Prosvjednici 'protiv ćirilice' – zločinci ili ipak žrtve?

[EdgarFranjul]

Karolina Vidović Krišto odgovorila Branimiru Pofuku: 'Istina boli'

Ja sam u medijskoj blokadi odavno, a pogotovo od studenog 2012. Apsolutna medijska blokada. Ali da radim gnjusne ekscese, da radim protiv sebe i Hrvatske, bila bih u medijima. Itekako bih se smiješila s novinskih stupaca i frekventnih portala, bila bih lice s ekrana. Ne hvala., piše Krišto. Branimir Pofuk u Večernjem listu je napao novinarku HRT-a Karolinu Vidović Krišto zbog emisije "Slika Hrvatske" snimljene u Vukovaru prošle godine. Krišto je reagirala na Pofukovu prozivku, a njenu reakciju prenosimo u cijelosti.

Zahvaljujem B. Pofuku za promidžbu emisije "Slika Hrvatske". Pozivam sve čitatelje lista u kojem dotični piše kao i ostatak hrvatske javnosti da na Youtube-u pogledaju emisiju "Slika Hrvatske - Vukovar 2012."

Nije Slika Hrvatske provela segregaciju.
Samosegregaciju i samogetoizaciju tražili su predstavnici srpske nacionalne manjine, a provela ju je tzv. politika. Djecu se u Vukovaru službeno, po nalogu, dijeli na Srbe i Hrvate, obilježava ih se.

Nije Slika Hrvatske provela tu samosegregaciju i samogetoizaciju, ona ju je prokazala. Kako ta istina boli. Boli. I mene boli. Ali ona je tu i kad se pravimo da je nema. U svojoj sam emisiji pokazala stanje stvari, barem na 25 minuta prekinula opće hinjenje da ta stvarnost ne postoji. To je prvi korak. Ukazati na činjenice, razotkriti ih i javnosti ih predočiti. Tako nas je učio i uči Joseph Pulitzer.

Što se ćirilice tiče, najbolje je to stanje stvari opisao Slobodan Prosperov Novak u emisiji HRTa "Pola ure kulture". Ćirilica, baš kao ni glagoljica, nikada nije bila problem u Hrvatskoj. Dok netko 1990. nije došao i ćirilicom napisao "Ovo je Srbija". Tada je nastao problem. Nikada se u Hrvatskoj nije pisalo ćirilicom, barem ne unatrag zadnjih 200 godina. Nije bila ni službeno, ni uporabno pismo.

Gospodine Pupovac, kada ste Vi ijedan svoj rad, tekst ili dopis objavili na ćirilici? Kada je itko zadnjih 200 godina u Hrvatskoj rabio ćirilicu? Otkud se posljednjih 20ak godina odjednom pojavila? Pogledajte i poslušajte Slobodana Prosperova Novaka na www.hrt.hr, emisije na zahtjev, "Pola ure kulture", 6. studenog 2013.

Na sam članak B. Pofuka neću ovim putem reagirati. Što se Stožera za obranu hrvatskog Vukovara tiče, imam nešto za reći. Od srca im hvala što su branili i obranili Hrvatsku. Hvala što je i dan danas brane i čuvaju, jer smo mi, svi ostali, očito zakazali.

Nije teško biti prisutan u medijima. Kao što nije teško održati se na političkoj sceni.

Najprije o medijima.

Radite sebi i Hrvatskoj na štetu, i doprijet ćete u medije. Ja sam u medijskoj blokadi odavno, a pogotovo od studenog 2012. Apsolutna medijska blokada. Ali da radim gnjusne ekscese, da radim protiv sebe i Hrvatske, bila bih u medijima. Itekako bih se smiješila s novinskih stupaca i frekventnih portala, bila bih lice s ekrana. Ne hvala.

Sve se može, ali pod koju cijenu? Zato se, nažalost, istina ne podrazumijeva. Zato se, nažalost, nalazimo u paradoksalnoj situaciji da se za istinu moramo boriti. U borbi za istinu najjače je (a možda i jedino) oružje čistoća. Ona se postiže čestitošću, neokaljanošću, istinoljubljem, ali i prokazivanjem istine i laži. Pogotovo prokazivanje istine i laži nije uvijek jednostavno. Za to treba hrabrosti. Prije svega hrabrosti oduprijeti se trulim kompromisima.

Hvala Bogu na novoj tehnologiji i bahatosti vlasti i medija. Istina dopire do ljudi, što zahvaljujući novim medijima, što usmenom predajom koja je podcijenjena, što zbog rastućeg nepovjerenja i prema tzv. politici i prema medijima jer su se pre-obahatili.

Ista stvar kao i s medijima je i s tzv. politikom. Nije teško održati se na današnjoj političkoj sceni, na vlasti. Čak nije toliko teško ni doći na vlast. Ali pod koju cijenu?

Kada kažem da cijeli Sabor i cijelu Vladu, cijelu sadašnju i bivšu vlast kao i cijelu sadašnju i bivšu oporbu čine politikanti, onda upravo o tome govorim.

Nisu li gotovo sve anacionalne poteze u novijoj hrvatskoj povijesti donosile stranke s hrvatskim predznakom? Jesu. I izručenje generala, i koalicije sa strankama u kojima sjede potencijalni ratni zločinci, i pljaćka države i naroda.

Nisu li gotovo sve anti-socijalne poteze donosile tzv. socijalne stranke, proistekle iz KPH, poteze koje najviše udaraju po hrvatskom radniku, seljaku i čovjeku kao socijalnom biću? Jesu. I porezne namete, i najveće rezove u socijali, javnom sektoru, zdravstvu, i pljaćka države i naroda.

Jesu li svi mali i veliki nositelji svih tih stranaka podupirali tu i takvu politiku, bilo naglas, bilo šutnjom? Jesu. Je li se itko iz tih stranaka za vrijeme donošenja svih tih monstruoznih poteza od njih ogradio, a kamoli im se suprotstavio? Nije. Poradi očuvanja na poziciji, očuvanju vlastite egzistencije, a na štetu države i naroda.

Grijesi. Riječju, djelom i propustom. Tko je bez grijeha? Ja nisam! I ne pada mi na pamet nekome suditi ili poticati nekoga da sudi bližnjemu svome.

Ali radi dobra njihova, naša, države i naroda trebamo početi jasno govoriti. Svaka pojava, svaki postupak, svako djelo, svaki propust ima svoje ime. Treba izgovarati ta imena. Izbjegnimo ponavljanje loše povijesti. Oprostimo svima koji su naštetili državi, narodu. Spriječimo da to čine opet. I opet.

Kako? Za početak da počnemo jasno govoriti.

I ne zaboravimo - u borbi za istinu najjače je oružje čistoća. Ona se postiže čestitošću, neokaljanošću, istinoljubljem, ali i prokazivanjem istine i laži. Pogotovo prokazivanje istine i laži nije uvijek jednostavno. Za to treba hrabrosti. Prije svega hrabrosti oduprijeti se trulim kompromisima
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... -boli.html

[EdgarFranjul]

Zbog ćirilice se prolila krv u Vukovaru: Maloljetni branitelj i bivši logoraš ima frakturu lubanje i liječnici se bore za njegov život!
Policija na mjestu događaja obavlja očevid, nakon kojeg će biti poznato više detalja. Nakon što je u ponedjeljak poslijepodne na zgradi vukovarske policije razbijena ćirilična ploča, u utorak se dogodilo isto, ali s puno težim posljedicama. Muškarac kojega se sumnjiči da je razbio u utorak oko podneva ploču na ćirilici, ozlijeđen je. Prema prvim neslužbenim informacijama, stradao je u okršaju s policijom. Riječ je o Darku Pajčiću, maloljetnom branitelju Vukovara i bivšem logorašu. Nesretni branitelj s teškim je ozljedama prevezen u osječku bolnicu. Ima frakturu lubanje i liječnici se bore za njegov život! Policija je angažirala i čistačicu kako bi oprala tragove krvi s poda.

Iz vukovarske policije je potvrđeno da su uhićena trojica muškaraca, dva 40-godišnjaka i 63-godišnjak. Kako doznajemo, blokirana je Radićeva ulica u Vukovaru, a na ulicama je interventna policija. Rečeno nam je i kako osobu koja je autor fotografija koje smo objavili traži policija. Spontano se okupljaju građani Vukovara, a očekuje se da će im se pridružiti članstvo vukovarske Hvidre.

Podsjetimo, Vukovar je u ponedjeljak poslijepodne ostao bez ćirilične table na zgradi vukovarske policije. Kako dnevno.hr prvi doznaje, netko je razbio ploču, no nije je skinuo! Neslužbeno doznajemo da je policija, zbog sumnje da je on počinitelj, uhitila hrvatskog branitelja Roberta Soldu. Policija na mjestu događaja obavlja očevid, nakon kojeg će biti poznato više detalja. Na zgradu je vrlo brzo postavljena nova ćirilična ploča.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... zivot.html

[EdgarFranjul]

Krvoproliće u Vukovaru

Autor mr Željko Cvrtila
Srijeda, 13 Studeni 2013 09:41


Akcija za bolju Hrvatsku najoštrije osuđuje brutalno ponašanje policijskih djelatnika prilikom privođenja osumnjičenog za razbijanje dvojezičnih ploča u Vukovaru, inače hrvatskog maloljetnog branitelja i dragovoljca.

Slijedom toga zahtijevamo hitnu ostavku ministra policije, načelnika PU vukovarsko srijemske i ostalih policijskih djelatnika odgovornih za ovo brutalno premlaćivanje hrvatskog branitelja. No, obzirom se ovdje ne radi samo o grubom prekoračenju policijskih ovlasti nego i o činu koji je posljedica bezumne politike koja se sustavno provodi mimo volje većinskog dijela hrvatskog naroda, zahtijevamo i ostavku premijera Zorana Milanovića.

Već više od godinu dana svjedoci smo nasilnom uvođenju ćirilice u Vukovar i bezumnom pozivanju na provedbu zakona od strane onih, koji istovremeno zbog zaštite svojih ideoloških i osobnih interesa, mijenjaju čak i Ustav RH. Isto tako svjedoci smo neviđenoj aroganciji i ignoriranju braniteljskih udruga okupljenih u Stožer za obranu hrvatskog Vukovara i njihovih opravdanih zahtjeva upućenih vladajućima, koji ne samo da nemaju sluha za rješenje nastalih problema, nego te probleme još više proširuju prikazujući ljude koji su krvlju stvarali ovu državu kao grupu nasilnika i terorista.

Prema do sada nepotvrđenim informacijama, policijski službenik koji je odgovoran za krvoproliće pripadnik je srpske nacionalne manjine što ovom slučaju daje još veću težinu. Besmislene floskule o pomirbi i suživotu koje izgovaraju Zoran Milanović i Ivo Josipović postaju još besmislenije kad vidimo kako se ta nacionalna manjina doista ponaša. Umjesto poštivanja države koja im je oprostila sudjelovanje u ratnoj agresiji i ogromnim razaranjima, ta nacionalna manjina sve otvorenije napada temeljne nacionalne vrijednosti hrvatskog naroda, ne želi pomoći u procesuiranja ratnih zločinaca i pronalaženju grobova mrtvih ubijenih hrvatskih branitelja, djece i civila, te tako se ponovno stavlja u službu zataškavanja provođenja velikosrpske politike.

Krvoproliću u Vukovaru prethodilo je još jedno krvoproliće gdje su nažalost izgubljena dva mlada života, kojeg su mediji pod nadzorom vladajuće elite prikazati u svijetlu ljubomornih razmirica, a kojemu je stvarni temelj zapravo odgoj u duhu veličanja nasilništva i velikosrpskog nacionalizama. Uzmemo li u obzir i ostale primjere veličanja četništva na privatnim i javnim skupovima, možemo slobodno zaključiti kako trenutna politička garnitura zapravo potiče velikosrpsku politiku jer isti u Hrvatskoj prolaze nekažnjeno. Pitanje koje se nameće samo po sebi je, zbog čega to čine i kome su to u interesu međunacionalni sukobi, nemiri i destabilizacija hrvatske države?

Oni koji Hrvatskom trenutno vladaju nikad ju nisu htjeli i učinit će sve da ju prikažu propalim projektom ne bi li hrvatsku i svjetsku javnost uvjerili kako Hrvati nisu sposobni imati svoju državu i kako je najbolje da se vrate u neku novu Jugoslaviju. Temelje za izgradnju takve slike o Hrvatskoj postavili su im njihovi prethodnici pod vodstvom Ive Sanadera i Jadranke Kosor jer su u osam godina njihove vladavine rasprodani ili pokradeni gotovo svi nacionalni resursi, uništene moralne vrijednosti i zanemareni svi nacionalni interesi. Vladajuću poziciju imali su zahvaljujući koaliciji sa SDSS-om te su zbog očuvanja vlastitih fotelja pristajali na sve što su Srbi od njih tražili i zahvaljujući tome danas imamo uglavnom nelojalnu nacionalnu manjinu s najvećim pravima u Europi i ostatku demokratskog svijeta. Nasuprot davanju ovako velikih prava uglavnom aboliranim agresorima, s druge strane, oni koji su branili državu od tih agresora dobili su; progone, uhićenja, montirane procese, otkaze i guranje na margine društva.

Bilo je dakle samo pitanje vremena kada će pripadnici srpske nacionalne manjine, potaknuti protuhrvatskom politikom, ponovo proliti hrvatsku krv. Lakoća kojom je srpski mladić ubio dvojicu mladih Hrvata, te lakoća kojom je brutalno premlaćen i ostavljen ležati u krvi čovjek koji je kao hrvatski branitelj već jednom prošao torture srpskih logora, dovoljan su razlog da kažemo kako je dosta takve politike u Hrvatskoj.

Zbog svih ovih događaja, koji plešu po opasnom rubu ponovnog nacionalnog sukoba, pozivamo na razum one koji očito razuma nemaju, trenutne provoditelje vlasti u Republici Hrvatskoj jer očito štite samo interese manjine, a ne većinskog hrvatskog naroda.

Akcija za bolju Hrvatsku

mr Željko Cvrtila, predsjednik

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=11

[EdgarFranjul]

'Policajac' koji je 'zatukao' hrvatskog branitelja u Vukovaru, krajinski je milicajac iz Domovinskog rata!


Ekskluzivno doznajemo da je riječ o muškarcu porijeklom iz Petrovaca, nedaleko od Vukovara, pripadniku rusinske manjine koji je u vrijeme rata stao na stranu okupatora. Rasplet vukovarske priče od utorka, kada je ispred zgrade vukovarske policije teško ozlijeđen hrvatski branitelj i bivši logoraš Darko Pajčić, dobio je najgori mogući epilog. Kako naš portal eksluzivno doznaje, hrvatski policajac koji je teško kundakom pištolja ozlijedio Pajčića, bio je milicajac na srpskoj strani u vrijeme Domovinskog obrambenog rata. Eksluzivno doznajemo da je riječ o muškarcu porijeklom iz Petrovaca, nedaleko od Vukovara, pripadniku rusinske manjine koji je u vrijeme rata stao na stranu okupatora. Doznajemo i da je njegov otac bio interventni 'streljačkom vodu' i ratnik, a brat pripadnik srpske vojne policije. Uskoro opširnije......

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... -rata.html

[EdgarFranjul]

Ivica Ursić: Vukovar – posljednji mostobran


Petak, 15 Studeni 2013 18:32


1991. godine, 87 dana i 87 noći, Vukovar je trpio svu silinu udaraca agresorske vojske. Primao je Vukovar udarce, od kolovoza do studenog, kako bi se Hrvatska pripremila za odsudne dane obrane.


Vukovar je primao udarce, ali ih je još jače i uzvraćao.

Od siline udaraca tresla se je zemlja. Podrhtavalo je nebo. Gorjelo je željezo.

Krvarila su sva domoljubna srca razapete Hrvatske.

Hrvatska se je branila u Vukovaru. Na Vuki i Dunavu.

Na Sajmištu. Na Trpinjskoj cesti. Na Mitnici. U bolnici.

Vukovar je bio zadnji hrvatski mostobran koji je svojom opstojnošću osiguravao Hrvatskoj presudne dane u kojima se je Hrvatska trebala pripremiti kako bi mogla stati na noge i kako bi mogla konačno uzvratiti, punom snagom.

Vukovar nikada nije pao. Vukovar nikada nije bio poražen.

Vukovar je razrušen. Raskomadan. Vukovar je iskrvario na Hrvatskom križu.

Sedam milijuna projektila bačeno je na grad. Poginulo je 2.500 vojnika, 1.000 civila. Od toga 86 djece, 54 mlađe od 10 godina. 858 djece je ostalo bez jednog ili oba roditelja. 7.000 osoba je završilo u logorima po Srbiji.

Ali Vukovar nije bilo moguće poraziti. Vukovar nije ni mogao pasti, sve dok je bilo živo i jedno jedino srce koje je kucalo za njega. A tolika su kucala. I kucaju i danas. Za Vukovar i za Hrvatsku.

Zato je netočan izraz koji se koristi za te dane ponosa i slave.

Govori se o „padu Vukovara“.

Ali simboli nikada ne padaju. Njih se pokušava umanjiti, omalovažiti, poništiti, zabraniti, rušiti. Međutim simboli se uvijek, i nakon najsnažnijih progona i udaraca, uspravljaju. I postaju svjetliji i viši i ponosniji nego prije.

Da je Vukovar pao pala bi i Hrvatska. A to se nije dogodilo.

Zahvaljujući baš Vukovaru.

Danas je Vukovar opet pod opsadom. Na njega se nasrće nesmiljeno kao i '91. godine. Pokušava ga se rušiti. Jednom za uvijek i srušiti.

Zašto?

Zato jer je Vukovar u stanju opet ujediniti i spasiti Hrvatsku. Vukovar je posljednji mostobran koji priječi potpuni slom i propast Hrvatske države. Ukoliko se Hrvatska nacija ne ujedini oko Vukovara nama, kao naciji slobodnih ljudi, budućnosti nema. Razjedinjene i posvađane lako će nas odvesti u neko novo ropstvo.

Još uvijek ližući rane zadobivene '91. oni su shvatili da u ratu šanse nemaju. Ali za njih je i mir prigoda za rat. Sada s novom strategijom pokušavaju ono što nisu uspjeli agresijom '91.

Sada se nasrće na hrvatski duh grada. Krade mu se duša. I kako samo to oni znaju, sve što čine, čine zaplotnjački, pod okriljem noći. Mučki. Potajice.

Iluzorno je očekivati njihovo odustajanje. Oni od svojih ciljeva nikada nisu i nikada ne će odustati. Oni će, podvijenog repa, kukavički pobjeći pred Hrvatskim vojnikom, ali će polizavši svoje rane, kao bjesni psi opet pokušati. Samo sada na neki drugi način.

Ne treba snagu trošiti na obračun s njihovim snovima i željama. Potrebno je na našoj strani ukloniti tolike „jude“ koji su nas uvijek bili spremni prodati i za manje od 30 škuda.

Potrebno je osnažiti duh zajedništva, potrebno je osigurati da se čuje Hrvatski glas Vukovara. Glas Vukovara koji je za Hrvatsku sveto mjesto u kojem se je u krvavim porođajnim mukama rađala moderna i neovisna Hrvatska.

Država bez simbola i uspomena i nije država.

A Vukovar je simbol nad simbolima.



NEŠTO GROMKO I VISOKO



Čuj nas, tu smo.

Kraj tebe, zauvijek.

Što ti misliš?

Zar smo takvi da bi te napustili?

Ne brini, dobri ljudi te ne zaboravljaju.

Oni su tu kad ih trebaš najviše.

Kule od karata,

kamen od dukata,

s tobom ćemo graditi.

Ne ostavljamo te, nikada.

Tu smo,

kad god nas trebaš...



(Dolores Musić)



Vukovar mora biti grad posebnog pijeteta, jer ako odstupimo s ovog posljednjeg mostobrana oni će još jednom okupirati grad. I to ovaj put za stalno.

A mi? Što mi činimo?

Mi otupljenih i amputiranih osjećaja zajedništva i domoljublja spavamo dubokim snom, dok iz utrobe trojanskog konja noću izlazi neprijatelj. Ne nosi darove nego nosi ploče. Ploče koje su simbol naše konačne kapitulacije.


Tim pločama žele popločati put kojim će neprijatelj još jednom umarširati u grad, noseći svoje zastave i pjevajući dobro nam poznate pjesme. Tim istim putem, popločanim dvopismenim pločama, tada će još jednom iz Vukovara krenuti tužna povorka. Povorka prepuna boli i gorčine. Krenuti će na put bez povratka.


I opet se Hrvatska brani u Vukovaru.

I opet se povijest ponavlja.

I opet nam prijete. Govore nam „da se ne igramo vatrom“.

'91. godine nismo imali oružja, ali smo zato imali srce.

Srce jače od svake njihove vatre.

Danas nam oružje ne treba kao nekada, ali se pitam imamo li još uvijek srce?

Jesu li nam ga možda umrtvili „kruhom i igrama“, pa se skoro i ne čuje?

Jesu li nam ga možda anestezirali? Prije nego li nam ga konačno i iščupaju?

Osjećamo li šum Vuke i Dunava?

Osjećamo li toplinu sunca koje grije naše njive?

Osjećamo li buru u lišću hrasta?

Primjećujemo li grobove onih koji su za Domovinu dali sve?

I bije li to naše srce još uvijek za Vukovar i za Lijepu našu?

Ako bije onda ni ovaj mostobran ne smije i ne može pasti.

Dok je i jedan jedini Hrvat živ.



Svima onima koji su ga čuvali

i nad njim plakali,

stavi krunicu u dlanove.

Upali svijeću za Vukovar.

(beautiful stranger)



AUTOR: Ivica Ursić

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=112

[EdgarFranjul]

'Zoran Milanović nije dobrodošao u Vukovar'!?

Subota, 16 Studeni 2013 18:58


Uoči dvadeset i druge obljetnice vukovarske tragedije, ali i vukovarskog ponosa, Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, koji posljednjih dana, tjedana, prosvjeduje protiv režimskog opismenjivanja herojskog grada na Dunavu, obratio se javnosti otvorenim pismom, koje su pojedini mediji cenzurirali ili objavili nakratko, oni drugi ignorirali, treći ismijali, a neovisni mediji objavili. U pismu, između ostaloga, stoji i poruka aktualnom heroju Domovinskog rata, još uvijek premladom, Zoranu Milanoviću, legitimnom, legalnom, no, slučajnom, premijeru Republike Hrvatske, koji obožava društvo Ninoslava Pavića, koji je također tijekom agresije bio premlad da bi branio zemlju, ali nije bio premlad za bogaćenje. Posve razumljivo, naime, zašto se djeca ne bi igrala novcem dok stariji, odrasliji, ratuju?

Dakle, Stožer je poručio aktualnom premijeru, počasnom građaninu Špičkovine, da neće biti baš s lovorikama dočekan u herojskom gradu na Dunavu, što je izbezumilo ratne profitere u nekim hrvatskim medijima koji bi, ako ništa drugo, vrlo rado otvorili tiskaru Vuk Karadžić na Ovčari. Treba li zapravo aktualni režim, treba li uopće politika, sudjelovati na obilježavanju pada Vukovara, grada koji je sravnjen sa zemljom po zapovijedi napisanoj na ćirilici i gađan granatama na kojima su stajala obilježja Titove JNA?

Nema dvojbe, čak i kad ne zaslužuju političari moraju biti nazočni u Vukovaru i moraju ići u Koloni sjećanja, kako danas tako i zauvijek dok Hrvatska postoji, dok Dunav teče. Vukovar je mjesto jedinstva hrvatskog naroda, i kako to lijepo prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman u Splitu 1995. godine reče, simbol hrvatskoga otpora, Vukovar i bogata istočna Slavonija, jer Hrvatska je bila i ostati će podunavska zemlja. Iako danas Slavonija nije toliko bogata kako se tih euforičnih dana nakon Oluje mislilo da će biti, kako to naša Slavonija zaslužuje. Ako ništa drugo političari moraju biti u koloni sjećanja, uključujući i Milorada Pupovca, kako bi osjetili sram što nisu u Vukovaru bili kad ih je grad najviše trebao. Dakle, Milanović će doći u Vukovar i treba tamo doći, stojički podnijeti zvižduke ukoliko će ih biti iako Dan sjećanja ne bi smio biti danom obračuna. Režim će u svakom slučaju pasti tamo gdje u demokratskim državama padaju režimi, na izborima.

------------

Otvoreno pismo Stožera za obranu hrvatskog Vukovara:

Otvoreno pismo predsjedniku RH, predsjedniku vlade, ministarstvima i svim politikantima u Hrvatskoj.

Poštovani,

Kada je obljetnica Hirošime, cijeli Japan zašuti, bdije, sjeća se podnesene žrtve, nevinih koji su agresorsko iživljavanje životom platili. Tko je bio agresor? Netko, nekakav bezimeni netko, visoko gore na nebu, bacio je predmet, nije žrtve gledao u oči, uništio je generacije japanskih obitelji, zavio Japan u crno. Bez obzira na dnevnopolitička prepucavanja, životna i ina neslaganja - oko ove teme nema prijepora, pijetet nitko ne dovodi u pitanje. Nikada se pijetet ne dovodi u pitanje.

Vukovar je žrtva agresorskog iživljavanja. Srpski agresori gledali su nas, a gledaju nas i dan danas u oči. Silovali su naše majke, sestre. Krvoločno masakrirali naše prijatelje iz djetinjstva, našu braću i očeve. Ne tražimo ništa što nije dostojno i pravedno. Ne tražimo ništa što svakom drugom građaninu planete Zemlje u našim uvjetima samo po sebi ne bi bilo zajamčeno.

Kako biste vi, politikanti, koji već dvadeset godina gazite sve što je sveto, objasnili Japancima da se u Hrvatskoj 18. studenog održavaju tulumi i rock-koncerti, da nakon krvoločne agresije na Hrvatsku Vukovar, Škabrnja, itd., nisu mjesta posebnog pijeteta? Kako im objasniti da falsificirate popis stanovništva kako biste gazili žrtve opet i opet, da kršite Ustav i zakone kako biste pogazili pijetet i silovali ranjene? Kako im to objasniti?!? Kako možemo to sebi objasniti?

Zorane Milanoviću i sudionici kola tvoga - nije li krajnje degutantno da vam mi porezni obveznici plaćamo protuzakonito postavljanje ploča, čuvanje protuustavno postavljenih natpisa, da mi plaćamo enormne policijske straže i neviđenu hordu interventne policije, svu potrebnu mašineriju i noćne straže kako biste očuvali svoje protuustavne i protuzakonite postupke?

I naposljetku, nije li krajnje degutantno da vam mi plaćamo put u Vukovar na 18. studenog? Da, na put u Vukovar idete službenim vozilima, na teret državnog proračuna. Svih ovih godina je tako.

A ove godine, kada se u svjetlu sve ove vaše bijede i bezakonja koji vršite, Hrvatska dijeli na čestitu, vukovarsku, i na ovu vašu, nevukovarsku Hrvatsku, uplašili ste se da ćete ostati sami u koloni, za čije sudjelovanje vas plaćaju hrvatski porezni obveznici? Hoćete li našim novcem platiti i pratnju? Hoćete li platiti i dolazak onih koji će vam toga dana hodati uz bok kako ne biste hodali sami, kako se u kadrovima vaših, srboslavenskih medija ne bi ogledao sav vaš jad i vaša bijeda?

Ali ima toga još. Nije li krajnje degutantno da za 18. studenog, za hinjenje naklona žrtvi ubirete i dnevnice? Svaki put kada mislimo da jadniji nego što jeste ne možete biti, iznova nas iznenadite. Ako vam već pripadaju te dnevnice, zašto ih ne date na raspolaganje kako bi se svim onim domoljubima koji dolaze od Prevlake, Dubrovnika, iz cijele Hrvatske i voljene nam dijaspore, da se svima njima koji nerijetko nemaju dovoljna primanja ali ipak od usta odvajaju da na taj dan dođu u Vukovar, da se svima njima osigura topli obrok u Vukovaru? Ne, vi ne. Sve radite, kršite zakone i Ustav da ponizite i obezvrijedite žrtvu i žrtve Vukovara, a uzimate krvave novce da vam se plati put u Vukovar i dnevnice za boravak u gradu heroju. Kako bijedno.

Niste dobrodošli, ali vjerujemo da plaćen put i osiguranu dnevnicu nećete htjeti propustiti. Vidimo se u Vukovaru 18. studenog.

S vjerom u Boga i hrvatski narod - za Vukovar, mjesto posebnog pijeteta. A Vukovar je Hrvatska.
SOVH

http://www.tinolovka-news.com/vijesti-h ... -u-vukovar

[Fratt]

Samo da napomenem,Špičkovina se odriče počasnog građanina,znam jer mi je to susjedstvo.

[EdgarFranjul]

'Moj Vukovar je simbol! Ćirilicu treba izbaciti iz Hrvatske jer Srbi ovdje stvaraju podjele još od vrtića'


"Ubijana su djeca, starci životinje pa čak i drveće koje im je smetalo. Nakon što su poubijali ljude uslijedili su pljačkaški pohodi. Postoje video zapisi koje su agresori snimali kako bi se poslije mogli podičiti svojim dostignućima. Zadovoljavali su svoje najniže životinjske nagone, dolazili iz susjedstva u tuđu zemlju dijeliti pravdu. Pošto su im motivi bili pogrešni zato su i izgubili, nisu imali srca.", kazuje nam Domagoj.

Kakav je život mlade osobe u Gradu heroju za naš portal ispričao je 22-godišnji Vukovarac i student Domagoj. Mladi u Vukovaru kaže ovaj mladić žive jednako kao i u bilo kojem drugom gradu, imaju jednak životni ritam, a njegov životni ritam nameće mu učenje i odlaske na fakultet dok slobodno vrijeme provodi odlazeći u teretanu, na selo ili za računalom. Ratna se kaže ovaj mladić ne sjeća jer je bio premali. No, sjeća se progonstava, priča i slika s televizije. "Stariji su mi pričali tešku, ali nužnu istinu. Da se zna što se zapravo dogodilo jer postoji samo jedna istina premda je danas mnogi žele zaokrenuti to je nemoguće.", ističe ovaj ponosni vukovarski mladić. Svjestan je kaže nam da je njegov grad jednako kao i njegova domovina napadnuti jer smo htjeli samostalnost, slobodu i nezavisnost. "Nudili smo sva prava manjinama, prava koja uživaju i danas, ali oni su bili željni krvi. Nitko nije bio pošteđen. Ubijana su djeca, starci životinje pa čak i drveće koje im je smetalo. Nakon što su poubijali ljude uslijedili su pljačkaški pohodi. Postoje video zapisi koje su agresori snimali kako bi se poslije mogli podičiti svojim dostignućima. Zadovoljavali su svoje najniže životinjske nagone, dolazili iz susjedstva u tuđu zemlju dijeliti pravdu. Pošto su im motivi bili pogrešni zato su i izgubili, nisu imali srca.", kazuje nam dalje Domagoj koji je na svoj grad izuzetno ponosan. "Vukovar je simbol, a ta riječ sve govori o njemu.
Dovoljno je pogledati vodotoranj, on govori tisuću riječi. Postoji mala grupa srčanih i pravednih ljudi, koji su prošli pakao, ali opet su spremni braniti čast ovoga grada, na njih sam izrazito ponosan i to im kažem svaki put kada im pružim ruku i pozdravim. Neke se stvari ipak ne mogu kupiti novcem, a to je ljubav prema domovini, ljubav prema gradu i na kraju obitelji.", smatra ovaj mladić. On je uvjeren da se u njegovom gradu među mladima osjeti podijeljenost, a za to nam navodi i niz primjera.

"Na školskim odmorima pripadnici manjine kako oni sebe vole zvati, Srbi stoje na lijevoj strani dvorišta, a mi Hrvati na desnoj. Tako je i u disco klubovima, tako je svuda. Oni su treća generacija koja se rodila na području RH, ali oni i dalje sebi zacrtavaju u glavi da pripadaju izvornom srpskom narodu koji živi u Srbiji, praktički su veći Srbi od onih pravih.", svjedoči naš sugovornik. Ispričao nam je i primjer iz matičnog ureda.

"Dolaziš u matični ured grada Vukovara, 2013 godina. Vidiš papir na kojem piše ime djeteta koje je tek rođeno prije par dana Vuk. Prvo pomisliš da sanjaš, a nakon što protrljaš oči shvatiš da je to ipak stvarnost. Nakon toga ti postaje jasno da je sva priča uzaludna dok se u glavama neke stvari ne riješe. Zato uvijek govorim, da ne mogu ljudi koji ne žive ovdje shvatiti svakodnevicu. U Zagrebu se postavljaju ploče sa natpisima na ćirilici u ime mira i tolerancije, od strane nekih udruga koje samo novac izvlače iz ove države." Osim toga, Srbi svoju djecu dijele još od vrtića i to nisu izmišljotine, a svatko onaj tko u Grad heroj dođe otvorenih očiju ovdje će to vidjeti, smatra naš sugovornik. "To se cenzurira, a onda mi, koji smo izgradili ovaj grad iz pepela ispadamo nesnošljivi nacionalisti, što je naravno glupost.

Toliko se mrzi druga strana, a nijedan nije ubijen od mirne reintegracije. Djeca bi trebala ići od vrtića zajedno, učiti hrvatski jezik, njega koristiti, a eventualno imati dodatni predmet, vlastiti vjeronauk i srpski jezik, onda sigurno ne bi dolazilo do podjela. Smeta me što djeca u osnovnoj školi, hrvatski pravoslavci, počinju dizati tri prsta. U srednjoj školi to preraste u četničke pjesme. Na fakultetu u srpsku zastavu dužine 6 metara, a poslije toga bez problema se dobije posao u državnoj službi i to u policiji. To smeta ljude koji nisu bili direktno u ratu, a zamislite kako se osjećaja mama koja je izgubila sina ili muža, naravno da pojedinci ne mogu shvatiti to.", navodi Domagoj. Vukovar je danas prema njegovim riječima prekrasan grad. Puno se toga izgradilo, ali problem je nezaposlenost. "Mnogi mladi su prisiljeni živjeti u roditeljskim kućama i vrlo teško se odlučuju zasnovati vlastitu obitelj, a ovoj zemlji su prijeko potrebne mlade i velike obitelji.", vjeruje Domagoj. Jednako kao i mnogi on smatra da je Vukovar zaboravljen grad te da ga se političari sjete samo kada se upale kamere i onda kada se treba skupljati političke bodove premda su neki govorili da će im se ruka osušiti ako zaborave ovaj kraj. Vukovar 18. studenog u Domagoju kao mladom čovjeku pomješa osjećaje tuge i ponosa. Naš sugovornik osvrnuo se i na postavljanje dvojezičnih ploča u svojem gradu. "Mislim da nije trebalo ni doći do rasprave o dvojezičnosti, ali zbog vlasti, dvije najveće hrvatske stranke su pregovarale i dogovarale o tom pitanju, samo kako bi vladali.

Točno se zna imenom i prezimenom, tko je u gradskoj skupštini grada digao ruku ZA ćirilicu, a sad se prave veliki Hrvati. To licemjerstvo je postalo smiješno. Isto tako zna se tko je spustio prag sa 50% na 30%. Mene smeta činjenica što se pristaje na kompromisna rješenja, po meni bi se ćirilica trebala izbaciti iz svih mjesta, bez obzira gdje se ona nalazila u ovoj zemlji.", stav je ovog mladića. On u svojem Vukovaru želi ostati, ali za to ima neke uvjete. "Ako ćirilica ostane, ako meni to danas sutra bude uvjet za posao, nikako ne planiram ostati tu, ne želim da moja djeca budu izgubljena u svemu tome i da ne znaju gdje pripadaju.", uvjetuje ovaj mladić koji će uz svoje sugrađane ponosno stati u Kolonu sjećanja. "Ta kolona ne predstavlja samo Vukovar, ona predstavlja cijelu Hrvatsku, predstavlja jedno jedinstvo koje mora vladati među nama kako ne bi svakih 50 godina doživljavali katastrofe.", zaključuje Domagoj na koncu.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... rtica.html

[Fratt]

Otperjali su crvene iz kolone,jedino mi je žao što nisu i ove plave ali valjda su se bolje vladali ovih mjeseci...

[EdgarFranjul]

http://nezavisni.hr/index.php/vijesti/h ... i-skabrnje