Hrvatska - unutarnja agresija

[EdgarFranjul]

DEJAN JOVIĆ NIJE SMIJENJEN NEGO UNAPRIJEĐEN


Subota, 04 Listopad 2014 13:11

Treba postati voditelj Diplomatske akademije sa statusom veleposlanika

Napisao: Dražen Stjepandić

Dr. Dejan Jović, glavni analitičar predsjednika Republike Hrvatske dr. Ive Josipovića, koji je prije nekoliko dana nenadano razriješen na svom radnom mjestu na Pantovčaku zbog pamfleta objavljenog na internetskoj stranici www.politickamisao.com, kako neslužbeno saznajemo, dobio je novi još bolji posao. Naime, dogovorom predsjednika RH i ministrice vanjskih i europskih poslova, Vesne Pusić gospodin Jović bi trebao biti zaposlen kao predavač na Diplomatskoj akademiji MVEP-a RH i podučavat mlada naraštaje hrvatskih diplomata s istim tezama zbog kojih je uklonjen iz Ureda predsjednika RH!? U drugoj fazi pretvorbe unutar ustroja Ministarstva na zagrebačkom Zrinjevcu, odnosno na Petretićevom trgu u Zagrebu, gospodin Jović bi trebao poskočiti i stepenicu više te postati voditelj Diplomatske akademije sa statusom veleposlanika.

„Partijski zadatak“ za operativno spovođenje ovog zanimljivog političkog transfera dobila je Glavna tajnica MVEP-a, dr. sc. Vesna Cvjetković, koja inače i sama već duže vrijeme, navodno, želi napustiti „kukuriku“ brod koji sve jače tone i uputiti se na atraktivno veleposlaničko mjesto u grad valcera na lijepom i plavom Dunavu.


MITOVI I ŽELJA ZA DRŽAVOM

Po mišljenju mnogih savjetnik predsjednika Republike Hrvatske Dejan Jović u svojim stavovima prešao granicu koje se ne smije i ne može prijeći, te je dužnost svakog Hrvata bila reagirati na istu.

Na portalu “Politička misao” Jović u tekstu “SAMO U MITOVIMA SVAKI NAROD ŽELI DRŽAVU, U STVARNOSTI – NE”. iznosi teze pozivajući se na rezultate referenduma u Škotskoj da ni Hrvati 1991. godine nisu na referendumu željeli neovisnu Hrvatsku.
Dovodeći u pitanje slobodu i volju Hrvata za neovisnom državom Josipovićev savjetnik Jović nam tumači i uči nas da smo bili od nekoga prisiljeni glasovati za neovisnost, dok protivnici referenduma o samostalnosti Hrvatske nisu mogli doći do izražaja.

Teze koje se nadalje provlače kroz tekst su takve da i pučkoškolac može zaključiti koje su namjere savjetnika Jovića. Savjetnik je udario u same temelje nastanka suvremene hrvatske države, gdje temeljni proces koji otvara put u nezavisnost naziva “ne liberalnim” i “antidemokratskim”.

U jednoj rečenici savjetnk Jović kaže – Agresivnost i nasilje bile su glavne karakteristike naših „referenduma o nezavisnosti“. Hrvatima savjetnik Jović je poručio da je Referendum o hrvatskoj neovisnosti bio agresivan i pun nasilja i po njegovom shvaćanju kao takav nelegalan i nelegitiman. A što tek reći o stavljanju znaka navoda na REFERENDUM O NEZAVISNOSTI.

Jović je samo ponavio ono što velikosrpska ideologija govori zadnjih 25 godine, samo ovaj puta umotano u “intelektualniji” obrazac istupanja.

PREDSJEDNIKOV GLAVNI ANALITIČAR

Među brojnim prosvjednim pismima koje smo dobili povodom teksta Dejana jovića objavljenog na portalu Politička misao bio je i stav Hrvatske stranke prava, pismo potpisano od predsjednika Danijela Srba. Citiramo:"Takav čovjek ne može i nema što raditi na Pantovčaku kao savjetnik predsjednika Republike Hrvatske Josipovića. U svakoj drugoj normalnoj državi ovakvi stavovi rezultirali bi trenutnom ostavkom i savjetnika i predsjednika države. Stavovi koje prezentira savjetnik Jović su ogledalo i predsjednika.
Pitanje koje postavljamo je ima li ovaj istup veze s zahuktalom kampanjom za predsjednika RH u kojoj se koriste sva sredstva za slanje poruka biračkom tjelu i za čije interese nastupa savjetnik Jović. Predsjednk Josipović će svakako morati odgovoriti na postavljena pitanja i biračima objasniti zašto kao savjetnika drži čovjeka koji otvoreno napada temelje hrvatske države, a vjerujemo da će i birači znati što im je činiti kad iziđu na biralište i ovakvo ponašanje žestoko kazniti."

Predsjednika Ivu Josipovića javnost je jasno upitala dijeli li mišljenje njegovog glavnog analitičara je li referendum o neovisnosti Hrvatske bio neliberalan i antidemokratski?

Umjesto odgovora gospodin predsjednik je svog glavnog analitičara smijenio i to se činilo logičnim potezom u vrijeme predizborne kampanje. Predsjednik se trenutačno dodvorio javnosti, ali to je bio potez s figom u džepu. Predsjednik je prevario javnost primjenjujući tipične komunističke metode prikazivanja postupaka zamućivanja vode - kad te unaprijede, daju glas da si smijenjen, a kad te smijene onda na sva zvona daju glas o unapređenju.

Čovjek koji misli kao Dejan Jović ne smije raditi u državnoj službi. U vrijeme kad su mnogi domoljubi nezaposleni takav čovjek ne smije uživati priveligiranu državnu plaću.

No, ipak postoji pomak, oni koji nikad nisu htjeli Hrvatsku, a sada u toj istoj državi uživaju razne povlastice dok narod gladuje, ipak moraju pred javnošču reagirati u zadiranje u temelje Republike Hrvatske.

Nema SFRJ, nema SSSR-a, JNA je devedesetih po Hrvatskoj s zvijezdom na čelu sijala smrt, nema druga Tita, socijalizma i dinara, udbašima će se suditi u Nurbergu što ni jedan ustaša nije doživio... Hrvatska valuta je kuna, živimo u kapitalizmu, u Republici Hrvatskoj, članici NATO-a...

Tzv. ljevičari na vlasti zaštitnici su krupnog kapitala, ukidaju radnička i socijalna prava, dodatno ismijavaju ono za što su se borili njihovi očevi i djedovi i čak se više ne mogu sprdati na račun Hrvata i samo tako predstavljati velikosrpske i jugoslavneske ideje.

Partizani su doživjeli potpuni politički krah i samo držeći se za tzv. antifažizam održavaju se na sadašnjoj prevladavajućoj neoliberalnoj političkoj površini.

Hrvatska je pobijedila, zato je predsjednik morao objaviti da je smijenio svoh glavnog analitičara, naravno na njihov komunistički način. To je jedino što im je još preostalo.T

http://www.tjedno.hr/index.php/category ... naprijeden

[EdgarFranjul]

Tko je Hrvatskoj ukrao rođendan ili velika osveta podrumskih junaka!

Autor: dr.Slaven Letica
Datum: srijeda, 08. listopada 2014. u 10:23

Prije četiri godine prof.dr. Slaven Letica je u "Vijencu" Matice Hrvatske napisao jedan od bezvremenskih tekstova u kojem je na zanimljiv način rasvjetlio pozadinu Dana neovisnosti - blagdana kojeg Hrvati nikada nisu prihvatili, a kojeg slavimo danas.

Republika Hrvatska ima dva rođendana! Službeni rođendan Dan državnosti, do 2002. bio je slavljen kao glavni nacionalni blagdan 30. svibnja. Na taj je dan 1990. održana svečana, konstitutivna sjednica Hrvatskoga sabora. Kako su se u to vrijeme i vlast i narod nadali mirnu raspadu Jugoslavije, taj je dan izabran kao službeni rođendan hrvatske države. Nažalost, našemu narodu nije bilo suđeno da njegova dvostruko potvrđena politička volja (na slobodnim i poštenim izborima 22. travnja i 6. svibnja 1990. i na referendumu o neovisnosti 19. svibnja 1991, na kojem je 94 posto građana glasovalo za neovisnost) bude dostatan uvjet za stvaranje i međunarodno priznanje države. Velikosrpska agresija, četverogodišnja okupacija trećine hrvatske države (1991–1995) i njezino postupno oslobođenje (ratnim pobjedama, ali i diplomatskim umijećem i neumijećem), prisilili su nas da državu rađamo i gradimo na rate, u dugom razdoblju od 1990. do 1998. godine. Baranja i istočni podunavski dio postali su dijelom hrvatske države tek 1998!

Nakon smjene vlasti 2000, na inicijativu saborskog zastupnika HSLS-a Ive Škrabala, zaljubljenika u holivudske filmove i romantiziranu američku povijest, zakonski je promijenjen službeni rođendan Republike Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima. Tim je zakonom hrvatska država, umjesto jednoga, dobila dva „rođendana":

Prvi: Dan državnosti premješten je od 30. svibnja na 25. lipnja, a opravdanje za tu čudačku odluku pronađeno je u okolnosti što je Sabor 25. lipnja 1991. usvojio Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske, koja je, da apsurd bude potpun, istog dana zamrznuta na tri mjeseca.

Drugi: Dan neovisnosti ozakonjen je kao poseban blagdan i neradni dan. Slavi se 8. listopada kao spomen na „tajno" saborsko zasjedanje koje je 8. listopada 1991. održano u podrumskoj dvorani INA-e, nakon što su zrakoplovi JNA dan ranije raketirali Banske (u to doba predsjednikove) dvore. Tragikomično je to što su s Tuđmanom u Dvorima u času raketiranja bila dva čelna čovjeka države u ime koje ga je JNA željela likvidirati: Stipe Mesić kao predsjednik Predsjedništva SFRJ i formalni vrhovni zapovjednik JNA i Ante Marković predsjednik Vlade SFRJ...

Strah

...Čini mi se da je upravo kolektivni veliki strah (kako ga u Travničkoj kronici naziva Ivo Andrić) natjerao zastupnike na saborsko zasjedanje (8. listopada 1991) u jednom, danas tuđinskom, mađarskom, korporativnom podrumu. U zgradi INA-e u Šubićevoj ulici, na broju 29. Taj ih je strah odvratio od ideje da se saboruje na jedinom legitimnom mjestu: u Hrvatskom saboru na Trgu Svetoga Marka. Danas se nadnevak i mjesto njihova utočišta zakonski slave kao simboli hrvatske neovisnosti i slobode. Dakako, kad su jedanaest godina poslije donosili Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima, zastupnici, među kojima je bilo mnoštvo podrumaša, pronašli su dovoljno osobnih razloga da taj skup proglase junačkim, državotvornim i, dakako, povijesnim.

Mnogi od njih i danas vjeruju kako je njihov tadašnji odlazak u podrum bilo junaštvo, za hrvatsku povijest znatno važnije od svih podrumskih dana koje su stotine tisuća ratnika i civila proveli u podrumima i bojišnicama Vukovara, Zadra, Šibenika, Dubrovnika, Pakraca, Sunje, Lipika, Lovasa, Vinkovaca ili Gospića...

Laž

...O blagdanskoj revoluciji iz 2002. odavno sam kanio nešto javno napisati, kao sudionik ranoga razdoblja stvaranja hrvatske države, ali i kao svjedok i kritičar „Prve republike". Koristim stoga kao povod Dan državnosti po Tuđmanovu kalendaru (30. svibnja 1990) da napokon nešto kažem o „revoluciji" za koju se, krležijanski, može reći da je zapravo bila – politička laž.

A da je doista riječ o političkoj laži, pokazat ću odgovarajući na pitanje: Kakvu su to „neovisnost" hrvatski narod i država izvojevali 8. listopada 1991. u jednom zagrebačkom mračnom podrumu? Odgovor na to pitanje posve je jednostavan: tog dana u INA-i nije izvojevana, ni ostvarena, nikakva neovisnost! Svaka bi ozbiljna povijesna analiza pokazala da su se saborski zastupnici, dan nakon raketiranja Predsjedničkih dvora, naprosto preplašili za vlastite živote. To je ljudski i razumljivo, ali nije razlog za naknadno pravljenje važnim i busanje u junačka prsa autora i prvoborca za hrvatsku neovisnost.

Umjesto da saborsko zasjedanje, baš zbog raketiranja Zagreba 7. listopada 1991, istog tog dana ili sutradan – staloženo, prkosno i uznosito – održe u zgradi Hrvatskoga sabora, prihvaćajući minimalni rizik eventualnoga novog raketiranja i da tom gestom iskažu minimalnu solidarnost s tisućama hrvatskih ratnika koji su tih dana i mjeseci ginuli za slobodu hrvatskog naroda i neovisnost Republike, narodni su zastupnici naprosto pobjegli – u podrum! Od tih davnih dana do danas neki od viđenih i moćnih podrumaša od javnosti skrivaju činjenicu da tog dana, kad je u mađaronskom podrumu čitana i izglasana Odluka o raskidu državnopravnih sveza, tamo nije bio jedan prilično važan hrvatski političar: dr. Franjo Tuđman.

Sram

Kad sam ga jedne davne nedjelje 1997. u Predsjedničkim dvorima na Pantovčaku pitao zašto tamo nije bio i što misli o „Šeksovoj deklaraciji", rezignirano je odmahnuo rukom i rekao: "Zvali su me, ali se nisam želio skrivati u podrumu dok su ljudi diljem Hrvatske ginuli! Želio sam pokazati JNA da ih se ne bojimo!" (Inače, važno je znati i to da se predsjednik Tuđman nakon raketiranja Banskih dvora privremeno preselio u ratno sklonište u Tkalčićevoj ulici u Zagrebu.) Zanimljivo je da neki i dan-danas potiho šire glasinu kako Tuđman nije došao (u podrum!) jer je bio pod stresom zbog raketiranja Banskih dvora koje je slučajno preživio.

Što se mjesta izglasavanja Odluke tiče, kazat ću samo ovo: bilo bi sramotno za hrvatski narod, posebice za hrvatske državotvorne sanjare i mučenike, da su za neovisnost Republike najzaslužniji zastupnici koji su, kako kaže Ivo Andrić u Travničkoj kronici, "začarani magijom straha" završili u mračnom podrumu.

Sloboda

Ako čak zanemarimo kukavno mjesto zastupničkog saborovanja 8. listopada 1991. (kladim se da je to bilo prvo i posljednje podrumsko saborovanje Hrvata) i pozornost usmjerimo povijesnim okolnostima, svrsi, retorici i općem ozračju dvaju političkih događaja, svaki razuman čovjek mora zaključiti da je konstitutivno zasjedanje Hrvatskog sabora 30. svibnja 1990. bio povijesni događaj, dok je podrumsko saborovanje 8. listopada 1991. bila tek jedna od mnogih važnih saborskih političkih (ne)zgoda.

Usmjerimo prvi analitički pogled na Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, usvojenu u podrumu INA-e. Već sam naziv te kratke, dosadne i teško čitljive saborske odluke, koja se obredno u Saboru čita svakog 8. listopada, pokazuje da u tom papirku ne stanuju ni sloboda, ni neovisnost. Kratica bi Odluke izgledala ovako: OORDSSORIPSFRJ. Ona sve kazuje. Čak da taj mrtvi, činjenično nepotkovan i stilski uškopljen papir čitaju Goran Višnjić, Zrinka Cvitešić, Barbara Kolar, Duško Ćurlić ili Ivo Gregurević, nitko od njih ne bi bio kadar iz njega iscijediti dašak slobode, trunku ponosa ili zrnce ljepote.

Dokument ima 348 riječi. Pisan je kao fiškalski podnesak neke nesretne, zlostavljane žene, upućen provincijalnom sudu od kojega se, opravdano, ultimativno traži razvod braka od poludjela, nasilna, besprizorna muža. Dokument vrvi faktografskim pogreškama. Primjerice, u njemu piše da je u »bombardiranju« (radilo se o raketiranju) oštećena »rezidencija predsjednika Republike« (oštećen je, dakako, bio Ured predsjednika Republike). U tekstu Odluke ne postoji riječ neovisnost, a dan kada je usvojena uzima se kao sveti gral „Dana neovisnosti". U njoj nema ni riječi sloboda, pravda, istina, demokracija. Ne spominju se hrvatski ratnici. Prava se čovjeka spominju samo u odnosu na »nacionalne manjine«. U Odluci postoji i bjanko-odluka o apriornom priznanju svih republika bivše SFRJ »temeljena na načelu uzajamnosti«. U Odluci nije bilo mjesta za božanske Gundulićeve stihove »O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga višnji nam Bog je d'o«, koje je planetarno popularni pjevač i vođa irske rock-grupe U2 Bono (Paul David Bono Hewson) uspio ugurati u veličanstvenu baladu o patnji Sarajeva Miss Sarajeva.

Ukratko. Odluka je napisana jezikom i stilom koji sramote hrvatski književni jezik, znanstvenu tradiciju i zdrav razum.

Osveta

Nasuprot tom povijesno nevažnu, sadržajno sakatu i stilski zapuštenu pravnom dokumentu (čija je literarna estetika na tragu one Jakova Blaževića), nasuprot „povijesnom" dokumentu za koji nitko nije mario u doba kad je pisan i izglasan, stoji istina povijesna priča o starom Danu državnosti, koji se zbio 30. svibnja 1990.

Masovno psihološko ozračje koje je među hrvatskim narodom vladalo tog dana možda je najbolje izraziti riječima njemačkog (židovskog) filozofa, pisca i književnog kritičara Waltera Benjamina (1892–1940), koji je za takve sretne, povijesno iznimno rijetke i neponovljive događaje znao kazati da su ovjenčani »slavom trenutka, njegovom aurom«.

Tog je dana doista, bitno i simbolično, ponovno rođena hrvatska država i u toj je državi počeo proces obnove europske parlamentarne demokracije, koja je nestala u vrtlogu Prvoga svjetskog rata. Dan je bio sunčan, što nije bilo nevažno za događanja na Trgu bana Josipa Jelačića kojih je glavni režiser bio Antun Vrdoljak. Svi sačuvani dokumenti svjedoče da je to bio povijesni dan. Video- i audiozapisi saborskog govora Franje Tuđmana. Zapisi i fotografije o dolasku sudionika Sabora na Trga bana Josipa Jelačića. Dokumentarni filmovi i fotoreportaže o veličanstvenom, a, ruku na srce, i pomalo kičastom, okupljanju naroda i političara na tom istom trgu. Dio videodokumenta može se pronaći na Youtubeu i na drugim virtualnim internetskim postajama i riznicama. Ipak, znatno važnije od svih tih dokumenta kolektivno je sjećanje dvjesto tisuća neposrednih sudionika tih događaja i milijuna televizijskih gledatelja koji su tog dana živjeli »slavu trenutka« Waltera Benjamina.

Za razliku od isprazne i nevažne podrumske čitulje Vladimira Šeksa, saborski govor Franje Tuđmana 30. svibnja 1990. (dijelovi su govora dostupni na Youtubeu) bio je državnički i državotvorni govor. Istodobno, bio je to govor slobode, nadahnut idejama i diskursom Francuske i Američke revolucije. Konačno, bio je to govor odlučna, snošljiva, ali i zabrinuta (zbog prijeteće agresije s Istoka) državnika koji je svjestan mandata koji je dobio od hrvatskoga naroda: da stvori hrvatsku državu, ali ne bilo kakvu, već demokratsku, pravnu, prosperitetnu, socijalno osjetljivu, europsku državu. Tuđman i ja na tom smo govoru zajednički radili punih sedam dana, a njegov original, s Tuđmanovim rukopisnim intervencijama, danas se nalazi u mojoj kućnoj dokumentaciji.

Podrumari

Izmišljanje Dana neovisnosti i njegovo premještanje iz Sabora u podrum mađarske naftne kompanije na simboličkoj razini znači barem dvije stvari.

Prvo: podrumaši su tim činom naglo, nepravedno i bez pravih razloga povećali vlastite zasluge za postignuće neovisnosti hrvatskog naroda i države. Dakako, kako tamo nije bilo Tuđmana, njegove su zasluge (intelektualne, jer nije pisao Odluku, i politički, jer tamo nije bio) ionako bile ravne ništici. Još i važnije, kako su je vlastodršci „novog smjera" vrijednost političkih dionica „birtijaša" (s Plješivice) i „barakaša" (iz Savske) sveli na tržišnu i moralnu ništicu, PODRUM je postao slamka političkog spasa za mnoge dojučerašnje HDZ-ove stranačke otpadnike. Jedan od pisaca Božićnog ustava, Vladimir Šeks, postao je autorom Deklaracije o neovisnosti. Čovjek sa smislom za crni humor mogao bi kazati: metaforički hrvatski Thomas Jefferson. Među dvojicom pisaca traktata o nacionalnoj neovisnosti ima pokoja sitna razlika, ali ima i sličnosti. Jefferson je američku Deklaraciju o neovisnosti napisao u 33. godini, a Šeks saborsku Odluku o „razdruživanju" u svojoj 48. Prvi je projektirao velebnu vilu u Monticellu, na imanju od 5.000.000 četvornih metara, a drugi je jedva skucao novac za skromnu vikendicu, s roštiljem i bazenom. Jefferson je bio vlasnik 800 robinja i robova, a Šeks si jedva može priuštiti kućnu pomoćnicu. Prvi je u vili imao poseban lift kojim su mu robovi iz podruma slali rujna francuska vina, a drugi takva vina ni u snu ne može sebi priuštiti. O vinskom liftu i ne razmišlja jer u vikendici nema vinskoga podruma, a nema ni robova i ropkinja.

Drugo: simbolični gruntovni vlasnik i ključar hrvatske državne neovisnosti od sada do daljega mađarska je naftna kompanija INA. Povijest se hrvatske državnosti na toj simboličnoj i metaforičnoj razini vratila na davni, mađaronski iskon. Pretvorena je u farsu...

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... unaka.html

[EdgarFranjul]

Davor Domazet Lošo
'Početak hrvatske države je 30. svibnja, hrvatski čovjek je namjerno zbunjen pa ne zna što uopće slavi'

Geostrateg i geopolitičar admiral Davor Domazet-Lošo povodom Dana neovisnosti za narod.hr je kazao kako smatra da kada su u pitanju državni, ne crkveni blagdani, Hrvatskoj su prijeko potrebna samo dva blagdana – Dan državnosti i Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.
“Dan državnosti nikako ne može biti 25. lipnja, koji je to postao voljom većine u Saboru 2000.godine, nego 30 svibnja kao što je bio do tada”, komentirao je Domazet-Lošo za narod.hr.

Dan državnosti u Hrvatskoj može se temeljiti samo na sazivu Hrvatkog sabora, kazao je Domazet-Lošo dodavši kako nije slučajno nastala izreka: ‘iznad Sabora može biti samo Bog’.

Ta činjenica da se taj dan 30. svibnja dogodio 1990. godine, za razliku od ovog 1991., kada se dogodio 25. lipnja i tada je nastao prvi hrvatski Sabor izabran voljom naroda po demokratskom principu. Samo taj datum može biti Dan državnosti jer je to obnova i hrvatske države i njezinog zakonodavnog tijela u punini, istaknuo je Domazet-Lošo.

“To je važno iz još jednoga razloga jer od tada, ta državnost je odmah počela biti ugrožena veliko srpskim pretenzijama”, naglasio je Domazet-Lošo.

Tog 25. lipnja donesena je odluka o razdruživanju, a treba razlikovati dan države, njezin simbol od nekakvog, bilo kojega drugoga razdruživanja, rekao je, dodavši kako je 5. kolovoza temelj države.

Početak hrvatske države je 30. svibnja, a pobjeda u ratu 5. kolovoza je završetak i temelj, naglasio je Domazet-Lošo.

Svi ostali datumi, uključujući i ovaj 8. listopada , koji je nastao stjecanjem okolnosti kada je u Beogradu donesena odluka da se ubije hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, no u tome nisu uspjeli, pa je donesena odluka o raskidu državnopravnih sveza, pojasnio je Domazet kazavši kako se taj datum može označavati, ali ne s istom težinom.

Smatra da bez obzira na događaje kojima je ponukan, 8. listopada ne može imati istu težinu kao 30. svibnja i 5. kolovoza.

Istaknuo je kako je to važno iz prostoga razloga jer je Hrvatska došla u poziciju krize identiteta i krize autoriteta. Iz krize identiteta koja je malo značajnija od krize autoriteta, proizlaze sve druge krize, pa i gospodarska, koja se najviše nameće po medijima, rekao je Domazet-Lošo.

Hrvatska danas ne zna što je njezin temelj, a njezin temelj može biti samo 5. kolovoza, i ništa drugo, ni 10. travnja niti “29 . novembra”, kazao je Domazet dodavši kako su namjerno uvedeni novi i promijenjeni stari državni blagdani.

“Namjerno je hrvatski čovjek zbunjen, pa ne zna što uopće slavi”, zaključio je Domazet-Lošo dodavši kako se hiperprodukcijom blagdana zatomilo ono što bi trebalo biti temelj i na čemu treba počivati identitet hrvatske države.


http://www.portaloko.hr/clanak/pocetak- ... a/0/65906/

[EdgarFranjul]

Zašto oporba ne traži objašnjenje Predsjednika o Cvetičanovim memoarima?

Autor: Tihomir Dujmović
Datum: petak, 10. listopada 2014. u 12:07

Aktualni hrvatski predsjednik se 2007. i 2008. dok je bio dio hrvatskog državnog tima za tužbu za genocid protiv Srbije redovito sastajao sa srbijanskim veleposlanikom te mu je po njegovu priznanju na tim susretima predao čitav niz povjerljivih podataka.

Čitav niz je na prvi pogled neshvatljivih događaja na hrvatskoj političkoj sceni, ali da niti kompromitirajući intimni dijelovi memoara srbijanskog veleposlanika u Hrvatskoj nisu dovoljan razlog da oporba otvoreno zatraži, javno, jasno i glasno, na otvorenoj press konferenciji, pred svim kamerama ovog svijeta, da neka predsjednik države izvoli naciji objasniti svoje redovite susrete sa bivšim srbijanskim veleposlanikom, to graniči sa zdravim razumom!

Kako je nedavno pisao Ivica Šola, a u to se može uvjeriti svatko tko uzme u ruke memoare srbijanskog veleposlanika u Zagrebu Radivoja Cvetičanina, aktualni hrvatski predsjednik se 2007. i 2008. dok je bio dio hrvatskog državnog tima za tužbu za genocid protiv Srbije redovito sastajao sa srbijanskim veleposlanikom te mu je po njegovu priznanju na tim susretima predao čitav niz povjerljivih podataka.

„Ručam u Vinodolu sa prof. Josipovićem. Doneo mi je svoju uobičajeno debelu hrestomatiju suđenja i presuda za ratne zločine... Potvrđuje da je izašao iz hrvatske komisije koja vodi tužbu protiv Srbije...Kazao sam da mi prirodno cenimo taj gest..." ovo su samo dijelovi nevjerojatnih memoara srbijanskog veleposlanika kojeg ovih dana donosi dio medija iz kojih je razvidno da je ispred nas afera svih afera!



Prof. Josipović kao član državne komisije što priprema tužbu za genocid protiv Srbije, donosi srbijanskom veleposlaniku podatke vezane uz istu tu tužbu!


U knjizi „Zagreb indoors" postoji još čitav niz pikantnih detalja u širem smislu vezanih i uz bivšeg ministra pravosuđa Šimonovića. Nakon objave ovih informacija Predsjednik države je valjda naciji dužan odgovoriti zbog čega se sastajao sa srbijanskim veleposlanikom, dužan je barem, kako ističe prof. Letica reći je li to možda radio po nečijem nalogu (to je mogao biti jedino Sanader ili Jadranka Kosor)?

Kakve dokumente mu je predao i zbog čega, jesu li ti dokumenti bili klasificirani kao državna tajna, je li točno da je srbijanski veleposlanik rekao Josipoviću kad mu se ovaj pohvalio da je izašao iz tima za spremanje tužbe za genocid, „znati ćemo to cijeniti" i čitav niz sličnih detalja? Kako je, čime, i na koji način, srbijanska država „znala ceniti" ovu dostavu informacija?


Nema zemlje u kojoj je ovako nešto moguće, a da to ne bi dovelo do impeachmenta predsjednika države!

Nema države u kojoj to za medije ne bi bila top vijest!

Nema televizije koja ne bi imala breaking news na ove vijesti!

Ali u ovom starom Titovom informativnom logoru sve je moguće, pa i to da mediji šute o aferi svih afera!

Moguće je čak i to da cijela oporba na ove informacije šuti!

Što je onda hrvatska politička scena: pluralizam unutar socijalističkog saveza? Jer, u kojoj zemlji na kugli zemaljskoj bi oporba ovakav jedan skandal prešutjela? Naime ako je točno što srbijanski veleposlanik piše u memoarima onda je ovo u najmanju ruku kraj Josipovićeve karijere, a zadnju riječ bi trebalo imati pravosuđe.

Tako bi naime bilo u baš svakoj evropskoj demokratskoj državi! Kako je moguće da iz stožera Kolinde Grabar Kitarović šute o ovome? Do sada je jedino Milan Kujunđić, ali samo na upit novinara, a ne samostalno, rekao da će Josipović morati biti procesuiran! Unatoč medijski dostupnim informacijama ove vrste, u „Piramidi" o tome nije rekao ni slova, premda se doticao Predsjednika!

Jesu li Tomac i Jurčević luđaci kako tvrdi predsjednik ili je njihova optužnica za veleizdaju točna?

Podjednako je neshvatljivo da su mediji objavili da je Josipović za Tomčevu i Jurčevićevu optužnicu glede njegove veleizdaje, rekao da se radi o luđacima i bolesnicima, a da praktički niti jedan medij osim par lokalnih televizija, nije zatražio od dvojice profesora da objasne na temelju čega su se odlučili za tako tešku riječ kao što je veleizdaja. Jer, kad optužite predsjednika države za veleizdaju morate ipak imati jako dobre argumente, zar ne?

No, Tomcu i Jurčeviću argumenata ne manjka! Njih dvojica su naime u sklopu djelovanja rada „Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta" nedavno i na jednoj lokalnoj tv objašnjavali zbog čega je to etičko sudište ( koje okuplja eminentne intelektualce) jednoglasno zaključilo da je vrijeme da se podigne „etička optužba za veleizdaju protiv Ive Josipovića".

To je sudište zaključilo da je „aktualni Predsjednik ukupnim svojim djelovanjem nanio i nanosi štetu hrvatskim nacionalnim interesima" te u tom smislu navode i argumente. Po njima „Josipović je dosljedno cijeli svoj mandat provodio britansku i velikosrpsku strategiju koja je sustavno krivotvorinama pretvorila agresiju Srbije, Crne Gore i JNA na Hrvatsku i BiH u navodni građanski rat sa podijeljenom odgovornošću i krivnjom".

U tom kontekstu se navodi da je „U posjetu Vukovaru zajedno sa bivšim predsjednikom Srbije Tadićem javno demonstrirao prihvaćanje velikosrpskih krivotvorina o izjednačavanju zločina te je u isti rang stavio izvršeni genocid nad pučanstvom Vukovara s pojedinačnim zločinima Hrvata počinjenih u obrani". Nadalje, „u Dubrovniku je u pozivu na koncert beogradske Filharmonije izdajnički pretvorio agresiju Srbije, Crne Gore i JNA na Dubrovnik u splet nesretnih politika amnestirajući agresore".


U etičkoj presudi se nadalje ističe da je „u skupštini BiH lažno optužio hrvatsku politiku 90-tih godina za sve zlo u BiH, time je amnestirao velikosrpsku politiku. Aktualni hrvatski predsjednik je po ocjeni ovog sudišta „sklopio strateško partnerstvo sa Velikom Britanijom i prihvatio provoditi britansku politiku tako da se više brinuo za regiju negoli za svoju Hrvatsku". Nadalje se kaže da je „u izraelskom Knessetu teško optužio vlastiti hrvatski narod lažno ustvrdivši da u hrvatskim srcima još uvijek živi ustaška zmija". Josipoviću se stavlja na teret i to da je „pokušavao do zadnjeg trenutka povući Hrvatsku tužbu protiv Srbije zbog genocida", a navodi se i to da je bio „politički pokrovitelj djelovanju pete haške kolone u Hrvatskoj na čelu sa Vesnom Teršelič i Zoranom Pusićem te im je za izdajničko djelovanje podjeljivao odličja i najveća priznanja čime se objektivno i sam svrstao u petu kolonu".

Ovo su samo neki od argumenata nakon kojih je etički sud zaključio, a Tomac i Jurčević faktički samo o tim zaključcima izvijestili javnost. Ono pak što je frapantno i zbog čega sve djeluje tako perverzno je činjenica da ni o ovim temama o kojima se kuloarski povremeno šuška, ne govori niti oporba, niti recentni mediji. Niti predsjednički kandidati koji su mu suparnici!


Tko je tu onda zapravo lud? Kakva je to i čija li je to sve dvostruka linija zapovijedanja u kojoj i po kojoj svi akteri šute faktički o meritumu? Svi! Od oporbe do medija koji su najčitaniji i najgledaniji!


Mi zapravo živimo u paralelnoj stvarnosti: jedna je ona gdje se elita dogovara o kombinacijama koje zdrav razum teško može pojmiti, a druga je ona koja se odigrava kao reality show. Gdje isti ti akteri igraju neke posve druge role! Izmišljaju li Tomac i Jurčević? Ima li i jedan detalj u njihovim optužbama koji ne zaslužuje barem temeljitu raspravu? Zar sve to o čemu oni govore ne spada u najlogičniji resor istraživakog novinarstva? Zar to nisu teme čija bi obrada jamčila gledanost i čitanost? Zar ovo nisu teme koje bi podigle rejting oporbi, napose oporbenim predsjedničkim kandidatima? Pa ipak i oni o tome za sada šute! Doduše, kampanja je na samom početku, no ove teme se neće moći ignorirati jer svojom skandaloznošću prelaze svaku granicu! Jedno je sigurno, memoari srbijanskog veleposlanika teško optužuju aktualnog predsjednika i ta se tema mora naći na stolu i naciji objasniti o čemu se radilo. S druge strane Tomac i Jurčević nisu ni luđaci ni bolesnici, oni ili govore istinu ili lažu, a jedini način da se ta dilema rasčisti jest razgovor, polemika, sučeljavanje stavova i argumenata.


Činjenica da Predsjednik bježi od razgovora na ovu temu sve nam govori! Kao što šuti na memoare bivšeg srbijanskog veleposlanika!

http://www.dnevno.hr/kolumne/tihomir-du ... arima.html

[EdgarFranjul]

ŠTO BI BROZ NAPRAVIO S ONIMA KOJI SU VRIJEĐALI NJEGOVE BORCE?

Utorak, 14 Listopad 2014 08:20


Samo se u Hrvatskoj branitelji stalno ponižavaju, sude i progone

Napisao: Mladen Pavković

Nema dana a da netko javno, pretežno putem režimskih medija, ne ocrni i baci u blato skupinu ili nekog hrvatskog branitelja. Riječ je o ljudima koji su oslobodili i stvorili slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. Naime, kako se približava 18. studeni, dan okupacije junačkog Grada Vukovara, službe koje se bave time i samo time, uz pomoć svojih doušnika i naravno domaćih izdajica, bez imalo odgovornosti ili krivičnih prijava, na sva zvona nastoje prikazati branitelje koji im imalo smetaju, koji su nešto glasniji nego drugi, "državnim neprijateljima", sve u stilu – zavadi, pa vladaj!

Eto, jedan splitski dnevni list osramotio je i časnog i uglednog hrvatskog generala Željka Sačića, poznatijeg kao ratnog načelnika stožera specijalne policije MUP-a, ili bolje rečeno osramotio je sam sebe, tim više jer je riječ o istinskom Junaku hrvatskog Domovinskoga rata! Samo na prvim crtama obrane Republike Hrvatske, Sačić ima ni manje ni više nego 2157 dana! Gdje je bio i koliko dana provedenih na crti obrane ima ova bijedni novinarski plaćenik, koji besramno blati branitelje, tijekom borbe za slobodu? Sačić je dostavio i dokument Ministarstva obrane RH, od 14.8.2003. u kojem crno na bijelom piše da je po činu – general bojnik! Ali, koliko je to listova i portala objavilo?

Kad se namjerno plasiraju ovakve gnjusne laži o Junacima Domovinskog rata (Sačiću vjerujemo ni čin generala "ne treba", a još manje da se time hvali, on je po svojim junačkim djelima u ratu i mnogo više od toga), odmah bi se trebalo javiti Ministarstvo branitelja, Ministarstvo obrane, ali i mnogobrojne Udruge proizašle iz hrvatskog Domovinskog rata. Jer, ako blate Sačića i slične, kako tek onda prolaze oni, poglavito u manjim sredinama, koji su bili prvi kad je trebalo, a s kojima danas svaki bivši Udbaš ili njemu slični "obriše nos"?

BRANITELJI SE TREBAJU UJEDINITI

Stoga, hrvatski branitelji, vrijeme da se napokon ujedinimo, jer domaće izdajice i ekstremni ljevičari, neprijatelji hrvatske države, ne miruju. Što mislite, zbog čega je do danas oko tri tisuće hrvatskih branitelja izvršilo suicid? Mnogi od njih su mislili i govorili: ako mogu blatiti takve ljude kao što je u ovom slučaju Sačić, što tek mogu s nama? Te i takve novine koje namjerno šire laži i podvale, obično i ne objavljuju demanti, a ako ih i objave, oni liče na "male oglase".

Branitelji bi trebali shvatiti da ništa nije slučajno, a najmanje marginaliziranje i omalovažavanje ljudi koji su bili spremni dati i život za hrvatsku Domovinu.

Broz se nakon II. svjetskog rata odmah i po kratkom postupku obračunao s izdajicama, a što smo uradili mi? Postavili smo ih na istaknute gospodarske, političke i ine položaje, pa se onda čudom čudimo što nam se to događa. Ili, možete li uopće zamisliti da se netko u vrijeme komunizma uopće usudio nešto loše napisati o nekom oficiru JNA? Ratni zločinac Andrija Rašeta u zadnje vrijeme dobio je u novinama više prostora nego svi hrvatski branitelji i stradalnici. Je li to normalno? Osim toga, Hrvatska je jedina zemlja na svijetu koja proganja, sudi i zatvara one koji su bili na čelu pobjedničke vojske ili policije.


MOŠA I BESKUĆNICI

Na kraju, citirat ćemo riječi Moše Pijade, čovjeka po kojem se u Hrvatskoj još nazivaju i neke ulice i trgovi, pa i kulturne i ine ustanove, koji je na prvom zasjedanju AVNOJ-a u studenome 1942. u Bihaču rekao i ovo:

- "Potrebno je zato stvoriti toliko mnogo beskućnika, da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga mi moramo da palimo. Pripucaćemo pa ćemo se povući. Nemci nas neće naći, ali će iz osvete da pale sela. Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez krova, sami doći i mi ćemo imati narod uza se pa ćemo na taj način postati gospodari situacije. Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku. Teže će biti sa onima koji imaju neki posed. Njih ćemo povezati uza se predavanjima, pozorišnim predstavama i drugom propagandom. Tako ćemo postepeno proći kroz sve pokrajine. Seljak koji poseduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima platu i ima hleba, za nas ništa ne vredi. Mi od njih moramo načiniti beskućnike, proletere. Samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira."

(Dokument se nalazi u Arhivu Vojnoistorijskog instituta u Beogradu fajlu Štaba vrhovne komande (JVUO) – Četnička arhiva, pod oznakom K-12, 30/12.)

Ne čini li vam se, ako ništa drugo, a ono da su beskućnici i u slobodnoj, samostalnoj i neovisnoj hrvatskoj državi – većina?

Ne, za to se nismo borili, a još manje da se hrvatske junake blati i ponižava, poglavito uoči 18. studenoga, dana kad su okupirani Vukovar i Škabrnje.

http://www.tjedno.hr/index.php/category ... gove-borce

[EdgarFranjul]

Šeparović odlučno najavio: Ovo je lista osoba koje su nepoželjne u Hrvatskoj

Autor: Iva Međugorac
Datum: srijeda, 15. listopada 2014. u 18:46

"To će biti Documenta sa Vesnom Teršelič koja čini sramotne, lažne i jednostrane optužbe protiv Hrvatske izjednačavajući krivnju, tražeći sve žrtve svim zločina gdje se i Hrvatsko žrtvoslovno društo zalaže, sve žrtve svih zločina. Ali moramo imati kriterije u tome da se zna koje žrtve, gdje, kada i koliko, a to Documenta ne radi", smatra Šeparović.

Nakon što su u odvjetničkom uredu Zvonimira Hodaka profesori Josip Jurčević i Zdravko Tomac podnijeli tužbu protiv predsjednika Ive Josipovića zato što ih je oklevetao nazvavši ih luđacima i budalama javnosti se obratio i dugogodišnji predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva Zvonimir Šeparović. Među ostalim, progovorio je o Hrvatskom nacionalnom etičkom sudištu čiji je predsjednik, a koji je formiran u lipnju ove godine. Na prvom zasjedanju veleizdajicama hrvatskih nacionalnih interesa proglasili su Josipovića, ministricu vanjskih poslova Vesnu Pusić, a na njihovoj listi našao se i Stipe Mesić vječni bivši predsjednik. Također, spomenuli su i najpoznatijeg Srbina u Hrvatskoj, a radi se o Miloradu Pupovcu. Etičko sudište sa svojim djelovanjem unatoč negodovanju dijela antihrvatski nastrojene javnosti ne kani stati.

Kako je Šeparović najavio kane proglasiti i kategoriju nepoželjnih osoba, odnosno persona non grata. "To će biti Documenta sa Vesnom Teršelič koja čini sramotne, lažne i jednostrane optužbe protiv Hrvatske izjednačavajući krivnju, tražeći sve žrtve svim zločina gdje se i Hrvatsko žrtvoslovno društo zalaže, sve žrtve svih zločina. Ali moramo imati kriterije u tome da se zna koje žrtve, gdje, kada i koliko, a to Documenta ne radi", smatra Šeparović. Druga osoba koja se istražuje jest bivši ministar vanjskih poslova Kraljevine Švedske koji je dva desetljeća dok smo se mi borili za Hrvatsku sve radio protiv naše zemlje. "On je proglasio zločinom Oluju. On je proglasio zločincem našega pokojnog predsjednika Tuđmana", nabraja Šeparović propuste Carla Bildta.

Premda je iznosio neistine te sipao mržnju protiv hrvatskih vrijednosti nedavno je ljetovao u blizini Korčule. U sarkastičnom stilu ugledni odvjetnik Zvonimir Hodak prokomentirao je Šeparovićeva nastojanja da se Vesnu Teršelić kazni te proglasi nepoželjnom. "Ne slažem se s time da Vesna Teršelič bude persona non grata jer ona je već jako gadno kažnjena. Ta kazna je sasvim dovoljna. Onoga trenutka kad je pročitano da su Gotovina i Markač oslobođeni mislim da joj je to bila kazna koju do kraja života ne može progutati. Zašto bi je proglasili kada je to tako", zapitao se Hodak.

S obzirom da je predsjednik Josipović onaj kojega je posebno zasmetalo to što je proglašen veleizdajnikom u cijelosti prenosimo argumente zbog kojih je moralno osuđen:

1. Ivo Josipović je dosljedno cijeli svoj mandat provodio britansku i velikosrpsku strategiju koja je sustavno krivotvorinama pokušala pretvoriti agresiju Srbije, Crne Gore i JNA na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu u navodni građanski rat s podijeljenom odgovornošću i krivnjom.

2. U posjetu Vukovaru zajedno s bivšim predsjednikom Srbije Borisom Tadićem javno je demonstrirao prihvaćanje velikosrpskih krivotvorina o izjednačavanju zločina.

3. U Dubrovniku je u pozivu za koncert beogradske Filharmonije izdajnički pretvorio agresiju Srbije, Crne Gore i JNA na Dubrovnik u splet nesretnih politika amnestirajući agresore.

4. U skupštini Bosne i Hercegovine lažno je optužio hrvatsku politiku 90-tih godina za sve zlo u Bosni i Hercegovini.

5. Sklopio je strateško partnerstvo s Velikom Britanijom i prihvatio provoditi britansku politiku u regiji tako da se više brinuo za regiju nego za svoju Hrvatsku.

6. U Izraelskom Knessetu teško je optužio vlastiti hrvatski narod lažno ustvrdivši da u hrvatskim srcima još uvijek živi ustaška zmija.

7. Pokušavao je do zadnjeg trenutka povući Hrvatsku tužbu pred Međunarodnim sudom pravde protiv Srbije za učinjeni genocid u Hrvatskoj.

8. Ivo Josipović bio je politički pokrovitelj djelovanja pete haaške kolone u Hrvatskoj na čelu sa Vesnom Teršelič i Zoranom Pusićem te im je za izdajničko djelovanje dodjeljivao odličja i najveća priznanja čime se objektivno i sam svrstao u petu kolonu.

9. Autoritetom predsjednika Hrvatske zatražio je od Ustavnog suda Republike Hrvatske ocjenu ustavnosti Zakona o ništetnosti određenih pravnih akata pravosudnih tijela bivše JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije.. Dakle, Ivo Josipović je s najvišeg mjesta vlasti u Hrvatskoj proučio: "Slažem se da vojni sudovi JNA sude i presuđuju hrvatskim braniteljima, slažem se da Srbija aktivira te optužnice."

10. Spriječavao je istraživanje i osude komunističkih zločina te je veličao crvenu zvijezdu petokraku kao simbol pravde i slobode čak je tvrdio da je Hrvatsku stvorio Tito i komunisti, a da su je hrvatski branitelji samo još jedanput obranili od nasrtaja velikosrpske politike.

11. Ivo Josipović snosi moralnu i drugu odgovornost što je u Ured Predsjednika uveo kao svoje savjetnike notorne protivnike hrvatske državnosti kao što su Dejan Jović, Budimir Lončar i Darija Šilović Karić.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... tskoj.html

[EdgarFranjul]

BRANITELJI IZLAZE NA ULICE: Zar će nam suditi oni koji su vršili agresiju na Hrvatsku?

Autor: hina
Datum: četvrtak, 16. listopada 2014. u 21:42

Protive se postupku u kojem će kao svjedoci biti i oni koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku.

Županijski sud u Splitu najavio je za petak pripremno ročište u slučaju Lora 2, koje je ljetos bilo odgođeno, a koordinacija braniteljskih udruga najavila je za sutra pred sudom miran prosvjed jer se protive tom postupku u kojem će, kako su istaknuli, kao svjedoci među ostalim biti i oni koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku, jedan snajperist i jedan pilot koji je bombardirao Metković.U slučaju Lora 2, po optužnici ŽDO-a, za ratni zločin nad ratnim zarobljenicima 1992. u Vojno-istražnom centru Lori tereti se pet vojnih policajaca. Optuženi su upravitelj tog centra Tonči Dujić, njegov zamjenik Tonči Vrkić, te čuvari Emilio Bungur, Anđelko Botić i Ante Gudić. Optuženi su za zlostavljanja zarobljenih pripadnika neprijateljske vojske, od kojih su trojica i ubijeni. Optuženi Duić i Bungur su bijegu još od Lore 1 koja je završena pravomoćnim presudama.

Vinko Burazer, odvjetnik E. Bungura, izvijestio je na današnjoj konferenciji za novinare koju je organizirala koordinacija braniteljskih udruga županije kako je Županijskom sudu dostavio prijedlog za obustavu postupka Lora 2 jer nema zakonskog temelja ni pravnih pretpostavki za vođenje tog postupka kojim se, kako je rekao, krše međunarodne i domaće norme kaznenog prava.

"Kao svjedoci u Lori 2 spominju se Vojkan Živković i Goran Pantić, ratni zločinci koji nisu privedeni na izdržavanje kazne, nego su u slučaju Lora 1 bili specijalni gosti Županijskoga suda u Splitu i DORH-a da svjedoče protiv branitelja, stražara u Vojno-istražnom centru Lori", rekao je odvjetnik Burazer.

Po njegovim riječima, bolno je da Državno odvjetništvo te Županijski sud u Splitu i Vrhovni sud RH, koji je o tomu odlučivao, ignoriraju prijedlog obrane, poglavito Emilija Bungura, da se ispitaju i hrvatski vojnici koji su izdržavali disciplinsku kaznu u Vojno-istražnom centru Lori u inkriminirano vrijeme 1992.

Jagoda Bungur, supruga trećeoptuženoga Emilija, tvrdi kako je obrana njezina supruga iz Ureda predsjednika Josipovića dobila obrazloženje da zakon po kojem je osuđen u slučaju Lora 1, a optužen u slučaju Lora 2 nije donesen u skladu s Ustavom RH jer ga nije potpisao predsjednik Republike niti ga je donio Sabor. "Dobili smo te potvrde iz Ureda predsjednika i na temelju tih papira koji su argumentirani podnijeli smo zahtjev za obnavljanje postupka Lore 1, ali se sada po istom tom zakonu ide na silu i želi se provesti postupak Lora 2", rekla je Bungur. Po njezinu tumačenju, za sve je to odgovoran bivši glavni državni odvjetnik Mladen Bajić.

"Bajić je nadgledao i dirigirao slučajem Lora već od 1992., kad je bio zamjenik vojnog tužitelja. On je prvo grupu terorista optužio za oružanu pobunu i terorizam, a onda ih je 10 godina kasnije preimenovao u civile. Moj muž s tim nema nikakve veze", rekla je Bungur. Istaknula je kako su Živković i Pantić, koji su predloženi za svjedoke u slučaju Lora 2, "po domaćemu i međunarodnom pravu čisti teroristi" jer su u proljeće 1992., kada više nije postojala ni SFRJ ni JNA, ostali u Hrvatskoj, bombardirali i uništavali nas.

"Pilot Goran Pantić uhićen je u travnju 1992. nakon bombardiranja Metkovića, u kojem su poginule tri žene i ranjeno više desetaka osoba, te je doveden u Loru, gdje se zadržao do kolovoza 1992., kada je razmijenjen, a Vojkan Živković je u Lori bio samo sedam dana. Njihove priče o mučenjima u Lori su laž", ustvrdila je Bungur, dodajući kako su obojica sada građani Republike Srbije.

Živković je osuđen na 20 godina zatvora pred Vojnim sudom u Zagrebu, a nije služio kaznu jer je razmijenjen, rekla je te ustvrdila kako dubrovačko državno odvjetništvo u vezi s Pantićem nije poduzelo ništa.

Predsjednik županijske Hvidre Željko Batina posvjedočio je da je Živković kao snajperist 2. ožujka 1992. ubio dvojicu pripadnika HV-a Nenu Đirlića Lunića i Dragu Brnadića na području Kalika kod Drniša. "Bio sam suborac Đirlića i Brnadića u akciji u kojoj ih je snajperom ubio Živković, kojeg smo zatim uhitili i on nam je priznao da je ubio više hrvatskih branitelja", rekao je Batina.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... atsku.html

[EdgarFranjul]

IVICA ŠOLA: Zašto smo zaboravili generala Praljka?

Thursday, 16 October 2014 15:00
Written by: milanN


Prije nešto više od godinu dana, 29. svibnja prošle godine, u Haagu je drakonskim kaznama osuđeno cijelo političko vodstvo Herceg-Bosne, a preko njih i Hrvatska na čelu s prvim predsjednikom Tuđmanom, kao, de facto, agresor na susjednu državu. Bivši predsjednik vlade Herceg-Bosne Jadranko Prlić, nepravomoćno je osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora. Generala Praljka u naslovu, kao i Gotovinu u drugom slučaju, uzimamo kao simbol preko kojeg se javnosti lakše iskomunicira značaj i težina događaja.

Nejednak tretman

Ono što je od početka bilo vidljivo da Republika Hrvatska, unatoč ozbiljnosti nepravomoćne presude, nije dala isti tretman, ni medijski, ni politički ni financijski, kakav je, Bogu hvala, dala Gotovini i suborcima. Dapače, generala Praljka čerečilo se zbog (ne)plaćanja suđenja, tovarilo mu se kao uzniku koji se ne može braniti od objeda nekakvo silno sumnjivo bogatstvo, stavljalo ga se u kontekst kriminala bez ikakvih dokaza, pri čemu se, očito namjerno, previđa da u Haagu general Praljak i suborci ne brane samo sebe nego sve nas, od moralnog do financijskog tereta koju bi eventualna potvrda takve presude mogla imati po porezne obveznike. Dapače, kao i u slučaju Gotovine, u Hrvatskoj je mnogo političara koji bi se jako radovali da ta drakonska presuda ostane na snazi, pa bi ministrica Pusić dobila i sudsku potvrdu svoje teze izrečene u Saboru kako smo bili agresori na BiH. Zluradost koja zrači iz medijske šutnje i (političke) nebrige za sudbinu generala Praljka i sudrugova, jednaka je apsurdu nepravomoćne presude u kojoj se povijesne činjenice tretiraju hegelijanski “tim gore po činjenice”, jer se preko leđa ovih haških uznika prelijevaju mnoge geopolitičke igre i podmetanja u kojima sudjeluje i hrvatska vlast svojom nebrigom, ili možda čak navijanjem kao, kako je uoči oslobađajuće presude Gotovini i suborcima objavio Jutarnji, “konačni obračun s Tuđmanovom Hrvatskom”.

Žalbeni postupak

No eventualnim porazom Praljka i sudrugova u Haagu, bila bi poražena i Hrvatska, a to mnogi u samoj Hrvatskoj u medijima i politici žarko priželjkuju, jer niti vole ovu zemlju, niti im je do istine, tek se valjaju u svojim nostalgijama i sinekurama koje su prigrabili na krvarini hrvatskih branitelja. Zato još nije kasno da se i aktualna vlast i javnost zdušnije uključe u žalbeni postupak i pomognu ljudima oko spašavanja ne samo svoje časti i kože, nego časti i kože svih nas koji smo bili ili sudionici ili svjedoci toga vremena. Svaka ozbiljna država koja bi (ne)izravno preko Praljka i suboraca bila nepravomoćno osuđena za takve stvari digla bi sve svoje diplomatske, političke, medijske i lobističke “resurse” na noge i snažno nastojala oboriti sve problematične točke optužnice, odnosno nepravomoćne presude. No Hrvatska to do sada nije pokazala, kao da se medijski i politički, mazohistički, nada da će, ako već nije bila u slučaju Gotovina, u slučaju Praljka biti pribijena na stup srama, pa da HTV u slučaju oslobađajuće presude ne mora u atmosferi karmina zadnji čas mijenjati spiku i goste u studiju.

Autor: Ivica Šola/glas-slavonije.hr

http://hu-benedikt.hr/?p=26226

[EdgarFranjul]

VRHUNAC UNUTARNJE AGRESIJE

Anita Maćašević
09:31, 25.10.2014.


Domazet Lošo: Ovakav odnos prema pobjedničkoj vojsci nije moguć nigdje na svijetu

Geostrateg i geopolitičar admiral Davor Domazet Lošo komentirao je za narod.hr prosvjede stopostotnih hrvatskih branitelja i odnos aktualne vlasti prema njima ocijenivši kako ministar Predrag Matić ne da je trebao dati ostavku, velika je pogreška što je uopće ministar branitelja.”On predstavlja branitelje jedne politike koja hoće totalno dezavuirati Domovinski rat i branitelje”, rekao je Domazet.

“Ovdje se ne radi o braniteljima samo kao braniteljima, ovdje se radi o stopostotnim invalidima Domovinskog rata. Ti branitelji i svi invalidi koji su dali svoj život, sve što imaju, dio svoga tijela, oni su htjeli da ti takvi budu na vlasti. I što sad oni rade? Ovo je vrhunac unutarnje agresije na državu Hrvatsku”, istaknuo je Domazet te dodao kako smo imali prije vanjsku agresiju, oružanu, gdje su ti branitelji dali svoj prinos, svoj život – sve što su imali, i onda umjesto da je ta vlast zahvalna, jer su zahvaljujući njima došli na vlast, jer oni zahvaljujući hrvatskim braniteljima imaju privilegij da vladaju ovom državom. Međutim, oni ne rade na dobrobit hrvatskih državljana, već rade protiv države, izdaju nacionalne interese, a onda na kraju razapinju i te branitelje.

“Govoriti ovdje o ostavci je deplasirano, oni jednostavno ne smiju takvi biti više da vode branitelje i da vode ovu hrvatsku državu. I to je sramota u ovom trenutku. Oni ne osjećaju nikakvu sućut prema žrtvi koja je umrla na braniku domovine. Na ovu zimu i hladnoću ne dolaze ljudi iz obijesti, dolaze iz očaja”, rekao je Domazet napomenuvši kako ovdje nije ni stvar o materijalnom, niti najmanje, nego je ovdje riječ o tome da oni doživljavaju da se ova država sustavno uništava, da se uništava ponos, da se uništava temelj ove države, a temelj ove države je 5. kolovoza.

“To je danas problem u Hrvatskoj. I tko to uništava? Izvršna vlast! Ona umjesto da dođe, da klekne pred njih i da zamoli za oprost, oni se ovako arogantno užasno ponašaju. Ovakav odnos prema pobjedničkoj vojsci nije moguć nigdje na svijetu!”, ocijenio je te pojasnio da ono što je problem danas naše države i sve krize, gospodarska kriza je izvedenica iz krize, jest to što mi imamo krizu identiteta – mi ne znamo što je temelj ove države.

“A temelj ove države je 5. kolovoza i branitelji! Ti isti branitelji koji sada prosvjeduju ispred Ministarstva branitelja. Druga kriza je kriza autoriteta je kod nas nema nikakvog autoriteta. I zamislite koja je to veličina tih branitelj i koja je to veličina žrtve – da oni koji nisu htjeli državu, danas oni upravljaju i oni rade ponovno agresiju, veću no što je to radio Milošević”, ustvrdio je Domazet te dodao: “To je nezamislivo u bilo kojoj državi – mi smo imali obrambeni rat, rat za domovinu, i zahvaljujući svim braniteljima koji danas prosvjeduju pred Ministarstvom branitelja, mi imamo danas hrvatsku državu”.

“Kolika je to samo bešćutnost po kojoj oni to rade – oni idu do kraja poniziti te branitelje i njihovu žrtvu. Smatram da je ovo zadnje – ispod ovog praga se dalje više ne može stići. Mora se dignuti, ponovno Hrvatsku osloboditi kao što smo je oslobodili 1995. godine, ali ovaj put od unutrašnjeg neprijatelja, od jugoslavena i komunista. Usuđujem se reći da je netko od Srba koji su napadali Hrvatsku, oni bi se ponašali daleko bolje, jer Srbi znaju da smo mi pobjednička vojska i da smo ih mi pobijedili u ratu”, zaključio je Domazet.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/domazet-loso-o ... a-svijetu/

[EdgarFranjul]

Šporka politika
BOJAN GLAVAŠEVIĆ ili kako biti na strani ubojica vlastitoga oca?

'Kao prvo, velika većina od registriranih hrvatskih branitelja nije ostvarila "brojna zakonska prava", jer ih niti nema. Tu prije svega mislimo o ljudima koji su na ratištu proveli gotovo cijeli oslobodilački rat, a nisu imali "sreće" da ih pogodi metak. Takvi, kojih je najviše, ostvarili su minimalna prava, koja gotovo da i nisu spomena vrijedna. Oni pak hrvatski stradalnici koji su ostali trajni invalidi, ostvarili su tek neka od prava, tek neke od "povlastica" koje bi vama i sličnima vrlo rado poklonili samo da im možete vratiti zdravlje, dijelove tijela ili pak vratiti miran noćni san.'

Napisao: Mladen Pavković

Poštovani g. Glavaševiću,

eto, što može učiniti jedna vaša najblaže rečeno "nesmotrena" izjava koju ste, kao pomoćnik ministra branitelja, rekli na okruglom stolu Europskog doma Vukovar i Documente (koja je iznimno poznata po borbi protiv svega što je hrvatsko!) – kako bi trebalo istražiti zašto velika većina hrvatskih branitelja i civila koji su prošli Domovinski rat boluje od niza malignih oboljenja i PTSP-a, a riječ je, kako ste izjavili, o populaciji koja je pobijedila u ratu i ostvarila brojna zakonska prava, dok populacija koja je bila na strani tzv. Krajine i izgubila rat, nema prava, ali ni PTSP. (sic!)

VEĆINA BRANITELJA NIJE OSTVARILA PRAVA

Kao prvo, velika većina od registriranih hrvatskih branitelja nije ostvarila "brojna zakonska prava", jer ih niti nema. Tu prije svega mislimo o ljudima koji su na ratištu proveli gotovo cijeli oslobodilački rat, a nisu imali "sreće" da ih pogodi metak. Takvi, kojih je najviše, ostvarili su minimalna prava, koja gotovo da i nisu spomena vrijedna. Oni pak hrvatski stradalnici koji su ostali trajni invalidi, ostvarili su tek neka od prava, tek neke od "povlastica" koje bi vama i sličnima vrlo rado poklonili samo da im možete vratiti zdravlje, dijelove tijela ili pak vratiti miran noćni san.


Kao drugo, vi biste prvi trebali stati u obranu tih ljudi, razumjeti ih, jer ste u hrvatskom Domovinskome ratu izgubili oca, koji je bio častan i pošten čovjek. Međutim, vi to ne činite, pa se stječe dojam da zbog toga "mrzite" Hrvate, a ne one koji su vam ubili oca, što je van svake pameti. Osim toga, vi nikada ne biste bili postavljeni za pomoćnika ministra branitelja da vam se otac ne zove – Siniša Glavašević. Možda nije, a možda i jeste za usporedbu: pokojna Kata Šoljić iz Vukovara je u Domovinskome ratu izgubila četiri sina i dvadesetak članova obitelji, Eva Šegarić iz Škabrnja tri i više od dvadesetak članova obitelji, pa nitko iz njihove obitelji nije nigdje na nekom "visokom" državničkom položaju, a takvih i sličnih primjera mogli bismo vam nizati u nedogled. Kao pomoćnik ministra branitelja, vi bi to, pretpostavljamo, trebali znati i bolje od nas. No, kad su vas po političkoj liniji postavili na ovo radno mjesto svi smo iskreno pljeskali, ali eto vidite i sami brzo ste nas, na žalost, razočarali. Bojimo se da će ta ista politika nakon vašeg "odsluženog" mandata s vama jednostavno "obrisati cipele", što nikako niste zaslužili.


O ČEMU VI PRIČATE

Kao treće, vi, najblaže rečeno, ne govorite istinu kad kažete da "populacija koja je bila na strani tzv. Krajine i izgubila rat, nema prava, ali ni PTSP." Njihovi borci, koji su bili agresori, i to u Srbiji, Crnoj Gori i Republici Srpskoj ostvaruju svoja prava putem njihova Zakona o boračko-invalidskoj zaštiti, Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i članova njihovih porodica (kojim su obuhvaćeni i četnici iz II. svjetskog rata), ali i po nekim drugim zakonima. Ako, štovani Glavaševiću, malo pogledajte na portale i naići ćete i na podatak da, primjerice, u Boračkoj organizaciji Republike Srpske više od 45 posto njihovih veterana i članova obitelji ima PTSP-i, odnosno da je svaki drugi njihov vojnik lakše ili teže obolio od ove bolesti! Zatim ćete naići na podatak oba entiteta BiH, da su oni apsolutni rekorderi po broju oboljelih od PTSP-a. Tako u jednom intervjuu predsjednik Udruženja oboljelih od PTSP-a Federacije BiH navodi da "statističke procjene govore da čak 40 posto demobilizirnih boraca u FBiH pati od neke vrste simptoma karakterističnih za PTSP, dok u svijetu postotak oboljelih iznosi oko dva posto ukupne populacije." Na cijelom području BiH nakon zadnjeg rata suicid je izvršilo najmanje tri puta više boraca ili branitelja nego u Hrvatskoj. U Republici Srbiji, prema nekim njihovim pokazateljima, od PTSP-a iznimno je ugroženo također najmanje 40 posto boraca, (neki kažu i 60 posto), odnosno ima te simptome, a slično je i u Crnoj Gori.

Dakle, gospodine Glavaševiću o čemu vi pričate? Činjenica je da PTSP-i imaju hrvatski branitelji, ali i na tisuće hrvatskih civilnih žrtava rata koji su također imali sreću da ih ne pogodi metak, ali o njima po tom pitanju malo tko govori.

U onim krajevima "regiona" iz kojih su došli agresori na Hrvatsku, ali i Sloveniju, kao što smo vam naglasili, veliki broj osoba također ima PTSP-i (kako da vi to ne znate?).

Stoga se postavlja pitanje, čemu neistine, obmanjivanja prije svega ljudi koji su dali krv za hrvatsku Domovinu? I ono što je najvažnije, zamjeniće ministra, iz kojih razloga i po čijem naputku izjednačavate žrtvu i agresora? Pa, ne ćete još tražiti od Hrvata da se bave liječenjem agresora od PTSP-a? Zar nije dovoljno da je Republika Hrvatska gotovo sama obnovila na desetine tisuća obiteljskih, gospodarskih i inih objekata, da srpski agresor ne priznaje ni da je gazio i uništavao našu Domovinu, da nam do danas nisu platili ni kunu odštete ni vratili opljačkano blago? Zbog čega se s takvim žarom ne borite da se ubojice vašeg oca nađu pred licem pravde?

I na kraju, onako kako se ponašate pred hrvatskih braniteljima i stradalnicima koji danima protestiraju pred ministarstvom u Zagrebu i traže ostavke Matića, Nađ i vas, stječe se dojam kao da uživate u svojoj "slavi", gazeći sve pred sobom pa i svetinje hrvatskog Domovinskoga rata.

Ako su naša zapažanja točna, a bojimo se da jesu, jedino što vam možemo poručiti da nećete još dugo biti na ovoj funkciji, a onda, onda ćete trebati pogledati u oči sve one koje ste svojim izjavama i ponašanjem uvrijedili – do bola.

26.10.2014 14:36
Autor: PortalOko.hr

http://www.portaloko.hr/clanak/bojan-gl ... a/0/66459/