Kukuriku...

[EdgarFranjul]

Milanović je čovjek opasnih namjera koji je u Hrvatskoj uništio život svojim emocionalnim eskapadama!


Stanje sigurnosti zemlje sve više je van kontrole i opasno za sigurnost građana.

Svađa kao osnova komunikacije nikome nije donijela prosperitet. Zoran Milanović samo tako započinje "dijalog". Dijalog je doveo do kolapsa. Kaos. To je opis države sada. No krenimo redom.

Želite operaciju u državnim bolnicama? Možda je bio i vaš red za operaciju. Sada je to nemoguća misija. Štrajk. Komunikacija sa štrajkašima ne umanjuje bol bolesnika. To premijer bez savjesti ne razumije. Za njih je stalo vrijeme. Grozna činjenica. Društvo stvoreno po ovoj vlasti temeljeno je na inatu i na iscrpljivanju protivnika. Dok se svi sindikati skupljaju oko stola naše svadljive vlade, bolesnici broje svoje dane. Humanost i čovječnost sada nisu u centru pažnje. Centar svega je premijer. Kaos u bolnicama, zabrinuta lica bolesnika, koji postaju osuđenici nečije nebrige. I ta situacija umjesto rješavanja, traje u nedogled. Opasno truje društvo oko sebe.

Dvojezične ploče isto su problem već tjednima u državi. Kaos. Građani razbijaju ploče, a poneki policajci otkazuju poslušnost. Stožer za obranu hrvatskog Vukovara danima je dozivao premijera na dijalog. Do tada su se razbijale ploče, policajci su ostajali bez posla, građani se sukobljavali s policijom, izgredi su opći folklor u zemlji. I na kraju kao i sa sindikatima liječnika, ipak se svadljivko sastaje. Što je s izgubljenim vremenom? Što je s ugrožavanjem života pacijenata? Ništa, koga briga, to je politika ove partije na vlasti.


Stanje sigurnosti zemlje sve više je van kontrole i opasno za sigurnost građana. Na drugoj strani premijer slijeće na Krk službenim avionom, kao da je tamo baš u tom trenutku pronađena nafta. Gleda li netko samo ove navedene činjenice jasno dolazi do zaključka, kako u ovoj zemlji vlada opasno stanje. Srećom, premijer ima još boljeg oponenta u predsjedniku države koji uz sav ovaj kaos i odbijanje Srba da procesuiraju zapovjednike logora po Srbiji odlazi u Srbiju na nekakve razgovore. Svatko realan shvatio bi da Hrvatska nije raj za ulaganja. Hrvatska je organizirana ludnica za pljačku građana.

Pitamo se zašto nema ulaganja?

Ulagači ulaze u stabilnu zemlju. Naša zemlja je zemlja kaosa. Linić prijeti porezima, prijeti ovrhama, a premijer se sa svima svađa. Postavite teze ovako; radite u tvrtci u kojoj vlasnik ne zna što prvo započeti, ne zna pronaći posao i svaki dan se svađa sa radnicima i vrijeđa ih, neuspjeh zagarantiran. Takav čovjek kod nas vodi državu, iako u prosječnoj tvrtci mu ne bi dali da vodi tri "nacrtane ovce". To je glavni razlog što nema ulagača. Zakoni su promjenjivi i nisu razlog neulaganja, već klima u državi. Tko bi pametan ulazio s kapitalom gdje se razbijaju državne ploče, slučajni premijer mijenja zakone kao toalet papir, gdje je nešto 5-10 % skuplje po potrebi je svakodnevica. I svi su se razbježali od takve ludnice. Nestabilan premijer, svadljivac nije nikome garant ulaganja. Najvažnije je shvatiti kako takav prgav karakter još par godina na vlasti državu drži bez ulaganja. Znači propast za nas.

Milanović se održava na vlasti svađom. Ona je osnova njegove opstojnosti. Zapravo je razlog naše propasti. Svađa je znak nesposobnosti. Bahatost, straha. Ugrožen je život u zemlji uz takav karakter kojem je bitno zadovoljiti sebe. Bolesnici sada pate jer ne mogu dobiti normalnu zdrastvenu uslugu. Radnici svaki dan imaju manje plaće. Braniteljske usluge broje sve veći broj samoubojstava. Privredni subjekti postaju objekti zastrašivanja i otimanja, samo da bi državna uprava dobro živjela. Milanović je postao čovjek opasnih namjera. Uništio je život u Hrvatskoj svojim emocionalnim eskapadama. I krivce traži svuda oko sebe. Krivac je on.


Danas je izbornik nogometne reprezentacije smijenjen zbog svojih rezultat, kojima bi Milanović bio prezadovoljan. Premijer uz sve svoje propuste još uvijek uništava državu. Politika je očito ku*va, koja traje duže od svojih neuspjeha.

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... adama.html

[EdgarFranjul]

Zaštitimo Vukovar od crvenih fašista, i branimo slobodu!

Srijeda, 16 Listopad 2013 09:49
Gost kolumnist - Prof. Goran Jurišić



Milanovićeva vlada je u nečemu zaista uspjela. Uspjela je probuditi hrvatski nacionalizam. Zoki, bravo majstore, Srbija je uz tebe! Svojedobno je Slobodan Milošević probudio hrvatski nacionalizam. Jedan Milanovićev ministar je zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Josipa Bozanića usporedio sa Slobodanom Miloševićem. Očito je promašio „ceo fudbal“.

Premijera iz 'Špičkovine' smeta naziv „Stožer“, jer ga to podsjeća na rat, ali ga neki izborni stožer ne podsjeća na rat nego na izbore; premijera smeta što šta u Lijepoj našoj opljačkanoj i silovanoj, a narod smeta premijer i njegova loša vlada koja je stečajni upravitelj Republike Hrvatske i demagog kakvog se ne bi posramio ni Joseph Geobbels.

Kukuriku-koalicijska vlada, koja voli i slavi masovnog zločinca 'Tita', izabrana je na krnjim višestranačkim izborima, tako da je imala samo nominalni demokratski legitimitet koji je, u međuvremenu, izgubila, jer nije ispunila niti jednu od svoje 21 točke iz svojih predizbornih obećanja ludom radovanja. Zato nas je obradovala svojim nevidljivim predizbornim točkama tipa uvođenja dvojezičnosti odnosno srpske ćirilice u Vukovaru, donošenje 'Lex Perkovića', i izigravanje Europskog uhidbenog naloga kada su udbaši u pitanju, kao i državnom zaštitom komunističkih zločinaca, što je primijetila i Europska komisija.

Navodno socijaldemokratska vlada i njihovi neoliberalni koalicijski partneri, kao i predsjednik Republike, ne samo da nisu ispunili niti jednu točku iz svojih predizbornih obećanja, nego su pogoršali stanje nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske idući na ruku velikosrpskoj beogradskoj kliki, i svojim strateškim partnerima u Londonu odnosno britanskim interesima.

Ova loša i sramotna vlada, ne samo da nije od službene britanske politike zahtijevala moralnu ispriku, i odštetu i satisfakciju bleiburškim žrtvama hrvatskog naroda, nego je ukinula saborsko pokroviteljstvo nad bleiburškom komemoracijom, idući tako na ruku britanskoj politici kojoj to, osim bivšim komunistima (titoistima), jedinoj na svijetu i odgovara, jer je britanska vladajuća politika kriva za izručenje hrvatskih ratnih zarobljenika svojim jugoslavenskim, komunističkim, balkanskim saveznicima - boljševicima, (titoistima/staljinistima), i četnicima.

Kako bi što više umrtvili oslobađajuću presudu hrvatskim generalima Gotovini i Markaču za Oluju koju je prošle godina u studenom izreklo žalbeno vijeće Tribunala za ratne zločine u Den Haagu, izmišljaju se u vrhu Države akcije koje destabiliziraju Republiku Hrvatsku, kao uvođenje rodne pedofilsko-homoseksualne ideologije u 4. modul Kurikuluma zdravstvenog odgoja hrvatskog školstva i obrazovanja, i uvođenje srpske ćirilice u Vukovaru – pismo velikosrpskog okupatora, i simbol stvaranja Velike Srbije – srpski 'Hakenkreuz'.

Sve to rade bivši komunisti, i titoisti - ekstremni ljevičari ili crveni fašisti.

Jesmo li se ikada zapitali, da li mi u stvarnosti imamo demokratske vlasti ili vladare koji su ekstremisti, ekstremni ljevičari pod ovim i onim imenom, jesmo li se kada zapitali, tko to uopće vlada u ovoj zemlji otkad je propao komunizam i otkad se raspala posljednja jugoslavenske tamnica naroda?

Ako nismo, onda je vrijeme da se zapitamo, i da se za sve vijeke vjekova lustracijom riješimo ekstremista i uvedemo demokraciju i pravni poredak.

Ekstremiste ćemo prepoznati po tome što slave i hvale masovnog zločinca 'maršala Tita', zatim, oni koji pale svijeće na grobovima velikosrpskog agresora i četnika, oni koji relativiziraju Domovinski rat kojeg nazivaju „građanskim ratom“ umjesto velikosrpske agresije, oni koji osuđuju i demoniziraju hrvatske branitelje, oni koji štite komunističke zločince, uključujući udbaše, i svi oni koji su toliko netolerantni, odnosno isključivi, da ne trpe antikomunizam pored antifašizma, što drugim riječima znači da nisu za demokraciju, nego za titoistički 'demokratski centralizam'; to su svi oni koji nisu za ljudska prava nego za selekciju, koji nisu za slobodu javne riječi nego za partijske ukore i političku podobnost, i svi oni koji paranoično izmišljaju 'ustaške zmije', a ne vide udbaške zmije, kao što ne vide stabla od šume. To su ekstremisti, ujedno i teški licemjeri.

Ako ste primijetili da se takvi ekstremisti i licemjeri provlače kroz sve vrijeme posljednje 23 godine hrvatske Države, onda ste dobro primijetili, i sigurno ste primijetili i medijski senzacionalizam s kojim ljudima bacaju oči u pijesak, dok nikada u preko dva desetljeća nisu uspjeli nezaposlenost u Republici Hrvatskoj smanjiti na ispod 200 tisuća, naprotiv, konstantno je iznad 300 tisuća, pa i preko pola milijuna.

Sustavna pljačka u privatizaciji i pretvorbi, i nezaposlenost, plus suradnja s velikosrpskom politikom – to je svjedodžba domaćih vladajućih ekstremista od 1990. do danas, 2013. godine.

Kako bi skrenuli pažnju sa svog ekstremizma, medijskom propagandom prozivaju druge za ekstremizam, iako su jedini ekstremisti na ovim prostorima jedino i samo bivši komunisti koje prepoznajemo kao titoiste. Svi drugi su normalni građani, Hrvati, Europljani, jedino ovaj promil biblijskih skakavaca odnosno parazita je nenormalan, bahat i umišljen, drzak, primitivan, jednom riječju balkanski - ali opasnih namjera!

Opasna namjera je kada se premijer igra s vatrom, i uvodi srpsku ćirilicu u Vukovaru gdje su srpski fašisti četnici i jugokomunisti žarili i palili 1991. godine, to jest titoistička vlada uvodi jezik okupatora u Vukovar, i jezik odnosno pismo jedne strane države koja je prije 22 godine izvršila agresiju na Republiku Hrvatsku, i Vukovar sravnila sa zemljom, a njegove stanovnike odvela u babilonsko ropstvo koncentracijskih logora u Srbiji.

Što drugo reći, nego da su crveni fašisti izvršili napad na slobodu.

Zaštitimo Vukovar, branimo slobodu!

Ne zaboravimo, da je vlada protuustavno uvela dvojezičnost u Vukovaru, jer je 8. članak Ustava izričit u pogledu uvjeta uvođenja dvojezičnosti u korist neke nacionalne manjine.

Nije problem nacionalna manjina, nego protuustavno djelovanje vlade Republike Hrvatske; sjećamo se kako je Ustavni sud srušio Jovanovićev 4. modul zdravstvenog odgoja, taj „najvažniji vladin projekt“, kako su se hvalili u Banskim dvorima, da bi se taj i takav zdravstveni odgoj praktički nepromijenjen vratio kroz mala vrata u hrvatske škole kao da se ništa nije dogodilo. Ispravno je Dobroslav Paraga poručio u Slobodnoj Dalmaciji, da će Jovanović izigrati roditelje. Sjećamo se što je sve poštovana Judith Reisman rekla u Zagrebu u svezi Oca takve dijabolične ideologije, Alfreda Kinseya.

Cilj ove vlade nije prosperitet hrvatskih građana nego njihovo preoblikovanje, da danas-sutra postanu 'preparirani i prilagođeni građani', prilagođeni Novom svjetskom poretku međunarodnih bankara i svjetske bogataške elite 1 posto ratnih profitera. To je politika Wall Streeta i londonskog Citya.

Pogledajmo kakva priopćenja ove banke daju s vremena na vrijeme: zahtijevaju ukidanje demokracije, ljudskih prava i slobode javne riječi!

Pogledajmo kako se u Americi obračunava s anti-globalističkim pokretom 'Occupy Wall Street', pogledajmo kako se uvodi policijska država u Americi! „Yes we can“ pretvorilo se u „Yes we scan“. Gotovo je s kolijevkom demokracije. Ključ je u bravi. Traži se izlaz kroz raspaljivanje ratova, čak se igra s vatrom raspaljivanja Trećeg svjetskog rata preko Sirijske krize. Pogledajmo ove jahače Apokalipse jako dobro, jer njihova lica su zadnja koja bi smo u životu mogli vidjeti – ako nas zarate!

NATO je na svojoj godišnjoj skupštini održanoj ovaj puta u Hrvatskoj, u Dubrovniku, ponovio laž Obamine administracije, da je Asadov režim navodno počinio ratni zločin uporabe kemijskog oružja nad sirijskim civilima, iako UN ne raspolaže takvim dokazima.

Gdje je bio NATO kad je velikosrpski agresor napadao Dubrovnik, i Hrvatsku, kad su velikosrpski zločinci, koji se potpisuju srpskom ćirilicom, počinili genocid u Vukovaru, i u Bosni? NATO je tada isključio svoj radar kako bi se genocid mogao nesmetano izvršiti, kako je posvjedočio dobitnik Pulitzerove novinarske nagrade, Roy Gutman, otkrivač mreže srpskih koncentracijskih logora u Bosanskoj krajini 1992. godine.

Pogledajmo što radi taj liberalni Zapad u svijetu, i uz pomoć bivših komunista i udbaša u Hrvatskoj!

U svijetu su prijetili ratom Siriji, i time počinili ratni zločin po međunarodnom pravu, jer je zabranjeno nekoj nezavisnoj državi i članici Ujedinjenih naroda prijetiti ratom ako nije agresivna prema drugim državama.

Kod kuće pak uvode genetski modificirane organizme (GMO) u prehrambeni lanac Hrvata, likvidiraju radna mjesta i industriju, i Hrvatsku pretvaraju u zemlju isključivo uslužnih djelatnosti poput turizma, i kockarnica, a najviše su domaći vlastodršci uslužni prema Beogradu, i Wall Streetu.

Domaći mediji sudjeluju u huškanju na rat kao i domaći vlastodršci: ponavlja se propaganda kako su „Sirijci u ožujku 2011. pokrenuli niz prosvjeda bezuspješno zahtijevajući demokratske promjene, no Asadov režim je na njih reagirao brutalnom represijom. Bunt naroda prerastao je u oružani ustanak koji je, prema podacima Ujedinjenih naroda, ubijeno više od 100 tisuća ljudi.“

Ah, kad bi to bilo tako jednostavno, i kad bi to bila samo približna istina, ali nije istina nego notorna laž, jer sirijski predsjednik Asad je na masovne prosvjede Sirijaca odgovorio demokratskim reformama, a vrhunac reformi je bio donošenje demokratskog sirijskog ustava na referendumu, uvođenje višestranačkog sustava i slobode javne riječi, čime je Bašar al Asad dokazao da je demokratskiji od domaćih vlastodržaca koji hrvatski Ustav nisu donijeli na referendumu, nego ga još i gaze kad god im odgovara, pa i napadaju Ustavni sud kad im ne odgovaraju njegove odluke. Istovremeno je Bašar al Asad počeo braniti sirijski narod od terorističkih napada ogranaka Al-Kaide u Siriji, i tako je nastao građanski rat koji se preobrazio u invaziju na nezavisnu Siriju, uz uporabu kemijskog oružja protiv sirijskog naroda od strane pobunjenika i terorista. To je istina!

Otvorimo oči, i branimo našu slobodu! Edward Snowden nam je pokazao kako se brani sloboda – istinom. Isto nam je pokazao predsjednik Asad i hrabra sirijska vojska u ratu protiv terorizma, i isto su pokazali hrvatski branitelji u velikosrpskoj agresiji srpskih pobunjenika i režima Slobodana Miloševića i tzv. JNA na Vukovar i cijelu Hrvatsku. „Samo istina će nas osloboditi!“ (Biblija)

Bez obzira što se vlada Republika Hrvatske pridružila prijetnji ratom Siriji, na kraju će pobijediti istina, i sirijski i hrvatski narod ostvarit će slobodu, a tirani na liberalnom Zapadu će na kraju morati položiti oružje, i kao njemački nacisti završiti će pred međunarodnim tribunalom za ratne zločine.

I da, Nobelovu nagradu za mir zaslužili su oni koji su je zaslužili: ruski predsjednik Vladimir Putin, sirijski predsjednik Bašar al-Asad, i Pontifex Maximus Svete Stolice, papa Franjo, jer su spriječili Treći svjetski rat.

Foto:AFP

Piše: prof. Goran Jurišić

http://www.tinolovka-news.com/prof-gora ... mo-slobodu

[EdgarFranjul]

Zašto je hrvatski predstavnik redovito inferioran u susretu sa srbijanskim?


Susret u kojem zapravo Srbija nameće dnevni red, susret sa kojeg Josipović ide kući praznih ruku, susret u kojem se morao ispričavati zašto još nismo povukli tužbu za genocid, susret sa kojeg nije donio jednu šaku zemlje sa otetih vukovarskih ada, susret sa kojeg nije donio mapu jedne jedine minirane njive, susret sa kojeg nije donio vijest o tijelu jednog jedinog nestalog Hrvata, susret sa kojeg nije donio čak niti jednu jedinu sliku od šlepera pokradenog kulturnog blaga?

­Upravo je nevjerojatno da u svim susretima sa svojim kolegama u Beogradu hrvatski predstavnici pokazuju kako im uporno nedostaje svijesti i odgovornosti da nastupaju i govore u ime upravo od srbijanske agresije tisuća ubijenih i desetaka tisuća ranjenih Hrvata! Od koje je neke možda snajperom osobno pogodio današnji srbijanski predsjednik Nikolić poznat po tome da je kao četnik ratovao po Slavoniji!

Zašto je hrvatski predstavnik redovito inferioran u susretu sa srbijanskim?

Kako je moguće da se uporno ne razumije da predstavljanje Hrvatske u razgovoru sa Srbijom, a u kontekstu nerješenih pitanja, traži posve drugačiju intonaciju, drugi tekst i drugi pogled? Kako je moguće da susret hrvatskog predsjednika koji predstavlja krvavu žrtvu četničkog pira i srbijanskog predsjednika koji je osobno pucao po Hrvatima u tom ratu ispadne tako bezličan? Susret u kojem zapravo Srbija nameće dnevni red, susret sa kojeg Josipović ide kući praznih ruku, susret u kojem se morao ispričavati zašto još nismo povukli tužbu za genocid, susret sa kojeg nije donio jednu šaku zemlje sa otetih vukovarskih ada, susret sa kojeg nije donio mapu jedne jedine minirane njive, susret sa kojeg nije donio vijest o tijelu jednog jedinog nestalog Hrvata, susret sa kojeg nije donio čak niti jednu jedinu sliku od šlepera pokradenog kulturnog blaga? Srbija toliko poštuje Josipovića i Hrvatsku da pola zastupnika u srbijanskoj skupštini uopće nije došlo u skupštinu dok je on govorio! Što su naši mediji vješto prikrili, pa se ponovo postavlja pitanje imamo li HRT ili JRT, imamo li mi ovdje hrvatske dnevne novine ili podlistak beogradskog tiska? Zašto su gotovo svi izvjestitelji sakrili činjenicu da je Josipovića dočekala poluprazna vijećnica beogradske skupštine, a naglašavali su pompozno da je to eto prvi govor jednog hrvatskog predsjednika u srbijanskom parlamentu? Da, bio je to prvi govor hrvatskog predsjednika u srbijanskoj skupštini, ali pred polupraznim gledalištem! A susret je odgađan mjesecima tobože da bi se dobro pripremio i da bi Nikolić promijenio svoja stajališta! Niti je susret dobro pripremljen, niti je Nikolić revidirao svoje četničke stavove. Po agencijskim izvješima Nikolić je faktički „napao“ Josipovića da zašto još nismo povukli tužbu za genocid, a Josipović nije skupio čak niti toliko hrabrosti da je odbrusio Nikoliću na tu provokaciju, nego je zapravo prebacio krivnju na Milanovića: da o tome odlučuju Vlada i parlament! A onda smo se još morali i ispričavati zbog problema sa dvojezičnim tablama i kleti da ćemo do zadnje kapi krvi poštivati ustavni zakon o manjinama! Umjesto da zatraži prije tog susreta konkretna rješenja vezana uz vukovarske ade, umjesto da dođe sa timom stručnjaka koji tamo sa drugom stranom raspravljaju o adama, umjesto da je došao sa popisom otetog kulturnog blaga i ultimativno tražio povratak otetog, Josipović baš niti jedan takav potez nije povukao. Nego je za ade nježno dometnuo da ako pregovori ne budu išli (ni nema ih!!!) da bi se onda morali poslužiti modelom koji je upotrebljen u problemu sa Slovenijom, dakle arbitražom. Kakav nježni diskurs u razgovoru o otetoj zemlji i u razgovoru sa četničkim ratnim snajperistom?! Da, jedino u čemu je otvoreno Josipović nastupio bilo je pitanje nestalih, ali i u toj temi ima neadekvatan pristup. Dok god to pitanje ne postavi u okviru nekog ultimatuma, traženjem otkopavanja nekih lokacija za koje se sumnja da kriju nestale, niti tu se ništa neće dogoditi. Bio je to susret koji ništa novoga nije donio Hrvatskoj. Ništa!


Zašto afirmiramo lažnu Nikolićevu evropsku pozu kad se radi o notornom četniku?

S druge strane taj je susret afirmirao lažnu Nikolićevu evropsku politiku i još lažniju pozu mirotvorca. Nije doduše fučkao dok je svirala himna, nije udario Josipovića, nije ga vrijeđao niti psovao. Ako to pišemo pod novom evropskom Nikolićevom politikom, jer četnici se obično tako ne ponašaju u susretu sa Hrvatima, onda je on postao evropljanin. Naime, čovjek koji je bio Šešeljev pomoćnik i zamjenik ne može se gledati u drugim kategorijama. Hrvatski predsjednik nikada, ali baš nikada dok se ne ispune svi preduvjeti koje tražimo ne bi trebao sjesti za stol sa Šešeljevim nasljednikom. Ne zbog neke lažne hrvatske nadmoćnosti nego zato jer su naši zahtjevi civilizacijski elementarni i oko njih ne bi smjelo biti pregovora. Tražimo tijela mrtvih, tražimo oteto kulturno blago, tražimo povrat zemlje koja je i katastarski naša! Kako se oko tih pitanja uopće može pregovarati i trgovati? Sve te probleme donijela je srpska agresija za čijeg trajanja je Nikolić bio četnički dragovoljac po Slavoniji! A ništa od naših uvjeta koje je ispisala srpska agresija ne dobiti i pristati na susret sa krvnikom, to mi se čini mimo svake političke pameti. Zato jer time bildamo Nikolićev image koji ne postoji, zato jer legaliziramo njegovo četništvo što će se upravo nama prvima obiti o glavu i zato jer relativiziramo i naše zahtjeve i naše patnje. Ništa ne dobivamo, samo gubimo i još smo bili u nužni ispričavati se za tekstove u knjigama glede rata.Tretirate nas kao okupatore i četnike reći će Nikolić, ali kako da ih tretiramo kad su nas okupirali i kako da ih tretiramo kad se baš on ponosio da je četnik?! Ali, zato su Srbi zadovoljili svaku formu koju je očito hrvatska strana tražila: famozni susret gospodarstvenika, koji dakako ništa neće donijeti niti promijeniti i pokaznu vježbu zajedničkog posjeta hrvatskom selu Tavankut u Vojvodini. Gdje su hrvatska djeca po prvi put nakon 22 godine dobili udžbenike na hrvatskom jeziku. I to se piše kao uspjeh?? Kad Josipović vodi Tadića u sela pokraj Knina onda je to doista evropski kulturni posjet: Josipović je istinski predan zaštiti manjina i svakoj kulturnoj autonomiji, a Tadiću je taj posjet dobra pokazna vježba. Ali, kad Nikolić koji je u ratu čučao po slavonskim kukuruzima ne bi li zaklao kakvog Hrvata, stiže sa Josipovićem u Tavankut da demonstrira ono što nema, brigu o Hratima, onda to nije samo blasfemično.To je još gore: pristajanjem na tu lažnu predstavu Hrvatska zapravo pomaže Nikoliću u foliranju Zapada da je on pravi demokratski lider. Mi na našoj prolivenoj krvi o kojoj uglavnom šutimo, dajemo alibi Nikoliću kojeg on nema niti će ga ikada imati. Čovjek je ponosni četnik i točka! Čak i da Josipović mora igrati ove igre zbog pritiska izvana nema te svjetske sile makar se zvala i SAD koja ne bi razumijela da je Josipović postavio nekoliko elementarnih obaveznih preduvjeta za ovaj susret. Da ne sramoti sebe i sve nas!


Jovanovićev projekt 'regionalnog sveučilišta' perfidno će prisiljavati našu djecu da studiraju u regiji

Ono o čemu se nakon ovog susreta prestidljivo govori jest potpis ugovora o suradnji našeg i njihovog fakulteta političkih znanosti. Naravno da je svaka znanstvena suradnja već načelno dobrodošla, no ta dva fakulteta su uz časne iznimke, u komunističkih 50 godina izbacili sve moguće, u Hrvatskoj tumače i lidere jugoslavenstva, u Srbiji učitelje velikosrpstva. Nabrojite mi tri profesora zagrebačkog fakulteta političkih znanosti koji su se zdušno i predano bacili na posao stvaranja hrvatske države kad je to bilo najteže! Ali, zato tamo imate na šlepera tumača jugoslavenstva, socijalizma i titoizma. Hoće li sutra na traci izbacivati lidere regije? Do ove suradnje zapravo dolazi nakon što je ministar Jovanović sa svojim beogradskim kolegom na dan nogometne utakmice Hrvatska-Srbija, javnosti prezentirao da kreće projekt stvaranja „regionalnog sveučilišta“ što je nakon lex Perković i nasilnog uvođenja ćirilice u Vukovar uvjerljivo treći najodiozniji politički projeki ove vlasti. Naime, Hrvatska je ušla u Evropsku Uniju i zbog toga jer i svoju znanstvenu suradnju preferira sa Zapadom. Ili ćemo biti u Uniji, a imati zajedničko regionalno svečilište na Balkanu? No, ako nam djeca i moraju ići van studirati, žele li roditelji da idu u Kragujevac ili u Beč? Po čemu je hrvatski nacionalni i obrazovni interes da umjesto u Beč, Milano ili Berlin naša djeca idu studirati u Beograd, Kragujevac ili Novi Sad? Jer zajedničko regionalno sveučilište će sasvim sigurno stimulirati takvu studentsku razmjenu,to je i smisao priče zar ne? Pita li se netko po čemu bi tamošnji fakulteti mogli biti kvalitetniji za studiranje od bečkih, milanskih ili pariških? Po naobrazbi, po profesorskom kadru, po tradiciji, po stupnju povezanosti gospodarstva i znanosti? Ne, oni mogu biti samo jeftiniji i to tako da ih država baš u segmentu regionalnog povezivanja dodatno sufinancira kako bi potaknula baš takvu suradnju. Hoće li se uskraćivanjem novca nekim fakultetima u Hrvatskoj zapravo neizravno stimulirati da se određene fakultete odlazi studirati u Beograd i obratno? Je li to novo znanstveno bratstvo i jedinstvo? Do kuda seže ta manijakalna ljevičarska zaljubljenost u regiju u kojoj se oni ponašaju kao pravi narkomani Jugoslavije! Koji perverzni mozak je to u trenutku kad smo ušli u Uniju, mogao smisliti? Hrvatska jednostavno mora jačati svoju znanost i svoje obrazovanje i u tom smislu suradnju, tijesnu suradnju, sa najboljim evropskim fakultetima. Sad kad smo u Uniji to je puno lakše. Ali, pazite perverzije: sad kad smo ušli u Uniju,osim onoga što po crti članstva u Uniji „moramo“, ne događa se niti se stimulira taj proces većeg povezivanja sveučilišta hrvatskih i onih u Uniji. Ne odlazi Jovanović u Beč, Milano ili Graz na potpis ugovora o suradnji sveučilišta, nego odlazi u Beograd po takav potpis! Premda smo ušli u Uniju ovdje se događa posve obratan proces, povratka studiranja širom Jugoslavije putem ostvarivanja projekta “Regionalnog sveučilišta“??? Ima li netko normalan u našoj vlasti i ima li tamo netko tko voli ovu zemlju? Ili postoje samo nacionalno indiferentni i oni koji nisu prežalili Jugoslaviju?

Autor: Tihomir Dujmović
Photo: Goran Stanzl/PIXSELL
Datum: Petak, 18 Listopad 2013 10:53


http://www.dnevno.hr/kolumne/tihomir-du ... nskim.html

[EdgarFranjul]

Apel Hrvatskog svjetskog sabora: 'Naši stari ni kruha nisu imali, ali zemlju nisu prodavali'


Moralni i pošteni ljudi nikad ne prodaju ono što oni nisu stekli. Ćaćevina i djedovina se ne prodaje. To je nemoralno i to znači vraćanje korak nazad. Moramo imati respekta prema našim starima koji su patili ni kruha nisu imali, ali zemlju nisu prodavali. Vrijeme je da od tih naših starih nešto naučimo.

Predsjednik Hrvatskog svjetskog sabora Niko Šoljak uputio je otvoreno pismo hrvatskom predsjedniku Ivi Josipoviću, predsjedniku Vlade Zoranu Milanoviću i predsjedniku Hrvatskog Sabora Josipu Leki.

Sadržaj pisma prenosimo u cijelosti.

Poštovani !

Neodgovorno je, nemoralno, podcjenjivački i ponižavajuće za hrvatski narod u domovini i svijetu te za državu Hrvatsku sljedeće:

1. Da Hrvatska država nema sredstava za normalno funkcioniranje te da treba povećati poreze i PDV sa današnjih 25% za nekoliko postotaka više.

2. Da ne prihvaćate gospodarske programe, koje Vlada RH potpisala, odnosno njeni ministri i župani (doduše bivša Vlada HDZ). Međutim to su međunarodne obveze bez obzira koja stranka je bila na vlasti u vrijeme njihovog potpisivanja.

3. Da se povećava broj zaposlenih u državnoj administraciji u tijeku velike krize.

4. Da Vlada i Ministri u toj Vladi RH, za istu stvar, daju suprotne izjave i stavove.

5. Da se istina o stanju nacije krije od naroda.

Hrvatska je bogata zemlja. Bogom dati resursi osiguravaju Hrvatima stabilan financijski život u narednih 50 godina čak kada bi se broj stanovnika udvostručio. Prema tome, hrvatski narod nema opravdanog razloga za trpljenje ekonomske i financijske krize. Nažalost, imamo krizu MORALA vas političara koji vladate ovim narodom, koja je kriva za sve nedaće pa i za financijsku krizu.

Organizacija Global Financial Integrity iz Washingtona objavila je u prosincu izvješće o nezakonitim iznošenju novaca iz država cijeloga svijeta. Iz Hrvatske je iznošeno 19,6 milijardi američkih dolara od 1990. do 2000. godine i od 2000. godine do 2010., 15,3 milijarde američkih dolara. Ukupno 34,9 milijardi USA dolara. Vlada RH od EU dobila je službeni pismeni zahtjev da se istraži tko je iz Hrvatske iznio 15,3 milijarde USA dolara. Vi, Vlada RH, koliko nam je poznato, još niste ni odgovorili na taj zahtjev, niti ste upoznali Hrvatski narod o postojanju takvog zahtjeva. Vratite izneseni novac iz Hrvatske. Sa tim novcem, vratite dug Hrvatske i pokrijte manjak sredstava u budžetu za 2013. godinu. Taj novac pripada Hrvatskom narodu i državi Hrvatskoj.


Važno je da se pokrene proces realizacije programa gospodarske obnove RH kojeg su, u ime Vlade RH, potpisali njeni ministri i župani, da Vlada RH, kao što je to učinila EU, izda certifikat kojim garantira investitorima za investicije u navedene programe, kao što je to dala EU, da se pod hitno smanji broj zaposlenih i javnim sektorima za 20% ida se obustavi rasprodaja nacionalnog srebra. Vi koji danas to rasprodajete niste stvarali i nemate pravo prodavati. Moralni i pošteni ljudi nikad ne prodaju ono što oni nisu stekli. Ćaćevina i djedovina se ne prodaje. To je nemoralno i to znači vraćanje korak nazad. Moramo imati respekta prema našim starima koji su patili ni kruha nisu imali, ali zemlju nisu prodavali. Vrijeme je da od tih naših starih nešto naučimo.

Potpredsjednik Vlade gosp. Grčić je izjavio da će Hrvatska za svaki euro uplaćen u EU dobiti tri eura. O istoj temi Ministar Linić je izjavio da je moguće da dogodine više novca platimo u EU nego što ćemo dobiti. Narod bi trebao znati istinu je li gosp. Grčić obmanuo narod, kada je trebalo glasati za EU ili ministar Linić govori istinu i kome narod može vjerovati.

Poznato je da ćemo u 2013. više novaca uplatiti u EU nego dobiti, bez obzira kakva bila financijska situacija u zemlji. Narod mora znati istinu kako bi se pripremio na ono što ga čeka, a to je užasna bijeda i siromaštvo u kojega gura politika i ova Vlada.Vlada i sve vladine institucije bi morali istinito, putem medija ili svojih priopćejna izvještavati hrvatski narod o stanju nacije.

Predsjednik Hrvatskog svjetskog sabora, mr. sc. Niko Šoljak

Autor: S.V.
Photo: cookistry.blogspot.com
Datum: petak, 25. listopada 2013. u 14:35


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... avali.html

[EdgarFranjul]

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... tocka.html

Hrvati, srušimo anacionalnu vlast - zločinac Tito im postaje uporišna točka!


Pa srbijanska politička i svekolika elita još i danas po svijetu Hrvate stigmatizira kao fašiste na temelju monstruozno uveličanih krivotvorina srbijanskih povjesničara o srpskim žrtvama u vrijeme NDH, dok Josipović na sve srpske provokacije šuti, guta Nikolićeve kritike o demokratskom stanju u Hrvatskoj i uništava hrvatski nacionalni ponos ali i troši hrvatsko strpljenje.

Prečesto se u hrvatskom medijskom prostoru i, uopće, u javnom životu, koristi sintagma o komunizmu koji je, eto, ponovno ovladao našom zemljom kroz komunističke vlastodršce, personalizirane ponajviše kroz lik i djelo predsjednika Josipovića i premijera Milanovića. No, to ni izdaleka nije tako. Njih dvojica, kao i njihova ministarska potrkala, savjetnici i medijski moguli, koji se, istina, međusobno nadmeću u hvalospjevima Titu, Partiji i partizanštini, toliko su daleko od klasne borbe, klasnog neprijatelja, prava radništva i drugih komunističkih mantri, kao što je Srbija daleko od toga da postane uljuđena država u kojoj će hrvatska nacionalna manjina uživati ista prava kao srpska manjina u Hrvatskoj.


Hrvatska politička elita na vlasti klanja se samo Amonu, bogu novca, a zajednička nit vodilja s bivšim pravim hrvatskim komunistima jedino im je destrukcija Hrvatske kao samostalne države. Njihov Amon nalazi se u Londonu, a da bi njegove novce zaradili moraju izvršavati domaću zadaću od Londona i postavljenu. Tako im je, u svom vječitom trvenju s njemačkim interesima, London za zadaću dao ostvariti projekt Regija, a kao instrument za ostvarenje istog ponudio im je oživotvorenje titoizma, partizanštine i rigidnog jugoslavenstva, što su oni sa zadovoljstvom prihvatili.


Slijedom istog, Tito im postaje zajednički nazivnik za sve dobro, pozitivno, napredno, integrirajuće. Tito im postaje uporišna točka, luč oko koje će se prevareni i obespravljeni narodi opet okupiti, kamen temeljac za izgradnju sretnije nadnacionalne tvorevine-regije. O Titovim zločinima, diktaturi, hedonizmu i razvratu, naravno, niti riječi. Naši lažni komunisti na programskoj platformi propale jugo-tvorevine spašavaju Srbiju od plaćanja ratne odštete (njihovo prihvaćanje teza o građanskom ratu, a ne Srbiji kao agresoru), osude za genocid (naše vlasti već pripremaju teren za službeno plasiranje svojih teza po kojima smo svi mi činili ratne zločine te stoga Hrvatska treba odustati od međunarodnih tužbi za genocid), suočavanja s vlastitom prošlosti i vlastitom savjesti (izjednačavanje žrtve i agresora kroz politiku relativiziranja po kojoj je na obje strane bilo onih koji su činili zločine i njihovih žrtava, a bez vršenja analize tko je rat započeo i s kojim ciljem).


Tako Srbija sada vrlo spremno „guta“ bljuvotine poput smrti Jovanke Broz koje joj trenutačno idu u prilog iako je golemi broj njenog stanovništva orijentiran pročetnički (dokaz je i izbor četničkog vojvode Tomislava Nikolića za predsjednika). Srbija zna da će kroz regiju, nakon katastrofalnog vojnog poraza, lakše započeti ostvarivati vlastite interese osmišljene kroz Memorandum II. U tom cilju, svjesno ili ne (za nas je potpuno nebitno), pomaže im i Josipović kada kaže kako nije važno za odnose naših dviju zemalja što različito gledamo na bližu i dalju međusobnu povijest.

Kao kada bi se Njemci i Francuzi poslje 2. svjetskog rata mirili na istim osnovama: jednako smo krivi, s obje strane je bilo zločina, nema ratnih odšteta itd. Pa srbijanska politička i svekolika elita još i danas po svijetu Hrvate stigmatizira kao fašiste na temelju monstruozno uveličanih krivotvorina srbijanskih povjesničara o srpskim žrtvama u vrijeme NDH, dok Josipović na sve srpske provokacije šuti, guta Nikolićeve kritike o demokratskom stanju u Hrvatskoj i uništava hrvatski nacionalni ponos ali i troši hrvatsko strpljenje.

Kada je riječ o komunistima valja naglasiti kako oni hrvatski nikada nisu bili na visini historijske zadaće, što zbog vlastite ideološke indoktriniranosti, a što zbog političke naivnosti, poput Andrije Hebranga.

Srpski komunisti, naprotiv, uspjeli su u svojim redovima očuvati jezgru velikosrpstva koja je u datom momentu s političke scene pomela partijske ideologe, te Srbiju preko noći, iz bastiona komunističkog jugoslavenstva pretvorila u agresivnu nacional-socijalističku državu, svojevrsni konglomerat radikalnog pravoslavlja, monarhizma, socijalizma te vojnog, financijskog i masonskog establišmenta koji je tim procesima rukovodio. Nit vodilja toga, historijski neviđenog konglomerata, jest konstanta-oživotvorenje ideje o velikoj Srbiji. Politički protagonisti se mijenjaju, a konstanta ostaje.

Zato nama u Hrvatskoj predstoji velika zadaća koja je nakratko historijski zaustavljena igrama svjetskih moćnika, koji poradi svojih interesa okreću kotač hrvatske povijesti unatrag. Ta zadaća odnosi se najprije na smjenu anacionalne i gramzive vlasti, a odmah potom i sinkroniziranog djelovanja svih društvenih snaga i crkve na promjeni svjesti ljudi o potrebi njihovog snažnijeg aktivizma, od referendumskih zakonodavnih inicijativa, važnosti izlazaka na izbore, jačanja tradicionalnih vrjednosti, do društvenog neposluha ukoliko vlast ignorira većinsku volju građana. Treba razvijati domoljublje, što nikako nije u suprotnosti s rješavanjem gorućih gospodarskih problema kako to mediji nastoje prikazati, naprotiv. Krist nam reče: „Ne živi čovjek samo o kruhu...!“

Hrvati se u svojoj domovini moraju osjećati slobodni, a tada će i sve nacionalne manjine i manjinske zajednice lakše ostvarivati i svoja prava. Nacionalna sloboda je preduvjet sveopćeg društvenog razvitka. Ona oslobađa kreativnost, pronalazi rješenja, uništava beznađe. Zato, pometimo jednom za uvijek potrošene i korumpirane političke elite koje nam svima rade o glavi. Njih smo već prepoznali. Za njihovu prljavu rabotu ponajveći hrvatski pjesnik Tin Ujević kaže: Oko nas slutimo zamke i crna djela himbe, jazove opasnosti iza živica riječi!

Autor: Zoran Meter
Photo: POOL/PIXSELL
Datum: ponedjeljak, 28. listopada 2013. u 09:49


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... tocka.html

[EdgarFranjul]

Otvoreno pismo Ine Vukić: Vlada nema mandat povući tužbu protiv Srbije

Objavljeno Ponedjeljak, 28 listopada 2013 17:00


Vlada Republike Hrvatske nema mandat za povlačenje tužbe protiv Srbije za genocid na Međunarodnom sudu pravde

Već neko vrijeme čitam po hrvatskim novinama kako se sadašnja koalicijska Vlada Republike Hrvatske bavi mišlju o tome da povuče u Međunarodnom sudu pravde Vladatutužbu za genocid itd protiv Republike Srbije. S obzirom da je Republika Hrvatska svrstana u vladajuće režime demokracije, dozvolite mi da Vam prenesem i moju vlastitu ocjenu i mišljenje o tome, a na Vama je kako ćete unijeti u vlastiti život i život istinske demokracije u svoju korist.

2. srpnja 1999. godine Vlada Republike Hrvatske položila je tužbu protiv Republike Srbije (tada još zvanoj FR Jugoslavija) za genocid u kojoj tužbi traži uz ostalo kao parens patriae (otac domovine) svojih državljana i naknadu štete nanijete osobama i imovini, kao i hrvatskom gospodarstvu i okolišu, prouzročene kroz u tužbi navedenim prekršajima međunarodnog zakona, u visini koju će odrediti sud.

Kukuriku koalicija je 2011. na izbore izašla svojim Planom 21. Na temelju tog Plana ona biva izabrana na općim izborima i tada je formirala Vladu RH. No, niti u jednom dijelu Plana 21 Kukuriku koalicija nije iznijela plan povlačenja tužbe za genocid protiv Srbije, koja tužba diretktno i indirektno uključuje prava mnoštva pojedinih građana koji su u ratnom razaranju vlastito mnogo izgubili i koji imaju pravo naknade za
odštetu.

Plan 21 ne spominje povlačenje tužbe

Prema tome, ova Vlada RH nema mandat povlačenja tužbe protiv Srbije bez referenduma, ili u najmanju ruku bez javnih rasprava u kojima će sudjelovati veliki dio javnosti. Mandat za vladanje državom u demokraciji jest ovlast za provođenje u djelo onih planova koji su bili iznešeni na vidjelo prije izbora. Planovi rada buduće vlade koji nisu iznešeni javnosti prije izbora nemaju mandat nakon izbora niti je vlada u potpunosti ovlaštena na njima raditi jer postoji pretpostavka i stvarnost demokracije da ista politička stranka nebi možda bila pobjedila na izborima zbog mogućeg neslaganja birača sa tim planom rada.

Dakle, da je Kukuriku koalicija u predizbornoj kampanji najavila Plan povlačenja tužbe protiv Srbije možda ta ista koalicija nebi bila pobjedila na izborima. Jer očito je da se radi o stvari koja je od narodne važnosti. Ukoliko Vlada Republike Hrvatske i dalje misli provoditi i baviti se planom povlačenja tužbe protiv Srbije onda građani moraju zahtijevati javne rasprave i/ili referendum o tome jer na koncu konca radi se i o njihovoj osobnoj odšteti (za koju Vlada nema mandat da se s njom poigrava) ukoliko sud donese potvrđujuću presudu.

Naravno, povlačenje tužbe protiv Srbije također bi značilo i dolaženje u susret političkoj struji koja već godinama nastoji izjednačiti žrtvu s agresorom te ostavlja istinu o Domovinskom ratu na milost i nemilost povijesti. No ovo su teme koje nisu predmet ovog mog pisma jer ih drugi politički analitičari mogu bolje od mene obraditi, a moje pismo se odnosi na pitanje mandata Vlade u ovom slučaju, i koje pitanje ima jasno rješenje u okvirima demokratskog sustava gdje ni jedna Vlada nema ovlast mijenjati smjer i stanje nekog od narodne važnosti pitanja ukoliko tu namjeru nije najavila za vrijeme izbora.

To je demokracija i ona je Vaša da ju živite.

Ina Vukić

http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi ... rbije.html

[EdgarFranjul]

JOŠ JEDNA TEŠKA PLJUSKA VLADAJUĆIMA

Zaustavite Grbina i Milanovića dok narod nije izašao na ulice i uzeo stvar u svoje ruke!

Ustavni sud jučer je prekinuo SDP-ovo 'silovanje' demokracije, ali oni ne odustaju. Njihov ustavnopravni 'stručnjak' Peđa Grbin koji je do jučer tvrdio kako neće poštovati odluku građana na referendumu na Milanovićev zahtjev sada traži novi način kako će pravnim smicalicama ignorirati odluku najvišeg državnog tijela. U svakoj normalnoj državi za kršenje Ustava i zakona ide se u zatvor. U Hrvatskoj se očito može ignoritati i Ustav i odluke Ustavnog suda, a da za to pojedinac ili grupa ne snose čak ni moralnu odgovornost.


Iako je jučer Ustavni sud prekinuo višemjesečnu polemiku je li odluka na referendumu obvezujuća, SDP-ovi "tumači" Ustava ne odustaju. Naime, njihovog ustavnopravnog "stručnjaka", Peđu Grbina, koji je do jučer tvrdio kako njegova partija neće poštovati odluku građana na referendumu o braku, odluka Ustavnog suda nije obeshrabrila.

Ni 24 sata nakon šamara koji su vladajući dobili od Ustavnog suda Grbin se još nije oglasio u javnosti. Neki članovi SDP-a s kojima smo razgovarali tvrde kako se on sigurno neće posuti pepelom nego će tražiti novi način kako će pravnim smicalicama ignorirati odluku najvišeg državnog tijela čija je glavna zadaća nadzor nad ustavnošću zakona te zaštita ljudskih prava i sloboda građana zajamčenih ustavom.

- Nije Grbinova ideja da se ne poštuje volja građana na referendumu, što je čak prihvatio i saborski Odbor za Ustav kroz formulaciju da se neće odlučivati izravno o promjeni, već o odluci o pristupanju promjeni Ustava što Saboru otvara mogućnost da predložena definicija braka, ako i uspije na referendumu, u konačnici ipak ne uđu u Ustav. To je Milanovićeva opsesija zadnjih mjeseci od kada mu je postalo jasno da će referendum ipak morati raspisati, tvrdi jedan od članova SDP-a koji je na sjednicama najvišeg tijela upozoravao kako bi ovakvo ignoriranje volje građana moglo imati dalekosežne posljedice.

Zoranu Milanoviću očito nije bilo važno mišljenje ni 11 najpoznatijih hrvatskih ustavnopravnih stručnjaka (Robert Podolnjak, Branko Smerdel, Zvonimir Lauc, Arsen Bačić, Saša Šegvić, Sanja Barić, Stipe Ivanda, Anita Blagojević, Đorđe Gardašević, Petar Bačić i Mato Palić) koji su još u lipnju upozorili javnost, ali i vladu kako se referendum mora raspisati, a odluka na njemu mora unijeti u Ustav ukoliko bude pozitivna. Neki od njih su još tada tvrdili kako ustavni i zakonski sadržaj instituta narodne inicijative nije najkvalitetnije riješen, ali sve dok je ovako kako je danas, volja građana se mora poštovati bez iznimki.


Mnogi od tih stručnjaka poput Smerdela, Bačića ili Šegvića su ideološki i svjetonazorski bliski SDP-u i HNS-u, ali su već tada opozoravali kako se Ustav i zakoni moraju poštovati, a ne prepustiti samozvanim tumačima kao što je Peđa Grbin, koji je po struci pravnik, ali sa vrlo skromnim iskustvom i znanjem.

Jasno, Milanović u svojoj sadašnjoj partiji nije trebao stručnjake poput Mate Arlovića koji ipak nešto znaju i razumiju, nego poltrone poput Grbina koji bespogovorno izvršavaju naredbe partije pa makar morali ići protiv Ustava i zakona.

Dakle, nitko više ne dvoji da je silovanje demokracije na pitanju referenduma o braku bila Grbinova ideja. Pa sam je Milanović još početkom ljeta kazao kako je ideja o referendumu o braku nasrtaj na vladajuću koaliciju i njene programske ciljeve.

- Ako se već ne slažemo s tim pitanjem i svjetonazorom mi smo trebali prvi podnijeli zahtjev Ustavnom sudu da se očituje o samom pitanju, ali i činjenici da će se Ustav moći promijeniti voljom jednog jedinog građana ako samo on izađe na referendum, tvrdi SDP-ov zastupnik koji smatra da je ovo, nakon ukidanja zdravstvenog odgoja jedan težak udarac vladajućima.

Budući je HDZ-ov Vladimir Šeks najavio kako će sada njegova stranka HDZ podnijeti amandman da se sporni zaključak saborskog Odbora od prošlog tjedan uskladi s Ustavom i mišljenjem Ustavnog suda, jasno je da će se sljedećih dana u vladajućoj tvornici zakona smišljati nove smicalice kao protuodgovor, ne samo najvišem državnom tijelu, nego i većini hrvatske javnosti.

Vladajući strah od ovog referenduma je potpuno jasan.

Uspije li on, a nema razloga sumnjati s obzirom na raspoloženje građana, za njim bi mogli kao na tekućoj traci slijediti i novi kojima bi građani od vlasti tražili promjenu načina vladanja i preinake mnogih loših stvari koji su u samo dvije godine napravili kukurikavci. Prvo dvojezičnost, pa monetizacija autocesta, a poslije tko zna što sve ne.

- Odluka Ustavnog suda je jedino moguća jer je saborski odbor napadom na ustav apsolutno pogriješio za što nije potrebno biti ustavnopravni stručnjak. Ustav se mijenja na dva načina – inicijativom u Saboru i neposrednim odlučivanjem naroda na referendumu, ali sada je sve riješeno, izjavio je odvjetnik Građanske inicijative "U ime obitelji" Krešimir Planinić.

- Ovo je prvi narodni referendum koji će se održati u neovisnoj Hrvatskoj i uvjereni smo da će građani masovno izaći na njega i glasovati za vrijednosti koje su u tradiciji hrvatskog naroda, tvrdi Planinić.http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... -ruke.html

[EdgarFranjul]

Što odlučimo na referendumu odmah ulazi u Ustav, ali ne i u tvrdu Peđinu glavurdu

Za razliku od demokratski uzorno uređene multietničke i multikulturalne Švicarske u Hrvatskoj je glas naroda-referendum postao 'zadnjom rupom ionako šuplje demokratske svirale'! Svakom iole pismenom, hrvatskom čovjeku trebalo bi biti jasno da se referendumom kao najvišim oblikom demokracije pokazuje suverenost naroda nad parlamentarnom suverenosti. Dabome, svakome osim našoj odnarođenoj KUKURIKU-eliti, tvrdoglavim političkim mediokritetima.


Primjerice, politička povijest demokratski uzorno uređene države Švicarske od druge polovine 19.st u stvari je povijest referenduma, gdje se Švicarci na taj način veoma često izjašnjavaju o svim važnim ali i manje važnim pitanjima zajedničkog života. U toj zemlji po mnogo čemu triju različitih naroda postoji obvezni, fakultativni i referendum glasačke inicijative ali se također provode referendumi i na kantonalnoj, općinskoj a nerijetko i na gradskoj razini što je vrlo rijetka pojava u ostalim zemljama.

Za razliku od demokratski uzorno uređene multietničke i multikulturalne Švicarske u Hrvatskoj je glas naroda-referendum postao 'zadnjom rupom ionako šuplje demokratske svirale'! Ali i ne samo kad je referendum u pitanju, tu su i mnoga druga nakaradna, nedemokratska ponašanja aktualne vlasti koja odudaraju od temeljnog principa demokracije koja i u prijevodu s grčkog znači 'vladavina naroda'. U Hrvatskoj je ta definicija očito krivo shvaćena kao 'vladavina nad narodom'!

Tri su pitanja koja u posljednje vrijeme figurativno rečeno potresaju hrvatsku političku scenu.

Prvo: Neposredno prije hrvatskog pristupa EU, perfidno smišljeni 'Zakon Perković' nije samo opstrukcija Europskom uhidbenom nalogu nego i negacija Rezolucije Vijeća Europe o demokratskoj osudi totalitarističkih režima koju je Hrvatski sabor potvrdio tek nevoljkom, vodnjikavom Deklaracijom. A predstojeća, po Grbinu silovana izmjena Ustava garantira udbaškim nalogodavcima 'pravedno' suđenje u Hrvatskoj na kojem je, primjerice, Josip Perković već u dva navrata oslobođen svake krivnje...pa zašto ne bi bio amnestiran i treći put? U krajnjoj liniji za njega postoji i Nobilova lukava varijanta...politički egzil u rezervnoj domovini, Makedoniji!


Drugo: Ćirilica u Vukovaru klasičan je primjer kako postojeća oligarhija nema sluha osjetiti bilo/puls naroda koji ju je izabrao a posebno je žalosno što se ta protunarodna vlada nedemokratski prijeti represivnim mjerama zatvora hrvatskim braniteljima koji su stvarali i stvorili ovu državu. I to se dešava u gradu-heroju koji je u jesen 91. od srpske manjine bio etnički savršeno očišćen od Hrvata i nesrba; gradu koji je već davno zaslužio pijetet svakog poštenog hrvatskog građanina....osim Pupavca i njemu sličnih!
Dakle, Ustav se može i mora mijenjati kad je u pitanju zaštita komunističko-udbaške klateži ali ne kad je u pitanju nakaradni 'Račanov ustavni zakon' o preferiranju (agresivne i agresorske)srpske manjine po kojem ta manjina ima pravo na 'ćiriličnu dvojezičnost' s minornom trećinom ukupne populacije; i to se onda zove demokracijom!?

Treće: Unatoč velebnih 750.000 prikupljenih potpisa za referendum 'U ime obitelji', predsjednik Saborskog odbora za Ustav, Peđa Grbin ustraje u svom protuustavnom stavu, preciznije rečeno on je 'protiv velike većine normalnih obitelji' a predsjednik Sabora, Josip Leko bio bi sretan da se cijela ova 'obiteljska stvar' fermentira do potpunog ukiseljenja!
Za neo-liberale i filo-komuniste Bog, Domovina i Obitelj su vrednote koje po njihovu poimanju počivaju na primitivnoj ognjištarskoj patetici jer oni su taj primitivizam davno 'prevazišli' pa se danas kao i nekad u komunizmu žestoko bore protiv tih istih vrednota, Boga, Domovine-hrvatskih branitelja i obitelji!

Ustavni sud objavio je ovih dana pismo upozorenja(Peđi Grbinu!) po kojem će referendum o pokretanju ustavnih promjena na zahtjev inicijative 'U ime obitelji' imati trenutačni pravni učinak ako se narod većinski izjasni 'ZA' predloženo pitanje, što je suprotno Peđinoj namjeri da Sabor naknadno odlučuje o dopuni Ustava.Dakle, drugim riječima ono što građani odluče na referendumu, odmah ulazi u Ustav.....ali ne i u tvrdu Peđinu glavurdu!

Postavlja se na kraju pitanje hoće li predsjednik Saborskog odbora za Ustav uz zdušnu potporu premijera, Pusićke, Arsenija Bauka, SLinića, Željka Jovanovića, 'domoljuba' Beusa Richembergha i inih rušitelja demokracije tražiti smjenu politički nepodobnih ustavnih sudaca-čuvara demokracije ili će naš Peđa i dalje ustrajati na preformulaciji referendumskog pitanja pa će brak možda postati i 'Zajednica tople braće i sestara'!?

Bilo kako bilo, nije nam samo 'kreditni rejting' spao na sramotno niske grane i demokracija u Hrvatskoj ga u stopu prati pa i nju možemo slobodno svrstati u istu deplasiranu kategoriju, kategoriju 'SMEĆA'!
http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... vurdu.html

[EdgarFranjul]

PROSVJED
BUZ: Groteskno je ostati bez mirovine zbog OIB-a, nenarodna vlast iživljava se na umirovljenicima

''Pa što su to umirovljenici skrivili ovoj socijalno neosjetljivoj, a dodali bi sada već i nenarodnoj Vladi?''

Autor: p/h Foto: Ivan Hrstić



Blok umirovljenici zajedno (BUZ) danas je nevjerojatnom i grotesknom ocijenio mogućnost da oko 50 tisuća umirovljenika ne dobije mirovinu za listopad zbog toga što nisu dostavili svoj OIB, upozoravajući da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) do tog podatka za svakog svog korisnika mogao doći kontaktirajući Poreznu upravu koja je po službenoj dužnosti građanima određivala OIB.

Mogućnost da bez mirovine za listopad ostane 5400 umirovljenika iz Hrvatske te oko 46.000 korisnika mirovine iz inozemstva, koji u trenutku ostvarivanja mirovine OIB nisu imali jer tada nije postojao ili im nije dodijeljen jer ne žive u Hrvatskoj, o čemu su izvijestili mediji, BUZ smatra iživljavanjem vlasti nad umirovljenicima.


"Koliko državna birokracija može biti nesposobna, bahata, a bogme i poprilično glupava jasno je i iz činjenice da su do svakog OIB-a mogli doći i sami kontaktirajući pri tome opet jednu isto tako bahatu, i očito glupavu službu – upravu koja je po službenoj dužnosti građanima i određivala njihove OIB-e te ih uredno svakom od njih dostavila na njihovu adresu stanovanja", ističe.

Umjesto da se na takav način izađe ljudima u susret, posebno jer se radi o najugroženijoj socijalnoj skupini, upozorava BUZ, država se kroz Ministarstvo rada i mirovinskog sustava odlučila "na treniranje strogoće bezrazložnim, a rekli bi i nezakonitim, nametanjem nekog stupidnog pravila po kojem svaki pojedinac HZMO-u mora dostaviti svoj OIB jer u protivnom ostaje bez svoje mirovine".

BUZ stoga bahatom smatra izjavu pomoćnice ministra rada i mirovinskog sustava Mirjane Rađenović, koja je za HTV sinoć izjavila da će sporne mirovine umirovljenicima biti isplaćene zajedno sa zaostacima tek "kada ispoštuju svoju zakonsku obvezu, odnosno dostave podatke o OIB-u".

"Dotična očito nije ni svjesna kako bi ministarstvo, odnosno HZMO prošlo na sudu (EU) ako dođe do neke tužbe od strane onih kojima je netko protivno svim Zakonima i njihovom Ustavnom pravu ukinuo, odnosno stopirao isplatu mirovine", ocjenjuje BUZ .

Ističe da Hrvatska doista jest od 1. srpnja punopravna članica EU, što podrazumijeva i određena ponašanja usklađena s navedenom činjenicom, "no očito je da su mnoge glave u Hrvatskoj još uvijek u nekoj dalekoj prošlosti… u kojoj će očito je, i na žalost, mnogi od njih zauvijek i ostati".

http://www.politikaplus.com/novost/9039 ... vljenicima

[EdgarFranjul]

H. Hitrec: Obruč se steže

Objavljeno Ponedjeljak, 04 studenoga 2013 18:00


Na rušenju vlasti angažirali su se svi slojevi hrvatskog društva


U vrijeme jugokomunizma, Svi sveti i Dušni dan bili su spojeni u jedan državni praznik koji se zvao Dan mrtvih. U Hrvatskoj valjda Dan mrtvih Hrvata u doba kada se nastojalo i sve žive Hrvate pretvoriti u mrtve, što je u nekim razdobljima i uspijevalo jer su morali šutjeti kao grob, a kada bi živi mrtvaci malo odignuli mramornu ploču i vrisnuli, gurnuli bi ih natrag u privatnost mizernih stanova, nevažnih poslova, kabineta ili sakristije, a posebno drske buntovnike privremeno ili trajno umrtvili u komunističkim kazamatima. Nasljednici tih nasilnika nad mrtvim i živim Hrvatima danas su opet na vlasti u Hrvatskoj i naša je dužnost prema živima i mrtvima da ih skinemo s vlasti kako bismo se opet osjećali živima i donekle utješili mrtve.


Na tom prvorazrednom hrvatskom interesu, znači rušenju ove vlasti i izazivanju prijevremenih izbora, angažirali su se svi slojevi hrvatskoga društva što prosvjedima i štrajkovima koji samo naoko imaju dimenziju zaštite struke ili minimalnoga dostojanstva profesije i očuvanja gole egzistencije.


Obruč oko vladajućih steže se u obliku obrane etičkih vrijednosti hrvatskoga društva i naroda (referendum koji će se održati početkom prosinca), u obliku očuvanja nacionalnih vrjednota (referendum koji će organizirati hrvatski branitelji potaknuti nasiljem prema hrvatskom Vukovaru), u obliku stalnoga otpora hrvatskih domoljubnih intelektualaca i (ne na kraju) u sada posve razgovijetnom i odlučnom govoru Crkve u Hrvata koja je na blagdan Svih svetih istupila kako od nje očekuje kršćanski, katolički hrvatski narod i riječima pomoćnoga zagrebačkog biskupa Valentina Pozaića definirala ovu nehrvatsku vlast ne više samo kao nenarodnu nego i kao nositeljicu zločinačke ideologije, što je posve točan izraz.


Podsjetio me Pozaić, ne samo govorom nego i likom, na Alojzija Stepinca iz vremena kada se nadbiskup zagrebački neustrašivo uspravio usred drugoga jednog totalitarizma u vrijeme Drugoga svjetskog rata.


Svim navedenim otporašima treba svakako pridodati i one nepotkupljive hrvatske pravnike koji štite Ustav i građane od bujice beščašća, nezakonitosti, donošenja poplave novih zakona koji nemaju temelja ni razboritosti, a plod su prilagođavanja ideološkoj matrici aktualne vladajuće klateži. Suci Ustavnoga suda pokazali su u zadnje vrijeme kako se anakronoj partijskoj državi i praksi silovanja zakona suprotstavlja ledenim i svrhovitim pravorijekom, te gotovo da i nema tužbe koja nije povoljno riješena u korist tužitelja, a protiv režima. Štoviše, ustavni sud i njegova predsjednica Jasna Omejec više ni ne čekaju tužbe, nego djeluju već i interventno, doista in capite et in membris.


http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/h ... steze.html