Prosvjednici 'protiv ćirilice' – zločinci ili ipak žrtve?

[EdgarFranjul]

SKANDAL! Tko se boji Marijana Živkovića? Sam na obljetnici palio svijeću za mrtvog sina!

Autor: Snježana Vučković
Datum: petak, 10. listopada 2014. u 20:42

Živković koji je bunt protiv ćirilice izrazio skidanjem ploče i "zaradio" zatvorsku kaznu za Hrvatsku je dao dva sina. Naravno da ne želi misliti kako su umrli uzalud. Sada je, osim zatvorske kazne, zaradio još jednu "pljusku"... Na dan obilježavanja osnutka voda u kojem je poginuo njegov sin, nije došao nitko.

Da bi šira čitateljska publika shvatila zašto je skandalozno to što na obljetnicu osnutka 1. samostalnog zrakoplovnog voda Osijek nije došao ama baš nitko, potrebno je objasniti što su za našu slobodu učinili piloti i padobranci o kojima bi svijet pisao knjige.

Na početku rata Hrvatska nije imala ustrojeno ratno zrakoplovstvo, pa su sami branitelji osnivali prve zrakoplovne postrojbe. Isprva su obavljali izvidničke, a poslije i borbene zadaće. Među najaktivnijima bio je Samostalni zrakoplovni vod u Operativnoj zoni Osijek, osnovan 08.09.1991. Slobodno se može reći da su piloti od opreme imali samo hrabrost, jer su zadaće obavljali u sportskim avionima i nespretnim, sporim, poljoprivrednim avionom Antolov An-2. Ipak, ovi "noćni letači" radili su čuda dok su u maniri kamikaza pod okriljem mraka izbacivali iscrpljenim Vukovarcima pomoć. A onda su shvatili da mogu učiniti i više... Od plinskih boca napunjenih eksplozivom počeli izrađivati takozvane bojler-bombe i ručno ih izbacivati na neprijateljske položaje. Čak ako isključimo činjenicu da su u ovim herojskim akcijama padobranci i piloti ginuli, sama pomisao da su svjesnom odlukom sudjelovali u ovim pogubnim i samoubilačkim poduhvatima tjera nas da im se poklonimo. Njihovom pogibijom vod je prestao djelovati. Do tada su, u nešto manje od dva mjeseca, hrabri hrvatski letači obavili 35 borbenih letova tijekom kojih je izbačeno 68 bombi i 17 sanduka s dvije tone pomoći za Vukovar.

Ove godine to, međutim, poklonio se nije nitko. Ako izuzmemo obitelji i pet suboraca poginulih pilota Marka Živkovića i Mirka Vukušića, te padobranaca Rade Grive i Ante Plazibata. Činjenica da na godišnjicu osnutka ovog specifičnog voda nije došao nitko od predstavništva državnog vrha, Hrvatske vojske i zrakoplovstva, ministarstva branitelja i grada Osjeka, ražestila je vukovarske branitelje koji nisu mogli podnijeti činjenicu da je otac poginulog Marka, Marijan Živković, na obljetnici bio sam i ponižen, ne po prvi puta:

- Marijan Živković otac je dvojice poginulih sinova i jedan od prvih koji su skinuli ćiriličnu ploču. Bio je potpuno šokiran kad je vidio da se nitko nije pojavio na obljetnici zrakoplovnog voda Osijek koji nam je svima na ponos, iako je i prethodnih 2-3 godine uočeno ignoriranje ovog događanja. To je, pretpostavljamo, zato jer je do tada obilježavanje bilo 11.09., a onda je prebačeno na Dan neovisnosti. Bilo kako bilo, za ovakvo sramotno ignoriranje opravdanja nema... Živković koji je bunt protiv ćirilice izrazio skidanjem ploče i "zaradio" zatvorsku kaznu za Hrvatsku je dao dva sina. Naravno da ne želi misliti kako su umrli uzalud. Sada je, osim zatvorske kazne, zaradio još jednu "pljusku"... Na dan obilježavanja osnutka voda u kojem je poginuo njegov sin, nije došao nitko. To je neoprostivo i neshvatljivo. Jedino logično objašnjenje jest da su se predstavnici državnog vrha prepali istine koju bi im Marijan na obljetnici mogao reći – zaključuju branitelji Vukovara.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... -sina.html

[EdgarFranjul]

SDP ponovno protiv odluke Ustavnog suda postavlja dvojezične ploče

Unatoč odluci Ustavnog suda, kojom je potvrđeno da je Vlada RH krši članak 8 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, ploče su ponovno postavljene
Datum objave: 16.10.2014 | 16:11 Autor: np

Goran Bošnjak, predstojnik Ureda državne uprave u Vukovaru i predsjednik vukovarskog SDP-a je u srijedu14. listopada, nešto iza 8.00 sati, ponovno postavio dvojezične i dvopisane ploče na zgradu Ureda državne uprave u Vukovaru. Osobno je nadgledao postavljanje ploča, izvijestio je Stožer za obranu hrvatskog Vukovara.

Unatoč odluci Ustavnog suda kojom je potvrđeno da je Vlada RH, kršeći članak 8 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, protuzakonito postavila dvojezične i dvopisane ploče na zgrade državnih institucija u Vukovaru, upozoravaju u Stožeru.

Unatoč odluci Ustavnog suda da se nasilje više ne smije provoditi dok Gradsko vijeće grada Vukovara svojim statutom ne regulira pitanje dvojezičnosti u Vukovaru. Unatoč pozivu gradonačelnika Vukovara Ivana Penave na mir i razum, unatoč pozivima mnogih intelektualaca i Crkvenih velikodostojnika na nenasilje i dijalog, unatoč stalnim pozivima hrvatskih branitelja i stradalnika grada Vukovara da se poštujući žrtvu Vukovar zaštiti.

Svemu unatoč, Goran Bošnjak je kao vjerni vojnik svoje partije i sluga nenarodne vlasti, ne mareći za svoje sugrađane izvršio nalog svojih ideoloških mentora, kažu u Stožeru.

Nakon „uspješno odrađenog zadatka" postavljanja ćiriličnih ploča otišao je u vukovarsko prigradsko naselje Sotin gdje je, oko 10,00 sati, položio vijenac poginulim, ubijenim i nestalim Sotinčanima. Položio je vijenac onima koje su poubijali predstavnici onih čije je pismo i jezik postavio na zgradu ustanove kojoj je predstojnik.

Kome se poklonio 14. listopada 2014 godine Goran Bošnjak? Onima koji su mučeni u svojim domovima, onima koji su ubijani i bacani na mrciništa, ili onima koji su počinili ta zvjerstva ili za ista znaju ali i dan danas šute i kriju istinu?! Možda se poklonio svojim političkim mentorima jer je ponovnim postavljanjem ploča izvršio zadatak, a odmah nakon toga se njegovim pojavljivanjem na komemoraciji mogao očekivati sukob?

Goran Bošnjak, je 28.3.2013. godine, nakon provedenog postupka po raspisanom javnom natječaju, od Vlade RH imenovan na dužnost predstojnika Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Bespogovorno je provodio zadatke vladajućih i vjerno štitio bivšeg gradonačelnika Željka Sabu. Kao svjedok se nije pojavljivao na ročišta dok se Željku Sabou sudilo za kazneno djelo podmićivanja vijećnika. Sudu se ispričavao i prilagao psihijatrijske nalaze da je tjeskoban i napet te da mu se zbog toga preporučuje izbjegavanje stresa i u isto vrijeme nastupao u TV emisijama. Pojavio se tek kada mu se priprijetilo da će biti prisilno priveden. Željku Sabi je dao potporu i kada je isti nepravomoćno osuđen za navedeno djelo. Izvodio je performans u sudnici u Osijeku sa svojim partijskim poslušnicima u vrijeme dok je trebao biti na svom radnom mjestu kao i svaki drugi državni službenik i namještenik, napominju u Stožeru.

Goran Bošnjak nije obični državni službenik ili namještenik. Da je to tako vidi se po njegovaom nasilju nad zakonom. On ne mora poštivati odluke Ustavnog suda RH i ne mora dolaziti na svoje radno mjesto kao svi drugi. On je vjerni vojnik svoje partije i sluga svojih ideoloških mentora kojemu je sada zadatak da svojim postupcima izazove kaos i nered u Vukovaru. Za kršenje zakona i uvrede žrtvama će odgovarati, priopćio je Stožer za obranu hrvatskog Vukovara.

http://direktno.hr/en/2014/domovina/155 ... C4%8De.htm

[EdgarFranjul]

Ćirilica' na HRT-u: Komu smeta hrvatski u Zagrebu?

Autor: Marcel Holjevac
Datum: ponedjeljak, 01. prosinca 2014. u 19:48

Jučer je na 4. programu HRT-a prikazan dokumentarni film "Sloboda ili sigurnost" na "ćirilici", bez titlova, suprotno Zakonu o elektroničkim medijima.

Dakle, na javnoj (državnoj) televiziji koju plaćamo 80 kuna mjesečno plus gubici, prikazan je u udarnom večernjem terminu dokumentarni film "Sloboda ili sigurnost", najavljen kao "strani dokumentarni film", bez navođenja države porijekla. Film je emitiran bez prijevoda, iako u Zakonu o elektroničkim medijima jasno piše: "Pružatelji medijskih usluga dužni su objavljivati program na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu ili u prijevodu na hrvatski jezik, sukladno odredbama ovoga Zakona." Od ovoga mogu biti izuzeta djela na dijalektima hrvatskog jezika, što srpski koliko znamo nije, i programi namijenjeni manjinama, što također nije slučaj.

Kad god se postavi pitanje titlova, higijeničari pomirenja i regiona skaču na stražnje noge, i pitaju s podsmjehom i porugom "pa zar netko ne razumije srpski?" To uopće nije pitanje. Ja sasvim dobro razumijem srpski, razumijem i engleski još bolje, pa na nacionalnoj TV svejedno očekujem - prijevod. Ne zbog toga "jer ne umem da čitam ćirilicu" ili zbog toga jer nešto ne razumijem, nego zbog principa, i elementarnog samopoštovanja. Zanimljivo da upravo ti isti ljudi najžešće brane pravo Srba u Vukovaru na ćirilicu, i nitko ne postavlja pitanje "razumiju li oni latinicu". Razumiju, naravno. No ćirilica, odnosno dvojezične table na srpskom i hrvatskom se brane time da je to "njihovo zakonsko pravo". Doduše to pravo je malo upitno, jer se po svoj prilici bazira na manipulacijama brojem stvarnih stanovnika, no izostavimo to ovaj put iz rasprave. Izostavimo i to da vjerojatno Francuzi u Alsaceu ili Česi u Sudetima ne bi bili sretni da je netko nakon Drugog svjetskog rata tražio dvojezične natpise pisane goticom, zbog neugodnih reminiscencija.

No s kojim pravom oni koji svim silama brane prikazivanje srpskih dokumentaraca, filmova i serija bez titlova pitaju "komu smeta ćirilica u vukovaru?" Pravo pitanje je komu smeta hrvatski književni jezik na hrvatskoj nacionalnoj televiziji? Argument "pa razumemo se" je bezvrijedan, jer, kako rekosmo, i Srbi razumiju latinicu i hrvatski, pa traže udžbenike na srpskom i natpise na ćirilici jer imaju pravo na to. Argument da se radi o "jednom jeziku s dva pisma" je još bezvrijedniji, jer je pismo integralni dio svakog književnog jezika (govorni jezik je nešto drugo i irelevantan je u javnoj upotrebi), pa već sama činjenica da postoje dva pisma znači da se radi o dva jezična standarda, dva književna jezika, sve kad i ne bi bilo svih ostalih razlika, koje i nisu tako beznačajne kako ih se želi predstaviti. Sve je to na tragu politike koja se vodila u Jugoslaviji, a danas se gura pod politikom "regiona": što je srpsko to je samo srpsko, a što je hrvatsko je naše zajedničko, jugoslavensko. S te strane, Srbi imaju pravo na svoj jezik i pripadajuće pismo, a hrvatima je dosta i "zajednički", jugoslaviš.

I da zanemarimo sadržaj spomenutog dokumentarca, koji je manje-više srbovanje, ostaje problem da se vlasti u ovoj državi, kao i "liberalni" mediji, ponašaju kao Madam Fanny iz serije Alo Alo kad je riječ o poštivanju zakona: slijepi su i gluhi kad god im to iz nekog razloga odgovara biti. Pred gotovo pola stoljeća brojni hrvatski intelektualci, uključujući Krležu, Brandta, Ladana, Brozovića i brojne druge, donijeli "Deklaraciju o o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika" kojoj je navedeno: "Dosadašnja ustavna odredba o 'srpskohrvatskom odnosno hrvatskosrpskom jeziku' svojom nepreciznošću omogućuje da se u praksi ta dva usporedna naziva shvate kao sinonimi, a ne kao temelj za ravnopravnost i hrvatskog i srpskog književnog jezika, jednako među sobom, kao i u odnosu prema jezicima ostalih jugoslavenskih naroda. Takva nejasnoća omogućuje da se u primjeni srpski književni jezik silom stvarnosti nameće kao jedinstven jezik za Srbe i Hrvate." Potpisnici su izbačeni iz partije, protiv njih je pokrenut progon, mnogi su zbog toga završili po zatvorima, a deklaracija je bila i uvod u "hrvatsko proljeće". Šuvar, Bakarić, i Tripalo su ustali protiv deklaracije, a strogo ju je osudio i Mesić. 1972. hrvatski književni jezik ušao je u ustavne Amandmane, što je SKH na čelu sa Stipom Šuvarom pokušao promijeniti. Je li i danas potrebna deklaracija da bi se vlasti natjeralo da poštuju zakone vlastite države?

Autor: Marcel Holjevac

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... grebu.html

[EdgarFranjul]

Skrivene namjere

Mlakar: Vlada želi poništiti rezultat lokalnih izbora u Vukovaru

Dodao je kako je riječ o nerazumijevanju ili o premijerovoj želji da pokaže kako sam ne može riješiti problem i odgovornost za to prebaci na oporbu

Datum objave: 24.06.2015 | 18:03 Autor: H/ib

HDZ-ov saborski zastupnik Davorin Mlakar odbacio je u srijedu tumačenje Vlade da je za izmjene Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina nužna dvotrećinska većina u Saboru, a Vladu je optužio da zakone "o ćirilici" predlaže samo kako bi raspustila vukovarsko Gradsko vijeće i poništila rezultate legalno provedenih lokalnih izbora na kojima je izgubila većinu u Vukovaru.

Vlada je u hitnu saborsku proceduru uputila izmjene dvaju zakona kojima bi se omogućilo raspuštanje lokalnih predstavničkih tijela koja opstruiraju prava nacionalnih manjina na ravnopravnu službenu uporabu svog jezika i pisma. Pritom je protumačeno kako je riječ o ispunjenju zahtjeva iz odluke Ustavnoga suda iz kolovoza prošle godine te kako je za provedbu te odluke, odnosno za donošenje zakonskih izmjena potrebna dvotrećinska saborska većina, za koju je pak nužna potpora oporbe.

"Zoran Milanović, kao i obično, nije upućen u zakone. Za izmjenu Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina dovoljna je natpolovična većina svih zastupnika u Saboru, u skladu sa stavkom 2. 83. članka Ustava. Na taj se način donose svi zakoni kojima se razrađuju prava zajamčena Ustavom, a dvotrećinskom većinom se donose samo ustavni zakoni o pravima nacionalnih manjina te o Ustavnom sudu", rekao je Mlakar u telefonskoj izjavi za Hinu.

Dodao je kako je riječ o nerazumijevanju ili o premijerovoj želji da pokaže kako sam ne može riješiti problem i odgovornost za to prebaci na oporbu.

Mlakaru smetaju i izjave kako je Vlada predlažući zakonske izmjene kojima će se omogućiti raspuštanje lokalnih predstavničkih tijela koja opstruiraju primjenu manjinskih prava "odradila" svoje obveze po odluci Ustavnog suda te kako svoju obvezu još mora ispuniti vukovarsko Gradsko vijeće.

Podsjetio je kako je Vijeće dobilo rok do kolovoza ove godine da Statutom propiše gdje će se na području grada postaviti dvojezični natpisi, pri čemu se, napominje Mlakar, mora voditi računa članku 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, koji kaže kako se manjinska prava imaju primjenjivati vodeći računa i o interesima većinskog naroda, suživota i međusobnog razumijevanja. "Milanoviću taj članak ne paše, pa ga zato često zaboravlja, no na tu odredbu u svojoj je odluci upozorio i Ustavni sud", kaže Mlakar.

Mlakar nije mogao odgovoriti kako će HDZ glasovati o Vladinim prijedlozima, no uvjeren je da će saborska rasprava pokazati kako predložene izmjene otvaraju niz problema, s obzirom da predviđaju mogućnost raspuštanja već formiranih gradskih vijeća na temelju zakonskih odredbi koje u trenutku održavanja lokalnih izbora nisu bile na snazi.

Besmislenim smatra prijedlog po kojem bi vladin povjerenik mijenjao gradski statut ako nije usklađen s pravima nacionalnih manjina, a to ne bi morao raditi u drugim slučajevima za koje je predviđeno raspuštanje predstavničkih tijela, čak ni kada bi predstavničko tijelo, primjerice, donijelo odluku protiv suverenosti RH.


"Vladajućoj koaliciji smetaju rezultati izbora u Vukovaru, izgubili su većinu i sada zakonskim putem nastoje poništiti rezultate legalno provedenih izbora. Vlada ovakvo rješenje gura samo kako bi mogla raspustiti vukovarsko Gradsko vijeće", zaključio je Mlakar.

http://direktno.hr/en/2014/domovina/179 ... kovaru.htm

[EdgarFranjul]

ŠTO JE ZORICA REKLA NA SUDU?

SUĐENJE HEROINI ZORICI: ‘Da, bila sam ‘neposlušna’ i razbila dvojezičnu ploču, ali ne zbog toga što oni misle. Ono što mi se stavlja na teret je gnjusno!’

Autor: Snježana Vučković
Četvrtak, 02. Srpanj 2015. u 16:16

"Optužena sam i okrivljena temeljem članka 235. stavak 3. Kaznenoga zakona za kazneno djelo protiv imovine - oštećenjem tuđe stvari, uz kvalifikaciju da sam to učinila "zbog snažne odbojnosti prema pismu i jeziku nacionalne manjine. Ćirilicu izvrsno čitam i pišem, imam prijatelje i suborce koji su pripadnici srpske nacionalne manjine. Stoga smatram da je gnjusno ovo što mi stavljaju na teret", kazala je Zorica.

Zorica Gregurić srčana je Vukovarka koja neumorno radi na očuvanju identiteta Domovinskoga rata, kao i na zaštiti prava hrvatskih branitelja, dragovoljaca i ratnih vojnih invalida. Da je neumorno uz branitelje – prosvjednike, potvrđuje činjenica da se s njom gotovo uvijek možete sresti u Savskoj 66. Ipak, šira je javnost Zoricu upoznala kao ženu koja je kamenom razbila dvojezičnu ploču, a zbog čega je danas održano prvo ročište na sudu u Vukovaru. Zorica Gregurić se iz sudnice pojavila sa širokim osmijehom na licu:

– Zadovoljna sam, naravno, jer sam obranu temeljila na činjenici da mi se sudi zbog nepostojećeg kaznenog djela. Neupitno je da sam pokazala građanski neposluh, ali svrha razbijanja ploče bila je maknuti nešto što zakon, zapravo, ne štiti! I ja bih, naime, bila sretnija da je postojao neki blaži način. No, nije – kazala je za naš portal Zorica Gregurić i objasnila da je najviše od svega pogađa prejeducirana optužnica kojom je Zorica kvalificirana i okarakterizirana kao “osoba koja je djelo počinila vođena izrazito niskim pobudama kao što je snažna odbojnost prema pismu srpske nacionalne manjine:

– To je, zapravo, uvredljivo. Nikad nisam imala apsolutno ništa protiv pisma ili prava bilo koje nacionalne manjine i to Vukovarci znaju. Ali sam svakako protiv donositelja i provoditelja zakona koji taj isti zakon krše! Tu ubrajam i Vladu koja je velikim dijelom zaslužna za vukovarski kaos, a koja također ide protiv zakona. Da pojasnim, razbila sam ploču koja je postavljena protiv zakona, a to sa prijezirom prema ćirilici nema nikakve veze. Niti vukovarski Srbi nisu izrazili potrebu za uvođenjem dvojezičnih ploča – kazuje Zorica koja nam otkriva i kako je bila bespotrebno nasilno privedena pri čemu je i povrijeđena zbog “poluge” od strane policajca:

– Stalno se pišu zakoni o zabrani primjene sile, a ja koja sam svojevoljno i mirno pristupila privođenju, tu sam silu osjetila. Jednako tako, dvojezične ploče paze interventni policajci… Što je to ako nije demonstracija moći, pa i sile? Policajca koji me tijekom privođenja povrijedio nisam prijavila jer… I ja sam 90-ih bila u policiji, smatram ih za moje, kao što smatram da su glavni krivci negdje na vrhu piramide – kazala je Zorica Gregurić, Vukovarka, majka, hrvatska braniteljica, medicinska sestra koja je istaknula da je atmosfera na sudu, kao i sutkinja, bila vrlo korektna i nepristrana. Zadovoljna je zbog brzine rješavanja njenog slučaja i vrlo zahvalna na podrškama koje joj stižu iz cijele Hrvatske, a naročito iz braniteljskih krugova.

– Drago mi je da Hrvati ovaj moj čin nisu shvatili kao čin mržnje, nego revolta prema bezakonju i represivnim mjerama koje se bespotrebno primjenjuju. U nadi sam, čak, da će pokoji Hrvat također u svom okruženju prepoznati napad države na malog čovjeka i ako treba “pokazati neposluh”. Smatram da se nemamo čega bojati – kazala je.


Što je prethodilo razbijanju ćirilične ploče i kako se Zorica branila na sudu, možete pročitati u njezinom priopćenju:

“Suđenjima koja se odnose na ćirilične ploče na državnim institucijama u Gradu Vukovaru ne sudi se državnim dužnosnicima koji su prekršili zakone i Ustav Republike Hrvatske i ugrozili vladavinu prava u Republici Hrvatskoj, nego se u Vukovaru – Gradu heroju, na Općinskome sudu u Vukovaru, sudi građanima koji su se suprotstavili kršenju i zlouporabi zakona Republike Hrvatske radi ostvarenja nelegitimnih i nelegalnih političkih interesa. Sudi se građanima koji su bili prisiljeni suprotstaviti se kršenju: 1) odredbi, svrhe i smisla Ustavnoga zakona o pravima nacionalnih manjina kao i svrhe, smisla i odredbi međunarodnih sporazuma sukladnih Ustavu RH; 2) Ustava RH koji jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu; 3) Odluke i obrazloženja Ustavnog suda RH br. U-VIIR-4640/2014 od 12. kolovoza 2014.

Zbog takvog obezvrjeđivanja vladavine prava, zbog očitoga kršenja odredbi, smisla i svrhe zakona i Ustava RH kao i zbog kršenja odluke, obrazloženja i tumačenja Ustavnog suda RH, ja, Zorica Gregurić, medicinska sestra, dragovoljka Domovinskoga rata, braniteljica Vukovara, majka, nakon posjeta grobovima ranjenika, civila i branitelja na Ovčari i Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, a vidjevši da ćiriličnu ploču na Policijskoj postaji Vukovar čuva interventna policija protivno Odluci Ustavnog suda RH i svjedočeći da je 23. rujna 2014. načelnik Policijske postaje Vukovar uz neprikladne izjave ponovno postavljao ćiriličnu ploču suprotno Odluci Ustavnoga suda RH, odlučila sam pribjeći legitimnom demokratskom sredstvu unutar svakog istinskog demokratskoga sustava – činu građanskoga neposluha. Razbila sam ćiriličnu ploču na Policijskoj postaji Vukovar i svojevoljno krenula u Policijsku postaju. U tom trenutku, nada mnom su bila primijenjena vrlo gruba sredstva prisile, bez objektivne potrebe, bez postojanja nužde te protivno Oduci Ustavnog suda od 12. kolovoza 2014.

Razbijanje ploče 23. rujna 2014. godine – protuzakonito i protuustavno postavljene prvo u rujnu 2013. godine te protuzakonito i protuustavno ponovno postavljane do 12. kolovoza 2014. kao i nakon 12. kolovoza 2014. protivno odluci Ustavnog suda od 12. kolovoza 2014. – bilo je jedini preostali, možda neprikladan, ali u toj situaciji jedini mogući izraz građanskoga neposluha. Nakon toga optužena sam i okrivljena temeljem članka 235. stavak 3. Kaznenoga zakona za kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari, uz kvalifikaciju da sam to učinila “zbog snažne odbojnosti prema pismu i jeziku nacionalne manjine”.

Takvu podlu kvalifikaciju odbijam i ona me vrijeđa. Ona je neistinita, ničim dokazana, ni na čemu utemeljena i potpuno proizvoljna te upućuje na nedemokratske i staljinističke konstruirane optužnice koje pripadaju vremenu totalitarnoga sustava. Ne osjećam nikakav animozitet prema pripadnicima srpske nacionalne manjine, njihovu jeziku i pismu; dapače ćirilicu izvrsno čitam i pišem. Moji prijatelji i suborci su pripadnici srpske nacionalne manjine, mnogi od njih prošli su stravične torture po srpskim logorima. Stoga je osobito gnjusno stavljati mi na teret kao motiv počinjenja kaznenog djela „snažnu odbojnost prema pismu i jeziku nacionalne manjine“.

Ponavljam: moji motivi i namjere koji su me naveli da pokušam maknuti protuzakonito postavljenu ploču na pročelju zgrade Policijske postaje u Vukovaru u prvom su redu građanska i ustavna obveza te moralna pobuda da se zaštiti zakonitost, ustavnost i čast Republike Hrvatske; zatim slobodno osobno građansko uvjerenje da se radi o protupravnom, protuustavnom i protudemokratskom prisilnom postavljanju dvojezičnih ploča na državnim institucijama u gradu Vukovaru; te na kraju potreba ukazivanja na političku zlonamjernost i zloporabu pozivanja Vlade RH na „provođenje zakona“ kada se ima u vidu da sama državna tijela i Vlada RH ne poštuju Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, Ustav RH i Odluke Ustavnoga suda RH i kada je činjenica da u Vukovaru pravosudni i politički sustav RH do danas nije bio u stanju uspostaviti pravdu i vladavinu prava u pogledu najtežih i masovnih ratnih zločina.

Mnogi ratni zločini u Vukovaru neodgovarajuće su kažnjeni s obzirom na njihovu težinu, mnogi su još uvijek ne samo nekažnjeni nego i neprocesuirani (Sajmište, Borovo Naselje, Drvena pijaca, Bogdanovci …), a mnogi ratni zločinci ostali su ne samo nekažnjeni, nego su slobodni građani ili obnašaju istaknute političke dužnosti. Tako treba biti svjestan i činjenice da još nitko nije procesuiran za stravičan zločin počinjen nad najmlađom žrtvom srbočetničke agresije na Vukovar. Ivan Kljajić rođen je u Vukovaru 29. travnja 1991. godine, a smrtno je stradao 18. listopada. Imao je 5 mjeseci i 19 dana.

Zakoni obvezuju na poštivanje sve građane, obvezuju one koji su ih donosili, no najviše one koji ih provode kako ne bi prekršili svoje ustavne obveze, nadležnosti i odgovornosti. Izvršna vlast ne smije zakone provoditi proizvoljno, selektivno i obmanjujući demokratsku javnost, protivno namjeri zakonodavca, protivno svrsi i smislu zakona te protivno načelu zakonitosti. Niti se u demokratskoj državi zakoni smiju provoditi nasilno i bez demokratskoga legitimiteta, uz pribjegavanje represivnim metodama prisile i zastrašivanja. Na sve to hrvatska je demokratska javnost reagirala, slobodni i odgovorni građani su se tome suprotstavili, neki i na način građanskog neposluha, a demokratske institucije – od samog zakonodavca do Ustavnoga suda – imali su obvezu ispitati prijepor, davati i tražiti politička i sudska objašnjenja te donositi odluke.

Prava pripadnika srpske nacionalne manjine u Vukovaru ničim nisu ugrožena, niti dovedena u pitanje.

Ta se prava kreću u rasponu od slobodnoga izjašnjavanja o pripadnosti nacionalnoj manjini; služenja svojim jezikom i pismom privatno, u javnoj uporabi (vrtići, škole, kulturne, sportske, političke, vjerske organizacije) kao i u službenoj uporabi (osobne iskaznice, službeni dokumenti, komunikacija s upravnim i sudbenim tijelima RH); preko odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu nacionalne manjine (koji se u praksi ponekad odvijaju u neskladu s hrvatskim obrazovnim sustavom pa čak i s ustavnopravnim poretkom RH); uporabe svojih znamenja i simbola; kulturne autonomije održavanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture, te očuvanja i zaštite svojih kulturnih dobara i tradicije; prava na očitovanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih zajednica; pristupa sredstvima javnog priopćavanja i obavljanja djelatnosti javnog priopćavanja (primanje i širenje informacija) na jeziku i pismu kojim se služe; samoorganiziranja i udruživanja; zastupljenosti u predstavničkim, upravnim i pravosudnim tijelima; sudjelovanja pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima; do zaštite od svake djelatnosti koja ugrožava ili može ugroziti njihov opstanak, ostvarivanje prava i sloboda.

Raspon tih prava određen je Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina. Ćirilične ploče na državnim institucijama, ili kao način službenoga obilježavanja prostora, samo su jedna od niza manifestacija prava na službenu uporabu jezika i pisma pripadnika nacionalne manjine i kao takve nisu obvezne niti po hrvatskim zakonima, niti po odredbama međunarodnih konvencija. Posebice je njihovo postavljanje potpuno neprihvatljivo kada je u izravnoj suprotnosti s odredbama Ustavnoga zakona o pravima nacionalnih manjina, ali i protivno Ustavu RH jer dovodi do stvaranja društvenog sukoba, podizanja tenzija, narušavanja dostojanstva civilnih i vojnih žrtava srpske agresije na strani nesrpske većine u Vukovaru, vrijeđanja većinskoga naroda te do pravosudnoga zastrašivanja, unošenja nemira i nesigurnosti kao i do nepoštivanja vrednota Domovinskog rata koji je temelj nastanka Republike Hrvatske. Zbog svega toga nužno je ne zaboravljati da je smisao prava manjina uzajamno poštivanje većinskog naroda i pripadnika nacionalnih manjina, odnosno, u ovom slučaju, nesrpskog i srpskog stanovništva u Vukovarsko-srijemskoj županiji i Gradu Vukovaru. Uzajamno poštovanje kao i poštivanje Ustava RH je jedini temelj iz kojega izrastaju prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.

Daljnje pravosudno inzistiranje na ovoj presudi na temelju neutemeljenih i lažnih optužbi, nedokazivih i tendencioznih pretpostavki kao u političkih i ideoloških predrasuda govorilo bi u prilog tumačenju da se radi o protudemokratskom političkom korištenju pravosuđa za obračunavanje s građanima koji su politički neistomišljenici aktualnoj izvršnoj vlasti, zatim da se radi o pokušaju izvršne vlasti da kroz iskonstruirane sudske procese degradira Ustavni sud RH kao najviše sudbeno tijelo jedne države te da se u konačnici radi o pokušaju prikrivanja protuzakonitosti i protuustavnosti postupanja državnih tijela i Vlade RH.”

Zorica Gregurić, Vukovar, 2. srpnja 2015.godine

http://www.dnevno.hr/domovina/sudenje-h ... sno-812692

[EdgarFranjul]

UDRUGE ZAGREBAČKIH BRANITELJA VUKOVARA
Smrću Darka Pajičića umrla je demokracija, sva tri stupa vlasti, umrla je ljudskost

Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara zbog smrti Darka Pajičića poslala je priopćenje koje možete pročitati u cijelosti.

Prenosimo priopćenje:

Rijetko koja zemlja svijeta može odrediti točan sat smrti demokracije i ljudskih prava kao što to može Hrvatska.

Rijetko koja zemlja svijeta doživi to od onih koji su na vladajućim pozicijama, onih koji bi trebali štititi i braniti svoje nacionalne interese, demokraciju, zakone… Hrvatska je to doživjela. Noćas oko 4 sata ujutro preminuo je vukovarski branitelj, maloljetni dragovoljac Darko Pajičić. Njegovom smrću umrla je demokracija, sva tri stupa vlasti, umrla je ljudskost.

Darko je preminuo od posljedica teških fizičkih ozljeda od strane policijskog službenika Saše Sabadoša, koji je za to i nagrađen višom i bolje plaćenom pozicijom. Nakon što ga je izudarao, nije dopustio da se bilo tko približi Darku koji se u tim trenucima gušio u vlastitoj krvi. Sabadoš nagrađen !!!! Darko tada započinje novi križni put, put u kojem ostaje osakaćen, bez pola glave, teško oštećena zdravlja, duša plače, Sabadoš nagrađen… Postavlja se pitanje, do kada će vlast tj. njezini harlekini, ti smiješni likovi satirati, sakatiti, ponižavati i ubijati hrvatske branitelje, brisati Domovinski rat, rugati se ovim našim narodom koji još uvijek krvari? Ovo je doista istrebljenje koje se nastavlja u miru – što nije pobijeno u ratu, valjda treba pobiti u miru? Što li još hoćete od Vukovara? Što li još hoćete od branitelja, od roditelja koji traže svoju djecu, od članova obitelji koji nemaju gdje zapaliti svijeću, od svih mrtvih i živih u ovoj zemlji? Gazite nas, vrijeđate nas, ponižavate žrtvu, pljujete po svetom tlu koje se zove Hrvatska. Do kada? Zar će ova smrt proći samo tako? Hoće li itko odgovarati?

Arsene, slaviš li i danas svoje ćirilične ploče?
Ranko Ostojiću, koga ćeš sada nagraditi za smrt jednog heroja?
Matiću, umro je branitelj od posljedica zakona kojeg je donijela tvoja klika…a ti opet šutiš… koja je cijena tvoje šutnje, vrijedi li života?
Milanoviću, jesi ti konačno sazrio?

Mi smo većinski narod koji nema nikakva prava, osim pravo na smrt, ali i o tome odlučuje klika koja odrađuje SANU 3,4,5… Ovo je doista nakaradno, blasfemija kojoj treba doći kraj, jer nismo mi tu za vas nego vi radite za nas – barem bi trebali.

Gledam vijesti, nitko se nije oglasio povodom ove tragedije, ovo je postala sprdnja, a ne uređena zemlja. Koliko treba smrti da bi vi bili zadovoljni? Sve vas može biti sram, šutnja je prešutno odobravanje, a vi svi šutite jer ste lažnjaci bez morala i obraza, ali dolazite u Vukovar svakog 18. studenog Po što dolazite? Biti viđeni, pokloniti se žrtvama kako vi kažete “građanskog rata”… Nikada vam neće uspjeti promijeniti činjenice, ma koliko god se trudili, ali vam isto tako neće uspjeti baš sve nas satrti, jer nisu četnici, nisu paravojne plaćeničke koljačke horde, nije JNA, pa neće ni šačica vas besprizornih foteljaša.

Za nakaradne zakone, za maloumne izjave i djelovanja, za izdaju žića i bića, za svaku smrt, svaku suzu, svaku upaljenu svijeću, svaku sprdnju s braniteljima i Domovinskim ratom trebate i biti ćete kažnjeni. Nisu svi nepismeni i glupi, tu ste se prevarili, no ima i Boga, vjerovali vi u njega ili ne, ali pravda je u njegovim rukama.

Peđa Grbin upitao je “Koliko vama Vukovarcima treba da vam zarastu rane?” Pa Peđa moj, ako u svojoj glavi imaš mozga koliko je zrno gorušičino, valjda si sada dobio odgovor. Ako nisi, dođi u Vukovar i vidi.

Dragi Darko Pajičiću, neka ti je duša sada među anđelima, među braćom i sestrama suborcima, među 402 pobijene djece u Domovinskom ratu. Čuvali te anđeli i sva vojska nebeska i hvala ti na žrtvi koju si podnio za sve nas. Za Hrvatsku ne brini, mi ćemo ju čuvati i ponovno upaliti svjetla u ovom mraku, jer mi smo narod koji ima svoj identitet, svoj ponos, svoj inat i svoju snagu – Bog je uz nas.

Počivaj u miru, jer ne mogu oni nas toliko gaziti, koliko se mi možemo uspraviti.
Neka ti je laka hrvatska zemlja koju si toliko volio.


Za Udrugu zagrebačkih branitelja Vukovara
Tanja Polić Marković
Zorica Gregurić

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/smrcu-darka-pa ... -ljudskost