Kukuriku...

[EdgarFranjul]

KOMENTAR KREŠIMIRA MILETIĆA

Na TV ekrane treba ugraditi opciju ‘odaberi prijevod’, kad se obraća Ivo Josipović

Bože dragi, upalim nakratko TV i imam što vidjeti. Josipović sriče nekakvu svoju čestitku. Poziva me da se ne dijelimo, a iz trepavice mu izvire onaj Milanovićev ‘Ili oni ili mi’. Poziva me da štitimo vrijednosti, a uši mu još crvene od onog ‘Ja ću danas glasovati protiv, a vi?’.

U grlu mu knedla zapinje dok izgovara riječ ‘branitelji’, a već sutra ima isplaniran sastanak sa Teršeličkom i Documentom. Govori o miru i ljubavi prema domovini, a prsti mu već nesvjesno ispisuju po stolu riječ ‘Građanski rat’.

Misli mu, onako ovlaš, polete prema hrvatskoj dječici, dok govori o blagostanju u obiteljima, dok mu u džepovima vire vizitke pedofilskih organizacija, a u ladici još uvijek drži govor s konferencije ILGA-e, čiji je predsjednik podružnice za Švedsku osuđen za silovanje, svodništvo i pedofiliju!

I zaista, trebalo bi na TV ekrane ugraditi opciju ‘odaberi prijevod‘, kad se obraća Ivo Josipović.

Pa kad krene pričati o demokraciji, ispod bi išao ‘titlovani’ prijevod: ‘Ja sam dragi građani za to da Vi više nemate pravo na referendumsko izjašnjavanje’.

Pa kad krene pričati o prolivenoj krvi branitelja, da ispod krene prijevod: ‘Ja sam se dragi građani okružio osobama koje su se godinama sustavno protivile hrvatskom državnom osamostaljenju te su cijelo vrijeme zagovarale obnovu Jugoslavije. Pri tome se osobito ističu prof. dr. Dean Jović, dugogodišnji vatreni zagovornik veliko-srpskih ideja u Hrvatskoj te Budimir Lončar koji na početku hrvatskog osamostaljenja odbija poziv Vlade Republike Hrvatske i ostaje ministar vanjskih poslova u Miloševićevoj Jugoslaviji.’

Pa kad krene sricati slogove o rješavanju pitanja Hrvata u BIH, da krene titl: ‘Ja sam dragi građani za vrijeme državničkog posjeta i govora u parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, lažno ustvrdio kako je hrvatska državna politika izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu i da snosi glavnu krivnju za sve počinjena zla 1990-ih godina u toj susjednoj državi, amnestirajući pri time velikosrbijansku politiku te prebacujući krivnju i teret odgovornosti na Republiku Hrvatsku.’

Kada odluči progovoriti o Vukovaru, da krene prijevod: ‘Sustavno sam i uporno radio na povlačenju i slabljenju tužbe koju je Republika Hrvatska podnijela protiv Republike Srbije zbog genocida počinjenog na teritoriju Republike Hrvatske tijekom hrvatskog Domovinskog rata, a osobito na odustajanju od tužbe protiv Crne Gore te od bitnog dijela optužbe za etničko čišćenje kojeg je Republika Srbija uoči i na početku vojno – redarstvene operacije „Oluje“ provela nad etničkim Srbima s okupiranih hrvatskih područja, da bi potom Srbija u svojoj protutužbi za ovaj zločin optužila Republiku Hrvatsku ‘

Kada, na kraju, krene pričati o pravdi, da krene prijevod: ‘Kao predsjednik Republike Hrvatske, unatoč najavama njemačkog pravosuđa o dostavi europskog uhidbenog naloga za Josipa Perkovića, podržavao sam i zagovarao inicijativu nedemokratski orijentiranih društvenih i političkih organizacija u Republici Hrvatskoj, opterećenih jugoslavenskim totalitarnim komunističkim nasljeđem, za izmjenu Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije i to u isključivoj namjeri da spriječi predaju vodećih djelatnika jugoslavenske Službe državne sigurnosti Josipa Perkovića i Zdravka Mustača njemačkom pravosuđu, a zbog ubojstva hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine u Njemačkoj.’

Naravno, svaki put kada izrekne riječ ‘građanke i građani’, obavezno je potreban prijevod ‘Hrvatice i Hrvati’, jer on kao predsjednik Hrvatske valjda nikada nije izgovorio riječ ‘Hrvat’ ili ‘Hrvatica’.

I na kraju, molim HRT da unaprijed – barem 5 minuta prije negoli krenu Milanovićeve i Josipovićeve čestitke i poslanice, preko pola ekrana stave najavu i upozorenje »Program koji slijedi nije primjeren za djecu i maloljetnike«. Da se ne ugrožava fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika te nam barem djeca i mladi ostanu zdrava i normalna.

I da, plaćam ja to svaki mjesec 80,00 kn kao pretplatnik. Plaćam pretplatu (!) da me netko živcira, vrijeđa i izruguje se mojoj inteligenciji. Baš kao onaj trenutak kada po završetku čestitke, kamera kao slučajno uhvati silnu ‘elitu’, a među njima i Srećka Ferenčaka. Nije li to onaj Srećko Ferenčak (član predsjedništva HNS-a), član Josipovićevog stožera i perjanica ‘Nove pravednosti’ koji je zajedno s kolegom Petrom Turkovićem u tzv. aferi Nanbudo proglašen krivim zbog zloporabe položaja jer je od grada Zagreba 1996. po povoljnim uvjetima otkupio zemljište namijenjeno izgradnji centra za osobe s invaliditetom, a potom ga po višestrukoj cijeni prodao Konzumu?

Svakome tko će na dan izbora ostati kod kuće ili poništiti listić, izjavljujem: takvim činom izabrao si Ivu Josipovića.

Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/komentar-kresimira-miletica/

[EdgarFranjul]

DEMOKRATSKI DEFICIT

Uvrijeđeni Milanović kriminalizirao pobjednicu izbora

Premijer Zoran Milanović je, došavši u stožer izbornog gubitnika Ive Josipovića, komentirao rezultate drugog kruga predsjedničkih izbora.

Zaključio je: “Vjerujem da je to to, razliku od dvatesetak tisuća glasova je sada teško dostići. Izgleda da sma ja krivo prognozirao kada sam prognazirao da veći odaziv ide u prilog Ive Josipovića.

“Krivo sam prognozirao da veći odaziv birača ide u prilog Josipoviću. Kako god završi ovo će biti jako tijesna pobjeda, sve ostale pobjede od Tuđmana nadalje su bile s većom razlikom. Ovo je bila sektaška kampanja, Grabar Kitarović je bila militantni vojnik; aparatčik čija kampanja se sastajala od 7 rečenica”, izjavio je premijer Zoran Milanović u stožeru Ive Josipovića tijekom iščekivanja nepotpunih službenih rezultata predsjedničkih izbora.

Konstatirao je da će po prvi puta Hrvatska imati predsjednicu “za nekoliko glasova” i da je cijela njegova cijela vlada dobila manje glasova od Kolinde Grabar Kitarović. Kako god završi ovo će biti jako tijesna pobjeda, sve ostale pobjede od Tuđmana nadalje su bile s većom razlikom. Kampanja se vodila stranački, i nije se distancirala od stranke, konstatirao je Milanović ono što je inače i uobičajeno u demokratskim društvima. “Josipović nije nikad bio agent stranke, a HDZ je kriminalna zadruga, tako mislim i tako ću govoriti sve dok mi živo srce bije” kazao je Milanović.

Upitan da li možemo očekivati sjednicu Vlade na kojoj će prisustvovati i predsjednica Republike Hrvatske, Milanović je rekao da je u takvom slučaju predsjednik uvijek ispod premijera te da nije siguran kako bi uopće taj sastanak izgledao. “Članak 112. Ustava je jasan i nikad se nitko nije usudio to zatražiti od Vlade rekao je Milanović koji je očito neinformiran o tome da je Mesić dva puta sazvao vladu na sjednice. Zakoni su jasni i pravila su jasna.”

“Vlada je čvrsta i stabilna i trajat će do kraja. Koalicija je programska, ideološka ako hoćete. Mi smo stranka, a HDZ je hajdučija. Ako završi pobjedom Kolinde Grabar Kitarović mi smo jedina brana od povratka kriminalne zadruge na vlast” izjavio je Milanović.

Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/uvrijedeni-mil ... cu-izbora/

[EdgarFranjul]

USTAVNI SUD SUSPENDIRAO OBITELJSKI ZAKON


Profesorica Dubravka Hrabar: suspenzija Obiteljskog zakona potvrdila je da je riječ o golemom propustu zakonodavca u donošenju propisa

Ustavni je sud suspendirao, odnosno stavio van uporabe do daljnjeg, Obiteljski zakon radi cijelog niza ozbiljnih prigovora i prijedloga za ocjenom ustavnosti – između ostaloga i Udruge “U ime obitelji”.

„Stoga je Ustavni sud, do donošenja konačne odluke o podnesenim prijedlozima, vodeći se načelom pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka, a radi sprječavanja mogućih posljedica koje bi u praksi mogle nastati zbog primjene osporenih odredaba ObiZ-a/14, ocijenio potrebnim privremeno obustaviti izvršenje svih pojedinačnih akata i radnji koje se na temelju tog zakona poduzimaju u praksi“, stoji u Odluci.

Prof. dr. sc. Dubravka Hrabar s Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu istaknula je kako se današnja Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske može sagledati kroz nekoliko važnih činjenica.

„Ponajprije, kvaliteta odluka Ustavnoga suda na zavidnoj je stručnoj razini u ovom sazivu Suda. Sud doista vodi brigu o primjeni Ustava i usklađenosti propisa s Ustavom kao najvišim propisom u RH. Osim toga, Sud sve slučajeve razmatra kroz prizmu prakse Europskoga suda za ljudska prava kao i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, čime daje dodatni legitimitet i kvalitetu svojim odlukama“, istaknula je Hrabar te dodala da ova odluka suspenzivnog karaktera potvrdila je da je riječ o golemom propustu zakonodavca u donošenju propisa koji nije zadovoljavao standarde kako stručnosti (ponajprije znanja kako se propisi pišu), tako i pravnog kontinuiteta, pravne sigurnosti, sadržajnog i logičnog uređenja pravnih instituta.

„Na to su upozoravali akademska zajednica, odvjetnici, udruge, pojedinci, pa čak i suci kad su se suočili s primjenom Zakona. Iz obrazloženja Odluke kojom se suspendira Obiteljski zakon 2014 važnom smatram tvrdnju kako je riječ o osjetljivim pravnim područjima društvene, obiteljske i individualne važnosti, pa suspenzija ovog zakona znači i pravodobnu zaštitu građana od mogućih štetnih posljedica primjena ovog propisa, koji je nažalost donesen na neprimjeren način“, zaključila je Hrabar.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/profesorica-du ... u-propisa/

[EdgarFranjul]

Kukurikavci su donijeli hrpu loših i štetnih zakona i sve ih treba ukinuti i poništiti njihove pravne posljedice.

[EdgarFranjul]

http://www.maxportal.hr/video-ministar- ... -napadati/

VIDEO Ministar Matić: Ako priznam kolika mi je ona stvar žene će napadati

Siječanj 14, 2015


Ministar branitelja Predrag Matić nije krio tugu nakon poraza Ive Josipovića. Tužniji i bahatiji od njega bio je jedino premijer Milanović.

“Jako sam tužan i razočaran zbog poraza, međutim i to je demokracija. Onaj tko ima više glasova pobjeđuje; protiv toga se ne može i ne smije. Žao mi je bio sam dvije godine njegov bliski suradnik i to su mi bile dvije najbolje godine u životu i karijeri. Sad idemo dalje. Pretpostavljam da će sada u Hrvatskoj krenuti med i mlijeko’, poručio je ironično Matić.

Matić je s gorčinom komentirao činjenicu da je Josipović izgubio s malom razlikom.

”Presudit će glasači u nama susjednoj Bosni i Hercegovini i to mi je neshvatljivo. Ispada da će odlučiti upravo tih dvadesetak tisuća glasova iz BiH. To je, nažalost, tako. Ja ne bih nikada htio odlučiti izbore, primjerice, u Argentini. Podsjećam da je Željko Kerum svojedobno pobijedio u Splitu jer su Splićani htjeli malo promjene. No, posljedice Kerumove vladavine trpjet će još godinama. Ne bih htio biti zloguki prorok i prognozirati da će se tako nešto dogoditi i građanima Hrvatske”, izgovorio je u programu Nove TV.

U intevjuu za Vinkovačku TV govorio je o budućoj suradnji s novom predsjednicom. Očekivao je da će Kolinda Grabar Kitarović zamoliti branitelje koji prosvjeduju u Savskoj da odu svojim kućama, a ona im je dala podršku. Za branitelje i dalje tvrdi da su izmanipulirani. Izražava žaljenje što Hrvatska, izborom Kolinde Grabar Kitarović, ne ide u 21. stoljeće nego se vraća unatrag.

Priznaje da mu je drago što je HDZ napokon priznao da je bio u ratu i logoru gdje nije uživao u janjetini i prostitutkama, nego je trpio kao i drugi. Možda i više. Kaže da su ga skenirali, da znaju sve o njemu samo jedno ne znaju…

Pogledajte video…




Ovaj je još gori od svog premijera. Sva pamet (ako je ikada takvo što imao) očito mu je u "onoj" stvari, a vrlo je izgledno (po prikazanom) da nikada nije imao PTSP nego je bio (i ostao) duševno bolestan.

Po svojim izjavama, takav je i premijer, no pitanje je samo kada će ta kolekcija duševnih bolesnika završiti tamo gdje im je i mjesto : u ustanovi za duševno i psihički oboljele osobe.

[EdgarFranjul]

Što smo dragom Bogu skrivili da imamo Milanovića za premijera?!

Autor: I.L. Vrkić
Datum: ponedjeljak, 19. siječnja 2015. u 13:03

Najtočnija i najbliža analiza Milanovićevog ponašanja je 'otcjepljenje parcijalne psihe'. Etimologija takvog stanja je trauma, odnosno emocionalni šok zbog raspada Jugoslavije.

Mnogi Hrvati se teško prilagođavaju na promjene. Brzo su naučili pjesmice poput himne Hej Slaveni, Od Vardara pa do Triglava, Druže Tito mi ti se kunemo...itd. Isto tako mnogi i danas pamte datume - 29. novembar, 25. maj, 22. decembar.

Sada moraju zapamtiti nove datume - Dan državnosti, Dan neovisnosti, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, a uz to moraju naučiti točno riječi "Lijepe naše" kao i druge domoljubne pjesme kako im netko ne bi spočitnuo da ne vole Hrvatsku. Previše za sve one mozgove koji u Jugoslaviji nisu trebali misliti nego samo slušati i ne dirati u Tita i Partiju.

Jednoga takvog, koji misli da je narod njegov i da ga moraju svi slušati, imamo nažalost za premijera. Najtočnija i najbliža analiza njegova ponašanja je otcjepljenje parcijalne psihe. Etimologija takvog stanja je trauma, odnosno emocionalni šok zbog raspada Jugoslavije pri čemu mu se i otcijepio "komad" psihe. Uzrok takvog stanja je moralni konflikt ili bolje rečeno kompleks koji utječe na njegove sve češće escapade, koje mu remete razumno ponašanje i dovode do patološkog narcisoidnog poremećaja čije su posljedice sve učestalije agresivno ponašanje (razbijanje stolica nakon Kolindine pobjede).

Svaki čovjek ima u sebi osjećaj manje vrijednosti, koji prerasta u sve veći kompleks kada ga se konstantno potcjenjuje. Na kompleks utječu, kako tjelesne mane, tako i odgoj u "staklenoj kutiji", što je i njegov slučaj, zbog čega gubi osjećaj za stvarnost, odnosno stvara osjećaj više vrijednosti koji kasnije prerasta u prepotentnost, agresivnost i aroganciju prema svakome tko se s njima ne slaže ili im ne služi.

Žestokim napadom na novoizabranu predsjednicu uz dobro zamaskiranu SMB topničku potporu izdušenih komunističkih mozgova, odgojenih u "zadnjem punjenju" ćevapčića i leskovaćkih mučkalica u aorist ambijentu Lepe Brene, najavio je, očito gladan krvi, "antropofagiju" izrodima Hrvatima koji se usuđuju pozivati na domoljublje čime vraćaju nacionalizam i podijeljenost u društvu, kako je brzo primijetila i reagirala, nakon posjeta novoizabrane predsjednice, prosvjednicima u Savskoj, "genijalna" politička analitičarka srpske provenijencije Aleksandra Kolarić.

Hrvatska ne smije nikada zaboraviti da su, od onih koji su je napadali, gori samo oni koji je nisu branili. Hrvatska im ne zamjerava što su se skrivali u podrumima, skloništima i drugim državama. Zamjera im što ne prenose istinu, već laži, o njenim patnjama i stradanjima.


Zbog svog niskog "ja" koji nema osjećaja za bližnjega, slučajni premijer Milanović se nikada neće riješiti svoje rak rane, "omiljenog" predsjednika Tuđmana i nosit će ga kao podsjetnik na ratne godine kada se stvarala Hrvatska u krvi mladih ljudi čiju sudbinu oskrvnjuje kad god mu se ukaže prilika za to.

Njegova mržnja izaziva agresiju i poziva na nasilje, a zapravo je bolest koja napada podmuklo i izjeda čovjeka iznutra. Sigmund Freud je takvo stanje definirao kao svojstvo ega koji želi uništiti izvor svoje nesreće. Takva osoba ne shvaća da se izvor vlastite nesreće ne nalazi u vanjskom svijetu nego u njemu samome, u njegovom unutarnjem. I zato mu je uvijek netko drugi kriv, a česta poštapalica mu je da je krivo i vrijeme u kojem živimo. Njegov prekomjerni ego je samo znak njegove sitne duše i on to svako malo potvrđuje i jasno, svoje mišljenje nikada ne mijenja jer voli više sebe nego istinu.

A "njegova istina" (za koju je naravno HDZ kriv) je 400 tisuća nezaposlenih, 350 tisuća blokiranih, 280 milijardi duga, 70 posto ljudi na rubu egzistencije, oduzimanje prava radnika, zdrastvo i školstvo u rasulu, konstantno obezvrijeđivanje branitelja, prodaja hrvatsklog blaga u bescijenje za velike provizije, vrijeđanje svih kršćanskih vrijednosti i što je najgore, nikada veća podijeljenost naroda.
Što smo dragom Bogu skrivili da imamo takvog premijera i kada ćemo ga se riješiti?

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... ijera.html

[EdgarFranjul]

Predrag Matić ovaj put je zaista pretjerao! Osuda za 'prostački ispad'

Autor: I.Galešić
Datum: utorak, 20. siječnja 2015. u 08:53

Izjava Predraga Matića, kaže Ćavar, prešla je granicu javnog ljudskog komuniciranja.

"Sve o meni znaju, jedino još ne znaju koliko mi je duga ona stvar", izjavio je Predrag Matić, ministar branitelja, a što je oštro osudila Ružica Ćavar predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj i počasna članica Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva. Njezino pismo prenosimo u cijelosti:

Svašta se već čulo u medijima o takozvanom ministru branitelja Predragu Matiću - Fredu, od početka njegova mandata kao ministra u Vladi Republike Hrvatske.

Najvažnije, iz vjerodostojnih braniteljskih izvora, da se radi o lažnome dragovoljcu, koji je mjesec dana prije pada Vukovara, kao vojni obveznik, izvučen iz podruma u Vukovaru, gdje se skrivao, te da je i nakon toga dva puta bježao sa vojnih obrambenih položaja, a što je iznosio pukovnik Hrvatske vojske Vinko Mažar, zapovjednik toga područja obrane, te da ga je još živući hrvatski policajac u to ratno vrijeme uhvatio u krađi bijele tehnike iz napuštenih kuća u Vukovaru, te ga legitimirao i prijavio za daljnje postupanje, a koji je bio spreman i svjedočiti o tome. Ujedno ga je pukovnik Mažar pozivao da neka ga tuži, a on će sve dokazati na sudu, a što se Predrag Matić nije usudio.

Također su izražene sumnje u Matićevo vjerodostojno daljnje djelovanje u Oružanim snagama Republike Hrvatske, nakon oslobađanja hrvatskih zarobljenika iz Srbije, sumnjivo stjecanje vojnih činova i do zvanja brigadira itd, što sve, u slučaju pravno utemeljenih sumnji uključuje i kaznenu odgovornost. U velikoj mjeri dovodi se u pitanje njegova knjiga "Ništa lažno", objavljena prije par godina, a gdje on iznosi nebuloze o svome neviđenom junaštvu na vukovarskom ratištu, zbog čega je i u više navrata od predsjednika Mesića zahtijevao i čin generala Hrvatske vojske.

O njegovoj knjizi mnogi vukovarski hrvatski branitelji, pa i zapovjednici na vukovarskom ratištu, kažu da bi toj čudnoj knjizi jedino odgovarao naziv "Ništa istinito". Zapravo je jedino istinito, svi se slažu, da je zaista bio, nakon pada Vukovara, sa drugim zarobljenicima, odveden u zarobljeništvo u Srbiju, gdje je proveo 9 mjeseci. Kakve je tamo sve imao aranžmane, s obzirom da su mu i majka, kao i djevojka prije agresije, koja je pobjegla u Srbiju, a kasnije postala njegova partnerica u izvanbračnoj zajednici, bile Srpkinje.

No, to što mu je majka Srpkinja ne mora biti ništa sporno, jer, naravno, ima dosta i čestitih Srba, a, kao što znamo, bilo je par tisuća njih i hrvatskih branitelja, koje od 2000. godine vladajuće klike ne samo da ne uvažavaju i poštuju, nego su ostavljeni od hrvatskih vlasti čak izvan margine, kao i prepušteni maltretiranju svojih sunarodnjaka koji su većina bili na agresorskoj strani, a kasnije su u hrvatskoj državi privilegirani i povlašteni. Hrvatskim braniteljima pravoslavne vjere nakon smrti, srpski sveštenici parosi ne dopuštaju ni pokop u svoje grobnice na pravoslavnim grobljima uz počasti sa obilježjima hrvatske države.

No, glede takozvanog ministra branitelja Predraga Matića, koji je pod hitno, prije toga položaja, ozdravio od PTSP-a, za koji, ako je tako, nije jasno kako je tu dijagnozu uopće isposlovao, njegova Vlada, na čelu sa Zoranom Milanovićem, kao ni predsjednik Republike Hrvatske, hvala Bogu do 11. siječnja 2015. godine, uopće ne reagiraju na sve optužbe i sumnje u moralnost njihova ministra, nego samo "mudro" šute.

Da nisu slični njemu i da su dužnosnici u bilo kakvoj pravnoj državi, što bi bilo normalnije nego da odmah smijene takvoga ministra, čovjeka upitnog morala i pokrenu pravni postupak da se sumnje raščiste, kad već on to sam nije učinio?

Reakcija istinskih hrvatskih branitelja i podizanje prosvjedničkog šatora pred Ministarstvom branitelja u Savskoj 66 u Zagrebu

Na sve Matićeve nepodopštine u Ministarstvu branitelja, razne ispade, rad protiv hrvatskih branitelja i općenito protiv stanja u hrvatskoj državi, raspad sustava na svim područjima života u hrvatskoj državi, čemu je najviše doprinijela nenarodna Vlada Republike Hrvatske od 13. prosinca 2011. godine, uz sve prethodnike od 2000. godine na dalje, reagirali su istinski hrvatski branitelji, posebno 100-postotni invalidi I kategorije, zbog neizdrživog ogorčenja stanjem u državi i odnosom prema njima i Domovinskom ratu, sa svojim poznatim zahtjevima, te podigli prosvjednički šator kao bojni položaj, gdje se, pod vrlo teškim zimskim uvjetima, nalaze od 20. listopada 2014. godine.

Glavni im je zahtjev smjena tobože njihovog ministra Matića, te njegove zamjenice Vesne Nađ i pomoćnika Bojana Glavaševića. Kao što se vidi, Matiću ne pada na čudnu pamet dati ostavku, a Vlada tvrdoglavog i divljeg Zorana Milanovića ne želi nikako popustiti.

Zaista se normalni čovjek pita jesu li odgovorni uopće normalni, jer je svakome zdravoga razuma jasno da su važniji obrazloženi zahtjevi najvećih moralnih autoriteta, hrvatskih branitelja, koji su stvarali ovu suvremenu hrvatsku državu i za te uzvišene dragocjene slobodarske vrijednosti žrtvovali tolike živote, dijelove tijela, a podnijeli i sve druge neopisive žrtve, negoli su te bijedne tri fotelje!

No, dalje slijedi nešto najružnije od ministra Matića

Nevjerojatan ispad ministra Matića, o kojem pročitah u Večernjem listu od 16. siječnja 2015. godine, na 12. stranici, od novinara Edija Jurkovića, u rubrici "Ljudi" i pod naslovom "Ministar se želi pohvaliti dužinom 'one stvari', upravo me zaprepastio i šokirao.

Nakon svega što smo već saznali o Predragu Matiću i čuli od njega, ovo je zaista prešlo sve granice javnog ljudskog komuniciranja. Mislim da je to izvanredno rijetko i u intimnim razgovorima najvećih vulgarnih prostaka.

Užasno mi je neugodno i napisati što je taj prostak uopće izgovorio na Vinkovačkoj televiziji, i to javno, kao javna osoba i visoki dužnosnik Vlade Republike Hrvatske. Stvarno me je najveća sramota što kulturan i katolički hrvatski narod uopće može imati na vlasti takvoga nečovjeka. Zaista, ako Vlada Republike Hrvatske ne reagira na taj strašni prostački ispad i odmah ne smijeni takvoga svoga člana, značit će da odobrava takvo ponašanje, da je ista kao i taj njezin član i da je ta Vlada prava sramota za sve državljane Republike Hrvatske, ili se ta Vlada SDP-a, takozvane Kukuriku koalicije, na čelu sa Zoranom Milanovićem, namjerno tako ponaša, kako bi sramotila hrvatski narod i omalovažila mučenički obranjenu nacionalnu hrvatsku državu Republiku Hrvatsku.

Što se tiče citata riječi toga nemoralnog ispada, najrađe bih uputila čitatelje da to sami pronađu i pročitaju na rečenome mjestu, ali ću, iz praktičnih i olakšavajućih razloga, to, i pored najveće osobne neugodnosti, ipak učiniti. Ta je rečenica ispod svakog dostojanstva duha i riječi i ispod svakog dostojanstva hrvatskoga jezika. Ona glasi: "'Pročačkali su me od 4. do 7. koljena, sve o meni znaju, jedino još ne znaju koliko mi je duga "ona stvar", a ja sam to spreman priznati, a kad i to učinim, bojim se samo da me žene ne napadnu.', ispalio je 'za čerečenje spreman'."

Zar to nije strašna uvrjeda i za sve žene i seksizam najgore vrste? Zar žene nemaju svoga dostojanstva, odgovornosti, razuma i ljubavi i zar im je samo u tome o čemu govori Matić vrijednost muškarca? Naravno da je to uvrjeda i za sve muškarce!

Kada je svojevremeno u Hrvatskome saboru zastupnik Anto Kovačević rekao za Vesnu Pusić da ona, kao žena, nije za mudraca, već za madraca, makar rečeno u svojevrsnoj neprihvatljivoj šali, sva se država digla na noge i taj ispad Antu prati cijeloga života.
Ovo od Matića je izvan svakoga kompasa ljudskog ponašanja.

Vidjet ćemo poteze Zorana Milanovića, kao i bivšeg, a još tehnički prisutnog predsjednika, Saborskog odbora za ravnopravnost osoba različitog spola, pravobraniteljice za istu ravnopravnost i brojnih glasnih, iz državnog proračuna dobro plaćenih, raznih takozvanih nevladinih udruga.

Te prostačke riječi, javno izrečene od strane visokog političkog dužnosnika, su svakako za analizu psiholoških i psihijatrijskih stručnjaka.

Ja, kao liječnica, bih rekla da se radi o teško bolesnom čovjeku, koji boluje od daleko teže bolesti nego što je posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). Takve osobe ipak znaju kontrolirati svoje ponašanje i odgovorne su za svoje postupke. Kod Predraga Matića - Freda, prema cjelokupnom njegovom habitusu, rekla bih da se radi o čovjeku sa velikim nedostatkom ljudskih emocija, sa nedostatkom duhovnih, moralnih, kulturnih i civilizacijskih vrijednosti, dakle o teškom višestrukom 100-postotnom invalidu na tim područjima.

Ne smatram da je položaj ministra branitelja ili bilo kojeg ministra u bilo kojoj civiliziranoj državi mjesto radne terapije za takve teške invalide.

Osuđujući nedjela Predraga Matića, žao mi ga je kao svakog čovjeka na stranputici. Treba mu pomoći, ali ga i hitno maknuti s odgovornog radnog mjesta.

Posebno od srca želim i molim se, a vjerujem i većina hrvatskih rodoljuba da se što prije, uz dobru volju svih odgovornih, zauzimanje nove predsjednice Republike Hrvatske, drage nam i plemenite Kolinde Grabar Kitarović i Božju pomoć i blagoslov, što prije pobjedonosno završi prosvjed naših hrabrih junaka, hrvatskih branitelja, 100-postotnih tjelesnih invalida Domovinskog rata, pod šatorom u Savskoj 66 u Zagrebu, na opće zadovoljstvo, mir i radost njih, njihovih obitelji, cijeloga hrvatskoga naroda i svih dobronamjernih i poštenih državljana Republike Hrvatske.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ispad.html

[EdgarFranjul]

Milanović ne razumije u čemu je bit civiliziranog ponašanja


Kategorija: Komentari i kolumne
Kreirano Četvrtak, 22 Siječanj 2015 17:13
Napisao/la G.M.





Zbog privatnih obveza provela sam nekoliko posljednjih dana u potpunoj medijskog izolaciji, bez interneta, tiskanih medija, radija i TV-a. Po povratku sam u šali upitala prijatelje: 'Sramoti li nas Milanović još uvijek?' nekako duboko u sebi strepeći da je pitanje koje postavljam zapravo retoričko. Vrlo brzo se ispostavilo da imam pravo. Nevjerojatno je ali istinito. Čovjek koji obnaša dužnost premijera ove države – pardon, čovjek koji bi trebao obnašati dužnost premijera ove države ali umjesto toga troši vrijeme i novac poreznih obveznika na obroke u skupim zagrebačkim restoranima, privatne letove službenim zrakopolovom na Krk i izjave kakvih se ne bi postidio ni Grunf iz Alana Forda – još uvijek nije čestitao novoustoličenoj predsjednici države.


Kada joj je, u ime svoje vlade, 15. siječnja poželio dobrodošlicu vjerojatno je barem dio nas pomislio kako za njega napokon ima nade. Samo dva dana kasnije pokazalo se da smo bili u krivu. Naime, u emisiji Javna stvar na HRT-u je na pitanje hoće li konačno čestitati predsjednici Kolindi Grabar Kitarović odgovorio sljedeće: 'Ne znam što znači to čestitati. Nisam čestitao ni Sanaderu. To nije stvar kućnog odgoja. Ja sa takav, idem glavom kroz vrata, a ne kroz zid. Neke čestitke nisu iskrene, u javnosti se insistira na licemjerju.' Ako ste i tada bili dovoljno prostodušni da pomislite da je i to bio samo još jedan njegov trenutak slabosti, definitivnu potvrdu kronične dijagnoze bezobrazluka i neodgoja hrvatskog premijera dobili ste na istodnevnoj prvoj sjednici sabora u ovoj godini gdje je, u debati s HDZ-ovim zastupnikom Gordanom Jandrokovićem, hrvatski premijer svoj stav još jednom ponovio. Lupio i ostao živ.


Zaboravimo na trenutak da se ovdje radi o premijeru države. Štoviše, zaboravimo uopće da je u pitanju javna osoba i usredotočimo se samo na činjenicu da se radi o odraslom muškarcu kojem punih 47 godina života nije bilo dovoljno za svladati temelje civiliziranog ponašanja, što je žalosno i duboko zabrinjavajuće. Milanović, naime, ne razumije da čitava bit civiliziranih odnosa među ljudima leži upravo u tom licemjerju na koje se on osvrće. Tako je, recimo, čestitati osobi koja nam je draga ili koja je dio našeg tima vrlo jednostavno. Takvo što dolazi nam prirodno. Međutim, čestitati osobi koju ne možemo smisliti, koja zastupa stavove kojima se duboko protivimo, a naročito izravnom protivniku, civilizacijski je izazov kojeg zrela osoba treba naučiti svladati. Kada dijete izgubi u društvenoj igri ili u sportu, ono se duri i bijesno je na protivnika, nerijetko bježi iz prostorije, urla, duri se – i odbija čestitati svom malom protivniku. Odrasli čine upravo to. Od sportaša, naročito onih profesionalnih, se očekuje da nakon susreta čestitaju protivniku, bez obzira na ishod. Boksači jedni drugima razbijaju arkade ali si nakon meča pružaju ruku i čestitaju. Tenisači čime to isto, kao i hokejaši te brojni drugi ljudi koji se bave sportom. Smatra se da su na taj način u stanju izdignuti se iznad sukoba na terenu i pokazati ljudskosti veličinu. I nitko nema pravo odbiti čestitanje jer se s druge strane mreže, ringa ili terena nalazi osoba koju možda ne mogu smisliti i koja im se gadi. Štoviše, ako odbiju čestitati na sebe će navući ne samo prezir javnosti već će biti izloženi ozbiljnim sankcijama zbog nesportskog ponašanja.


Zoranu Milanoviću pojam 'sportsko ponašanje' očito nije jasan. Njemu je valjda bliskiji onaj način ponašanja koji se šaljivo opisuje u tzv. bosanskom poslovnom rječniku. Tako, na primjer, u skladu s njime, umjesto civiliziranog: 'Ne slažem se s njegovim prijedlogom' treba reći: 'Tko ga jebe', a umjesto: 'Stekao sam dojam da se šalite' valja jednostavno reći: 'Sereš.' Da, 'sereš' sigurno zvuči manje licemjerno no istovremeno je nekulturno i ukazuje upravo na ono što naš premijer negira – na nedostatak kućnog odgoja.


Istina, pretjerano licemjerje nije dobro i sama sam se više puta svojim tekstovima ovdje kritički osvrnula na današnju pretjeranu političku korektnost koja se forsira u međuljudskim odnosima i koja je pojam licemjerja definitivno dovela do jedne apsurdne, pa čak i gadljive razine. Ali činjenica je da određena doza licemjerja u civiliziranim odnosima jednostavno mora postojati, a razlog tome je zapravo vrlo jednostavan. Civilizirani odnosi nisu osmišljeni kako bi se međusobno štitili i podupirali oni koji se vole i koji su na istoj ideološkoj liniji već upravo kako bi se zaštitilo one slabije te kako bi se na minimum stekla mogućnost sukoba s onima koje ne volimo. A to, naravno, zahtjeva licemjerje. Kolegici koja je pretendirala na isto, kvalitetnije, radno mjesto kao i vi i koja je dobila posao ćete uljudno čestitati – unatoč tome što joj možda potajno želite razbiti zube i smatrate je glupačom koja nije zaslužila ni položaj čistačice, a kamoli unaprjeđenje – jer jednostavno znate da se to tako radi. Jer ste civilizirani i imate kućni odgoj. I zato ste u stanju prijeći preko osobne netrepeljivosti prema nekome i pokazati vlastitu veličinu i zrelost.


Hrvatski premijer smatra da njegovo inatljivo odbijanje čestitanja Kolindi Grabar Kitarović 'nije stvar kućnog odgoja već stvar garda'. On očito nije u stanju razumjeti razliku između razumne količine dostojanstva koje svaki čovjek treba imati u sebi i zahvaljujući kojoj neće dozvoliti da ga drugi ponižavaju i gaze s jedne strane te bezobrazluka i neodgoja s druge. U ovoj slučaju odbijanje čestitke novo izbranoj hrvatskoj predsjednici nije pitanje nikakvog garda već isključivo Milanovićeve nesposobnosti nošenje s vlastitim krhkim egom koji ne može podnijeti vlastiti poraz. Ponaša se poput ćudljivog petogodišnjeg djeteta zarobljenog u tijelu odraslog muškarca. Možda bi napokon bilo vrijeme da to dijete pusti i da prostora čovjeku. Od premijera smo ionako već odustali.


http://www.fizzit.net/vijesti-i-politik ... -ponasanja

[EdgarFranjul]

Pokušava li premijer postati diktator?

Autor Mario Filipi
Nedjelja, 01 Veljača 2015 00:06


Šator je očito oštra kost u grlu trenutnog premijera Zorana Milanovića. Od prvog okupljanja branitelja nije prestao s trikovima kojima je pokušao posvađati prosvjednike iznutra, zabiti među njih „klin“, posijati sumnju ili razočaranje do sada postignutim. Njegovi mediji mu u tome pomažu psećom poslušnošću.

„PROVALJENA“ IDEJA O SLANJU SPECIJALACA NA INVALIDE


Ono na što on nikada nije računao a ne može ni razumijeti jest što je to hrvatski vojnik i koje su njegove fizičke i mentalne mogućnosti. Naravno da to ne može shvatiti jer nikada nije bio nikakav vojnik, a najmanje hrvatski, a ne zna čak ni skočiti s transportera a da se ne „raspadne“ kao stara baba.

Što je dakle taj opaki zli um uspio smisliti kada je sve ostalo propalo? Najprije je svoje medije poput dresiranih psića poslao u „provjeru“ je li braniteljski prosvjed prijavljen, odnosno je li legalan. To mu je palo na um tek nakon 101. dana prosvjeda. Prvih 100 dana nije mu mozak dovoljno radio da postavi to pitanje.

Već tada je svima bilo jasno da se sprema neka kuhinja, kad mediji pišu o nečem takvom nakon što su se u šatoru izredali svi oni koji nešto znače u ovoj zemlji osim njega i nakon što je naš šator blagoslovio i sam papa Franjo. Nakon toga procurile su informacije da premijer sprema pohod specijalne policije na šator. Za takav pothvat ima idealnog ministra Ranka Ostojića, bezobzirnog razbijača specijaliziranog za slanje zdravih ljudi u ludnicu i za razbijanje glava braniteljima.

U ovom trenutku ostaviti ćemo po strani činjenicu da je već sama pomisao na to da se na 100% invalide krene s protuterorističkom policijom bolesna toliko da bolesnija ne može biti. No na premijerove bolesne ideje već smo navikli. Ovom prigodom važnije je pitanje: Zašto baš sad, nakon više od 100 dana takve ideje dolaze na prag realizacije? Na to se nadovezuje drugo pitanje: Je li tu ideju mislio za ozbiljno provesti u djelo koristeći se trenutkom iznenađenja u čemu ga je spriječila javna objava takvog saznanja zastupnika Josipa Đakića na sjednici Sabora, ili je ideja bila samo zaprijetiti praznom puškom od koje bismo se mi trebali na smrt preplašiti i u panici napraviti neke pogrešne korake.

DOK (JOŠ) NEMA PREDSJEDNICE, PREMIJER JE „GAZDA“

Dok na drugo pitanje nema sigurnog odgovora jer nitko ne može proniknuti u kaotični premijerov um, odgovor na prvo pitanje može se nazrijeti. Približava se dan inauguracije nove predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, što stvara paniku u komunističkom taboru. Nakon tog događaja ništa više ne će biti isto. Socijalna napetost dostiže usijanje zbog totalnog raspada svih državnih i društvenih institucija zbog čega ljudi otjerani u bijedu postaju većina u državi. Budući da više nema predsjednika koji će ga uvijek i bezuvjetno vaditi iz g**** kad god zatreba, a i u svojoj partiji nije omiljen, on je praktično već gotov.

No prije inauguracije predsjednice tehnički uzevši predsjednik je i dalje Ivo Josipović, ali budući da on pakira stvari i zapravo više ni ne radi ništa osim što prenosi (i možda uklanja ili uništava) brojne dokumente, praktično je glavni „gazda“ u državi on, premijer. Samo nekoliko dana prije ove prijetnje braniteljima on je praktično ukinuo Vladu, jer je uz pristanak poslušnih ministara odredio da on odobrava ili ne odobrava svaku odluku svakog ministra. Time je sebe ustoličio za pojedinačnog vladara, a ministre degradirao u svoje sluge.

PREKO KAOSA DO DIKTATURE?

Lijep je osjećaj za ljude s diktatorskim sklonostima biti „gazda“. Ali kako produžiti taj osjećaj i dati si šansu da se on možda učini trajnim? Odgovor je jasan. Treba izazvati kaos i nered u državi. Ali kako to učiniti kada jobovski strpljivi Hrvati ne reagiraju ni kad im kožu dereš?

U ovom trenutku mogućnost je samo jedna – napasti branitelje, štoviše teške invalide grubom silom. To ekspresno dovodi u Zagreb stotine autobusa, osobnih automobila i vlakova punih drugih branitelja koji će pohrliti pomoći onima u šatoru. Budući da su u šatoru već „specijalci“ ili su oni, odradivši „posao“ već otišli, širom glavnoga grada nastaju nasilni prosvjedi uz sukob s policijom. Prevrću se automobili, pa čak i tramvaji, gore pojedine zgrade, glavni grad je paraliziran neredima, a možda se takvi događaji prenesu i na druge gradove, u odsustvu predsjednice premijer traži od Sabora da se inauguracija odgodi, te da on proglasi izvanredno stanje.

Možda, kao i slični diktatori, dođe na ideju da na hrvatske branitelje pošalje Hrvatsku vojsku, velikim dijelom prijatelje ili djecu samih branitelja. Ako uspije smiriti situaciju, on je apsolutni vladar koji može tražiti (i dobiti) od Sabora specijalne ovlasti na duži rok, a do tada može sve institucije prilagoditi tako da mu osiguraju pobjedu na sljedećim izborima, da zatim promijeni Ustav, sebe proglasi apsolutnim gazdom, a predsjednicu „fikusom“ ili ju čak i uhiti, što se je već događalo u nekim državama. Uostalom, sjetimo se njegovih bijesnih izjava nakon što joj nikada nije čestitao na pobjedi: „Vlada će surađivati s predsjednicom, 99% Vlada, a nešto sitno predsjednica“, ili „predsjednica ima pravo biti informirana o radu Vlade, kao i novinari“, „predsjednica ima niži rang od Vlade“. Iz takvih ispada očito je da ne namjerava surađivati s predsjednicom. Onda ju valjda mora ukloniti.

Iako je takav scenarij gotovo nezamisliv u Hrvatskoj u kojoj je rat bio tako nedavno da ga je nemoguće jednostavno zanemariti, u premijerovoj glavi takva zamisao je zapravo očajnički pokušaj propalog političara kojega ne vole čak ni njegovi „partijci“ da sebi složi poziciju na kojoj će u maniri svog uzora „druga Tita“ vladati nad ovim narodom pomoću batine i straha.

Iako je ideja propala ne samo zato jer je bila „provaljena“ nego i vrlo mudrim i odmjerenim reagiranjem prosvjednika, u sljedeća dva tjedna mogla bi mu pasti na pamet još kakva slična „genijalna“ ideja. Zato je dobro da prosvjednici budu na maksimalnom oprezu i u povećanom broju u šatoru, a naši prijatelji širom zemlje u neprestanom kontaktu s nama da bilo koju novu bizarnu ideju propalog premijera spriječimo još prije realizacije.



Mario Filipi


http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=11

[EdgarFranjul]

TAMNA STRANA NAŠE POLITIKE: Grobar Nikolić krvnički udara po hrvatskoj vojsci, a Milanović čestita Srbima uz Pusićkinu poruku - svi smo jednako krivi

Autor: Iva Međugorac
Datum: srijeda, 04. veljače 2015. u 12:48


Hrvatski političari, za razliku od onih srpskih na odluku suda u Haagu reagirali su veoma mlako i nimalo državnički, dojam je to dijela javnosti.

Što god mislili o predstavnicima srpske vlasti te koliko god se hrvatski narod ne slagao s njihovim javnim nastupima, jedno im se mora priznati - oni znaju zastupati interese svojega naroda i boriti se za iste. Dokazala je to i sramotna odluka suda u Haagu, ali i oštre poruke koje su nakon iste poslane iz susjedstva, Među prvima oglasio se njihov predsjednik Tomislav Nikolić tvrdeći da je nad Srbima počinjen genocid, ali i iznoseći cijeli niz neistina na koje nitko od predstavnika hrvatske vlasti nije reagirao.

- Međunarodni sud pravde utvrdio je da su vlasti Republike Hrvatske bile svjesne da će vojna akcija "Oluja" dovesti do protjerivanja civilnog stanovništva. Na ovaj način i od strane najviše pravne institucije UN potvrđeno je da su hrvatska snage počinile masovne zločine prema Srbima u Hrvatskoj - rekao je Nikolić prozivajući osobito hrvatsku vojsku koja je po njemu u Medačkom džepu pobila svo srpsko stanovništvo.

Uglađena i srpskim vlastima sklona hrvatska vlast na cijelu je zbrku oko Haaške presude zato gledala s visoka, a kako bi i drugačije kada znamo da hrvatska ministrica vanjskih poslova s politikom Tomislava Nikolića u kojoj deklarirani četnički vojvoda Vukovar naziva srpskim gradom, nije niti upoznata. Kako bi i bila upoznata kada očito od silinih poljubaca koje su Pusić i predsjednik na odlasku, Ivo Josipović, izmjenjivali s Nikolićem i Vučićem ozbiljnije teme nisu uspjeli, a po svemu sudeći niti željeli otvoriti. Pitanje svih pitanja je jesu li i koliko su uopće volje imali predstavnici hrvatske strane za dobivanjem ovoga spora kada znamo da su upravo Josipović i Pusić hodočašćeći po srpskoj metropoli vodili pregovore o povlačenju tužbi.

Jednako tako, glasno i jasno zagovarali su ulazak Srbije u EU bez ikakvih kriterija, a slavu su stekli svojim učestalim i sablasnim izjednačavanjem krivnje čemu svjedoči ministričina izjava da vlasti koje danas vode Srbiju i Hrvatsku nisu odgovorne za ratne zločine. Kako je rekla, za događaje iz rata odgovorna su tadašnja vodstva kako Hrvatske, tako i Srbije. "Odgovorni su neki drugi ljudi koji su ih vodili u to vrijeme", ispričala je Pusić svojedobno opravdavajući tim riječima Vučića, Nikolića i ostatak ekipe koja je haračila po hrvatskom tlu, eliminirajući pripadnike hrvatske vojske, ali i civila. Ista je to ona vojska koju ovih dana drsko proziva Nikolić optužujući je za genocid i zločine, kao da rat nije vođen na hrvatskom tlu. Svoju politiku Pusić i predsjednik na odlasku uz asistenciju premijera Zorana Milanovića, odlučili su očito nastaviti i nakon sramotne odluke ispolitiziranog Haaškog suda.

Josipović je tako komentirajući odluku suda bez imalo suosjećanja i žaljenja poručio kako je bilo očekivano da teza o genocidu neće proći te da ipak moramo biti zadovoljni. Svakako je zanimljivo spomenuti da je te riječi izrekao član hrvatskog pravnog tima pred Međunarodnim sudom pravde, koji se prema kazivanju srpskog veleposlanika u Zagrebu s njime sastajao dostavljajući mu dokumente o tužbi. Presudu je prokomentirala i ministrica vanjskih poslova dijelu javnosti znana i kao ministrica regiona. I dok je njen srpski kolega uz osmjeh dočekao odluku suda te ozareno pravdao svoju zemlju, naša šefica diplomacije u svojem se stilu odlučila za nešto drugačiju retoriku. "Nadam se da je i ova presuda jedna vrsta doprinosa da se završi povijesno razdoblje i da se napreduje u jednom boljem, konstruktivnijem i sigurnijem razdoblju", poručila je diplomatično i nimalo državnički pognuvši pri tome glavu. U njenim riječima nije bilo ljutnje, nije bilo boli, ni razočaranja. Ona je pozvala da krenemo dalje, što bi u nekim drugim okolnostima imalo smisla. Ali u okolnostima u kojima mnoga pitanja još nisu riješena nameće se pitanje može li narod koji nije uredio svoju prošlost složno u maniri one ko nas bre zavadi graditi zajedničku i složnu budućnost? Možemo li graditi budućnost kada znamo da se hrvatske žrtve svakodnevno na ulicama svojih razorenih gradova susreću sa zločincima? Možemo li graditi budućnost na kostima nestalih hrvatskih žrtava čije se kosti još uvijek traže? Možemo li graditi budućnost s neriješenim granicama i prijetećim porukama iz susjedstva? Možemo li graditi budućnost dok Srbiju vodi četnički vojvoda koji se sna o velikoj Srbiji ne misli odreći već se njime ponosi? Da reakcija hrvatske vlasti nije bila primjerena, snažna i odlučna te nipošto državnička zamijetili su i u Hrvatskoj stranci prava, koja se javnosti s tom opaskom obratila priopćenjem. Kako kazuju pravaši, za Hrvatsku to je očito bio jedan uobičajen dan. A po njima osramotila se kako svjetska, tako i hrvatska politika i političari.


- Na dan, kada smo razočarani odlukom Međunarodnog suda u kojem rat nije rat, gdje razoreni gradovi i sela nisu uništeni, gdje žrtve nisu bile dovoljne žrtve, svaki od nas treba osjećati izdano, obeščašćeno i posramljeno. Kada je u presudi za objavu cijelom svijetu, jedan sud odlučio da nije bilo dovoljno ljudskih žrtvi da se dokaže genocid, da gradovi i sela nisu poravnati s genocidnom namjerom, kada ljudi iz Vukovara, Škabrnje i drugih sela nisu probirani po pripadnosti jednoj skupini (vjerskoj i narodnosti), kada crkve i kulturna blaga nisu pljačkana, paljena i rušena, kada groblja i spomenici nisu sravnjeni da bi se uklonili dokazi postojanja i povijesti tog naroda na tim prostorima, kada sinovi i očevi nisu izdvajani iz kolona, ubijani u masovnim grobnicama i zakapani bez oznaka, ako to nisu dokazi jednog genocida onda se svijet treba barem okrenuti i pognuti glavu ako ne od srama, barem od malo savjesti i puno gluposti. U danu u kojem nije dovoljno za hrvatski narod patnje i muka, nego premijer, tog istog naroda, Milanović u svojem obraćanju čestita Srbiji- zamijetili su u HSP-u u kojem se pitaju na čemu to premijer čestita Srbima i njihovoj zemlji koja je kriva za rat i sve patnje koje su iz istoga izašle.

- U izjavi i bivši predsjednik tog istog naroda izjavljuje da je sve očekivano „i eto" (valjda sa svog pravnog iskustva pravnika, ali i predavača na Pravnom fakultetu), izjavljuje da se sud i presuda nisu mogla zasnivati samo na dokazima i izjavama u postupku s hrvatske strane.

Samo se nadam da isti profesor ne uči buduće hrvatske pravnike ovog naroda tome da se suđenje ne zasniva na izjavama žrtva i svjedoka. Istina, zasniva se i na sposobnosti pravnog tima da dokaže dokazima sve one patnje, žrtve i razorene gradove u Republici Hrvatskoj i Domovinskom ratu. Tko zna možda sutra budemo govorili o jednom građanskom ratu, u kojem su se posvađala dva susjeda oko plota, malo je i krvi palo, ali genocida nije bilo ni pod razno. Pa da se prekosutra zagrlimo i kažemo u jedan glas: „Tko nas bre (e)to, zavadi!" Kao što rekoh, još jedan uobičajen dan u Hrvatskoj", poručio je HSP-ov Ivan Pehar.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... krivi.html