UDBA - naša sudba

[EdgarFranjul]

Analitičari: Hrvatska će i zaratiti s Njemačkom samo da spasi udbaše!


Perković i Nobilo podmitili su Pratesova odvjetnika Rosebrocka s 23 tisuće eura. Zato je Prates odjednom zaboravio sve što je ranije priznao. Njemačka će zbog svega intervenirati prema RH

Datum objave: 17.03.2015 | 17:47 Autor: Damir Kramarić

Da se suđenje Perkoviću i Mustaču pretvorilo u pravi spektakl, odnosno tragikomediju u kojoj tragični i smiješni u isto vrijeme ispadaju Ante Nobilo i njegov branjenik Josip Perković, ali i Krunoslav Prates te njegov odvjetnik Rosebrock i to samo zato što su imali posla s Nobilom i Perkovićem, prenijeli su u ponedjeljak tek rijetki hrvatski mediji.

Zato ćemo ukratko podsjetiti na posljednju blamažu Nobila i ekipe na sudu u Muenchenu. Na ročištu u ponedjeljak sudsko vijeće je, naime, doznalo da su Perković i Nobilo podmićivali Pratesova odvjetnika Rosebrocka te da su mu dali ukupno 23 tisuće eura. To, po svemu sudeći, objašnjava zašto je Prates odjednom zaboravio sve što je priznao tijekom ranijeg suđenja te da je posve promijenio iskaz u vezi s ključem garaže kojega mu je dao Perković, a u kojoj se dogodilo ubojstvo Đurekovića. Da je Prates lagao na suđenju Perkoviću te da je njegov odvjetnik doista primio novac od Nobila i Perkovića sucu je na ročištu u ponedjeljak priznao Pratesov odvjetnik osobno! Na to priznanje ga je, po svemu sudeći, natjerao pretres njegovog odvjetničkog ureda po nalogu suda, nakon što je sudsko vijeće promijenjeni iskaz njegovog branjenika Pratesa ocijenilo vrlo sumnjivim.

DORH preplašio Rodriquenz i Sindičića

No, tu skandalima s hrvatskim 'barikadama' na suđenju nije kraj.

Sudac Dauster rekao je da je neizvjesno svjedočenje svjedoka Vinka Sindičića i Marie Rodriquenz koji su obavijestili sud da neće svjedočiti, pa niti video-linkom, zato što im u slučaju svjedočenja u Hrvatskoj prijeti kazneni progon za davanje lažnog iskaza!

Sudsko vijeće odlučilo je stoga o postojanju nadležnosti hrvatskog pravosuđa za eventualne lažne iskaze dane na suđenju u SR Njemačkoj zatražiti pravnu ekspertizu Max-Planck Instituta te najavilo da će naknadno odlučiti je li potrebno da se u cijelu priču oko svjedočenja uključe i državna i diplomatska tijela SR Njemačke.

Laži, prijetnje, podmićivanje i muljanje hrvatskih državnih odvjetnika te odvjetnika optuženika dovelo je, dakle, do situacije da će njemačka država, po svemu sudeći, morati intervenirati zbog svih tih svinjarija, što će biti još jedan veliki međunarodni skandal za Republiku Hrvatsku, ravan onome s 'Lex Perković'.

Jurčević: Sve ovo se moglo očekivati

Kako nezavisni analitičari komentiraju skandalozne događaje na suđenju u Muenchenu, odnosno činjenicu da je Nobilo podmićivao Pratesovog odvjetnika (i Pratesa?), da će Njemačka intervenirati jer DORH prijeti svjedocima koji bi trebali svjedočiti protiv Perkovića te hoće li, možda, Hrvatska i zaratiti protiv Njemačke, ne bi li zaštitila 'svoje udbaše', upitali smo nezavisne analitičare.

''Skandali u koje su se upetljali Nobilo i Perković, pa čak i Pratesov njemački odvjetnik, nimalo me ne iznenađuju. Kroz istraživanja koja sam radio pripremajući se za pisanje knjige 'Slučaj Perković: spašavanje zločinačke budućnosti' vidio sam što se od Nobila i od hrvatskog pravosuđa može očekivati. Čak dva poglavlja knjige posvetio sam Nobilu te sam opisao kako je bio javni tužitelj u bivšoj Jugoslaviji, pa javni tužitelj u Hrvatskoj, pa onda odvjetnik u mnogim sumnjivim procesima… Nakon što mu je propala politička karijera zbog premlaćivanja supruge i djeteta na cesti, njegova se odvjetnička kancelarija pretvorila u pljačkaško leglo. Zato me nimalo ne iznenađuje ovo što se sada otkriva na suđenju u Muenchenu. Jer pravosuđe u Jugoslaviji, ali i u Hrvatskoj nakon 1990. godine, do danas funkcionira na temelju prijetnji, ubojstava, korupcije i sličnih pritisaka. Sve to dio je hrvatskog pravosuđa i danas, zbog čega se Nobilo i ne zna drugačije ponašati i zbog čega u Njemačkoj često ispada smiješan. Fasciniran sam kako Nijemci još to nisu prepoznali i kako se još uvijek čude takvom ponašanju. Već bi trebali znati da ponašanje pojedinih hrvatskih odvjetnika, ali i hrvatskog državnog odvjetništva, nema veze s pravnom državom na kakvu su Nijemci navikli'', napominje dr. Josip Jurčević, znanstvenik koji godinama istražuje i piše o problematici zarobljenosti države udbaškim strukturama i koji ističe da je u Hrvatskoj i danas sve jednako kao i u vrijeme SR Hrvatske, odnosno Jugoslavije.

Problem je što hrvatski mediji ne prenose istinu

''Dobro je da se na suđenju u Muenchenu cijela ova priča otvara i da se pomalo razotkriva udbaška struktura koja i danas vlada Hrvatskom. Problem je što to u Hrvatskoj vrlo mali broj medija prenosi. Osim na par portala, u hrvatskim medijima vlada zavjet šutnje. Zato šira javnost i ne može doznati da je u Hrvatskoj danas sve jednako kao i u komunističkoj Jugoslaviji. Hrvatska je čak i zaratila s Europskom Unijom donošenjem Lex Perković, ne bi li udbaške strukture spasile taj sustav. Oni i dalje ne odustaju od bitke, što potvrđuju postupci djelatnika DORH-a u Rijeci, koji su prijetili svjedocima koji na sudu trebaju teretiti Perkovića. Obitelj Milanović i Pusić moraju štititi Perkovića, jer znaju da on zna za sve njihove sumnjive poslove. Drago mi je da će kroz ovo suđenje javnost ipak saznati za sve što se događalo i što se još uvijek događa u Hrvatskoj. Mislim pri tom na ubojstva, prijetnje, podmićivanja i sve ostale prljave radnje koje su i danas prisutne unutar hrvatskog pravosuđa. Dobro je da se kroz suđenje to razotkrite, jer bez znanja nema ni promjena'', napominje dr. Jurčević, uz napomenu da će njegova knjiga 'Slučaj Perković: spašavanje zločinačke budućnosti' biti sve aktualnija kako suđenje u Muenchenu bude odmicalo.


Sličnu analizu ponudio nam je i Bruno Langer, glazbenik i zviždač, politički aktivist te analitičar, koji je u razgovoru za jedan portal dan nakon ulaska Hrvatske u EU ustvrdio da će Hrvatska prije zaratiti s Njemačkom, nego pristati izručiti Perkovića i Mustača Njemačkoj. Valja primijetiti da se to njegovo (figurativno) proročanstvo, sudeći po velikim otporima Hrvatske Europskoj Uniji oko Perkovića i Mustača, umalo pa ostvarilo.

Langer: Hrvatskoj nužna deratizacija od 'udbaških štakora'

'Iz svih ovih događaja zaključujem da i danas živimo u udbaškoj Republici Hrvatskoj. U cijeloj priči je pozitivno to što su Nijemci sada osobno vidjeli s kim imaju posla. Znaju i oni što je udba i koja je njihova moć. No, žalosno je da udbaška Republika Hrvatska postoji već četvrt stoljeća. Svugdje u Europi je pao komunizam, samo kod nas još nije. U Hrvatskoj ljudi i dalje žive u strahu jer su udbaši kao retro virus, za kojeg se ne može naći lijek. No, čini se da je Njemačka pronašla lijek i za taj virus. Angela Merkel dobro zna s kim ima posla jer je odrasla u istočnoj Njemačkoj. A moje proročanstvo da će Hrvatska prije zaratiti s Nijemcima nego im isporučiti Perkovića i Mustača, umalo se nije ostvarilo. Da Njemačka nema 80 milijuna stanovnika, a mi svega četiri, vjerojatno bi i zaratili'', ne samo u šali, podvlači Langer.

Primjećuje potom da je velika stvar za Hrvatsku to što Nijemci umjesto nas provode lustraciju. No, primjećuje potom da je problem što hrvatski mediji istinu sa suđenja ne prenose, te tako blokiraju istinu.

''Ovdje stalno govore da treba prošlost prepustiti povjesničarima, no problem je što udbaška Republika Hrvatska nije prošlost već sadašnjost. Kada to u Hrvatskoj javno kažete, odmah vas proglašavaju desničarom. No, istina je da mi živimo u totalitarizmu i da nema razlike između ondašnjeg režima i današnjeg. DORH kao da je filijala UDBE i 25 godina nakon tobožnjeg pada komunizma. Rođen sam u Rijeci, pa znam da je taj grad oduvijek bio bastion udbe, a sudeći po zastrašivanju svjedoka koji terete Perkovića, to je i danas. Zato je u Hrvatskoj nužna deratizacija od udbaških štakora. To će biti teško učiniti dok mediji kriju pravu istinu i dok je direktor Hrvatske radio televiziji isti onaj čovjek koji je bio posljednji direktor Televizije Zagreb. I tada su vladali strahom, a i danas vladaju uz pomoć straha. Sada, stoga, trebamo reći 'Danke Deutschland', jer treba i opstati, što znači da nije bilo dovoljno samo stvoriti državu'', nadahnuto zaključuje najpoznatiji politički analitičar među hrvatskim rokerima i zviždačima.


http://direktno.hr/en/2014/direkt/10649 ... 5%A1e!.htm

[EdgarFranjul]

Pavković: Nakon što su okrenuli kapute, gdje su danas bivši Udbaši?

Protiv bivših Udbaša danas se u Hrvatskoj javno bore i ukazuju na ovo zlo tek nekolicina ljudi: Bože Vukušić, Vice Vukojević, Ante Kovačević… i onda dugo, dugo nitko. Vukojević je ovih dana objavio i knjigu o radu i djelovanju Udbe

Datum objave: 28.03.2015 | 09:49 Autor: Mladen Pavković

U Njemačkoj se sudi bivšim Udbašima Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču. Brani ih navodni bivši Udbaš Anto Nobilo. U Hrvatskoj je i dalje muk kad se govori o sramnoj i zločinačkoj djelatnosti pripadnika Udbe i KOS-a. Međutim, ako zbog ničeg drugoga u našoj se državi baš zbog tih zločinaca treba obaviti lustracija, tim više što je jedan veći dio Udbaša početkom devedesetih godina bez ikakvih provjera samo zamijenio kape.

Iz Udbe i KOS-a su prešli u Službu za zaštitu ustavnog poretka, Ured za nacionalnu sigurnost, policiju, sudstvo i ostale tajne i ine organe (tko zna kako se sve nazivaju). Djeca i rođaci bivših Udbaša i KOS-ovaca sada su također jednim dijelom u sličnim (tajnim) službama, kao što su bili i njihovi najmiliji. Dovoljno je spomenuti samo slučaj Perković. Naime, kako je moguće da se Perkoviću, okorjelom Udbašu i navodnom zločincu, sudi za najteže zločine, a da njegov sin bez problema radi u nekakvim tajnim službama Republike Hrvatske i to na najvišim razinama? A tko ga je doveo da ga ''zamijeni''? Pa, njegov otac! (Ne pada jabuka daleko od stabla).

Je li to normalno?

Protiv bivših Udbaša danas se u Hrvatskoj javno bore i ukazuju na ovo zlo tek nekolicina ljudi: Bože Vukušić, Vice Vukojević, Ante Kovačević… i onda dugo, dugo nitko. Vukojević je ovih dana objavio i knjigu o radu i djelovanju Udbe. U njoj spominje i brojna imena. Nema djelatnosti, od gospodarske, kulturne, medijske, filmske, školstva, zdravstva, pa do sudova, državnih odvjetništava i policije gdje nisu djelovali suradnici i doušnici Udbe. Čak ih je bilo i među svećenicima. A biti na popisu ove zločinačke organizacije obično je značilo proganjanje sumnjivca i svih članova njegove uže i daljnje rodbine do – smrti. Čak i njegovih prijatelja i poznanika. Mnoge je nevine Hrvate Udba ubila, zatvorila ili im jednostavno nije dala živjeti kao ljudima.

Koliki su samo pred Udbom pobjegli u inozemstvo i nikada se više nisu vratili.
Stoga, treba pod hitno otvoriti arhive Udbe i KOS-a, odnosno objelodaniti imena svih njezinih pripadnika i doušnika. Pa, nisu valjda samo Mustač i Perković krivi za sve.
Nije istina da je Udba radila po zakonu. A još manje je istina da je progonila samo državne neprijatelje. Oni su progonili sve i sva, kao pse. Najviše Hrvate.
Međutim, velika većina onih koji su zahvaljujući Udbi nevini stradali i robijali u Staroj Gradiški, Golom otoku, Lepoglavi i na drugim mjestima, ako ste primijetili, ne želi o tome javno govoriti. Što je razlog tome? Prema nekim saznanjima oni koji su nevini robijali i koje je Udba osudili (oni su osuđivali i izricali presude, zar ne gospodine i druže Fumiću?) pod prisilom su bili natjeravani da nakon izdržane kazne potpišu da će raditi za njih, i samo njih! Samo rijetki navodno na to nisu pristali. I sada oni ne govore, jer se boje da bi netko negdje mogao iskopati da su bili na popisu Udbaša, ni krivi ni dužni.

Bez ''pečata'' Udbe u vrijeme Brozova režima, zapravo sve do kraja osamdesetih godina, nitko nije mogao biti ''šef nad šefovima'', direktor tvornice, urednik radija i televizije, voditi neku školsku ustanovu, knjižnicu, bolnicu i slično (svaka časti iznimkama).
Gdje su danas ti ljudi? Mi znamo za Perkovića, Mesića i Mustača. Gdje su ostali? U debelim mirovinama po Hrvatskoj i BiH! No, na ta i slična pitanja odgovore (djelomično) daje u svojoj knjizi ''Dosje 240271'' i Vice Vukojević.

Udbaš je bio i Josip Manolić. On se čak i hvali time.

Koliko je, Manoliću, takvih, kakav ste bili vi, i dalje u državnom vrhu?
Nakon devedesetih, kad je većina bivših Udbaša jednostavno okrenula kapute navodno su počeli raditi po zakonu.

Međutim, bez obzira na nepobitne činjenice, sve više doznajemo na koji je način i kako radila Udba te kome je služila. Nas bi sada zanimalo na koji način u slobodnoj, samostalnoj i neovisnoj hrvatskoj državi rade sve te silne tajne i ine službe, odnosno može li se i kod njih dogoditi da prate, prisluškuju i zatvaraju nevine ljude? Neki kažu da se po tom pitanju malo ili ništa nije promijenilo, osim metode rada. Doušnici i dalje postoje. A kod građana se često može čuti da kažu kako ih se prisluškuje. I proganja. Vjerojatno se i prate poglavito predsjednici pojedinih Udruga proizašlih iz Domovinskoga rata, hrvatski branitelji i stradalnici, urednici medija i slični. Manje oni koji su služili ili služe agresoru. Ratni i ini tajkuni također spavaju mirno. Ali… nitko sa sigurnošću ne zna tko je ''meta''.
No, kako god okrenuli, prema svemu sudeći, Udba je i dalje naša sudba!

Zar smo se za to borili?

Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)

http://direktno.hr/en/2014/domovina/114 ... C5%A1i.htm

[EdgarFranjul]

NEZAPAMĆEN INTERES INOZEMNIH MEDIJA NA SUĐENJU UDBI

Srijeda, 15 Travanj 2015 7:04


SUĐENJE PERKOVIĆU I MUSTAČU: ‘Agenti smrti sjedili su pognute glave, sudnica je bila prepuna!’

Pred dosad neviđenim brojem inozemnih medija, Petar Penava svjedočio je protiv Josipa Perkovića i Zdravka Mustača.

Petar Penava upravo završio je svoje prvo svjedočenje.

”Penava je, osim o načinu djelovanju UDBE, govorio i o osobnim napadima koje je imao od strane Josipa Perkovića u Stuttgartu. Ispričao je kako ga je Perković dočekivao u autu, ali i o svom poznanstvu sa Stjepanom Đurekovićem”, rekao nam je izvor iz Munchena koji je pratio suđenje, ali je želi ostati anoniman. Otkriva kako je sudnica bila dupkom puna.

”Dosad neviđen interes javnosti i medija, sudnica je bila puna i moram primijetiti kako su agenti smrti ovaj put bili pokunjeni, pognutih glava”, ističe i nastavlja: ”Ovdje su mnogobrojni mediji, ali je žalosno što interes hrvatskih medija nije velik. Očito je ovaj slučaj strancima zanimljiviji”, naglašava.

Podsjetimo, svjedočenjem hrvatskog emigranta Petra Penave u utorak je pred Višim zemaljskim sudom u Munchenu nastavljeno suđenje pripadnicima jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću zbog sumnje za suučesništvo u ubojstvu hrvatskog emigrantskog političara Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu 1983. godine.

Međutim, naš sugovornik nameće razmišljanje zašto je interes domaćih medija u slučaju Perković, toliko nizak?

Što je točno Penava ispričao njemačkom sudu?

Petar Penava je svjedočio o tome kako je emigrirao iz Jugoslavije 1969. iz političkih razloga te se odmah nakon dolaska u Njemačku priključio radu Hrvatskog narodnog odbora (HNO), izvještava Hina.

“Bio sam politički aktivan i surađivao sam između ostalih s Brunom Bušićem i Mladenom Schwartzom”, rekao je Penava dodavši da su nakon atentata na Brunu Bušića, pripadnici HNO-a započeli suradnju s njemačkim i francuskim vlastima kako bi se otkrili atentatori na Bušića, a svjedočio je i o svojim kontaktima s Krunoslavom Pratesom, pripadnikom emigracije i tajnim agentom Službe državne sigurnosti.

Po riječima svjedoka, Krunoslav Prates je 1981. svjedoku Penavi naložio da nazove Njemačku novinsku agenciju dpa i kaže da je “HRB, odjel Bruno Bušić Paris” izveo ekplozivni napad na tiskaru Schulze na jezeru Starnberg, koja je trebala tiskati Titove memoare Vladimira Dedijera, u kojima su trebali biti diskreditirani neki jugoslavenski političari.

“Kasnije je otkriveno da je odjel Udbe u Zagrebu pripremio atentat na tiskaru, a atentat su izvršili pripadnici Udbe Branko Traživuk i još jedan Srbin, koji je bio specijalist za isključivanje alarma”, rekao je Penava.

Penava je govorio i o tomu kako je Udba u Švicarskoj ukrala veliku količinu eksploziva kojeg je nakon toga “podijelila pripadnicima emigracije” kako bi ih diskreditirala kao teroriste. Svjedok je rekao da je i on bio na listi Udbe ali da je izbjegao atentat. “U autu ispred mog stana su na mene čekali Josp Perković i njegov suradnik Rupčić, ali sam ih ja primijetio i sklonio se”, rekao je Penava.

“Perković je 2011., nakon mog intervjua jednim dnevnim novinama, uz pomoć državnog odvjetnika Mladena Bajića i Perkovićeva suradnika Tomislava Mičića htio učiniti sve kako bi me strpao iza rešetaka te me optužio za podmetanje požara u jednu vojarnu u Kninu”, rekao je svjedok.

“Opet su me pokušali diskreditirati tijekom posjeta Ive Josipovića Berlinu pokušavši me optužiti da sam ja poslao eksplozivnu napravu u Veleposlanstvu u Berlinu”, rekao je Penava te ustvrdio da se radi o pritiscima iza kojih su stajali Perković, Bajić i Mičić.

Godine 2013. su me u hrvatskom konzulatu ispitivali u vezi sa slučajem Perković i Prates te mi je naloženo da pred sudom u Zagrebu dadem izjavu da je sve što sam rekao protiv Pratesa bila laž Njemačke obavještajne službe. “To što ste vi radili nije radila ni Udba”, rekao je tada, po vlastitim riječima, Penava hrvatskom konzulu Bagariću te je ovaj slučaj prijavio njemačkoj policiji.

“Do 2014. nisam putovao u u Hrvatsku zbog prijetnji”, rekao je nadalje Penava.

izvor: J. Jakšić/Hina

http://croative.net/?p=29942

[EdgarFranjul]

PRIJELOMNA VIJEST
Njemačka sklonila minhenskog svjedoka iz Hrvatske i uvala ga u program zaštite!

Narod.hr saznaje kako je sinoć Njemačka policija došla po svjedoka Ivana Krmpotića i njegovu suprugu te ih odvela u Njemačku i uvela u program zaštite svjedoka, nakon što hrvatska policija nije reagirala na provalu i prijetnje svjedoku.

Naime, kako saznajemo iz dobro obaviještenih izvora jučer je došlo do provale u zgradu Ivana Krmpotića. Razbijene su nadzorne kamere, provaljena brava, a u sandučić mu je ubačena prijeteća poruka. Počinitelji su pobjegli nakon što su se pojavili susjedi. On naime živi u policijskoj zgradi i susjedi su policajci s dozvolom za nošenje oružja.

Provala i prijetnja su prijavljene, no kako saznajemo iz dobro obaviještenih hrvatska policija nije izišla na teren.

Zato je reagirala Njemačka, koja je u kratkom roku došla po Ivana Krmpotića i suprugu, te ih sinoć prebacila u Njemačku i sklonila u sigurnu kuću.

Pritisak na svjedoke

Podsjetimo na suđenju Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Münchenu prošlog je tjedna njemački kriminalistički inspektor Roland Bruder govorio o pritisku na Ivana Krmpotića, budućem svjedoku tužiteljstva u procesu protiv Perkovića i Mustača za sudioništvo u ubojstvu Stjepana Đurekovića.

Pritisak se, ustvrdio je Bruder, vršio na članove obitelji, odnosno na njegove kćeri.

“Pritisak se posebice vršio na kćeri Helenu Krmpotić, novinarku na HRT-u i Gabrijelu Krmpotić-Kos, voditeljicu KIC-a Zagreb”, rekao je Bruder i ustvrdio kako su obje bezrazložno dobile otkaz, o čemu smo opširnije pisali prošli tjedan.

Zvali smo Helenu Krmpotić za komentar no ona nam je odbila dati izjavu, jer joj je to trenutačnim propisima na HRT-u zabranjeno.

No, iz naših izvora s HRT-a saznajemo kako joj je prošli tjedan, dan nakon Bruderovog svjedočenja o pritiscima na svjedoke i konkretno na nju – sa radnog stola nestalo računalo.

Za svjedočenje Ivana Krmpotića iskazale su interes i Italija i Njemačka zbog ubojstva obitelji Ševo i Brune Bušića.

Zbog pristiska ¨koji se u Hrvatskoj događaju na svjedoke procesa u Münchenu do sada je 11 svjedoka odustalo od svjedočenja, pa je svjedočenje Ivana Krmpotića još više dragocijeno.

Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/njemacka-sklon ... am-zastite

[EdgarFranjul]

skandal s udbom

Jandroković: Ignoriranje Krmpotića još je jedan krak Lex Perkovića

Kome je to u interesu, zašto se na taj način hrvatska policija i hrvatske državne institucije odnose prema tim ljudima i čiji je interes da se ne razotkrije istina oko ubojstva gospodina Đurekovića?, pitaju u HDZ-u

Datum objave: 20.04.2015 | 16:08 Autor: Josip Senjak

HDZ je danas održao konferenciju za medije zbog slučaja Ivana Krmpotića, svjedoka u suđenju Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču koji je, zbog nereagiranja hrvatske policije, zaštitu morao tražiti od njemačkih službi.

Gordan Jandroković, koji je držao konferenciju za medije, poručio je da u HDZ-u smatraju da je riječ o ozbiljnom udaru u vjerodostojnost hrvatskih državnih institucija.

"Smatramo da se radi o ozbiljnom udaru u pravnu sigurnost, u pravnu jednakost, pa i o udaru u temeljna građanska i ljudska prava u Republici Hrvatskoj. Smatramo da je ovaj slučaj udarac i međunarodnom ugledu RH i svakako još jedna sramota za Vladu gospodina Zorana Milanovića", rekao je Jandroković.

Podsjetimo, Krmpotić je u subotu prijavio hrvatskoj policiji anonimnu prijetnju te činjenicu da su počinitelji uništili nadzorne kamere na zgradi u kojoj živi kako bi mogli neometano ubaciti ceduljicu s porukom 'Pazi se…!', što je ekskluzivno doznao direktno.hr. Nakon što nije dobio odgovarajuću zaštitu od hrvatskih vlasti, Krmpotić je isto zatražio od njemačkih pravosudnih policajaca koji su u subotu došli po njega i njegovu suprugu te su ih u tajnoj operaciji prebacili u Njemačku, gdje su Krmpotići dobili zaštitu i smještaj na tajnoj lokaciji.


"Mi tražimo očitovanje ministra unutarnjih poslova, ministra pravosuđa i predsjednika Vlade Republike Hrvatske, tražimo odgovor kako je moguće da se u 2015. godini dogodi takav slučaj da hrvatski državljanin zbog prijetnji traži intervenciju hrvatske policije, traži zaštitu hrvatskih državnih institucija, do te zaštite ne dođe, hrvatska policija ne intervenira, i nakon toga on dobiva zaštitu predstavnika druge države. Mislim da je to za jednu suverenu državu, članicu Europske unije, zaista sramotno. Nama se čini da se ovdje radi o nastavku slučaja Lex Perković, još jednom kraku tog slučaja, jer podsjetio bih, kada se nekoliko dana nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju mijenjao zakon koji je definirao pitanje europskog uhidbenog naloga, tada je taj zakon dobio naziv Lex Perković, jer se to činilo zbog jednog čovjeka. Dakle, sveukupne državne institucije, u prvome redu Vlada, nakon toga i vladajuća većina u Hrvatskom saboru, a bilo je vrlo sporno i djelovanje DORH-a tijekom postupanja u slučaju Perković i Mustač, dakle hrvatska državna tijela tada pišu zakon i štite jednog čovjeka koji je, i on i neki njegovi suradnici, za koje se smatralo, i da se danas zbog toga vodi postupak, da su povezani s likvidacijama u vrijeme bivše države. Danas imamo situaciju u kojoj svjedoci čija je građanska dužnost i obveza svjedočiti u tim postupcima, i oni su tamo svjedoci koji žele razjasniti pitanja tih ubojstava, oni danas bivaju izloženi prijetnjama, traže pomoć hrvatske policije, ne dobivaju je, nego im zaštitu pruža druga država", jasan je Jandroković.

Saborski zastupnik dodaje da je očito da se radi o pravilu nejednakosti. Dok se s jedne strane pišu zakoni kojima se želi zaštititi određena osoba ili određene osobe, u slučaju svjedoka koji bi trebali razotkriti što se u stvari događalo i kako su se događala ta ubojstva, hrvatske državne institucije ne reagiraju, već njihovu zaštitu preuzimaju njemačke službe.

"Mi postavljamo pitanje kome je to u interesu, zašto se na taj način hrvatska policija i hrvatske državne institucije odnose prema tim ljudima i čiji je interes da se ne razotkrije istina oko ubojstva gospodina Đurekovića i svih onih stvari, svih onih ljudi koji su u to bili upleteni?", postavio je jasno pitanje Jandroković.

Dodao je da je zanimljivo kako je premijer Milanović baš jučer prozvao HDZ za nered i zatrovanu političku klimu u državi.

"Evo danas mogu kazati da upravo on i njegova Vlada jesu glavni krivci za urušavanje demokratskih standarda u RH, za ozbiljno narušavanje temeljnih ljudskih i građanskih prava hrvatskih građana, da su oni glavni krivci za pravnu nesigurnost, pravnu nejednakost, za narušavanja pravnog poretka i za jednaki tretman svih hrvatskih građana", kazao je zastupnik.

Dodao je da nemaju potvrdu nalazi li se Krmpotić uistinu u Njemačkoj, ali da to i jest problem, jer niti ministar Ostojić, niti ministar Miljenić, a niti premijer Milanović, javnosti nisu pojasnili o čemu se radi. Problem je i, kako tvrdi, da obitelj Krmpotić s njemačkim službama kontaktira već neko vrijeme jer se ne osjećaju sigurno. Iz tog razloga očekuje očitovanje naših institucija, a ne njemačkih.

"Ovdje se zaista radi o strašnom skandalu. Da je Njemačka policija intervenirala u Zagrebu štiteći hrvatske državljane od prijetnji ljudi koji očito imaju neki interes vezano za suđenje Perkoviću i Mustaču", zaključio je ovu temu Gordan Jandroković.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/13075 ... C4%87a.htm

[EdgarFranjul]

Slučaj Krmpotić gori od Lex Perkovića, nakon toga slijede samo egzekucije

Valjda bi to trebalo smetati i drugim strankama, pa na kraju krajeva i SDP-u, ili je Zoranu Milanoviću svejedno što mu agenti drugih država šetaju po zemlji, rekao je novinar

Datum objave: 20.04.2015 | 18:38 Autor: js

Publicist i novinar Tihomir Dujmović za direktno.hr komentirao je slučaj Ivana Krmpotića, svjedoka na suđenju Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, koji je nakon primljenih prijetnji tražio zaštitu hrvatske policije, ali je nije dobio. Umjesto toga, po njega i suprugu u subotu su došli njemački policajci i smjestili ih na sigurno.

Prema Dujmovićevom mišljenju, skandal s Lex Perkovićem zasjenio je slučaj Ivana Krmpotića.


"Mislim da je jedini veći skandal ovaj, s ovom činjenicom da policija druge države mora dolaziti u drugu državu i skrivati svjedoke za suđenje o kojem hrvatska javnost ne zna ništa. Skandal nad skandalima, mislim da bi trebalo zatražiti pomoć Bruxellesa ili Europske unije, mislim da je sada potpuno jasno gdje živimo. I stranke šute o svemu tome. Ono što se događa gospodinu Krmpotiću, sutra se može dogoditi svakome drugome. Treba staviti na najvišu razinu ovaj slučaj, nakon toga mogu slijediti samo egzekucije onih koji nisu podobni", tvrdi novinar.

Ono što ga najviše zabrinjava je šutnja medija i većine stranaka (do pisanja ovog teksta reagirali su jedino HDZ i HSP).

"Šuti se u onom smislu da niti elektronski mediji, tu mislim na televizije, jače ne poklanjaju akedvatnu pažnju. Valjda bi to trebalo smetati i drugim strankama, pa na kraju krajeva i SDP-u, ili je Zoranu Milanoviću svejedno što mu agenti drugih država šetaju po zemlji", dodaje Dujmović.


Dujmović je komentirao i objašnjenje policije koja tvrdi da nije dobila zahtjev od njemačkih službi i koja tvrdi da je, nakon što je afera izbila, imala žurni sastanak s njemačkom policijom.

"Dobili su molbu i zahtjev gospodina Krmpotića, valjda su trebali postupiti po njegovom zahtjevu, ili je to nevažno, a važno samo kada reagira Njemačka. Ali, ne razumijem tu šutnju u Hrvatskoj. Valjda još ima netko potrebu reagirati, gdje je gospodin Branko Vukšić koji govori kako bi ljudska prava trebala biti na višoj razini? Dogodila se stvar koja se nikada nije dogodila. Cijela Hrvatska šuti o tome. Što je s velikim nevladinim organizacijama, stotine ih je koje skrbe o ljudskim pravima, nijedna nema potrebu reći niti riječ. Ili se stvarno radi o velikoj zavjeri ili je njima svejedno, ja to ne razumijem", zaključio je razgovor za naš portal Tihomir Dujmović.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/13098 ... kucije.htm

[EdgarFranjul]

UDBAŠKA DRŽAVA

KRUCIJALNA TOČKA DRAMATIČNOG ZAPLETA: Evo tko je zaštićeni svjedok Krmpotić i zašto nipošto nije nebitan!

Autor: Marcel HoljevacUtorak, 21. Travanj 2015. u 22:10

Pritisci na svjedoke u slučaju Perković - Mustač se nastavljaju, na sramotu Hrvatske i zgražanje Njemačke.

Ivan Krmpotić, bivši inspektor u tadašnjem RSUP-u SRH, negdje je u Njemačkoj, u programu zaštite svjedoka. To je tek zadnji u dugom nizu svjedoka u tom slučaju koji su suočeni s prijetnjama, pritiscima na poslu, pa i sudskim tužbama koje su najednom niotkud iskrsle nakon što su odlučili svjedočiti na suđenju Perkoviću. U slučaju Krmpotića, radi se o tome da je, unatoč zastari, protiv njega pokrenut 20 godina stari kazneni postupak za krivotvorenje isprava neposredno nakon što je preuzeo poziv za svjedočenje. Pa ako se i može progutati kako su prijetnje u njegovom sandučiću ostavili “neki loši dečki o kojima policija nema saznanja”, ako se i može progutati priča kako policija nije reagirala na njegovih 11 prijava prijetnji koje je podnio Ostojiću, ako se može progutati da policija nema pojma tko je razbio nadzorne kamere kako bi mu neprimjetno ostavio poruku sadržaja: ”Prijatelju – glavnog akta u spisu nemaš! Pazi se! Probaj ga vidjeti još jednom” u noći s petka na subotu, nakon čega je odlučio zatražiti zaštitu od Nijemaca, ako se i mogu progutati nemušta priopćenja kako se na njegovu kći Gabrijelu Krmpotić-Kos, nije se vršio pritisak, nego je “vjerojatno zbog nepravilnosti u radu sama dala ostavku u Kulturno-informativnom centru”, kako tvrde iz KIC-a, (a usto napominju da je ostala raditi kao urednica kod njih, onako apologetski – ako su postojale nepravilnosti u radu valjda su joj trebali dati otkaz, zar ne), ako se može progutati rašomon oko toga je li njegova druga kćer, Helena, dobila ili ne otkaz na HRT-u, nitko ne može progutati da je taj postupak baš sad pokrenut slučajno, i da je ročište zakazano upravo za danas.

Iz vrlo jedostavnog razloga to nije moguće progutati: jer su i brojni drugi svjedoci prijavljivali slična šikaniranja od strane narodne milicije. Svjedokonja Jelena Vitezica je u veljači odustala od svjedočenja, odmah nakon uzimanja osobnih podataka od strane predsjedavajućeg sudskog vijeća dr. Manfreda Daustera. Dala je izjavu pred sudskim vijećem. U njoj je navela da je primila sudski poziv i da se pozivu odazvala jer to smatra svojom dužnošću, ali da nije u mogućnosti svjedočiti jer u tom slučaju bila izvrgnuta kaznenom progonu u Republici Hrvatskoj. Što neugodno podsjeća na slučaj Krmpotića. Vitezica je tada, uz očigledne i jasne znakove jake uznemirenosti i straha, opisala kako je u posljednje vrijeme tri puta pozivana u riječko državno odvjetništvo od strane državne odvjetnice Suzane Gracin, a radi svjedočenja u kaznenom postupku koji se vodi protiv Vinka Sindičića radi davanja lažnog iskaza na suđenju Krunoslavu Pratesu.

Opisala je kako je prilikom dolaska u DORH odvedena u susjednu prostoriju gdje su je primile dvije, kako je navela, državne odvjetnice koje su je ispitivale o detaljima njenog iskaza u svojstvu svjedoka na suđenju Krunoslavu Pratesu. Također, od nje su zatražile da napiše vlastoručnu izjavu u kojoj će opisati sve detalje svojeg iskaza pred Visokim zemaljskim sudom u Munchenu iz 2008. godine te detalje o svojem poznanstvu s Vinkom Sindičićem. Kada je to odbila, uslijedilo je dugotrajno i, po njenim riječima, vrlo neugodno ispitivanje. Na kraju ispitivanja, upozorena je da je predmet protiv Vinka Sindičića „zaštićen kao najviša državna tajna“ Republike Hrvatske i da će biti kazneno gonjena ako ikome bude bilo što rekla o detaljima svojeg iskaza u riječkom državnom odvjetništvu i općenito o tom predmetu. Slično je bilo i s Marom Rodriquens, talijanskom državljankom. Rodriquens je odmah nakon davanja podataka upozorila sud da je izložena telefonskim pozivima s prikrivenog broja i pozivima s telefonskih brojeva iz Republike Hrvatske te da takvi pozivi ne prestaju ni nakon promjene njenog telefonskog broja, ali i da ima ozbiljnih problema sa hrvatskim pravosuđem. Vše od sedam godina se vodi postupak po njenoj građanskoj tužbi, a od nje se traži da položi kauciju za troškove postupka u visini od čak 10.000 eura! Usto joj je zbog nekog minornog duga od 200 eura u ovršnom postupku oduzeta i uklonjena internetska stranica na kojoj je objavila detalje o odnosu Perkovića i Sindičića. Tijekom ispitivanja rekla je sudskom vijeću da je se pokušava spriječiti da svjedoči uporabom nekih “intimnih detalja iz njenog života”. Na kraju je, kao i Vitezica, odustala od svjedočenja, jer drži da bi svjedočenjem sebe izvrgla opasnosti u Republici Hrvatskoj.

A i sam Vinko Sindičić, Udbin zloglasni ubojica koji je iz pištolja ubio devetogodišnju Rosemarie Ševo i njezine roditelje dok se vozio s njima u automobilu nakon što su ga, vjerujući da im je prijatelj, prihvatili u obiteljski krug, bio je izložen prijetnjama ako svjedoči. Podsjetimo, na njega se računalo kao na svjedoka, pa je potom potpisao izjavu kod talijanskog javnog bilježnika u kojoj je poručio sucu Dausteru da “povlači svoj raniji iskaz” dan na svjedočenju u slučaju Prates – usko povezanom s ovim, Prates je naime jedan od sudionika u ubojstvu – a tim “dokumentom” je Nobilo mahao tijekom postupka po europskom uhidbenom nalogu u Hrvatskoj. Naravno, to nije ostavilo dojam na sud, odmah su posumnjali da je Sindičić povukao raniji iskaz pod prijetnjama i zastrašivanjem. I stvarno, istražna sutkinja Dr. Yvonne Ott je 10. veljače 2014. godine saslušala Vinka Sindičića kao svjedoka i on je tada – bilo je to nakon famozne izjave koju je Perković od njega iznudio pred talijanskim javnim bilježnikom – u cijelosti ponovio sve svoje dotadašnje izjave koje ozbiljno terete Perkovića.

Za spornu izjavu o povlačenju svjedočenja protiv Perkovića, koju je potpisao pred talijanskim javnim bilježnikom, a koju je Perkovićev odvjetnik koristio, Vinko Sindičić je kazao da je to učinio pod pritiskom. Dr. Ott je ispričala je kako je Sindičić svjedočio kako se na njega vršio pritisak od strane Nobila i Perkovića da promijeni iskaz i kako se zbog toga protiv njega u Hrvatskoj vodi proces o lažnom iskazu. Sve to je koordinirano iz Zagreba od strane Mladena Bajića, kazao je Sindičić. Hoće li i kad Bajić zbog toga u Hrvatskoj završiti pred sudom? U normalnoj državi već bi, kao i svi njegovi ljudi u DORH-u!

“Lažni iskaz je tražio za sebe i Mustača. Već sutra može zatrebati i tebi, a onda ćemo mi pomoći tebi” prepričao je Sindičič svoj razgovor s Perkovićem. Perković mu je dao i telefon, kako bi mogli komunicirati, ali se on nije javljao na njegove pozive. je napravio i jednu izjavu prije spomenutog povlačenja iskaza i jednu nakon tog iskaza, koje je sakrio radi svoje sigurnosti. Za to pismeno povlačenje iskaza dobio je 15 000 eura. No Sindičić joj je pokazao skupocjeni sat, marku odijela, i cipela, kako bi joj dao do znanja da ima novaca i kako mu nije potreban.

Kad se sve ovo uzme u obzir, onda i tvrdnje Krmpotića kako je jedna njegova kći suspendirana je na HTV-u uz riječi da reporteri nacionalisti nemaju što tražiti na HRT-u, a druga je smijenjena s čela zagrebačkog KIC-a uz prijetnju da bi joj moglo nastradati 3,5-godišnje dijete, dobivaju na težini. Njemački inspektor Roland Bruder potvrdio je prošlog tjedna u münchenskoj sudnici da je ona bezrazložno dobila otkaz zbog pritisaka na njezina oca.

Sam Krmpotić nije nebitan svjedok, kakvim ga Nobilova ekipa pokušava predstaviti. Kao inspektor u tadašnjem RSUP-u otkrio je kriminal prilikom gradnje srednje policijske škole za koju je odgovoran otac Zdravka Mustača, koji je bio direktor tvrtke koja ju je gradila. Nakon što je dokazao kako je ukradeno 88 milijuna tadašnjih dinara, bio je progonjen i zatvaran. A cijela srednja škola koštala je 22 milijuna dinara, što je značilo da su na svaki utrošen dinar ukradena još četiri! Tada dolazi u ruke Zdravku Mustaču, u stanici policije u Đorđićevoj, koji ga, ogorčen jer razotkriva kriminal njegovog oca, muči dva dana, podiže optužnicu protiv njega, a potom ga je UDBA okarakterizirala kao narodnog neprijatelja. Iako je kasnije tužio državu i dobio spor protiv SFRJ, u tadašnjem republičkom sekretarijatu za unutrašnje poslove postao je nepoželjan, nitko s njim više nije razgovarao, a iako je bio stručnjak za kriminalistiku s diplomom vraćen je na mjesto pozornika na Trešnjevci.

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/kru ... je-nebitan

[EdgarFranjul]

POZADINA RATNIH ZLOČINA

Kerestinec je dokaz da su Perković i UDBA činili zločine da bi ocrnili RH!


Paralelna linija zapovijedanja bila je udbaška i po toj liniji činjeni su zločini s ciljem kompromitacije Hrvatske. Drugi cilj bio je blatiti branitelje poput Gotovine, koji nisu pod njihovom kontrolom, ističe dr. Jurčević

Datum objave: 29.04.2015 | 17:10 Autor: Damir Kramarić

Josip Perković će video linkom 26. svibnja svjedočiti iz Muenchena na ponovljenom suđenju za zločine u Kerestincu, javljaju danas dnevne novine.


Zaključkom saborskog Odbora i Vijeća za građanski nadzor potvrđen je kao vjerodostojan nalaz sudskog vještaka za dokumente i rukopise prof. Ivana Jelovca koji je, da podsjetimo, utvrdio da su dva dokumenta SIS-a (s potpisom Josipa Perkovića) kojim se odgovornost za maltretiranja u Kerestincu prebacuje na optužene Stjepana Klarića i stražare – potpuna krivotvorina! To bi značilo da je bivši udbaš lagao na sudu, da je krivotvorio dokumente te da je za svoja nedjela lažno optužio hrvatske vojnike i stražare! Dodamo li tome činjenicu da je svjedok Dobroslav Gračanin na sudu nedavno tvrdio da ga je u Kerstincu zlostavljao i premlaćivao upravo Josip Perković, cijela stvar postaje još jasnija.

UDBA činila zločine pa optuživala hrvatske branitelje

Ovaj slučaj, ali i mnogi slični (progon vukovarskih branitelja i njihovo premlaćivanje u logoru na Lašćini, događaji u splitskoj Lori, zločini na gospićkom i slavonskom ratištu…) upućuju na zaključak da su Josip Perković te ostali 'udbaši' sustavno činili zločine, a potom za te zločine optuživali hrvatske branitelje.

Je li moguće da su to činili planski i namjerno, u kojoj mjeri su ti zločini kompromitirali Hrvatsku u Domovinskom ratu te s kojim ciljem i za čiji interes su bivši i sadašnji 'udbaši' činili to što tek danas na kapaljku izlazi u javnost, upitali smo dvojicu najpoznatijih hrvatskih eksperata za udbaške zločine.

Jurčević: Cilj je bio kompromitirati Hrvatsku

''Nije to ništa novo. I ranije je bilo informacija prema kojima su bivši, ali i sadašnji udbaši činili zločine kako bi kompromitirali Hrvatsku. No, te informacije nisu se mogle probiti u javnost. Vrlo slične stvari dogodile su se u Lori, u Kerestincu, u Šibeniku u Gospiću… Perković i njegovi su to organizirali u svrhu kompromitacije Hrvatske i u druge svrhe. Jer bez njihovog znanja ništa se nije moglo događati, pogotovo ne u zatvorima i logorima poput Kerestinca, Lore, na Lašćini… Još 1994. Godine imali smo 'Predstavku' koji su potpisali Nikola Krišto, Antonio Lekić i Ivan Drviš - djelatnici i tadašnji načelnik SIS-a, a u kojoj se govori o kriminalnim radnjama od strane Josipa Perkovića. Oni su to predali saborskim zastupnicima, no to je odmah proglašeno državnom tajnom i oteto iz ruku onih koji su to primili. Neki su to vidjeli i snimili pa je taj dokument nakratko izazvao veliku buru u javnosti. No, čak i od tog dokumenta na kraju nije bilo ništa'' , podsjeća dr. Josip Jurčević, autor knjige 'Slučaj Perković: spašavanje zločinačke budućnosti'.

Podsjeća potom da su u slučaju Kerestinec optuženi tražili pravilnik SIS-a jer se u njemu vidi daje SIS bio nadležan za saslušanje zarobljenika (i u Lori i u Kerestincu), a ne stražari. No, nije im dopušteno da taj dokument koriste na sudu.

Slučaj Gotovina je najbolji primjer udbaškog podmetanja

''Sve što se tada događalo, bilo je pod kontrolom bivše i sadašnje 'udbe'. Cilj je bio kompromitirati Hrvatsku, a taj cilj postizali su kroz paralelnu – udbašku liniju zapovijedanja. Nije, dakle, Tuđman imao paralelnu liniju, jer je on koristio legalnu liniju. Paralelna linija bila je udbaška i po toj liniji činjeni su zločini zbog kojih je ugled Hrvatske bio narušen. Drugi cilj bio je kompromitirati branitelje koji su branili Hrvatsku, a koji nisu pod njihovom kontrolom. Tako su smjestili Gotovini, Norcu i drugima. Gotovina je najbolji primjer udbaškog podmetanja. Cilj im je bio spriječiti ga da postane načelnik Glavnog stožera, što bi bilo logično u njegovu slučaju. Slijedeći cilj bio im je zaštititi svoje interese u vezi s vanjskim, protuhrvatskim interesima. Nema, dakle, nikakve sumnje da je u Hrvatskoj u ratu djelovala Peta kolona, a bila je povezana s bivšim djelatnicima udbe'', podvlači znanstvenik koji je godinama istraživao zbivanja u Lori, rat u Vukovaru, djelovanje Josipa Perkovića i kriminal koji je povezan s Perkovićem i 'UDBOM'…

Primjećuje zatim da sada iste strukture pokušavaju Mladena Bajića, čovjeka koji zna sve o događajima u Lori, o pozadini drugih zločina te o kriminalu u Hrvatskoj, skloniti tamo gdje bi imao najveći stupanj imuniteta.

Bajića hoće zaštititi da zaštite sebe!

''Žele ga zaštititi da bi zaštitili sebe. Cilj im je izbjeći da njega netko ne istražuje zbog Lore i zbog pljačke, jer bi on onda Bajić mogao progovoriti o svima koji su umiješani. Zato ga svim silama pokušavaju 'skloniti' na Ustavni sud, jer je ustavnim sucima teže ukinuti imunitet nego predsjedniku države. Glasanje u Saboru o kandidaturi Mladena Bajića bit će, stoga, veliki test za HDZ i za druge stranke. To će glasanje pokazati tko je tko stranački i pojedinačno. Oni koji ga podrže, kompromitiraju prvo sebe, a potom i stranku iz koje dolaze'', zaključuje dr. Josip Jurčević.

Slično razmišljanje ponudio nam je i Bože Vukušić, jedan od ključnih svjedoka na suđenju Perkoviću i Mustaču u Muenchenu te čovjek koji već dva desetljeća istražuje zločine 'udbe'.

Vukušić: Udba je imala prste u svim ratnim zločinima

''Nisam detaljno istraživao ratne zločine, ali mogu analitički govoriti o tim događajima. Iz svega što se događalo mogu zaključiti da je postojao plan da se od Vukovara, preko Slavonije i drugdje, počine zločini za koje su se kasnije okrivljeni hrvatski domoljubi. To je rađeno iz unutarnje političkih i vanjskopolitičkih razloga. Uvjeren sam da je 'udba' imala svoje prste svugdje gdje je bilo ratnih zločina. Oni su, uostalom, sve to morali znati. Govorim ovdje o Vojnoj policiji i SIS-u, odnosno o Perkoviću i njegovim ljudima. Druga je stvar da su to radili i srpski agenti. Trebat će vremena da se utvrdi koliko su naši 'udbaši' bili dio srpske agenture. Valja ovdje napomenuti da je u SIS-u bilo i potpuno novih ljudi, istinskih domoljuba, što znači da ne treba ovdje generalizirati. Netko je i od njih napravio nešto vjerujući Perkoviću, a tek kasnije su mnogi vidjeli o čemu se tu u stvari radi. Svjedoke u zatvoru je ispitivao SIS, a ne stražari. Perkovićev zet Darko Grdić je, uostalom, bio šef Stjepanu Klariću koji je osuđen zbog Kerestinca. Pa ako je Klarić kriv, onda je po zapovjednoj odgovornosti i Perkovićev zet trebao biti osuđen. No, to se, dakako, nije dogodilo'', primjećuje Bože Vukušić.

'Predstavka' je za kriminal optuživala Perkovića, no završila je u ladicama

Podsjetimo ovdje što su hrvatski mediji pisali o 'Predstavci' koja je 1994. potresla Hrvatsku, a koju su sastavila trojice časnika SIS-a Nikola Krišto, Antonio Lekić i Ivan Drviš, u čijemu je nastajanju sudjelovao i Miro Laco, koji je na kraju ipak nije potpisao.

"Predstavka" je, pisali su medji, upozorila na teške kriminalne radnje unutar vojske, bila je poslana svim saborskim klubovima zastupnika, ali ubrzo su svi njezini primjerci zaplijenjeni te je bunkerirana kao državna tajna.

Njezin cjelovit sadržaj nikad nije došao do javnosti, a u ovom trenutku je ponovno vrlo zanimljiva jer je, kako tvrde tadašnji djelatnici SIS-a, nastala upravo zbog Perkovića.
Večernji list je prvi donio dio "Predstavke" koji se odnosi na Perkovića, a njezin je sastavni dio i velika kaznena prijava protiv njega koju je podnio SIS, odnosno potpisao je Antonio Lekić, tada jedan od načelnika SIS-ovih odjela. Neki od onih koji su upućeni u njezino nastajanje, tvrde kako je sve zapravo počelo te 1994. godine.

Lekić kasnije o tome više nije želio puno pričati.
Bilo je kako je bilo, a do danas se ništa na bolje nije promijenilo. Mi smo poštovali zakonsku proceduru, ali sve je na kraju završilo u ladicama. Danas imamo Sabor, Vladu i premijera koji valjda najbolje znaju što će učiniti kratko je za Večernji list prije deset godina izjavio Antonio Lekić.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/13816 ... li-RH!.htm

[EdgarFranjul]

Manolićeva ideološka 'djeca': Da je UDB-a sanjala Hrvatsku, ovakvom bi je sanjala

Utorak, 09 Lipanj 2015 13:37
Ivana


Zamislite Njemačku i situaciju da bivši istaknuti dužnosnik Gestapa završi pred njemačkim sudom zbog klevete. Prvo, ako i ima u Njemačkoj gestapovaca koji nisu već prošli kroz njemačke sudove, na ovaj ili onaj način, sasvim sigurno nisu na sudu u starim danima završili zbog klevete i zbog izmišljotina. Sama činjenica da je netko bio gestapovac, kod nas udbaš, trebala bi biti dovoljna da mu nitko ne vjeruje ne samo na riječ, nego ni kad pozdravlja i usred bijela dana kaže 'dobar dan.' Udbaši i Gestapovci čitav život su živjeli u laži zašto bi danas, na kraju života, bilo drugačije?

Zar nije dezavuiranje ionako karikaturalnog hrvatskog pravosuđa kada se na sud dovode bivši visokopozicionirani dužnosnici UDB-e jer su u desetom desetljeću života ponešto halucinirali? Tu ne može puno sud pomoći, to je posao za liječnike, ako i oni nešto mogu učiniti s obzirom na poodmaklu dob onih koji haluciniraju. Josip Manolić vjerodostojan je poput vlasnika jednog portala i njegovog obećanja da više nikada neće opljačkati hrvatsku državu, ako je Manolić trebao doći na sud posljednjih godina života onda je to isključivo moralo biti zbog istih razloga zbog kojih Njemačka provodi lustraciju u Hrvatskoj i sudi Perkoviću te Mustaču. U normalnoj državi, primjerice Poljskoj ili Njemačkoj, Manolić ne bi mogao biti ništa više osim čobana. Nitko ne tvrdi da je Manolić za bilo što kriv, barem ne mi, no, normalne države zato su provele lustraciju.

Godinama se Josipa Manolića, opravdano ili ne, povezivalo sa smrću hrvatskog blaženika Alojzija Stepinca, bez obzira bile optužbe, sumnje, što već, opravdane ili ne, jedno je sigurno, nikada nije bilo volje da se do kraja raspetlja taj slučaj, iako je danas više nego jasno da je Stepinac trovan tijekom kućnog zatočeništva u svom Krašiću priča o trovanju jedne od najvećih hrvatskih povijesnih osoba 20. stoljeća nikada nije dobila svoj epilog, naprotiv, institucije i mediji prihvatili su Manolićevu istinu, kao jedinu istinu, što s jedne strane nikoga pretjerano ne čudi. Naime, da je UDB-a sanjala Hrvatsku uoči raspada Jugoslavije ne bi je u snu mogla zamisliti drugačijom nego što je to ona danas, novinari bivši doušnici i suradnici UDB-e, političari na istaknutim dužnostima bivši doušnici UDB-e, umjetnici bivši udbaši ili doušnici, a svi oni zajedno veliki obožavatelji komunističkog zlikovca iz Kumrovca, Josipa Broza Tita.

Naravno, ne generaliziramo, i nisu svi današnji novinari, političari... bili udbaši i komunsti, ali dobar dio njih svako je bio i ostao. Inače kako objasniti činjenicu da glavni hrvatski mediji, mi ćemo ih zbog toga nazvati notornim razbojnicima, nije ni spomenuo komemoraciju na Macelju povodom 70. godišnjice neviđenog pokolja koji su izvršili Titovi drumski razbojnici?

Čak ni UDB-a 1990. nije mogla biti sigurna da će svi komunistički zločini ostati sakriveni i neprocesuirani, komunisti su bili spremni žrtvovati kojeg pješaka za kralja i kraljicu, no, stvari su krenule putem koji su samo poželjeti mogli, ne samo da su se izvukli, nego su stvorili državu po vlastitoj mjeri, državu koja možda više nikad neće biti u Jugoslaviji, ali će zato, na ovaj ili onaj način, bez obzira kako se to zvalo, svi Jugoslaveni živjeti u istoj državi. Ostarjeli udbaši žive u miru svojih 'mukotrpno' zarađenih mirovinama, njihove pozicije u tajnim službama, medijima, politici..., preuzeli su njihovi nasljednici, 'djeca komunizma', kako ih u jednoj od najpoznatijih svojih knjiga naziva poznati hrvatski novinar i publicist Tihomir Dujmović, koji je i sam na vlastitoj koži osjetio koliko se djeca komunizma razlikuju od svojih ideoloških i bioloških roditelja. Žrtve komunizma danas uopće nemaju priliku čak ni pisati u medijima, zabranjuje im se nastup na tzv. javnoj televiziji, dok s druge strane bivši pripadnici terorističkog krila Centralnog komiteta, bivši komunistički cenzori ne samo da su aktivni kao novinari, nego čak i vladaju javnim medijskim servisom te imaju plaću od 42 000 kuna.

Zašto bi UDB-a ponovno stvarala Jugoslaviju ako im pod svojom čizmom ovakvu Hrvatsku?

http://www.tinolovka-news.com/index.php ... Itemid=549

[EdgarFranjul]

udbaške metode

Reljić otkrio da se upravo SDP služi najgorim obavještajnim podvalama

Kao klasičnu političku namještaljku okarakterizirao je najveću aferu koja je poljuljala obavještajni sustav, a riječ je o priči o 126 dosjea novinara

Datum objave: 13.06.2015 | 12:06 Autor: direktno.hr

Smiljan Reljić, bivši šef kontraobavještajne Službe za zaštitu Ustavnog poretka (SZUP) progovorio je nakon 15 godina o čistim obavještajnim falsifikatima kojima se služio SDP kako bi, kad je došao na vlast, kompromitirao prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana i samim time i hrvatsku državu.

Naime, Reljić u razgovoru za Večernji list otkriva da se SDP-ova vlast, čiji su visoki dužnosnici bili kolaboracionisti određenih službi, služila najprljavijim mogućim sredstvima - obavještajnim podvalama i falsifikatima u momentima političkih kriza.

Spomenuo je slučaj kada je Slavko Linić, tada SDP-ov gradonačelnik Rijeke "odjednom dreknuo da ga prisluškuju u kabinetu pa je za dokaz izvukao 'bubu' iz glazbene čestitke". Reljićeva služba je to demantirala, ali je afera postigla svoju svrhu i "pojeo vuk magare".

Kao klasičnu političku namještaljku okarakterizirao je najveću aferu koja je poljuljala obavještajni sustav, a riječ je o priči o 126 dosjea novinara.

"Te 2000. godine oni koji su preuzeli vlast nisu imali pravi odgovor na situaciju u kojoj se država zatekla, pa su se dosjetili kako tome doskočiti. Ljudima su umjesto boljeg života nastojali prikazati Tuđmanov režim kao apsolutno nedemokratski", kaže Reljić detektirajući tako modus operandi koji se i u recentnim događajima može itekako prepoznati.

Od tih 126 dosjea službeno izvješće, otkriva Reljić, samo 6 je bilo stvarnih, 20-ak dosjea su ljudi koji su slučajno kontaktirali s nekim koji je bio pod mjerama, a 100 je SDP-ova koalicijska vlast - potpuno izmislila.

U to vrijeme je ministar unutarnjih poslova bio Šime Lučin, a premijer Ivica Račan, a bez njegovog znanja, ocjenjuje Reljić, to nije moglo izići van. Ravnatelj SZUP-a bio je Franjo Turek, a Zinka Bardić glasnogovornica MUP-a, u tom se krugu trebaju tražiti ideolozi i izvršitelji, smatra Reljić.


Također, nedavna situacija s Lex Perkovićem, sramotnim zakonom kojeg su potpisali Zoran Milanović i Ivo Josipović govori o SDP-ovom modusu operandi i zaštiti Udbaškog kruga, koji se sada na sam spomen lustracije opet očito homogenizirao.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/17126 ... valama.htm