“.

- Među muslimanskim vjerskim vođama i intelektualcima u BiH, Hrvatskoj i svijetu, može se čuti da ne postoji islamski terorizam?

O tome sam dosta pisao i govorio. U onom smislu u kojem se prikazuje u zapadnoj civilizaciji – ne postoji. Ne postoji ni u islamskoj vjeri. Da bi se mogao poraziti islamski svijet, optužuje ga se za terorizam. To ne znači da u svakoj civilizaciji ne bi bilo postupaka terorističke naravi, to je druga stvar. Ali, a priori proglasiti cjelokupnu civilizaciju, islamski svijet, terorističkom, to je preopasno i u krajnosti neozbiljno. I ja se u tom dijelu slažem s onim islamskim intelektualcima koji tvrde da ne postoji islamski terorizam kao takav. Nije terorizam izmišljotina sljedbenika proroka Muhameda, nego je izmišljotina nekih anglosaksonskih intelektualaca. Ali to ne znači da ne postoji radikalizacija jednog dijela islamskog svijeta, no na islamu je i islamskom svijetu da se unutar sebe obračuna s radikalizmom, a ne da netko u ime toga radikalnog dijela nameće radikalizam cijeloj civilizaciji.

- Postoje li snage u islamskom svijetu koje se mogu obračunati sa svojim radikalizmom?

To je njihova stvar, ne možemo mi prosuđivati. Amerikanci su izmislili terorizam, iskoristivši pojedince kao što su Bin Laden i slični. A Bin Laden nije nikakav muslimanski vjernik, on ne vjeruje ni u što, ni u proroka Muhameda ni u Allaha. Jer da vjeruje, ne bi činio to što čini.

- Postoji li opasnost od islamskoga terorizma u BiH i Hrvatskoj?

Postoji opasnost kao i u bilo kojim drugim zemljama. To je plašenje svijeta i takvim pitanjem pristajemo na postavku koju je zacrtao George Bush – da je islamski; svijet teroristički. Nikakav terorizam takva globalna tipa kakvog nam se želi prikazati, od islamskog svijeta Hrvatskoj ne prijeti. A ako glavnim igračima bude u interesu BiH i muslimane u njoj prikazati kao ishodište muslimanskog terorizma, to se može napraviti. Može se pojaviti neki luđak i staviti bombu, to nitko ne može isključiti, ali pitanje je s kojim ciljem to radi i zašto. Ali Agca išao je ubiti Papu, ali pitanje je tko je upravljao Ali Agcom? Je li to islamski svijet ili su tajne službe nekih drugih zemalja?

- Kako bi, uzimajući u obzir sve vaše postavke, trebali i mogli živjeti katolici, pravoslavci i muslimani u BiH?

Srbi bi, jednom za svagda, trebali proći katarzu i prekinuti sa srpskim širenjima i osvajanjima. Bili su loši igrači u rukama Britanaca i Francuza. Prije svega trebali bi osvijestiti svoj pravoslavni kršćanski identitet. Svjesni su da od svih naroda Europe imaju najmanje krštenika. Osim toga, trebali bi shvatiti da gospodari kaosa žele uništiti cjelokupno kršćanstvo, i katoličko i pravoslavno, i moraju jednom shvatiti da mi, Hrvati i Srbi, imamo istog protivnika. Na neki bi način to trebali shvatiti i muslimani, jer nakon uništenja kršćanstva na red dolazi i islam. Budući da na istom prostoru u BiH obitavaju i pravoslavci i katolici i muslimani, trebali bi imati zajedničko uporište – da svatko čuva svoju vjeru i da svaki od njih čuva druga dva susjeda. To je jedino rješenje, i takva BiH mogla bi postati primjer drugim zemljama u kojima se juriša na njihovo vjersko dostojanstvo.

- Tvrdite da su gospodari kaosa zamislili i naumili nestanak Hrvata iz BiH? Hoće li im se naum ostvariti?

Ne će se to dogoditi ako Hrvati u BiH sačuvaju svoje kršćansko katoličko dostojanstvo. To je ključ opstanka. A opstanak Hrvata u BiH ključ je i opstanka hrvatske države. Cilj je gospodara kaosa nestanak Hrvata središnje Bosne; kad oni nestanu, onda su na redu Hrvati Hercegovine, ako nema Hrvata Hercegovine, gdje je onda Hrvatska, nema je južno od Velebita, i tada je nema nikako. Vidim da kardinal Puljić i biskupi Perić i Komarica dobro shvaćaju i vide da je u očuvanju duhovnosti, kršćanske katoličke vjere, crkava pa i Međugorja, ključ opstanka Hrvata u BiH. Ako se obrana bude tražila u nekoj tvarnoj dimenziji, od nje nema ništa. Dok god postoje dvojica ili dvoje Hrvata u BiH, od kojih je jedan svećenik, BiH je bila i ostat će hrvatska.



Piše: Ivan Kaleb, Naša ognjišta

Izvor: glasbrotnja.net

http://hu-benedikt.hr/?p=12957

[EdgarFranjul]

Karamarko napustio lažno stvaranu ulogu vođe desnice i konačno priznao: HDZ je stranka političkog centra

Autor: Zoran Meter
Datum: ponedjeljak, 10. veljače 2014. u 10:15

Karamarko je sada konačno shvatio da osobno u svemu tome više ne može sudjelovati, a da ne izgubi političku potporu briselskih struktura moći, za što je najbolji primjer i nedavna izjava predsjednika europskih pučana kada je upozorio kako Ruža Tomašić ne može biti na listi HDZ-a.

U subotnjem intervjuu šef HDZ-a Tomislav Karamarko "spušta loptu na zemlju" kada komentira utemeljenje domoljubnog Saveza za Hrvatsku, pri čemu nije uputio direktne kritike niti ideji zbog koje je Savez osnovan, niti njegovim čelnicima. Karamarko kaže kako ne strahuje od okupljanja desnih stranaka jer će to još samo više usmjeriti "prave narodnjake i umjerenjake" prema HDZ-u kao stožernoj narodnjačkoj stranci. Štoviše, na upit radi li se tu o rasipanju desnih biračkih glasova, kaže kako se radi o "primitivnoj i dosadnoj tezi". Pa iako Karamarko istom prigodom nije pokušavao ublažiti oštre verbalne napade koje su proteklih dana prema SZH uputili pojedinci iz užeg vodstva njegove stranke, njegov smireniji ton ipak zaslužuje podrobniju analizu jer ukazuje na nešto sasvim novo.

Svojom izjavom Karamarko de facto napušta svoju, do jučer lažno stvaranu ulogu vođe desnih domoljubnih snaga u Hrvatskoj te HDZ-a kao stožerne stranke hrvatske desnice oko koje će se sve desne stranke morati okupiti da bi uopće opstale na političkoj sceni. Karamarko sada, po meni razumno, HDZ, ovakav kakav je on danas, a i u proteklih 14 godina, svrstava tamo gdje mu je i mjesto, na centar političkoga spektra. Tu sada nisu bitne kvazipolitološke nijanse pojma "centar", u smislu izvedenica "desni i lijevi centar", a koje samo prestavljaju lažnu šminku za pridobivanje biračkoga tijela pozicioniranog lijevo ili desno od samoga centra. Zna se što u programskom smislu znači politika centra, a što desnice ili ljevice i o tome ne bi smjelo biti dileme, niti se u njih s pozicije centra lažno zadirati. Postoji, dakako, i politička ekstremna ljevica i ekstremna desnica kojih, ruku na srce, u Hrvatskoj niti nema (ukoliko u ekstremnu ljevicu ne svrstamo radikalne "nevladine" udruge koje s pozicija tzv. obrane ljudskih i manjnskih prava vrijeđaju pa i fizički napadaju sve neistomišljenike, uglavnom katoličku crkvu, vjernike i hrvatske domoljube).

Dakle, Karamarko je učinio prvi korak u pravilnom pozicioniranju i sebe i stranke kojoj je na čelu. Drugo je pitanje kako će se s tim složiti onaj dio njegovog članstva koji pretendira političkoj desnici, a njih nije malo. Štoviše, u mnogim sredinama oni su i većina. Međutim, svi oni ipak moraju shvatiti kako je politički program taj koji određuje poziciju bilo koje stranke, a ne njeno članstvo. Članstvo samo može utjecati na izbor rukovodstva, a ukoliko se ne slaže s programom može birati neki drugi put ili trpiti stanje u kojemu se nalazi.

Događaji na domoljubnoj političkoj sceni prestižu Karamarka

Zašto se na takav korak Karamarko upustio pokazat će vrijeme. Ali zasigurno se radi i o onome o čemu je ovaj autor već ranije pisao, a to je, da Karamarko jednostavno više nije u mogućnosti pratiti svu silinu i brzinu događaja koji se odvijaju na hrvatskoj domoljubnoj (desnoj) sceni, od referenduma za brak, ćirilice u Vukovaru i referendumske inicijative Vukovarskog stožera, guranja Hrvatske u famoznu regiju bez da nas je o tome itko pitao, kao i sve očitije istinske demokratizacije društva koja, na žalost, nije potaknuta od državnih struktura, kako bi to trebalo biti, već buja iz baze, iz naroda, koji je sve aktivniji u samoobrambenoj reakciji na sve zlo koje mu se zadnjih 15 godina čini od strane odnarođenih političkih kvazielita. Karamarko je sada konačno shvatio da osobno u svemu tome više ne može sudjelovati, a da ne izgubi političku potporu briselskih struktura moći, za što je najbolji primjer i nedavna izjava predsjednika europskih pučana kada je upozorio kako Ruža Tomašić ne može biti na listi HDZ-a. Štoviše, taj je gospodin u svom intervjuu ostavio mogućnost i koaliranja europskih pučana i euro socijalista "jer su to dvoje iste demokratske snage" u borbi protiv euroskeptika koji sve više jačaju diljem EU. Dakle, ako bi se politički tijek zbivanja u europarlamentu odigravao na taj način, ne bi bila nezamisliva, u nekakvoj bližoj ili daljnjoj budućnosti, niti velika koalicija SDP-a i HDZ-a, a što je, iako uz veliko obostrano načelno protivljenje CDU-a i SPD-a, ostvareno i u SR Njemačkoj koju često uzimamo kao politički uzor. Ne treba smetnuti s uma i veliki broj bivših komunističkih kadrova u HDZ-u kojima takva mogućnost sigurno ne bi bil strana (vrijedi i za SDP) ukoliko pridonosi očuvanju stečenih pozicija.

A Ruža Tomašić će sa svojim djelom pravaša sada trebati razmisliti i vrlo brzo odlučiti što će, gdje će i s kim će. Ako ide uz Karamarka, nedvojbeno gubi pravašku desnu bazu te joj ostaje samo osobni interes uhljebljenja u EU parlament budući da bi u tom slučaju svojoj stranci definitivno zatvorila vrata ulaska u Hrvatski sabor na predstojećim parlamentarnim izborima, a time je i izbacila s hrvatske političke scene.

Podmukla igra Jutarnjeg lista

Karamarko negira i vjerodostojnost anketa Cro Demoskopa koji mu sustavno ruši rejting (s manipulacijama i namještanjem rezultata anketa u Hrvatskoj ovaj je autor inače suglasan), ali se, začudo, poziva na anketu "njemu i HDZ-u inače nesklonog Jutarnjeg lista koji mu sada daje 32-33% na uzorku od 100 000 ljudi". Percipirajući dosadašnje stavove Jutarnjeg lista i njegovu ulogu poslušnog režimskog medija, nije li malo čudno kako je ista novina samo tako, preko noći, postala Karamarku naklonjena dajući mu veliki skok u naklonosti anketiranih građana u odnosu na sve nedavne ankete, do te mejre da se i Karamarko sada sa zadovoljstvom na nju poziva? Sav taj otklon Jutarnjeg lista treba promatrati isključivo u kontekstu pojave nove realne političke snage domoljubnog predznaka, Saveza za Hrvatsku. Savez u svojim točkama programske platforme jasno iznosi ciljeve svoga političkog djelovanja. U tim točkama itekako se da isčitati kako će osvajanjem vlasti Savez jednom za uvijek očistiti hrvatsko društvo od svih onih razarajućih i destabilizirajućih elemenata iz jugoslavenske prošlosti i hrvatske posljeratne kriminalne agresije, koji sprječavaju prosperitet hrvatske države, hrvatskoga naroda i svih njenih građana. U tome se s pravom prepoznaju i mnogi pojedinci, udruge, pa i političke opcije koje, stoga, u smrtnom hropcu i strahu za svoje nasljeđene sinekure ili pak nečasne rabote koje su ovo društvo doveli na rub egzistencije, žele na sve načine Savez zaustaviti, obezvrijediti, marginalizirati. Ti će moćnici preko svojih medija sada i Tomislava Karamarka uzdizati u političke visine pokušavajući u javnosti kreirati mišljenje kako je jedino on moguća alternativa i snaga koja može preuzeti vlast od sadašnje nesposobne garniture na čelu s Milanovićem, a koja te moćnike više nije u stanju štititi od revolta građana čije bilo prepoznaje jedino upravo utemeljeni Savez za Hrvatsku.

Ujedinjena hrvatska desnica napokon zna što joj je činiti


Kako će se stvari dalje odvijati pokazat će vrijeme. Novi Savez za Hrvatsku sigurno nije idealan. Ali to u politici kao i u bilo čemu drugome nije niti moguće postići. Uvijek i u svemu ima onih koji nekome ili nečemu neće odgovarati. To je životna i ljudska realnost. Ali zašto odmah tražiti dlaku u jajetu? Ionako će se zdrava okosnica u Savezu vrlo brzo iskristalizirati, a sve loše će putom otpadati, uključujući i Karamarkove i Josipovićeve krtice kojih sigurno ima. U cijelom tom projektu bitna je ideja. Savez je, htio to netko priznati ili ne, ona jedina politička opcija u novoj hrvatskoj prošlosti koja je uspjela ujediniti sve hrvatske relevantne desne stranke, pa bile one i regionalnog karaktera poput HDSSB-a. Savez je to koji je na političku scenu jasno programski postavio i zacrtao one stavove i vrijednosti koji se tiču opstanka i države i naroda te njegovoga gospodarskog oporavka i razvoja, a koje će od sada sve stranke koje se žele desnima prikazivati, u svoje programe morati ugraditi. Desnica je to samo u smislu što voli svoj narod, ne srami se to javno izreći i što će znati čuvati dostojanstvo hrvatskoga čovjeka i njegovo sjećanje na slavnu povjest Domovinskoga rata, njegove branitelje i prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana. Desnica je to samo zato što javno kaže da je moderna hrvatska država nastala na temeljima pravednog i obrambenog Domoivinskog rata, a ne na nikakvim partizanskim i titoističkim floskulama, što sve treba ostaviti prošlosti i povjesničarima, a društvo okrenuti budućnosti kroz jedinstvo, a ne razdor hrvatskoga naroda. Jedno je ipak sigurno: dolaskom novog saveza domoljubnih snaga na našu političku scenu, u Hrvatskoj više ništa neće biti isto. I zato on po svojoj važnosti predstavlja jedan od značajnijih događaja novije hrvatske povijesti, počevši od same uspostave hrvatske kao neovisne države. On je istinska prekretnica.

Autor: Zoran Meter
Photo: Marijan Susenj/PIXSELL
Datum: ponedjeljak, 10. veljače 2014. u 10:15


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... entra.html