Prosvjednici 'protiv ćirilice' – zločinci ili ipak žrtve?

[EdgarFranjul]

Jedna je prava Hrvatska, a druga je udbaška

Objavljeno Ponedjeljak, 18 Studeni 2013 19:07
Napisao/la Nenad Piskač/hkv.hr

Poruka Kolone sjećanja: Vukovarska Hrvatska je prava Hrvatska!



Kao što se i očekivalo i kao što su pozorni promatrači politike Plana 21 Kukuriku koalicije upozoravali, aktualna je vlast 18. studenoga ispala iz vukovarske Kolone sjećanja, kojom se svake godine na obljetnicu velikosrpske okupacije Vukovara komemoriraju žrtve velikosrpske agresije. Aktualnu vlast nitko nije istjerao iz Kolone, ona se osektašila i sama isključila. Takav je postupak vlasti doista jedinstven u svijetu – da se vlast toliko otuđi od naroda.

Vukovarska Hrvatska zna svoj put

Iz službenoga protokola odnarođenih demokratskih legitimiteta vrijedi izdvojiti samo fenomenalnu klapu Sv. Juraj. Osim patetike u službenom protokolu samo je pjesma bila na razini iskrenoga pijeteta i sjećanja na vukovarske žrtve. Kako je moguće dostojanstveno komemorirati žrtvu na kojoj je izrasla moderna hrvatska država, a ne spomenuti da su te žrtve pale od velikosrpske agresije?

I dok se službeni protokol odnarođenih demokratskih legitimiteta formirao u kolonu predvođenu stjegonošama, vukovarska Hrvatska već je bila u pokretu. Vukovarska Hrvatska nema vremena čekati da se odnarođeni probude iz svojega neojugoslavenskog sna. Spiker HTV-a je stoga više puta upozoravao gledateljstvo da gledaju formiranje kolone sjećanja. Tijekom prijenosa događaja miješala se slika nepregledne kolone vukovarske Hrvatske sa slikom malobrojne kolone odnarođenih demokratskih legitimiteta. Nije se, međutim, moglo do kraja frizirati sliku.

Provlačila se stoga teza da je „Kolona podijeljena". Nije Kolona podijeljena. Već se službena politika udaljila od nje. Zato je tzv. službena kolona ostala na začelju, kaskajući za kolonom vukovarske Hrvatske. Nije prvi put u nacionalnoj povijesti da političke elite i vlast imaju kasno paljenje.

Kad će Kolona sjećanja biti jedinstvena?

Potvrđuju to i izjave. Josipović je u mršavoj kratkoj izjavi spomenuo pijetet i sućut, žrtve Domovinskog rata (a ne velikosrpske agresije), da bi zaključio „osjećaji su zajednički". Svođenje vukovarske epopeje samo na osjećaje nije državnička razina.

Potom se jedan od reportera dosjetio jadu i kazao kako je razdvojena kolona postala jedna kolona, jer se onoj predvođenoj Stožerom za obranu hrvatskog Vukovara pridružila i protokolarna. Nije se pridružila nego je kaskala za onom pravom Kolonom. A meni je gvalja u grlu postala nepodnošljivom.

Kolona će biti jedinstvena kad, primjerice, ministar Maras pokrene pedesetak obrta u Vukovaru, kad ministar gospodarstva dovede u Vukovar „investitore" ne nužno one iz Velike Britanije, kad ministrica Pusić na svakom vanjskopolitičkom razgovoru spomene sugovornicima vukovarsku epopeju za koju je sukrivac i Europa, kad ministar Kotromanović u Vukovar preseli, da ne velim decentralizira, neku od ustanova Hrvatske vojske, kad ministrica kulture Zlatar-Violićeva u Vukovaru napravi Muzej Domovinskoga rata Blago Zadro, kad ministar Jovanović ukine obrazovnu samosegregaciju Srba počevši od predškolske dobi umjesto da zagovara sveučilišnu nogometnu ligu sa Srbijom, kad ministrica Mrak-Taritaš obnovi svaku porušenu ciglu iz razdoblja velikosrpske agresije, kad ministar financija Linić u proračun ne ugradi stavku „obnova Vukovara", kad ministar Ostojić prestane s policijskom blokadom Vukovara, kad ministar Bauk jasno kaže da ćirilica nema što tražiti u Vukovaru, kad predsjednik vlade Milanović shvati da vukovarska Hrvatska nije „slučajna država", kad Hrvatski sabor postane Hrvatski državni sabor i kad predsjednik Josipović prestane s inicijativom o povlačenju tužbe za genocid protiv Srbije.

Ili, kako to jednostavno kaže jedan necenzurirani Hrvat iz Kolone – „jedna je prava Hrvatska, a druga je udbaška".

Legende uz Stožer

General Ante Gotovina bio je u koloni koju predvodi Stožer za obranu hrvatskog Vukovara. Tamo mu je i mjesto. Pad Vukovara bilo je teško psihološki podnijeti, kazala je naša legenda, a baš je tako bilo – najteži dan svakoga hrvatskoga vojnika. General Čermak – nismo došli raditi podjele, da nije bilo Vukovara ne bi bilo Hrvatske. Markač – ovdje smo sa svim žrtvama, ne samo s vukovarskim, trebamo se sjetiti tko nam je sve to učinio, moramo konačno reći tko je bio agresor. Krstićević – danas sam ponosan zato što smo svi skupa tu, iskazujemo zahvalnost ljudima koji su branili Vukovar.

Motorist, hrvatski branitelj, kazao je – ovo nije ono za što smo se borili.

Zbog Vukovara imamo jedan grč u stomaku – kaže drugi motorist – pad Vukovara je bio nešto strašno, neopisiv osjećaj nemoći.

Na Memorijalnom groblju, Goran Malinović, stopostotni HRVI, ne sjeća se trenutka kad je ranjen, kad ga je raznijela granata - „izbrisano mi je kao hard disk", spasio ga Blago Zadro, svake je godine 18. studenoga tu u Vukovaru.

Kolona ide dalje...

Drugovi, što je to, Kolona ide bez nas!

Lampioni na cesti! Između Vukovarske Hrvatske i službene kolone. Zaustavile ih svijeće. Opačićka, ministrica nečega, spominje „neodgovornost". Milanović ne želi komentirati novonastalu situaciju s lampionima, koju dežurne službe moraju ukloniti kako bi kolona odnarođenih nastavila kaskati za Kolonom sjećanja.

Ta službena kolonica ništa ne razumije. Baš ništa. A ono što misli da razumije uopće se ne tiče Kolone sjećanja što ih je pretekla više od dva desetljeća. Ovo je, naime, kolona pobjednika i kolona stradalnika. A oni su gubitnička kolona.

Kad vidim mladež u koloni, ne brinem za sutrašnjicu.

Kolona od Dubrovnika do Iloka, bez državnoga vrha

U jedanaest sati i trideset i jednu minutu reporterka HRT-a javlja: Državni protokol odustao je od kolone sjećanja, jer da su „spriječeni". Cijela vlada, vrh Sabora i Predsjednik Republike! „Vraćamo se u Kolonu sjećanja" – kratko izvještava reporterka.

Službenoj koloni nije do sad bilo jasno da Vukovar više nikad ne će pasti ni u ratnim a kamoli mirnodopskim uvjetima uz pomoć starih jugoslavenskih smicalica kao što je ćirilizacija. I to je crta na kojoj je Kolona sjećanja ostala Kolonom sjećanja a Kukuriku koalicija ostala zarobljena u rupi vlastitoga Plana 21.

Josipović – spriječeni smo organiziranom opstrukcijom, pijetet je u našim srcima, mi nećemo insistirati jer je dan pijeteta, Vukovar je u našim srcima. Problem je u tome što u srcima vukovarske Hrvatske nije službena kolona.

Leko – Vukovar je simbol pomirenja hrvatskoga naroda i hrvatskoga društva, bez obzira tko radio podjele, vremena su takva, bit će bolje. Točno, bit će bolje. Uskoro.

Milanović – ovo je bilo očekivano, nemam što za dodati, ne možemo, na silu ne ide, tko ovo doživljava kao utakmicu, ovo za mene nije utakmica, nek igraju sami. U pravu je! Ovo je nije utakmica Hrvatske i Srbije, već Hrvatske i njezine aktualne vlasti.

Vraćamo se u kolonu – opet će spasonosno reporterka.

Pitaju sad po prvi put i hadezeovce, a Karamarko, ovaj put se slažem s njim, kaže: Ovo je jedna kolona, nema dvije kolone, ovo je jedna kolona od Dubrovnika do Iloka.

Narodu je dosta laprdiencije croatice

Gospođa Mlinarić, u idućem javljanju reporterke, kaže da svaki Vukovarac želi biti u onoj prvoj koloni. Ne samo Vukovarac, nego i svaki Hrvat i svaki pripadnik nacionalnih manjina.

Evo i mojih Zagoraca, veli Josip - uvijek je lijepo doći u Vukovar i prisjetiti se „ranih devedesetih", pad Vukovara, kaže ovaj Tigar, dočekao je kod Bogićevaca, Krapinsko-zagorska županija dala je 11.000 branitelja.

Biserka Ljubić još traži svojega oca, nema o njemu nikakvih informacija, od domaćih Srba nije još proradila savjest, sve znaju ali ništa ne govore, danas se osjeća nesretno, teško, povrijeđeno, „jer nas još uvijek ne razumiju ljudi na vlasti".

Narod je na Memorijalnom groblju, a državni vrh otišao je na Ovčaru. Kako i priliči, uslijedila je sv. misa.

Nenad Piskač/hkv.hr

http://www.hu-benedikt.hr/index.php/vij ... je-udbaska

[EdgarFranjul]

Nevjerojatno, SDPovim političarima nije jasno što se dogodilo u Vukovaru

Autor: kigo 19.11.2013 98 pogleda

SDPovi političari su svi odreda jako začuđeni oko događanja u Vukovaru zadnjih dana, te koriste medije diljem lijepe naše ne bi li svima objasnili kako su oni došli u Vukovar i kako su tamo bili nepoželjni.
Zašto, inače dobronamjerni Vukovarci, nisu željeli primiti onu kolonu u svoje okrilje koja je sama sebe nazvala “službena kolona” i zašto nisu svi skupa odali počast poginulim i nestalim braniteljima i civilima ovog podunavskog hrvatskog kraja?

Objašnjenje je koliko jednostavno, toliko i malo komplicirano.

Prije svega treba naglasiti da je ovaj sastav Vlade RH koji je stvorio Zoran Milanović sa svojim SDPom, Hrvati doživljavaju kao anacionalni sastav Vlade, i kao onaj sastav Vlade koji ne vodi puno računa o nacionalnom korpusu Hrvatske, bilo da se radi o poštivanju tradicionalno povijesnih vrijednosti poput katoličanstva, književnosti, sporta ili da se radi o obrane Hrvatske, branitelja, pokojnog predsjednika Tuđmana itd.

Trenutačno se u Vladi Zorana Milanovića nalaze i ljudi koji su opasno rušili stabilitet i ugled Hrvatske tvrdeći da su zbog svoje srpske nacionalnosti bili jako ugroženi cijeli niz godina. Zanimljivo je da su danas isti ti ljudi postali ministri, i to oni ministri koji su hrvatskom nacionalnom korpusu u Hrvatskoj probali perfidno, skrivajući se iza Ustava, nametnuti ćirilicu i to ni manje ni više nego baš u Vukovaru, koji su u devedesetim godinama Srbi sravnili sa zemljom i u kojem su odmah uveli ćirilicu kao znak pobjede.
Ova hrvatska Vlada je godinama, dok je bila u oporbi, osporavala i vrijeđala one koji su smišljali način obrane Hrvatske, djelovanje hrvatskih branitelja, vođenje vrha države u devedesetima. Mislilo se da će, kad jednom dođu na vlast, ozbiljno shvatiti što su državni interesi i da će svojim izjavama i poštivanjem prethodnika po uzoru na zapadne demokracije, doista Hrvatsku povesti naprijed.
No Vlada Hrvatske je odjednom postala anacionalna, a odnosi s Beogradom su postali važniji i od hrvatskog gospodarstva i od europske unije.
Naglo i neobazrivo uvođenje ćirilice u Vukovaru, donijelo je cijeli niz pomaka u društvu, tako da su se dvojezične ploče polako, jedna po jedna, počele razbijati po Hrvatskoj i to čak u dijelovima države Hrvatske gdje nikada nije bilo rata.

Anacionalna Vlada Hrvatske, ali i Predsjednik države nisu niti u jednom trenutku vidjeli da su “zaboli nož u staru ranu” i da se hrvatsko tijelo počelo buniti, micati i oštro reagirati. Bol je u Hrvatskoj bila toliko jaka, da se ponovno cijela nacija povezala u jedno i sada svi traže jasno i nedvosmisleno da ova postava političara kaže ime nacije i države koja je Hrvatima učinila tolika zvjerstva, te da se energičnije kazne oni koji su sudjelovali u tim zvjerstvima. Hrvati traže i jači angažman države u suđenju Srbiji za izvršen genocid, te traže ratnu odštetu i javnu i nedvosmislenu ispriku Srbije i njihovog sadašnjeg predsjednika koji je bio i deklarirani ex četnik.

Stječe se dojam da današnja koalicijska vlast više i energičnije optužuju Frnju Tuđmana i Hrvatsku vojsku za događaje u devedeseima nego zločinca Slobodana Miloševića, JNA i ostale paravojne formacije iste politike.

Kako ova postava političara SDPa i dobrim djelom HNSa nisu napravili dovoljno da bi uvjerili hrvatski narod da sa srcem brane hrvatske interese, a posebno interese Vukovaraca, jasno je svima da su u zadnjem obilježavanju dana sjećanja na tragediju iz devedesetih u Vukovaru baš ti – anacionalni političari bili nepoželjni!
Takozvana “državna kolona” postavila je vijence i izrazila navodno poštivanje žrtvama tako da ime nacije agresora i onoga tko ih je vodio nisu ni spomenuli a čim su se vratili u Zagreb, odmah su se dohvatili medija i jasno poručili, da će u Vukovaru biti i ćirilica htjeli to Vukovarci ili ne!
Tako se doista ne vodi suvisla politika, i jasno je svima u Hrvatskoj da su ova Vlada i Predsjednik države pokazali svoj maksimum i da uskoro moraju otići. Svima je želja da oni odrade mandat do kraja kako se ne bi stvarali novi troškovi Hrvatskoj, a novi političari (nakon izbora) morali bi jasno uvesti kazne i odgovornost za političare koji su bili neodgovorni i koji nisu štitili državni interes bilo da se radi o političkom, vojnom, nacionalnom ili gospodarskom pitanju.

Vukovar je još jednom pobijedio silu i pokazao da će u ovome gradu svi oni najagresivniji doslovno – SLOMITI ZUBE!

http://www.kigo.hr/tekst/nevjerojatno-s ... ovaru.html

[EdgarFranjul]

Mladen Pavković: Zbog čega nitko u Vukovaru nije rekao protiv koga smo se borili, tko je pobio sve te ljude?


Srijeda, 20 Studeni 2013 16:29 .

Prošla je još jedna obljetnica okupacije Vukovara. U dvorištu ratne bolnice, toga 18. studenoga, okupili su se predstavnici najvišeg političkog vrha, od Josipovića, Milanovića, Leke, ministara... Klapa Hrvatske ratne mornarice pjevala je domoljubne pjesme, a oko sto tisuća branitelja i građana Republike Hrvatske ostalo je ispred ove zdravstvene ustanove jer jednostavno – nisu željeli biti u društvu onih koji trenutačno vode hrvatsku državu (sic!).. Žalosno, ali tako je bilo.

Valjda je sada i ministru branitelja Predragu Matiću jasno da ga ne podržava gotovo nitko od onih koje on službeno predstavlja. Uistinu je ostao bez branitelja, braniteljskih udruga, ali i Vukovara. Sada ne može nitko reći da je to učinila "šačica ljudi", odnosno da se mali broj branitelja i građana ne slaže s trenutačnom politikom koja se iz Zagreba vodi prema gradu junaka, ali i prema svima drugima koji su branili i obranili Republiku Hrvatsku. Bilo je tužno gledati kako predsjednik države, Vlade, Sabora, zajedno sa malim brojem svojih istomišljenika u koloni odlaze put Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskoga rata. Prvi puta legalno izabrana vlast našla se na začelju. A onda, onda su ih zaustavili lampioni na cesti. Tada su Milanović i društvo odlučili, kako su pojedini portali izvještavali, "pobjeći iz Vukovara"!

Čak je i Predrag Matić ostavio svoje branitelje, a još dan prije obilježavanja mnogi su pričali, a poglavito Matić, da će dan obilježavanja proteći dostojanstveno, da ne će biti dviju kolona i tome slično. Očito su ga "njegovi" branitelji, i prijatelji, kako je volio reći, iznevjerili, kao i obično. Međutim, prigodom programa koji se održavao, kao i svake godine u krugu vukovarske bolnice, nitko, ali baš nitko nije spomenuo: protiv koga smo se borili, tko je poklao sve te ljude, što se stvarno te 1991. dogodilo u Vukovaru. Govorilo se o nevinim žrtvama, ali kako svaki zločin ima svoga zločinca, onda su baš ovakvi skupovi mjesto i vrijeme da se jasno i glasno kaže – protiv koga smo se borili! Na skupovima bivših partizana-komunista, koje rado posjećuju predstavnici državnog političkog vrha, čak ni nakon 60 godina od II. svjetskog rata, tamo nitko ne zaboravlja govoriti i isticati protiv koje su se sile oni borili, a još manje zaboravljaju uzdizati ime Josipa Broza, kojeg danas mnogi svrstavaju među deset najvećih zločinaca u Europi. A tko su bili zapovjednici obrane Vukovara?


Jedino se dostojno naglašava ime jednog poginulog, junaka hrvatskog Domovinskog rata – Blage Zadre! Ostali kao da ne postoji, iako su i oni toga dana bili u Vukovaru, dvojica u kolicima: Dedaković i Merćep i Branko Borković. U koloni s braniteljima ove su se godina našla i tri generala: Gotovina, Markač i Čermak.
Dakle, nije bilo "podijele", kolona je bila jedna, samo što se političari ovog puta nisu našli na čelu, pa su vjerojatno i zbog toga ogorčeni i povrijeđeni. A to da nisu "dobro došli" na ovakva i slična okupljanja u vezi Domovinskog rata (oni su to naravno već zaboravili) moglo se zaključiti i prije nekoliko mjeseci u Kninu prigodom obilježavanja Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i dana hrvatskih branitelja, kad se okupio vrlo mali broj branitelja, a govor premijera Milanovića bio je – izviždan.
Tada je, ako se sjećate, ministar branitelja, baš kao i ovog puta, optužio branitelje, rekao je (otprilike) da su to uradili oni koji "ne vole Hrvatsku", a nešto slično čuli smo i nakon održavanja dana sjećanja u Vukovaru. I to od većine političara.

Pa, nije valjda da je sto tisuća ljudi koji su bili u koloni i dostojanstveno se kretali prema Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata "glupo", "bedasto" i da ne razumiju u čemu je problem. A to da nitko od političara nije spomenuo protiv koga smo se borili u Domovinskom ratu, tko nam je bio neprijatelj, koliko je ljudi ubijeno, a koliko protjerano u srpske logore, te što je u tri mjeseca krvavih borbi za Vukovar uništio srpski i crnogorski agresor, zločinačka JNA i domaće izdajice, vjerojatno nisu spominjali da se "ne zamjere" nekim pupovcima ili džakulama, a poglavito ne onima u Beogradu. Tako je ispalo i ispada da mi odajemo počast žrtvama poginulima u ratu, a "ne usudimo" se reći od čije su ruke poginuli!

Pored toga, ni ove godine nisu čitana imena poginulih i nestalih u vrijeme hrvatskog Domovinskog rata u Vukovaru. Kao da su brojke, a ne ljudi od imena i prezimena zaslužni za stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. A koliko je ljudi točno ubijeno i nestalo u Vukovaru, to vjerujte, nitko ne zna ni nakon 22 godine od početka agresije na vukovarski kraj! Prema hrvatskom generalu Antonu Tusu, oko 1.100 (?) vukovarskih branitelja je ubijeno, 2.600 branitelja i civila označeno je kao nestalo (mnogi su kasnije pronađeni), dok je drugih tisuću hrvatskih vojnika ubijeno na prilazima Vinkovaca i Osijeka. Same brojke, nigdje imena! Tus je također dodao da se intenzitet borbi može prosuditi po činjenici da su gubici u istočnoj Slavoniji između rujna i studenoga 1991. bili jednaki polovici cjelokupnih gubitaka u Domovinskome ratu cijele 1991. A ako je to tako, a jeste, zbog čega se svih ovih godina Vukovar i gotovo čitava Slavonija nije oporavila, već se u tom kraju živi nešto malo bolje nego 1991.?


Samo nekoliko mjeseci prije obilježavanja još jedne obljetnice okupacije Vukovara po tom svetom mjestu počeli su postavljati ploče sa dvojezičnim pismom-latinicom i ćirilicom, iako su dobro znali da u ovome gradu, zapravo mjestu od posebnog pijeteta, nema mjesta za ćirilicu. Bolje bi bilo da su postavljali plakate na kojima bi, poglavito na ćirilici, pisalo koje sve ratne zločince, srpske, crnogorske te zločinačke JNA i domaće izdajice traži hrvatsko pravosuđe. Sve dok istina o Vukovaru ne ugleda svjetlost dana i dok se dostojanstveno ne pokopaju svi poginuli (masakrirani) u agresiji na Republiku Hrvatsku, tu, baš kao ni u mnogim drugim gradovima u Hrvatskoj, nema mjesta ćirilici. Pupovac je ove godine došao u Vukovar samo iz jednog razloga – da "podilazi", kameleonski, kako to samo on zna- aktualnoj hrvatskoj politici, da ugrabi (kako samo on to zna) još više hrvatskog novca za svoje "Novosti" i druge projekte u kojima se blati sve što je hrvatsko.


Sigurno nije došao da se iskreno pokloni hrvatskim žrtvama, jer da je to želio, to je već odavno mogao učiniti, ruku pod ruku s Veljkom Džakulom. (Gdje mu je toga dana bio Stanimirović, kako to da i on nije bio s njime u koloni sjećanja, a taj navodni ratni zločinac živi u Vukovaru?)


Sve u svemu, Hrvati su i ovog puta pokazali da nepravde ne mogu zaboraviti, te da, ako nema kolektivne krivnje, onda nema ni kolektivnog oprosta!
Mladen Pavković

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... a&Itemid=9

[EdgarFranjul]

'Kotromanoviću, bivši brate po oružju, čestitam ti, postao si ministar 'odbrane''

"Svašta bih ti mogao napisati, ružno te nazivati, ali neću, nisam takav, a i razum mi govori da moram biti dostojanstven i jak zbog onih koji su ginuli u Vukovaru i cijeloj Hrvatskoj.", piše umirovljeni branitelj. Umirovljeni bojnk HV-a Željko Mikić uputio je pismo Anti Kotromanoviću, ministru obrane Republike Hrvatske. Mikić se u njemu osvrće na postavljanje dvojezične ploče na zgradu ureda Ministarstva obrane u Vukovaru. Prenosimo ga u cijelosti.

Ante Kotromanoviću, ministre obrane Republike Hrvatske, stožerni brigadiru i nekada, brate po oružju,

danas je na zgradi Područnog odsjeka za poslove obrane Vukovar postavljena dvojezična (dvopisana) ploča pa koristim ovu priliku da ti čestitam na novoj dužnosti Ministra odbrane, kako tamo piše!

Bio sam tamo dok su ploče postavljane. Bio sam ljut, razočaran. Osjećao sam se jadnim, izdanim. Natjerao si voditelje područnog odjela iz Osijeka i područnog odsjeka iz Vukovara da sve to prate. Usput si poslao i djelatnika Vojno-sigurnosne službe da sve to dokumentira.

Tvoj kolega iz MUP-a je , kao zaštitu, postavio i dvojicu hrvatskih policajaca u odorama, srpske nacionalnosti, da osiguravaju taj „svečani" čin postavljanja ploča. Ne smeta ni to što jedan od policajaca nema ni službenu značku. Nitko od nazočnih, istog raspoloženja kao i ja, nije službene osobe ni taknuo. Osobno sam se sa svima pozdravio i predstavio se.

Smeta to nasilje koje i ti i ekipa kojoj si odan provodite nad Vukovarom i Vukovarcima i nad svima nama koji smo se u odorama Hrvatske vojske i policije borili protiv velikosrpske ideologije i agresije čiji su simboli bili kokarda, zvijezda petokraka i ćirilica.

Svašta bih ti mogao napisati, ružno te nazivati, ali neću, nisam takav, a i razum mi govori da moram biti dostojanstven i jak zbog onih koji su ginuli u Vukovaru i cijeloj Hrvatskoj.

Tijekom Domovinskog rata nisam imao vremena plakati za svojim suborcima koji su ginuli, nisam plakao ni nakon rata kada su si naši suborci počeli sami oduzimati živote. Suze, u kojima su bili izmiješani svi osjećaji, ali ponajviše radost i sreća, su mi tekle prošle godine kada su nam se vratili naši generali Gotovina i Markač, ali Kotromanoviću potekle su mi i danas. Ovaj puta od muke i jada. Osjećao sam se izdanim.

Znaš li ti što vi radite ljudima koji su izgubili svoju djecu, roditelje, braću i sestre, prijatelje i suborce u Domovinskom ratu, svojim nerazumnim i nasilnim postavljanjem ćirilićnih ploča u Vukovaru?

Trebao si danas vidjeti lice čika Marijana Živkovića, čovjeka koji je u ratu ostao bez svoja dva sina. Pričao ti je svoju muku. Slomili ste, ponovno, tog časnog i ponosnog čovjeka. Bilo je teško gledati njegove suze.

E, pa, od ove vlasti proglašeni ministre odbrane, čestitke. Očito znate što radite.

Umirovljeni bojnk HV-a Željko Mikić


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... brane.html

[EdgarFranjul]

Uskoro ponovno na birališta: Stožer za obranu hrvatskog Vukovara prikupio dovoljno potpisa za referendum o ćirilici

Nedjelja, 01 Prosinac 2013 16:52



Pred nama je očito novi referendum, naime, danas je zadnji dan prikupljanja potpisa za referendum o ćirilici, predstavnici Stožera za obranu hrvatskog Vukovara tvrde da je prikupljeno dovoljno potpisa za raspisivanje referenduma, iako je seka Zorana Pusića, Vesna Pusić, već najavila da novog referenduma neće biti jer joj je, kako kaže, kraljica hrvatske demokracije, 'dosta tog terora.' Drugim riječima, za građanku Pusić demokratsko izjašnjavanje građana na referendumu je teror.

Međutim, hrvatski branitelji se očito previše ne obaziru na trenutke neuračunljivosti aktualne ministrice vanjskih poslova te su krenuli u demokratsku proceduru tijekom koje su uspjeli prikupiti više od 450 tisuća potpisa hrvatskih građana koliko je potrebno da bi se referendum raspisao. Inače. Zoran Milanović, komentirajući aktualni referendum o braku, već je najavio da ' im to neće proći', smatrajući kako je ovaj današnji referendum tek 'topovska priprema za referendum o ćirilici.' Premijer topnik već je zauzeo stranu.

http://www.tinolovka-news.com/vijesti-h ... o-cirilici

[EdgarFranjul]

Idemo na novi referendum: Prikupljeno 650 tisuća potpisa protiv ćirilice!


Kako tvrde skupili su više od 650 tisuća potpisa, a to je dovoljno za još jedan referendum. Sada će popisane knjige spremiti i predati u Sabor uz zahtjev predsjedniku Sabora da raspiše referendum. Stožer za obranu hrvatskog Vukovara objavio je broj prikupljenih potpisa za raspisivanje referenduma o ćirilici. Kako tvrde, sakupili su više od 650 tisuća potpisa, a to je dovoljno za još jedan referendum. Sada će popisane knjige spremiti i idući tjedan predati u Sabor uz zahtjev predsjedniku Sabora da raspiše referendum.

Na konferenciji za novinare zahvaljeno je volonterima koji su omogućili prikupljanje ovolikog broja potpisa, kao i svima iz "vukovarske Hrvatske".

- Tokom sljedećeg tjedna ćemo predati kutije u Sabor i od njega, nakon pregleda potpisa, očekujemo raspisivanje referenduma - kaže nam Igor Gavrić, glasnogovornik Stožera.

Od Gavrića smo pokušali saznati hoće li i Stožer, po uzoru na inicijativu U ime obitelji, od predavanja potpisa u Sabor napraviti svojevrsnu predstavu. Naime, U ime obitelji okupili su velik broj svojih pristaša koji su ih ispratili do Sabora.

- Najveći posao smo odradili, a još uvijek imamo određen broj kutija koje moramo obraditi. Na koji način ćemo predati potpise ćemo odlučiti tijekom vikenda na sastancima Stožera gdje ćemo u suradnji s KOT-om na državnoj razini odlučiti o predaji - kaže Gavrić.

Još jednom je naglašeno kako je tijekom prikupljanja potpisa bilo problema, od nedavanja suglasnosti do provokacija. Stožer su zasmetali i medijski napisi o navodnim kršenjima pravila; tvrde da su za svako mjesto na kojem su se prikupljali potpisi dobili suglasnost.

- Ovim pitanjem se želimo približiti razvijenim zemljama Europske unije. To je europski standard. Ne diraju se prava manjina nego se cenzus diže na 50 posto, to je bitno napomenuti i tu ne vidimo ništa sporno - zaključuje Gavrić.

Podsjetimo, dnevno.hr još u četvrtak ekskluzivno je objavio informaciju kako imaju dovoljan broj potpisa za raspisivanje referenduma, unatoč svim poteškoćama koje su im stale na put. Naime, iz Stožera su tvrdili da im je rad na štandovima bio onemogućavan, govorilo se i o napadima na prikupljivače potpisa, ali po svemu sudeći Stožer je ovu bitku uspješno dobio.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ilice.html

[EdgarFranjul]

Josipoviću, izjasni se. S kojim točno člankom Ustava referendum o Vukovaru nije u skladu?


Autor Pero
Nedjelja, 08 Prosinac 2013 18:04


Naš najdraži predsjednik Josipović se po običaju išao petljati u stvari koje po Ustavu nisu u njegovoj nadležnosti, pa je u svezi skorašnjeg referenduma o našem Vukovaru iskokodakao slijedeće: "Kao prvo treba vidjeti što su prikupili, postoji procedura kojom se to utvrđuje..."

Kao drugo, istakao bi da je za utvrđivanje li je određeno pitanje u skladu s Ustavom i zakonom postoji određena procedura koju treba poštivati. Ako mene pitate mislim da Hrvatska ne bi smjela ići na solucije koje idu na umanjivanje prava manjina. Postoje ustavna načela i po mom sudu referendum, a i pitanje kako je postavljeno, nije u skladu s Ustavom."

Sve super, jedino je problem u tome da u ovoj državi nikom nisu poznate te procedure o kojima on govori, a što smo prilično dobro svi mogli otkriti u slučaju referenduma o obitelji, gdje su njegovi crveni jarani konstantno istospolno silovali sve moguće demokratske procedure i ustavne odredbe kako bi spriječili izražavanje demokratske volje naroda kao nositelja suvereniteta u ovoj zemlji, pa su čak i u jednom času mimo svih ustavnih načela i svih mogućih propisa u Hrvatskoj, preko svog ustavnog stručnjaka Peđe 's leđa' Grbina, raspisali referendum o stavljanju na dnevni red Sabora odluke o izmjeni Ustava ukoliko birači takvu odluku donesu, nakon čega se morao upetljati i sam Ustavni sud i malo ih zašamarati paragrafima.

Štoviše, sad i sam premijer, koji je ujedno i vođa parlamentarne većine, otvoreno prijeti da neće biti nikakvog referenduma o našem Vukovaru i da on o tome ne treba nikoga ništa pitati jer je očito zaključio da je Ustav upravo ON, i jer su se njemu tako u njegovoj bolesnoj glavici složile stvari.

Naš mili i voljeni predsjednik Josipović je dodao i to da on misli da Hrvatska ne bi smjela ići na solucije koje idu na umanjivanje prava manjina. I opet sve super, samo je problem u tome da se tu, obzirom da je narod kao nositelj suvereniteta i kao vrhovno ustavotvorno tijelo zatražio referendum, više nema što pitati Josipovića, pa bi bilo dobro da se navedeni 'državnik' u buduće suzdrži od odgovaranja na pitanja koja se njega ne tiču, jer mu to nije u opisu radnog mjesta za koje dobiva plaću.

Na kraju je taj genijalac, koji je ujedno i sveučilišni profesor prava, briljantno zaključio da postoje ustavna načela. I na kraju je poentirao da po njegovom sudu referendum, a i pitanje kako je postavljeno, nije u skladu s Ustavom. Obzirom da je već i time što je rekao direktno prekršio Ustav obzirom da po Ustavu on kao predsjednik nije nadležan niti za pitanje referenduma, niti za pitanja tumačenja Ustava, niti za tumačenje prava manjina, već je napravio štetu Republici i demokraciji, pa sad nema problema da nastavi do kraja, i svima nam rastumači:

1.) Koja je to točno procedura koja utvrđuje 'što su prikupili' i gdje je ista napisana?

2.) Koja je to točno procedura koju treba poštivati kad se utvrđuje je li određeno pitanje u skladu s Ustavom i zakonom i gdje je ista napisana?

3.) Koja su to ustavna načela i po kojim točno člancima Ustava referendum nije u skladu s Ustavom, te točno zbog čega nije u skladu s Ustavom?

4.) Što je sporno u pitanju kako je postavljeno, po kojim točno člancima Ustava je sporno, i točno zbog čega je sporno?

Ajde, majstore.

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... a&Itemid=8

[EdgarFranjul]

Ovo Milanović od vas krije: U 19 zemalja EU ne bi bilo ni ćirilice ni referenduma o njoj


Mi smo od samostalnosti do 2002. godine imali taj prag za korištenje jezika i pisma. U Ustavu je bio doslovno isti članak kao što je bilo naše referendumsko pitanje – kaže Gavrić.

Premijer Zoran Milanović jasno i glasno je rekao: dok je on premijer, referenduma o ćirilici neće biti. Mediji i analitičari ovih dana pokušavaju "prokljuviti" premijerovu taktiku; zaključak koji se nameće, a koji je potvrdio i predsjednik Sabora Josip Leko, jest da će Vlada što brže donijeti ustavne promjene o pravima nacionalnih manjina, čime bi imali temelja za neraspisivanje referenduma. Odbor za Ustav pod ravnanjem Peđe Grbina, mogao bi jednostavno predložiti Saboru da ne raspiše referendum, što bi većina trebala izglasati. Nakon toga, Stožer za obranu hrvatskog Vukovara bio bi prisiljen obratiti se Ustavnom sudu. U Stožeru smo pitali što će učiniti u slučaju ovakvog scenarija.

- Ići ćemo na Ustavni sud. Volja građana se mora poštovati. Zna se tko je zadnji tko će donijeti odluku o ustavnosti pitanja, kao i o provedbi Ustavnog zakona. U Ustavu piše da se referendum mora raspisati, o čemu odluku mora donijeti Hrvatski sabor. Ukoliko to ne napravi, bojim se da će u državi doći do ustavne krize – rekao nam je Igor Gavrić, glasnogovornik Stožera.

Kada se priča o tome kako će nam "razvijene" i "napredne" zemlje EU zamjeriti "ukidanje prava manjina" (što Stožer oštro opovrgava), u oči bode podatak koji je iznio Stožer: navodno kontroverzni cenzus od 50 posto, koliko bi bilo potrebno da bi u službenu uporabu bili uvedeni jezik i pismo nacionalne manjine, toliko je visok u čak 19 zemalja Europske unije.

- U većini naprednih europskih zemalja, koje su ujedno i članice Europske unije, taj prag je postavljen i zato mi tu ne vidimo ništa sporno. To je sada glavno pitanje i to je problem, a nije bio problem do 2002. godine kada je taj članak bio u Ustavu Republike Hrvatske. Mi smo od samostalnosti do 2002. godine imali taj prag za korištenje jezika i pisma. U Ustavu je bio doslovno isti članak kao što je bilo naše referendumsko pitanje – kaže Gavrić.

U prijevodu, kada bi Srba u Vukovaru i bilo 35 posto (a nema), u ovih 19 zemalja ne bi mogli dobiti pravo na službenu upotrebu svog jezika i pisma. Ako je podatak Stožera točan, onda Milanoviću i njegovoj kliki ostaje samo da zavape: Zar i ti, Europo?

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... -njoj.html

[EdgarFranjul]

Referendum o ćirilici može spriječiti jedino Ustavni sud, a ne Milanović!

Jedan od najvećih hrvatskih ustavnopravnih stručnjaka prof.dr.Zvonimir Lauc konačno je riješio dvojbu o tome tko će odlučiti o 'referendumu o ćirilici'. Nakon što ovaj tjedan Stožer za obranu hrvatskog Vukovara preda potpise predsjedniku Sabora Josipu Leki, počinju teći ustavni i zakonski rokovi za sazivanje referenduma kojeg bez obzira na sve vladajući neće moći zabraniti svojom voljom. O njemu će ipak odlučivati oni koji moraju - četvrta vlast u Hrvatskoj. Iako u Saboru još uvijek traje trgovina oko ustavnih promjena, nitko u vladajućoj koaliciji ne može ignorirati činjenicu da je prikupljeno 650 tisuća potpisa kojim se traži provedba još jednog narodnog referenduma u vrlo kratko vrijeme. Kao ni to da od ovog tjedna kada predstavnici Stožera za obranu hrvatskog Vukovara predaju potpise predsjedniku Sabora Leki počinju teći zakonski rokovi za provedbu referenduma.

Iako je premijer Milanović tvrdio kako "referenduma o ćirilici neće biti dok je on živ", sada su i vladajući spustili tenzije svjesni kako će morati raspisati referendum jer je cijeli postupak prikupljanja potpisa započeo po odredbama starog zakona koji je još uvijek na snazi. I bez obzira što mislio vladajući tumač Ustava Peđa Grbin i koliko mu novi referendum ne odgovara - kao i onaj prije, svjestan je kako referendum jedino može srušiti Ustavni sud.

Potvrdio je to i jedan od najvećih hrvatskih stručnjaka za ustavno pravo prof.dr. Zvonimir Lauc s Pravnog fakulteta u Osijeku. On smatra kako Sabor mora raspisati referendum bez obzira na politički stav vladajuće većine.

- Ukoliko imaju sumnje o ustavnosti referendumskog pitanja onda su dužni poslati zahtjev za ocjenu validnosti referendumskog pitanja Ustavnom sudu koji je jedina institucija u državi koja može odlučiti je li nešto ustavno ili nije, tvrdi Lauc.

On također smatra kako bi se Ustavni sud kao četvrta vlast (uz zakonodavnu, izvršnu i sudsku) sam trebao uplesti ukoliko Sabor, točnije vladajuća većina, odluči da referenduma neće biti.

Iako bi to bilo novo silovanje demokracije od strane vladajućih, sada je barem jasno da Milanović i njegovi ne mogu opstruirati volju građana kako oni hoće.

Naime, članak 89. postojećeg Ustava RH jasno kaže kako zakoni i drugi propisi državnih tijela ne mogu imati povratno djelovanje, a jedino Ustavni sud nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma i rješava sporove koji nisu u djelokrugu sudova.

To znači da nema retroaktivne primjene novih pravila, odnosno da vrijede ona pravila koja su vrijedila na dan predaje zahtjeva za prikupljanje potpisa.

Dakle, žele li srušiti referendum o ćirilici vladajući će ipak morati prijeći preko vlastite taštine i taštine svojih šefova te zatražiti mišljenje Ustavnog suda, iako nije isključeno i da sam Ustavni sud reagira nekim tumačenjem neovisno od toga hoće li netko to od njih zatražiti. No nesporno je kako vladajući ne mogu sami proglasiti referendum neustavnim i nezakonitim.

Kako bilo, konačnu odluku hoće li se referendum o ćirilici i održati jedino i samo može donijeti Ustavni sud i nitko drugi.


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... novic.html

[EdgarFranjul]

Ovo je istina o 'referendumu o ćirilici' u deset točaka: EU ga dopušta, dvojezičnost u Istri ostaje...


Usklađivanje našeg praga sa uobičajenim europskim pragom ni na koji način nas ne bi dovelo u neprilike, niti bismo prekršili ijedan zakon, dogovor, konvenciju... Također nije istina da je RH na bilo koji način obavezna provesti dvojezičnost baš na ovaj način na koji to radi Vlada premijera Milanovića, i da smo obavezni zadržati prag 33 %.

"Iako po zakonu imamo pravo na informiranu odluku, mnogi mediji i političari opet šire nevjerojatnu količinu dezinformacija. Unaprijed hvala onima koji ovo pismo objave, jer da bismo ispravno odabrali, moramo najprije znati između čega biramo!" Naš čitatelj dao si je truda i napravio podrobnu analizu onog što se posljednjih dana pisalo u medijima o tzv. referendumu o ćirilici. Na temelju toga napisao je 'istinu o referendumu' u deset točaka.

1. Referendum nije ni o ćirilici ni o Vukovaru!
Referendum je o pravu nacionalnih manjina u RH na ravnopravnu službenu uporabu jezika i pisma. Kad na određenom području živi veći broj pripadnika nacionalne manjine, i prelazi zakonom propisan „prag", njihov jezik i pismo u službenoj uporabi postaju ravnopravni službenom hrvatskom jeziku. Odluka na referendumu vrijedila bi za cijeli teritorij RH, za sve manjine i njihove jezike i pisma, a ne samo za Vukovar, Srbe i ćirilicu.

2. Referendum ne traži zabranu, nego promjenu „praga" i precizira način uporabe!
Sadašnji Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, čl.12 st.1 glasi:
„Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje se na području jedinice lokalne samouprave kada pripadnici pojedine nacionalne manjine čine najmanje trećinu stanovnika takve jedinice."
Po prijedlogu Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, čl.12 st.1 glasio bi:
„Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje se na području jedinice lokalne samouprave, državne uprave i pravosuđa, kada pripadnici pojedine nacionalne manjine čine najmanje polovinu stanovnika takve jedinice."

3. Referendum neće dokinuti dvojezičnost u Istri
Ishod referenduma nikako ne utječe na pravo pojedinog grada ili općine da dozvoli dvojezičnost čak i u slučajevima kada manjinskog stanovništva ima manje od zakonom potrebnog. U Istri postoje mjesta gdje je udio Talijana manji od 33%, a svejedno im je omogućena dvojezičnost. To je rezultat dogovora između manjine i većine, uz međusobno poštovanje. Podizanjem „praga" ne bi se promijenilo ništa, jer oni su i po starom i po novom zakonu ispod praga. Ako je na lokalnoj razini dogovorena dvojezičnost, ona ostaje bez obzira na ovaj referendum. Istarski političari su uz (na žalost) svesrdnu pomoć medija - lagali. A ta laž je poslužila kao opravdanje za odbijanje postavljanja štandova Stožera.

4. Kako je u drugim zemljama?
U nekim zemljama koje često ističemo kao uzor, pravo na dvojezičnost uopće ne postoji, ili je standard 50%. Tako je i širom Europe. Ovim referendumom uskladili bismo prava manjina u Hrvatskoj sa „dobrom europskom praksom". Nekada je Hrvatska imala prag 50%, a vlada Ivice Račana ga je snizila na 33%. Ovime bi se prag vratio na 50%.

5. Nije istina da EU ne dozvoljava promjenu!
Zemlje članice EU nemaju jedinstven stav prema manjinama. EU neće ići kontra narodnog referenduma, jer je to naše Ustavno pravo. EU ne može kršiti naš Ustav, koji je i tako usklađen sa EU. EU također dopušta da države članice same reguliraju prava manjina, uključujući i prag za dvojezičnost. Usklađivanje našeg praga sa uobičajenim europskim pragom ni na koji način nas ne bi dovelo u neprilike, niti bismo prekršili ijedan zakon, dogovor, konvenciju... Također nije istina da je RH na bilo koji način obavezna provesti dvojezičnost baš na ovaj način na koji to radi Vlada premijera Milanovića, i da smo obavezni zadržati prag 33%.

6. Nije istina da referendum krši Ustav RH ili da nekoga diskriminira!
Referendumsko pitanje je u skladu s Ustavom. Ustavne promjene koje najavljuju neke stranke su potpuno nepotrebne! Vlast u RH proizlazi iz naroda. Narod je birao te političare. I narod ima pravo odlučivati o svemu. Nisu političari ti koji smiju odlučivati o čemu narod smije odlučivati, a o čemu narod ne smije odlučivati, jer vlast proizlazi iz naroda i vlast im daje narod. Narod je iznad medija i političara. „Službenik" je riječ koja po svom sadržaju podrazumijeva „niži rang", služenje nekome, u ovom slučaju narodu i narodnoj državi. A „vladar" podrazumijeva vladanje. Naši političari su službenici, a ne vladari. Vrijeme je da to shvate i prihvate. Ovdje se ne odlučuje o nečijem pravu na život, niti na jezik i pismo, nego o tome koliki mora biti udio manjinskog stanovništva da bi njihov jezik i pismo u službenoj uporabi postali ravnopravni hrvatskom jeziku.
Niti ovaj, niti prethodni referendum, nisu bili o ljudskim pravima, financijama, nacionalnoj sigurnosti, ograničavanju prava manjina... Tako da su najavljene Ustavne promjene doista uzaludne!

7. Dvojezičnost u Vukovaru ne bi smjela postojati ni po sadašnjem preblagom propisu!
Mora se poštivati čl.8 istog Zakona, koji kaže da se odredbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina moraju „tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima". Moguće je stoga da stanovništva bude i više od „praga", ali da ne budu ispunjeni uvjeti iz čl.8, što je zapreka za dvojezičnost. U sadašnjem slučaju, Vlada se poziva na poštivanje zakona ali uporno ignorira članak zbog kojeg bi hitno morala ukloniti dvojezičnost. Potrebno je prethodno razriješiti pitanje nestalih, pobijenih, silovanih i mučenih, ratnu odštetu za razaranja, službenu ispriku, snošljivost manjine prema većini koja u ovom slučaju također ne postoji (događaju se konstantne provokacije)... RH niti po sadašnjem zakonu nije dužna udovoljiti zahtjevima manjine koja se tako ponaša i čiji predstavnici to na bilo koji način odobravaju i podupiru. No problem je kada to i naša Vlada podupire!

8. Nije istina da vlast samo želi poštivati i provesti zakone!
Vlast nameće dvojezičnost. Da je ne nameću, nego da se tek zalažu za provođenje zakona, tada bi se jednako tako založili za provođenje referenduma o potrebnom pragu za dvojezičnost, i sasvim sigurno iz Vlade ozbiljne države ne bi dolazile izjave poput „tog referenduma neće biti ma koliko potpisa skupili" ili „tog referenduma neće biti dok sam ja živ" i tome slično. A inicijatore se ne bi nazivalo fašistima, nacistima, šovinistima, krvolocima sa iskešenim očnjacima, zatucanim budalama i sličnim etiketama. Očito je da se ne radi o poštivanju zakona, nego o kršenju postojećih, i spremnosti na daljnje kršenje, a sve u svrhu - ne prava manjina - nego uvođenja srpskog jezika i pisma u najteže nastradala mjesta, gdje se manjinsko stanovništvo nerijetko izruguje žrtvama i to prolazi bez ikakve jasne osude. Tome u prilog idu i svi ostali potezi Vlade, posebice oni u kojima policija zove na obavijesne razgovore volontere i koordinatore, ispituje svećenike koji su dozvolili prikupljanje potpisa na crkvenom zemljištu, pregledava sve moguće dozvole i traži načina da diskreditira potpise. Zatim je tu izjava Premijera: „Srbi su moji glasači" koju je dao britanskim novinarima... Primjera ima bezbroj.

9. Ne postoje valjani argumenti „PROTIV", ali je mnoštvo onih „ZA"!
Usklađujemo se sa europskim standardom od 50 %, sa naprednim državama, preciznije definiramo prava, tražimo da se poštuje hrvatski narod i Republika Hrvatska, posebice da se poštuju žrtve te da manjine surađuju u zacjeljivanju starih rana umjesto da ih otvaraju. Potiče se demokracija, suodlučivanje naroda iz kojeg vlast proizlazi, sprječava se samovolja političara i politička trgovina na račun naroda i države, šalje se jasna poruka Vladi da se bavi nezaposlenošću i gospodarstvom umjesto nečijim nepostojećim pravima na štetu hrvatskog naroda. Narod ne može riješiti gospodarsku situaciju, ali ovo može i hoće.

10. Idemo na referendum!
Tako su i za referendum o braku govorili najprije da je to glupo i besmisleno. Zatim da je to diskriminacija, protuzakonito i protuustavno. Zatim da građani o tome ne mogu odlučivati. Zatim su objašnjavali kako građani moraju glasovati da se ne bi osramotili. A zatim su građani pobijedili i primili čestitke od mnogih organizacija i političara širom Europe, razne stranice i društvene mreže preplavljene su komentarima potpore, a mnogi u nama vide uzor. Prvenstveno Francuzi. Zašto bi ovaj put bilo drukčije?! Neki mediji na žalost odrađuju prljav posao, dezinformirajući javnost i pripremajući je na „zabranu referenduma". Međutim, takve političke odluke naši političari nisu ovlašteni donijeti, jer ih mi za to nismo ovlastili. Idemo na referendum! To je naša volja, to je naše pravo, to je naša sloboda, i ako to košta - neka košta! Bogu hvala, barem će netko dobiti plaću. Da je vlast narodna, ovo ne bi bilo potrebno.
P.S. Za nastale podjele nisu krivi oni koji se zalažu za neki razuman cilj, nego oni koji iznose laži kako bi čim veću masu pridobili na svoju stranu.

„Najprije te ignoriraju. Potom te ismijavaju. Onda se bore protiv tebe. Na kraju ti pobijediš!"
(Mahatma Gandhi)

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... staje.html