Hrvatska - unutarnja agresija

[EdgarFranjul]

Pero Kovačević: Ova Vlada podmuklo ukida demokraciju, a mediji o tome šute!


Autor: Damir Kramarić Objavljeno: 22-08-2014 u 18:20

Jedne dnevne novine objavile su ovih dana da je Vlada premijera Milanovića definitivno dbacila sve predložene promjene izbornog zakonodavstva, što znači da će se parlamentarni izbori 2015. godine održati po starim pravilima unatoč brojnim manjkavostima izbornog zakonodavstva i unatoč mogućnosti da Ustavni sud te izbore kasnije proglasi nezakonitima i nelegitimnima.



Kada tome pridodamo da predsjednik saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav Peđa Grbin ovih dana najavljuje skore izmjena Zakona o referendumu, izmjene kojima će se gotovo pa onemogućiti neposredno izjašnjavanje građana (potpisi će se najvjerojatnije prikupljati isključivo u državnim institucijama), nameće se pitanje kani li to aktualna vlast potkraj mandata ukinuti, odnosno posve zanemariti demokraciju te ostaviti tek privid vladavine naroda?!

Otvorene liste u Saboru predlagao i prije 10 godina

Kako komentira navedene poteze vlasti i jesu li oni doista znak da vlastodršci više i ne skrivaju da im je stalo isključivo do vlastiih interesa, a ne do interesa naroda, upitali smo Peru Kovačevića, bivšeg saborskog zastupnika HSP-a i pravnog eksperta koji je prvi, još prije deset godina, u Hrvatskom saboru predlagao uvođenje preferencijalnog glasovanja i mogućnost opoziva zastupnika od strane onih koji su ih izabrali.

- Najavljeno odustajanje od promjena izbornog zakonodavstva i najavljene promjene Zakona o referendumu veliki su korak unatrag. Vladajući tim potezima doista ukidaju demokracaiju – ističe u uvodu Pero Kovačević, koji je je kao saborski zastupnik tri puta predlagao reformu izbornog zakonodavstva, odnosno uvođenje otvorenih lista i dopisnog glasovanja.


I 2004. su kao i danas govorili da još nije vrijeme!

- Predlagao sam da svaki glasač bira 14 pojedinačnih kandidata sa svih ponuđenih izbornih lista, te da kandidati koji osvoje najviše glasova u pojedinoj izbornoj jedinici (bez obzira na uspjeh stranačke liste) kasnije zastupaju građane te izborne jedinice u Saboru. Ti moji prijedlozi su išli u saborsku proceduru 2004., 2005. i 2006. godine, a zastupnici dvije najveće političke stranke i tada su reagirali jednako kao i danas. I SDP-ovci i HDZ-ovci rekli su da su projedlozi dobri, ali da još nije vrijeme za takve promjene. Deset godina kasnije opet govore da još nije vrijeme, što znači da za njih nikada nije ‘pravo vrijeme’. Nije ni čudo, doduše, da tako govore, jer su itekako svjesni da mnogi od njih po pravilima preferencijalnog glasanja ne bi nikada ušli u Sabor. Pitam vas u kojoj izbornoj jedinici bi, primjerice, Zoran Milanović ili Branko Grčić prošli, ako bi se glasovalo za kandidate, a ne za liste? Vjerojatno ne bi ni ušli u parlament. Oni su toga svjesni i zato se tako žestoko opiru promjena izbornog zakonodastva i uvođenju otvorenih lista – naglašava Kovačević, te dodaje da mu je drago da je udruga ‘U ime obitelji’ za rujan najavila prikupljanje potpisa uz pomoć kojih se treba održati referendum o preferencijalnom glasanju i promjenama izbornog zakonodavstva.

Referendum U ime obiljelji jedini može spasiti demokraciju

- Nadam se da će Željka Markić uspjeti skupiti dovoljan broj potpisa, jer to je jedini način da demokracija u Hrvatskoj opstane! Ako inicijativa ne prođe, Grbin i njegovi će postrožiti kriterije za referendum, što znači da narod više neće imati mogućnosti da neposredno utječe na izborne procese i događanja u državi. Peđa Grbin priča gluposti kada tumači da izmjene Zakona o referendumu tobože idu u pravcu lakše i brže provjere podataka birača. Istina je da on želi onemogućiti održavanje referenduma odredbom da se potpisi više ne mogu skupljati na trgovima i na ulicama, što je dosad bilo moguće. Samo što ne traže da javni bilježnik obavezno ovjerava potpise građana za referendum! Oni, dakle, doista ukidaju demokraciju, a mediji o tome šute, što je i najstrašnije u cijeloj toj priči – zaključuje pravnik Pero Kovačević.

Gušenje demokracije kritizirao čak i provladin GONG!

Valja napomenuti da su tvrdo odbijanje izmjena izbornog zakonodavstva od strane Vlade premijera Milanovića ovaj put žestoko kritizirali čak i oni koji su dosad bili vrlo blagonakloni prema svim potezima lijevo-liberalne Milanovićeve koalicije.

- Nije mi jasno što ova Vlada misli ostaviti kao vlastito naslijeđe kada odustaju i od promjene izbornog zakonodavstva, koje bi dovelo do više razine demokratizacije i većeg utjecaja građana na izbor zastupnika”, izjavio je tako nedavno Dragan Zelić, izvršni direktor GONG-a, odakle su prije toga stigli prijedlozi za promjene načina izbora zastupnika.

Iz GONG-a su predložili smanjenje broja izbornih jedinica, zabranu kandidiranja osobama osuđenima za ratne zločine i gospodarski kriminal, uvođenje preferencijalnog glasanja, profesionalizaciju Državnog izbornog povjerenstva.

U Vladi, međutim, ne prihvaćaju ništa od tih ideja, baš kao ni preporuku Ustavnog suda, bez obzira na sve moguće ozbiljne i štetne posljedice.

http://www.hrvatski-dom.hr/pero-kovacev ... tome-sute/

[EdgarFranjul]

'Mesić, Josipović i Radoš uništili su hrvatske oružane snage! Ukine li Josipović zrakoplovstvo gubimo suverenitet'


Autor: Iva Međugorac
Datum: utorak, 26. kolovoza 2014. u 19:25

Geostrateg i geopolitičar Davor Domazet Lošo sa sjetom priča o snazi Hrvatske vojske u ratnim vremenima, a za uništenje oružanih snaga najodgovornijim smatra dvojicu predsjednika - Mesića i Josipovića.

Obilazeći vojarnu 'Pukovnik Marko Živković' pored Velike Gorice predsjednik Ivo Josipović prokomentirao je stanje u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu s kojim je prilično zadovoljan. Uzrok njegova zadovoljstva je tehnika s kojom ratno zrakoplovstvo raspolaže, ali za Josipovića su, kako je rekao, najvažniji ljudi koji su najveće blago u svakoj vojsci.

-Iako su zrakoplovi i helikopteri stari, oni su dostatni i Hrvatska izvršava svoje zadaće na zadovoljavajućoj i dobroj razini. Do 2024. godine imamo zaštićen zračni prostor. Dolazi vrijeme za odluku. Konačna odluka ovisi o proračunskim sredstvima i ona se odgađala. Ja sam uvjeren i zalagat ću se da Hrvatska zadrži sposobnost ratnog zrakoplovstva. Bilo samostalno ili uz pomoć partnera u NATO savezu - rekao je predsjednik.

Ipak, Josipovićev optimizam ne dijeli geostrateg i geopolitičar Davor Domazet Lošo, prema njemu, najodgovorniji za stanje u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu su vrhovni zapovjednici oružanih snaga, odnosno bivši predsjednik Stipe Mesić te aktualni predsjednik Josipović. "Pavao Miljavac, kao ministar obrane i ja kao načelnik Stožera otišli smo voljom šesteročlane koalicije, ali iza sebe smo ostavili pobjedničku vojsku. Sa sjetom se prisjećam dana kada su američki i izraelski časnici s divljenjem govorili o hrvatskoj vojsci koja je imala tempo napada veći od osamsto metara, što nemaju niti neke snage NATO-a", podsjeća Domazet Lošo. U operaciji Oluja, koju naš sugovornik naziva kamenom temeljcem hrvatske države sudjelovalo je 19 borbenih zrakoplova, a to pokazuje sposobnost ljudi i tehnike, koja je u operaciji sudjelovala. "Činjenica je da su piloti izvodili dva, tri borbena leta što ne mogu niti mnoge snažne članice NATO-a. Prije toga pregovarali smo sa Izraelom kako bi borbeni zrakoplovi bili operativno sposobniji minimalno idućih 20 godina, da im ostane samo trup i motor", kaže Lošo napominjući da se radilo i na uređenju računalnog sustava, elektroničkog sustava i sustava veza, kao i na opremi pametnim raketama 'Zrak, Zrak'. Sve to trebalo je biti opremljeno u Izraelu, a izvodilo bi se uz pomoć stručnjaka iz Zrakoplovnog zavoda Velika Gorica, tako da bi se kompletan plan realizirao na visokoj, svjetskoj razini.


"Svo opremanje odvijalo bi se u Hrvatskoj i bila bi to izvrsna prilika da Hrvatska nastavi opremanje ostalih zrakoplova. Željeli smo biti partneri, a plan je bio da se na šasiju tenka T-84 u Đuri Đakoviću u Slavonskom Brodu ugradi izraelska haubica sa svom elektronskom opremom, a o kakvom je oružju riječ govori činjenica da se njime sada djeluje u Gazi. Taj pokretni sustav trebao je biti rađen i za druge zemlje, ali projekt je stopiran 2000. godine od ministra obrane Joze Radoša, a s time se složio i vrhovni zapovjednik Mesić", podsjeća geostrateg. Takvu politiku nastavlja i Josipović koji se tek sada sjetio da su oružane snage dovedene na razinu koja jedva može zadovoljiti operacije održavanja mira od Afganistana do Kosova. "Josipović je svjestan da ako bi donio odluku da ostanemo bez ratnog zrakoplovstva gubimo zračni prostor, a to je gubitak suvereniteta. Josipović je također svjestan da ako bi išli na drugu inačicu, odnosno da članice NATO-a preuzmu nadzor nad našim zračnim prostorom da bi to bile Italija ili Mađarska", vjeruje Domazet Lošo podsjećajući na povijesne pretenzije spomenutih država koje se nikada ne mijenjaju. Nedvojbeno je da Hrvatska mora zadržati svoje ratno zrakoplovstvo kao pobjednica u ratu i članica NATO-a s respektabilnim borbenim iskustvom, a kao takvi jednoga dana možemo preuzeti nadzor zračnog prostora Slovenije, Crne Gore pa čak i Albanije. "Ratno zrakoplovstvo je skupa grana oružanih snaga i to treba činiti u skladu sa gospodarskim mogućnostima. Moj prijedlog Josipoviću je da ako želi dobro svojoj zemlji ponovno pokrene pregovore s Izraelom ili da se SAD-u uputi zahtjev da nam daju na raspolaganje 12 zrakoplova F-16 Falcom zato što se Hrvatska nalazi na prvim vratima Euroazije, a Ukrajina u dubini tih vrata", objašnjava Lošo napominjući da Amerikanci imaju konfrotacije s Rusima pa bi stoga strateški SAD-u bilo dobro i racionalno da brzo opremi vojsku sa najviše borbenog iskustva. "Josipović je svjestan da mi u kampanji koju je počeo prije tri mjeseca na račun poreznih obveznika bilo pogubno da se odrekne ratnog zrakoplovstva jer time bi se odrekao suvereniteta, i zato se nadam da to neće učiniti", zaključuje Domezet Lošo.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... nitet.html

[EdgarFranjul]

Nemojmo biti naivni: HRVATSKA SE NAMJERNO UNIŠTAVA!


Tuesday, 26 August 2014 11:00

Pročitajte izvanrednu kolumnu Marka Ljubića koju u cijelosti prenosimo s portala Politikaplus.com

Kada će hrvatski narod konačno postati sudac u ovoj povijesnoj utakmici?


Rijetko se gdje kao u Hrvatskoj priče po istim obrascima tako učestalo ponavljaju. Duga epopeja s «ćirilicom», sa snažnim društvenim i političkim posljedicama, po svojim razornim učincima na hrvatski narod vraća nas u nedavnu prošlost. U istoj potpuno neravnopravnoj ulozi su i tada i danas ostali isti ljudi, tadašnji junaci obrane Vukovara, današnji sve usamljeniji aktivisti za očuvanje minimuma hrvatske državnosti koja se brutalno nastoji obrisati.

Priča o izdaji Vukovara i kampanja koja se tijekom bitke za Vukovar vodila zbog toga protiv državnoga vodstva Hrvatske bila je otvorena izdaja zemlje usred bitke za opstanak. Nanijela je ogromne štete državi u nastajanju, ali i društvu u pokušaju tranzicije. Tada je to bilo izrazito u interesu agresora i sasvim sigurno plod njegove obavještajne agenture u samoj Hrvatskoj.
Danas sve ukazuje da simboliku Vukovara, koju grčevito, manje ili više uspješno, ali izvan svake sumnje iskreno i srčano, brani skupina ratnika iz tadašnje bitke okupljenih u Stožeru za obranu hrvatskoga Vukovara, uistinu gazi, prvo hrvatska Država koja je u ovome slučaju politički i civilni agresor na nacionalna sjećanja, drugo, sve organizirane političke institucije u Hrvatskoj, treće, sve više i sam hrvatski narod zbog olakoga zaborava.

U čijemu sada interesu?

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina promašen je na temeljnoj političkoj činjenici. U današnjoj Hrvatskoj od njenoga prvoga dana samostalnosti postoji neupitna politička istina – imamo sve ostale nacionalne manjine i imamo hrvatske Srbe. Pripadnici nacionalnih manjina od prvoga dana bez rezerve branili su svoju domovinu Hrvatsku od srpske agresije i, uz sve ostalo, stekli pravo na pripadnost hrvatskom političkome narodu zauvijek.


Među hrvatskim Srbima također postoji poveliki broj pripadnika hrvatskoga političkoga naroda koji su svoju hrvatsku domovinu i nacionalnu čast zauvijek vezali i potvrdili uz hrvatski narod. Veliki dio hrvatskih Srba, kako tada, tako ni danas, tada zaslugom što svojih stajališta, što manipulacijama Beograda, a danas najviše ponašanjem hrvatske Države, nastavlja antihrvatsku politiku i agresiju novim sredstvima.

Zbog toga se u sasvim realnim okolnostima funkcioniranja hrvatskoga društva ne smije istim zakonskim i vrijednosnim standardima danas definirati domoljublje i neprijateljstvo, prijatelj i neprijatelj.

Ustavni i pravni poredak zemlje formira se s ciljem zaštite i unaprijeđenja autentičnih vrijednosti društva te prihvaćanja i razvijanja novih neupitnih vrednota za sasvim konkretno društvo, sasvim realnu zemlju i sasvim realne ljude. Ne za Marsovce, ne za apstraktne pojmove o čovjeku.

Ustavni poredak ne smije sankcionirati zlo kao poželjnu kategoriju, niti onome tko ga se ne odriče davati bilo kakvu društvenu satisfakciju.

Sve do onoga trenutka dok velika većina hrvatskih Srba ne pođe za primjerom manjine koja je branila svoju Hrvatsku i ne prihvati da je agresija na hrvatski narod zlo, a ne dobro, status nacionalnih manjina u hrvatskom pravnom sustavu ne smije biti vezan za položaj i status hrvatskih Srba bez obzira što su najbrojnija manjina, niti simboli pod kojima su okupirali Hrvatsku smiju na bivšim okupiranim prostorima i ratom neposredno ugroženim krajevima biti istaknuti. Jer takvi zahtjevi nisu utemeljeni u pravima manjina, nego na agresivnoj namjeri.

Zagovornici bezuvjetnog zaborava uzroka i posljedica rata najčešće se pozivaju na neku samo njima poznatu Europu. Molim da se onda pozabave razvojem odnosa Njemačke i Francuske nakon II Svjetskog rata, na što se inače najčešće pozivaju. Neće naći ni jedno jedino uporište za svoje stavove, jer nitko odgovoran stvarnim ljudima ne prilazi kao igračkama.

Ako se od hrvatskoga naroda zahtijeva na vrlo agresivan način odricanje od povijesno neupitnih nacionalnih simbola, koje je režim Ante Pavelića prije sedamdeset godina kompromitirao više ili manje, i to se nameće kao civilizacijski standard, posve je neprihvatljivo simboliku ispod koje su još neosušenom krvlju natopljene ulice i mjesta hrvatskih gradova i sela, nametnuti hrvatskome narodu odričući mu pravo na osobni i kolektivni senzibilitet.


To bi značilo prihvatiti činjenicu da se osobni i nacionalni senzibilitet naroda razlikuje po etničkome principu, što je izravni temelj čistog rasizma. Što vrijedi za Srbe ne vrijedi za Hrvate.

To je trajni izvor nestabilnosti ovoga društva i države i samo je slučajno danas eskalirao na pitanju ćirilice u Vukovaru. Sutra će bilo gdje, bez obzira što Hrvatska uradila. I, nikada neće stati. Zato to nije pitanje Vukovara i Vukovaraca, vukovarskih junaka Domovinskoga rata, nego svakoga Hrvata i pripadnika hrvatskoga političkoga naroda, gdje god bio.


Sve do onoga trenutka dok Vukovar ne dođe u Zagreb, Hrvatska neće biti ni slobodna ni uravnotežena zemlja, niti će hrvatsko društvo biti zrelo društvo spremno angažirati svoje potencijale u razvoj i stvaranje optimalnih uvjeta za život čovjeka.

Svakoga čovjeka koji pokušava živjeti od društveno potrebnoga rada.

Još jednom se pokazalo da skupine koje svjesno i ciljano izazivaju nered, kaos i društvene suprotnosti u ovoj zemlji, nemaju namjeru poštivati ni jednu jedinu državnu instituciju ako njene odluke i stavovi nisu isključivo u njihovome interesu.

O odluci Ustavnoga suda o «ćirilici» ovih dana je izrečeno puno riječi, stavova, mišljenja, uobičajeno najčešće iz klasičnih dnevnopolitičkih pozicija, a rijetko ili gotovo nikako iz stručnih i relevantnih. Ima i takvih, istina rijetkih, ali mišljenja vrhunskih odvjetnika, stručnjaka ili profesora ustavnoga prava ne probijaju se u javnost, dok većina onih koji bi kompetentno o tome mogli govoriti – uobičajeno šuti.

Golom logikom je jedna stvar posve jasna, iako je Ustavni sud nije izrijekom napisao u svome obrazloženju. Ne znam kao amater, je li morao, iako bi meni osobno bilo lakše suočavati se sa otvorenim pitanjem u ovome slučaju – da jest.

Kada je Ustavni sud odlučio da se Zakon ne smije primjenjivati bez njegove prilagodbe– posve je neupitno da je time Ustavni sud rekao da ovaj Zakon ne valja.

Nešto se može prilagođavati tek ako su realne društvene okolnosti bitno drugačije i Zakon zbog toga neprimjenjiv, ali okolnosti zbog kojih Ustavni sud ukazuje na nužnost prilagodbe Ustavnoga zakona bile su realne i prlikom pokušaja njegove nasilne primjene. Čovjek se nakon svega što se danas dogodilo mora upitati – čime se to rukovodio Račan kada je pripremao i donosio ovaj Zakon u neposrednim postratnim okolnostima!?


Time je također rekao da su država, Vlada, predsjednik države koji je izričito odgovoran za očuvanje ustavnoga poretka zemlje, postupala i postupali svojim činjenjem ili nečinjenjem – neustavno. Time je po pravnoj logici takvo postupanje i nezakonito!


U razdoblju primjene toga Zakona, unazad godinu i nekoliko mjeseci, Hrvatska je upravo zbog toga trpjela ogromne društvene, političke, ali i materijalne štete, ljudi su se sukobljavali, neki su ostali trajni invalidi, deseci ljudi zakonski su gonjeni, neki su osuđeni na zatvorske kazne, protiv nekih se vode sudski i prekršajni postupci, neki su ljudi ostali bez posla. Primjenom toga Zakona država je kako god to danas njeni vodeći ljudi tumačili, prolila ponovno zlu krv ulicama Vukovara, ali i cijele Hrvatske, posebno po ulicama mjesta koja su trpjela ogromne štete i ugrozu od srpske agresije.

Posve je jasno da se država koja se tako ponaša ne može svrstati u demokratske države, njeni Zakoni koji se tako primjenjuju nisu društveno opravdani i legitimni zakoni, a takvi bi morali svi biti ili je riječ o diktaturi, a njena vlast koja inzistira na legalnosti takvoga poretka nije ni malo drugačija od bilo koje vlasti kroz društvenu povijest koja je, makar bila izabrana na demokratskim izborima, donosila zle zakone koji su izazvali manje ili više društvene poremećaje, pa i potpune nacionalne, ali i globalne katastrofe.


To su jednostavne činjenice.

Nema ni jednoga opravdanoga zakona čije posljedice u konkretnome društvu izazivaju nacionalnu i bilo kakvu društvenu netrepeljivost, sukobe i destabilizaciju društvenih vrijednosti. Takve zakone ne donose, a još manje primjenjuju demokratske države.

Ustavni sud je dakle propisom o jednogodišnjem uvjetovanome moratoriju na primjenu Zakona jasno naglasio – nezakonitost i neustavnost postupanja hrvatske države.

Prvo pitanje.

Tko će i kako zbog toga odgovarati? Može li sada u ime te iste države neka nova vlast pokrenuti kazneni postupak zbog izazivanja društvene destabilizacije i međunacionalne mržnje, što je i jedno i drugo kažnjivo ostalim hrvatskim zakonima, protiv Milanovića, svih njegovih ministara, a posebno izravno nadležnoga Arsena Bauka i Orsata Miljenića, te predsjednika Republike Ive Josipovića, koji se javno više puta zalagao za dijalog, ali njegova uloga nije uloga kardinala Josipa Bozanića koji poziva na mir, a nema državne instrumente, njegova uloga je propisana Ustavom i u njoj piše da je odgovoran za zaštitu i unaprijeđenje ustavnoga poretka zemlje. A ima državu na raspolaganju!

Zašto predsjednik Josipović i sam navodno vrstan pravni stručnjak, nije zatražio, iako je imao pravo i dužnost prije svega, provjeru ustavnosti postupanja hrvatske Vlade i zahtijevao bez ikakave zadrške – obustavljanje postupaka koji bi, evo sada se pokazalo, mogli biti sporni i destabilizirajući, koji su izazvali toliko društvene štete u Hrvatskoj, ali i vanjskopolitičke štete (sjetite se non paper akcije srbijanske diplomacije, ali i ponašanja Biljane Borzan u parlamentu EU na prikupljanju potpisa negativnom internacionalizacijom izrazito unutarnjega hrvatskoga pitanja), nakon blamaže s Lex Perković.

Ako bi se sve štete objektivno izračunale, a danas se sve može izračunati, Josipović i cijela Vlada bi morali raditi, i oni i njihovi nasljednici, deset života da ih nadoknade. Smiju li visoki državni dužnosnici tako bitne stvari ne znati, pored tolikih mogućnosti konzultiranja pravne struke, znanosti, pa i domaćih i međunarodnih institucija?

Ne bi smjeli.

Ali, slijedom čitavoga niza postupaka ove državne vlasti, mnoštva zakona i akata koje je Ustavni sud proglasio neustavnim ili slao na dorade, nakon nevjerojatnih nasilja prije svega u području obrazovanja, ali i međunarodnih odnosa, pri čemu mislim na lex Perković, ja sam čvrsto uvjeren da se tu ne radi o neznanju već o namjeri! Namjernom slabljenju zemlje i namjernom izazivanju destabilizacije.

Odluka Ustavnoga suda, kakva je god u svojoj biti, po reakcijama zainteresiranih, a to su manje-više svi mediji, sve političke strukture, sve državne pravne institucije, kao i ogromna većina građana Hrvatske – pokazuje prije svega da u ovoj zemlji nitko istinski ne poštuje državu.

A zašto bi ju netko poštovao kada otvoreno državne zakone krše nositelji najviših državnih funkcija koji personalno predstavljaju samu tu državu?


Naravno, govorim o hrvatskoj Državi, ne državi u Hrvatskoj. Jer, članovi stožera i hrvatski narod u cjelini, nije se borio za fiktivnu državu. Države su ovdje postojale tijekom prošlih stoljeća. Hrvatski narod borio se za hrvatsku nacionalnu državu.


Jasno je kao dan iz prvih izjava Milorada Pupovca da će on i «njegovi» Srbi nastaviti destabilizaciju Hrvatske, utoliko veću ukoliko u hrvatskome državnome vrhu, ali i u opoziciji – nema jasnoga i britkoga odgovora na sve veću i neprimjerenu političku, ali i ljudsku drskost.

Izjava da SDSS pristaje razgovarati o drugačijemu statusu Ovčare vrhunac je cinizma i agresije na hrvatski društveni poredak, na cijeli hrvatski narod, na ponos svakoga hrvatskoga domoljuba. Na svakoga Hrvata koji voli svoju zemlju i narod, gdje god živio.

Iznenađuje li koga to?

Pa pogledajmo poslanice patrijarha SPC-a Irineja nazad nekoliko mjeseci:

«Srećan i blagosloven Božić želimo i svoj našoj braći i sestrama u Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji, Lici, na Kordunu i u Baniji koji ponovo doživljavaju, kao i pre dvadeset godina, progone i stradanja zbog svog imena, pisma i jezika. Posebno smo zabrinuti pred činjenicom da se pitanje ćirilice koristi kao paravan za nastavak progona srpskog naroda u Hrvatskoj, za zastrašivanje Srba i odvraćanje istih od povratka na njihova ognjišta. Molimo se Bogomladencu Hristu da svojom božanskom ljubavlju ispuni srca i duše onih koji gaje netrpeljivost, pa i mržnju prema svemu što je srpsko i pravoslavno. Čovek i narod bez ljubavi – šta je? Neka mesto mržnje ljubav zavlada!»

A zatim:


“S istom ljubavlju u uskrslom Kristu i toplim molitvama pozdravljamo i svu našu braću i sestre u Dalmaciji i Lici, na Kordunu, u Baniji, Slavoniji i Baranji”, rekao je patrijarh, s tradicionalnim pozdravom Hristos Vaskrese pozdravio i “sve u Republici Srpskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Sloveniji i Bivšoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji”.

Koliko treba biti slijep pa ne vidjeti što u ovim poslanicama piše?

Nije li posve vidljivo da vrh SPC-a, na koju se Milorad Pupovac u vrijednosnim stajalištima potpuno poziva u Hrvatskoj, otvoreno i bez ikakve dvojbe ne priznaje državnu samostalnost Republike Hrvatske, ni Bosne i Hercegovine.

Je li nekome u državnome vrhu zvoni u bilo kojemu pogledu ovo što piše, a što je znajući događaje i povijesne pretpostavke svega što se događalo unazad dvadeset godina u Hrvatskoj i BiH, te ulogu SPC-a u svemu tome, svakoj, baš svakoj državi koja drži do obaveze prema svome narodu, svojoj naciji, svim svojim građanima koji je respektiraju i u njoj ne traže prolaznu, nego trajnu društvenu satisfakciju osobno i kolektivno, jasno upozorenje o otvorenoj posve neprijateljskoj politici prema njoj, njenome narodu, temeljnoj naciji i njenim građanima.


Ima li netko stvarno iluzija da će ovo što SPC ili SNV pod vodstvom Milorada Pupovca, ali i kompletna struktura otvorene pete kolone u Hrvatskoj pod imenima nekih hrvatskih političkih stranaka i raznih društvenih institucija, medija i nevladinih udruga – samo od sebe stati, ili, da će stati novim ustupcima?

Neće.

Iz puno razloga, a posebno zbog ovoga, Vukovar i pitanje njegovog društvenog statusa, nije ni iz bliza pitanje «ćirilice», a pogotovo nije – pitanje lokalne samouprave i uprave. To je prvorazredno nacionalno političko pitanje koje se niti smije niti može riješavati u Vukovaru, jednako onako kako bitka za Vukovar nije bila bitka jednoga grada protiv srpskoga neprijatelja, već bitka za opstanak hrvatskoga naroda.


Jednako onako kako je svaki metar dunavskih ada, svaki metar hrvatskoga mora na Prevlaci i u Piranskome zaljevu, kod Neuma, Sv. Gera i svaki metar zemlje dugom granicom s BiH, prvorazredno nacionalno i političko pitanje. Ostaviti samo jednoga čovjeka, kao recimo Veljka Marića divljanju agresora, znak je kapitulacije zemlje, isto kao što je ignoriranje bilo čega hrvatskog – znak kapitulacije. A to nitko po Ustavu ne smije nekažnjeno raditi.

Svatko onaj tko to ne vidi, ili je slijep ili – zlonamjeran. Slijepcima se pomaže, zlonamjerne se kažnjava u svakom zrelom društvu. Gdje smo mi? Gdje je Hrvatska danas?

Ne može hrvatska država silnim milijunima kuna nepostojećega novca i osiromašenoga naroda, financirati otužni spot civilnih udruga s «muslićem», «srbinom», «ciganom», «kosookim» (zašto «kosooki», radi kamuflaže namjera?), pozivajući na navodnu toleranciju očito je, po mišljenju nositelja kampanje, netolerantan i primitivan narod, a istovremeno najvišim državnim zakonima ustavnoga karaktera, u svim državnim institucijama imati političke i profesionalne «cigane», «srbe», «musliće» «digiće» kao vrhunsku vrijednosnu i nužnu kategoriju.

Tko je tu lud?

Ovakva radikalna suprotnost u primjeni standarda na državu i na narod, na državu i na društvene odnose, izrazito destabilizira svaku mogućnost postizanja kakvoga – takvoga društvenoga reda i pozitivnoga poretka te posve onemogućuje bilo kakvu, pa i minimalnu mogućnost razvoja društva, zemlje i aktiviranje svih nacionalnih i društvenih potencijala, bez kojih i bez čega jednostavno ni jedan jedini čovjek ne može računati na vlastiti razvoj isključivo na kompetitivnim kvalitetama.


Na kraju, ni jedna ova dvojba, ni jedno ovo pitanje nije, niti i na kakav način može biti – pitanje za aktualnu vlast ili aktualnoga predsjednika države. Niti to spada pod kategoriju «obraza» kako Željka Markić kaže Josipoviću, jer za primjenu kategorije «obraz» pretpostavka imati iste moralne standarde i društvene ciljeve u ovome slučaju.

Ovo su eliminacijska pitanja za sve one drugačije u predstojećoj izbornoj utrci. Bez odgovora na ova pitanja i ovakve dileme, na čelu države imat ćemo nove ljude, a u biti – staru vlast, te iste razarajuće posljedice njihove politike. Prije ostalih, zbog njihove realne moći, ovo su eliminacijska pitanja za Tomislava Karamarka i Kolindu Grabar Kitarović.

Autor: Marko Ljubić/politikaplus.com

http://hu-benedikt.hr/?p=23458

[EdgarFranjul]

LIJEVI FAŠIZAM KONAČNO NA ČISTINI

Autor Ivana
Četvrtak, 28 Kolovoz 2014 14:58



Nije to borba za birtiju u Šibeniku, to je puno opasnije:

Obračun s biskupom Ivasom izvukao lijeve fašiste na čistinu!

Ovo što se trenutno događa sa šibenskim biskupom Antom Ivasom zapravo je nešto najbolje što se moglo dogoditi u posljednjih nekoliko godina Hrvatskoj, izuzev, dakako, gospodarskog oporavka, naime, medijski fašisti, ratni profiteri, suradnici ratnih profitera, njihovi jataci te jugoslavenski komunisti, uz nekoliko izmanipuliranih narkomana i nesretnih građana, napokon su izašli na čistinu, počela je borba za birtiju u Šibeniku, a u stvarnosti konačni, javni, polemični obračun s lijevim fašizmom. Prvi je ovo otvoreni sukob, u kojem jedna strana koristi argumente, druga, nažalost, samo mržnju.

Naime, popularni hrvatski glazbenik u potpunosti ima pravo kada tvrdi da je sve ovo što se u Šibeniku, i ne samo u Šibeniku, događa zapravo tek početak raščišćavanja odnosa u Hrvatskoj. Doista se posljednjih mjeseci može reći da je lijevi fašizam u potpunosti izgubio kontrolu svjestan činjenice da desnica napokon u Hrvatskoj postaje relevantan politički čimbenik, pritom, naravno, ne mislimo na HDZ-ovu desnicu, koja zapravo i nije desnica, niti je ikad to bila, govorimo o pravoj desnici koja se dobrim dijelom okuplja u Čavoglavama, a koju HDZ-ova 'desnica' ne gleda s oduševljenjem dok je lijevi fašisti otvoreno mrze.

Nitko nema pravo nazivati ljude u Šibeniku, ili bilo gdje dalje u Hrvatskoj, klerofašistima samo zato što tim ljudima eventualno smeta buka iz birtije. Jedan ekstremni portal upravo je to učinio, kada je u naslovu napisao 'klerofašizam' u Šibeniku. Kakav klerofašizam? Znaju li lijevi ekstremisti što je zapravo fašizam, a što je klerofašizam? Nije biskup Ivas jedini koji se bunio u Šibeniku protiv buke iz Azimuta, no, sve da jeste zar bi zato on bio klerofašist? Nakon dugo vremena može se reći kako se u Hrvatskoj napokon igra otvorenih karata, točno se zna s čim je i s kakvom vrstom ekstremizma danas Hrvatska suočena.

Koliko daleko mogu ići lijevi fašisti, pritom ne mislimo na publiku, na mlade ljude koji posjećuju klub Azimut u Šibeniku, možda najbolje pokazuje činjenica da su mediji u stanju izmisliti riječi popularnog glazbenika Marka Perkovića Thompsona. Naime, Thompson nikada nije one koji posjećuju klub Azimut u Šibeniku, uglavnom mlađa i publika srednje generacije, nazvao fašistima, niti lijevim, niti desnim, ono što je Thompson rekao, a rekao je da biskupa Ivasa napadaju ljevičarski fašisti, odnosilo se na one koji LAŽNO napadaju šibenskog biskupa, Antu Ivasa, da želi ugasiti i zatvoriti Azimut. Naravno da to nije točno, naravno da biskup Ivas ne stoji iza policijske intervencije u Šibeniku, u Azimutu, niti bi tako nešto mogao biskup napraviti, on ipak nije ministar unutrašnjih poslova.

Nakon dugo vremena može se reći kako se u Hrvatskoj napokon igra otvorenih karata, točno se vidi s čim je i s kakvom vrstom ekstremizma danas Hrvatska suočena.

Dvadeset godina nakon završetka Domovinskog rata Hrvatska zapravo još uvijek živi u ratnoj atmosferi, odnosno, u histeriji koju su hrvatskim građanima nametnuli krivotvoritelji novije hrvatske povijesti. Naime, ljevičarski ekstremisti, nećemo ih baš svaki puta nazvati lijevim fašistima, u potrazi za boljom prošlošću uništavaju budućnost hrvatskih građana, ako smo već postigli konsenzus glede Domovinskog rata zašto danas moramo slušati o karakteru Oluje i zašto se lijevim fašistima, i to su oni fašisti koji doista jesu fašisti, tolerira kada Oluju proglašavaju etničkim čišćenjem? Dakle, takva vrsta ekstremizma razlog je opće histerije u Hrvatskoj i atmosfere sukoba, a ne neka tamo borba za neku tamo birtiju, makar ona bila i u Šibeniku.

Ivana/Tinolovka-news

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=11

[EdgarFranjul]

'Ovo je popis hrvatskih političara koji stvaraju novu Jugoslaviju pod utjecajem velikosrpske britanske politike'

Autor: Iva Međugorac
Datum: nedjelja, 31. kolovoza 2014. u 17:28

Svako malo netko od hrvatskih političara posjeti skup posvećen osnaženju zapadnog Balkana, ali pod tom krinkom, prema riječima našeg sugovornika krije se stvaranje nove Jugoslavije.

Konferencije o 'zapadnom Balkanu' postale su uobičajeni susreti na kojima redovito sudjeluju predstavnici hrvatske politike. Jedan takav skup kojemu je nazočio Ivo Josipović održan je nedavno u Dubrovniku, a priznanju toga pojma pridonio je i premijer Zoran Milanović koji je u Berlinu sudjelovao na skupu o 'zapadnom Balkanu', zajedno s još sedmero premijera susjednih nam država. No, geostrateg i geopolitičar Davor Domazet Lošo zgrožen je pojmom 'zapadnog Balkana', ali i svime onime što se iza toga pojma krije, jer radi se o novoj Jugoslaviji.

"Zapadni Balkan, jugosfera, zemlje regije i ovi prostori - to je psiholingvističko reprogramiranje koje se primjenjuje preko medija. Kada ne mogu doslovno reći Jugoslavija dosjetili su se toga pojma zapadni Balkan", kaže Lošo te podsjeća da je pokojni predsjednik Tuđman predvidjevši što će se događati u Ustav ubacio odredbu da Hrvatska ne smije sudjelovati u udruženjima jugoslavenskog predznaka. Usprkos tome, velikobritanska politika ne slaže se s Hrvatskom slobodom i pobjedom u ratu, a protiv naše zemlje rade već 160 godina, to je njihov projekt.

Međutim, geopolitička situacija se promijenila, tvrdi Lošo, pa zato više ne postoji jednopolarni svijet kojim upravlja SAD, na čelu višepolarnog svijeta su Rusija, Kina, Indija, arapski svijet i Južna Amerika na čelu s Brazilom. "Europa tu nema neku značajnu ulogu, osim Njemačke, a jača i Turska. Mi danas živimo stotu obljetnicu Prvog svjetskog rata u kojem su postojala četiri carstva - njemačko, austrougarsko, rusko i tursko. Rat je vođen da se sruše carstva, a mi živimo u vremenima koja podsjećaju na predvečerje Prvog svjetskog rata, ali sa suprotnim predznakom jer sada su se obnovila tri carstva", objašnjava naš sugovornik. Na snazi je danas njemačko carstvo na čelu sa 'caricom' Angelom Merkel, a tu je rusko carstvo kojim upravlja 'car' Putin, a na čelu Turske je sultan Erdogan. "Anglosaksonska politika je poražena dok se obnavlja Austro-ugarsko carstvo s malim kraljem Orbanom", ističe Domazet Lošo dodajući da je sada u tijeku bitka za 'zapadni Balkan', odnosno prostor bivše Jugoslavije, a Hrvatska se pak nalazi u tom prostoru. No, dok se u svijetu odvijaju preslagivanja, hrvatska politika od 2000. godine o tome ne zna ništa, a sve se pak odvija pod patronatom MI6-a. Svako malo organiziraju se samiti o 'zapadnom Balkanu', a sve je počelo 2000. godine pod patronatom Jacquesa Chiraca koji je u Intercontinentalu (danas Westin) održao samit o zapadnom Balkanu. "Njemačka je snažna, ona ne želi provoditi britansku politiku, ali svjesni su da ona ovdje ima utjecaj jer predsjednik Josipović i Vesna Pusić dio su 'zapadnog Balkana' i u tome Milanović nema izbora", smatra Lošo te naglašava da premijer samo igra po njihovim pravilima.

Njemačka na Sredozemlje može izaći samo preko 'zapadnog Balkana', a tu pak Merkel vuče državnički potez dolazeći u Cavtat. "Ona je u Cavtatu rekla da je ne zanima politika zapadnog Balkana već samo gospodarstvo, cilj im je gradnja pruge Muenchen-Ljubljana-Zagreb-Istambul i autoceste Trst-hrvatska obala-BIH-Crna Gora-Albanija-Grčka. Njemačka prometno- infrastrukturnim objektima izlazi na istok i središnji dio sredozemlja, a nabrojane države dio su 'zapadnog Balkana'", kaže Lošo. Zbog gospodarskih interesa Njemačka ojačava svoj geopolitički utjecaj, a naši političari pod velikim su pritiskom od strane te države. Cilj britanske politike baziran je na dvije poluge, jedna je Hrvatska, a druga Poljska koju Englezi guraju u sukobe s Njemačkom i Rusijom. "U interesu Hrvatske je ovaj sastanak u Berlinu jer mi se trebamo odreći britanske politike. Josipović i Pusić mogu se mijenjati samo na izborima jer to je demokracija, a građani za tri mjeseca na predsjedničkim izborima ne bi trebali izabrati Josipovića ako ne žele istu politiku. Pusić je također produžena ruka britanske politike, ali najveću ulogu tu ima predsjednikov savjetnik Dejan Jović. Svi oni poslušnici su britanske politike", nabraja Lošo pozdravljajući Milanovićev posjet Berlinu. Za njega taj posjet ima veliko značenje. Uz to, Hrvatska konačno mora spoznati da je dio našega identiteta proslava Dana pobjede koja se održava 5. kolovoza, a sve ostale priče o ustašama i partizanima dio su britanske politike koja se gura preko njihovih medija.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... itike.html

[EdgarFranjul]

Rušenjem ‘Tuđmanove tvrđave’ eurokrati pod krinkom Zapadnog Balkana guraju Hrvatsku u novu Jugoslaviju


Autor: Mladen Prenc
Objavljeno: 01-09-2014 u 21:29

Najpopularniji hrvatski političar, legendarni vođa Hrvatske seljačke stranke Stjepan Radić je govoreći o srpskim političarima znao kazati: ‘Ili će oni nas balkanizirati, ili ćemo mi njih europeizirati. Trećega nema!’

Radić je 1928. godine izrešetan hicima iz pištolja u Skupštini u Beogradu, Hrvatska je dugo vremena bila balkanizirana, a sada joj se nameće uloga pomagača Bruxellesu u europeiziranju zapadnog Balkana.


Mnogi naime smatraju kako je konferencija o Zapadnom Balkanu koja je nedavno održana u Berlinu pod pokroviteljstvom njemačke kancelarke Angele Merkel zapravo ponovno tjeranje Hrvatske u neku ‘novu’ Jugoslaviju. U javnom mnijenju u Hrvatskoj postoje zazori prema ovakvom pristupu Europske unije kao i sumnje prema motivima vodećih europskih zemalja koje ističu da je ekonomsko-politička asocijacija Zapadni Balkan nužna za gospodarski prosperitet regije.

Hrvati nikad u povijesti nisu pripadali Balkanu

Ima i onih, poput predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti dijaspore Dragana Hazlera, koji je upravo zbog ‘neodržive prostorne tvorevine nazvane Zapadni Balkan’ bio i žestoki zagovornik protiv ulaska Hrvatske u EU, koji smatraju da je upravo pridruživanje Uniji svrstalo Hrvatsku još dublje u Zapadni Balkan.

Hazler podsjeća i napominje kako Hrvati nikada u povijesti nisu pripadali tvorevinama Balkana.

- Prostor Hrvatski je već u Rimsko doba pripadao Zapadnom carstvu; Za vladavine Gota pripadao je Zapadnim Gotima. Dolaskom Hrvata u VII. stoljeću pokrštavani su sa Zapada. Za vladavine Karolinga Hrvati djelomice dragovoljno i djelomice ratom ulaze u sastav Karolinške države. U kršćanstvu Hrvatska nakon Raskola 1054. godine pripada Zapadnoj crkvi; Pacta conventom 1102. Hrvati ulaze pod zajedničku kraljevsku krunu s Ugarima , odnosno Srednju Europu.Hrvati su u vjekovnoj borbi protiv svih Istočnjačkih osvajača, poglavito protiv Turaka i Srba branili sebe i Europu od svih najezda i ugroza s ishodištem na Balkanu. Hrvatski narod i njegova suverena država Republika Hrvatske je kroz povijesnu nezrelost politikantstva Europske Unije i kroz konzervativnu jugoslavensko-komunističku opredijeljenost naših političara gurnuta u neprirodnu tvorevinu Zapadni Balkan, kojemu Hrvatska ne pripada po nijednom zdravom kriteriju – mišljenja je Dragan Hazler.

- Ako Europska Unija želi sprovesti regionalizaciju europskog prostora, u tom slučaju mora poštivati povijesne, kulturne, vjerske, nacionalne, tradicionalne i druge parametre. Organska transregionalna jedinica Srednje Europe je prostor bivšeg Austrijskog carstva, s ondašnjim, sadašnjim i budućim središtem, primjerice u Beču – zaključio je predsjednik HAZUD-a.

AGENDA 2000: Zapadni Balkan kao virtualna ‘pod -Europa’

Kao i uvaženi gospodin Hazler, poznati hrvatski sociolog i politolog Anđelko Milardović zastupa stav kako je hrvatsko društvo svrstano pod kišobran zapadnoga Balkana zahvaljujući političkim propustima hrvatske politike iz bliske prošlosti, ali i međunarodnim interesima i okolnostima.

U svojoj knjizi ‘Zapadni Balkan: Pojam, ideje i dokumenti o rekonstrukciji Balkana u procesu Globalizacije’ Milardović ističe kako su političke ideje i inicijative o rekonstrukciji prostora bivše Jugoslavije od godine 1993.-2000. u znatnoj mjeri sukladne idejama zapadnog Balkana.

- Po svemu sudeći, periferija svedena na jednu jedinstvenu regiju nazvanu ‘zapadni Balkan’ eksperiment je o kojemu zavisi budućnost Europe. Balkan treba biti zapadni kako ne bi balkanizirao Europu. To je mišljenje europskih političara. Prema tome, ‘zapadni Balkan’ je za sada virtualna ‘pod-Europa’, ‘jedinstvena regija’ koja mora iskorijeniti balkanizaciju kako ona ne bi bila zaprekom Europi u nezaustavljivu globalizacijskom naletu. Regiju tzv. ‘zapadni Balkan’ – sastavljenu od više ‘zakašnjelih’ nacija-država treba globalizirati, a to znači nacije-države tretirati kao regionalne političke entitete bez granica, s ograničenim suverenitetom, denacionalizacijom i međusobnom ‘podeuropskom integracijom’, s prihvaćenim zahtjevima iz AGENDE 2000, kako bi ‘zapadni Balkan’ u budućnosti bio dio globalizirane Europe – objašnjava Milarodivć u svojoj knjizi izdanoj još 2009. godine.


Hrvatska u ulozi lokomotive

Ugledni politolog također je vizionarski primijetio kako ‘današnji eurokrati konstruiraju paradigmu ‘zapadni Balkan’ gdje bi Hrvatska trebala biti lokomotiva regije, što je njenim ulaskom prošle godine i potvrđeno, a kao što smo imali prilike vidjeti, takva je uloga Hrvatskoj dodijeljena i na nedavnoj konferenciji u Berlinu.

Eurokrati, kako ih naziva Milardović, svoje planove za Zapadni Balkan nikada nisu niti skrivali. Tako je na forumu BALKAN 2020. održanom u Beogradu u rujnu 2013. godine, bivši predsjednik Europske komisije i ministar vanjskih poslova Italije Franco Frattini izjavio da je ‘proširenje EU na zapadni Balkan počelo ulaskom Hrvatske, a bit će završeno tek kadamerkel sve zemlje članice ove regionalne zajednice postanu članice EU’.

- Njemačka stoji iza obećanja iz Soluna – odrješito je prije nekoliko dana ustvrdila njemačka kancelarka Merkel misleći pritom na poruku Solunskog summita održanog 2003. godine koja je glasila: ‘regija Zapadnog Balkana je dio europske obitelji’. Solunski summit je tada bio doživljavan kao vrlo važan jer je označio početak integriranja zemalja Zapadnog Balkana u EU.

Mnogi su, kako smo već prije spomenuli, a kako je to vrlo temeljito i dokazima potkrijepljeno analizirao politolog Milardović, uvjereni kako je i puno prije sastanka u Solunu satkana ideja ‘nove Jugoslavije’ pod krinkom Zapadnog Balkana.

‘Tuđmanova tvrđava’

Geostrateg Davor Domazet Lošo također smatra da je riječ o stvaranju nove Jugoslavije, samo što političke elite ‘ne smiju doslovno reći Jugoslavija, već su se dosjetili pojma Zapadni Balkan’.

- Zapadni Balkan, jugosfera, zemlje regije i ovi prostori – to je psiho-lingvističko reprogramiranje koje se primjenjuje preko medija. Pokojni predsjednik Tuđman predvidjevši što će se događati, u Ustav je ubacio odredbu da Hrvatska ne smije sudjelovati u udruženjima jugoslavenskog predznaka. Usprkos tome, velikobritanska politika ne slaže se s Hrvatskom slobodom i pobjedom u ratu, a protiv naše zemlje rade već 160 godina, to je njihov projekt- objašnjava Domazet Lošo.

Dakle, prema uglednom geostrategu Domazetu Loši, svrstavanje Hrvatske u Zapadni Balkan također znači i pokušaj rušenja ‘Tuđmanove tvrđave’, odnosno članka. 141. Ustava RH kojeg je uveo prvi hrvatski predsjednik želeći spriječiti udruživanje u ovakve asocijacije, izričito zabranjujući i samo pokretanje postupka za ulazak u ovakve asocijacije. Učinio je to radi sprječavanja udruživanja sprječavanja zloporabe moći koju bi mogle imati moguće buduće odnarođene hrvatske vladajuće elite.

Kompradorske vlasti poslušno pristaju

Naposljetku je svoj obol ovoj temi dao i Milovan Šibl, predsjednik stranke Jedino Hrvatska, inače bivši ministar informiranja na početku Domovinskog rata i ravnatelj Hine.

- Čitavo vrijeme upozoravamo da treba očuvati izborenu samostalnost i suverenost i ne ulaziti u civilne i vojne saveze u kojima bi drugi odlučivali o našim interesima i našoj sudbini, a posebno upozoravamo na opasnost od politike Europske unije koja od godine 2000.,pod krinkom etničkog pomirenja i suradnje, u dosluhu s vlastima u Hrvatskoj želi vratiti Hrvatsku u obnovljenu Jugoslaviju, pod imenom Zapadni Balkan. U sklopu takve politike sada se već održavaju međunarodne konferencije o Zapadnom Balkanu koje određuju i hrvatsku sudbinu, a kompradorske vlasti na sve to poslušno pristaju – zaključio je gospodin Šibl.

http://www.hrvatski-dom.hr/rusenjem-tud ... goslaviju/

[EdgarFranjul]

'Kakvi džihadisti, prijetnja nacionalnoj sigurnosti je Dejan Jović'

Autor: Marcel Holjevac
Datum: utorak, 02. rujna 2014. u 09:35

SOA je objavila dokument o svom radu i ustroju, a tu objavu su mnogi proglasili bitnom za demokraciju i velikim korakom za samu službu. U tom dokumentu od pedesetak stranica, međutim, nema zapravo ničeg konkretnog. Zašto je on uopće objavljen, pitali smo admirala Domazeta.

"Izvješće SOA nije vrijedno spomena", kaže nam admiral Domazet. "To je opis djelatnosti, nema veze s ničim. Ničemu ne služi i ništa ne govori. Zašto ga objavljuju? Ponukani su da nešto govore time što mi praktično obavještajni sustav nemamo, čisto da daju do znanja da postoje. Obavještajni sustav je jedan od bitnih elemenata nacionalne sigurnosti, a mi ga nemamo jer je razbijen, uništen nakon 2000. godine. Trebamo imati bar 4 obavještajne službe, Amerikanci ih imaju čak 14".

U dokumentu se spominju se tri, obavještajna, protuobavještajna, i vojna obavještajna.

- Nama je obavještajni sustav pod kontrolom britanske obavještajne službe, odnosno ostataka UDBE i KOS-a. Svaki obavještajni sustav bi trebao dobivati naređenja od predsjednika vlade, oni se trebaju baviti analizom i ničim drugim. Danas živimo u vremenima kad se ugroza nacionalnih interesa događa šire – na pravnom, gospodarskom, kulturnom, jezičnom području, na području informacija. Nacionalni interesi se podrivaju na razne načine. Mediji ugrožavaju nacionalnu sigurnost plasiranjem dezinformacija, oni su glavni izvršitelji ugroze nacionalne sigurnosti. Pogledajte kako se piše o Domovinskom ratu, to se nigdje tako ne bi moglo pisati. Nemaju nikakvih analitičara koji mogu promišljati hrvatske nacionalne interese i koji bi bili sposobni spoznati što ih ugrožava! Da bi prikrili nemoć pustili su pompozno u javnost dokument koji baš ništa ne govori. Niti jednim slovom ne govori što u ovom trenutku ugrožava hrvatske nacionalne interese!

U dokumentu se izrijekom spominju jedino mudžahedini u BIH...

- Ma kakvi mudžahedini, oni ne predstavljaju nikakvu ugrozu sigurnosti Hrvatske, najveća ugroza je Dejan Jović! Nacionalnu sigurnost ugrožavaju oni koji žele dati u koncesiju auto ceste, i oni koji nas guraju u jugosferu, a to su predsjednik države i ministrica vanjskih poslova!

Je li VNS iz kojeg je izbačeno O koji upravlja radom SOA-e sam po sebi sigurnosna prijetnja, obzirom na sastav?


- Pa već po tom vidite da oni ne znaju ništa, Vijeće obrane ne može biti odvojeno od Vijeća nacionalne sigurnosti, jer je obrana dio nacionalne sigurnosti. Ako je ugrožena obrana onda je očito ugrožena i nacionalna sigurnost, oni ne poznaju niti pojmove.

A što se tiče provjere, tko provjerava, oni koji sami ne bi prošli sigurnosnu provjeru? Neka objave koji su kriteriji sigurnosne provjere! To bi bio bitan podatak, a ne ovo što su objavili. Što sadrži ta sigurnosna provjera i tko je verificira? Vjerojatno sam Dejan Jović!

U dokumentu se navodi da onaj tko oda stranim državljanima podatke bitne za nacionalnu sigurnost može dobiti do deset godina zatvora. Može li se pokrenuti postupak protiv Stjepana Mesića zbog odavanja podataka, obzirom na sve dokumente koje je ustupio Johnu Cooksonu?

Apsolutno! Zašto nisu DORH-u podnijeli prijavu protiv Mesića, koji je dao 666 dokumenata (zanimljiva brojka) s oznakom državne tajne britanskim obavještajcima? SOA bi morala podnijeti prijavu protiv Mesića i izvješće izvršrnoj vlasti i protiv Mesića, i mnogih drugih. To im je posao. Ali to nikad nisu uradili.

Navodi se da obavještajci, kako i inače znamo, najčešće djeluju kao novinari, diplomati, poslovni ljudi...

- Danas u medijima u Hrvatskoj radi oko 400 onih koji su surađivali sa srpskim službama. Zašto ne objave bar dio tih imena? To bi imalo smisla, kome oni mažu oči s ovakvim dokumentima! Objava je još jedan od mnogih napuhanih balona, samo pokazatelj da ne rade ništa čim su pustili jedan takav tekst.

Navodi se da bi u susjedstvu moglo biti socijalnih i etničkih nemira, koji bi mogli utjecati na gospodarske, političke i sigurnosne interese RH...

- Mo'š mislit koja je to obavještajna procjena da bi moglo biti socijalnih i etničkih nemira, stvarno treba biti pametan pa to zaključiti! Zanimljivo kako nemaju procjenu kako situacija u Ukrajini djeluje na sigurnosno stanje u Hrvatskoj, na geopolitičke odnose snaga? To je bitno za sigurnosnu situaciju, ali o tome nema niti riječi!

Navodi se da iako nedovoljno politički, sigurnosno i gospodarski konsolidiran, prostor jugoistočnog susjedstva ne predstavlja značajniju sigurnosnu prijetnju za RH, te se nastavlja da bez obzira na izazove s kojima se suočavaju države u regiji, oni za sada nisu takve prirode da bi u bilo kojoj od njih moglo doći do oružanih sukoba ili da bi mogli ugroziti sigurnost RH.

- Kontradiktorno! To pokazuje njihovo neznanje! Susjedu gori kuća koja je spojena s tvojom, ali tebi to nije opasnost! A što se izazova u regiji tiče, mi smo članica EU. Oni i dalje ne gledaju da su nama okruženje Italija, Austrija, Mađarska, Slovenija, i sve dalje po dubini do Baltika – to je naše EU susjedstvo. To samo dokazuje da to piše engleska i srbijanska obavještajna služba. A i ovo da sigurnost nije ugrožena jer neće biti oružanih sukoba! Danas se nacionalna sigurnost ne ugrožava oružanim putem, osim vrlo iznimno, ali se ugrožava na sve druge načine koje sam naveo. To samo pokazuje da oni ne znaju što trebaju činiti.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... jovic.html

[EdgarFranjul]

Pakt Pusićke i Todorića: 'Hrvatska 2015. postaje balkanska krčma, lider nove Jugoslavije bit će Srbija'

Autor: Iva Međugorac
Datum: srijeda, 03. rujna 2014. u 08:56

Zapadni Balkan termin je koji se sve češće rabi, a kojim je, prema riječima naših sugovornika tek paravan za stvaranje nove Jugoslavije. Da je ovaj pojam, ali i formiranje istoga značajan hrvatskim političarima svjedoče i sve češće konferencije posvećene upravo zapadnom Balkanu.

Sudjelujući na konferencijama i skupovima o 'zapadnom Balkanu' predstavnici hrvatske politike sve više, i sve češće priznaju postojanje toga pojma. Jedan takav skup kojemu je nazočio predsjednik Ivo Josipović održan je nedavno u Dubrovniku, a priznanju toga pojma pridonio je i premijer Zoran Milanović koji je u Berlinu sudjelovao na skupu o 'zapadnom Balkanu', zajedno s još sedmoricom premijera susjednih nam država. Na slovenskom Bledu započeo je Bledski strateški forum, a na međunarodnoj konferenciji pojavit će se i šefica hrvatske diplomacije Vesna Pusić. Ona će među ostalim sudjelovati na panelu o stanju u regiji, njezinom razvoju te približavanju država 'zapadnog Balkana' Europskoj uniji. No, jedan od najvećih kritičara spomenutog pojma, ali i EU-a, Milovan Šibl iz Jedino Hrvatske u razgovoru za naš portal iznio je svoja stajališta o 'zapadnom Balkanu'. Po njemu, to je područje siromašnih država bivše Jugoslavije kojemu je dodana još i Albanija.

"To je područje masovnog siromaštva, neiskorjenjive korupcije, vječnih etničkih sukoba i stalnih promjena nacionalnih granica. Područje živi od međunarodne pomoći i pod stalnim je međunarodnim skrbništvom. Ne vjerujem u oporavak hrvatskog gospodarstva u povezivanju s takvim prostorom. Sudjelovanjem na tim konferencijama poslušnički se ispunjavaju nalozi iz Bruxellesa", tvrdi naš sugovornik. U 'zapadni Balkan' uvrstila nas je EU uz pristanak bivšeg premijera Ive Sanadera, smatra Šibl. "Valja reći neupućenoj javnosti koja misli da je Zapadni Balkan tek zemljopisni pojam, da je Europska unija još g. 1996. u svoje dokumente unijela taj novoizmišljeni naziv za zemlje bivše Jugoslavije (minus Slovenija plus Albanija). To je smišljeno kako bi se izbjeglo za Hrvate omraženo ime -Jugoslavija", napominje Šibl te dodaje da je prema konceptu EU navedeni prostor zamišljen kao jedinstvena regija u kojoj se prema nacionalnim državama pojedinih naroda ne bi postupalo kao prema cjelinama, već kao podregijama. Hrvatska bi time bila svedena na podregiju 'zapadnog Balkana'.

"Ako se sjećate, Mesić, kao najpoznatiji izdajica hrvatske samostalnosti i suverenosti, prvi je počeo po srpski govoriti o "regionu" od 22 milijuna ljudi koji treba povezati", napominje naš sugovornik. Odgovor na pitanje što se uspostavom 'zapadnog Balkana', odnosno obnovom Jugoslavije želi postići leži u prošlosti. Naime, stvaranje Jugoslavije pod beogradskom vlašću nakon Prvog svjetskog rata bila je britanska zamisao, tvrdi Šibl. Svrha nove države prema britanskom naumu bila je da s jedne strane bude bedem protiv Njemačke i Austrije, a s druge strane zaprema mogućem ruskom posezanju i dolasku na Jadran. "Djelomično su ti razlozi živi i danas pa se Srbiju nastoji pridobiti i odvojiti od Rusije. Za Hrvatsku je nevolja što Srbiju Zapad ne želi pridobiti svojim novcem, nego povezivanjem s Hrvatskom i njenim prelijepim morem. To je odgovor zbog čega nas se pokušava povezati sa Srbijom i ugurati u Zapadni Balkan i zbog čega doživljavamo stalne neprilike od suđenja u Haagu do ćirilice u Vukovaru. To svrstavanje Hrvatske u Zapadni Balkan je pokušaj obnove bivše Jugoslavije (minus Slovenija plus Albanija), koji u dosluhu s hrvatskim političarima, pod krinkom etničke pomirbe i suradnje, provodi Europska unija. Utoliko je odustajanje od državne samostalnosti i suverenosti i učlanjenje u Europsku uniju korak prema uspostavi Zapadnog Balkana", zaključio je Šibl.

Predsjednik Zavjeta za Hrvatsku Marko Lukić ogorčen je zbog toga što je sve više onih koji otvoreno priznaju postojanje 'zapadnog Balkana'. U tu organizaciju prema njegovim riječima guraju nas oni koji nikada nisu željeli samostalnu Hrvatsku, za koju su se mnogi očevi i sinovi borili, ali i dali svoje živote. "Engleska politika je sačuvati Jugoslaviju, ali hrvatski narod u povijesnoj bitci pobijedio je, boreći se upravo protiv takve koncepcije. Britanska politika činila je sve da nas ne prime u EU pokušavajući realizirati termin, ali i oživjeti 'zapadni Balkan'. Njihov cilj je sačuvati Jugoslaviju, a to će uz pomoć hrvatske politike realizirati već do 2015. godine. U tome ulogu imaju i hrvatske kompanije", kaže Lukić.

Jedna od kompanija koja je pristala na sudjelovanje u stvaranju 'zapadnog Balkana' jest Agrokor na čijem čelu sjedi Ivica Todorić, smatra Lukić, a upravo s tim ciljem kupio je Mercator, vjeruje naš sugovornik. "Sve je to formiranje nove Jugoslavije u kojoj će Srbija biti lider, a takvu politiku podupiru Pusićka, Josipović i njegovi savjetnici. Oni provode taj koncept, a samo fiktivno mi smo članica EU jer razvija se novi koncept", stava je Lukić. A da se novi koncept razvija uviđa i kroz to što Hrvatska ne surađuje s europskim metropolama već se neprestano forsira suradnja sa zemljama regije. Ne bi mi trebali biti ničiji sluge, ali morali bi jasno znati koji je naš identitet, savjetuje naš sugovornik.

"Hrvatsku žele pretvoriti u Balkansku krčmu, ali Rusija neće pustiti samo tako Srbe u EU. Nedavno su im odbili kredit i to je pokazatelj da su ljuti na njih, pa nije isključen niti ukrajinski scenarij. U vrijeme pristupa mogle bi se uključiti proruske snage koje ulazak u EU neće dozvoliti tako da Srbija očito pokušava vući na obje strane - izvlačit će novac iz fondova s jedne strane, a s druge strane priklonit će se Rusiji. Mi se moramo pobrinuti za Hrvate u BiH i omogućiti zbog njih ta zemlja što prije uđe u EU. No, zato ne treba birati Pusićku i društvo već one koji će nas gurati u EU, a ne na Balkan", zaključuje Lukić.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... rbija.html

[EdgarFranjul]

M. Kovačević: U Hrvatskoj su na vlasti snage koje žele integraciju bivšega jugo-prostora



Objavljeno Subota, 06 rujna 2014 11:35



Jugosfera s njemačkim premazom

Berlinski sastanak balkanskih političara s predstavnicima država Europske unije pod pokroviteljstvom njemačke kancelarke Angele Merkel, od kojeg su neki mnogo očekivali, nije na razini međudržavnih odnošajajji balkanskih zemlja donio neke posebne novine. Osim prijedloga za izgradnju zajedničkih infrastrukturnih projekata, za koje se prosjačila europska novčana pomoć, nije se nešto više ni moglo očekivati pa je nekadašnji britanski plan jugosfere u Berlinu dobio tek novi njemački premaz. Trenutno se Europska unija i sama nalazi u dubokoj krizi, a sve dublje poniranje u ukrajinsko-ruska pitanja, mogla bi u nedogled odugovlačiti europsko gospodarsko posrtanje.

Na političkoj razini u mnogim se medijskim izvješćima isticala razlika između balkanskih država (Srbija, BiH, Crna Gora, Kosovo, Albanija i Makedonija) od država Europske unije (Njemačka, Austrija, Slovenija i Hrvatska) premda je ta razlika u službenim dokumentima berlinskoga skupa ipak mnogo manje vidljiva, što potvrđuju i t zv. zajednički projekti, koji se uglavnom odnose na prostor što su ga Britanci definirali jugosferom.

Od pojedinačnih država za t zv. infrastrukturne projekte, od kojih će teško biti bilo što realizirati, najzainteresiranija je bila hrvatska politika, što poznavatelje balkanskih prilika ne može iznenaditi jer su u Hrvatskoj na vlasti snage koje istinski najviše žele integraciju bivšega jugoslavenskog prostora. U ovom trenutku interes Srbije je formalnoga karaktera zbog uloga koju igra u ruskoj balkanskoj strategiji. Najzamršenije stajalište pak ima BiH, koju je zastupao predsjednik vlade Vjekoslav Bevanda. S obzirom da je u Berlinu predstavljao Srbe, Bošnjake i Hrvate iz te države čini se da je manje-više tamo tek figurirao kao hrvatski predstavnik. Naime, predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović je između Berlina i Ankare odabrao tursku prijestolnicu, gdje je nazočio ustoličenju turskoga islamističkog predsjednika Recepa Erdogana. Predsjednik pak Republike Srpske Milorad Dodik još je tijekom berlinskoga skupa napravio otklon od Bevandine pregovaračke nazočnosti u ime svoga entiteta.

Ono što je za hrvatske nacionalne interese bilo posebno važno, kao što je pitanje jednakopravnosti hrvatskoga naroda u BiH, po svemu sudeći u Berlinu nije ni spominjano. Prijedlogom odustajanja od izgradnje autoceste kroz Hrvatsku, vjerojatno je bila zatečena i njemačka kancelarka, jer se s obzirom na članstvo Republike Hrvatske u NATO-u i EU takvim prijedlogom razdvaja prometno povezivanje jadranske obale i budućih članica NATO-a – Crne Gore i Albanije. Hrvatsku javnost posebno je iritirala činjenica da središnja vlast na čelu s kukuriku koalicijom i predsjednikom države Ivom Josipovićem svojim prometnim strategijama praktično iz sastava hrvatske države sustavno izdvajaju grad Dubrovnik i dubrovačko područje. Iza odluke o prekidu izgradnje Pelješkoga mosta još se i mogla možebitnom štednjom opravdavati takva politika.

Pokušaji pak da se muslimanskoj BiH daju dijelovi hrvatskoga državnog teritorija upravo na dubrovačkom području mogli su biti zlokobni signali trgovinom hrvatskoga prostora, a sadašnja prometna izolacija moglo bi doista potvrditi već u javnosti iznesene sumnje kako se Dubrovnik zapravo prometno ucjenjuje samo zato da se kod lokalnoga pučanstva potakne što snažnija odbojnost prema Zagrebu i kao što to Jakovčevićevi autonomaši pripremaju u Istarskoj županiji, otvori put za izlazak Dubrovnika iz Hrvatske.

Uz ovako katastrofalnu hrvatsku demografsku sliku te mogućnost da na lokalnim izborima sudjeluju i strani vlasnici nekretnina na mjesnim područjima, Dubrovnik bi se vrlo lako mogao pretvoriti u krizno žarište, prometno ucijenjeno iz Trebinja, a politikom iz Zagreba, koja u prometnoj izolaciji Dubrovnika ima svoje uporište i u zalaganju predsjednika države Ive Josipovića. Pozadinu sukladnosti Josipovićeva Pantovčaka i Trebinja ne bi bilo teško pronaći u politici Dejana Jovića, predsjednikova glavnoga analitičara.

Što se pak tiče njemačke politike, sudeći po berlinskom sastanku, kancelarka Merkel je zahvaljujući nerazumnoj i neshvatljivoj hrvatskoj politici, dobila neočekivanu prigodu da se, unatoč javnim prijetnjama Rusiji, s Moskvom za sad posredno poveže preko Srbije, koja je u svim balkanskim integracijama središnja gravitacijska točka različitih strategija, a poglavito u okolnostima kad za realizaciju takvih politika imaju odobravanje službenoga Zagreba.

Ako hrvatski narod doista želi zaštititi bar djelomično svoje nacionalne probitke, potrebno je ponajprije da na mjesto predsjednika države izabere osobu koja osjeća pitanje nacionalnoga interesa. Prigodu za to imat će već do kraja ove godine. Što se pak tiče realizacije nakaradne prometne infrastrukture koju zastupa sadašnja vlada, ne će biti teško zaustaviti odmah nakon njezina poraza na izborima za Hrvatski sabor. Uostalom, tko to može Hrvatskoj zabraniti da mostom poveže svoj teritorij te u punom prometnom spektru izgradi autocestu, ne samo do Dubrovnika, nego do svoje južne granice? Ako pak BiH ili njezini vanjski saveznici žele graditi paralelnu autocestu s onom u Hrvatskoj, sretno im bilo!

Mate Kovačević
Hrvatsko slovo

http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi ... stora.html

[EdgarFranjul]

Bunjevci i Istrijani

Autor: Tihomir Dujmović
Datum: petak, 12. rujna 2014. u 13:03

Ako se borite protiv velikosrpstva onda ste za hrvatske medije prokleti nacionalist, ali kad u toj temi pobjedi velikosrpski koncept onda konstatirate glede krivnje i motivacije za taj fenomen ''da to više nije naročito bitno".

Pogledajmo sad nakon pune četiri godine upravo manijakalne regionalne politike, tih preko svake mjere pretjeranih intimnih odnosa Srbijom, kakav je ceh takve politike. Jer, fakturu nam je naime upravo poslao srbijanski predsjednik Nikolić donirajući hrvatskoj djeci u Vojvodini knjige na ćirilici. Kad bi predsjednik Josipović i hrvatska ljevica barem znali izvući pravi zaključak iz ove podvale, moglo bi se reći da bi imalo smisla čak i platiti tako visoku cijenu osviješćivanja, no mi po njihovim reakcijama vidimo da oni i dalje ništa ne razumiju. Ljevica na čelu sa Josipovićem jednostavno ne razumije da su četnici-četnici i da će to ostati kako god fini, uglađeni, pristojni i korektni bili Hrvati prema njima. Jer, Josipović je svojim držanjem prema Srbiji svima nama htio poručiti da će baš on pokazati da ako se prema Beogradu ponašate korektno i fer, ako ih uvažavate i pristupite im sa ispruženom rukom pomirenja, da će problemi nestati. U prijevodu, ako nema ustaša, nema ni četnika!

Krivo! Ustaše su nastale kao reakcija na četništvo, ali ne vrijedi obratno. Velikosrpska politika je autonomna i autohtona i nezavisna je od vrste kućnog odgoja kojom joj prilazite!

Što bi još trebali doživjeti od Beograda da to Josipović shvati? Jer, prema takvoj politici možete se jedino postaviti tako da se što bolje zaštitite, a ne da otvorite sve moguće bokove kako je radila ova vlast. Činjenica da je srbijanski predsjednik sada ovo sa Bunjevcima napravio, najveći je šamar upravo Josipovićevoj regionalnoj politici koja je baš ovime i skrahirala. Jer je ovim potezom Nikolića kristalno jasno da je skrahirala njegova i regionalna politika Vesne Pusić. Jer, ako nakon svih mogućih napora i uvjeravanja u prvom redu hrvatske publike, da nam je nužna regionalna politika, da je ona sada postavljena na drugim osnovama, da smo mi tu da pomognemo Srbiji, ako nakon svega doživite ovako sirovu podvalu, to uopće niste razumjeli s kim imate posla, da je vaša procjena bila potpuno kriva i da smo uostalom opet na početku.

Jer, ovaj potez dolazi nakon činjenice da nam u istih tih pet Josipovićevih regionalnih godina Srbi nisu: vratili pokradeno, otkrili istinu u tisuću nestalih, čak ni dozvolili da se jedna ploča stavi na sramotne srbijanske logore ovog rata gdje su držali više od 30 tisuća Hrvata. O vukovarskim adama da ne govorim!

Dakle, ne samo da Josipovićeva regionalna politika nije donijela ništa po ovim pitanjima, nego se sad ide korak dalje u velikosrpstvu. Što o svemu misli Pupovac, ne znamo, jer on uvijek, ali uvijek, mudro šuti kad se pojave ovakvi incidenti! I pogledajte službene hrvatske političke reakcije pa ih usporedite sa reakcijama istih institucija kod intencije da se uvede ćirilica recimo u Vukovaru. Premijer Milanović je primjerice rekao da je Nikolićev potez ''možda malo nekorektan". Sad se sjetite njegove zapjenjenosti glede ćirilice u Vukovaru i usporedite njegovu reakciju na ćirilicu na školskim klupama za hrvatsku djecu i dobiti ćete definiciju – slučajnog premijera! Kako može biti ''možda malo nekorektno" ipso facto kršenje međudržavnog ugovora o jezicima i pismima manjina?

Tog ugovora se do zadnjeg zareza drži Zagreb, ali kako vidimo ne i Beograd. Nakon tri dana reagiralo je i ministarstvo vanjskih poslova pozvavši srbijansku otpravnicu poslova na razgovor gdje su tražili objašnjenje za taj incident ističući da je na svim pregovorima čvrsto obećano da se ovako nešto neće događati. No, u nizu reakcija na četnički ispad u Vojvodini gdje je tamošnji predsjednik donirao udžbenike na ćirilici tamošnjim Bunjevcima tvrdeći da oni nisu Hrvati, jedna se po bizarnosti ali i zlosutnosti posebno izdvaja.

Naime, neobično je zanimljiva reakcija Novog lista koji uspoređuje Bunjevce i Istrijane. Novi list nas poučava da smo tako svojedobno tvrdili da ne postoje Istrijani, da je IDS potencirao da se na popisu stanovništva građani Istre izjašnjavaju i kao Istrijani i da se ispostavilo da takvih ima 26 tisuća.

Slična paralela se vuče sa Bunjevcima pa piše Novi list, ''sad ih tamo ima gotovo 17 tisuća". I onda ide poanta: "Sasvim je sigurno da su Bunjevci podrijetlom Hrvati i zamislivo je da je srpska politika tijekom stoljeća poticala formiranje bunjevačke nacije, Ali to više nije naročito bitno. Danas ih je 16 706 stanovnika Srbije, nisu ni Hrvati ni Srbi, već su kako Nikolić kaže – svoji".

Kad čovjek to pročita ne zna od kuda bi krenuo. Kako Novi list priznaje da su Bunjevci podrijetlom Hrvati dobro je da bar imamo polazne osnove za razgovor. Oni su dakle podrijetlom Hrvati, kao takvi su se nastanili u Srbiji i onda su kroz desetljeća planske, osmišljenje i uporne politike, postali Bunjevci.

Ne njih 70 tisuća koliko Hrvata tamo živi, nego njih 16 tisuća. Oni to nisu postali Božjom voljom, netko je to potencirao, netko je ulagao energiju i novce, netko se istinski trudio u toj asimilaciji.

Tko bi bio taj Marsovac koji im je prišapnuo da je bolje da više ne budu Hrvati? Bez obzira na režime koji su prohujali kroz ta područja, to je uvijek bio – Beograd, što god to značilo. "Zamislivo je da je srpska politika poticala formiranje bunjevačke nacije" piše Novi list, ali oni taj fakat ne čitaju niti kao destruktivni niti kao asimilatorski, niti propituju zašto je Zagreb mirno gledao to nota bene nasilje. Niti Novi list to nasilje kao nasilje iritira!

Kao, asimilirali su ih pa što? I njima je očito kao i Milanoviću ovo ''možda, malo nekorektan potez"?

Ali, kad je bilo Hrvata koji su progovarali o velikosrpstvu kad je bilo ljudi koji su upirali prstom u tu asimilaciju ( i ne samo tu!) onda su takve Novi list i slični Novom listu zvali-nacionalistima! Ako se borite protiv velikosrpstva onda ste za hrvatske medije prokleti nacionalist, ali kad u toj temi pobjedi velikosrpski koncept onda konstatirate glede krivnje i motivacije za taj fenomen ''da to više nije naročito bitno. Njih je tu sad 16 706 i to je jedino bitno". Fantastično! Tako se ne može Krapina obraniti od susjedskih prisezanja, tako se ne može ne napraviti, negoli ni održati niti jedna jedina zemlja na kugli zemaljskoj, pa neće ni Hrvatska.

Jer i ovdje kao i u drugim temama zapravo treba okrenuti pilu naopako. Da je Hrvatska na beogradsku politiku prema Bunjevcima ispravno reagirala, na vrijeme i adekvatno toj svinjariji, da je Hrvatska tim Bunjevcima bila pri ruci svaki put kad bi neki četnik navalio na njih, brojka od 16706 sigurno bi bila manja.


Da su hrvatski mediji uključujući i Novi list svaki put kad se dogodila neka svinjarija na tu ili sličnu temu reagirali, pokazalo bi se da se alarmira javnost na ovom pitanju i Nikolićeva politika ne bi mogla tek tako prolaziti.

Ali, ako se mi mirimo sa velikosrpskom politikom koja je najzaslužnija za ovaj broj od 16706 Bunjevaca koji nisu Hrvati i ako naši mediji pokazuju stanovita razumijevanje za beogradsku politiku u ovoj temi onda naše rasprave o budućoj decentralizaciji, odnosno regionalizacije zemlje, treba uzeti kao plato iz kojeg će se sutra iznjedriti niz novih malih nacija koje će sve imati samo jedan zajednički nazivnik-da one gase postojanje hrvatske nacije!

To je smisao IDS-ovog projekta o Istrijanima, čemu kako vidimo Novi list već plješće, to će sutra biti nastavak talijanske politike koja na brojnim web portalima već mantra o ''Dalmatincima kao posebnoj naciji", onda će se slična priča vrtiti oko Slavonaca, tu su i Zagorci i biti će kako je Šešelj htio. Hrvatska će biti ono što se vidi sa vrha zagrebačke katedrale!

Hoću reći da krećemo u raspravu o regionalizaciji Hrvatske sa vrlo zlosutnim primjerom iz Vojvodine, reakcije na tamošnje odnarođivanje su ovdje nevjerojatno mlake i pokazuju da će se sutra isto tako gledati na odnarođivanje na drugim područjima gdje žive Hrvati. Zato je IDS-ov projekt Istrijana bio opasan. Zato je opasno kad se Novi list prema tome određuje sa simpatijama.

http://www.dnevno.hr/kolumne/tihomir-du ... ijani.html