Kukuriku...

[EdgarFranjul]

Izjava Hrvatskoga kulturnog vijeća: Vlast udara na samu bit ljudskog identiteta


Objavljeno Četvrtak, 07 studenoga 2013 17:00



Izjava Hrvatskoga kulturnog vijeća

Duboko smo zabrinuti stanjem hrvatske obitelji, društva i države. U vrijeme kada bi se Hrvatska trebala u miru razvijati i gospodarski jačati napokon kao samostalna država, članica Europske unije i euroatlantskoga saveza, svjedoci smo njezina lutanja i posrtanja, unutarnjih sukoba i nesporazuma na međunarodnom planu, gubitka ugleda uzrokovanog diletantskim postupcima nedoraslih političara i sve većega siromaštva koje unesrećuje obitelj i oduzima nadu mladim našim sugrađanima te oni u potrazi za poslom i srećom napuštaju domovinu.

Političari kojima je povjeren mandat da izvuku Hrvatsku iz gospodarske krize potpuno su zakazali i primaknuli državu i naciju opasnom rubu provalije. Nesposobni da uobliče vizije i strategije razvoja, suočeni sa stalnim padom domaćega proizvoda i poraznim stanjem državne blagajne, oni se okreću nesmotrenim prodajama narodnoga blaga, financijskom iscrpljivanju građana i još živoga dijela poduzetništva.


Ustavna definicija Republike Hrvatske kao socijalne države postaje mrtvim slovom na papiru. Bez dogovora s narodom i protiv njegove volje vlasti su uvele nemilosrdnu varijantu neoliberalnoga sustava koja je prirodom stvari naklona krupnom kapitalu i novčanim središtima moći. Takav sustav, u svijetu često nazivan liberalnim fašizmom, odnosi se prema radniku kao biću u svome vlasništvu kojim može raspolagati po nahođenju. Stotine tisuća hrvatskih obitelji žive u bijedi ili na rubu neimaštine, u trajnoj nezaposlenosti svojih hranitelja ili strepnji od otkaza, u stalnome strahu od ovrha i gubitka doma. Mjere socijalne zaštite građana u potpunosti su nedostatne, a pomoć ovisna o birokratskom aparatu koji ponižava nesretnike.


Aktualna vlast pokazuje sposobnost jedino u nasilju nad narodom, njegovim nacionalnim osjećajima i etičkim vrijednostima, u teško objašnjivim potezima na unutarnjem i vanjskopolitičkom planu. Nasuprot očekivanju hrvatskih građana da će ulaskom Hrvatske u EU i povratkom u zapadnoeuropski civilizacijski i kulturni krug biti prekinuta anakrona balkanska politika, ona se nastavlja u obliku koji regionalne interese stavlja iznad hrvatskih.


Zadojenost jugoslavenstvom

Nositelji te politike zadojeni su i odgojeni u jugoslavenskom okružju i duhu svojih komunističkih predšasnika čiji su mentalni sklop naslijedili zajedno s prijezirom prema hrvatskoj državi, te se njihove namjere mogu razumijeti i kao programirani kaos, a ne samo kao politički diletantizam. Bolećivi odnos prema istočnim susjedima od kojih i nadalje dolaze samo cinične poruke i krivotvorine povijesti, prenosi se i na manjinu koja ima poseban status, zajamčena mjesta u Hrvatskom saboru i brojnost u izvršnoj vlasti.


Koliko je daleko spremna ići sadašnja vlast u Hrvatskoj, pokazuje i slučaj uvođenja dvojezičnih i dvopismenih ploča u Vukovaru, premda im nije mjesto u gradu koji je junačkim otporom srpskoj agresiji i krvavom žrtvom zaslužio duboko poštovanje cijele Hrvatske, te hrvatski Vukovar s punim pravom i zakonito traži da se odstrane ploče koje rastvaraju još svježe rane u gradu gdje se mučitelji i žrtve i danas susreću na ulici, na sramotu hrvatskih institucija koje nisu privele pravdi prononsirane zločince.


S državom nastalom na povijesnom i etničkom prostoru hrvatskoga naroda, Bosnom i Hercegovinom, sadašnja vlast kao i prethodna ne uspostavlja djelatne veze koje bi pridonijele ravnopravnom statusu Hrvata, niti pokazuje ozbiljnu brigu za njihovu sudbinu. Hrvatsko pitanje u BiH nije riješeno, a bez pomoći Hrvatske upitan je opstanak Hrvata u BiH, ali je ugrožena i sigurnost Republike Hrvatske.


Držimo da je daytonsko rješenje o dva entiteta i tri naroda pokazalo sve svoje loše strane i da se muslimanskom presezanju treba oprijeti ustavnim promjenama koje će Hrvatima osigurati teritorij i institucije, a također usporedo otvoriti i pitanje granica srpskoga entiteta nastalog na genocidu. S velikom zebnjom pratimo ravnodušnost vlasti u Hrvatskoj prema presudi političkim i vojnim vođama Herceg-Bosne, to više što se u konstruiranoj optužnici i prvostupanjskoj presudi Hrvatska de facto proglašava agresorom na Bosnu i Hercegovinu.


Pozdravljamo napore većine hrvatskih europarlamentaraca koji dobro zastupaju interese Hrvatske i Hrvata u BiH. Njihovo razumijevanje funkcioniranja Europske unije suprotno je promašenoj politici hrvatske Vlade koja je svojim potezima oko uhidbenoga naloga srozala ugled nove članice EU. Započinjući život u europskoj obitelji na nedostojan način, hrvatska se Vlada legitimirala kao zaštitnica komunističkih ubojica, a ujedno svratila pozornost na neizvršavanje uputa iz europske rezolucije o komunističkih zločinima počinjenim u 20. stoljeću, posebno masovnim u prvim poratnim mjesecima 1945.


Povratak u totalitarizam


Na ideološkom je planu sadašnja vlast vratila Hrvatsku u doba totalitarizma s vidljivim predznakom mentaliteta koji nije izgubljen promjenom sustava, nego samo njemu naoko prilagođen.Usporedo se po staroj partijskoj matrici svaki izraz hrvatskoga nacionalnog osjećaja proglašava šovinizmom. Hrvatsku, koja je po ustavnoj definiciji nacionalna država hrvatskoga naroda, pokušava se vratiti u stanje neslobode toga istog naroda proizvodnjom straha koji ima i egzistencijalnu dimenziju, razdorom između domovinske i iseljene Hrvatske, nametanjem multikulturalnosti i vrijednosti stranih hrvatskome društvu i njegovim tradicijama.Partija je obnovljena sa svim značajkama klasične vladavine koja ima nenarodnu narav.


Očito je to i u odnosu prema novijoj povijesti - u odustajanju od pokroviteljstva Hrvatskoga sabora nad obilježavanjem bleiburške tragedije, ukidanju samostalnog Ureda za istraživanje komunističkih zločina, proslavama navodnih ustanaka u kojima je stradalo hrvatsko pučanstvo.



Usporedo se po staroj partijskoj matrici svaki izraz hrvatskoga nacionalnog osjećaja proglašava šovinizmom. Hrvatsku, koja je po ustavnoj definiciji nacionalna država hrvatskoga naroda, pokušava se vratiti u stanje neslobode toga istog naroda proizvodnjom straha koji ima i egzistencijalnu dimenziju, razdorom između domovinske i iseljene Hrvatske, nametanjem multikulturalnosti i vrijednosti stranih hrvatskome društvu i njegovim tradicijama.


Takvo je stanje nepodnošljivo i njegovo trajanje nedopustivo. Aktualna se vlast našla u sukobu sa svim slojevima hrvatskoga društva. S poduzetnicima poradi nesposobnosti da pokrene poluge razvoja, s radnicima koje prepušta hirovima kapitala, sa seljacima poradi sustavnog uništavanja sela, s hrvatskim braniteljima, znanstvenicima, prosvjetnim i zdravstvenim djelatnicima, s hrvatskim umjetnicima od kojih su mnogi i opet na crnim listama, s roditeljima školaraca kojima oduzima pravo na odgoj vlastite djece, s udrugama koje štite narodne vrjednote, s Crkvom u Hrvata koja je i danas jamac nacionalnog i kršćanskog jedinstva.


Udar na samu bit ljudskog identiteta


U tim sukobima vlasti sa svima, pa i sa samom sobom, rabe se načini nespojivi s demokratskim društvom, djeluje se neobzirno i neodgovorno, iracionalno i anakrono, poseže se za kadrovskim čistkama na svim razinama i dovođenjem poslušnika koji će pristajati i na suludo negiranje ljudske prirode u nauku tzv. rodne ideologije, na propagiranje kulture smrti, kao i na otpor zahtijevanju naroda da se u Ustav zapiše definicija braka kao životne zajednice žene i muškarca.


Postojeća vlast podjednako udara na samu bit ljudskog identiteta preuzimajući izvana već potrošene i odbačene ideje, kao što istom silinom udara na hrvatski nacionalni identitet, pa i na njegovu srž, hrvatski jezik, zatirući dosege hrvatskoga jezikoslovlja i težeći vratiti jezik u vrijeme koje je negiralo njegovu posebnost.U svim tim pogubnim koracima vlast se poigrava zakonima i Ustavom mijenjajući ih i prilagođavajući svojim zamislima, ili tumačeći odredbe nasuprot njihovu smislu, logici i zdravom razumu, bez dijaloga s građanima, s fingiranim javnim raspravama i bahatim odbijanjem prigovora.


Ovu izjavu dajemo u trenutku kada se bliži svršetak druge godine mandata sadašnje legalno izabrane vlasti koja je, međutim, svojim potezima suprotnim demokratskom uređenju izgubila legitimaciju da vlada Hrvatskom. Priklanjamo se mišljenju većine hrvatskih građana da je krajnje vrijeme za prijevremene izbore.

Za Hrvatsko kulturno vijeće
predsjednik
Hrvoje Hitrec

http://www.hkv.hr/o-nama/priopenja/1625 ... iteta.html

[EdgarFranjul]

Uvrijeđeni i iznenađeni kvazi vladari mogu tek brbljati svojim vozačima, kako ih nije nitko htio pustiti u kolonu sjećanja.


Milanović izgubio utakmicu i priznao poraz, neka drugi put položi vijence u New Yorku

Kazivao je Siniša Glavašević "tko zna ljubiti, toga ljube, ljube njegova nastojanja, toplinu njegove dobre ruke, njegove poglede".

"Tko ovo doživljava kao utakmicu, ovo za mene nije utakmica. Neka igraju sami", riječi su premijera Zorana Milanovića. Izgubio je ovaj puta i gem i set i meč. Po njegovom.

Narodu su dojadile bahatosti. Slučajni narod, slučajno ga je isključio iz kolone sjećanja u Vukovaru. Vritnjak nije dobio kao Musolini u Puli, ali je dobio veliki šamar kao osoba. Kaže se svima prema zaslugama.

Kazivao je Siniša Glavašević "tko zna ljubiti, toga ljube, ljube njegova nastojanja, toplinu njegove dobre ruke, njegove poglede". Sve ono što Milanović nema. On ovu tragediju doživljava kao utakmicu. Vukovar ispada kao tekma Dinama i Hajduka. Prestrašno. Mogao je bar danas zašutiti. Kad šuti ispada puno pametnije.

Svaki komentar poslije cirkusa, koji je izvodio sa dvojezičnim pločama po Vukovaru iz kojeg je želio napraviti "Yukovar" je suvišan. I nije uspio. Sada je kao mali Ivica iz škole stajao i gledao u ljude, koji mu nisu dali proći, tamo gdje mu nikada nije niti bilo mjesto. Lažući da se zakoni u svezi Vukovara ne mogu mijenjati, pokazao se veći neznalica od bilo kojeg pravnika u zemlji ili prevarant, koji je htio prevariti žrtvu Vukovara.


Ljudi su u velikom broju pokazali danas, koliko je jadan političar. Političar kojeg ne cijeni vlastiti narod.

Što je šlag na tortu gluposti premijera? Izjava predsjednika kako oni koji su organizirali kolonu sjećanja nisu za Vukovar. Da, to je točno. Za Vukovar su, predsjedniče, Milorad Pupovac, Zoran Milanović i vi. Zato nitko nije krenuo za vama, a svi su krenuli za braniteljima. Iako ste se htjeli prešvercati uz kolica Tomislava Merčepa i Mile Dedakovića. Narod nije glup.

Za vladom su krenuli tek poslušnici iz HRT-a. Pametan političar bi se sada zamislio nad sobom. Naši nisu toliko pametni.


Netko je na ćirilici pozvao Zorana Milanovića na "kafu", možda su otišli na tu "kafu". Možda i na "jagnjetinu" s Pupovcem. Dok jaganjci ne utihnu.

Ipak nije samo nebulozna naša politička scena, promašeni su i neke novine. Kaže navodna neka čitateljica "uvaženih naših yu novina", kako New York nema stožer za obranu, kao što ima Vukovar. Cinik bi rekao da nema New York susjede kao što mi imamo Srbe. Poslije Čečenije, Vukovar mi je najstrašnije izgledao. Slika strave. New York niti približno. Deseci tisuća granata na dan po djeci, ženama i starcima. To je bio Vukovar. Silovane Vukovarke iz dana u dan. Prebijani muškarci, ubijani, masakrirani. Zvjerski. Draga moja tzv. Hrvatice, da se to događalo u New Yorku, Amerikanci bi taj grad konzervirali i sve delegacije vodili da tako što vide. Više nego jasno. Na ulazu bi pisalo, to su napravili Srbi. Kod nas u delegaciji dolaze Srbi čiji su rođaci bili u četnicima. Zamislite kako bi Ameri tada reagirali na ćirilicu u New Yorku. Sigurno bi pozvali Pupovca.

Znači po Milanovićevom, skor je jednostavan, vlada je gurnuta u skupe limuzine, koje im je narod kupio, a narod ponosan, pješice se u neviđenom broju poklonio baš onima, kojima duguje život, slobodu i osmijeh. Uvrijeđeni i iznenađeni kvazi vladari mogu tek brbljati svojim vozačima kako ih nije nitko htio pustiti u kolonu sjećanja. I nitko više.



Autor: Igor Drenjančević
Photo: Davor Javorovic/PIXSELL
Datum: utorak, 19. studenog 2013. u 08:30


http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... yorku.html

[EdgarFranjul]

Željko Primorac: Sve je počelo ukidanjem pokroviteljstva nad bleiburškom komemoracijom…


Utorak, 19 Studeni 2013 10:34


U Hrvatskoj se, sada je to svima jasno, vodi kulturni i politički rat. Na jednoj strani je Kukuriku vlast, premijer i predsjednik, a na drugoj nacionalna, tradicionalna i katolička Hrvatska. Nakon posljednjih događaja u Vukovaru i okretanja leđa državnom vrhu od strane desetaka tisuća građana državni vrh je zavapio - zaustavimo podjele!!!


Ne tako davno taj isti državni vrh mislio je kako može raditi kako mu padne na pamet, ne konzultirati se s nikim i provoditi politiku usko stranačkih i svjetonazorskih pogleda. Na brojne apele građana, povjesničara i nacionalne političke opcije predsjedniku, premijeru i predsjedniku sabora da se ne ukida pokroviteljstvo nad bleiburškom komemoracijom državni vrh i aktualna politička garnitura odgovorili su jednostranim ukidanjem pokroviteljstva. Tim činom pljunuli su na obiteljske tragedije stotina tisuća hrvatskih obitelji, pokazavši kako nisu vlast svih hrvatskih građana nego vlastitih stranačkih nomenklatura. Draži im je bio povijesni prikaz Slavka Goldsteina nego povijesna istina. Sve to nasilje narod je, prema mišljenju Milanovića i Josipovića, trebao šutke podnijeti, jer ipak oni imaju izborni mandat, oni su vlast pa prema tome i gospodari života i smrti. Baš kao i njihovi stranački prethodnici 1945.

Ni to im nje bilo dovoljno pa su nasrnuli na hrvatski jezik. Ukinuvši Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika i promijenivši nazive ministarstava, suprotno hrvatskom književnom jeziku, Jovanović je ponovno okrenuo hrvatski jezik prema novosadskom dogovoru. Nakon ovog nasilja nad jezikom i kulturom, narod, hrvatska kulturna i književna javnost, trebala se, prema Jovanoviću, pokoriti jer ipak je on izborni pobjednik.

Onda su odlučili promijeniti svjetonazor sazdan na kršćanskim temeljima starim dvije tisuće godina. Odlučili su od najranijih školskih dana djecu poučiti prednostima spolnosti, gay zajednica, promiskuiteta i pornografije. Sve su to napravili bez konzultacija sa strukom, većinom roditelja, Crkvom i konačno pedagoškom strukom. Zašto smo trebali pristati na ispiranje mozga vlastitoj djeci? Zato što su oni izborni pobjednici!!!

Istodobno je mili nam predsjednik sa govornice u Srbu pjevao hvalospjeve crvenoj zvijezdi petokraki i to na mjestu na kojem se dogodio genocid nad narodom koji bi on navodno trebao predstavljati. Ni to mu nije bilo dovoljno pa je za govornicom Kneseta upozorio domaću i svjetsku javnost na divljanje ustaške zmije u Hrvatskoj. Nezapamćen čin u kojem jedan predsjednik ide za govornicu druge zemlje govoriti o vlastitom narodu i državi kao o povampirenim fašistima.

Poražavajuće rezultate na gospodarskom polju, prezaduženost i rasprodaju posljednjih ostataka obiteljskog srebra, trebalo je prekriti promicanjem gay parada. Odlučili su kordonima policije provesti središtem Zagreba i Splita desetak domaćih i stranih homoseksualaca. Ne kako bi ih podržali, nego kako bi pokazali svoj prijezir prema katoličanstvu naroda koji predstavljaju.

Nizu nasilnih i jednostranih poteza vlasti treba dodati i zaštitu udbinih ubojica i nalogodavaca Perkovića i Mustača te jednostranu izmjenu ustava bez konzultacija sa najvećom oporbenom strankom. Od kud im pravo na to? Pa oni su ipak izborni pobjednici!



I sada, nakon što su ostali sami sa svojom dvorskom svitom, kada im je sto tisuća ljudi okrenulo leđa, počeli su urlati o podjelama koje se događaju u društvu. A što je gospodo vaša politika sve ovo vrijeme proizvodila, jedinstvo ili podjele? Kako ste posijali tako ćete i požeti!!!



Željko Primorac

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=388

[EdgarFranjul]

GENERALI S NARODOM - ZEČEVI POBJEGLI KAO I U OLUJI


Autor Akademik Josip Pečarić
Utorak, 19 Studeni 2013 13:44


Moram priznati kako se slazem s Milanovicem kako jucer u Vukovaru nije bilo podjele. Naime, jedan sudionik Kolone rekao im je: “Neka sacekaju dok prodju Hrvati!!!” Nekako me to jako podsjeca na moje tvrdnje o Jugoslavenima – pokvarenim cetnicima, zar ne?

Josipovic (vjerujuci u namjestene ankete o svojoj popularnosti) je na TV-u rekao kako su ga mnogi zvali i rekli da su “slucajno” bili u Koloni Hrvata. Sto je sigurno – sigurno je. Bili su s narodom, a cuvaju I posao

Strasna mu je spoznaja kako su jucer u Vukovaru ti gadni Hrvati propustili priliku pomiriti se s Pupovcem I njima. Pa kako ti gadni Hrvati misle da oni dalje sprovode Velikosrpski Memorandum 2 kada su tako negostoljubivi prema njima

Kazu mogli su to sve srediti s policijom. Da, a sigurni su da bi ovi isli na 100.000 Hrvata. “Sigurni” su da bi hrvatski policajci isli na kolonu s HRVATSKIM GENERALIMA, a ne s njima.

Jos I da povjerujemo zecevima. Uvijek me iznova podsjete na Matu Mestrovica, koji je poslije Oluje iz njihovih redova u Hrvatskom saboru presao u Tudjmanove rekavsi kako je bio sokiran cinjenicom da se vodeci ljudi oporbe (lijeve) nisu radovali Oluji.

Ili kako je krenula nova agresija na Vukovar. Milanovicu su to sve sovinisti. Naravno, nije reagirao kada su ga gazde iz Beograda ispravile tvrdeci da se radi o Ustasama.
A kako i bi kad su i njega ucili da su Ustase svi oni koji zele neovisnu hrvatsku drzavu.

A Hrvati je zele. I ne smatraju Hrvatima one koji je ne zele I rade protiv nje.

Milanovic zna uvijek I nasmijati. Predstavnici nikoga okupili 100.000 Hrvata a oni – izabrana vlast – nekoliko stotina.

Vesnu Pusic ne treba ni komentirati. Uvjek me podsjeti kako sam bio nepravedan prema njoj. Naime, jednom me je neka gospodja, pardon drugarica, upitala sto imam protiv nje. REkao sam da nemam nista. Samo se bojim da bi iz Abecede izbacila slovo “H”. Poslije sam shvatio koliko sam pogrijesio. Ipak mi se cini da bi samo uvela zabranu koriscenja zajedno H I r: “Hr”. Ali i to bi joj bilo glupo. Nama nije problem biti i ‘Rvatima

Akademik Josip Pečarić

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=11

[EdgarFranjul]

'Josipović je crvenu zvijezdu petokraku koju su nosili krvnici u Vukovaru pretvorio u zvijezdu slobode i demokracije'


"Politici Ive Josipovića hrvatski narod je u koloni od stotine tisuća ljudi poručio jasno i glasno: Predsjedniče Josipoviću ne prihvaćamo takvu Vašu politiku. Zbog te politike ne želimo da budete s nama u koloni za vukovarsku Hrvatsku.", naglasio je Tomac.

Tko je kriv za skandal u Vukovaru koji je podijelio Hrvatsku na vukovarsku i onu drugu? Je li državno vodstvo svojom politikom glavni krivac za podjelu zemlje? Pitanja su ovo koja postavlja ugledni profesor Zdravko Tomac.
Nisu mu jasni niti razlozi zbog kojih se pokušava sakriti istina da je hrvatski narod kojega su predstavljali deseci tisuća ljudi pokazali jasnu poruku da ne prihvaćaju politiku prema Vukovaru, Domovinskom ratu i Srbiji te politiku prema Haaškom sudu.
Bila je to jasna poruka državnom vodstvu koje nakon oslobađajuće presude Hrvatskoj na Haaškom sudu i dalje vodi politiku da je Hrvatska kriva kao da joj je presuđeno te prihvaća pomirbu sa Srbijom na temelju krivotvorina premda su u Srbiji na vlasti četnici i Miloševićevi bliski suradnici koji i dalje ne odustaju od strategije da je Vukovar srpski grad.
"Kako to da hrvatsko državno vodstvo ne želi vidjeti da nasilnim uvođenjem ćirilice u Vukovar vrijeđa vukovarsku žrtvu, branitelje i sve ljude koji su prošli pakao srpske okupacije?", još je jedno pitanje uglednog profesora. U javnosti se ističe Tomac dalje postavljaju bitna pitanja na koja se nude različiti odgovori. Dobro je što se jasno pokazala podjela na dvije politike, a dobro je i što je ogromna većina osim nekoliko stotina ljudi podržala Stožer, a dobro je što su to učinili i generali Gotovina i Markač.

"Stožer je napravio jednu pogrešku koja je omogućila državnom vrhu da napuštanjem kolone optuži Stožer i sve učesnike Vukovarske Hrvatske da su uvrijedili uspomenu na Vukovar, da su nedemokratski, necivilizirano i neljudski postupili i nanijeli sramotu ne samo Vukovaru nego i Hrvatskoj.
Bez te pogreške koja je omogućila protuofenzivu poražene politike državnog vrha, državni vrh ne bi više mogao braniti svoju politiku, morao bi priznati poraz svoje politike, mijenjati ju ili odstupiti.
Ovako su dobili priliku da zahvaljujući monopolu na glasovne medije, posebno na televiziji, prijeđu u strahovit protunapad, kojim žele skinuti svaku odgovornost za podjelu u Hrvatskoj koju su napravili i koja traje već mjesecima.", poručuje profesor. Glavnog krivca za vukovarsko nejedinstvo Tomac vidi u Josipoviću i Milanoviću, a svoj stav je i argumentirao.

"Ivo Josipović već duže vremena zastupa stajalište da Hrvatska treba povući svoju tužbu za genocid koji je učinila Srbija ne samo u Vukovaru, ali najviše u Vukovaru, nego i u cijeloj Hrvatskoj. Ivo Josipović svojim prijateljstvom s bivšim predsjednikom Tadićem, a posebno zajedničkim dolaskom u Vukovar koji je Josipović legalizirao i prihvatio srpsku koncepciju da nije bilo jednog krivca, da nije glavni krivac velikosrpska agresija nego da se radilo o građanskom ratu i sukobu s podijeljenom krivnjom.
Josipović je tada prihvatio podvalu da nema genocida i da su organizirani i provedeni masovni zločini s ciljem da se istjeraju svi Hrvati iz Vukovara i da se pripoji Srbiji izjednače s pojedinačnim zločinima koji su Hrvati učinili u obrani. Nakon pobjede četnika u Srbiji i Miloševićevih najbližih suradnika, kada su četnici i službeno rehabilitirani i pretvoreni u antifašiste, kada je na čelo došao četnički vojvoda i kada je Srbija obnovila svoju imperijalnu velikosrpsku politiku prema Hrvatskoj Josipović je nakon kolebanja tropoljupcem prihvatio i Nikolića i s njim nastavio ono što je sa Tadićem započeo. Nije ga smetalo što je Nikolić javno izjavio da je Vukovar Srpski grad i da tu Hrvati nemaju što tražiti.

Ivo Josipović je i službenim posjetom Republici Srpskoj legalizirao tu zločinačku tvorevinu.", argumentira profesor. Svojim govorom u Parlamentu BIH u kojem je optužio državno i vojno vodstvo '90-tih na čelu s Tuđmanom za svo zlo u toj zemlji podržao je politiku Vesne Pusić da je Hrvatska agresor u BIH.
"Politika Josipovića i Vesne Pusić amnestira velikosrpsku osvajačku politiku i preuzima krivnju na Hrvatsku koje nema.", smatra Tomac kojemu je neobično i to što je Josipović Ustavnom sudu tužio Hrvatski sabor tražeći da poništi Zakon o ništetnosti pravnih akata Jugoslavije i tužilaštva kao i vojnih sudova bivše JNA na bazi kojih je Srbija počela progoniti i optuživati branitelje s tezom da su Hrvati u Vukovaru krivi, a ne velikosrbi.

Josipović je pretvorio crvenu zvijezdu petokraku koju su nosili krvnici u svom zločinačkom pokretu u Vukovaru i Hrvatskoj u zvijezdu slobode i demokracije, navodi naš sugovornik.

U svom govoru u Izraelu o ustaškoj zmiji u srcima Hrvata dao argumente velikosrpskoj promidžbi koja branitelje tretira kao ustaše.
Svojim posjetom u Beogradu, ističe naš sugovornik, nije se suprostavio velikosrpskoj politici koja je Vukovar pokušala pretvoriti u srpski.
Podržao je odluku Vlade i Milnovića da na silu uvedu ćirilicu u Vukovar, a nije izvukao pouku niti iz toga što su mu vukovarske majke okrenule leđa kada ih je posjetio s Tadićem.
"Josipović nije izvukao nikakvu poruku iz činjenice da je veliki broj Hrvata iz svih krajeva zemlje i inozemstva došao podržati Stožer i suprotstaviti se njegovoj i Milanovićevoj ćirilizaciji i srbizaciji Vukovara.
Pogrešku Stožera Josipović i Milanović vješto su iskoristili da se pokažu kao žrtve navodno nacionalističke politike te da krenu u žestok protunapad u svim televizijama i svim novinama dobivši ekskluzivu da pričaju koliko im je drago, da optužuju i vrijeđaju branitelje tvrdeći da u njihovim srcima nema ljubavi ni pijeteta za Vukovar. Josipović ističe da u njegovom srcu ima ljubavi i pijeteta za Vukovar. Ja to ne osporavam niti bilo tko može bilo kojem čovjeku osporiti, ali osporavam njegovu politiku a on je predsjednik države koji bitno utječe na politiku te tvrdim da njegova politika, njegova djela, pokazuju da nema osjećaja za hrvatski Vukovar i da zajedno sa Milanovićem nameće ljudima pod firmom provedbe zakona i europskih standarda ćirilicu koja je za sve one koji su prošli pakao Vukovara simbol okupatora i koje ih podsjeća na zločine i pakao koji su proživjeli.", kaže Tomac uvjeren da su se takvoj politici suprostavili u Stožeru.
Žestoke riječi i optužbe koje izriče Josipović prema našem sugovorniku pokazatelj su da oni ne žele vidjeti istinu. "Hrvatski narod traži jedinstvo i treba mu jedinstvo, ali se to jedinstvo ne može postići na Josipovićevoj politici. Hrvatski narod je jučer u Vukovaru pokazao još jedanput da ne prihvaća jedinstvo na Josipovićevoj politici, da je spreman ići u sukobe sa takvom politikom i da neće odustati od obrane hrvatskog Vukovara.", komentira Tomac.
Kada se govori o predsjednikovoj politici valja imati na umu partnerstvo s Britanijom. "Britanska politika je lansirala lažnu informaciju sa slikama, svakako krivotvorenim, kako su hrvatski vojnici u Vukovaru ubili i masakrirali 41 srpsko dijete. Sve britanske novine su to objavile na naslovnim stranicama, kako ne bi u svijet došla istina koju su četnici javno priznavali pjesmom: "Slobo šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate." Britanci su šest mjeseci pomagali da se sakrije istina o logorima u koje su srpski okupatori odveli tisuće Vukovaraca.", podsjeća profesor. Stoga je uvjeren da je takvoj politici narod u koloni sjećanja jasno poručio da je ne prihvaća.

Profesor se osvrnuo i na Zorana Milanovića koji je jučer doživio slom svoje politike nasilnog uvođenja ćirilice u Vukovar. Oni moraju shvatiti da većina Hrvata neće prihvatiti slogu, zajedništvo i jedinstvo na njihovoj politici nasilnog nametanja ćirilice. "Za velikosrpsku politiku ćirilica nije pitanje pisma i ravnopravnosti, nego je dokaz da je Vukovar srpski grad i da će ponovno postati srpski grad prije ili kasnije.
Veliki transparenti na nogometnim utakmicama u Beogradu i Banja Luci na kojima piše Vukovar na ćirilici i skandiranje ustaše, ustaše ili Vukovar je srpski, pokazuju da je ćirilica simbol za velikosrpsku politiku i srbizacije Vukovara kao i ′91 godine.", vjeruje naš sugovornik koji smatra da je Hrvatima u tome gradu ćirlica simbol koji ih podsjeća na zlo koje su prošli te da oni s pravom vide velikosrpske politike.
Bez obzira na monopol spomenutog dvojca u medijima ima dovoljno informacija na temelju kojih ljudi mogu donijeti osobne sudove. Zbog toga je za profesora znatno veći 'škandal nametanje ćirlice pod firmom provođenja zakona.

"Državni vrh je ostao sam sa sobom, sa nekoliko stotina ljudi i dočekao je pogrešku Stožera koji ih nije htio spriječiti da idu do spomen groblja nego je htio dati do znanja da ih ne prima u svoju kolonu. Napuštanje Vukovara za državni vrh je bio spas u zadnji čas. Prikazali su se kao žrtve i krenuli su u protunapad i neviđenu medijsku kampanju. Dobili su prostor na televizijama koliko god ime je trebalo, satima su govorili kako bi pokušali svoju krivnju za podjele sakriti, optužiti druge i negirati istinu da im je hrvatski narod okrenuo leđa.", govori dalje profesor.

Ljudi su ipak jučer mogli vidjeti jedinstvenu Hrvatsku, a po strani je ostao samo državni vrh. "Biti će šteta za Hrvatsku ako Josipović i Milanović nastave sa svojom politikom jer može nanijeti i još veće štete nego do sada.", priča dalje Tomac u svojem članku kojeg nam je ekskluzivno proslijedio. "Uvjeren sam da će Vukovar ponovno ujediniti Hrvatsku kao i ′91. godine i da će nas ponovno spasiti od nove velikosrpske agresije i da će hrvatski narod naći snage da na demokratski način natjera državni vrh da mijenja svoju politiku ili da ga na demokratski način smijeni na izborima koji trebaju biti što prije. ", zaključuje profesor Tomac na koncu.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... acije.html

[EdgarFranjul]

Udruga specijalne policije BATT - Split: "Kome to prijeti Ranko Ostojić?"

Udruga specijalne jedinice policije iz Domovinskog rata BATT - Split uputila je u srijedu popodne priopćenje za javnost. Priopćenje u kojem se Udruga specijalne jedinice BATT - Split očituje o događajima u Vukovaru, prenosimo u cijelosti:

"Obilježavanje 22. obljetnice pada Vukovara i Kolona sjećanja, u kojoj su sudjelovali branitelji i ostali domoljubi iz cijele Hrvatske pokazala je jedinstvo hrvatskog naroda, u teškim trenucima za Domovinu, za koju je odgovorna Vlada RH, na čelu s premijerom Zoranom Milanovićem.

Inzistiranje na ćiriličnim natpisima, umjesto odgode postavljanja dok hrvatski narod koji je u Vukovaru, Škabrnji, i ostalim dijelovima Hrvatske pretrpio ogromne žrtve ne bude spreman to prihvatiti, premlaćivanje onih koji se usude nasilno skinuti table s dvojezičnim natpisima, medijska ofenziva vladajućih koji forsiraju priče o navodnoj blokadi povorke državnog vrha koja se okupila u krugu vukovarske bolnice, umjesto da su se priključili Koloni sjećanja u kojoj je bilo više od 100.000 ljudi, te sa svim ostalima odali počast vukovarskim žrtvama na Memorijalnom groblju, samo su pokazali koliko je pogrešna politika Vlade Zorana Milanovića, ali i predsjednika Republike dr. Ive Josipovića, koji nemaju odgovore na niti jedan problem koji muče hrvatski narod.

A hrvatski narod, ali i sve ostale građane Republike Hrvatske, muče sve veće nacionalne podjele za koje odgovornim smatramo državni vrh, ali i sve teža, usudimo se utvrditi dramatična gospodarska situacija, na koju Vlada RH nema odgovor.

Zaduživanja države rastu u milijardama kuna i eura iz mjesec u mjesec, BDP je sve manji, nezaposlenost sve veća, najavljivane investicije su izostale, a ljudi su u Hrvatskoj sve gladniji.

U takvoj situaciji, umjesto da rješava nagomilane egzistencijalne probleme, nesposobna Vlada Zorana Milanovića forsira priče o podjelama u obilježavanju vukovarske tragedije, jer joj odgovara pobjeći od gospodarskih problema, ali i od rješenja nametanja ćiriličnih natpisa, kojima upravo Vlada uvodi dodatne podjele između hrvatskog i srpskog naroda u Vukovaru i hrvatskom Podunavlju, u kojem svi zajedno sve teže žive.

Usto, ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, nemajući snage priznati da uz Vladinu povorku nije stao niti jedan 'obični'građanin RH, dok je u Koloni sjećanja, ponavljamo, bilo više od 100.000 ljudi iz cijele Hrvatske, govoreći da Vlada RH nije mogla doći do Memorijalnom groblja zbog Kolone sjećanja, ističe 'Vlada RH je situaciju mogla riješiti uz pomoć policije' (?!).


Udruga specijalne jedinice policije BATT – Split iz Domovinskog rata smatra ovakvu izjavu ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića sramotnom i skandaloznom prijetnjom. Pitamo ministra Ostojića kako je to 'Vlada RH situaciju mogla riješiti uz pomoć policije?', zar zaista misli da bi hrvatska policija upotrijebila silu prema suborcima koji su bili u Koloni sjećanja, u kojoj su bili i generali Mladen Markač, Ante Gotovina, Ivan Čermak i Damir Krstičević, ali i brojni drugi ratni zapovjednici borbenih postrojbi, te invalidi Domovinskog rata?

To se ne bi dogodilo, da je ministar Ranko Ostojić i pokušao izdati takvu zapovijed, jer hrvatski policajci ni hrvatski vojnici nikada neće dignuti ruke na svoje suborce niti na hrvatski narod. Pitamo se stoga 'kome to prijeti Ranko Ostojić?'

Poručujemo ministru Ranku Ostojiću, kojeg prsti svrbe još od skupa potpore na Rivi za generala Mirka Norca, da ode na policijsku streljanu i tu se tamo 'ispuše'. To je jedina pucnjava i sila koju će sebi moći priuštiti.

Ističemo kako je mirna i dostojanstvena Kolona sjećanja u Vukovaru pokazala zajedništvo hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja, a onima kojima to ne odgovara – prije svega Zoranu Milanoviću i njegovoj Vladi – poručujemo neka stanu na balun i zamisle se jesu li dostojni voditi nas.
Split, 20.11.2013.

Ivica Glavota,

predsjednik Udruge Specijalne jedinice policije BATT- Split"

http://www.dalmacijanews.com/Hrvatska/V ... tojic.aspx

[EdgarFranjul]

Stožer: Vesni Pusić i maloj skupini s automobilima u pokretu

Autor M.S,
Subota, 23 Studenog 2013 10:08


Odgovor Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, Vesni Pusić i maloj skupini s automobilima u pokretu, prenosimo u cijelosti



Trg Hrvatskih branitelja 1, 32 000 Vukovar
Tel/mob: 098/176 6310, 098/995 4734, 098/463 436 e-mail: vustozer@gmail.com

U Vukovaru, 22.studenoga 2013.

Poštovana,

Pozvani od Vas da budemo hrabri i da kažemo istinu učinit ćemo to još jednom:

Vukovar nije mjesto pijetata samo 18. studenog. Vukovar je mjesto posebnog pijeteta i kada vlast ne uvažavajući moralnu, etičku, žrtvoslovnu pa i pravnu dimenziju ovog prijepora protuustavno i protuzakonito nameće ćirilicu kao simbol stradanja. Kada tolerira da sin okupatora Vukovara, u policijskoj odori bude osobno vinovnik brutalnog stradanja malodobnog hrvatskog branitelja i logoraša i kada vlast riječju, djelom i propustom štiti njegova počinitelja i političkog nalogodavca.

U Vukovaru se 18. studenog 2013. nije dogodila politika, ni poraz, ni pobjeda. Dogodila se moralna Hrvatska.

Niste bili spriječeni.
Kada ste došli na red, (a kako bi to ranije, sa automobilima uz vas i mogli), uključili ste se u kolonu, zajedno sa automobilima, gospodjo Pusić.
Uključili ste se, hodali ste u koloni sjećanja.
Bili ste na kraju kolone i hodali.

Zašto se toga sramite i zašto to skrivate? To nije sramota… jer svih ovih godina to su činili stradalnici i branitelji i drugi građani svih nacionalnosti iz cijele Hrvatske, neki su išli i na kraju kolone.

Vaš je grijeh pred narodom i europom pa i svijetom to što ste nakon nekih 150 metara hodanja odjednom stali, i umjesto da sa dubokim poštovanjem uzmete upaljene lampione koji predstavljaju duše poginulih, muče i ubijenih i donesete ih na memorijalno groblje, vi ste se okrenuli i otišli.
Mnogi koji su neposredno ispred vas hodali, stali su iznenađeno a zatim pošli za vama da vide kamo ćete, zašto napuštate kolonu i usput na sred ceste bezobzirno ostavljate stjegonoše!?

Otišli ste svojevoljno iz kolone sjećanja a zatim pred kamerama i mikrofonima počeli širiti neistine o onima koji su još dugo nakon toga sa upaljenim lampionima u rukama puni pijeteta i poniznosti koračali da bi se poklonili boljima od svih. Izašli ste iz kolone i počeli se žaliti da ste bili spriječeni ući u nju, bez skrupulozno se služeći pri tome režimskim medijima.

Nije vam bilo dovoljno što ste osobnom i medijskom grajom narušili gromku tišinu dana okupacije i stradanja Vukovara nego ste sa istim i još većim žarom to nastavili činiti i u sve ostale dane pijeteta, nadglasavajući pri tome i krikove sa Ovčare.

Onaj tko barem na taj dan iskreno želi odati pijetet, on ne odustaje od učešća i hodanja u koloni, pa makar i na kraju nje.
Taj se sa svojim narodom ide pokloniti poginulima na memorijalno groblje, ponizno, ne tražeći da bude u središtu pozornosti.
Taj ne daje hinjeno povrijedjene izjave i ne napušta egoistično kolonu zato što je na njenom kraju i ne napušta svoju vojsku i svoj narod. Ne širi neistine, barem ne na taj dan.
Sve to ste 18. studenog 2013. učinili Vi i vaša vlast, i niste iznenadili. Jer je ste protunarodna vlast.

Uz pomoć svih svojih srboslavenskih medija odmah ste krenuli širiti neistine, davati hinjeno uvrijedjene izjave i tako nauštrb istine i pijeteta sebe gurati u središte pozornosti.

18. studenog 2013. sve vijesti, svi Dnevnici do kasnih večernjih sati, bili su preplavljeni Josipovićem i Milanovićem. Vaši ujedinjeni, orkestrirani srboslavenski mediji, RTL, NOVA i HRT, nisu posvetili svoje dragocjene minute žrtvi Vukovara. Na većini smo tv- kanala morali trpjeti dugometražno, uvježbano, gnjevno izlaganje neistine iz usta dvaju predsjednika. Nesretni novinari (većina njih) morali su prihvatili sudjelovati u tom vrzinom kolu.

Jedno od novinarskih pitanja Josipoviću te večeri (RTL): "Gospodine predsjedniče, što se, po Vama, danas dogodilo u Vukovaru?"

Po Vama?!?

Nije važna istina.

Ni HRT, ni Nova, ni RTL nisu prikazali vašu sramotu, nisu pustili da govore ljudi koji su se s vama nakon čekanja kod lampiona priključili koloni, koji su vas vidjeli kako bježite iz kolone, nego su puštanjem neistinitih izjava svih vas politikanata nastojali hipnotizirati narod.

Cenzuriran je i general Markač koji je u koloni u središtu grada pred svim kamerama naglasio da treba jasno reći tko je bio agresor, tko je sve to učinio. Snimile su ga sve kamere, vidjeno je u izravnome prijenosu. Ta je izjava našega generala izrezana u svim medijima!

Cijeli 18. studenog vi politikanti ste se bavili sobom te svadjanjem s nama, čak nam i prijeteći.

Ranjena zvijer najjače udara. Samo dajte. Ne bojimo se. Račune morate položiti pred hrvatskim narodom i pred Bogom.

Niste imali poštovanja ni 18. prema žrtvi Vukovara, niste ni 19. prema žrtvi Borova Naselja, ni 20. Prema žrtvi Ovčare. Nego ste nastavili siktati i prskati svoj otrov.

Otrovom ste nastavili i pravnim podmetanjima, pa će tako javna rasprava o USTAVNIM PROMJENAMA, trajati punih ŠEST DANA !!!!
Podvalili ste i stupanje na snagu ustavnih promjena danom izglasavanja umjesto danom objave u narodnim novinama.

Ne zanima vas ni žrtva, ni pijetet, ni Vukovar, ni Hrvatska.

Kapa do poda hrvatskom narodu koji se ujedinjuje.

S vjerom u Boga i hrvatski narod, za Vukovar –mjesto posebnog pijeteta i Republiku Hrvatsku!

STOŽER ZA OBRANU HRVATSKOG VUKOVARA

http://croative.net/index.php/vijesti/i ... -u-pokretu

[EdgarFranjul]

Vidmarović: Hrvatska je pocrvenila od ideologije, ali i od stida

Objavljeno Nedjelja, 24 studenoga 2013 18:00 4 komentara


Razgovor s Đurom Vidmarovićem

Naglasak u ovom razgovoru dali bismo politici. Naime, reklo bi se kako Hrvatska s vladajućom koalicijom više ništa ne može, nego tonuti i dalje u sve veći glib. Deseci tisuća mladih napuštaju Hrvatsku, ubrzano se prodaje preostalo obiteljsko srebro, a naša zemlja s druge strane do sad nije uspjela još ni jedan euro izvući iz europskih fondova koji joj se nude. Ipak, i pored ovih krajnje poraznih rezultata, postavlja se pitanje ne će li vladajuća koalicija bez većih političkih teškoća doći do kraja mandata i možda čak dobiti, zajedno s predsjednikom, još jedan?

Sadašnja Vlada Republike Hrvatske nije ostvarila ništa od onoga što je obećavala svojim Planom 21. Štoviše, njezin je rad neuspješan do te mjere da postaje poguban glede ekonomskih pokazatelja. Milanović, Pusićeva i njihovi ministri nedostatak kreativnosti i kompetentnosti nadomješćuju voluntarizmom i agresivnim ljevičarskim frazetinama.

Neki od tih ministara otvoreno rade protiv nacionalnih interesa. Njihovom zaslugom Hrvatska tone u dužničko ropstvo, a nacionalno bogatstvo se rasprodaje. Kako bi skrenuli pozornost s gorućih životnih problema Josipović, Milanović i Pusićeva izazivaju nacionalne raskole, s mogućim opasnim posljedicama. Navodim samo neke od takvih provokacija:
- omalovažavanje vjerskih osjećaja većinskoga dijela pučanstva,
- otvoreni sukob s Hrvatskom biskupskom konferencijom,
- uvođenje nakaznih sadržaja u odgojno-obrazovni sustav,
- nastojanje da se pod svaku cijenu izjednače zajednice seksualnih medicinskih manjina s bračnim vezama po prirodnome redu stvari i prema nacionalnim moralnim zasadama,
- dopuštanje ubijanja fetusa do određene starosti,
- nasrtaji na hrvatski pravopis,
- nasrtaji na hrvatski jezik, naređivanjem da se u visokome školstvu prednost daje engleskome jeziku,
- vraćanje hrvatske historiografije u okvire titoističkih jugoslavenskih ideologema,
- zapostavljanje nacionalnih simbola, tradicije i etike,
- dovođenje na vodstvo HTV-a udbaških jugofilskih kadrova koji se iživljavaju u protuhrvatskim emisijama i javnim nastupima,
- vrijeđanje domoljubnih osjećanja branitelja,
- preziranje rodoljublja kao moralne okosnice društva,
- pokušaj reduciranja hrvatske historijske svijesti na titoistički način,
- stavljanjem na sve moguće položaje u državnim ustanovama politički podobnih kadrova koji zadovoljavaju anacionalne i jugofilske kriterije,
- agresivna težnja povratku komunističkog jednoumlja pod plaštem lažne demokracije,
- luđačko inzistiranje na tzv. „Lex Perkoviću,"
- progoni neistomišljenika, što uključuje čak i ludnice,
- okrutno uništavanje ekonomske snage hrvatskoga seljaštva i slamanje njihovih napora glede pravednog statusa u društvu,
- obračunavanje sa sindikatima koji se ne uklapaju u vladajuće norme,
- forsiranje uvozničkog lobija,
- produbljivanje procesa deindustrijalizacije,
- poticanje udruga civilnog društva koje promiču protuhrvatstvo i protukatoličanstvo
- kontrola sredstava masovnoga priopćavanja do te mjere da Hrvatske nema niti jednog slobodnog političkog pisanog i elektronskog glasila, osim tjednika Glas Koncila,
- inzistiranje na srpskoj ćirilici u gradu Vukovaru, koji su četnici razorili, a pučanstvo ili ubili, ili odveli u srbijanske logore, kako bi se izazvao sukob s braniteljima,
- dopuštanje provociranja većinskog naroda od strane nekih manjina kako bi se državotvorni Hrvati mogli optuživati kao nacionalisti i ustaše,
- dopuštanje bujanja etno-biznisa,
- forsiranje što tješnjih odnosa s Republikom Srbijom bez obzira što još nisu pronađeni svih grobovi hrvatskih zatočenika u srbijanskim logorima, što nisu vraćene opljačkane umjetnine i što nije plaćena ratna odšteta,
- nebriga za limitaciju državnih granica,
- odbijanje uspostave ZERP-a,
- onemogućavanje dijaspori da sudjeluje u poticanju gospodarskog napretka matičnoga naroda,
- katastrofalna vanjska politika. Etc., etc.

Ako bi ovakva Vlada dobila povjerenje biračkoga tijela na idućim izborima, bilo bi to suicidalno rješenje za 80 % hrvatske populacije, odnosno za sve žitelje naše države koji nisu uključeni u nomenklaturu SDP-a, HBS-a i IDS-a.

Predsjednik Josipović pokušava uglađenim nastupima ublažiti agresivne poruke članova Vlade. No, on je dio svega. Moramo priznati kako se ostvaruje njegova prijetnja o Hrvatskoj koja će pocrvenjeti. Pocrvenila je od ideologije, ali i od stida.

Odlika današnje vlasti batinaške su metoda te beskrupuloznost pri kadroviranju i pri komunikaciji s javnošću. No, otpor ovoj bahatosti u hrvatskom društvu je dosta slab. Kako to komentirati?

Prisjetimo se demonstracija protiv mjera štednje koje je uvodila Vlada na čelu s Jadrankom Kosor. Prisjetimo se kako su mediji urlali o „haraču", a sada šute o svim porezima i nametima koje uvodi ova Vlada, a u odnosu na koje je Kosoričin „harač" bio sveta vodica. Odsustvo sličnih manifestacija u ovome trenutku dokaz su toga da SDP ima svoje posebne partijske dragovoljce koji se aktiviraju kada to Stranci odgovara.

HDZ i ostale oporbene stranke takvih dragovoljaca nemaju. Seljački su protesti slomljeni silom, liječnički štrajk je slomljen izvanrednim mjerama, a mediji pod kontrolom Vlade uraganskom promičbom nastoje diskreditirati oporbu i optužiti ju kao krivca za svoj vlastiti neuspjeh, nerad i voluntarizam. Naši ljudi više ne vjeruju ni političarima, niti novinarima.

Kako gledate na HDZ i njegove mogućnosti? Na površini se ne vidi neka bitna promjena. Osim promjene predsjednika i tajnika stranke, čini se da na raznim područjima glavnu riječ vode isti ljudi kao i u vrijeme Ive Sanadera. To bi ujedno moglo objasniti i začudnu neuvjerljivost HDZ-a u javnim kritikama vladajućih.

HDZ se postupno, ali nezaustavljivo oslobađa teškog bremena koje se zove dr. sc. Ivo Sanader. Nakon Sanadera uslijedio je sukob s Jadrankom Kosor. Novi predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko ima legitimitet dobiven na Saboru HDZ-a, na kojemu je bilo više kandidata. Osobno se morao osloboditi negativne reputacije koju je stekao surađujući sa Stipom Mesićem, te pragmatičnog nastupa svojstvenog policiji.

Karamarko, po mome mišljenju (nisam subjektivan, što više, odbio me primiti na razgovor!), do sada nije povukao neki snažan i gromoglasan potez, ali nije učinio niti neki veći promašaj, ukoliko zaboravimo priče o mogućim novim stranačkim izborima u kojima bi svi članovi birali predsjednika. Uz to, u najviše vodstvo izabrani su ljudi koji su bili dio Sanaderovog ekipaža. Neki od njih u javnosti ne uživaju povjerenje i poštovanje.

Koliko su uporabivi u sadašnjem trenutku mora odlučiti predsjednika HDZ-a osobno. No, u vrhu je i nekoliko mlađih ljudi koji ulijevaju povjerenje. Šteta što su izvan igre neki stariji kadrovi, utemeljitelji i barakaši, moralno neokrznuti privatizacijama i nepotizmima, kao npr. Drago Krpina, Andrija Hebrang, Đuro Njavro, Vice Vukojević, Milan Kovač, LjiljaVokić, Petar Šale, Tvrtko Mursalo, Miroslav Akmađa, Marija PeakićMikuljan, Božidar Petrač, Ante Beljo, Željko Reiner, Ivan Aralica, Dubravko Jelčić, Ivan Tolj, Dunja Ujević, Maja Freundlich, Hrvoje Hitrec, Gordana Turić, ...

Čvrsti stisak vladajućih usmjeren je prema najutjecajnijim medijima. HRT-om ravna osoba za koju se zna da je bila suradnik KOS-a, dok EPH-ova izdanja i dalje, i pored dugova koja stvaraju, forsiraju anakrone politički matrice, računajući valjda da će im državna vlast vječno pomagati. Večernji list, kroz nekoliko novinarskih pera koje prodaju te novine, tek povremeno odskače od glavnih medijskih strujanja. Nije li vrijeme da se nešto poduzme na medijskom planu? Vjerujemo kako bi građani jedva dočekali moderne, profesionalno napravljene i ideološki neopterećene dnevne novine.

Elektronski i tiskovni mediji potpuno su pod kontrolom SDP-a, HNS-a i IDS-a. Ovdje je na djelu sprega novinskih magnata i vladajuće garniture. Novinari su pretvoreni u brzo potrošnu robu. Sloboda iznošenja stavova koji su suprotni vladajućem ideologemu dopušta se na kapaljku. Ivkošić u Večernjem listu i g. Šola u Glasu Slavonije su iznimke, smokvini listovi. Gdje su Dujmović, Aleksa Crnjaković, Dunja Ujević, Maja Freundlich, Josip Jović, Ivan Ugrin, Zoran Vukman, Mate Kovačević, Benjamin Tolić, gdje raniji nezavisni novinari na državnoj TV?

Moderne i ideološki neopterećene dnevne novine bile bi dragocjene. Bez njih nema demokracije u javnim priopćavalima. Ovo što sada imamo nije demokracija medijskog prostora, već njezino izrugivanje.

Ljudi iz Crkve više puta vrlo su jasno kritizirali smjer u kojem Hrvatska ide. Može li Crkva učiniti više? Što je s ulogom laika, kakvu bi oni ulogu mogli imati u hrvatskom društvu?

Ovo je krucijalno, dakle najteže pitanje naše sadašnjosti. „Ljudi iz Crkve" upozoravajući Vladu na pogreške koje čini, uradili su najviše što su mogli. Ljevičarska Vlada ih stoga doživljava kao protivnike, a ne kao moralni korektiv. Kada je zagrebački Metropolit govorio o „grijehu struktura" ciljajući na politiku Vlade u vrijeme dr. Franje Tuđmana, ljevičari su mu pljeskali, kada je posjetio Oplenac, jugofili su bili ushićeni, a sada kada upozorava na anticrkvenu i protukatoličku politiku postao im je omražen.

Biskupi nisu političari i njihovi nastupi ne smiju se doživljavati kao politički govor. Crkva je ovaj narod sačuvala od rastrojstva u doba komunizma, bila je i ostala moralna, duhovna i povijesna vertikala našega naroda. Hrvatskoj biskupskoj konferenciji treba davati bezrezervnu potporu. Njezinim razbijanjem došlo bi do dehomogenizacije cijele etnije.

Uloga laika u Crkvi je veliki izazov. Na njima leži odgovornost za budućnost naše Crkve sukladno Drugome vatikanskom saboru.

Kako gledate na referendum građanske inicijative „U ime obitelji"? Ovaj referendum praktički je jedini primjer da se tiha većina uspjela othrvati nasilnoj, ali dobro umreženoj manjini u hrvatskom društvu. Tu dakako ne mislimo na osobe homoseksualne orijentacije, nego na one koji su ovu skupinu instrumentalizirali do te mjere da je uopće postala potrebna ustavna zaštita braka.

Referendum građanske inicijative „U ime obitelji" je dokaz kako poštena i odgovorna većina u društvu može onemogućiti politički negativne poteze Vlade. Hrvatska je specifičnost i sramota što imamo situaciju da Vlada štiti interese manjine, a ugrožava interese većine pučanstva. Štoviše, besramno vrijeđa tu većinu. To je oblik jednoumlja i diktature. Sljedeći bi bio korak totalno jednoumlje i diskriminacija Hrvata kao većinskog naroda na vjerskoj i etničkoj osnovi. No, još su mogući manevri kako bi se izigrao referendum. Konačno, zamislimo na trenutak, što bi bilo da je Ustavni sud podržao Vladu?

Nije li čudno da se iz onih krugova koji su se najviše trudili brak prikazati kao retrogradnu instituciju sad najžešće promiče potreba proglašavanja homoseksualnih veza brakom? Ne pokazuje li to možda i najbolje što je cilj cijele kampanje?

Sve izlazi na vidjelo. Višestruko potenciranje pitanja homoseksualnosti se koristi kao trojanski konj za dugoročne ideološke i nacionalne projekte. Odjednom su homoseksualci i lezbijke na srcu SDP-u i HNS-u, odjednom se komunisti s njima poistovjećuju, a dok su bili apsolutna vlast zakonski su ih progonili. Konačno, zbog čega nitko iz gay udruga nije u vodstvu tih Stranaka, odnosno, zbog čega osobe koje vode te Stranke javno ne priznaju svoju homoseksualnu orijentaciju? To je farizejština iznad svega.

A zapravo riječ je o tome da se pitanje homoseksualnosti koristi kao izgovor u ideološkoj borbi protiv kršćanskoga morala, Rimokatoličke crkve i katoličke vjere kojoj pripada većina našega naroda. Kršćanski moral ne osuđuje grješnika, već grijeh. Šteta što se nije oglasio nitko iz gay skupine koji ispovijeda vjeru u Krista. Ovako ispada kako je osoba homoseksualne orijentacije automatski ateist, mrzitelj Crkve i kršćanskoga morala, odnosno nužno politički poklonik SDP-a, ili HNS-a. To nije točno.

Kršćansko načelo ljubavi ne isključuje nikoga. Ali se mora znati da na svim razinama ljudskog društva postoje ljudi koji su izabrali slijediti Krista, kao i ljudi koji su izabrali slijediti Lucifera, raditi za opće dobro, ili samo za vlastiti probitak. Postoji Sveto pismo, ali i učenje AleisteraCrowleja.

Osim što ste član Upravnog odbora Hrvatskoga kulturnog vijeća, aktivni ste i na mnogim drugim područjima. Kako procjenjujete stanje u Društvu hrvatskih književnika čiji ste član?

Dugogodišnji sam član Društva hrvatskih književnika (DHK), a treći mandat i član njegovoga Upravnog odbora. Problemi s kojim se susreće DHK su veliki, ne zbog njegovoga ustrojstva, već zbog političkih pritisaka kojima je izloženo Društvo, te zbog trivijalizacije kulture u našim masmedijima, te teške gospodarske situacije. Prije nekoliko godina iz DHK se izdvojila skupina pisaca koji su osnovali svoju udrugu. Od tada ova disidentska udruga uživa neusporedivo veću potporu hrvatskih vlasti od DHK.

Razloge toga nalazimo u ideološkoj usmjerenosti Društva pisaca koja ih čini homogenima i bliskima ljevičarskim vlastima. Financijska podrška članovima Društva pisaca od strane resornoga Ministarstva je obilata, njima su otvoreni državna TV i radio postaje, tisak i izdavačke kuće. Stječe se dojam kako sadašnje vlasti žele preuzeti kontrolu nad DHK-om, ili ga totalno umrtviti, kako bi učlanjenje u Društvo pisaca bilo atraktivnije, jer će uz državnu stimulaciju pružati članstvu veće mogućnosti objavljivanja djela od onoga što im pruža DHK.

DHK-u je ove godine radikalno smanjena državna dotacija, što je moralo zaustaviti neke projekte. No i pored toga, na inicijativu predsjednika Božidara Petrača došlo je do stanovitog preporoda u Društvu. Redovito se obilježavaju obljetnice zaslužnih članova, održavaju okrugli stolovi i simpoziji, promocije i predavanja, a posebno smo ponosni što je pokrenut i poseban program za najmlađe čitatelje s pripadajućim glasilom. U našoj «Maloj biblioteci» izlaze najkvalitetnija književna ostvarenja. Interes za učlanjivanje u DHK je velik. Među zainteresiranima nalazi se i lijepi broj mladih kolega. To pokazuje odnos ljudi od pera prema ovoj staroj književnoj udruzi.

DHK je svojevrsna sindikalna udruga, a ne društvo političkih i ideoloških istomišljenika. U njegovim se redovima nalaze autori koji privatno pripadaju različitim strankama, vjerama i etnosima. Ono je pluralno i demokratski ustrojeno. Stoga u njemu vladaju stanovite napetosti. Možda je DHK ponekad pretiho, premalo eksponirano, odnosno nedovoljno agresivno. Ali agresivan nastup može biti mač sa dvije oštrice.

Kako gledate na stanje u Matici hrvatskoj?

Član sam Glavnog odbora Matice hrvatske. Ova središnja hrvatska nacionalna kulturno-znanstvena i prosvjetna udruga dijeli sudbinu cijeloga društva. Posebnim zakonom vezana je uz Državu, a onaj tko te financira može utjecati i na tvoj rad. Zbog toga MH ne smije „istrčavati", jer čim obznani nešto što je obilježeno prohrvatski, režimski kerberi preko tiska počinju hajku. Upravo sada je u tijeku takva hajka zbog prijedloga Zakona o hrvatskome jeziku.

To pokazuje politički stav naših vlastodržaca prema vitalnim nacionalnim interesima. Kada bi mogli oni bi MH pretvorili u punjenu pticu, „titl one mitl"- ime hrvatsko, ali djelovanje globalističko, ili u okviru „regiona", nikako nacionalno. Zbog nekih sam poteza vodstva MH frustriran i ojađen, a zbog nekih zadovoljan. Ponekad se pitam: vrijedi li dolaziti na sastanke i iskreno govoriti, jer tada gubiš i vrijeme i prijatelje. Iako sam član Glavnog odbora u drugome mandatu, moji se prilozi teško probijaju do matičinih glasila, a u izdavačkom odjelu i ne postojim.

I na kraju, imate i veliko iskustvo u diplomaciji. Kakva je tu situacija? Je li je primjer s našim veleposlanikom u Parizu iznimka ili pravilo?

Veleposlanici u „moje" vrijeme birani su iz redova etničke elite naroda. Bili su to istaknuti predstavnici znanstvenoga, privrednoga i kulturnoga života, zatim pripadnici aristokracije i jedan manji dio stranački profiliranih kadrova. Uglavnom se radilo o tzv. nekarijernim diplomatima.

Nakon pobjede na izborima 2000. godine, tadašnja vodstva SDP-a (Račan, Picula), HSLS-a (Budiša, Radoš, Adlešić) i HSS-a (Tomčić, Prelog), zajedno s predsjednikom Mesićem sasjekli su postojeći hrvatski diplomatski kadar, bez uvažavanja činjenice što je taj kadar stvaran u teškim uvjetima, što je sjajno odradio svoj posao i što je bio vrlo kompetentan steknuvši veliko iskustvo.

Preko 30 veleposlanika i mnogo nižih diplomata odstranjeni su, udaljeni ili neutralizirani u MVP , kao neprijatelji nove vlasti. Na njihovo mjesto došli su podobni stranački kadrovi po besramnome principu tzv. „stranačke kvote", pa se onda vodstva stranaka i Predsjednik pogađaju kao na tržnici čiji će kandidat dobiti veleposlanički položaj. Takve kadrove u Sovjetskome savezu nazivali su pogrdnim imenom nomenklaturščiki. Oni su obični činovnici, - „karijerni" diplomati koji se drže devize iz bivše Jugoslavije: „veži konja gdje ti aga kaže!".

Sadašnji hrvatski Veleposlanik u Parizu je postavljen na to mjesto zbog svoje ideologije i sljubljenosti s postojećim državnim vodstvom. Kako svjedoči fotografija u njegovome Kabinetu, dakle izložena tako da ju vide svi koji mu dolaze u posjet, Veleposlanik je zaljubljen u Tita, titoist, dakle jugofil. Imenovanje takvog čovjeka na mjesto veleposlanika je ruganje suverenitetu Države koju zastupa. Tito i suverenitet Republike Hrvatske nemaju ništa zajedničko. Stoga nije teško zaključiti, s uvažavanjem dužnosti koju obnaša, da će naš Veleposlanik braniti interese Republike Hrvatske u Parizu koliko i francuski ministar vanjskih poslova. Ali, da budemo na čisto, na visokim diplomatskim dužnostima nalazi se niz osoba koji dijele s prof. dr. Ivom Goldsteinom istu količinu domoljublja i državotvornosti.

http://www.hkv.hr/razgovori/16389-d-vid ... stida.html

[EdgarFranjul]

N. Piskač: Ovoj zemlji ova vlada je nepotrebna!

Objavljeno Ponedjeljak, 25 studenoga 2013 18:007 komentara



Posrnuća ove vlade u ovoj zemlji

Krenimo redom najkrupnijih posrnuća ove vlade u ovoj zemlji. Sve, naime, ideološke ratove koje su započeli „ova vlada u ovoj zemlji" i Predsjednik Republike, narod je prozreo takvom demokratskom sviješću, bez grješke u koracima, kakva već dugo, dugo nije viđena „na ovim prostorima", u „regionu", pa i šire. Započeti toliko sukoba, a izgubiti ih sve do jednoga, doista je nezapamćeni uspjeh recikliranih komunista.

Četiri izgubljena nametnuta ideološka rata


Jovanovićev preodgoj najmlađih naraštaja zakamufliran zdravstvenim odgojem odbacio je Ustavni sud. Narod je na taj podmukli potez odgovorio zahtjevom za preventivnim narodnim referendumom o ustavnoj definiciji braka kao zajednici muškarca i žene. Poraz vlade je na tom planu temeljit.

Partijska jezična politika sublimirana u nametnuti pravopis IHJJ-a naišla je na zid šutnje i prijezira kompletne struke, što je privremeno kod pravopisaca partijske jezične politike zakrpano s odobrenih 200.000 kuna. Poraz partijske jezične politike je nedvojben. Partijski pravopis ne obvezuje nikoga.

Ćirilizacija Vukovara uz pomoć specijalaca i srpskih etno biznismena rezultirala je svenarodnim okretanjem leđa Vladi, Saboru i Predsjedniku Republike te referendumskom inicijativom o svođenju dvojezičnosti na normalne europske okvire od 50 posto udjela nacionalnih manjina. U pitanju je ne samo poraz, nego i neviđena blamaža.

Zaštita udbaša socijaldemokratske koalicije naišla je na zid otpora najprije u Njemačkoj, onda i u Europskoj uniji, a potom čak i u samoj Hrvatskoj koja stenje pod teretom nesposobnosti Milanovićeve vlade.

Prije toga odbačeni su Pelješki most, seljaci... a sada i liječnici. Nezaposlenost je prešla brojku od 350.000. Mantra – „investicije, investicije, investicije" ostala je prazna mantra poput one Mesićeve kako „treba samo aktivirati resurse", ili Sanaderove „zaboravimo prošlost, okrenimo se budućnosti".

Vlast svedena na usluge Severine i žalibože udruge


I čime se sad bavi „ova vlada u ovoj zemlji"? Snima spotiće za debile. Radi non-stop na sotonizaciji inicijatora referenduma o braku, a osobito dr. Željke Markić. Financira pravopis koji je najavljen, među ostalim ispraznicama, kao „besplatni". Proizvodi nepostojeći fašizam (a što će drugo?). Razapinje nogometnog reprezentativca Joa Šimunića i Nikolu Šubića Zrinskog zbog starohrvatskog pozdrava „Za dom".

Skraćuje javnu raspravu glede ustavnih promjena na nekoliko dana, da ne velim sati, ne bi li što prije pravnim smicalicama izigrala europski uhidbeni nalog i zaštitila udbaške ubojice.

Vlast se svela na propagandu vlastitih ideoloških stajališta i sotonizaciju stajališta hrvatske većine. U propagandi je spala na usluge stanovite Severine i sličnih likova. U sotonizaciji je spala na tzv. nevladine udruge koje se natječu u što vjernijem i glasnijem zagovaranju ideoloških pozicija vlade a pritom, dakako, već više od desetljeća obilno sišu hrvatski proračun.


Najlošija vlada je i najskuplja

Propaganda se svodi na otprilike ovakvo prizemno lupetanje: Što smo sve mogli napraviti s 48 milijuna kuna koliko košta referendum. Pa se onda kaže, mogla se napraviti jedna škola ili dva vrtića i tako dalje.


Pravo je pitanje što je sve Hrvatska mogla učiniti s lovom utučenom u tzv. nevladine udruge koje promiču ideologiju „ove vlade u ovoj zemlji"? Što je sve mogla Hrvatska učiniti u protekle dvije godine da nije bilo ove besmislene i skupe vlade?

S obzirom na to da je dosad izgubila sve ideološke ratove koje je nametnula hrvatskome narodu, a na gospodarskom planu nije napravila baš ništa, ova vlada je, jer je lošija i od Sanader-Kosorove, najskuplja vlada koju je Hrvatska imala od svojega osamostaljenja. Nema, naime, nikakve razlike između Sanaderove „jamstvene kartice" i Milanovićeva „plana 21". Jedno i drugo je čista fatamorgana.


Više je za hrvatsku budućnost napravila jedna Željka Markić sa svojim volonterima (kapa dolje!) u proteklih nekoliko mjeseci negoli kompletna aktualna vlada u dvije godine. „Ovoj zemlji" ova vlada je nepotreban teret. I predsjednik države, također.
Nenad Piskač

http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/n ... rebna.html

[EdgarFranjul]

Pater Ike: Premijeru, predsjedniče, sutra, kad pobijedimo, hoćete li nas moći pogledati u oči?


POGLEDAJ ME U OČI!

Premijeru, predsjedniče, Vlado,

i što ćemo sutra? Sutra, kad pobijedimo na ovom referendumu, recite mi: kako ćemo dalje? Što ćemo sutra? Kako ćete sjediti na čelu države, na čelu naroda, kojeg ste sami okarakterzirali glupim, neprijateljskim, nazadnim? Kako dalje? Zašto prisiljavate narod da Vas ispljune, gospodo predsjednici, ministri?

Mi ćemo sutra glasati. To nam je jedino što imamo. Preteško smo se za ovo izborili. Svašta smo čuli od vas, ali dopustite, ovo je za nas stvarno festival demokracije. Nakon svih poniženja, stajanja po štandovima, podnošenje napada, paljenja, udaraca i uvreda, nakon svih probijanja kroz medijske bedeme ignorancije, evo nas na kraju puta. Za nas je to zbilja festival demokracije.

Mi ćemo sutra glasati. I reći ćemo, zamislite, da je brak ono kad se muškarac i žena jedno drugome obećaju, kad ona zatrudni, kad kupe kolijevku, i kad čekaju dijete. Mi ćemo sutra reći da je to za nas brak. To je nedjelja. Ali, doći će i ponedjeljak. Pa ne znam kako mislite, nakon svega, stajati ispred nas i zastupati nas dalje? Morat ćemo o tome u ponedjeljak, hitno!

Hrvatski narod se počeo baviti sam sobom; svojom politikom, i svojim društvenim dobrom. Neka tako bude, od 1.12.2013. na dalje!

A tebi, brate i sestro, gdje god da si: Dobro te poznajem, i znam što misliš. Pa, dobar Ti REFERNDUM! Obuci svečano odijelo, nalašti cipele; samo budi svoj/a, i to je to! Od sada i za uvijek! Nikada nikome ne želeći zlo, ali i čuvajući i govoreći svoje.

Dobar Ti TVOJ referendum želim!

Pater Ike

http://www.bitno.net/vijesti/pater-ike- ... ati-u-oci/