Terorizam

[EdgarFranjul]

Nekoliko interesantnih video uradaka...

[EdgarFranjul]

KOMENTAR ANTUNA BABIĆA
Neadekvatno obraćanje premijera javnosti povodom gnjusnog pogubljenja


Nikada u životu, a pratim sve što se u svijetu događa, nisam vidio gori nastup jednog predsjednika Vlade nakon ovako strašnog događaja kao što je ubojstvo nevinog Tomislava Salopeka

Datum objave: 12.08.2015 | 18:34 Autor: Antun Babić

Nakon ubojstva Tomislava Salopeka od strane Islamske države u Hrvatskoj neće ništa više biti isto, niti smije ostati isto. Taj strašan čin mora konačno probuditi Hrvatsku i njezine političare iz dubokog i bezbrižnog sna, nebrige za nacionalne interese, neznanja i nesnalaženja kad je u pitanju vođenje države u sve nesigurnijem svijetu, koji nije tamo negdje daleko izvan europskih granica, nego na samoj granici naše države.

Prema stručnoj literaturi u zapadnim zemljama, postoji oko sto dvadeset oblika terorizma. Definicija terorizma vrlo je složena. Ukratko, terorizam je sistematska uporaba nasilja s ciljem da se među stanovništvom stvori ozračje straha kako bi se postigli određeni politički ciljevi. Terorizmom su se koristile političke skupine koje su imale različite ciljeve, od lijevih do desnih dikatura. Treba također istaknuti kako su se kroz povijest terorizmom služile i vjerske grupe (na primjer u zadnje vrijeme Al-Qaida, ISIL itd,). No, terorismom su se služile i državne institucije kao što su vojska, obaviještajne agencije i policija. Terorizam u njegovom današnjem viđenju prvi put se spominje u vrijeme Francuske revolucije (1791.) zbog strašnog terora koji su jakobinci provodili protiv njihovih oponenata. Vrijedno je napomenuti da su se terorom služili državni i nedržavni akteri kroz cijelu ljudsku povijest, i diljem svijeta. Grčki povijesničar iz antičkog vremena Xenophon (nekih 400 godina prije Krista) pisao je o djelotvornosti psihološkog rata protiv neprijateljske populacije.



U Hrvatskoj vlada zastrašujuće neznanje o međunarodnim odnosima



Nema sumnje da je i u Hrvatskoj prije gnjusnog ubojstva Tomislava Salopeka bilo ljudi koji su znali da, prije ili kasnije, ni Hrvatska neće izbjeći posljedice današnjeg sve opasnijeg svjetonazorskog sukoba između ekstremnih islamista na Bliskom istoku i zapadnog svijeta. Ipak, kao bivši dugogodišnji diplomat i student međunarodnih odnosa, bio sam, po povratku u Hrvatsku iz diplomacije prije dvije godine, zgranut zbog ignorancije i zanemarivanja od strane vladinih institucija, sveučilišta i medija o posebno opasnom razvoju događajima na Bliskom istoku, ali i drugim dijelovima svijeta.



Danima prije ubojstva bili smo svjedoci nebuloznih medijskih izjava i nagađanja tzv. hrvatskih stručnjaka za međunarodne odnose i terorizam (čast iznimkama) kakav bi mogao biti razvoj događaja i konačan ishod otmice hrvatskog državljana Tomislava Salopeka. Posebno su se istaknuli oni koji su govorili kako će pregovori oko njegovog puštanja možda trajati i mjesecima. Da su samo malo više pratili intenzivna međunardna medijska izvješća oko ne tako dave otmice dvojice Japanaca od strane Islamske države, bilo bi im jasno da je u takvim slučajevima ISIL bio nemilosrdan i nepopustljiv.



Ne treba čuditi što imamo takve sručnjake kakve imamo. Naše visoko obrazovne institucije daleko su od svjetskog prosjeka kad je riječ o prenošenju potrebnog znanja na buduće diplomate i obavještajce, a da ne govorimo o građanima koji se izravno ne bave tim pitanjima. Više je nego žalosno i smiješno to što su mediji o otmici Tomislava Salopeka tražili mišljenja od bivših jugoslavenskih policajaca, koji nemaju nikakvo međunarodno iskustvo, koji nisu nikada živjeli ili radili u svijetu i koji, što je još strašnije, ne mogu detaljno pratiti što se u svijetu događa zato jer ne znaju engleski jezik.



Hrvatska nema djelotvoran Institut za međunarodne odnose



Hrvatska je već dvadesdet i pet godina stara a još nema dobro razvijen Institu za međunardne odnose. U institutu, koji valjda još uvijek postoji, početkom devedesetih godina prošlog stoljeća radile su osobe koje su školovane u komunizmu i koji su svijet gledali kroz marksističku a ne realnu prizmu. Inače, u svakoj zemlji na svijetu koja i malo drži do sebe postoji i po nekoliko instituta za međunarodne odnose, koji gotovo svakodnevno dostavljaju svoje stručne analize, informacije i savjete predsjedniku države, Vladi i drugim najvažnijim državnim institucijama. Tko je odgovoran za takav strašan propust? Odgovorni su oni koji su se više bavili pljačkom Hrvatske nego zašititom nacionalnih interesa i zaštitom interesa svojih stanovnika.



Bio sam zatočen u Generalnom konzulatu RH u Melbourneu



O nevjerojatnoj praznini i nedostatku sustava, brige i znanja po tom pitanju u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova tj. hrvatskoj diplomaciji mogao bih napisati cijelu knjigu. Ovom prigodom spomenut ću samo da na moja izvješća (nekoliko stotina) iz Dublina, Pekinga i Melbournea o važnim međunarodnim pitanjima, pa i o terorizmu, nisam nikada iz MVP-a dobio nikakav odgovor ili naputak. No, strašnije od toga je i moj osobni slučaj. Za vrijeme moje dužnosti generalnog konzula u Melbourneu od 2008. do 2013. godine ( o detaljima ću više drugi puta) bio sam u Generalnom konzulatu RH uhićen od strane dvije osobe, pa je morala intervenirati teško naoružana australska policija za zaštitu diplomata. Osoba koja je sudjelovala u mojem «građanskom uhićenju» tjedan dana kasnije je došla u jedan hrvatski klub u Geelongu s velikim mesarskim nožem i tražila mene s namjerom, kako je rekla, da me zakolje. I tom prigodom intervenirala je australska policija.



O oba slučaja, bez presedana u Australiji, pismeno i usmeno sam izvijestio MVPE-i i Upravu koja je zadužena za zaštitu hrvatskih diplomata u svijetu. Ne samo da nisam dobio nikakav odgovor, niti je poduzeta bila kakav inicijativa prema australskoj strani, nego je MVPE-i nakon tog strašnog, gotovo terorističkog čina, povukla djelatnika za sigurnost iz Generalnog konzulata u Melbourneu. Sada se mogu upitati je li to učinjeno i zbog toga što sam u Melbourneu organizirao veliki broj javnih hrvatskih državotvornih manifestacija i što sam bio žestoki kritičar Vesne Pusić, pa im ne bi bilo niti malo žao da se je meni nešto dogodilo. Naravno, u tom slučaju brzo bi okrivili «ustašku» emigraciju, što nikako ne bi odgovarala istini. Kad bi se Vesna Pusić malo manje brinula za svoju novu karijeru nakon sigurnog odlaska s dužnosti ministrice vanjskih poslova, a više za djelotvorniji rad tog ministarstva, Hrvatska bi bila puno spremnija suočiti se s strašnim događajima kao što je bila otmica Tomislava Salopeka.



Totalno zbunjeni premijer Milanović



Najbolju zatečenost i buđenje iz sna kad je riječ o strašnom pogubljenju Tomislava Salopeka pokazao je premijer Zoran Milanović na današnjoj kratkoj, ali potpuno nesuvisloj konferenciji za medije. Nikada u životu, a pratim sve što se u svijetu događa, nisam vidio gori nastup jednog predsjednika Vlade nakon ovako strašnog događaja kao što je ubojstvo nevinog Tomislava Salopeka. Kako bi se Milanović, Pusićka i njihovi «drugovi i drugarice» tek ponašali da se u Hrvatskoj dogodi teroristički napad velikog razmjera. Ne, nije to puko naklapanje ili senzacionalističko pisanje nego realna mogućnost. Simpatizeri ISIL-a nisu daleko od Hrvatske. U tom kontekstu, a to privatno tvrdim od 1992. godine, prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman bio je daleko veći vizionar i poznavatelj globalne politike, nego svi dosadašnji predsjednici države i sve vlade zajedno od 2000. godine.


http://direktno.hr/en/2014/direkt/22157 ... ljenja.htm

[EdgarFranjul]

Vlada svojim građanima ne može osigurati elementarnu sigurnost


Upravo u vrijeme kad je Predsjednica s visokim izaslanstvom trebala biti u Kairu, onamo je ad hoc otputovala ministrica vanjskih poslova, sigurno s dobrom namjerom, ali bez ikakve šanse da u jednom danu sanira propuste u hrvatskoj vanjskoj politici


Datum objave: 12.08.2015 | 20:41 Autor: Davor Gjenero

Jedna od svrha terorističkih akata blokiranje je mogućnosti za rasudno zaključivanje i razborito donošenje političkih odluka. Terorizam prioritetno izaziva neurotski strah, koji onemogućuje rasudno djelovanje, ali svjesno utječe i na razvijanje drugih snažnih emocija. Islamski ekstremisti svojim terorom nad ljudima sa Zapada nastoje na Zapadu izazvati strah, ali i potaknuti segregaciju u zapadnim društvima. Relevantan dio boraca Islamske države dolazi s margina zapadnih društava, iz favela u predgrađima velikih europskih gradova, gdje useljenici druge ili treće generacije, muslimanskog porijekla, žive bez realnih šansi da se uklope u ključne društvene procese. Teror Islamske države, naravno, samo zaoštrava društvenu distancu prema muslimanima u zapadnim društvima i povećava vjerojatnost socijalne isključenosti muslimanskog stanovništva.

Hrvatska sa svojim muslimanskim susjedima ima drukčija povijesna iskustva nego većina ostalih europskih naroda. Ako smo se povijesno u nečemu pokazali vještijima i sposobnijima od velikih europskih naroda, onda je to sposobnost integriranja naših muslimanskih susjeda. Prije nego što su se muslimani Bošnjaci konsolidirali kao nacija, relevantan dio njihove elite politički se osjećao Hrvatima. Danas se većina muslimana u Hrvatskoj politički smatra Bošnjacima, ali se snažno identificira i sa zemljom u kojoj živi, kao i sa zemljom svoga porijekla.

Osim s Bošnjacima, izrazito su snažne povijesne veze Hrvata s Albancima, koji su, doduše, multikonfesionalan narod, ali ih je ponajviše muslimana. Povijesne veze Hrvatske s Turskom, snažnom euro-azijskom zemljom umjerenog islama, koja je ključno utjecala na kulturni i vjerski identitet i Bošnjaka i Albanaca, velika je prednost Hrvatske u suvremenoj Europi. Nakon što je Turska odustala od koncepta kemalizma, insistiranja na laikatu, modernizaciji nacije i fokusiranosti na Europu i euroatlantizam, i nakon što su današnji turski predsjednik Tayyip Erdoğan i premijer Ahmet Davutoğlu stvorili doktrinu „neoosmanizma“, koja više nije fokusirana na punopravno članstvo Turske u EU, ali jest na vraćanje njena utjecaja na područja koja su bila dijelom Otomanskog carstva, Hrvatska povijesna bliskost i razumijevanje s Turskom postali su snažan alat što bi ga bilo moguće pretvoriti u „komparativnu prednost“ za bruxelleskim stolovima.

Ništa od toga Hrvatska ne iskorištava. Ona se uopće ne bavi sustavnim promicanjem svog modela političke integracije muslimanskog stanovništva, što bi mogao biti „politički proizvod“ vrlo zanimljiv i zapadnim demokracijama, ali i državama južne mediteranske fasade.

Hrvatska ne razvija sustavno odnose s važnim državama, kao što je Egipat, a administracija predsjednika Abdel Fataha al-Sisija jedna je od onih koje bi sigurno rado učile o političkim i kulturnim sponama islama i kršćanstva, islama i zapadnog svijeta. Dapače, zbog političkih igara nekih ministara u Milanovićevoj vladi, koje karakterizira neobuzdano „tinejdžersko“ (da ne kažemo pubertetlijsko) ponašanje, opstruiran je put predsjednice Republike, s ozbiljnim izaslanstvom, na otvaranje novoga Sueskog kanala.

Upravo u vrijeme kad je Predsjednica s visokim izaslanstvom trebala biti u Kairu, onamo je ad hoc otputovala ministrica vanjskih poslova, sigurno s dobrom namjerom, ali bez ikakve šanse da u jednom danu sanira propuste u hrvatskoj vanjskoj politici, od trenutka kad je u lipnju prošle godine predsjednik al-Sisi preuzeo dužnost, pa do danas.

Ta velika prednost Hrvatske pred drugim državama Zapada u integraciji svoga muslimanskog stanovništva vidjela se u dirljivom angažmanu muftije Islamske zajednice u Hrvatskoj Aziza Hasanovića, ali i u molitvama u hrvatskim džamijama za spas hrvatskog državljanina Tomislava Salopeka iz ruku islamskih radikala. Hrvatska jest protivnik svakog političkog radikalizma, svakog totalitarnog političkog uređenja ili pokreta usmjerenog na uspostavljanje totalitarne države, ali Hrvatska nije neprijatelj Islama. Dapače, muslimani vjerojatno i nemaju boljih prijatelja u Europskoj uniji od Hrvata.

Sve to hrvatska politika na čelu sa Zoranom Milanovićem i hrvatska diplomacija nisu znale jasno reći. Još jedna hrvatska obitelj ostala je bez oca zbog zločina onih koji se pozivaju na Islamsku državu. Prvi je stradao David Haines, britanski državljanin, ali oženjen siščankom i otac djeteta koji raste u ovom hrvatskom gradu.

Racionalna je ona politika koja zna što su joj prednosti, koja te prednosti iskorištava, ali ih i štiti i razvija. Hrvatski premijer niti zna išta o tom finom odnosu, koji postoji između Hrvata i muslimana, niti razumije da je radikalima Islamske države ili onima koji se koriste tim zločinačkim brendom, cilj razbiti to fino tkanje povezanosti Hrvata s muslimanskim susjedima.

Kad se već obraćao javnosti povodom tragedije jednoga hrvatskog državljanina, kad je već govorio o svojim kontaktima sa zagonetnim globalnim moćnicima, kad je već tvrdio kako državnici s kojima on komunicira imaju veće probleme od nas zbog čestog stradavanja svojih građana, Premijer bi se morao zahvaliti na angažmanu muftiji Hasanoviću i njegovu prethodniku, umirovljenom muftiji Ševku Omerbašiću, koji nije budio lažne nade i jasno progovorio o onima koji su oteli njegova i našeg sugrađanina. Morao je također poslati jasnu poruku o tome da su naši susjedi muslimani dio drugog svijeta, a da povezanost s njima neće nestati nakon ovog zločina.

Zagovornici urotničkih teorija vjerojatno će tvrditi da je upravo to posebno hrvatsko povijesno iskustvo razlog da su njeni državljani više izloženi teroru islamskih radikala. Tome nije tako, ali osim nas i naših muslimanskih sugrađana o tom posebnom povijesnom iskustvu, nažalost, malo tko uopće nešto zna, pa sigurno ne znaju niti nasilnici koji djeluju u ime Islamske države ili se pozivaju na nju.

Tragedija Tomislava Salopeka još je jednom pokazala da hrvatska vladajuća politika ne zna iskoristiti prednosti koje ima, ne zna afirmirati povijesna iskustva Hrvatske, ne radi ništa sustavno, nego samo ad hoc i nepripremljeno. Takvi su i rezultati. Država, čija Vlada ne zna prepoznati svoje globalne prednosti, dakako ne može svojim državljanima osigurati niti elementarnu sigurnost.

http://direktno.hr/en/2014/kolumne/2216 ... urnost.htm

[EdgarFranjul]

Teroristi Islamske države, nove 'SAO Krajine': Kada bi htjeli Amerikanci bi zlikovce mogli srušiti za nekoliko dana!

Četvrtak, 13 Kolovoz 2015 08:03
Ivana



Ono što je nekoć u Hrvatskoj bila teroristička i nacistička velikosrpska tvorevina, tzv. SAO Krajina, to je danas u svjetskim razmjerima takozvana Islamska država, oaza svih terorista svijeta, koji su poznati po svojoj nevjerojatnoj bešćutnosti, a što je, nažalost, na svojoj koži osjetio hrvatski državljanin, 31-godišnji Tomislav Salopek.

Vrijeme je za prva ozbiljnija pitanja budući da ipak ne živimo u svijetu prvih zemunica i manufaktura...

Kako je moguće da u 21. stoljeću jedna teroristička organizacija, koliko god bila dobro organizirana, nemilosrdna, brutalna, drži u šahu pola svijeta? U vrijeme sofisticiranih tehnologija, u vrijeme pametnih raketa, nevidljivih zrakoplova i svemirskih raketnih štitova, nekoliko tisuća maskiranih razbojnika u strahu drži pola europskog kontinenta, pa čak i moćnu Ameriku. Vjerujete li da je tako nešto moguće u trenutku dok Amerikanci raketama gađaju 400 000 kilometara udaljeni Mjesec? Zašto njihove rakete ne mogu pronaći njihova zmijska legla?

'Slobodni demokratski svijet' mjesecima vodi rat protiv terorizma, svakodnevno lete zrakoplovi prema terorističkim gnijezdima Islamske države, bez pretjeranog učinka. Unatoč nadmoćnom oružju borba protiv terorističkih zlikovaca Islamske države učinkovita je koliko i borbe protiv medijskog kriminala aktualnog režima u Hrvatskoj. Zašto? Neki će reći da nema konkretne volje za obračun s terorizmom, odnosno, da ovakva situacija nekome odgovara, uključujući i SAD, drugi postavljaju pitanje zašto Zapad ne podigne 400 zrakoplova i u nekoliko dana, eventualno tjedana, razbije terorističke jazbine najpoznatijih zlikovaca današnjice, koji su državu proglasili na sličan način na koji su velikosrpski nacisti prije dvadesetak godine proglasili 'SAO Krajinu'?

Tragična sudbina Tomislava Salopeka još jednom je potvrdila da vremena za taktiziranje nema, još manje za čekanje, te da pregovora s terorizmom ne smije biti, ni danas, ni ikada više u budućnosti, Što se događa kada se s terorizmom pokušava pregovarati pokazala nam je prošlost, tragedija u Srebrenici, pokolj u Vukovaru, masakr u Škabrnji..., da je tada postojala volja za obračun sa zlom danas bi imalo puno manje šansi novo zlo koje je postalo globalna prijetnja demokratskim tekovina koje možda nisu savršene, ali koje jamče kakva – takva prava i slobodu. Dužnost je čovjeka suprotstaviti se zlu bez obzira u kojem se dijelu svijeta to zlo pojavilo.

http://www.tinolovka-news.com/index.php ... Itemid=549

[EdgarFranjul]

Milanović je kapitulirao bez ispaljenog metka


Jedini tko može biti zaista zadovoljan takvom Milanovićevom izjavom upravo su islamistički teroristi. Naime, oni su iz Milanovićeva izbjegavanja bilo kakvog otvorenog suprotstavljanja bolesnoj ideologiji ubojitih islamista mogli izvući vrlo jasno pouku

Datum objave: 13.08.2015 | 12:55 Autor: Neven Barković/Tportal

Press-konferencija na kojoj je premijer Zoran Milanović progovorio o brutalnom smaknuću Tomislava Salopeka bila je po mnogočemu specifična. Naime, Milanović u svom dvominutnom obraćanju javnosti nije iznio niti jednu jedinu informaciju. Nije izgovorio ime Tomislava Salopeka, nije imenovao skupinu kojoj pripadaju njegove ubojice, a naročito nije istaknuo hrvatsku predanost u borbi protiv islamističkog terorizma, koji nije prijetnja samo zapadnim zemljama nego cijeloj civilizaciji.

Posebno je cinično bilo Milanovićevo indirektno busanje u prsa o tome kako 'mora prekinuti tišinu jer netko to mora napraviti' i pritom ne iznijeti niti jednu jedinu informaciju. Puna četiri sata nakon što su najuglednije svjetske agencije objavile vijest o brutalnom pogubljenju Tomislava Salopeka, Milanović je izašao pred užasnutu javnost kako bi je obavijestio da – ništa ne zna. Uza sve tajne službe, diplomatske kontakte i direktne kontakte s drugim državnicima (kojima se nije zaboravio pohvaliti), Milanović javnosti nije otkrio ama baš ništa što već nije bilo poznato.



No ono što je bilo posebno zastrašujuće bili su Milanovićevi odgovori na novinarska pitanja koja su uslijedila nakon njegova nesuvislog izlaganja.

Tako je na pitanje novinarke HTV-a o navodnoj poruci islamista da je smrt Tomislava Salopeka posljedica hrvatskog sudjelovanja u borbi protiv tzv. Islamske države, Milanović mrtav-hladan odgovorio: 'Hrvatska se o tome ustvari nikad nije ni izjašnjavala.' Ako i zanemarimo činjenicu da je hrvatska članica NATO-pakta i antiterorističke koalicije u kojoj sudjeluje 60-ak zemalja, da ima vojne postrojbe u Afganistanu koje su u više navrata bile uključene u borbena djelovanja protiv talibana (ISIL-ove braće po islamističkoj ideologiji), nije li najmanje što je premijer zemlje čijeg su državljanina upravo pogubili islamistički krvnici mogao reći da Hrvatska JEST predana borbi protiv terorizma i anticivilizacijske tvorevine kakva je tzv. Islamska država? Je li bilo zaista tako teško obećati da će Hrvatska napraviti apsolutno sve što je u njezinoj moći kako bi ubojice Tomislava Salopeka bile kažnjene?


U svom kukavičluku Milanović je otišao i dalje, pa je tako na pitanje novinara televizije N1 o tome hoće li se Hrvatska jače uključiti u borbu protiv tzv. Islamske države, odgovorio: 'Hrvatska neće sudjelovati u borbenim akcijama protiv tzv. Islamske države. Ne možemo, s tim se moraju nositi drugi.', piše Tportal.

Jedini tko može biti zaista zadovoljan takvom Milanovićevom izjavom upravo su islamistički teroristi. Naime, oni su iz Milanovićeva izbjegavanja bilo kakvog otvorenog suprotstavljanja bolesnoj ideologiji ubojitih islamista mogli izvući vrlo jasno pouku: 'Terorizam odlično funkcionira. Hrvati su uplašeni i ne usuđuju se više ni priznati da su članica antiterorističke koalicije, a kamoli poduzeti išta kako bi njegove ubojice privele pravdi. Njihov premijer nakon ubojstva jednog hrvatskog državljanina obećava da Hrvatska neće sudjelovati u borbenim akcijama protiv Islamske države. Cilj je postignut!'


Milanović je tako, u ime svih nas koji želimo da ubojstvo Tomislava Salopeka ne prođe nekažnjeno, otvoreno zavitlao bijelom zastavom. Bilo je to priznanje kapitulacije pred islamističkim terorizmom bez ispaljenog metka.

Prije desetak dana širom Hrvatske danonoćno se slavilo hrvatsko ratno junaštvo. A jučer, kada se pojavila prava potreba za njim, Milanović je podvio rep. Riječima vrlog nam premijera: 'S tim se moraju nositi neki drugi.'

http://direktno.hr/en/2014/direkt/22213 ... -metka.htm

[Fratt]

A što je trebao reći?
Da idemo samostalno napasti ISIL u znak odmazde zbog jednog Hrvata?
Da ćemo svakog Muslimana u Hrvatskoj od sad tretirati kao potencijalnog đihadistu,da će svi građani od sad živjeti od paranoje zbog ISIL-ovih prijetnji?
Upravo je dobro (barem taj dio) rekao,prikazao nas je malim i nemoćnim što nismo,nezainteresiranim za taj sukob (što nismo) i što je najvažnije,prikazani smo kao pacifistički orijentirana država u kojoj se muslimani mogu osjećati kao doma (što do sad je bio slučaj a nakon ovoga sigurno neće biti).
Zveketom oružja i pozivom na rat svega kršćanskog protiv đihadista bi valjda pasalo nekome ali mi nismo Ameri na svojem otoku da izvozimo ljude pred cijevi mitraljeza kako bi sačuvali mir unutar naših granica nego smo mala državica u koju svaka šuša može ući i donijeti 20 kila TNT-a u ruksaku.Upravo zato treba biti naizgled pokoran a raditi drugačije,bez znanja šire javnosti,onda postoji neka šansa za uspjehom,kad položiš sve karte na stol lako je onda pročitati što držiš.

Ja s druge strane odbijam biti ovca,Zoranče ima gafova u svojem opusu a imat će ih i više ali s obzirom da skeniram i lijevi i desni pravac politikanstva u Lijepoj Našoj,vidljivo je da je samo bitno popljuvati i kontrirati protivniku,bez obzira na sve.To je već neko vrijeme metoda HDZ-a,da veli bijelo kad SDP kaže da je crno.To je simpatično kad se radi o svakodnevnim glupostima ali ova situacija to nije pa bi bilo simpatično vidjeti nekoga da ne kupi poene za predstojeće izbore kritizirajući (uzaludne,što je bilo izvjesno) napore nekih da spase život hrvatskog građanina.
Nazvao bih to degutantnim načinom skupljanja postotaka biračkog tijela,zaboravlja se da je čovjek pogubljen i da bi trebali biti dostojanstveni u tišini žalovanja a ne kao čavke graktati jedni na druge i tražiti šansu da jedni drugima oko iskopaju.

[EdgarFranjul]

Pametnije bi mu bilo da je šutio.
Ovako je samo nastavio slijed brbljarija i gluposti, po čemu je poznat.

Problem je u njegovom bahatom i odbojnom ponašanju - on pa on a svi drugi su samo sitniš kojeg on vadi iz džepa i baca uokolo. Način govora njega i njegove "prve potpredsjednice" pokazuje da mu uopće nije stalo ni do koga do li do vlastite guzice. Nije tu bilo ni poštovanja ni sućuti prema žrtvi, uostalom taj nikada nije imao poštovanja ni prema kome a za političke bodove dao bi se nabiti u dupe onome tko bi mu ih omogućio.

Nikada u povijesti ni jedna zemlja na čelu nije imala ovakav primjerak buzdovana i ništarije koji je svakom svojom riječi i djelom pokazao prezir prema zemlji, državi i Hrvatima koji u njoj žive, prema njihovim običajima i apsolutno svemu što definira državu i narod. To nema nikakve veze s ljevicom, jer oni ljevica nisu. Oni su - kukurikavci - najgora peta kolona i veleizdajnici koje je Hrvatska ikada imala.
To nije izljev bijesa ni mržnje s moje strane, već notorna činjenica, koju dokazuje gotovo svaki tekst u temama Ćakula.

Osobno ne mrzim, nekoga volim više, nekoga manje a neke uopće ne volim. Mislim da je svakome jasno koga i zašto.

Svojedobno je nekadašnji libijski vođa Gadafi izjavio da nema potrebe ratovati sa Europom: dovoljno je svakodnevno u Europu slati muslimanske izbjeglice, što je i činio preko otoka Lampeduse, na kojem je smješten izbjeglički prihvatni centar, a vrijeme će učiniti svoje...

Vrijeme je učinilo svoje, pa danas Švedska ima kvartove kontrolirane od muslimanskih milicija, u koje policija ne smije ući. Postotak zločina otišao je u nebo. Slično se događa u Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Danskoj, Njemačkoj - treba li dalje nabrajati?

Interesantno je da te izbjeglice ne bježe u Saudijsku Arabiju ili neku drugu obećanu zemlju u Emiratima, nego u Europu. A kad stignu "traže svoja prava"???
Ne traže posao, traže socijalnu pomoć, stanove, lagodan život i stvaranje svojih zatvorenih zajednica u koje nitko osim njih nema pristup.

Uz dužno štovanje, to nije i ne može biti normalno.

Kao što ne može biti normalno tako govoriti o Tomislavu Salopeku.

[EdgarFranjul]

Tomislav Salopek je ubijen negdje daleko odavde, no svakako da će idiotska imigracijska politika EU-a rezultirati time da će budući Tomislavi biti ubijani sred Hrvatske, od potomaka onih koji danas dolaze kao izbjeglice u EU, a već sutra će izbacivati domicilno stanovništvo iz njihovih gradova i domova.

Glavosječe se sele u EU


Očekivano, ISIL je smaknuo Hrvata Tomislava Salopeka, Hrvata koji je otišao zaraditi koju kunu u Egiptu radeći na naftnim poljima, da bi pao u ruke islamista i završio, ni kriv ni dužan, odsječene glave negdje u pustinji. Vesna Pusić se provozala avionom do Egipta, popričala malo s ljudima, podivanila s tamošnjim diplomatima da ne ispadne kako nije ništa pokušala, i vratila se kući bez rezultata – rezultata uostalom nije niti moglo biti, jer je Salopek vjerojatno ubijen odmah po otmici. Time se ispunila želja stanovitog pravoslavnog svećenika iz Zrenjanina Ninoslava Manojlovića, inače rođenog Vukovarca, izražena na Facebooku: “Kolji zengu! Svi su isti! Kolji, voda vri!”
Za nadati se je da nisu svi pravoslavni popovi isti. No, sigurno je da će Tomislavova smrt svima u Hrvatskoj poslužiti da dokažu neku svoju političku poantu, odnosno da će njegova smrt biti instrumentalizirana u svrhu što zagovaranja što totalnog rata s ISIL-om, što izlaska iz NATO saveza i EU-a. Možda su najogavniji komentatori koji su oduševljeni solidarnošću Srbije s Hrvatskom u žalovanju nad nesretnom sudbinom jednog Hrvata, a ne samo da na srpskim forumima danas admini vrijedno brišu sve komentare u kojima se slavi klanje jednog Hrvata, makar ga za glavu ovaj put nije skratio Srbin i makar bi ISIL morao pobiti još na desetke tisuća Hrvata da bi ih sustigao, nego im promiče i da Srbija tradicionalno ne može smisliti muslimane: bratstvo i jedinstvo Hrvata i Srba se tako ovaj put gradi na mržnji spram islama i muslimana, i to u režiji “antifašističkih” medija.

Svakako će antizapadno / projugoslavenski dio medija ovo iskoristiti kao dokaz da je članstvo u NATO savezu jedna velika opasnost za Hrvatsku, jer su i Salopekovi ubojice rekli da je on ubijen jer dolazi iz zemlje koja je u ratu s njima. Ponovno ćemo čuti i osude američke politike, koja na Bliskom istoku doduše i nije baš najjasnija, a ni najpoštenija. Pretjerana je tvrdnja da su oni stvorili glavosječe, nekoć zvane “borci za slobodu” a danas jednostavno “teroristi”, ali svakako da su im pomogli u pobuni protiv diktatora, koji su na Bliskom istoku očito manje zlo od tamošnje demokracije, definirane mentalitetom i civilizacijskim standardima pećinskog čovjeka. No, Hrvatsku se to ne treba ticati, kao što nas se ne trebaju ticati ni oni s druge strane koji traže da ratujemo po Bliskom istoku, gdje nikakvih svojih izravnih interesa nemamo.
Treći će reći kako su sve religije zlo, četvrti pak kako je svaki fanatizam i isključivost zlo, a peti kako to nije pravi islam. Potonji će svakako biti najprisutniji po medijima, kako bi se očuvao unutarnji mir i kako ne bi došlo do napada na ni krive ni dužne muslimane ovdje.

Ali ono što nas stvarno treba brinuti u vezi ISIL-a nije Tomislav Salopek: žrtava će svakako biti još, pa i iz Hrvatske. Problem je što su ISIL-ovci pokrenuli pravu seobu naroda: Europa se zbog njih nalazi pod ogromnim pritiskom izbjeglica. “Multikulturalisti” poput Barbare Spectre ili Gregora Gysija zagovaraju da EU preuzme što više njih, dok im istovremeno ne pada na pamet otvoriti granice svog Izraela za izbjeglice. Slična je stvar i s Amerikom: iako je jedan od glavnih vinovnika sukoba, izbjeglice se neće slijevati u nju, Amerikancima, oni su daleko i granice su im zatvorene.


A EU inače ima strahovit demografski problem: za razliku od SAD-a, koja je praktički jedina zapadna država koja ima natalitet dovoljan za održavanje broja stanovnika, EU izumire. Naročito Hrvatska. Imigranata i njihovih potomaka će biti sve više, domicilnog stanovništva sve manje, i bit će sve starije: prosječan građanin EU-a će do 2050. imati više od 50 godina, SAD samo 35. Sve će to povećati ekonomske razlike, i pretvoriti EU u trećerazrednu gerijatrijsku državu, napučenu agresivnim došljacima barbarskih manira koji će do tada već postati većina u određenom broju država. I vjerojatno krenuti kamama na bijele kršćane (u što spadaju i ateisti) koji su ih prihvatili. Samo u Grčku je samo do sredine ove godine doplovilo 124.000 izbjeglica: EU propisi su takvi da se vrlo mali dio njih vraća odakle su došli, u ime humanosti. No oni zacijelo neće biti tako humani spram nas, jednog dana kad ne budu tek izgladnjeli jadnici u čamcima.

Tomislav Salopek je ubijen negdje daleko odavde, no svakako da će idiotska imigracijska politika EU-a rezultirati time da će budući Tomislavi biti ubijani sred Hrvatske, od potomaka onih koji danas dolaze kao izbjeglice u EU, a već sutra će izbacivati domicilno stanovništvo iz njihovih gradova i domova.

Odgovor na to nije rat u Siriji, nije napad na Assada, nije ni primanje milijuna Arapa u nadi da će se oni jednog dana “asimilirati” u civilizirano društvo Zapada određeno naslijeđem kršćanske vjere, rimskog prava i grčke filozofije.

Odgovor je očit, zatvaranje granica i politika demografske obnove Europe. Ne naseljavanjem divljaka iz pustinje, jasno. Hrvatska možda ne može bitnije utjecati na politiku cijelog EU-a, ali možda ipak može u jednoj mjeri sebe zaštiti od navale imigranata. Orban u susjednoj Mađarskoj ima neke ideje koje možda i nisu loše.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/t ... sti-822700

[EdgarFranjul]

Z. Vukman: Islamizam i saomoobmanjivanje Zapada

Objavljeno: 18. kolovoza 2015.


Islamizam

Dvadeset i prvo stoljeće, barem njegova prva dva desetljeća, definitivno su u globalno-sigurnosnom smislu obilježena islamističkim terorizmom koji je poprimio potpuno neljudske oblike. Kad kažem neljudske, onda ne mislim da postoji terorizam koji je ljudski, ali je barem nekada imao neku logiku, neki politički i vojni cilj. Islamistički terorizam nema nikakve logike, on je nepredvidljiv, njegov cilj je dehumaniziranje, raščovječenje, sijanje straha i uništenje svega što čini jednu civilizaciju, nasilje bez ikakvih skrupula, obzira, savjesti, čovječnosti....on je sam po sebi postao čisto, bezumno zlo i pokazuje pravi karakter zla – uništenje, smrt, razaranje koje ne bira. Ubijanje kao svrha samo sebi.

Na golemom području sjeverne Afrike, zapadne Europe i djelova Azije, gdje god je muslimansko stanovništvo u većini ili u manjini, događaju se atentati, eksplozije, terorizam raznovrsnog spektra, društveni i politički nemiri, ponegdje i građanski ratovi ili je terorizam usmjeren protiv većine i na rušenje vlasti i poretka, ili je izraz socijalnih i religijskih napetosti kao u nekim europskim zemljama, gdje dovodi u pitanje projekt multikulturalnosti.

Činjenice govore: gdje god živi muslimansko stanovništvo, postoje i vrlo ekstremne jezgre koje ratuju bilo jedne protiv drugih, bilo protiv države i država, vlasti i većine, a općenito džihadisti ratuju protiv svake civilizacije, prvenstveno protiv zapadne, no ne zanima ih pošteda ni azijskih kultura, ni sjevernoafričkih, ni bliskoistočnih – pitanje je, što oni uopće hoće, osim što su kadri razarati tamo gdje im se ne suprotstavlja jača sila.

Ritualna odsijecanja glava zarobljenim ili otetim taocima pokazuju da oni ratuju najprije protiv samog čovjeka kao takvog i protiv čovječnosti. Zašto mrze život i čovjeka? Oni mrze svakog čovjeka, svaki život, svaku kulturu...pitanje je - je li povijest svijeta vidjela ikada do sada takvu očajničku i zlokobnu patologiju?

I u najcrnja barbarska vremena, kad je Europa bila izložena provalama divljih naroda, od petog do osmog stoljeća poslije Krista, nasilje je imalo logiku osvajanja, zauzimanja – rušenje gradova i jedne kulture i civilizacije bilo je dio toga – no veći dio tih naroda se nakon početnih divljanja, skrasio u europskim predjelima, primio kršćanstvo, i s vremenom se kultivirao u europske narode kakve danas poznajemo. Bila je to krvava zora nastajanja nečeg novog, uspon iz starog poganstva prema novoj post-rimskoj civilizaciji. U slučaju radikalnih islamista imamo retrogradni proces, sunovrat iz svjetla civilizacije u diluvijalni, atavistički mrak razaranja i posvemašnjeg uništenja.

Što nije pravi islam?

Koji je odgovor Zapada na ovaj demonski pohod? U glavnim medijima, u visokoj politici, čujemo samo jednu mantru: to nije islam. Užasi koji se šire odasvud iz muslimanskog svijeta, netrpeljivost prema zapadnoj kulturi, prema bijelom Europljaninu i kršćanstvu, nasilna kombinacija religijskog i rasističkog fanatizma, mizantropija i kanibalizam – sve se to iznjedrilo na prostoru gdje živi mahom muslimanska populacija – i na sve to kažemo i uvjeravamo sami sebe: ne, to nije islam. A što je onda? Ako ISIL nije eksplikacija radikalnog islama, onda čega je on izraz? Utjecaja izvanzemaljaca? Tko će nam reći što je a što nije pravi islam? I zašto onda taj pravi islam u glavama i srcima svojih pripadnika ne povede borbu protiv iskrivljenog islama?

Što god mi rekli, očito je da se radi o jednoj radikalnoj interpretaciji islama i da ljudi koji čine takva zlodjela imaju i svoju logističku potporu u arapskim zemljama a i u nekim centrima po Europi i širom svijeta. Ni u kojem slučaju ne bi trebalo povezivati naše muslimane u Hrvatskoj s takvim događanjima jer oni su zaista primjer miroljubivosti, i bilo bi tragično da se u njihove krugove izvana ubace radikali. Stabilnost jedne islamske zajednice ovisi o njezinim vođama i klimi društva u kojemu žive. One same trebaju znati sačuvati svoju unutarnju ravnotežu i stupanj integriranosti u društvo.

Ali kad kažemo da islam nije i svo to košmarno kolo islamističkih zločina po svijetu, onda olako amnestiramo one vjerske vođe koji u kritičnim područjima nadahnjuju i potiču zločince i samoubojice. Sve te pojave jesu u svojoj suštini problem nekih konflikata unutar samog islama, i stvar je u tomu da muslimanski narodi te dubioze moraju najprije rješavati kod sebe, u vlastitom dvorištu. Ako oni sami ne budu kadri iznjedriti snage koje će pobijediti radikale u njihovim redovima, onda će ih ekstremisti gurnuti u veliki rat civilizacija koji će biti prekasno zaustaviti.

Glupo je da mi nemuslimani kažemo – oni krivo čitaju Kuran. Ja ne znam što je ispravno čitanje i tumačenje Kurana. To bi trebali znati muslimanski vjerski vođe. Ako oni to pitanje ne riješe, nitko neće moći obuzdati rat koji prijeti čitavom svijetu.

Nije, dakle, na nama raditi neku verbalnu ili moralnu distinkciju i tumačiti je li to islam ili nije, nego je to zadaća islamskih vođa u svijetu, i to puno više od verbalno-retoričke! Jer kada se govori o nekim općim mjestima kršćanske povijesti kao što su križarski ratovi na primjer, onda nitko ne govori – to nije kršćanstvo, nego se, dapače, ističe kao esencija srednjovjekovnog kršćanstva, kao što se suvremenom kršćanstvu pripisuje nazadnjaštvo i otpor svakom progresu.

No to nije stvar muslimana nego gluposti unutar same zapadne civilizacije koja proizvodi negativne stereotipe protiv same sebe da ih mogu, na koncu, koristiti i radikalni islamisti koji i ne razlikuju Zapadnjaka ateista i kršćanina – za njih smo svi isti, križari koje treba pogubiti. To je rat koji tutnja i koji se približava našim obalama svojom slijepom, fanatičnom logikom koja nema nikakve logike. A najteže se boriti protiv bezumnika.

Zoran Vukman

http://www.hkv.hr/vijesti/komentari/209 ... apada.html

[EdgarFranjul]

Dok Milanović izigrava papu, emigranti dezintegriraju EU!
Autor: Zoran Meter
Petak, 21. Kolovoz 2015. u 16:52

Premijer Robert Fiko je za austrijski medij hrabro izjavio: „Imam samo jedno pitanje: tko je bombardirao Libiju? Tko je prouzročio probleme u Sjevernoj Africi? Slovačka? Ne!“

I dok nam iz Slovačke stižu izjave najviših službenih dužnosnika o prijemu u tu zemlju najviše 200 emigranata isključivo kršćanske vjeroispovijedi, dok Mađari grade protuemigrantske ograde, Makedonci proglašavaju izvanredno stanje, Englezi i Francuzi dižu vojsku i policiju te uspostavljaju nove granične prijelaze prvi put nakon uspostave Schengenske zone, a susjedi Srbi najavljuju usmjeravanje izbjeglica prema Hrvatskoj, premijer Milanović i vladajuća hrvatska elita spremno „grme“ čitavoj Europi o tome, kako je Hrvatska spremna za prihvat novih stotina i stotina emigranata te će za njih graditi dodatne izbjegličke kampove.

Milanović, koji u očima licemjernog svijeta želi biti veći papa od Pape, lažno pokazujući svoju humanost dok njegov narod doma gladuje, nikako da shvati kako EU birokratima papa već odavno nije uzor, kao što im to nisu niti kršćanske i općeljudske vrijednosti. Zato će njegovo dodvorništvo EU licemjeri i primati s podrugljivim osmjehom i hinjenom zahvalnošću, dok će između sebe govoriti nešto tipa „ej, ljudi, budale“.

Na žalost, Milanovićeva budalaština i predizborno dodvoravanje onima koji za Hrvatsku ionako previše ne mare, za nas Hrvate može imati katastrofalne posljedice jer država pod njegovim vodstvom ne poduzima nužne mjere samozaštite ionako demografski opustjele i gospodarski osiromašene zemlje, kako to ubrzano rade sve ostale europske države. Milanović razmišlja iskompleksirano, nezrelo i nedoraslo istinskom državniku, smatrajući očito kako je upućivanje jednog spasilačkog broda HRM u Sredozemno more nedostatno za Hrvatsku (iako, proporcionalno gledano, i na taj način nadvisuje uzrone demokracije, puno veće i snažnije) i kako su Hrvati uvijek nekom izvana dužni dokazivati koliko oni u stvarnosti vrijede pa i onda kada to ide na njihovu štetu. Milanović ide još i dalje te, pored gladnih i stambeno nezbrinutih branitelja i drugih građana, ovih dana u sred Zagreba dodjeljuje stan emigrantu iz Nigerije.

Kako to danas radi Europa?

Pristavši na američku geopolitičku igru na Bliskom istoku i šire, EU birokrati mislili su kako će se svojim beskrajnim financijskim bogatstvom (kojeg njihovi obični građani na žalost baš i ne osjećaju), svojim idiotskim zakonskim akrobacijama tipa kvota za sve živo (od loze i masline, preko ribe i mlijeka, pa do ljudskih života), uspjeti riješiti i emigrantsku krizu, hladno i bešćutno odredivši kvote tko i koliko će od država članica primiti nesretnih ljudi. Međutim, među tim nesretnicima ima, a što se u Hrvatskoj sustavno izbjegava reći, i razno-raznih protuha, neradnika, kriminalaca, a vjerojatno i osoba sklonih islamskom ekstremizmu pa i terorizmu. A tko će i kako to provjeravati?

Upravo iz tog razloga se države članice EU i povlače u vlastitu zonu sigurnosti, ne dozvoljavajući da im birokratizirani Bruxelless kroji sudbinu. Na taj se način još jedino ne postavljaju južne europske države jer im savjest ne dozvoljava da protiv izbjeglica koriste represiju i oružanu silu (od same savjesti, njihovi se političari vjerojatno više boje licemjernih i grubih kritika njihovih nadređenih iz Bruxellessa kojima se ne žele zamjerati jer je vlast, neovisno o svemu, ipak slast), a kako to danas spremno čine englezi i francuzi štiteći vlastita „carstva“ i prije negoli je stvarna opasnost pravo i zakoračila na njihovo „sveto“ tlo. Pitanje je jedino do kada će Talijani, Grci, Bugari i ostali, još imati strpljenja.

„U Slovačkoj nema džamija“, govore u tamošnjem MUP, dodajući kako bi se emigranti-muslimani zato osjećali neugodno. Zato će primiti samo do 200 kršćana.

To je samo jedan od niza primjera koji jasno ukazuje kako emigrantska kriza udara na ideale eurounijskog kulturnog pluralizma i njezine zajedničke vrijednosti te izaziva sporove između tamošnjih političkih struktura.

Suočivši se s ne odobravanjem stanovništva (čitaj, birača) koje nije naviklo na priljev rijeka izbjeglica s drugih kontinenata, političari država Srednje i Istočne Europe redom izjavljuju kako rastući izbjeglički val iz Afrike, Bliskog i Srednjeg istoka te balkanskih zemalja, nije njihov, već problem Zapadne Europe i onih koji su to sve „zakuhali“. Oni te ljude, neeuropljane i nekršćane, jednostavno ne žele primati bojeći se sigurnosne i demografske ugroze kao i destabilizacije ionako krhkog gospodarskog stanja. I u tome su u potpunosti u pravu.



Poglavito se produbljuje sukob između starih članica EU, prije svih između Italije i Njemačke, ali i novih članica iz ex soc-lagera koje su dugo vremena nastojale učvršćivati sveze unutar EU. Upravo one sada iskazuju najveću zabrinutost o tome kako Bruxelless baš njima nastoji preusmjeriti emigrante, a što za posljedicu ima jačanje pozicije euroskeptika. Osim sve snažnijih pojava takvih tendencija, sve snažniji je i priljev izbjeglica.

Kineski zid, američki prema Meksiku, ili danas Mađarski – u čemu je razlika?

Na europske obale, što morem, što kopnom, pristiže beskonačni val ljudi. U srpnju je broj migranata koji su ušli u EU dostigao svoju maksimalnu razinu od 107 500, a što je više nego trostruko veći iznos negoli godinu dana ranije (informacija, agencija Frontex). Vanjska granica Južne Europe na taj je način posve srušena, a stanje podsjeća na filmske prizore propasti Rimskoga carstva pod hordama barbarskih naroda.

Od istočnoeuropskih zemalja (kako vidimo i iz priložene karte), posebno stradava Mađarska, u kojoj je registrirano 120 tisuća izbjeglica tijekom 2015. godine. Njoj je otežavajuća okolnost njezin geografski položaj koji predstavlja logičnu točku za put izbjeglica iz Bliskog istoka, a koji prethodno prolaze preko Egejskog mora iz Turske u Grčku i dalje Balkanom do EU.

Ovaj tjedan mađarske vlasti su izjavile kako će nekoliko tisuća policajaca patrolirati duž granice sa Srbijom, svjesni kako sama žićana ograda nije dovoljna za zaustavljanje izbjeglica. Također se priprema i zakon prema kojemu će nezakoniti prijelaz granice biti kažnjiv s četiri godine zatvora. Pitanje je samo hoće li i taj zakon nešto promijeniti na bolje. Izgleda da bi s njim jedino mogao profitirati građevinski sektor zbog nedovoljnog broja zatvora u samoj zemlji. Premijer Orban ovakvim mjerama sebe predstavlja kao istinskog zaštitnika europske kulture i civilizacije ali mu različiti licemjeri upravo to i spočitavaju, ne predlažući pritom nikakva kvalitetna ili poštena rješenja problema. Prisjetimo se kako je i ex predsjednik G. W. Bush donio odluku o izgradnji zida duž više od 2000 kilometara granice SAD-a s Meksikom zbog sprječavanja ulaska tisuća emigranata iz Srednje Amerike. Bilo je tada malo povika dežurnih zaštitnika ljudskih prava s obje strane Atlantika, ali zid je izgrađen i još je uvijek tu, a malo tko ga više i spomene. S vremenom će postati simbolom SAD-a kao što je to danas Kineski zid koji je također izgrađen za zaštitu države od mongolskih hordi.

Druge istočnoeuropske zemlje još uvijek nemaju takvih problema kao Mađarska, ali njihovi mudri političari već unaprijed čine sve da do njih niti ne dođe. Broj izbjeglica u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Rumunjskoj i Bugarskoj koji su zatražili dozvolu za utočište iznosi 6 080.

Lutanja briselske birokracije

Da podsjetimo, Bruxelless je nakon burnog sastanka EU čelnika u svibnju o.g. ipak dogovorio sustav kvota za prijam emigranata u države članice po ključu gospodarskog stanja, nezaposlenosti i sl.

Međutim, već u lipnju države Srednje Europe istupile su protiv toga plana i umjesto njega izjavile o svojoj spremnosti za primitak nevelikog broja migranata na dragovoljnoj osnovi.

Objašnjavajući svoju poziciju o prijemu 200 migranata, umjesto 1200 koliko joj je bilo određeno briselskom kvotom, slovački premijer Robert Fiko je za izvjesni austrijski medij hrabro izjavio: „Imam samo jedno pitanje: tko je bombardirao Libiju? Tko je prouzročio probleme u Sjevernoj Africi? Slovačka? Ne.“

Slovačka predlaže privremeno utočište u svojoj zemlji za 500 emigranata koji su predali zahtjeve za boravak u Austriji, a čiji su smještajni kapaciteti za izbjeglice već prepunjeni. Međutim i dalje inzistira da to budu kršćani.

Političko rukovodstvo EU, svjesno nemoći, namjerava iznova na jesen obnoviti pokušaj polučenja riješenja ovog gorućeg problema, ali se već sada političari u suprostavljenim blokovima opiru bilo kakvom središnjem briselskom diktatu.

„Nacionalni savez Latvije“, jedan od koalicijskih partnera tamošnje vlade, istupio je protiv obećanja premijera o prijamu 250 izbjeglica. Tijekom ovog mjeseca u Rigi su prosvjedovale stotine građana protiv takve premijerove namjere. Štoviše, i ekstremno-desne stranke pribaltičkih država koje su se do jučer natjecale u proturuskim stavovima, danas istupaju s izjavama kako su im čak i Rusi prihvatljiviji negoli muslimanske izbjeglice, jer su „s Rusima živjeli dugo godina i Rusi u njihovim državama imaju sličan svjetonazor i vrijednosti“.

Poljska premijerka Eva Kopač najavila je kako planira primiti 2 tisuće migranata, a što je 1600 manje od donešene EU – kvote. Međutim i takav potez je već prouzročio oštre polemike u svezi, u listopadu nadolazećih parlamentarnih izbora.
U lipnju je u Poljskoj provedeno javno istraživanje u kojemu je čak 61 posto Poljaka izjavilo kako njihova zemlje sebi više ne može dozvoliti daljnje primanje izbjeglica.

U Slovačkoj je također u istom mjesecu provedeno ispitivanje javnog mišljenja po tom pitanju, a rezultat je pokazao kako se 70 posto građana protivi primanju izbjeglica iz Bliskog istoka i Sjeverne Afrike u količini koju im je kvotom naložila EU.

U Češkoj je takav stav zauzelo više od 70 posto ispitanika, a istodobno ih je 53 posto izjavilo kako su spremni prihvatiti izbjeglice iz Ukrajine.

Problem treba riješiti na vrućem afričkom i bliskoistočnom terenu

Iz svega ovog razvidno je kako nastojanja EU da izbjegličku krizu „liječi“ kvotama, umjesto da problem preventivno politički sasjeca na samom terenu tj. njegovom izvoru, kroz stvarnu želju za obračunavanjem s tzv. Islamskom državom, predstavlja jalove pokušaje koji samo „doljevaju ulje na vatru“. Europsku nespremnost i neodlučnost još više koriste i sami emigranti od kojih se neki počinju ponašati kao gosti koji traže smještaj u ovom ili onom hotelu, iskazujući pritom čak i otvoreno nezadovoljstvo pa i spremnost otpor kada ih se želi razmjestiti tamo gdje oni nisu planirali.

Osim toga, birokratizirani način rješavanja problema putom kvota i administrativnog nametanja, samo rađa odbojnost stanovništva ugroženih država i pojačava njihov otpor prema EU, a što u konačnici može dovesti i do njezine dezintegracije koju ionako priželjkuje sve veći broj euroskeptičnih političkih stranaka i snaga.Ta umjetno-skrojena tvorevina ionako niočemu ne može zauzeti državnički stav, a što se onda itekako obija o glave njezinih stanovnika.

Čini se kako još jedino premijer Milanović ne shvaća što se u stvarnosti u Europi događa, ali, što je još gore, ne shvaća niti kako osobno ne posjeduje potrebnu razinu državničke mudrosti niti znanja za voditi ovu našu iscrpljenu i sa svih strana ponižavanu i ugroženu Hrvatsku. Ugroženu prije svega zbog odnarođenih vlasti i društvenih elita koje njome već predugo upravljaju.

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/dok ... -eu-824243