Bezuvjetni temeljni dohodak?
Posted: Wed Oct 16, 2013 7:20 am
Komentari i kolumne
Uvođenje bezuvjetnog temeljnog dohotka je nemoralno
Kategorija: Komentari i kolumne
Kreirano Nedjelja, 13 Listopad 2013 21:13
Napisao/la G.M.
Kad netko kaže 'Švicarska', nekako spontano pomislim na čokoladu i sir, a onda mi odmah, jednako spontano, padne na pamet ovo: kako su tako ukočeni ljudi mogli osmisliti jednu tako romantičnu stvar kao što je fondue? Nekako mi uz njih više pašu satovi (Švicarci nikad ne kasne, zar ne?), banke i osiguravajuća društva. Ah, te predrasude…
U posljednje vrijeme Švicarsku se, osim kad joj treba psovati mater zbog franka, izvlači iz naftalina kad god je potrebno izvući primjer nekakve prakse koja je nama još potpuna nepoznanica ali su je, eto, Švicarci uveli pa je to dokaz da je takvo što nadasve suvremeno i da bi mi trebali isto tako. Recimo direktna demokracija. Super je da u Švicarskoj narod sve odlučuje na referendumu, mogli bi i mi tako. Ili bezuvjetan temeljni dohodak. U posljednjih nekoliko dana neki od vodećih medija u Hrvatskoj, kao i mnogi sudionici društvenih mreža, raspisali su se na dugo i na široko o tome da će Švicarci za dvije godine odlučivati na referendumu hoće li od države tražiti da svakom njenom građaninu osigura, od rođenja do smrti, određen iznos iz državnog proračuna, i to najvjerojatnije oko 2.500 švicarskih franaka, što bi odgovaralo otprilike polovici tamošnje prosječne plaće. Ako taj prijedlog prođe, Švicarska će biti prva zemlja u svijetu koja je primijetila već dulje vrijeme razmatranu ideju bezuvjetnog temeljnog dohotka.
O, Švicarsko, obećana zemljo, pomisliše mnogi Hrvati. 'Gdje trebam potpisati?' 'U koji red moram stati?' 'Krenimo s time što prije.' Sve ovo samo su neki od komentara kojima su stanovnici lijepe naše ukrasili svoje Facebook zidove nakon što su pročitali ovu vijest. No koliko se Hrvatima sviđa ideja temeljnog dohotka najbolje govori podatak da ista ideja može proći na razini Europe ako joj podršku vlastitim potpisom da milijun osoba – do sada je prikupljeno svega 95.134 potpisa, od čega je njih 7.143 iz Hrvatske, što čini čak 80 posto potrebnih potpisa u našoj zemlji. Eto, brojke ne lažu – Hrvati bi uzeli lovu da im je netko da.
Kao jedan od temeljnih argumenta opravdanosti takvog postupka u Hrvatskoj navodi se podatak da je ovdje nizak standard i da ljudi 'jedva spajaju kraj s krajem' i 'kopaju po kantama za smeće' pa bi im onda dobro došlo nešto love od države. Na globalnoj razini koristi se zapravo vrlo sličan argument – uvođenjem bezuvjetnog temeljnog dohotka iskorijenilo bi se ekstremno siromaštvo i svatko bi si mogao priuštiti barem bazični krov nad glavom, hranu i vodu. 'Kraj tolikih tehnoloških postignuća nitko ne smije biti gladan, žedan, bez krova nad glavom, bez sredstava za zadovoljenje najosnovnijih životnih potreba, bez nade i prepun straha za budućnost sebe i vlastite obitelji. Društvo već proizvodi dovoljno vrijednosti za sve, ali je ta vrijednost neravnomjerno raspoređena…. Važno je zauzeti stav da samim time što postojimo kao ljudi, imamo pravo na dostojanstven život', navode zagovornici bezuvjetnog temeljnog dohotka na hrvatskoj inačici svoje web stranice.
Prvo pitanje koje se ovdje nameće jest ovo: što je to uopće 'dostojanstven život'? Nekome je za to dovoljan kakav-takav krov nad glavom, pa makar i trošan, komadić kruha i boca vode na stolu te izlizani stari pokrivač za hladne noći, netko će uz sve to tražiti i udoban krevet i televizor, nekom trećem nezamislivo je živjeti bez automobila… Ljudsko dostojanstvo nije kategorija mjerljiva materijalnim pokazateljima pa je stoga teško definirati koliko bi netko trebao imati da bi mogli reći da živi 'dostojanstveno'.
Čak i kad bi nekako uspjeli definirati koliko bi točno netko trebao imati da se osjeća dostojanstveno', i dalje ostaje iznimno važno pitanje pravednosti davanja novca - u bilo kojem iznosu – nekome tko ga nije zaradio. Zagovornici ovog pristupa kažu kako on ne bi ništa promijenio i kako bi 'ljudi koji rade i dalje radili kao i prije'. Čak i da prihvatimo tezu da doista bi i naivno prigrlimo argument da bi svi oni koji prime bezuvjetni temeljni dohodak i dalje radili, to opet ne mijenja činjenicu da iznos novca koji im je na taj način dodijeljen i dalje ne bi bio rezultat njihovog rada, što je zapravo duboko nemoralan koncept. Zagovornici ove politike tvrde kako je nemoralno to što su određeni ljudi siromašni jer 'oni nisu krivi jer se nisu snašli u kapitalizmu'. Pa im zato država treba pokloniti novac kako bi im pokazala da oni nisu za ništa krivi. Što automatski znači da oni koji se jesu 'snašli' jesu krivi. Svima će – opet spontano – pasti na pamet razni tajkuni koji 'zarađuju previše'. No pokušajmo se spustiti nešto niže po društvenoj ljestvici i doći do dvije sasvim obične cure. Zovu se Marija i Eva.
Marija je oduvijek bila zgodnička, rano je dobila sise i dupe i time postala magnet za dečke, po prirodi koketica, nikad nije voljela previše učiti, a ne bi imala ni previše koristi od toga jer joj mozak nije najjača strana. Jedva se provukla kroz srednju strukovnu, više na šarm nego na znanje, i danas radi kao frizerka, za 3.000 kuna mjesečno. Eva nije imala tako uzbudljiv društveni život kao Marija jer je one iste noći koje je Marija provodila po noćnim klubovima i testirajući federe na raznim krevetima provodila za knjigom. Nakon gimnazije diplomirala je na medicinskom fakultetu, a potom specijalizirala dermatologiju i danas radi kao liječnica. Zarađuje 10.000 kuna. Ukratko, Eva je, da bi došla do svog položaja u društvu i pristojne plaće uložila sate i sate učenja i odrekla se zabave dok Marija na takvu žrtvu nije bila spremna – ili jednostavno za takvo što nije bila sposobna. U redu, recimo da Marija nije kriva što je takva. Ali je li Eva kriva što zna i može biti uspješnija od Marije? Odgovor na to pitanje glasi ne. Zašto bi onda Marija bila nagrađena na jednak način, jednakim novčanim iznosom bezuvjetne pomoći, kao i Eva? Zar je pravedno i moralno nekoga de facto kazniti jer je sebi omogućio bolji život vlastitim radom i učenjem? Gdje su tu pravda i moral?
Vratimo se sada još malo Mariji. Zagovornici bezuvjetnog automatskog dohotka kažu da ona nije kriva što je rođena takva kakva jest pa danas nema para. OK. Zato Mariji treba dati de facto ono što možemo nazvati i boljim imenom od politički korektnog naziva 'bezuvjetni temeljni dohodak' – milostinju. Koliko je moralno nekome davati milostinju? Nije li upravo to najizravnija moguća poruka nekome da je glup i nesposoban? Kada bih saznala da mi netko iz mjeseca u mjesec donira određenu svotu novca, bez da me je pitao želim li je, pomislila bih da me smatra nesposobnom taj novac samostalno zaraditi. Pokloniti nekome novac zapravo znači poslati mu izravnu poruku koja kaže 'nisi sposoban i zato moraš ovisiti o tuđoj milosti'. Koliko je to moralno, prosudite sami.
Jednako tako, vrijedi zapitati se sljedeće: čemu uopće uvođenje države kao djelitelja milostinje o kojem ćemo svi ovisiti kada vrijednosti našeg zapadnog društva već počivaju na kršćanskim temeljima koji podrazumijevaju sućut i pružanje pomoći onima koji imaju manje od nas i koji su siromašni, bolesni i nemoćni? Gdje je zapravo nestao takav sustav vrijednosti, a uz njega i naša sposobnost samostalnog odlučivanja i snošenja odgovornosti za vlastite postupke? Kada bi on doista funkcionirao, tada bi svatko od nas sam osjećao potrebu pomoći siromašnom susjedu, samohranoj majci koja nema od čega prehraniti svoju djecu, a kod koje ujutro kupujemo kruh, ili onom dečku s benzinske pumpe koji sam pokušava financirati liječenje svog oca koji boluje od raka. Sama činjenica da se osjeća potreba za uvođenjem prisilnog davanja milosti od strane države ukazuje na to koliko su duboko poremećene moralne vrijednosti današnjeg društva. Uvođenjem bezuvjetnog temeljnog dohotka država zapravo pokušava preuzeti ulogu koja joj u povijesti nikada nije pripadala, a to je ona moralnog arbitra. Država nije tu da se bavi pitanjima morala, kao ni da odlučuje što je dostojanstvo, a što nije. Ona je tu kako bi se pobrinula da se zakoni provode pravedno, pod jednakim uvjetima za sve.
Na primjer, Marija treba zadovoljiti potpuno jednake uvjete za upis na medicinski fakultet kao Eva. Koja će od njih dvije proći upisne kriterije i upisati ga ovisi isključivo o njih dvije i njihovim sposobnostima. Jednako tako, koliko će se koja od njih kasnije uspeti na društvenoj ljestvici i koliko će zarađivati ovisi isključivo o njima. Ukratko rečeno, država svojim građanima treba osigurati pravnu ravnopravnost no ne i jednakost. Uvođenje bezuvjetnog temeljnog dohotka samo je još jedan od pokušaja uvođenja jednakosti koji je otprilike smislen kao i da kažete da ćete svakoj gazeli ugraditi u usta par očnjaka kako bi bila 'jednakija' lavu. Bez brige, lav će i dalje naći neki način da je pojede…
Vratimo se sada još malo u Hrvatsku. Što bi se doista dogodilo kada bi ovdje uveli bezuvjetni temeljni dohodak? Bi li njegova primjena doista funkcionirala na jednako učinkovit način kao u Švicarskoj? Švicarci su, naime, nacija koja je odgajana u duhu rigidne, radno orijentirane protestantske etike, i zato sebi jednostavno neće dozvoliti uzeti novac kako bi se kod kuće češali pred televizorom i čekali poštara s novom kovertom. A Hrvati? Ma koliko ružno nekome ovo zvučalo, nepobitna je činjenica da je u Hrvatskoj još uvijek snažan utjecaj vrijednosnog sustava bivše države u kojoj je jedna od temeljnih mantri glasila 'snađi se, druže'. Još uvijek je dovoljno živ vrijednosni sustav koji kaže da je onaj tko uzme lovu bez rada je 'faca jer je zajebo državu' i u kojem 'samo konji i budale rade'. Dati socijalnu pomoć – što bezuvjetni temeljni dohodak zapravo jest – onima koji takvo što smatraju samo krajnjom mjerom možda i može funkcionirati no dati je onima koji smatraju da je trebaju dobiti 'jer oni to zaslužuju' otvaranje je Pandorine kutije koja u konačnici nikome neće donijeti jednakost, a donijet će jako puno budala i konja koji će raditi za one koji im se smiju u brk. Moralno? Otprilike kao i da svakom narkomanu, bez obzira na stupanj ovisnosti, dnevno podijelite jednaku količinu crystal metha 'kako bi svi bili jednaki'. Konačan ishod znate.
http://www.fizzit.net/vijesti-i-politik ... -nemoralno
Komentari i kolumne
Uvođenje bezuvjetnog temeljnog dohotka je nemoralno
Kategorija: Komentari i kolumne
Kreirano Nedjelja, 13 Listopad 2013 21:13
Napisao/la G.M.
Kad netko kaže 'Švicarska', nekako spontano pomislim na čokoladu i sir, a onda mi odmah, jednako spontano, padne na pamet ovo: kako su tako ukočeni ljudi mogli osmisliti jednu tako romantičnu stvar kao što je fondue? Nekako mi uz njih više pašu satovi (Švicarci nikad ne kasne, zar ne?), banke i osiguravajuća društva. Ah, te predrasude…
U posljednje vrijeme Švicarsku se, osim kad joj treba psovati mater zbog franka, izvlači iz naftalina kad god je potrebno izvući primjer nekakve prakse koja je nama još potpuna nepoznanica ali su je, eto, Švicarci uveli pa je to dokaz da je takvo što nadasve suvremeno i da bi mi trebali isto tako. Recimo direktna demokracija. Super je da u Švicarskoj narod sve odlučuje na referendumu, mogli bi i mi tako. Ili bezuvjetan temeljni dohodak. U posljednjih nekoliko dana neki od vodećih medija u Hrvatskoj, kao i mnogi sudionici društvenih mreža, raspisali su se na dugo i na široko o tome da će Švicarci za dvije godine odlučivati na referendumu hoće li od države tražiti da svakom njenom građaninu osigura, od rođenja do smrti, određen iznos iz državnog proračuna, i to najvjerojatnije oko 2.500 švicarskih franaka, što bi odgovaralo otprilike polovici tamošnje prosječne plaće. Ako taj prijedlog prođe, Švicarska će biti prva zemlja u svijetu koja je primijetila već dulje vrijeme razmatranu ideju bezuvjetnog temeljnog dohotka.
O, Švicarsko, obećana zemljo, pomisliše mnogi Hrvati. 'Gdje trebam potpisati?' 'U koji red moram stati?' 'Krenimo s time što prije.' Sve ovo samo su neki od komentara kojima su stanovnici lijepe naše ukrasili svoje Facebook zidove nakon što su pročitali ovu vijest. No koliko se Hrvatima sviđa ideja temeljnog dohotka najbolje govori podatak da ista ideja može proći na razini Europe ako joj podršku vlastitim potpisom da milijun osoba – do sada je prikupljeno svega 95.134 potpisa, od čega je njih 7.143 iz Hrvatske, što čini čak 80 posto potrebnih potpisa u našoj zemlji. Eto, brojke ne lažu – Hrvati bi uzeli lovu da im je netko da.
Kao jedan od temeljnih argumenta opravdanosti takvog postupka u Hrvatskoj navodi se podatak da je ovdje nizak standard i da ljudi 'jedva spajaju kraj s krajem' i 'kopaju po kantama za smeće' pa bi im onda dobro došlo nešto love od države. Na globalnoj razini koristi se zapravo vrlo sličan argument – uvođenjem bezuvjetnog temeljnog dohotka iskorijenilo bi se ekstremno siromaštvo i svatko bi si mogao priuštiti barem bazični krov nad glavom, hranu i vodu. 'Kraj tolikih tehnoloških postignuća nitko ne smije biti gladan, žedan, bez krova nad glavom, bez sredstava za zadovoljenje najosnovnijih životnih potreba, bez nade i prepun straha za budućnost sebe i vlastite obitelji. Društvo već proizvodi dovoljno vrijednosti za sve, ali je ta vrijednost neravnomjerno raspoređena…. Važno je zauzeti stav da samim time što postojimo kao ljudi, imamo pravo na dostojanstven život', navode zagovornici bezuvjetnog temeljnog dohotka na hrvatskoj inačici svoje web stranice.
Prvo pitanje koje se ovdje nameće jest ovo: što je to uopće 'dostojanstven život'? Nekome je za to dovoljan kakav-takav krov nad glavom, pa makar i trošan, komadić kruha i boca vode na stolu te izlizani stari pokrivač za hladne noći, netko će uz sve to tražiti i udoban krevet i televizor, nekom trećem nezamislivo je živjeti bez automobila… Ljudsko dostojanstvo nije kategorija mjerljiva materijalnim pokazateljima pa je stoga teško definirati koliko bi netko trebao imati da bi mogli reći da živi 'dostojanstveno'.
Čak i kad bi nekako uspjeli definirati koliko bi točno netko trebao imati da se osjeća dostojanstveno', i dalje ostaje iznimno važno pitanje pravednosti davanja novca - u bilo kojem iznosu – nekome tko ga nije zaradio. Zagovornici ovog pristupa kažu kako on ne bi ništa promijenio i kako bi 'ljudi koji rade i dalje radili kao i prije'. Čak i da prihvatimo tezu da doista bi i naivno prigrlimo argument da bi svi oni koji prime bezuvjetni temeljni dohodak i dalje radili, to opet ne mijenja činjenicu da iznos novca koji im je na taj način dodijeljen i dalje ne bi bio rezultat njihovog rada, što je zapravo duboko nemoralan koncept. Zagovornici ove politike tvrde kako je nemoralno to što su određeni ljudi siromašni jer 'oni nisu krivi jer se nisu snašli u kapitalizmu'. Pa im zato država treba pokloniti novac kako bi im pokazala da oni nisu za ništa krivi. Što automatski znači da oni koji se jesu 'snašli' jesu krivi. Svima će – opet spontano – pasti na pamet razni tajkuni koji 'zarađuju previše'. No pokušajmo se spustiti nešto niže po društvenoj ljestvici i doći do dvije sasvim obične cure. Zovu se Marija i Eva.
Marija je oduvijek bila zgodnička, rano je dobila sise i dupe i time postala magnet za dečke, po prirodi koketica, nikad nije voljela previše učiti, a ne bi imala ni previše koristi od toga jer joj mozak nije najjača strana. Jedva se provukla kroz srednju strukovnu, više na šarm nego na znanje, i danas radi kao frizerka, za 3.000 kuna mjesečno. Eva nije imala tako uzbudljiv društveni život kao Marija jer je one iste noći koje je Marija provodila po noćnim klubovima i testirajući federe na raznim krevetima provodila za knjigom. Nakon gimnazije diplomirala je na medicinskom fakultetu, a potom specijalizirala dermatologiju i danas radi kao liječnica. Zarađuje 10.000 kuna. Ukratko, Eva je, da bi došla do svog položaja u društvu i pristojne plaće uložila sate i sate učenja i odrekla se zabave dok Marija na takvu žrtvu nije bila spremna – ili jednostavno za takvo što nije bila sposobna. U redu, recimo da Marija nije kriva što je takva. Ali je li Eva kriva što zna i može biti uspješnija od Marije? Odgovor na to pitanje glasi ne. Zašto bi onda Marija bila nagrađena na jednak način, jednakim novčanim iznosom bezuvjetne pomoći, kao i Eva? Zar je pravedno i moralno nekoga de facto kazniti jer je sebi omogućio bolji život vlastitim radom i učenjem? Gdje su tu pravda i moral?
Vratimo se sada još malo Mariji. Zagovornici bezuvjetnog automatskog dohotka kažu da ona nije kriva što je rođena takva kakva jest pa danas nema para. OK. Zato Mariji treba dati de facto ono što možemo nazvati i boljim imenom od politički korektnog naziva 'bezuvjetni temeljni dohodak' – milostinju. Koliko je moralno nekome davati milostinju? Nije li upravo to najizravnija moguća poruka nekome da je glup i nesposoban? Kada bih saznala da mi netko iz mjeseca u mjesec donira određenu svotu novca, bez da me je pitao želim li je, pomislila bih da me smatra nesposobnom taj novac samostalno zaraditi. Pokloniti nekome novac zapravo znači poslati mu izravnu poruku koja kaže 'nisi sposoban i zato moraš ovisiti o tuđoj milosti'. Koliko je to moralno, prosudite sami.
Jednako tako, vrijedi zapitati se sljedeće: čemu uopće uvođenje države kao djelitelja milostinje o kojem ćemo svi ovisiti kada vrijednosti našeg zapadnog društva već počivaju na kršćanskim temeljima koji podrazumijevaju sućut i pružanje pomoći onima koji imaju manje od nas i koji su siromašni, bolesni i nemoćni? Gdje je zapravo nestao takav sustav vrijednosti, a uz njega i naša sposobnost samostalnog odlučivanja i snošenja odgovornosti za vlastite postupke? Kada bi on doista funkcionirao, tada bi svatko od nas sam osjećao potrebu pomoći siromašnom susjedu, samohranoj majci koja nema od čega prehraniti svoju djecu, a kod koje ujutro kupujemo kruh, ili onom dečku s benzinske pumpe koji sam pokušava financirati liječenje svog oca koji boluje od raka. Sama činjenica da se osjeća potreba za uvođenjem prisilnog davanja milosti od strane države ukazuje na to koliko su duboko poremećene moralne vrijednosti današnjeg društva. Uvođenjem bezuvjetnog temeljnog dohotka država zapravo pokušava preuzeti ulogu koja joj u povijesti nikada nije pripadala, a to je ona moralnog arbitra. Država nije tu da se bavi pitanjima morala, kao ni da odlučuje što je dostojanstvo, a što nije. Ona je tu kako bi se pobrinula da se zakoni provode pravedno, pod jednakim uvjetima za sve.
Na primjer, Marija treba zadovoljiti potpuno jednake uvjete za upis na medicinski fakultet kao Eva. Koja će od njih dvije proći upisne kriterije i upisati ga ovisi isključivo o njih dvije i njihovim sposobnostima. Jednako tako, koliko će se koja od njih kasnije uspeti na društvenoj ljestvici i koliko će zarađivati ovisi isključivo o njima. Ukratko rečeno, država svojim građanima treba osigurati pravnu ravnopravnost no ne i jednakost. Uvođenje bezuvjetnog temeljnog dohotka samo je još jedan od pokušaja uvođenja jednakosti koji je otprilike smislen kao i da kažete da ćete svakoj gazeli ugraditi u usta par očnjaka kako bi bila 'jednakija' lavu. Bez brige, lav će i dalje naći neki način da je pojede…
Vratimo se sada još malo u Hrvatsku. Što bi se doista dogodilo kada bi ovdje uveli bezuvjetni temeljni dohodak? Bi li njegova primjena doista funkcionirala na jednako učinkovit način kao u Švicarskoj? Švicarci su, naime, nacija koja je odgajana u duhu rigidne, radno orijentirane protestantske etike, i zato sebi jednostavno neće dozvoliti uzeti novac kako bi se kod kuće češali pred televizorom i čekali poštara s novom kovertom. A Hrvati? Ma koliko ružno nekome ovo zvučalo, nepobitna je činjenica da je u Hrvatskoj još uvijek snažan utjecaj vrijednosnog sustava bivše države u kojoj je jedna od temeljnih mantri glasila 'snađi se, druže'. Još uvijek je dovoljno živ vrijednosni sustav koji kaže da je onaj tko uzme lovu bez rada je 'faca jer je zajebo državu' i u kojem 'samo konji i budale rade'. Dati socijalnu pomoć – što bezuvjetni temeljni dohodak zapravo jest – onima koji takvo što smatraju samo krajnjom mjerom možda i može funkcionirati no dati je onima koji smatraju da je trebaju dobiti 'jer oni to zaslužuju' otvaranje je Pandorine kutije koja u konačnici nikome neće donijeti jednakost, a donijet će jako puno budala i konja koji će raditi za one koji im se smiju u brk. Moralno? Otprilike kao i da svakom narkomanu, bez obzira na stupanj ovisnosti, dnevno podijelite jednaku količinu crystal metha 'kako bi svi bili jednaki'. Konačan ishod znate.
http://www.fizzit.net/vijesti-i-politik ... -nemoralno