Važno

[EdgarFranjul]

Savez dobrih namjera …


Ponedjeljak, 10 Veljača 2014 18:02 .

Kad sam čuo da se stvara Savez za Hrvatsku, silno sam se razveselio. U nadi kako su se okupili ljudi od imena i ugleda u narodu, koji će oko sebe okupiti one koji ne nalaze izbora u postojećoj ponudi, pa su se malodušni povukli u sebe. Ipak, kad su se na pozornicu počela uspinjati lica koja će Savez tvoriti, moje početno oduševljenje postupno je splašnjavalo.


Da se razumijemo, svatko od nas je krvav ispod kože i ne treba uložiti previše truda kako bi mu se našao poneki, manji ili veći, nedostatak. Zato ću se kloniti takve vrste nedostataka. Navest ću tek neke znakove koji upućuju na oprez kad su u pitanju ljudi koji su pred neki dan jedan drugom dali ruku za Hrvatsku. Bez obzira na njihove dobre namjere koje, vjerujem, većina njih, ali ne svi, doista i ima.


Ono što upada u oči jest da je Savez okupljen oko HDSSB-a, stranke već afirmirane na političkoj sceni, jedine parlamentarno zastupljene među okupljenima. Mučen istim brigama kao njegov istarski pandan s druge strane političkog spektra, pandan kako po snazi na državnom nivou (3%), tako i po regionalnom značaju ali i sukobu s najvećom strankom na svom političkom polu, ovaj se sabor odlučio za sasvim drukčije rješenje. Za razliku od IDS-a, u njegovu slučaju nema ni pomirenja ni sporazuma s jačim na kojeg je prirodno upućen. Svjestan kako izborni prag za EU izbore sam ne može prijeći, radije će oformiti savez u kojem će baš on biti najjači. U onom boljem slučaju (mogući gori ne ću ni spominjati) ova je stranka pod znatnim utjecajem zatočenog hrvatskog generala Branimira Glavaša. A heroj obrane Osijeka, ruku na srce, nije se baš dosad iskazao u procjenama političkih prilika. Zbog jedne od njih još i danas teško ispašta. Na našu sramotu!


Dr. Kujundžić, na glasu kao vrstan liječnik, umalo je postao predsjednikom HDZ-a pridobivši mnoge. Ipak, nije imao vjere ili strpljenja pričekati slijedeću priliku i dobivenu podršku kapitalizirati unutar stranke, već je odlučio osnovati novu. Na izravno prozivanje Andrije Hebranga kako se na poziv Vlade svim liječnicima nije aktivno uključio u Domovinski rat, odgovara uopćeno i odveć samozatajno. Krasan odgovor i stav kad bi se radilo o anonimnoj osobi. Ali ako ste odlučili nastupiti na javnoj sceni, na pitanja od ovakve važnosti za vašu vjerodostojnost, posebno uzme li se u obzir opcija koju želite zastupati, nema mjesta nekonkretnom odgovoru. Nego: Bio sam tamo i tamo! S ovim i onim! Pitajte njih! Ili možda: Nisam bio!


General Lukić, suradnik predsjednika Tuđmana u vrijeme stvaranja hrvatske države, među prvima je iskreno i otvoreno javno progovorio o tome tko zapravo upravlja našom Hrvatskom. I kapa mu dolje zbog toga! Ipak, bilo bi lijepo kad bi objasnio kako to da je tako često i rado viđen gost na lokalnoj televiziji koja je bez zadrške navijala za ljevicu na posljednjim parlamentarnim izbora. A prije nepunih godinu dana i na onim lokalnim, u županiji u kojoj joj je sjedište i gdje ima najveću gledanost. Tako je u županiji kojom upravlja gđa Lovrić-Merzel ljevica preuzela 4 grada kojima dotad nije vladala. I to ona najveća! Sad ta ista televizija otvoreno druka za Savez.


Također, zanimljivo je kako i naglašeno desni internet portal Dnevno.hr vrlo blagonaklono gleda na g. Lukića. Ne bi to bilo ništa čudno kad isti ne bi imao i srpsku inačicu, također nacionalno naglašenu, samo što je druga nacija u pitanju. Navedeno upućuje na zajednički izvor financiranja smješten u inozemstvu. Uloga g. Lukića kao konzultanta austrijske tvrtke u američkom vlasništvu, koja je izgubila od finske Patrije na javnosti sve poznatijem natječaju, ove sumnje ne umanjuje. A povijest nas uči kako onaj koji strancu nešto duguje, obično mu još i više vrati.


Hrvatska stranka prava, vođena od Danijela Srba, u slobodnom je padu aterirala na 1,4% glasova na prethodnim EU izborima. Čime je zapravo na prirodan način završen proces ujedinjenja pravaša. Ne sastankom lidera i podjelom funkcija, već slobodnom voljom birača koji su izabrali Ružu Tomašić. I to na zajedničkoj listi s „omrznutim“ takmacom. Vrijedi spomenuti i kako postoji inačica HSP-a koja je na vlasti. Ona u Federaciji BiH. Izabrana od bošnjačke političke elite s mizernim udjelom glasova u hrvatskom biračkom tijelu služi tamošnjem SDP-u kao čekić za zabijanje čavala u lijes političkih prava BiH Hrvata. U Hrvatskoj je živahna tek u jednoj, već spomenutoj županiji, kao kamenčić u ne baš bisernoj ogrlici županice Lovrić-Merzel.


Branko Borković, zadnji zapovjednik obrane Vukovara, samim se time već upisao u legendu. No nije li neobično kako dijabolična teza o prodaji Vukovara, rado promicana od onih koji potiču podjele među Hrvatima, kod njega nailazi na iznenađujuće dobar prijem? Ne kod nekog razočaranog branitelja načeta zdravlja, nego baš zapovjednika, k tome još i čovjeka s političkim ambicijama?! Također, nije lako zaboraviti kako je iste večeri kad je narod u Vukovaru odnarođenoj vrhuški okrenuo leđa, pohitao u TV studio amortizirati političku štetu posramljenih vlastodržaca protiv kojih bi se sad, eto, borio. Ili možda ne bi protiv njih, nego protiv koga drugog?! Previše je loših znakova da bih povjerovao u dobre namjere Mladog Jastreba. Volio bih da se varam…


Začuđuje i način donošenja odluka za koji su se odlučili u Savezu. Bez vođe, suglasjem njih osmorice (kud baš 8 kao nekad na ovim prostorima), što bi se prije moglo očekivati u komuni hipija nego u političkom savezu desne orijentacije. A da ne spominjemo kako se mnogi od njih nisu uspijevali usuglasiti ni sa onima sebi sličnijima u strankama u kojima su se prethodno našli. Sudeći prema tome donošenje odluka Saveza moglo bi potrajati.


Ipak, nekako je ostalo visjeti u zraku kako bi Savez trebala predvoditi gđa Željka Markić koja je maestralno vodila zapaženu inicijativu „U ime obitelji“, sve do konačne referendumske pobjede. Ipak, gđa Markić pokazala je kako ima izražen politički instinkt i samokontrolu. Hinjena novinarska podilaženja i već pomalo nervozna nagovaranja nisu u njoj pobudila sujetu. Nije se dala uloviti na bačen mamac. Otrovnih pera, a i kamera, jedva bi dočekali njeno svrstavanje u stranački tor, jer bi dobili uvjerljiv povod za daljnje blaćenje njezinog budućeg društvenog, a moguće i političkog, djelovanja što širinom nadilazi granice stranaka i zajedničkih lista.


Možete li zamisliti kako GONG i B.a.b.e prelaze u SDP ili HNS ? Teško, jer tad bi bili skoro posve beskorisni. Stoga je razumno postaviti pitanje kako će svrstavanje Hrasta u novi politički savez djelovati na angažman, vjerodostojnost i percepciju nevladinih udruga koje vode njihovi ljudi. Udruga koje su se iskazale vrijednim radom na iznimno važnom području gdje je ljevica dominantna. Radom koji se očituje u društvenim inicijativama, izobrazbi kadrova, kreiranju obrazovnih programa i modula i okupljanju intelektualaca. Zašto ne i stvaranju budućih istaknutih članova desnih stranaka i stranaka centra? A netko će trebati sjediti i u vijećima javnih tvrtki i kulturnih ustanova. Vrijedi naglasiti i važnost ovih udruga pri donošenju osjetljivih svjetonazorskih odluka od strane, bude li je uopće, buduće desne vlade. Ne samo u njihovoj pripremi, već i izražavanjem nezadovoljstva što nisu bile radikalnije.


Bilo bi zanimljivo i nekako provjeriti zna li itko od 8 veličanstvenih kako trenutni izborni sustav može donijeti veći broj mandata jednoj listi s 40% glasova nego dvjema listama s glasovima podijeljenim u omjeru 34:11? Iako je ukupan zbroj glasova u drugom slučaju veći za 5%, što i nije malo.


A ima ih možda i koji misle: Ako se ljevica dijeli na blokove, možemo i mi! Ali što ako je na ljevici u tijeku preuzimanje a ne dijeljenje?! Ona je to sposobna učiniti, jer ima za to potrebnu pozadinsku strukturu, znanje i medijsku infrastrukturu. Baš kao i za mrvljenje desnice.




Grgur S.


http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... a&Itemid=9

[EdgarFranjul]

PROVJERA REGISTRA BRANITELJA

Lažni branitelji: Spominjalo se da ih je i do 150.000, a godinu i pol nakon objave registra MUP podnio 40 kaznenih prijava

Foto: Duško Jaramaz/PIXSELL


Od objave Registra hrvatskih branitelja policija je do sredine kolovoza nadležnim državnim odvjetništvima podigla četrdesetak kaznenih prijava zbog sumnje da je počinjeno kazneno djelo prijevare i krivotvorenja službenih isprava čime su stjecani lažni statusi branitelja.

To je zapravo i jedina konkretna brojka koju smo nakon višetjednih napora i niza dopisa i upita uspjeli dobiti iz tri ministarstva – hrvatskih branitelja, obrane i unutarnjih poslova (Ravnateljstvo policije) – pod čijom se ingerencijom bar djelomice nalazi ovaj registar.

Podsjetimo, u Registru branitelja koji je objavljen 19. prosinca 2012. nalazi se 501 tisuća branitelja, a izazvao je veliku pozornost javnosti zbog nekih procjena da je u njemu čak 150 tisuća "lažnih branitelja".

Nadležne osobe ni jednoga od tri ministarstva nisu nam odgovorile na taj, kao ni na još nekoliko upita u vezi s registrom, konkretno koliko je imena eventualno do sada izbrisano iz registra, odnosno tko i kako provodi istražne radnje te u kojem slučaju ministarstvo može pristupiti brisanju lažnih branitelja iz registra.
"Vezano uz upit o načinu postupanja po zaprimljenim prijavama o nekom obliku nepravilnosti u vezi sa stjecanjem statusa branitelja i HRVI-ja, policija postupa u skladu s odredbama Zakona o kaznenom postupku i Zakona o policijskim poslovima i ovlastima", odgovoreno nam je samo okvirno iz Ravnateljstva policije.

Podsjetimo, u ožujku prošle godine Ministarstvo branitelja, MORH, Ravnateljstvo policije i Državno odvjetništvo dogovorili su zajedničko povjerenstvo u kojem će se objedinjavati svi podatci, stvarati jedinstvena baza podataka dostupna svim institucijama za utvrđivanje i progon lažnih branitelja, kako bi se utvrdio stvaran i konačan popis branitelja. Pod nepravilnostima se podrazumijevaju prijave protiv pojedinaca za koje građani smatraju da su na nezakonit način priskrbili status hrvatskog branitelja, ali i tehničke pogreške u osobnom ratnom putu hrvatskih branitelja.

"Sve zaprimljene prijave na Registar branitelja, bilo potpisane, bilo anonimne, a njih je nekoliko tisuća, prosljeđujemo Ravnateljstvu policije", navode u Ministarstvu branitelja. "Iako svrha Registra hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata nije da bude 'lista za odstrjel', registar može biti pomoćni alat u istražnim i sudskim procesima nadležnih institucija. Osim što je to najčasniji popis koji je Republika Hrvatska mogla objaviti u svojoj povijesti, radi se o multifunkcionalnoj platformi koja je Ministarstvu branitelja pomogla u rješavanju statusnih pitanja, transparentnosti prilikom dodjele stanova, stipendija, ali i provedbi znanstveno-istraživačkog projekta u kojem smo nastojali otkriti obolijevaju li i umiru li hrvatski branitelji ranije u odnosu na opću populaciju", zaključuje ministar branitelja Predrag Matić.

Tomislav LEVAK

http://www.glas-slavonije.hr/244303/1/L ... ih-prijava

[EdgarFranjul]

BRANITELJI, JESTE LI NASJELI? Kako je država zbog 30 'lažnjaka' žrtvovala stotine tisuća veterana!

Autor: S.Vučković
Datum: utorak, 19. kolovoza 2014. u 16:25

Prodaja priče o važnosti javne objave imena i prezimena onih koji su bili u Domovinskom ratu, a sve u svrhu "lova na lažne", i sama je potpuno lažna. Da bi otkrili 30 "lažnih branitelja", bivšim i potencijalnim budućim neprijateljima smo otkrili stotine tisuća pravih. Previsoka cijena, zar ne?

Policija je, od pompozne objave registra branitelja, do sada protiv "lažnjaka" podigla 30 kaznenih prijava, a odbacila 650! Eto i prve potvrde da je projekt registar bio "ćorav posao" i uludo bacanje novaca kojeg ionako nema.

Na objavu braniteljskog registra otpočetka su najviše rasle zazubice onima koji uopće nisu bili u ratu. Činio im se to najbrži put da prokažu susjeda koji je "u mirovini koju nije zaslužio, koji je dobio stan, kredit i čija djeca dobivaju besplatne udžbenike".

Iako je većina branitelja s odobravanjem dočekala objavu registra kako bi uvjerili nikad mobilizirane "sumnjičavce" u istinitost njihovog ratovanja, činjenica je da smo jedna od rijetkih zemalja koja je javno objavila imena svojih vojnika, kao i broj dana provedenih u ratu! Ono što ostali čuvaju kao zmija noge, Hrvati su objavili na sva zvona i to kako bi ulovili (zasad) tridesetak lažova koji su se kitili tuđim (odličjem) perjem. Naime, sve i da se to žarko želi, registar ne može uloviti lažnog ratnog vojnog invalida jer se dokazi o ranjavanju nalaze u njegovom ratnom putu koji je (ups!) označen kao vojna tajna i koji se može objaviti samo ako branitelj to osobno odobri.

Znate li kojeg lažnog RVI-a koji je bio spreman objelodaniti svoj ratni put? Ne znate, jer ne postoji.

Prodaja priče oko lažnih branitelja smiješna je od prvog dana jer je poznato da branitelji i nemaju bogzna kakva prava. Nisu branitelji ti koji rasterećuju državnu blagajnu, nego vojni invalidi zbog kojih ne treba žaliti ni lipe. Žaliti svakako treba za onim što je zgrabio lažni vojni invalid, a do takvih je (barem putem registra) nemoguće doći. Možda je najzgodnije cijelu situaciju sročio jedan branitelj kazavši:

"Registar branitelja je kao bikini tj. pokriva ono najvažnije. Ako nema podataka o nazivu postrojbe, činu, broju provedenih dana u pojedinoj postrojbi, da li je dotični u vojnoj mirovini, da li je HRVI i s kojim postotkom invalidnosti (dijagnoza se naravno ne smije objaviti) onda se "lažnjaci" ne mogu otkriti".

Malo je koji istinski vojnik i ratni vojni invalid poželio objaviti svoj ratni put jer on u sebi sadržava vrlo detaljne podatke o mjestu ratovanja, okolnostima stradavanja i slično. Takvi detalji jasno kazuju da su u određeno vrijeme bili na određenom mjestu, pa su kao takvi mogli postati svjedoci ili okrivljenici u nekom od sudskih procesa, a mogli bi vrlo lako ostati zatočeni unutar granica Hrvatske kako ne bi doživjeli sudbinu Veljka Marića. Prodaja priče o važnosti javne objave imena i prezimena onih koji su bili u Domovinskom ratu, a sve u svrhu "lova na lažne", i sama je potpuno lažna. Da bi otkrili 30 "lažnih branitelja", bivšim i potencijalnim budućim neprijateljima smo otkrili stotine tisuća pravih. Previsoka cijena, zar ne?

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... erana.html

[EdgarFranjul]

Biskupi slomili ofenzivu Kukuriku koalicije

Monday, 8 September 2014 11:00

U bezizlaznoj situaciji, kada u zemlji zbog stranačkih previranja i nije postojala ozbiljna oporba, svjetonazorskom ludilu partije mogla se suprotstaviti samo jedna organizacija – Katolička crkva. I učinila je to svom snagom svog autoriteta u narodu!


U vrijeme Sanaderova sunovrata i Kosoričina galopirajućeg puta u provaliju s HDZ-om, u vrijeme kada je crvena pošast iz Rijeke prekrila cijelu Hrvatsku, činilo se kako nitko nema snage suprotstaviti se novom crvenom imperiju. Nestalo je kritičara, nestalo je oporbe, a poltroni su se natjecali tko će sročiti sočniji tekst u slavu novih partijskih vladara Hrvatske.

HDZ se bavio sam sobom i prijetila je realna opasnost od potpunog gašenja te stranke, pogotovo nakon podizanja optužnice i inauguriranja teze o zločinačkoj organizaciji. Ništa nije nagoviještavalo kako bi netko imao snage suprotstaviti se snažnoj partiji, željnoj vlasti i krvi.

Isključivo Vladine svjetonazorske i ideološke teme

Ministar Arsen Bauk javno je davao izjave kako su potrebna čak dva mandata da bi njegova Vlada provela sve mjere koje je zacrtala. A mjere i program, u malom postotku obuhvaćale su gospodarstvo – gotovo isključivo bavile su se svjetonazorskim i ideološkim temama. Ministri su se natjecali tko će dati sočniju i isključiviju ideološku izjavu i na taj način zadiviti svoje šefove Zorana Milanovića i Ivu Josipovića. Padale su izjave o legalizaciji gay brakova, uvođenju rigoroznog programa građanskog odgoja, ukidanju pokroviteljstva nad bleiburškom komemoracijom, posvajanju djece od strane gay parova, pa čak do legalizacije lakih droga. Sve se to odvijalo uz dobro poznate taktove veličanja komunističke epohe i glavnih protagonista te epohe.

U takvoj, bezizlaznoj situaciji, kada u zemlji zbog stranačkih previranja i nije postojala ozbiljna oporba, svjetonazorskom ludilu partije mogla se suprotstaviti samo jedna organizacija – Katolička crkva. I učinila je to svom snagom svog autoriteta u narodu! Redovnici i redovnice, biskupi i nadbiskupi primili su na svoja leđa svu težinu napada partijskog jednoumlja i ludila – uostalom, već su imali iskustva s njim. Dok je Crkva hrabro, kao toliko puta do sada stala u obranu nacionalnog identiteta, kulture i vrijednosti Domovinskog rata, trpjela je nezamislive napade i aktualne vlasti i režimskih medija. Mnogi su tada zazivali izbacivanje vjeronauka iz škola, reviziju ugovora s Vatikanom, sudski progon biskupa zbog govora mržnje, pa su čak pisali i papi Franji o tim temama.

Biskupi slomili ofenzivu Kukuriku koalicije


Najgrotesknije u cijeloj toj partijskoj šaradi bila je poruka partijskih komentatora Crkvi, kako ona nema što raditi u školi, jer, eto, mi smo – sekularna država. Ti isti komentatori zaboravili su kako je Crkva osnovala te iste škole, visokoobrazovne ustanove, gimnazije i pučke škole, čuvajući na taj način nacionalnu posebnost, kulturu i jezik. Iz otpora Crkve partijskom jednoumlju izrodio se referendum Inicijative U ime obitelji o definiciji braka kao zajednice muškarca i žene. Također, otpor Crkve dao je vremena najvećoj oporbenoj stranci da se reorganizira, konsolidira i potuče Kukuriku koaliciju u nekoliko uzastopnih izbornih ciklusa.

Biskupi, koji su na sebe preuzeli ogromno breme čuvara nacionalne posebnosti u ključnim trenucima te na taj način praktički slomili ofenzivu Kukuriku koalicije, od prije su poznati u narodu kao svećenici koji uz narod i za narod žive. Tu, uz zdušan angažman cijele Crkve, treba izdvojiti biskupe Antu Ivasa, Valtera Župana, Milu Bogovića, te vojnog ordinarija Juraja Jezerinca. Ti biskupi se u lijevom političkom i javnom spektru društva smatraju rigidnim nacionalistima ili kako im vole tepati po staroj provjerenoj recepturi – klerofašistima. Svaki potez, svaku njihovu propovijed budno prate udarna partijska pera te svako malo “upozoravaju” javnost na, po njima, skandalozne poruke crkvenih velikodostojnika.

Logika naših talibana i percepcija Vatikana

Prije nešto više od godinu dana, u medijima se počelo špekulirati o umirovljenju biskupa Ivasa, Župana, Bogovića i Jezerinca. U početku se umirovljenje pokušalo prikazati kao vatikansko discipliniranje neposlušnoga hrvatskog klera, ali kada se malo bolje pogledaju godine sve četvorice biskupa, jasno je kako je to – najobičnija propaganda. Naime, sva četvorica biskupa su u osmom desetljeću života, pa je umirovljenje prirodni i logični slijed života. Kada nije prošla priča o discipliniranju hrvatskog nacionalističkoga klera, pokušala se provući priča kako će vremešne hrvatske biskupe, sklone desničarenju, zamijeniti “liberalniji” i “novostima otvoreniji” mlađi biskupi. Jasno je kako se preko režimskih medija pokušao izvršiti pritisak, prije svega na papinskog nuncija u Hrvatskoj mons. Alessandra D’Errica, da dobro razmisli koga će postaviti na uskoro upražnjene biskupske pozicije. Režim i režimski mediji željeli bi čak i ekskluzivno pravo na izbor biskupa – po mogućnosti, klonirali bi don Ivana Grubišića za sve četiri biskupske časti!

Aktualna vlast dobro je detektirala kako im najveća prijetnja sada, kao i u nekim budućim planovima za preuzimanje vlasti, prijeti od referenduma i snažnog autoriteta Crkve. Referendume pokušavaju zauzdati izmjenama zakona, a Crkvu obuzdati preko medija i prosvjeda. U tom svjetlu treba promatrati i posljednji prosvjed ispred šibenske katedrale protiv dobrog pastira biskupa Ante Ivasa. Prosvjed je dobro koordiniran s režimskim medijima koji su ga predstavili kao prosvjed Šibenčana protiv klerofašizma. Ustvari, radilo se o dobro koordiniranoj akciji i poruci upućenoj papinskom nunciju u Hrvatskoj.

Samo, jedno je logika naših talibana u medijima i na vlasti, a sasvim drugo percepcija Vatikana.

Autor: 7Dnevno 5. rujna 2014. Željko Primorac

[EdgarFranjul]

http://nezavisni.hr/blog/kaos-u-siriji- ... ih-medija/

[EdgarFranjul]

CitizenGO – NOVI ALAT ZA DRUŠTVENE PROMJENE

Marković: Pokrenut ćemo peticiju protiv uskraćivanja prava na priziv savjesti upraviteljima bolnica i medicinskom osoblju

Od sredine studenog, u Hrvatskoj djeluje CitizenGO platforma – internetska stranica s dva milijuna korisnika diljem svijeta. Što je CitizenGO i na koji način djeluje otkrila nam je Ana Marija Marković, suradnica CitizenGO-a u Hrvatskoj.

Što je CitizenGO?

CitizenGO zajednica je aktivnih građana koji surađuju koristeći online peticije u svrhu zaštite i unapređenja života, obitelji i ljudskih prava.

Želimo biti most između građana i osoba odgovornih za donošenje odluka koje utječu na sve nas.

Želimo pomoći u organizaciji civilnog društva, lokalnih i nacionalnih inicijativa, udruga i skupina koje se zalažu za dostojanstvo svakog ljudskog bića i ljudskih prava na svim područjima.

Kako je nastao?

Ideja o CitizenGO-u rođena je prije 14 godina osnivanjem španjolske udruge HazteOir. HazteOir (hrv. ‘govori glasnije’) potiče svakodnevno sudjelovanje građana u vlasti. Svoje djelovanje temelje na uvjerenju kako je interes građana ispred interesa političara, stranaka i države. U svojoj suštini politika treba služiti građanima, čelnici moraju slušati javnost.

Uz druge aktivnosti, HazteOir je na svojoj internetskoj stranici besplatno pružio mogućnost pisanja on-line peticija. Oni se bavi španjolskim pitanjima, a do početka 2013. su zahvaljujući on-line peticijama imali više od 40 000 članova iz različitih dijelova svijeta. Tada je nastao CitizenGO – međunarodna platforma koja danas broji oko 2 milijuna članova.

Koja je svrha vaših online peticija?

Dajemo glas i platformu građanima. Peticije omogućavaju komunikaciju građana s čelnicima koji donose odluke na lokalnoj, nacionalnoj i internacionalnoj razini. Kako s onima u državnim tijelima, tako i onima koji posluju u privatnom sektoru.

Kako peticija dolazi do osobe na koju je naslovljena?

Postoje dva načina na koje se osobi ili osobama na koje je peticija naslovljena potpisi dostavljaju: jedan je skupljanje potpisa koji se na kraju dostavljaju putem e-pošte ili osobno i drugi je da osoba na koju je peticija naslovljena dobiva e-poštu svaki put kad netko potpiše peticiju.

Kakav je utjecaj CitizenGO peticija? Imate li rezultate?

Imamo veliki učinak na međunarodnoj razini. Preko 50 posto peticija je uspješno.


Jedna je od najpoznatijih inicijativa bila je ona za spas Meriam, kršćanke zatočene i mučene zbog svoje vjere. Peticija je skupila više od 311 000 potpisa i imala je jednu od ključnih uloga u oslobađanju Meriam. Neprestano je podsjećala javnost i odgovorne osobe na situaciju u kojoj se Meriam nalazila.

Trenutno imamo novu situaciju gdje nam je svaki potpis bitan, a to je inicijativa Sloboda za Asiju Bibi - prvu ženu osuđenu na smrt prema kontroverznom pakistanskom zakonu o blasfemiji.

Ovo je već treća peticija za Asiju, a do sad je skupila više od 185 300 potpisa i iskorištavam priliku da pozovem sve čitatelje portala Narod.hr da i oni daju svoj glas za život Asije Bibi.

Samo 5 sekundi koliko je potrebno za potpisivanje peticije mogu biti presudni – pa čak i spasiti nečiji život kao što se to dogodilo u slučaju Meriam.

Inicijativa CitizenGO utjecala je i na odluku Europskog parlamenta da odbaci štetna Izvješća Estrela i Zuber.

CitizenGO ima inicijative širokog spektra, tako je nedavno, povodom kanonizacije Ivana Pavla II. pokrenuta peticija ‘Hvala Ivanu Pavlu II.’ – kojom mu se jednostavno željelo reći hvala.

U koliko zemalja djeluje CitizenGO?

CitizenGO dostupan je u više od 50 zemalja diljem svijeta. Nudimo kampanje na deset jezika: engleskom, španjolskom (Latinska Amerika), francuskom, talijanskom, njemačkom, portugalskom, ruskom, mađarskom, poljskom, a od nedavno i na hrvatskom.

Članovi CitizenGO-a žive u različitim djelovima svijeta. Kako ostavarujete suradnju?

Sjedište CitizenGO-a nalazi se u Madridu, a članovi tima žive u petnaest gradova na tri kontinenta. Svakodnevno surađujemo koristeći tehnološke prednosti našeg vremena (e-poštu, telekonferencije, poruke…). U timu su ljudi različitih nacionalnosti, vjerskih uvjerenja i profesionalnih pozadina, to je veliko bogatstvo.

Odlična, profesionalna ekipa okupljena oko zajedničkog cilja obitelji, života i slobode.

Osim sjedišta nemamo druge uredske prostore. Za suradnju koristimo virutalni ured, budući da je 95 % našeg djelovanja vezano uz internet.

Kakve su prve reakcije u Hrvatskoj na CitizenGO?

Broj Hrvata koji se uključuju u aktivnosti CitizenGO-a je iz dana u dan sve veći. Trenutno imamo oko 15 000 potpisnika. U suradnji s drugim udrugama i inicijativama u samo mjesec dana pokrenuli smo četiri lokalne i sudjelovali u tri međunarodne peticije.

Uloga CitizenGO-a poticati je komunikaciju jer bez nje nema napretka. Kod nas je potrebno podizati svijest o važnosti učešća građana u vlasti, jedan od oblika učešća su i peticije.

U drugim zapadnim zemljama čelnici sami otvaraju kanale za komunikaciju, kod nas to još nije slučaj, ali sigurna sam kako će hrvatski narod svojom ustrajnošću potaknuti osobe koje ih predstavljaju na prepoznavanje važnosti osluškivanja glasa naroda.

Imate li nove peticije u pripremi?

Jedna od prvih tema koja se otvara pokušaj je uskraćivanja prava na priziv savjesti upraviteljima bolnica, liječnicima i medicinskom osoblju. Čak ni Zakon o pobačaju, koji je Hrvatskoj nametnut 21. travnja 1978. ne nalaže obavljanje pobačaja u bolnicima, već ga dopušta.

Narediti upraviteljima bolnica da osiguraju dostupnost pobačaja pod prijetnjom otkaza znači zloupotrijebiti položaj ministra zdravstva.

Uz takve prijetnje razumljiv je i strah od predloženog registra medicinskog osoblja koje odbija obavljati pobačaje.

Pred nama su i nove međunarodne kampanje. Jedna od njih je i peticija UNICEF-u. Njegova uloga je zaštita prava djece. Briga o zadovoljenju njihove osnovne potrebe i proširenje mogućnosti postizanja punog potencijala. Njegova je zadaća pobrinuti se za hranu, medicinsku skrb i osnovno obrazovanje, a ne promicati istospolne “roditelje.”

Novi dokument UNICEF-a “Ukidanje diskriminacije nad djecom i roditeljima na temelju spolnog i/ili rodnog identiteta” želi uvesti pojmove: “LGBT”, “seksualne orijentacije” i “rodnog idenetiteta” u međunarodne pravne dokumente s područja ljudskih i dječjih prava. U službenom mandatu UNICEF-a, koji mu je povjerio UN, ne postoje ovlasti za uvoženje takvih novih pojmova u globalnu praksu, kao niti redefiniranje obitelji. Zbog toga pripremamo novu peticiju u kojoj tražimo opoziv tog dokumenta i obustavu financijsku potpore UNICEF-a dok se dokument ne poništi.

Vaša e-pisma su redovito potpisana ‘Ana Marija Marković i cijeli CitizenGo tim’. Tko sve čini hrvatski tim?

Rad CitizenGO-a moguć je isključivo zahvaljujući mreži tisuća volontera diljem svijeta. U CitizenGO-u, ljudi iz cijeloga svijeta ujedinjuju se oko prava na život, slobode vjeroispovijesti i slobode obrazovanja.

Osobito sam zahvalna svima koji su se uključili u rad CitizenGO-a u Hrvatskoj i omogućili njegovo djelovanje. Vrijeme i savjeti koje su volonteri uložili kako bi omogućili postojanje i održavanje ove internetske stranice na hrvatskom je neprocjenjivo.

Željela bih još jednom svima zahvaliti i pozvati sve one koji dijele naša načela: pridružite nam se! Pratite nas na Facebooku, Twitteru, šaljite svoje prijedloge i sudjelujete u stvaranju promjena koje želite.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/citizengo-alat ... -promjene/

[EdgarFranjul]

FINANCIRANO NOVCEM GRAĐANA

Peticija za prekid prikazivanja predstave ‘Hrvatsko glumište’ i otkaz Oliveru Frljiću

CitizenGo, zajednica aktivnih gađana koji promiču sudjelovanje građana u društvu pokrenula je peticiju za smjenu Olivera Frljića zbog namjernog vrijeđanja vjerskih osjećaja građana u predstavi “Hrvatsko glumište” postavljenoj u Hrvatskom narodnom kazalištu u Rijeci. Ova je predstava financirana novcem iz proračuna Republike Hrvatske, dakle poreznim novcem svih građana Hrvatske. Donosimo u cijelosti tekst peticije koja je pokrenuta jučer, u petak, 9.1.2015.:

Srpsko narodno vijeće je g. Frljiću, intendantu riječkog HNK dodijelilo nagradu za humanizam, toleranciju i antifašističke vrijednosti, unatoč tome što njegova predstava duboko vrijeđa vjernike katoličke, kao i pravoslavne vjeroispovijesti izrugujući se najsvetijim simbolima kršćanske vjere.

Riječki intendant g. Frljić i glavni dramaturg Marin Blažević u riječkom HNK postavili su predstavu “Hrvatsko glumište” koja profanira i obeščašćuje kršćanske simbole: Euharistiju, Križ i Gospu vrijeđajući vjerske osjećaje stanovnika grada Rijeke, kao i cijele Hrvatske. Premijerno prikazana na Dan sjećanja na Vukovar, hrvatske branitelje prikazuje kao fašiste, vrijeđa neistomišljenike čelnih osoba riječkog HNK prikazujući njihove likove i imena na donjem rublju glumaca.

Molim Vas potpišite peticiju za prekid prikazivanja predstave i ostavku g. Frljića:
http://citizengo.org/hr/14669-11

Intendant Oliver Frljić zajedno sa suradnikom, dramaturgom Marinom Blaževićem, privatizira Hrvatsko narodno kazalište izražavajući vlastita uvjerenja na pročelju i unutar kazališta.

Riječki HNK je umjesto hrvatske trobojnice i šahovnice Dan nezavisnosti obilježio isticanjem LGBT zastave i preimenovanjem Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajec u “Hrvatsko LGBT kazalište.” Takvo skandalozno ponašanje g. Frljića u kojem se stavio iznad Ustava RH i demokratski izražene volje većine hrvatskog naroda nije izazvalo nikakvu reakciju ili sankcije lokalnih vlasti, kao niti Ministarstva kulture.

Potpišite peticiju za prekid prikazivanja predstave i ostavku g. Frljića:

http://citizengo.org/hr/14669-11

Još jedna poruka uprave riječkog HNK-a koja se mogla vidjeti na pročelju zgrade 12. studenog 2014. je veliki portret pomoćnika ministra branitelja Bojana Glavaševića s natpisima “Ja ne mrzim” i “Heroj, a ne zločinac”, čiju smjenu već više od dva mjeseca zahtijevaju branitelji koji prosvjeduju u Savskoj ulici u Zagrebu.

Nakon toga je objavljen i bilten “Hrvatsko fašističko kazalište”, kojom se najavljuje predstava “Hrvatsko glumište” premijerno izvedena 19. studenog 2014. kao autorski projekt redatelja i intendanta Olivera Frljića i dramaturga Marina Blaževića.

Predstava duboko vrijeđa kršćane i Crkvu izrugujući se kršćanskim simbolima i koristeći ih kao perverzne rekvizite.

http://citizengo.org/hr/14669-11

Zbog toga Vas pozivamo da potpišete peticiju kojoj tražimo:

1) Od Ministarstva kulture prekid prikazivanja predstave “Hrvatsko glumište” koja vrijeđa sve hrvatske građane koji se izražavaju kao vjernici katoličke ili pravoslavne vjeroispovijesti, hrvatske branitelje i njihove obitelji te ne istomišljenike g. Frljića i g. Blaževića, koji su prikazani na donjem rublju glumca tijekom predstave.

2) Ostavku riječkog intendanta Olivera Frljića i glavnog dramaturga Marina Blaževića koji svojim djelovanjem od trenutka preuzimanja dužnosti obezvrjeđuju instituciju Hrvatskog narodnog kazališta i vrijeđaju domoljubne osjećaje stanovnika grada Rijeke, kao i svih građana Republike Hrvatske.

Peticiju možete potpisati na sljedećoj poveznici:

http://citizengo.org/hr/14669-11

Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/izdvojen-clanak/peticij ... u-frljicu/

[EdgarFranjul]

KOMENTAR

Milorad Pupovac bi učio Kolindu Grabar Kitarović kako da ne ‘radi protiv Vlade u Zagrebu’?

Čitam izjavu Milorada Pupovca koju je dao za beogradski tisak od utorka i ne mogu vjerovati u ono što čitam. Milorad Pupovac ni manje ni više izjavljuje da u dogledno vrijeme ne treba očekivati unapređenje odnosa Srbije i Hrvatske te kako će novoizabrana hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović raditi protiv Vlade u Zagrebu i kontrolirati proces pridruživanja Srbije Europskoj uniji.

Iz ovakve izjave moglo bi se, baš onako pojednostavljeno i iskrivljeno kako to Pupovac tumači hrvatsku stvarnost, zaključiti kako se to Milorad Pupovac zabrinuo da će, ni manje ni više nego hrvatska predsjednica praktički rušiti državni poredak u Hrvatskoj. Što bi to drugo značilo ‘raditi protiv Vlade u Zagrebu‘, u takvom pojednostavljenom svijetu, negoli rušiti demokratski poredak u Republici Hrvatskoj?

I još kada se k tome uzme u obzir da ovakva kvalifikacija dolazi upravo od Milorada Pupovca, predsjednika Srpskog nacionalnog vijeća u Hrvatskoj? Ne mogu si pomoći, a da mi pred oči ne dođu slike iz vremena koje sam jako dobro razumio i zapamtio još kao sedamnaestogodišnjak, kada sam kao maloljetni dragovoljac krenuo u obranu Hrvatske od onih koji su ‘radili protiv Vlade u Zagrebu‘.

Ti koji su to tada radili, nazivali su se različitim nazivima: pobunjeni srbi, četnici, JNA, Arkanovci, Mladićevci, Milicija SAO Krajine i sl. I zanimljivo, kao povod za organiziranu pobunu, terorizam i agresiju na Republiku Hrvatsku imali su u proglašenju samostalnosti i upravo u izboru prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.

Zanimljivo je, u tom pojednostavljenom svijetu u kojeg me (ne)svjesno gura Milorad Pupovac, da su upravo pobunjeni Srbi ‘radili protiv Vlade u Zagrebu‘. To i nije više pojednostavljeni svijet, već vrlo jednostavna i gorka činjenica.

No, možda je konačno vrijeme da se propitaju motivi zbog kojih se otvaraju ovakve svjetonazorske fronte i ‘ugroze’ temeljene na nacionalnoj osnovi. Priziva li to Milorad Pupovac asocijacije Hrvata (ali i Srba) na taj mučan period u kojem je taj isti hrvatski narod pokazao i dokazao ponekad i pretjeranu velikodušnost prema onima koji su ga pokušali gaziti, ubijati, silovati, rušiti im domove i devastirati Domovinu, abolicijama i ‘mirnom integracijom’?

Zanimljivo je i to, u tom nekakvom pojednostavljenom svijetu Pupovčeve igre asocijacijama, da su ti koji su ‘radili protiv Vlade u Zagrebu‘ raketirali Banske dvore pokušavajući ubiti prvog Hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, pa bi ovaj verbalni napad na novoizabranu predsjednicu mogao poprimiti vrlo neugodne interpretacije. Osobito ako se u obzir uzme izrazito pomirljiv i dijametralno suprotan pobjednički govor Kolinde Grabar Kitarović koja niti jednom riječju nije dala makar i naslutiti da bi se nacionalnim manjinama, a time i Srbima, počinila bilo kakva ugroza njihovih prava.

Ovakvo drsko verbalno ‘raketiranje’ Hrvatske predsjednice u srpskom tisku i to od osobe koju hrani i plaća mu račune isti taj hrvatski narod, na temelju privilegija koje je ostvario upravo kao pripadnik srpskog naroda, je u najmanju ruku neprimjereno. No, možda je ipak došlo vrijeme da se ‘isprave krive Drine’.

Možda je došlo vrijeme da se postave i otvore prava pitanja. Koga to zapravo štiti Milorad Pupovac? Svoje privilegije ili interese srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj? I kome to odgovara otvaranje svjetonazorskih i nacionalnih sukoba? Ako pogledamo činjenice, koliko uopće Srba izlazi na posebne izbore – legitimitet Milorada Pupovca topi se kao snijeg na suncu. Milorad Pupovac je dobio ukupno 14.541 glas na području cijele Hrvatske kao jedne izborne jedinice i ‘osvojio’ za SDSS 3 mjesta u Saboru. Od ukupno 183.992 pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj na izbore je izišlo njih 22.933, što je jedva 12,65 %. Što to govori? Da Srbe u Hrvatskoj zapravo ne zanimaju njihovi ‘srpski predstavnici u saboru’. Čak 88% Srba u Hrvatskoj bira svoje zastupnike zajedno sa Hrvatima na općim izborima u 10 izbornih jedinica.

Ako pogledamo kakva su prava ostvarili Srbi u Hrvatskoj, od obnove kuća ili primjerice u financiranju programa u kulturi, vidjet ćemo da su Srbi u Hrvatskoj sve samo ne ‘ugroženi’. Ugroženi jesu u onoj mjeri kao i Hrvati i ostali pripadnici nacionalnih manjina – egzistencija im je nesigurna zbog katastrofalne gospodarske politike ove Vlade. No, Milorad Pupovac je ‘zabrinut’. Čime to?

Pa nije li upravo HDZ omogućio Ustavnim promjenama ovakav nevjerojatan status Miloradu Pupovcu u Hrvatskoj, nauštrb Hrvata u dijaspori kojima je umanjio ta ista prava?

Nisu li ovakvi manevri koje izvodi Milorad Pupovac tek opasna igra raspirivanja vatre, kako bi se ‘fabricirao problem’, a kako bi se pronašao barem nekakav razlog političkog opstanka Milorada Pupovca? Jer, što će Srbima uopće Milorad Pupovac i SDSS?

Nije li zapravo vrijeme da Hrvatska prestane financirati ‘profesionalne Srbe’ koji će na ovakav način hrvatski narod i njihove legitimno i demokratski izabrane predstavnike naprosto ponižavati? Uostalom, Ivo etnobiznismenom ga je nazvao, nitko drugi do Ivo Josipović.

Nije li vrijeme da se kao i svaki drugi građanin ove države Pupovac kandidira na općim izborima, u kojoj god hoće izbornoj jedinici i provjeri koliko će mu birača dati glas i hoće li prijeći 5%. Naravno, time bi se kompletirala i potvrdila (ili opovrgnula) teza da bi Milorad Pupovac teško ikada ušao u Hrvatski sabor sa SDSS-om, osobito kada bi se dogodile ustavne promjene izbornog zakona i primoralo se sve stranke, a time i SDSS, da iziđe samostalno pred birače.

Možda je vrijeme da se konačno Pupovac i njemu slični integriraju u Hrvatsku, da sa svojih pamfleta koje je dijelio u Lisinskom makne srpsku zastavu – jer živi u Hrvatskoj i zastupnik je hrvatskog, a ne srpskog parlamenta.

Nije li Hrvatski narod taj koji plaća porezom njegovu plaću i privilegije?

Nije li vrijeme da se prestanu financirati iz proračuna Republike Hrvatske srpska glasila u Hrvatskoj, poput Samostalnog srpskog tjednika “Novosti”, koja promiču mržnju prema Hrvatskoj, ismijavaju Domovinski rat i vrijeđaju najdublje osjećaje i rane Hrvatskog naroda? Nije li vrijeme da Pupovac bude prvi među Srbima u Hrvatskoj koji će takva glasila, a ne Hrvatski narod i Hrvatsku koja mu plaća ugodan i privilegiran život na uštrb svih nas poreznih obveznika, nazvati i prozvati onima koji ‘šire mržnju prema srpskom narodu’.

Nije li vrijeme da upravo u cilju razvijanja međusobnih odnosa, izlječenja rana i pravednosti Pupovac prvi pokrene inicijativu da se svi srpski počinitelji zločina i silovanja, ubijanja i zlostavljanja kazne i da se takvima zauvijek zakonom zabrani sudjelovanje u obnašanju vlasti u Hrvatskoj na bilo kojim pozicijama – u politici i državnim tvrtkama i institucijama.

Nije li vrijeme da Srbi u Hrvatskoj postanu politički Hrvati, da pohađaju obrazovne programe kao i druga djeca u Hrvatskoj, a u području kulture da imaju potpunu slobodu njegovati svoju tradiciju i običaje.

Možda bi tada konačno i prestalo huškanje, zveckanje i otvaranje ovakvih tema kojih se kao po pravilu Milorad Pupovac sjeti u vrijeme kada vladi Zorana Milanovića ne ide na niti jednom području djelovanja, pa se igraju provjereni ‘jokeri’ otvaranja svjetonazorskih sukoba i navodnih nacionalnih tenzija, a sve u cilju panične homogenizacije biračkog tijela. Možda bi tada Milorad Pupovac radije kritizirao rad takve nesposobne vlade zbog koje je i Srbi u Hrvatskoj lošije žive, negoli da igra rolu braniča svojih privilegija nauštrb dobrobiti svih građana Hrvatske. Možda bi tada i Srbi progovorili o tome kako i oni žive loše baš kao i Hrvati, da nisu ugroženi od nekakvih ‘ustaških zmija’ već od nesposobnosti postojeće ‘Vlade u Zagrebu‘.

Možda bi, na kraju, tada i Milorad Pupovac shvatio da ljudi u Hrvatskoj konačno žele ‘Vladu koja će raditi za narod‘, a ne političare i Vladu koja preko ovakvih ‘suigrača’ brine o narodu koji navodno ‘radi protiv Vlade u Zagrebu‘, time što izabire političare koji nisu po volji Milorada Pupovca i Srpskog nacionalnog vijeća.

Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/milorad-pupova ... u-zagrebu/

[EdgarFranjul]

Odvjetnik Luka Mišetić: MPRI ne nudi odštetu ‘krajinskim Srbima’, Savo Štrbac laže!

Veljača 1, 2015 kategorija Naslovna, Vijesti Komentiraj

Srbi traže 10,4 milijarde dolare odštete, odvjetnici im nude 100.000 da odbace tužbu? Savo Štrbac laže da bi iskamčio više novca za sebe.

“AMERIČKA tvrtka MPRI nije ponudila naknadu izbjeglim Srbima iz Hrvatske, a predsjednik Veritasa Savo Štrbac obmanjuje javnost kada tvrdi da se to dogodilo”, napisao je na svom blogu odvjetnik Luka Mišetić.

Ovaj komentar je uslijedio nakon što je Savo Štrbac u srpskim medijima ustvrdio kako su na nedavnom sudskom ročištu u Chicagu odvjetnici MPRI-a priznali odgovornost tvrtke za uništavanje imovine Srba u Hrvatskoj tijekom operacije “Oluja” te im ponudili odštetu.

Srpske organizacije u SAD-u “Žrtve genocida u Krajini” i “Srpski krajiški sabor” podnijele su 2010. godine tužbu protiv MPRI-ja za “sudjelovanje u genocidu i progonu 200.000 Srba iz Krajine” te zatražili odštetu od čak 10,4 milijarde dolara, uvećanu za iznos kamate od 1995. godine pa sve do danas.

Tužba je podnesena u ime 200.000 izbjeglih Srba tijekom vojno-redarstvene operacije, a u njoj se tvrdi da su pripadnici MPRI-ja savjetovali, obučavali i opremali Hrvatsku vojsku za operaciju Oluja.

“Već sam ranije pisao o tome kako je gospodin Štrbac kontinuirano pogrešno prikazuje činjenice o tužbi krajinskih Srba protiv MPRI u Chicagu. Njegove nove tvrdnje su također lažna: MPRI nije ‘ponudio Srbima nagodbu’. Pretpostavljam da Štrbac namjerno iskrivljuje činjenice da bi opravdao dodatna sredstva za njegovu organizacijU Veritas.”


Odvjetnici krajinskih Srba predložili su nagodbu i traže ranu medijaciju, a odvjetnici MPRI-a o tome se nisu izjasnili i razmatraju prihvatljivost takvog prijedloga. Rasprava pred sudom o toj temi nije održana.

U zapisniku s ročišta od 2. prosinca prošle godine, tužitelj traži odštetu na “osnovu nasilnog protjerivanja kao i druge štete na osobnoj imovini i štete boli i patnje”. Odvjetnik Mišetić napominje kako je moguće da MPRI konačnici pristanu isplatiti 100 tisuća američkih dolara ako odvjetnici krajinskih Srba odustanu od suđenja jer bi toliko, procjenjuje se, stajali troškovi odvjetnika u slučaju suđenja.

“No, to je puno drugačija situacija od one kako je opisuje Savo Štrbac”, napominje odvjetnik Luka Mišetić.

Srbi psuju Savu Štrepca

Hrvatski civilni i vojni dužnosnici već niz godina demantiraju da su umirovljeni američki časnici iz MPRI-ja sudjelovali u pripremi i provedbi operacije Oluja i tvrde kako su bili angažirani za pomoć u izgradnji obrazovnog i logističkog sustava Hrvatske vojske te obrazovanje dočasničkog i časničkog kadra i strogo im je bilo zabranjeno obavljanje borbene obuke u Hrvatskoj.

Protekloga tjedana srbijanski mediji bili su puni tekstova o toj temi: “Stratezi Oluje pristali na odštetu”, “Krajiškim Srbima 10 milijardi dolara” neki su od naslova koji su nakratko obradovali “traktoriste”. Luka Mišetić spustio ih je na zemlju a sad većina njih spominje seks i majku Savi Štrpcu i njegovom Veritasu.

D. L.
http://www.maxportal.hr/odvjetnik-luka- ... rbac-laze/

[EdgarFranjul]

Osobama koje pljuju po Hrvatskoj – oduzeti putovnicu!

Ponedjeljak, 2 Veljača 2015 12:44
Autor: Marcel


Predsjedniče Hrvatskog Sabora i hrvatski parlamentarci – Hrvatska sloboda i nezavisnost temelji se na žrtvi i krvi branitelja! Dočim je u privatnoj sferi svima (Hvala Bogu) dozvoljeno iznositi svakakva, pa i ružna pa i degutantna mišljenja, U JAVNOJ SFERI je drugačije. Naime otvoreno bagateliziranje hrvatske ratne zrtve, borbe za suverenitet i Domovinskog Rata nije dopušteno - piše dr. Dalma Kalogjera-Sackellares hrvatskim sabornicima.

Legitimna kritika javnih dužnosnika je dopuštena – ali ne podcjenjivanje pa i difamacija Hrvatske kao takve niti bilo čega što je HRVATSKI NAROD ODLUČIO DA JE NJEMU VAŽNO!

Dakle još jednom, hrvatski narod je taj koji odlučuje što će poštovati, a što ne… To je njegova država. Oni koji u njoj ne žele živjeti– mogu slobodno otići gdje god žele.

Glumci i glumice, muzičari te članovi estrade žive od prihoda koji osigurava hrvatski narod (plus razni donatori). Oni mogu privatno imati kakvo god mišljenje žele i biti neuki, ograničeni, nesofisticirani – mogu čak biti i notorni kreteni – ali oni su itekako javni djelatnici baš kao i političari – i ne mogu narod vrijedjati za svoj gušt!


A neki profesioanlni difamatori koji djeluju u medijima već dva desetljeća – zar nije vrijeme za penziju !!!

Dakle, dame i gospodo koji pljujete po Hrvatskoj za svoj gust– vratite putovnicu !!!

–
Dalma Kalogjera-Sackellares, Ph.D., Fl, USA

http://croative.net/?p=27144