Hrvatska - unutarnja agresija

[EdgarFranjul]

Kolumne
Tvrtko Dolić

Srbija je upoznala svijet s akcijama svoje obavještajne grupe u Hrvatskoj


Srbija je ovih dana svim vladama svijeta poslala 'non papero incidentima u odnosu na Srbe u Hrvatskoj'. Skoro svi prigovori tiču se grafita kakve je po Hrvatskoj ispisivao KOG. Zaboravili smo jednu užasnu, ničim izazvanu agresiju Srbije na Hrvatsku, pa nikakvo čudo da smo zaboravili srbijanske podvale ranih 90-tih? Primjerice, tada je Srbija digla na noge svijet zbog "ustaškog" miniranja židovskih svetinja u Zagrebu. Ispostavilo se da je to bilo podmuklo djelo beogradske takozvane Kontraobavještajne grupe u Hrvatskoj, koja je sličnim akcijama sustavno sramotila Hrvatsku. Nikako ne smijemo zaboraviti da je beogradski KOG načet, ali ne i razbijen, da u Hrvatskoj povezuje snažno prisutne strane obavještajne mreže i "domaću" petu kolonu, sve protiv našeg nacionalnog interesa i naše nacionalne ideje.

Zašto se u Hrvatskoj stoljećima buni samo srpska manjina?


Srbija je ovih dana svim vladama svijeta poslala "non papero incidentima u odnosu na Srbe u Hrvatskoj". Skoro svi prigovori tiču se grafita kakve je po Hrvatskoj ispisivao KOG. Srbijansko podgrijavanje međunacionalnih napetosti u Hrvatskoj odgovara i strukturama RH, koje na taj način odvraćaju pažnju hrvatske Javnosti od svoje nesposobnosti i nastavka privatizacijske pljačke. Dok referendumski reguliramo brak i ćirilicu, ode na bubanj i HPB!


Predstavnici RH prihvatili su ukor, ukazujući tiho, sramežljivo, na problem hrvatske manjine u Srbiji, koja je uistinu diskriminirana. Naravno, "naša" vlast nije o tome cirkularno izvijestila sve vlade u svijetu, pa niti vladu Srbije. Nešto se raspitujemo za nestale Hrvate tijekom Domovinskog rata, a kako žive "pronađeni" Hrvati u Srbiji, to nikoga ne zanima. Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić stigao je Suboticu, malo pronjuškao, kako bi rekao Bob Dylan, i zaključio da tamo nema Hrvata. Ali je namirisao Bunjevce! Koja to nosina mora biti! Dobro, a kada se konačno ti Bunjevci namjeravaju pobuniti protiv Srbije, koja gazi njihovo nacionalno određenje? Srbi nas ponižavaju i napucavaju, a "naši" daju pomirljivu izjavu za medijski prostor Male Mlake. Saznali smo da "Hrvatska svaki mjesec isplaćuje više od 40.000 mirovina u Srbiju". Neka, ima se.

Nikome ne treba kompenzirati njihove migracije

Srbi u Hrvatskoj već stotinu godina reklamiraju svoju ugroženost. Milorad Pupovac reče da je njemu Srbija matična zemlja i Beograd glavni grad. Pupovac nam prijeti sa institucijama EU, a Srbija prijavljuje Hrvatsku svim vladama svijeta. Prag dvojezičnosti u Hrvatskoj prethodno je spušten na trećinu pod izgovorom političkog kupovanja Srba u Hrvatskoj.

Koliko znam što se dogodilo u Hrvatskoj, Srbi bi trebali kupovati našu naklonost.


Nema načina da bilo tko politički kupi Srbe, jer će uvijek tjerati svoje svetosavske ciljeve.

Postavlja se pitanje kako je na hrvatskoj političkoj sceni došlo do izokretanja problema. Umjesto polemike o opravdanosti reduciranja stečenih prava, moramo se usredotočiti na način kako su ta prava stečena, sve u širem kontekstu RH, od osamostaljenja do danas.


Kao glavne značajke podnošljivog suživota sa Srbima, imali smo njihovu dominaciju u dvije Jugoslavije, četničko nasilje za NDH, "Balvan revoluciju", oružanu pobunu Srba u hrvatskim krajinama i formiranje srpskih paradržava. Imali smo agresiju na Hrvatsku od strane Srbije i posrbljene JNA, i niz ratnih zločina nad Hrvatima, razaranje Vukovara, mučenje branitelja Vukovara u srbijanskim logorima, silovanja Hrvatica na okupiranim područjima. Nakon rata imali smo hrvanje sa Slovencima za svoje granice, ali i razne provokacije od strane Srba i Srbijanaca. Prisjetimo se optužnica protiv branitelja koji su preživjeli mučenja u srbijanskim logorima. Na krivu interpretaciju svega toliko smo se navikli da slučaj Paravanja, kao i nedavno ubojstvo u Vojniću, gdje je srpski mladić Boško Šapić divljački nožem usmrtio dva hrvatska mladića, Alvina Horvatića i Dejana Vučkovića, gledamo u okvirima genderskog pokreta.

Prije Oluje i na početku Oluje, Srbi su organizirano napustili hrvatsku Krajinu, sve na višem strateškom nivou svetosavlja i velikosrpstva, za potrebe populacijskog jačanja srpske prisutnosti u BiH i učvršćivanja paradržavne Republike Srpske. Demografsko jačanje Srba u BiH nužno je dovelo do demografskog slabljenja Srba u Hrvatskoj i to nikako nije smjelo poslužiti kao opravdanje za smanjenje praga dvojezičnosti u Hrvatskoj. Naprotiv, zbog srpsko-srbijanske agresije na Hrvatsku, taj smo prag smjeli samo povećati. Svuda u svijetu, oružana pobuna ruši stečena prava.


Hrvatska je stalno u uvjetima izvanjske i nutarnje agresije


Zamorna je ta svakodnevna društvena agresija profesionalnih manjinaca, koji su se ovih dana okupili na planu destabiliziranja Hrvatske i preusmjeravanja naše pažnje od privatizacijske pljačke, posve pogrešne ekonomske politike i sveukupne društvene krize. Već na početku svog mandata, Zoran Milanović najavio je svjetonazorske promjene u Hrvatskoj. Danas je razvidno kuda to vodi. Stvorena je nepodnošljiva pat pozicija: ne možemo buntovne Srbe u Hrvatskoj pridobiti da prihvate Hrvatsku kao svoju matičnu zemlju, recimo da nacionalno postanu Bunjevci, nije civilizirano zamoliti ih da odu, i nema šanse da blagonaklono gledaju bilo kakvu samostalnu Hrvatsku. Dobro, uzmite sve i ostavite nas na miru. E, ne može niti to!


Civilizacijski, vjerski i nacionalni konflikt Srba u Hrvatskoj praktično je nerješiv, pomalo i zato što bolesni odnosi odgovaraju mnogima: profesionalni manjinci, različiti aktivisti, samozvani borci za ljudska prava, političke strukture Srbije i Hrvatske, tajne regionalne asocijacije. U paktu su i svjetski centri moći, koji mogu pokrenuti novi rat na Balkanu kada to požele, kada će im pasati. Tu žalosnu činjenicu žestoko zlorabe brojni društveni nametnici, za svoje dominantno pozicioniranje u Hrvatskoj.


Slijedi li non paper o Srbiji?


Što reći o narodu koji naše kraljeve zove knezovima, a svoje knezove i imućnije posjednike kiti kao careve? Prihvatili smo njihove mitove i njihove "istine" zbog mira u kući, i evo ih na "granici" Karlobag-Karlovac-Virovitica. Velikosrpske ambicije proizvele su na ovome prostoru niz diktatura, agresija i ratnih zločina. Hrvatska i Hrvati nisu svjesni ambicija velikosrpstva. U paktu s Hitlerom, Srbijanci su Grcima pokušali preoteti Solun!


Kada je kršćanska Austrougarska anektirala Bosnu, odvojila Bosnu od muslimanske Turske, pa je onda pokušala pripojiti kršćanskoj Hrvatskoj, kršćanski Srbi to nisu pozdravili, nego je srbijanska zločinačka Crna ruka u Sarajevu 1914. izvršila atentat na habsburškog prestolonasljednika Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, što je bio direktan povod za Prvi svjetski rat, za masovna stradanja kakva svijet do tada nije upoznao. Umjesto Hrvatske do Drine, dobili smo Jugoslaviju kao Veliku Srbiju do Sušaka i Dubrovnika.

Nakon što se Austrougarska raspala, srpska je vojska okupirala Zagreb. Na sramotu svake civilizacije, u beogradskom parlamentu 1928. pobijeni su hrvatski zastupnici. Nasilje nad Hrvatima od strane "slavenske braće" dovelo je do rađanja hrvatskog Ustaškog pokreta, koji je u svojim redovima okupio i mnoge Židove, nezadovoljne zbog rasne diskriminacije Židova u prvoj Jugoslaviji, koja je protiv Židova donijela diskriminacijske zakone, a mnoge od njih protjerala. Nasuprot uobičajenim predrasudama, potrebito je naglasiti da je Ustaški pokret razbijen njegovim dovođenjem na čelo NDH, kada su mu nametnuti rasni zakoni, kada su Židovi unutar Ustaškog pokreta dovedeni u neprihvatljivu poziciju. Naravno da je Ante Pavelić morao odbiti Mussolinija i Hitlera i da je nacionalna sramota što to nije učinio. Prva velikosrpska Jugoslavija 1941. ušla je u pakt s Hitlerom, koji nije srušila Srbija, niti Srbijanci, nego britanska trgovačka i obavještajna mreža.

Ima li nade?

Srbijanska diplomacija još jedanput je potvrdila svoju pragmatičnu umješnost: "Ustaški pokret bio je marionetski režim njemačkih nacista". Zapravo je Ustaški pokret nastao kao reakcija na velikosrpsko nasilje prve Jugoslavije. Srbijanska diplomacija ovdje se zadovoljila time da naglasi povezanost ustaša/Hrvata i nacista/Nijemaca, zanemarujući fašiste/Talijane. Ovaj put nije direktno spomenut Jasenovac, koji je Srbima, Jugoslavenima i "partizanima" opravdanje za genocid nad Hrvatima, i nekakvo pokriće za sve te dominacije nad Hrvatima. Svejedno ću napomenuti da je Jasenovac bio neizbježan i dogodio bi se čak i u slučaju da se prva Jugoslavija održala - NDH nije bila neizbježna. Ne vidim nikakvu svjetliju priču s Dražom Mihailovićem kao zapovjednikom Jasenovca.

Teško je povjerovati da će se negativna evolucija srbijanske destrukcije Hrvatske najedanput zaustaviti. Magijsko jedinstvo vjere i nacije karakterizira pravoslavne etnitete. Takvo je u Rusiji, takvo je u Srbiji, takvo vrijedi za sve Srbe/Srbijance na ovome svijetu, kojima je koncepcijski Srbija tamo gdje živi barem jedan Srbin. S tako isključivim projektima teško je ostvariti podnošljiv suživot. Srbija je u svojoj prijavi protiv Hrvatske dala veliki prostor nogometašu Josipu Šimuniću i njegovom pozivu "Za dom!", upućenom navijačima Hrvatske, koji je postao određen izraz nacionalnog prkosa prema svemu što nam se natura. Nikoga ne brine što se u Hrvatskoj na lokalnom nivou natječu nogometni klubovi sa velikosrpskim nazivima. Dom i Domovina kod Hrvata nisu podilaženje NDH, nego potvrda civilizacijskog kruga, za razliku od svetosavske nomadske Otadžbine. Dom i obitelj kod Hrvata su neizbrisivi, u svim segmentima života, kulture, jezika i svega drugog. To zaista nema blage veze s našim odnosom niti prema nacizmu, niti prema homoseksualcima. Hitler je bio kancelar, antisemit, antisrbin i homofob, a Merkelica je kancelarka, i to ne može promijeniti niti još gora slika o Hitleru. Zašto se naš jezik suzbija, a srbijansko pismo nameće?

http://www.dnevno.hr/kolumne/tvrtko-dol ... tskoj.html

[EdgarFranjul]

Kakav Pupovac i usporedbe s NDH, sami smo krivi: Zar doista netko misli da mladići koji su obranili Hrvatsku imaju veze s ustašama?


Srijeda, 18 Prosinac 2013 11:31 gosti ..Tweet .


U Pavelićevoj NDH ćirilica je bila zakonom zabranjena, no, u spomenutoj tvorevini zakonom je bio zabranjen i rojalistički Jutarnji list, inače tiskovina bliska velikosrpskom režimu koja se pokušala spasiti od gašenja tako što su se na samom početku postojanja NDH ulizivali poglavniku. Nije im pomoglo, nisu se vratili čak ni kad je Tito uspio preuzeti vlast u Jugoslaviji. Danas nitko ne traži zabranu ćirilice, radi se prije svega o pokušaju da se Hrvatska izjednači s ostalim demokratskim državama, zašto bi Hrvatska morala biti 'demokratska' više od drugih da bi je ti drugi cijenili? Ti 'drugi', recimo Francuzi, manjine ne priznaju, naravno, Hrvatska ne smije biti Francuska, ali ni kolonija velikosrpske politike.


No, pustimo Jugoslaviju, vratimo se na jednako tako demokratsku Nezavisnu Državu Hrvatsku, naime, neki, a to je prije svega Milorad ekskluzivni zastupnik srpske manjine u Hrvatskoj, uspoređuju Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, odnosno referendum o ćirilici s NDH, što je van svake pameti, međutim, nije se toga ekskluzivno dosjetio prvi etno-biznismen u Hrvatskoj, nešto slično govorio je i SDP-ov jastreb, ratna kukavica, Nenad Stazić. Sjećate li se kada je partijski činovnik u trenutku pomračenja uma, što mu se često događa posljednjih mjeseci, usporedio vukovarske branitelje s barbarima i šovinistima? Ponovimo, on, dakle, ratna kukavica, na takav način tretira hrvatske branitelje, a neki optužuju Srbe!?

Nisu Hrvatskoj krivi Srbi, niti su svi Srbi, iako ih je bilo dosta, upregnuti u velikosrpsku zapregu Tomislava Nikolića ili ranije Slobodana Miloševića, za većinu toga krivi smo sami, odnosno, krivi su mangupi u našim redovima. Fašističke usporedbe kojima političari i dio medija časti hrvatske branitelje nisu dio nikakve srpske zavjere već prije svega plod ovdašnje političko – medijske mafije, koja nije potpuno unisona, ali je zato vrlo dobro sinkronizirana, iliti, kako bi to puk rekao – usklađena. Izvrsno se nadopunjuju oni koji tvrde da je braniteljima želja izvršiti državni udar, mada se lampionima nigdje u svijetu ne vrše državni udari, kao i oni koji te iste branitelje uspoređuju s ustašama Ante Pavelića, očito takvi ne poznaju dovoljno povijest. Naime, ustaše su se malo bavile pregovaranjem, najprije bi pucali a onda pitali tko je s druge strane.

Zar doista netko misli da ova generacija, generacija mladića koja je početkom devedesetih goloruka obranila Hrvatsku, ima bilo kakve veze s režimom davno izgubljenim u vihoru Drugog svjetskog rata? Nažalost, odgovor je pozitivan, ima onih koji tako misle, no, to su zapravo istinski fašisti, to je banda kojoj je rat poslužio za bogaćenje, za legalnu pljačku koja se nastavila do današnjih dana.

http://www.tinolovka-news.com/vijesti-h ... s-ustasama

[EdgarFranjul]

Komentari i kolumne
Fred, jesi li i sebe uračunao u 55 branitelja koji su varali na pravima?
Kategorija: Komentari i kolumne Kreirano Petak, 20 Prosinac 2013 07:49

Napisao/la M. Holjevac


Ministar branitelja Fred Matić se danas pohvalio kako je registar branitelja polučio grandiozne rezultate: u godinu dana od objave, kaže on, uhvaćeno je čak 55 "lažnih branitelja", kriminalaca, koji su se koristili povlasticama na koje nisu imali pravo. Na primjedbu da to baš nije u skladu s obećanjem o sto do dvjesto tisuća lažnih branitelja, Fred je ponovio da nas svaki lažni branitelj košta milijun eura, te da smo ostvarili uštedu od golemih 55 milijuna. Usto je dodao da mu se javio neimenovani zapovjednik koji je rekao kako je prošao sa svojim borcima sve članove svoje ratne postrojbe, kroz koju je prošlo 400 ljudi, i našao da ih ima 550, dakle 150 viška. Po njemu, također, branitelji se više ne ubijaju, a proračun je spašen.



To je hrpa laži.



Kao prvo, kako dotični zapovijednik, kojeg Fred naravno nije imenovao, zna da je tih 150 osoba koje on ne poznaje i kojih se ne sjeća upisano baš u njegovoj postrojbi, kad se u registru, osim imena, prezimena i mjesta rođenja te broja dana po sektorima, baš ništa drugo ništa ne vidi? Niti postrojba, niti datumi pripadnosti postrojbi, niti imena zapovjednika? U koji to registar je taj zapovjednik gledao? Jer po onom regularnom registru, mogao je odabrati bilo kojih sto pedeset ljudi iz registra i reći "ja ove ljude ne poznajem". Moguće da ih je detektirao kako drukčije - ali to onda nema veze s objavom registra.



Fred se osvrnuo na tu 55-oricu riječima, "zamislite, postrojba je formirana 5. listopada 1991., a neki od 'junaka' imaju status od 1. srpnja iste godine". Fred je također mobiliziran u listopadu 1991. godine, a vodi mu se da je sudjelovao u borbenom sektoru - također od 1. srpnja! Iako je tada bio - u Crikvenici! A postoji i objašnjenje: Fred bi trebao znati da se svim dragovoljcima iz određenih postrojbi, koji su među prvima krenuli u rat, vodi status od 1. srpnja - jer su mnogi krenuli u borbu "partizanski", i prije formiranja postrojbi. Kako nema točne evidencije za taj period svima je, pa i Fredu, kao datum stupanja u borbene postrojbe uzet 1. Srpnja! Tko ne vjeruje - neka provjeri Fedov ratni put u registru.



Kao drugo, ni za 55 "lažnih branitelja" koje apostrofira Matić se nipošto ne može pretpostaviti da su otkriveni uz pomoć registra. Ove godine je o nekima od tih ljudi protiv kojih se vode postupci zbog nezakonitog korištenja privilegija već pisano, i mediji su ipak bili pošteni da napomenu da oni NISU otkriveni uz pomoć registra. Ne mogu niti biti: u registru nema ništa o privilegijama, mirovinama, stupnju invalidnine. Oni čak nisu ni "lažni branitelji" - već jednosatvno branitelji koji su se, baš kao i bivši ratni vojni invalid Fred, jedini čovjek koji je samo privremeno bio trajno nesposoban za rad, okoristili povlasticama koje im ne pripadaju.


Kao treće, laž je da nas svaki lažni branitelj košta milijun eura, jer bi to značilo da nas toliko košta i svaki pravi branitelj. Mirovine i invalidnine lažnih nisu ništa veće od mirovina i invalidnina pravih. Jednostavnom operacijom množenja petsto tisuća ljudi u registru s tisuću u dolazimo do cifre od 500 milijardi eura za branitelje. Hrvatski BDP je manje od 42 milijarde eura godišnje. To bi značilo da bi Hrvati morali raditi samo za branitelje, bez da jedu i piju i kupuju bilo što. Fredova računica je jednostavna, primitivna, i pogrešna: "Ako je branitelj s 20 godina ušao u mirovinski sustav i pretpostavlja se da će živjeti do 80. godine, znači da 60 godina prima mirovinu od tisuću eura. Tome treba dodati invalidninu, pa stambeno zbrinjavanje i razne druge beneficije od školskih knjiga, dionica, zdravstvene skrbi..."...


Volio bih znati koji je to branitelj, pravi, a kamoli lažni, otišao u mirovinu s 20 ili bar 30 godina, osim Freda i nekolicine stvarno teških invalida, a i oni najčeše nisu dobili tisuću eura? Volio bih znati gdje se to u registru može vidjeti koliko je zdravih ljudi godinama primalo invalidninu iako ih nije očešao niti jedan metak, i koliko ih je proglašeno trajno nesposobnima za rad odmah nakon rata iako im nije pala dlaka s glave. Osim, jasno, Freda, koji je imao invalidninu od 80%,, iako na logor i PTSP zajedno po zakonu nikako nije mogao imati više od 50%, a ranjen nije nikada. Koliko ih ima odlikovanje koje se dodjeljuje samo najteže ranjenima, iako se nikad nisu ni porezali na papir. Osim Freda. Koliko ih je dobilo mirovinu od tisuću eura, bez dana radnog staža, s 20 godina - jer Fred je očito krenuo je od pretpostavke da su svi lažni branitelji krenuli u rat s 16 godina i umirovili se odmah po ratu. Osim, jasno, Freda, koji se umirovio nedugo nakon rata. Jedini blizak tom svom opisu lažnog branitelja je on - Fred, za kojeg je rat završio 1992. izlaskom iz logora, i koji se uz pomoć svog ujaka Njavre nagrabio privilegija dok su mu bivši subroci krvarili po ratištima Hrvatske i Bosne sve do Oluje.



Upravo je nevjerojatno da je Hrvatska javnost mirno prešla preko njegovog odricanja od invalidnine kad je postao ministar, nevjerojatno da nitko nije pitao kako to da je bio samo privremeno trajno nesposoban za rad. Jer, ako je Fred bio proglašen trajno nesposobnim za rad, a očito da može raditi, onda netko mora u zatvor: ili onaj tko mu je to potpisao, ili onaj tko je nekog nesposobnog za rad zaposlio kao ministra, ili Fred. Ili svi zajedno. Jer trajna nesposobnost za rad ne može biti privremena.



Fred sustavno javnosti šalje poruku kako su branitelji krivi za sve financijske nedaće Hrvatske, još od vremena kad je napisao knjigu kojom se proslavio i u kojoj opanjkava bivše suborce, a to opanjkavanje mu je na koncu i kupilo položaj ministra. Fred svjesno izaziva u javnostni neprijateljstvo prema braniteljskoj populaciji. On je rekao da svi znamo 4 ili 5 lažnih branitelja u svojoj sredini, i da će objava registra otkriti bar 200.000 lažnjaka. No, godinu dana nakon pompozne objave registra broj branitelja je - za tisuću veći! Gdje je tih tisuću "novih" bilo sve ove godine?



Na kraju, možda najbolji komentar Fredovih uspjeha u češljanju registra i uštedama u proračunu od po milijun eura po lažnom branitelju je dao jedan korisnik na Facebooku: "Obzirom da nisam lažni branitelj i da sam stradao u Domovinskom ratu u Hrvatskoj Kostajnici i na Manjači, a od Ministarstva branitelja dobivam naknadu od oko 230 eura godišnje, molim gospodina ministra Freda Matića da mi isplati razliku do milijun eura". Autor ovih redova, koji također ni kriv ni dužan ima status branitelja, izjavljuje pod punom krivičnom i materijalnom odgovornošću da od privilegija ima kredit s valutnom klauzulom, i još oko dvadeset godina do mirovine. Pridružujem se zahtjevu. Primam gotovinu, kartice, i čekove.

http://www.fizzit.net/vijesti-i-politik ... na-pravima

[EdgarFranjul]

Frede, ne laži naciji! Nisi uštedio 55 milijuna kuna jer si otkrio 55 lažnih branitelja, a ne invalida!'


"Kakvih 55 lažnih branitelja? Pa to mogu biti ljudi koji su si nabavili braniteljsku iskaznicu kojom se razmahuju u društvu! Ako već lovi i raskrinkava po tom svom "časnom" popisu, neka traži lažne RVI-e. Nama registar treba pomoći u traženju ratnih vojnih invalida koji se koriste pogodnostima i pljačkaju državu, ali to je nemoguće, jer u registru nema ratnih puteva koji u sebi sadrže podatke o ranjavanju i okolnostima stradavanja. Prema tome, to je ćorav posao", tvrdi Ivica Pandža Orkan.

Ministar branitelja, Predrag Fred Matić, na konferenciji za novinare zaključio je kako je njegov resor odradio svoju zadaću najbolje što je mogao. Tako je pompozno i s puno samohvale izjavio da je plan 21 u potpunosti realiziran, izuzev veteranskog centra.

Ako se izuzme Fredova dobra volja za donošenjem zakona o žrtvama silovanja na kojem radi već neko vrijeme, svi ostali "uspjesi" pod znakom su upita. Matić s naročitim zadovoljstvom dijeli s medijima činjenicu da je od objave registra raskrinkano 55 lažnih branitelja, pa je samim tim, kako kaže, "uštedio 55 milijuna kuna, a do čega je došao jednostavnom računicom".

"Lažnjak Hrvatsku košta milijun eura - jer ako je sa 20 godina ušao u mirovinski sustav i pretpostavlja se da će živjeti do 80. godine, znači da 60 godina prima mirovinu od tisuću eura. Tome treba dodati invalidninu pa stambeno zbrinjavanje i razne druge beneficije od školskih knjiga, dionica, zdravstvene skrbi... Ako Registar skine ijednog lažnjaka, uz to što će to moralno pročistiti naš popis i sudionike rata, na svakom ćemo uštedjeti milijun eura", kazuje Matić za medije koji slijepo vjeruju njegovoj jednostavnoj računici koja je pak manje-više bazirana na pretpostavkama. Dakle, ako je branitelj otišao u mirovinu s 20 godina, ako će živjeti 80 godina i puno nekih ako koje kod naroda prolaze i koji tome vjeruju. Mirovina od tisuću eura je bajka, jer se zna da visina mirovine ovisi o stupnju invalidnosti. Priče o kreditima i stanovima također se daju na kapaljku, po tko zna kojim kriterijima. Ipak, ministar prešućuje najveću pretpostavku u svojoj teoriji o lažnim braniteljima, a to je da lažni branitelj nije uvijek ratni vojni invalid koji se koristi ovim 'milijunskim beneficijama".

Jedan od Matićevih, sada po svemu sudeći, bivši savjetnik, Ivica Pandža Orkan za Dnevno hr. kaže:

- Ma, to su laži. Pa Fred za branitelje nije učinio ništa. Jedno mu ipak priznam, uspio se zavaditi sa svojim savjetnicima čije savjete nikada nije poslušao, uspio se zamjeriti udovicama poginulih hrvatskih branitelja, jako loše kotira prema populaciji koju bi trebao zastupati, dakle, braniteljima i u konačnici daje lažne izjave kojima pokušava dići sebi rejting. Kakvih 55 lažnih branitelja? Pa to mogu biti ljudi koji su si nabavili braniteljsku iskaznicu kojom se razmahuju u društvu! Ako već lovi i raskrinkava po tom svom "časnom" popisu, neka traži lažne RVI-e. Nama registar treba pomoći u traženju ratnih vojnih invalida koji se koriste pogodnostima i pljačkaju državu, ali to je nemoguće, jer u registru nema ratnih puteva koji u sebi sadrže podatke o ranjavanju i okolnostima stradavanja. Prema tome, to je ćorav posao na kojem ministar želi ubrati bodove. Lažni RVI uglavnom je pravi branitelj kojem je nekad neki zapovijednik morao potpisati ranjavanje i tome je teško, gotovo nemoguće ući u trag. Dakle, priča o uštedi od 55 miliona je bazirana na čistoj laži – kategoričan je Orkan.

Iako je Predrag Fred Matić sebi na polugodištu mandata dao ocjenu 5, njegov savjetnik smatra da je pao i da ne zaslužuje niti dvojku. Hvalospjevni naslovi o uspjehu njega i njegovog resora samo su jedan od načina dobivanja povjerenja ljudi koje zastupa, ali i povratka povjerenja premijera Milanovića za kojeg je priznao da ga bespogovorno sluša. Ako je Fred svoju knjigu o ratnim danima nazvao "Ništa lažno", onda bi se njegov nastup na konferenciji za novinare mogao sažeti u "Sve je lažno".

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... alida.html

[EdgarFranjul]

Željko Primorac: Prisjetite se pokliča iz Rijeke - Opet će se Hrvatska crvenjeti!


Četvrtak, 26 Prosinac 2013 15:13



Bio je to politički skup kao i stotine drugih te izborne godine. Političari i kandidati razletjeli su se uzduž i poprijeko Hrvatske ne bi li narodu još jednom prodali maglu o napretku, boljoj budućnosti, poštenju, redu, radu i vladavini prava. Standardni politički folklor na kakav smo već navikli od groteskne hrvatske političke scene.


Red ljigavosti, red lažljivaca pa opet red samouvjerenih mesija i na kraju karneval koji se povlači na pričuvni položaj sve do nekog novog izbornog ciklusa. Ni skup SDP-a u Rijeci nije odudarao od standardnog političkog folklora, sve do trenutka kada se glavana zvijezda te priredbe i večeri, SDP-ov kandidat za predsjednika RH Ivo Josipović, nije uspeo za govornicu i prisegnuo pred drugovima kako će se Hrvatska ponovno crvenjeti. Zlokobni zavjet pred stranačkim istomišljenicima uskoro će na svojoj koži osjetiti cijeli narod.

U povijesti su pojedine epohe obilježile upravo izjave aktera političkih zbivanja. Te izjave, kao primjerice Churchillova izjava o željeznoj zavjesi od Baltika do Jadrana koja je nagovijestila Hladni rat, postati će sinonim za pojedina razdoblja svjetske i nacionalne povijesti. Sasvim sigurno možemo potvrditi kako će i Josipovićeva izjava o crvenoj Hrvatskoj biti sinonim za sve ono što se događala u hrvatskoj nakon što je izgovorena u Rijeci.

Josipovićeva izjava bila je svojevrstan poziv na otvoreni kulturni, svjetonazorski i vjerski rat u Hrvatskoj.Bio je to poziv na revidiranje povijesti, jezika, pisma, odnosa države sa Crkvom, braniteljima i ostalim društvenim skupinama. Nakon tog poziva ništa više nije smjelo biti isto u Lijepoj našoj.

Kao vjerni sljedbenik politike Stipe Mesića, Josipović će uglavnom ostaviti Mesićeve savjetnike na Pantovčaku, poput Saše Perkovića, ali će dovesti ponekog vlastitog poput Deana Jovića. Vjerne i „nepristrane“ analitičare koji su ga sa malih ekrana uzdizali do visova Olimpa, poput Goldsteina i Grubiše, Josipović je kao nagradu razaslao po udobnim veleposlaničkim foteljama. Ipak ostavio je i nekoliko „vrsnih“ savjetnika kući, tako je mali Ivo otputovao za veleposlanika u Pariz, ali je tata Slavko ostao savjetovati tek izabranog premijera Milanovića kako bi bilo dobro ukinuti pokroviteljstvo nad komemoracijom kojom se obilježava tragedija hrvatskog naroda na Bleiburgu. Govorom o partizanskoj kapi mira i ljubavi te o ustaškoj zmiji u srcima mnogih Hrvata Josipović je ostao dosljedan politici svog prethodnika Stipe Mesića.

Ipak, Josipović je u nekim stvarima nadmašio svog prethodnika Stipu Mesića. Na polju ne kritičkog odnosa sa susjednom Srbijom Josipović je nadmašio čak sve svoje dotadašnje poteze. Odnos Josipovića prema hrvatskoj žrtvi u Domovinskom ratu najbolje simbolizira dolazak Borisa Tadića u Vukovar. Fotografija na kojoj Tadić i Josipović polažu vijenac na Ovčari dok im majke i supruge stradalih stoje okrenute leđima prikazuje svu bešćutnost Josipovićeve politike. Ne treba posebno napominjati kako Tadić prilikom posjeta Vukovaru nije dao bezuvjetnu ispriku za srbijanske zločine, a nije vratio ni opljačkana kulturna dobra niti dokumentaciju iz vukovarske bolnice. Poboljšanje međudržavnih odnosa između Hrvatske i Srbije, kao reklama pred međunarodnom zajednicom, za Josipovića je bilo važnije od dostojanstva države, skrbi za žrtvu naroda i uspomene na Domovinski rat i žrtvu Vukovara. Kako Hrvatska nema državnika na Pantovčaku već činovnika određenih interesnih krugova iz međunarodne zajednice vidjelo se i prilikom nedavnog posjeta Josipovića deklariranom četničkom vojvodi i aktualnom predsjedniku Srbije Tomislavu Nikoliću. Vjerujem kako je svakom samosvjesnom Hrvatu bilo neugodno slušati kako četnički vojvoda koji je žario i palio po slavonskim ratištima drži poduku predsjedniku RH o pravima Srba u Hravtskoj. Istodobno, Josipović koji bi trebao braniti dignitet naroda i države, prešućuje Nikoliću iznijeti podatke o broju protjeranih Hrvata iz Vojvodine i Srbije te o općenito o položaju Hrvata u susjednoj Srbiji.



Jednom prilikom je Milovan Đilas izjavio- „da bi Jugoslavija mogla živjeti Hrvati su morali umrijeti“, misleći pritom na stradanja Hrvata na Križnom putu. Đilasovu izjavu možemo primijeniti i na Josipovićevu politiku prema Srbiji. Doslovan prijevod bio bi kako bi bratstvo i jedinstvo ponovno zaživjelo hrvatsko sjećanje mora umrijeti. Sve je to posljedica politike crvene Hrvatske.


Dugačak je i niz Josipovićevih poteza protiv konzervativne, tradicionalne i katoličke većine u državi. Kao predsjednik države, odnosno svih građana, Josipović može izraziti svoj stav o pojedinom svjetonazorskom pitanju, ali mu funkcija predsjednika brani direktno sudjelovanje u kampanjama. Međutim, Josipovića funkcija predsjednika nije spriječila da aktivno zastupa homoseksualne i transrodne stavove u društvu.


Kako se približavaju predsjednički izbori tako se i povećava Josipovićeva nervoza i strah kako će se narod prisjetiti njegovih poteza iz prvog predsjedničkog mandata. Još veći strah na Pantovčaku vlada od raznih Jovanovića, Matića, Opačićki, Ostojića i Milanovića. Oni, kao djeca pokliča Opet će se Hrvatska crvenjeti sada postaju neželjena djeca. Najbolje bi ih bilo skloniti od očiju javnosti dok ne završe izbori ili ih zaključati u neki mračni podrum, ali djeca su se toliko zaigrala da su nadmašila i oca koji bi ih se najradije odrekao na sudu. Međutim, Josipović ima jedan ozbiljan problem, Hrvatsko sjećanje nije umrlo, još se sjećamo tko je otac čudovišta koje je opustošilo Hrvatsku.



Željko Primorac

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=388

[EdgarFranjul]

milann77.jpg (33.12 KiB) Viewed 3058 times

Milanović, koji očito osjeća da mu se bliži politički kraj, u razgovoru za Novi list je otvoreno priznao da je najavljeni referendum o Vukovaru 'formalnopravno ispravan', ali da ga on i njegova pro-udbaška ekipa neće dopustiti.



Evo što je rekao naš trenutni premijer: 'To je sada pitanje političkog stava i s tim Ustavni sud nema nikakve veze, to je pitanje politike. Neću dozvoliti da jedan broj ljudi u ovoj zemlji postojanjem ustavne rupe želi da zloupotrijebi institut referenduma. Formalnopravno to je ispravno, ali politički... Sabor i vladajuća koalicija tome će se suprotstaviti'.


U prijevodu, Milanović je otvoreno i bez sustezanja, u Novom listu od 23. prosinca, koji je njegovo stranačko glasilo, rekao da on i njegova vlada više nemaju namjeru poštivati ni Ustav ni zakone ove zemlje. I da su toga svjesni, odnosno da dobro znaju da je njihova politika protuustavna i protuzakonita.


Činjenično i formalno, u Hrvatskoj je izvršen klasični državni udar, Ustav i zakoni su suspendirani, ovlasti Ustavnog suda su suspendirane, hrvatska više nije pravna država, Hrvatskom sada konačno otvoreno vlada udbaška hunta čija je volja preuzela ulogu vladavine prava.


Tu nema greške, Milalnović to nije izjavio u nekakvom zanosu ili naletu ludovanja na nekoj tiskovnoj konferenciji ili na aktualnom satu u saboru, to je izjavio u strogo kontroliranom partijskom biltenu koji je deset puta pročešljan prije objave. Stav koji je iznio je stav vladajuće koalicije.

Sabor i Vlada su tako u Hrvatskoj ukinuli demokraciju i pravnu državu. Predsjednik je na njihovoj strani. Sudska vlast je uglavnom kontrolirana od istih, a Ustavni sud je razvlašten.

Kralj Zoka I je, nakon dvije godine muljanja, otvoreno uveo još jednu januarsku diktaturu. Na žalost, Zoka je očito preglup da bi shvatio što se na kraju događa s onima koji se ponašaju na sličan način.

Sretna nam nova 1929. godina.

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... a&Itemid=8

[EdgarFranjul]

Izmjene Ustava u interesu udbaša, SDP-a i Pupovca, za svakoga ponešto...


Utorak, 31 Prosinac 2013 19:06


Prijedlog ustavnih promjena kojima se želi zauvijek razvlastiti Hrvate u Hrvatskoj, a gradjane u republici, sadrži 17 članaka. Od toga se čak 13 članaka odnosi na zahtjev HDSSB-a koji se tiče regionalizacije, a sve promjene se odnose na trivijalnu i besmislenu zamjenu termina 'područna' (regionalna)' terminom 'regionalna' u člancima 4, 83, 93, 117, 129, 133, 134 (u ovom se članku dodaje i termin regija uz županiju) 135, 136, 137, 138 i 145. Takodjer se, isto tako besmisleno, mijenja i naziv Glave VI; termin "područna (regionalna)" zamjenjuje se terminom "regionalna".

Te su promjene toliko kozmetičke i ne jamče nikome nikakvu regionalizaciju i svatko može vidjeti da je to maska za javnost, dok mogući stvarni ustupci HDSSB-u leže negdje drugdje.

Značajne promjene Ustava odnose se na članke 15, 31, 79, 83 i 87, i ciljane su prvenstveno u smjeru zaštite odredjenih manjina, prvenstveno one udbaške i one srpsko-interesne.

Tako se planira promijeniti članak 15. koji se tiče načina donošenja zakona o pravima nacionalnih manjina (dvotrećinska većina umjesto natpolovične), za koji je najviše navijao Pupovac. Cilj te izmjene je trajno cementiranje prava manjina, i to prvenstveno privilegiranog izbora manjinskih zastupnika, da ga više nitko ne može mijenjati, bez obzira na faktičnu promjenu stanja, odnosno činjenicu da velika većina pripadnika manjina više ne koristi pravo glasa za manjinske kandidate, nego glasuju kao i svi ostali gradjani. Ovom promjenom ustava će se zauvijek u Saboru ostaviti osam manjinskih zastupnika, pa makar za njih nitko ne bude glasovao. Skupa sa saborskim plaćama i ostalim direktnim i indirektnim privilegijama koje nas koštaju na desetke milijuna kuna.

U sličnom tonu se planira promijeniti i članak 83. koji se tiče načina izmjena zakona o pravima nacionalnih manjina, o radu Ustavnog suda, o provedbi Ustava, tako da za izmjene tih zakona od sada bude potrebna dvotrećinska većina. Tu je takodjer uglavnom kumovao Pupovac. Takodjer se uvodi mogućnost da parlamentarna većina može odlučiti da se i drugi zakoni mogu mijenjati samo dvotrećinskom većinom. Izmjena ovog članka jest trajno cementiranje nedemokratskog stanja da se ti zakoni više nikada ne mogu promijeniti, bez obzira na sve. Prvo su oni običnom većinom donijeli te zakone, a onda će uvesti da se isti mogu mijenjati samo dvotrećinskom većinom, koja lukavost. Ova izmjena u prvom redu ide na ruku Pupovcu, udbi i SDP-u, a onda i ostalima iz njihove ekipe.

Planira se promijeniti i članak 79. koji se tiče tiče vremena zasjedanja Hrvatskog sabora. Izmjena ovog članka je takodjer u najvećoj mjeri maska za javnost. Za isti je uglavnom navijala ex-premijerka Kosor, pa je i ušao u proceduru kako bi se stekao privid što većeg političkog konsenzusa i kako bi Jadranka mogla opravdati zašto prihvaća ove totalitarne promjene ustava iako za to nije dobila mandat, i kako joj nitko ne bi postavio pitanje što su joj SDP i udba stvarno obećali. Ovom izmjenom se dodatno razvlašćuje Sabor i stavlja u podčinjeni položaj u kojem ovisi o volji predsjednika i parlamentarne većine i istom se praktično, ozakonjuje mogućnost da se Sabor više ni ne treba sastajati. Otprilike kao i u NDH, s Josipovićem u ulozi poglavnika.

Ključne promjene Ustava, one zbog kojih se ustav zapravo mijenja, odnose se na članke 31 i 87.

Članak 31. se mijenja u smislu nezastarjevanja kaznenog djela teškog ubojstva i uvodjenja mogućnosti izbora o kojim će se kaznenim djelima nakon zastare voditi progon. Ova izmjena je tu prvenstveno zbog zaštite udbaških ubojica od izručenja u zemlje u EU. Cilj izmjene je da se omogući da im se sudi u Hrvatskoj i da ih se oslobodi kako im se više ne bi moglo suditi nigdje drugdje, jer nitko ne može biti dva puta sudjen za istu stvar. Izmjena takodjer ima i sekundarni cilj, a to je stvaranje čvrstog temelja za ideološko proganjanje političkih neistomišljenika kojima će se smještati navodna teška ubojstva po potrebi, a što je već više puta osobno najavio jedan od ključnih igrača u ovim izmjenama, a to je Josipović (bez obzira što je na kraju odglumio da negove primjedbe nisu prihvaćene).

Na kraju ostaje članak 87. On se mijenja na način da se smanjuje potreban broj potpisa za referendum sa sadašnjih 10% od ukupnog broja birača (oko 380.000) na 200.000, što je takodjer samo maska za javnost, jer u Hrvatskoj je već tri puta skupljeno 10% potpisa: za referendume o zakonu o radu, o braku i o ćirilici, pa nema nikakve svrhe da se ta, inače funkcionalna, odredba mijenja. Ista se mijenja iz istog razloga zašto se mijenja i termin 'regionalna' i zašto se mijenja odredba o zasjedanju sabora, osim što su ovoga puta u igri laburisti. Radi se o političkom triku kojim laburisti žele pokazati vlastitom članstvu i javnosti da su njihovi prijedlozi uvaženi i da su oni nekakav faktor u cijeloj priči, iako svatko i ovdje vidi da se evidentno radi o trgovini ispod stola u interesu stranačke vrhuške, a ne o ostvarivanju stranačkog programa i ciljeva.

Ta besmislena odredba o broju potpisa, o kojoj je najviše pričao upravo trgovac Lesar, takodjer odvlači pažnju s glavnih izmjena ovog članka, a to su:

- potpuna ustavna zabrana raspisivanja referenduma o najbitnijim nacionalnim, demokratskim i državnim pitanjima (Glave II i III Ustava, za 70 od ukupno 152 članka),

- potpuna ustavna zabrana raspisivanja referenduma o izmjenama medjunarodnih ugovora, proračunu, porezima, obrani i nacionalnoj sigurnosti i radu Hrvatskog sabora.

- praktično potpuna zabrana raspisivanja referenduma za sva ostala pitanja (ako ih uopće ima) uvudjenjem tzv kvote prihvaćenosti koje u Hrvatskoj nije moguće postići i koje ni približno nisu postignute na niti jednim izborima do sada, kao ni na referendumu o pristupanju EU.

Činjenično, izmjenom članka 87. se na ovaj način provodi trajno oduzimanje prava gradjanima RH da na bilo koji način odlučuju o svojoj sudbini, ukida se demokracija, ukida se i republika i uvodi se trajni totalitarni teror partije, vladajuće oligarhije i njima pridruženih manjinskih skupina različitog tipa.

I na kraju, sumarno, tko što ovim promjena dobiva, a tko što gubi?

Najviše dobijaju, naravno, udbaši. Dobijaju slobodu i zadržavaju moć u Hrvatskoj. Poslije njih, najviše dobijaju vodje manjinskih zajednica. Oni dobijaju trajnu sigurnu poziciju u društvu, sigurne izvore financiranja, odlične uvjete za bilo kakvo trgovanje i osobno bogaćenje. A preko udbaša i manjinaca dobijaju i SDP i HNS. Oni zadržavaju udbašku zaštitu, udbaške veze, udbašku lovu, udbašku moć i trajnih osam manjinskih saborskih ruku na svojoj strani. Samim izmjenama ni HDSSB (ako ipak na kraju podrže promjene), ni laburisti, ni Kosorica ne dobijaju ništa, dapače ove promjene su u potpunoj suprotnosti s izbornim programima na temelju kojih su izabrani u Sabor, pa nema nikakvog smisla da iste podrže. Osim ako se, naravno, ne radi o trgovanju ispod stola u osobnom interesu stranačkih vrhuški i pojedinaca.

Najviše gube upravo gradjani. U pravnom smislu gube apsolutno sve. Gube narodni suverenitet. Gube republiku. Gube demokraciju. Gube mogućnost odlučivati o sebi, svojoj djeci i svojoj budućnosti. I sebe i svoju djecu i svoju budućnost trajno ostavljaju u udbaško-komunističkim totalitarnim okovima i jedino što im preostaje je novo trpljenje terora ili iseljavanje.

Prodju li ustavne promjene ovakve kako ih je pripremila udbaško-četnička vlast, vraćamo se u period prije devedesetih. A što je devedesetih uslijedilo, sjećamo se. Na žalost, postoji velika mogućnost reprize.

Sretna nam Nova 2014. godina

Diana Majhen

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=25

[EdgarFranjul]

Z. Vukman: Mit o mračnim devedesetima

Objavljeno Nedjelja, 05 siječnja 2014 18:00


Tama kao projekt

Depresija kao psihosocijalni fenomen u Hrvatskoj nije samo reakcija na izjalovljene nade i sivilo u kojemu živi većina građana. Ona je na neki način i projektirana, bolje reći projicirana. Detektori i markeri depresije – medijski i politički – često su i njezini svjesni ili podsvjesni poticatelji, bilo kao alibi, bilo kao izraz stanja uma koje prevladava kod sijača depresije, ljudi koji sve vide u tamnim tonovima i kojima je hrvatska stvarnost vječiti izvor frustracija.

Projektirana ili projicirana depresija vuče svoje korijene iz početka devedesetih i psihološko-obavještajne propagande koja se provlačila kroz hrvatske komunikacijske kanale kao dim sotonin, kao dim koji je polako ulazio u procjepe i ispunjao svojim zapahom hrvatsko društvo. Dim koji je stvarao defetizam, autodestrukciju, a sijači mržnje, dijabolici, mrzitelji, đavolji meštri i šegrti razvijali su svoju ključnu tezu: da je neovisna Hrvatska već kao ideja problematična i kontradiktorna, a u praksi ništa drugo nego mrak, krimen, korupcija i zemlja beznađa. Ratne devedesete mistificirane su kao „dark age", kao doba vladavine Mordora, kao vrijeme diktature i nestajanja ljudi, pljačke i tajkunske privatizacije.

Vrijeme kad je Hrvatska u krvi stekla neovisnost, mlađim naraštajima se u sustavnoj medijskoj propagandi opisuje u najmračnijim tonovima. Štoviše, „mračne devedesete" su početkom dvijetisućitih postale opće mjesto, paradigma i stereotip stvoren u političko-medijskoj tvornici protuhrvatske medijske kontraobavještajne elite koja je po svaku cijenu htjela izmijeniti kolektivnu svijest nacije i stvoriti ozračje prema vlastitim ideološkim tezama. Imali su sve instrumente moći u rukama.

Negativne stvari iz devedesetih su preuveličali i ponavljali do nepodnošljivosti, s neurotičnom mržnjom koja se krila iz tobožnje kritike i brige, da bi ratne traume bacili potpuno u drugi plan, a sam kontekst velikosprske agresije i razaranja promijenili u kontekst tajkunizacije. Tako je ispalo da Hrvatsku nisu razorili JNA i četničke paravojne jedinice, nisu agresori uništili privredu i tržište, onemogućili normalno funkcioniranje jedne države u nastajanju, nego su to bili – gle vraga – nekolicina tajkuna koji su u bescijenje prigrabili firme urušene u ratom uništenoj ekonomiji!

Pritom je prešućena jedna gola činjenica: da se najveći dio hrvatske imovine nije rasprodavao sve do konca devedesetih, i da je glavna pljačka tek uslijedila! Dogodila se praktički u prvom desetljeću 21. stoljeća i to dok su se pjevale mantre o novoj demokratizaciji nakon „mračnih devedesetih"! Zaboravljena je i činjenica da su devedesete, usprkos ratu, zapravo bile godine oslobađanja, da je nicalo mnoštvo novih stranaka i medija, da je javna scena bila raznovrsnija negoli danas, da je sloboda javnog govora bila propulzivnija nego u vrijeme Račana, Mesića i Sanadera!

Da su današnji sijači depresije u „mračnim devedesetima" bili etablirani i nedodirljivi kao i danas, pisali su, govorili i djelovali, kako u vrijeme Tuđmana tako i u vrijeme Mesića! Ali im u Hrvatskoj nikada ništa nije bilo dobro! Tako najavljuju – ni u 2014. Ništa neće biti dobro! Onda je najbolje da nacija izvrši kolektivni suicid, e da bi sijači depresije napokon bili zadovoljni, da bi prestali biti mrgudni korifeji demokracije i tolerancije koja je u njihovoj interpretaciji kao kad čovjek bez sluha pjeva opernu ariju.

Feralizacija Hrvatske

Svatko ima pravo na svoju percepciju, na racionaliziranje vlastitog iskustva ali činjenice dovode u pitanje sliku o mračnim devedesetima i liberalnim i demokratskim dvijetisućitima. Kako to da je nacija u depresiji i cijelo desetljeće i pol nakon „mračnih devedesetih"? Kako to da sve što ne valja danas, pripada jednako tako „mračnim devedesetima"? Je li i Mesićevo desetljeće zapravo bilo odraz „mračnih devedesetih"?

Jesu li „mračne devedesete" tako „mračne" samo zato što je nezavisna Hrvatska tada počela postojati i postoji još i danas, što je vjerojatno najstrašnija konzekvenca „mračnih devedesetih"? Bi li „mračne devedesete" napokon prestale emanirati svoj mrak duboko u naše „svijetlo doba" kad bi Hrvatska konačno prestala postojati? U nekim komentarima na koncu prošle godine, ponovljena je ta crno-bijela, manihejska opreka o mraku, strahu i novoj „fašizaciji" nalik na „fašizaciju" devedesetih.

Smatram posebno amoralnim da razdoblje u kojemu je poginulo više od petnaest tisuća Hrvata i hrvatskih građana u borbi za neovisnost, netko naziva vremenom hrvatske neofašizacije. To je kolosalna laž koja se nadvija nad skrhani povijesni mozaik devedesetih. Ništa manje zlohotno nije to tvrditi i danas, uvjeravati građane kako su u većini profašistički nastrojeni, vrijeđati ih beskrupulozno i drsko kao što to čine komentatori jednih utjecajnih dnevnih novina.

Jednom sam napisao – nije se dogodila fašizacija hrvatske stvarnosti nego njezina „feralizacija". Projiciranje tame u hrvatsku stvarnost nečiji je projekt. Kakvi su to ljudi koji iz svojih usta i pera izbacuju samo nečist? Koji vam nemaju ništa dobro za reći, ništa ohrabrujuće, ništa poticajno? Koji samo rigaju mrak i tamu? Može li od Boga biti čovjek koji vam kaže: dogodine vam sigurno neće biti bolje! Bit će vam gore! Ma da se i rat, ne daj Bože, sprema, čovjek koji ima srca i nade, ohrabrivao bi ljude – ne zavaravao, nego ohrabrivao!

A pred nama nije neizvjesnost ništa veća i gora nego na početku prošle godine, nismo ni propali, ni potonuli, neke stvari su potrošene, treba ih mijenjati, ali svaki defetizam, sijanje beznađa i depresije, nije zasigurno od Boga niti od dobronamjernih ljudi! Zato je bolje ne čitati otrov, ne dati se kontaminirati zlom koje ima veliku sugestivnu snagu ali nema ni lijeka, ni nade, ni ljubavi. Nema ništa, samo svoj nihilizam na tezgi kojeg nudi tako uskiseljenog kao svježu robu već barem dva stoljeća. Imamo izbora, pa možemo zaobići mjesta sumpornog zapaha i stvarati vlastitu povijest. Ne mora biti velika i spektakularna, neka bude samo časna i istinita.

Zoran Vukman
velecasnisudac.com

http://www.hkv.hr/vijesti/komentari/166 ... etima.html

[EdgarFranjul]

Turudić: Vlada ruši ustavni poredak!

O različitoj presudi Mustaču: To nije čudno jer se propisi o europskim uhidbenim nalozima kratko primjenjuju, a i zbog toga kako su napisani.



Autor:
Marinko Jurasić

S obzirom da se šutnja u dijelu javnosti može i tumači kao strah od konfrontacije, na inzistiranje da se ipak očituje o reakciji “visokog izvora u Vladi”, sudac Ivan Turudić je uzvratio:

– Ne bojimo se, nemamo se čega bojati već jednostavno smatramo da nema potrebe reagirati na jedan kukavički i bijedan napad “visokog izvora iz Vlade” koji se skriva iza medija i nema se obraza ni predstaviti.

Na kritiku iz Vlade da je vijeće Županijskog suda u Zagrebu odobrenim izručenjem Josipa Perkovića izvršilo državni udar s vodenim pištoljem, Turudić je uzvratio:

– Oni ruše ustavnopravni poredak i tome svjedočimo možda ne dnevno, ali gotovo svakoga tjedna.

O neprimjenjivanju hrvatskih zakona, kaže:

– To nije istina jer se naša odluka temelji na hrvatskom implementacijskom zakonu i ujednačenoj praksi Vrhovnog suda dok je i obveza nacionalnih sudaca tumačiti domaće pravo u svijetlu pravne stečevine EU. Ne postoji niti različita praksa VSRH, kako se to prikazuje u javnosti. Štoviše, stav Vrhovnog suda u odnosu na relevantnost apsolutne zastare i kaznena djela sa Popisa od 32 kaznena djela je jasno i jednako izražen u tri odluke u kojima je VSRH rješavao po žalbi kod odluke o EUN-u u odnosu na kaznena djela sa Popisa.

Znači li to da bi sud izručio i dijete kad bi se radilo o kaznenom djelu s Popisa, pitamo.

– Nismo izrazili stav da se ništa ne provjerava kod djela sa Popisa već smo u odluci detaljno objasnili da se djela sa Popisa ne podvode pod jedno od djela iz našeg Kaznenog zakona pa stoga nije moguće ocjenjivati one razloge za odbijanje predaje koji to zahtijevaju, konkretno zastara.

U odnosu na dijete nije potrebno vršiti provjeru dvostruke kažnjivosti već sama činjenica dobi ispod 14 godina je dovoljna za odbijanje predaje.

O tomu tko je “visoki izvor u Vladi”, kaže:

– S obzirom na upotrebljenu metaforu o vodenom pištolju svima je jasno tko stoji iza toga jer je svima znano tko svakodnevno upotrebljava takve metafore – tvrdi sudac Turudić.

Zbunjujuću okolnost da su dva sudska vijeća u istoj pravnoj stvari različito odlučila, prokomentirao je:

– To je uobičajeno jer se propisi o EUN-u vrlo kratko primjenjuju, a i kako su propisi napisani to ne treba čuditi. Na Vrhovnom sudu je da odluči. Premda postoji niz odluka kod kojih je moguće da se nešto slično dogodi jer te odluke ne mogu doći do Vrhovnog suda koji je odgovoran za jedinstvenu primjenu zakona. Primjerice, kad je riječ o kontroli istrage, Vrhovni sud više nema mogućnosti ujednačavati sudsku praksu.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/turudic ... ade-914505

[EdgarFranjul]

O ovome šute naši političari: U tijeku je stvaranje srpskog Vukovara

"Na Njuškalu sam naletio na oglas za prodaju mobitela sumnjive kvalitete, ispisan na čistoj srpskoj ekavici. Poslao sam mail tom oglašivaču iz Vukovara, s upitom zašto objavljuje oglase na srpskoj ekavici ako živi i radi u Hrvatskoj. Na to je uslijedio ciničan, bezobrazan odgovor kojeg vam dostavljam, a u kojem taj Srbin završava razgovor pozdravom iz 'SRPSKOG VUKOVARA'! Na moj odgovor da ga zbog toga mogu prijaviti policiji, on je samo ironično odvratio da ga nije briga jer on živi u Srbiji."


Pupovac i njemu slični srpski "mirotvorci" žale se zbog narušenih prava njihovih sunarodnjaka, uvijek iznova spočitavajući Hrvatima tobožnje "buđenje nacionalizma" i "mržnju prema Srbima". Očito je da se lukavi Srbi vode onom starom "napad je najbolja obrana", pa pokušavaju šovinizam i velikosrprke pretenzije vlastite politike prikriti stalnim bacanjem perfidnih floskula o srpskoj ugroženosti od "zločestih" Hrvata. Istina je posve obratna. Patrijarsi za srbijanski Božić odašilju doslovno nacističke poslanice prepune mržnje, što je apsolutno u neskladu s vjerom i funkcijama koje obnašaju, ali naši političari gledaju im kroz prste i dodvoravaju im se s neviđenim ushitom, kao da smo i dalje u Jugoslaviji. Proteklog tjedna nije bilo televizije koja nije izvještavala o srpskom Badnjaku i Božiću, nije bilo postaje koja nije cijeli dan ponavljala "Hristos se rodi". Naša javna HRT išla je toliko nisko u svojim Dnevnicima, toliko se ponizila da je srpski blagdan stavila na prvo mjesto, ispred svih drugih vijesti, pa čak i ispred Papine čestitke katolicima za Sveta tri kralja!

Međutim, da ne bi slučajno ugrozila Pusićkin plan izmirenja sa plemenitim, miroljubivim Srbima, HRT već godinama prešućuje ekscese koji se događaju u Vukovaru i okolici svake godine uoči srpskog Božića. Prijetnje Hrvatima, psovke, vrijeđanje, paljenje i gaženje hrvatskih zastava i isticanje četničkih simbola odvijaju se nesmetano u javnosti već godinama i to pod patronatom hrvatske policije. Nitko do sada nije ozbiljnije odgovarao za te grube povrede zakona, pa i naših ustavnih prava, ali zato je naša policija vrlo efikasna kada treba u zatvor ili na psihijatriju spremiti nekog Hrvata (kao Marka Franciškovića), koji se usudi pobuniti protiv nepravde. Dapače, Srbi za nagradu dobivaju i dvojezične ploče usred našeg grada-heroja kojeg su uništili i čije su žitelje Srbi poklali i mučili u logorima. Time naša prevrtljiva vlast praktički prisiljava nas Hrvate, a pogotovo branitelje na gutanje uvreda i šikaniranja svih vrsta i poručuje nam da smo građani trećeg reda u vlastitoj državi koju smo stvarali.

Eklatantan primjer toga je slučaj jednog našeg čitatelja koji nam se potužio na mail koji je dobio od deklariranog Srbina iz Vukovara (podaci poznati redakciji), te je u par riječi opisao što mu se dogodilo prošlog tjedna:

"Na Njuškalu sam naletio na oglas za prodaju mobitela sumnjive kvalitete, ispisan na čistoj srpskoj ekavici. Poslao sam mail tom oglašivaču iz Vukovara, s upitom zašto objavljuje oglase na srpskoj ekavici ako živi i radi u Hrvatskoj. Na to je uslijedio ciničan, bezobrazan odgovor kojeg vam dostavljam, a u kojem taj Srbin završava razgovor pozdravom iz 'SRPSKOG VUKOVARA'! Na moj odgovor da ga zbog toga mogu prijaviti policiji, on je samo ironično odvratio da ga nije briga jer on živi u Srbiji."

Upitali smo djelatnike internet oglasnika "Njuškalo" zašto dozvoljavaju oglašavanje na srpskoj ekavici, i to s lažnim podacima jer oglašivač očito nije Vukovarac već žitelj Srbije. Njihov odgovor bio je da oni znaju da po Zakonu RH oglasi moraju biti na hrvatskom jeziku, no da toleriraju i srpsku ekavicu jer ona spada u hrvatske dijalekte. Dalje nisu bili voljni raspravljati, jer im je očito bilo neugodno, svjesni da se nalaze na vrlo skliskom terenu. Kod nas očito sve prolazi, pa i to da se u Hrvatskoj na Hrvatima iživljavaju žitelji Srbije, uz svesrdnu pomoć naših političara i politikanata. I ovaj Srbin vjerojatno je jedan od onih "ugroženih" Srba koji žive i rade u Srbiji a vodi se u onih 30% vukovarskih Srba. A što se tiče "srpskog Vukovara", iz toga je nažalost jasno zašto s njima nisu mogući suživot ni pomirenje, barem ne u nekoj bliskoj budućnosti. Mnogi Srbi, pa i oni mlađi, misle identično poput ovog. Dovoljno je samo poviriti na brojne forume, u kojima oni s neskrivenom mržnjom pljuju po Hrvatima. Ili pak na njihove stadione i dvorane gdje ne prođe gotovo ni jedna utakmica u kojoj se nekome ne psuje "ustaška majka" i veliča Krajina ili pak spaljuju hrvatske zastave. Srpski političari i dalje pumpaju svoj narod jeftinom demagogijom - mržnjom i mitovima o "vekovnoj srpskoj ugroženosti", te tobožnjem pravu na Veliku Srbiju (jer su, po njima, i Hrvati i Bošnjaci zapravo Srbi). Tu nema ni trunke samokritike, objektivnog promišljanja o vlastitoj prošlosti i počinjenim zločinima nad civilima, još od vremena kraljevine SHS. Na taj način političari od srpskog naroda rade budale i uprežu ih u svoja kola po potrebi. No najveća je ironija u svemu tome što im mi Hrvati uvijek iznova, kao da smo poremećeni, pružamo ruku, ruku koju oni neprestano grizu i pljuju. Dokle ćemo se ponižavati?

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ovara.html