Forum Hoplologije,

Dvostruka igra Večernjeg lista

Autor Damir Juraković
Nedjelja, 06 Listopada 2013 21:34



DVOSTRUKA IGRA

Prije tjedan dana, baš nakon što je Milanović kompromis sa EK pokušao trijumfalno proglasiti pobjedom, u Večernjem je izišao članak pod naslovom: "Dvostruka mjerila Angele Merkel: Njemci ne žele izručiti nacističkog zločinca a traže Perkovića."

Jedan propagandni pamfletić u balkanskom duhu, iz partizanske kuhinje u kojem se namjerno miješaju kruške i jabuke, sa ciljem stvoriti dojam o navodnoj dvoličnosti Njemačke, da bi na drugoj strani prevarantska kukuriku vlada valjda ispala časnija. Jer, eto vidite, to rade i Njemci, koji navodno štite svoje interese, dakle zašto ne bi i Hrvatska radilo tako i štitila svoje interese.



Odavno se pitam, kakvu dvostruku igru Večernji list? Je li Večernji šizofren? Boluje li od podvojene osobnosti? Slučaj za psihijatriju? Ili u Večernjem jednostvano postoji jedan crveni lobi za kukurikavce? I jedno i drugo.


Večernji je jedini kakav-takav neovisni, ili poluneovisni list trenutno u Hrvatskoj. Jedini koji dosta piše o slučaju Perković i drugim mućkama kukurikavaca. I jedini u kojem prostor dobivaju, tako reći, pro-crkveni i umjereno desni kolumnisti. Ali istovremeno u Večernjem postoji i nekoliko kolumnista i nekoliko novinara, koji očito rade za kukurikavce. Nije problem u tome davati prostora i drugačijim, i lijevim mišljenjima. Ovdje je problem što su ti lijevi kolumnisti i novinari u Večernjem u službi propagande za hrvatske vlastodršce. Kururiku-lobi Večernjega, čiji je jedini zadatak, nekritična pisanija u korist vlasti i uspostavljanje nekakve ravnoteže u ovom listu, da ona desna polovica Večernjega ne bi prevagnula. Dakle, ipak jedna vrsta šizofrenije. Jedna polovica novinara Večernjeg kritizira hrvatske vlastodršce, a ova druga polovica iz kukuriku-lobija to onda faktički pobija. Kritika na kritiku.

Upadljivo je i često pohvalno pisanje Večernjega o gayevima, što je također djelo kukuriku-lobija u tom listu. Tako je Večernji doista jedan psihički šizofreni bolesnik u kojemu se dvije suprotstavljene osobnosti bore jedna protiv druge. Ovakav idiotski primjer uređivačke politike nećete naći niti u jednoj drugoj novini, niti u jednom mediju, na svijetu. Svake novine u zapadnim zemljama imaju samo jednu jasno određenu uređivačku politiku.

Tu šizofreniju mogli smo vidjeti i više puta ranije. Kao, onda nakon proslave ulaska Hrvatske u EU, kada se puno špekuliralo o tomu, je li Merkel otkazala svoj dolazak u Zagreb, zbog "lex Perković", o čemu su pisali i neki Večernjakovi kolumnisti. Istovremeno je u Večernjem izišao i propagandni pamflet za kukukriku-lobi, iz pera još jednog komunističkog zombija, umne analitičarke, Mirjane Kasapović pod naslovom: "Neka Merkel ostane u svom Berlinu".

Na kritične članke Večernjakove "desničarske struje" o Perkoviću i razgovore sa odvjetnicima obitelji Đureković, kukuriku-lobi u Večernjem uzvraća sa dugačkim pamfletom Perkovićevog odvjetnika Nobila, gdje ovaj ubacuje u igru nekakve smiješne teorije urote, pokušavajući skinuti odgovornost sa svog klijenta.

Nedavno je na portalu dnevno Vjekoslav Krsnik u svojoj kolumni rekao kako mu je upalo u oči, da je Jutarnji list, korektnije izvjestio o proslavi proglašenja svećenika Bulešića blaženim, nego navodni neovisni i "desničarski" Večernji. Večernji je izostavio činjenicu da je Bulešić ubijen od komunista. Nije to slučajno. I nije to prvi put, da Večernji izvještava ovako selektivno i da se u mnogim izvještajima namjerno izostvaljaju neki podatci.

Jutarnji ponekad preuzme uglavnom korektne izvještaje od HINE, dok Večernji za gotovo sve ima vlastite dopisnike, koji su većinom ljudi iz kukuriku-lobija i šalju lijepo frizirane i obrađene izvještaje. Jedan od najvećih majstora friziranog izvještavanja, je fosil komunističkog novinarstva, Silvije Tomašević. Koji je dobro ispekao taj zanat podobnog novinarstva kao dugodišnji režimski dopisnik u doba SFRJ. I zna dobro kako manipulirati javnost i što treba stajati u jednom članku, a što treba izbaciti, odnosno prešutjeti.

Jedan od najgorih primjera pristranosti i neobjektivnosti uopće u hrvatskim medijima, bio je razgovor Večernjega sa jednim od suautora zdravstvenog odgoja Dubravkom Lepušićem, prije nekoliko mjeseci. Taj razgovor je izišao nakon što je Ustavni sud bio ukinuo zdravstveni odgoj i bio je čista propaganda za MZOS i Jovanovića. Novinarka VL koja je vodila taj razgovor postavljala je takva pitanja, u kojima se već unaprijed slaže sa Lepušićem i napada protivničku stranu, dakle roditeljske udruge koje su tužile Ustavnom sudu. Pitanja Lepušiću su bila u ovakvom stilu: "Zašto su konzervativni i klerikalni krugovi tako zaostali i zatucani i zašto su protiv ovoga modernog zdravstvenog odgoja? "

Tu je novinarka Večernjeg iz kukriku-lobija, premašila čak i velikog ljubitelja sjevernokorejskog novinarstva Damira Pilića iz Slobodne Dalmacije, koji je poznat po takvom vođenju razgovora gdje se pitanoj osobi već u pitanju naglašava, da se novinar 100% slaže sa njom. Ovako nešto ima samo u Hrvatskoj.

Vratimo se se onom članku od prošle subote.

U ovom pamfletiću se sugerira, da "Nijemci" odnosno Njemačka odnosno Angela Merkel namjerno štite jednog starog nacista i da tako imaju potajne nacističke sklonosti.

Kukuriku-lobisti donose zaključke po svom totalitarnom mentalnom sklopu. Pošto je njihov mentalni sklop takav da oni misle da je normalno da, hrvatski državni vrh utječe na neovisnost sudstva u Hrvatskoj i želi ga kontrolirati, jer je Partija tako radila i u SFRJ, po tom sklopu oni misle onda, da i je tako i u Njemačkoj. Da Merkel i njemački državni vrh kontroliraju njemačko paravosuđe i sudtsvo i određuju kome če biti suđeno, a kome ne, tko će biti izručen, tko zaštićen, itd.

Søren Kam (danas 92 godine), je rođeni Danac i nekadašnji pripadnik SS-ovih jednica u Danskoj. Nakon rata Kam je preselio u Njemačku, gdje je kasnije dobio državljanstvo i gdje živi već desetljećima. Kam se nikada nije krio, to jest, nije živio pod lažnim imenom, već uvijek pod svojim pravim imenom.
Zapravo jedini slučaj za koji se tereti Kama, je, da je zajedno sa još dvojicom pripadnika SS-a, 1943. u Lingbyju kod Kopenhagena ubio danskog novinara Carla Henrika Clemmensena.

Ostale optužbe, da je Kam za vrijeme 2. sv. rata u Danskoj, Njemcima davao podatke o danskim židovima, nisu nikada bile dokazane i Kam zbog toga nikad nije bio pred sudom.

Državno odvjedništvo u Muenchenu je 1968. prvi put bilo podiglo optužnicu protiv Kama, zbog suučesništva u ubojstvu Clemmensena. Kam nije poricao da je bio prisutan prilikom ubojstva, ali je tvrdio da je jedan od dvojice njegovih SS-kolega već bio ubio Clemmensena i on je onda pucao na već mrtvog Clemmensena. Proces protiv Kama je trajao tri godine i zbog nedostatka dokaza obustavljen. Kam je pušten na slobodu.

2006. godine Kam je opet bio uhićen i sud u Muenchenu je još jednom raspravljao o slučaju ubojstva Clemmensena. I nakon nekoliko tjedana je Kam opet bio pušten, zbog nedostatka dokaza. Na osnovu priloženih činjenica, nije moglo biti dokazano, je li Kam počinio ubojstvo sa predumišljajem, odnosno da je bio suučesnik ubojstva sa predumišljajem, zašto ga je teretila optužnica.

Inače, u tom periodu, kada su njemački sudovi zadnji put odlučivali o Sørenu Kamu, između 2005. i 2009., na vlasti je bila takozvana velika koalicija između CDU i Socijaldemokrata, koji su vlast dijelili pola-pola. Ministarsvo pravosuđa vodili su upravo socijaldemokrati sa ministricom Brigittte Zypries. Niti Merkel, niti tadašnji dokancelar Steinbrueck iz SPD, niti ministrica Zypries nisu se mješali u nadležnost pokrajinskog suda u Muenchenu koji je vršio istragu protiv Kama.

Sigurno da ni zapadne demokracije nisu bezprijekorne i imaju svojih nedostataka, ali ima jedna stvar u čemu se zapadne demokracije i zapadne javnosti bitno razlikuju od bijedne, kržljave hrvatske demokracije i izmanipulirane hrvatske javnosti u kojoj se danas vrši pokušaj nametanja jedne ublažene varijante medijske komunističke diktature po religiji antifašizma. A to je gledanje na događaje u 2. svjetskom ratu i u vezi s time pitanje pravosuđa i sudstva, i uopće stanje pravosuđa i pravne države. Po ovim pitanjima je Hrvatska još miljama zaostala iza zapadnih država i hrvatsko društvo i 23 godina nakon pada komunizma, još ispašta posljedice komunističkog totalitarizma. Totalitarni mentalni sklop je kod mnogih još duboko usađen u glavama, kao krpelj kada se zabije u meso i siše krv, i teško ga je iščupati.

U zapadnim se državama, pripadnost poraženim jedinicima u drugom svjetskom ratu, bilo pripadnost njemačkoj vojsci Wehrmacht, bilo musolinijevim trupama, bilo nekoj drugoj poraženoj vojsci, pa čak i članstvo u elitnim jedinicama SS-trupa,- to samo po sebi nije razlog da netko bude zbog toga osuđen. Dakle, samo članstvo ili pripadnost nekoj bivšoj "fašističkoj" jedinici u 2. sv. ratu se ne osuđuje.

Inače bi i poznati njemački književnik i nobelovac, Guenther Grass, danas veliki ljevičar, također bio suđen, zato što se kao sedamnaestogodišnji mladić bio dobrovoljno prijavio u SS-jednice, jer je bio vjerovao u Hitlera i konačnu pobjedu Njemačke. Milijuni ljudi ne samo u Njemačkoj, već u cijeloj Europu, bili su članovi ili pripadnici različitih "fašističkih" i takozvanih "kvislinških" jedinica i vojnih formacija.

U zapadnim zemljama, jedino oni, za koje je dokazano da su vršili neke zločine u 2. sv. ratu, jedino se takvima sudi. I to, samo ako se na sudu prilože vjerodostojni dokazi, koji nedvojbeno dokazuju da je taj i taj doista bio umiješan u te i te zločine u ratu.

Potpuno drugačije je bilo u komunističkoj Jugoslaviji i uopće u komunističkim državama. Gdje su nakon rata vršene masovne likvidacije svih onih koji su u ratu bili na onoj poraženoj strani, kao i likvidacije njihovih simpatizera i članova obitelji. I tu se uopće nije pravila razlika i nije se gledalo, je li netko doista počinio kakve zločine ili nije, već se sve odreda ubijalo metkom u potiljak i bacalo u jame. Bilo je dovoljno da je netko u ratu simpatizirao sa NDH da bude mučen ili nemilosrdno ubijen, bez obzira što nije učinio ništa i nije napravio nikakav zločin. Posebno su tada na udaru bili Crkva i mnogi svećenici i vjernici. Koji niti su su nosili oružje, niti su se negdje borili, niti su počinili kakve zločine. Jedini im je grijeh bio što nisu bili na strani takozvane NOB-e i Titovog pokreta. To je bila surova, komunistička "pravda". Sa tim čistkama htjelo se unaprijed rješiti potencijalnih neprijatelja sistema i osigurati da komunistička diktatura kasnije što bolje i sa što manje otpora funkcionira. I taj duh tog surovog i sirovog partizanskog "pravosuđa" nose i danas Milanović i kukurikavci i njihovi sluganski režimski mediji, a duh te partizanske pravde i vječne odbojnosti prema "Švabama" izvire iz svih njihovih postupaka u vezi sa "lex Perković".

I taj duh izvire i danas i svih onih članaka u kojima "antifašističke" perjanice kao Pofuk, Pavičić, Tomić i ostali uvijek osuđuju Crkvu, Kaptol, svećenstvo, vjernike, desničare, samo zato što ne žele priznati njihov antifašizam i Titov pokret. Ni zbog čega drugoga. To je taj njihov totalitarni mentalni sklop. Nije fašist samo onaj tko je doista fašist, onaj tko se otvoreno zalaže za fašizam i nacizam i slično, već je za Tomiće i Pavičiče fašist i svatko onaj tko ne podržava njihovu tito-religiju, antifašizam i tko je kritizira. Kritika te religije antifašizma je u njihovim očima automatski fašizam.

Ali ono što je daleko najbitnije u svim ovim pokušajima nategnutih usporedbi je:

- Njemački predsjednik, cijela njemačka vlada i više od pola njemačkog parlamenta, te velika većina njemačkih medija, nisu bili uključeni u zaštitu Sørena Kama, kao što su u Hrvatskoj predsjednik države, cijela vlada, više od pola parlamenta, te gotovo svi glavni mediji uključeni u obranu i zaštitu Josipa Perkovića. Jedna golema mašinerija štiti jednog čovjeka i samim tim odaju svoje pravo lice. Obrana i zaštita Perkovića postala je stvar cijele države, državni rezon. Dok je u Njemačkoj prepušteno sve neovisnošću pravosuđa i sudova. Merkel, Steinbrueck i ostali njemački političari, bez obzira iz koje stranke, uopće se nisu bavili sa slučajem Kam, jer je to stvar pravosuđa.


- Nije njemački parlament donio neki zakon, koji bi štitio Kama, kao što je hrvatski parlament, tako očigledno i drsko, tri dana pred ulazak u EU, donio zakon, koji štiti samo jednog jedinog čovjeka.

- I nije se cijeli njemački državni vrh zakačio sa EU i nisu Njemačka i Danska u sukobu zbog Kama, već imaju izvrsne odnose. Ovdje se radilo samo o formalnim, pravnim zavrzlamama između danskog i njemačkog pravosuđa. A ne o ideološkom sukobu kao u slučaju Perković.

U slučaju Perković radi se o dubokom ideološkom sukobu balkansko-bizantskog prevarantskog mentaliteta koji ne poznaje ni moralne ni pravne principe, i njegovih udbaško-mafijaških struktura na jednoj strani, sa demokratskim i pravnim principima EU na drugoj strani.

Medijska mašinerija kukurikavaca pokušava naći svakakve primjere sa kojima bi dokazali da su i drugi, navodno štite svoje ljude i ne izručuju ih i da "Švabe", koji sada Hrvatskoj pametuju, nakon rata nisu vršili lustraciju. Tako se tvrdi da su mnogi bivši članovi nacističke stranke nakon rata ostali u državnim službama. Međutim, 1945. godine Nijemci uopće nisu imali vlast u vlastitoj državi. Amerikanci i Britanci su vladali zapadnim, a Rusi istočnim dijelom Njemačke. Amerikanci i Britanci su vladali prvih poratnih godina u Zapadnoj Njemačkoj i nadzirali sve, a taj nadzor je u ublaženoj formi zapravo ostao sve do kasnih osamdesetih godina. Američke vojne baze i kasarne su u Njemačkoj danas drastično smanjenje, ali još uvijek nisu potpuno povučene, ima ih još i danas.

Cijelo poslijeratno razdoblje, dakle Amerikanci su više ili manje nadzirali Zapadnu Njemačku, pazeći da ne bi, nekako na mala vrata, ponovo oživio kakav nacizam. Amerikanci su i izgradili temelje nove SR Njemačke 1948., i pisali ustav i zakone, i izborne zakone, koji su i danas na snazi. A prvi izbori 1948. još nisu bili pravi izbori, jer su Amerikanci odredili kandidata za kancelara, Konrada Adenauera. Demokršćanin Adenauer je u 2. svjetskom ratu bio protivnik nacističkog režima i zato su ga Amerikanci odredili za prvog kancelara novostvorene SR Njemačke. Amerikanci i Britanci su nakon 1945. sprovodili i lustraciju u Njemačkoj. Oni nisu vršili surove čistke kao što se radilo u Jugoslaviji i drugim komunističkim državama, već su osuđene glavešine Hitlerovog režima i samo oni, za koje je doista bilo dokazano, da su sudjelovali u zločinama. Milijune običnih ljudi, koji nisu učinili nikakve zločine, već su samo bili pripadnici vojske Wehrmachta, ili su bili državni činovnici u Hitlerovom režimu nije se sudski proganjalo, niti im je se na drugi način osvećivalo.

A kako se u Njemačkoj sudski progone osumnjičeni za zločine iz 2. sv. rata i kako nema zastare, pokazuju i ova dva primjera.

Rođeni Ukrajinac, Ivan Demjanjuk, bio je osumnjičen da je bio pomoćnik njemačkih SS-trupa i stražar u jednom koncetracijskom logiru na području Ukrajine za vrijeme 2. svjetskog rata. I zbog toga mu je bilo suđeno u Izraelu, krajem osamdesetih godina. Demjanjuk je najprije bio osuđen na smrt, ali je kasnije uložena žalba, jer su podnijeti dokazi, da Demjanjuk nije bio zloglasni "Ivan grozni", koji je u koncetracijskom logoru mučio zatvorenike. I Demjanjuk je u drugoj pravomoćnoj presudi oslobođen na izraelskom sudu.

Ipak, tom Demjanjuku koji je i Izraelu oslobođen optužnice, u Njemačkoj je još jednom suđeno 2010. kada mu je već bilo 90 godina. Sud ga je 2011. proglasio krivim. Zbog starosti i bolesti Demjanjuk je zadnje dane proveo u jednom njemačkom staračkom domu gdje je i umro, 2012.
Njemačko državno tužiteljstvo u gradu Hagenu je nedavno podiglo optužnicu protiv rođenog Nizozemca Sierta Bruinsa. Danas 92-godišnji Bruins je u 2. sv. ratu bio pripadnik SS-jedinica i već jedanput 1980. godine bio je osuđen i odležao sedam godina zbog pomaganju u ubojstvu dvojice židova. Sada je Bruins osumnjičen zbog ubojstva jednog nizozemskog člana pokreta otpora 1944. godine.

Samo taj balkansko-bizantski mentalitet, koji ne poznaje nikakav moral, a i koji je još duboko zarobljen u duhu partizanštine i vječne odbojnosti prema "Švabama", može si dozvoliti, tako drsko i bezobrazno dijeliti lekcije o moralu i odgovornosti Njemcima i drugima.


Niti jedna druga nacija u Europi i svijetu nije se u tolikoj mjeri suočila sa vlastittim grijehovima prošlosti kao Njemačka, Ni jedna. Ne samo da je Njemačka u protekih 6 desetljeća isplatila ukupno tisuće i tisuće milijardi odštete ne samo židovima, već i mnogi drugima, uključujući i SFRJ, koja je tada namjerno uvećavala broj žrtava u Jugoslaviji da dobije što više, već je Njemačka desetljećima iskreno preispitivala svoju prošlost. Hoćemo li ikada doživjeti da SAD preispitaju vlastitu povijest, istrjebljena Indijanca, robovlasništvo, bezbrojne ratove u zadnjih 50-60 godina, itd? Ili V. Britanija zbog kolonijalne prošlosti? Ne, taj film sigurno nećemo gledati.

Iako se Angela Merkel dosada uopće nije miješala u spor oko lex Perkovića, medijska mašinerija stalno stvara štimung, protiv nje. Merkel je samo jedan jedini put izrekla jednu rečenicu o tome, i to odgovorivši na pitanje novinara hrvatskog RTL-a i izrazila nadu da će se spor riješiti. To je bilo sve. Merkel nije dužnosnik EU i nije nadležna za to. Ipak hrvatska medijska i javna mašinerija za obranu lika i djela Perkovića, stalno širi legendu o strašnoj Angeli, koja navodno stoji iza cijelog spora oko Lex Perković i vrši pritisak na jadnu hrvatsku vladu.

Neovisnost sudstva je temelj jedne demokracje. A Hrvatska je od toga danas miljama daleko.
Glavni princip neovisnog sudstva je da je svatko nevin dok mu se ne dokaže krivnja. Tako je u demokratskim državama. U Hrvatskoj je obrnuto. Ovdje se pokušava uvesti onaj nekadanji komnistički stil pravosuđa, po kojemu je svatko kriv, dok mu se ne dokaže nevinost. Ako se uopće dokaže. I zato je Hrvatska jedina država u EU danas u kojoj, policija može privoditi i držati ljude u zatvoru, samo tako, bez ikakovog objašnjenja, bez sudskog naloga, bez optužnice, i uopće bez ikakvih zakonskih i pravnih podloge. U zapadnim pravnim državama, se najprije na sudu mora dokazati krivnja, da bi netko išao u zatvor. U Hrvatskoj je obrnuto. Najprije se nekog strpa u zatvor i taj onda mora dokazivati nevinost, da bi bio pušten.

Ono što se danas događa u Hrvatskoj je vrlo zabrinjavajuća i opasna tendencija, i gotovo se nitko zbog toga posebno ne uzbuđuje, što je zadnjih mjeseci bilo nekoliko kršenja pravne države i nezakonitiag privođenja ljudi. Francišković je prvi politički zatvorenik u hrvatskoj i jedini politički zatvorenik u EU, a Mamić bi mogao postati drugi, ako sud posluša nedavni zahtjev DORH-a. Zapravo je već sam ovaj zahtjev DORH-a, koji traži godinu dana kazne Mamiću skandal i čisti staljinizam, bez primjera u EU. DORH se ovdje još jednom po tko zna koji put, pokazuje, ne kao neovinsno tijelo pravosudnog sustava, već kao izvršitelj naredbi vladajuće klike, u cilju zastrašivanja stanovništva. Po starom komunističkom principu pendrekaškog pravosuđa, ovdje vlast želi pokazati zube. I svatko onaj tko se zakači sa vladajućima, kao Francišković, Mamić, ili onaj zviždač koji je bio pritovren u Kninu, dobiva po prstima. Tako se želi zastrašiti druge, da ne bi možda pokušali prosvjedovati protiv vlasti. Kako sam već jednom rekao, mnogi u Hrvatskoj ovo sve još uopće ne kuže, kako im vlast pod krinkom uspostavljanja reda i pravne države, navodno po uzoru na EU, malim koracima i perfidno pokušava ponovo uvesti jednu ublaženu varijantu policijske države. No, istina je, da se ni u jednoj drugoj državi EU ne zatvaraju ljudi zbog verbalno delikta. Samo u Hrvatskoj.

Damir Juraković

http://croative.net/index.php/vijesti/i ... njeg-lista

Čim sam vidio naslov,znao sam da me čeka zanimljiva tema.
I čim sam vidio naslov,znao sam da bi bilo iskrenije napisati u dodatku naslova " - tj. O §rotu i go....a".
A onda sam kliknuo da otvorim temu...i složio se sa svime.

Istina se probija, iako je u kontroliranoj javnosti zabranjena

U Hrvatskoj, zemlji smišljenog i sustavnog kaosa, u nametnoj jednoumnoj javnosti koja ne mari ni za povijesnu ni za sadašnju istinu kao da se javljaju stanovite pukotine pa je počela istina ipak probijati. Pokazalo se to krajem prvog tjedna u mjesecu listopadu i kroz političke iskorake i kroz, makar još uvijek skromna medijska očitovanja.

U povodu Dana neovisnosti na svečanoj sjednici Hrvatskoga sabora predsjednik Josip Leko održao je prigodni govor u kojem je vjerno, objektivno i trijezno sažeo događanja vezana uz ostvarenje neovisnosti Hrvatske. Prikazujući događanje od uspostave višestranačja u Hrvatskoj do raskida veza s bivšom saveznom državom, uz ostalo je istaknuo:

»Hrvatski je narod i hrvatski građani prihvatili su obranu vlastite domovine od nametnute velikosrpske agresije i okupacije kao najuzvišeniji i neupitni cilj. Jedinstvo hrvatskih građana tih dramatičnih dana prije 22 godine ne samo da nije bilo poljuljano, naprotiv – Odluka o raskidu državno-pravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ još je više učvrstila njihovo jedinstvo da obrane i oslobode svoju zemlju. U teškim danima, koji su uslijedili – prisjetimo se samo napada na Dubrovnik i žrtve Vukovara – to jedinstvo hrvatskih građana pokazalo se više nego snaga oružja, ono – to jedinstvo je donijelo ostvarenje sna o samostalnoj, suverenoj i demokratskoj hrvatskoj državi.«

Nefrizirana istina

U tom govoru časno je progovorio o žrtvama i civila i hrvatskih branitelja, a također je pošteno rekao: »Imamo još puno posla na izgradnji gospodarski uspješnog i socijalno pravednog društva.« Budući da na hrvatskoj službenoj političkoj i medijskoj sceni nema već davno tako jasnih i preciznih izričaja o recentnoj hrvatskoj prošlosti, vrijedno je da se nefrizirana istina mogla čuti u Hrvatskom saboru, i to od predsjednika koji politički pripada opciji koja tako inače javno ne govori.

Premda su te riječi opće poznata istina, u Hrvatskoj se ni u politici, ni u kulturi, ni u javnom društvenom životu ne polazi od njih kao temelja, premda bi to jedino bilo normalno. Stoga je razumljivo, ali i bolno i tragično, da te riječi predsjednika Sabora javnosti nije prenio nijedan medij.


Drugi proboj istine dogodio se u malom zabiokovskom selu Kozici na skupu povodom 70. obljetnice osnivanja partizanske XI. dalmatinske brigade na kojem je Krešimir Sršen, predsjednik Zajednice antifašističkih boraca i antifašista Splitsko-dalmatinske županije, iskreno rekao: »Pri oslobađanju Vrgorca partizani su pobili 32 nevinih ljudi, zbog toga od njihovih obitelji tražim oprost za taj zločin.« Koliko je poznato, to je prvi put da je netko od partizana na javnom skupu priznao da su partizani ubijali nevine ljude i za taj zločin zatražio oprost i iskazivanje pijeteta žrtvama minutom šutnje.


Premda ni taj govornik nije rekao svu istinu o zločinima te partizanske jedinice, priznanje toga konkretnog zločina u Vrgorcu ima svoju veliku važnost jer je prvi proplamsaj samokritičnosti i istine o prošlosti. U sadašnjim političkim i medijskim okolnostima ni to javno priznanje jednoga partizana nije postalo udarna vijest, premda bi baš to bilo normalno, ipak istina je izrečena i sva prikrivanja i falsificiranja više je nikada neće uništiti.


Premda je vodeći komentator Jutarnjega lista slučaj zločinačkog ubojstva svećenika Miroslava Bulešića stavio u dnevno-politički kontekst u interesu točno određene političke grupacije, ipak je na vidjelo došao stravičan komunistički zločin i njegovo prikrivanje. Nezamislivo je bilo dosada da bi se sa stranica toga lista moglo pročitati: »Čini se da je Miroslav Bulešić ubijen isključivo zbog ideološke mržnje, karakteristične za tvrđe komunističke sustave, od Sovjetskog Saveza do Sjeverne Koreje, kakva je, nažalost, svojedobno bila vladala i u bivšoj Jugoslaviji.

Budući da počinitelji toga zločina s mnogo svjedoka nisu osuđeni, jasno je da je sam ondašnji sustav stao iza zločinaca i zločina.« Komentator također navodi da se sudac koji je sudio optuženima za ubojstvo Bulešića opravdavao što počinitelje nije osudio: »Kazao je, doslovno, kako bi dobio metak u potiljak da se osudio osuditi Bulešićeve ubojice« – piše komentator u Jutarnjem listu od subote 5. listopada.


Tako je, premda iz dnevno-političkih interesa Kukuriku koalicije, odnosno osobito SDP-a, istina o mučeništvu Miroslava Bulešića ipak isplivala u dio javnosti kojoj se takve činjenice inače nikada ne pružaju. Mediji su, naime, ukoliko su i škrto izvješćivali o Bulešićevoj beatifikaciji, redom prešućivali da je on bio žrtva komunističke mržnje, a sada o tome ipak otvoreno piše Jutarnji list.

Očito je, u Hrvatskoj su se počeli događati proboji istine koja je dosada bila u kontroliranoj javnosti zabranjena. Stoga se nameće pitanje: Ima li to veze sa sve slabijim položajem sadašnje vladajuće garniture? Naime, prema rezultatima istraživanja javnoga mnijenja koje provodi CRO demoskop, kako prenose mediji, Vladinu politiku ne podržava 55,1% građana, a podržava je samo 30,3% ispitanih, što je manje od trećine stanovništva, odnosno Vlada je dobila školsku ocjenu 2,2, što je najniža ocjena kojom su građani ocijenili ikoju od svih dosadašnjih hrvatskih vlada.

Ne bi bilo dobro niti za članove vladajuće koalicije niti za Hrvatsku i sve njezine građane ako bi snažnije probijanje istine ovisilo o većem slabljenju Vlade. Istinu se, naime, može falsificirati, nijekati, marginalizirati, ali istina je sama po sebi nepobjediva, a njezino probijanje je ipak nezaustavljivo. I to je izvor nade za bolju Hrvatsku.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

http://www.hkv.hr/vijesti/komentari/160 ... obija.html

Hrvatski Srbi opet žestoko napadaju: Tuđman dijelio BiH, a Hrvati 'proveli najveća etnička čišćenja'


Uredništvo Novosti (tjednik izlazi u nakladi Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu) angažiralo je poznato danasovsko i feralovsko pero, Marinka Čulića dabome, da kaže pokoju riječ, pa su raspalili teškim tipkovničkim baražom po pokojnom hrvatskom predsjedniku. To što ispisane teze nemaju veze s povijesnom istinom, Novosti ionako nikad nije zanimalo. Istrgneš poneki događaj iz konteksta i eto ti priče!


Već smo navikli da kada srpski list Novosti pišu o hrvatskoj povijesti, teško stradaju činjenice. Ovog puta na stranicama tog tjednika Marinko Čulić latio se njemu dragog zadatka: nesuvislog brbljanja o ratnim događanjima iz 90-ih u BiH te lamantiranju o politici pokojnog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Povod ovog nadripisanja je nedavni posjet hrvatskog premijera Zorana Milanovića pojedinim gradovima u BiH, i to tamo gdje žive Hrvati. Bio je hrvatski premijer lijepo primljen i ugošćen, te bi svaki državnički posjet iz Zagreba hrvatskom nacionalnom korpusu u BiH trebalo u najmanju ruku pohvaliti, ali jok!
Uredništvo Novosti (tjednik izlazi u nakladi Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu) angažiralo je poznato danasovsko i feralovsko pero, Marinka Čulića dabome, da kaže pokoju riječ, pa su raspalili teškim tipkovničkim baražom po pokojnom hrvatskom predsjedniku. To što ispisane teze nemaju veze s povijesnom istinom, Novosti ionako nikad nije zanimalo. Istrgneš poneki događaj iz konteksta i eto ti priče!

"Tuđmanova služinčad", naslovljen je konfuzni tekst u Novostima. Pisac je, čini se, odlučio strpati puno puno toga na mali prostor, pa "tuče" glavobolnim zaključcima i interpretacijama povijesnih zbivanja. Stvar mora biti začinjena jednosmjerno, e da bi se svidjela čitateljima srpskog tjednika. Hrvati, posebno oni iz BiH, ni u kom slučaju ne smiju biti "good guys", mora se svijetu pokazati što su sve ti dinarski etnički tipovi spremni poduzeti protiv svih onih koji su druge vjere i nacije. Ako nekog spase i nahrane, to je, naravno, povijesna iznimka.

Elem, što sve neće zasmetati tom Čuliću i što sve neće strpati u svoj tekst? Kad hrvatski premijer ide u posjetu u BiH, smije se prvo nacrtati samo u Sarajevu. Jer, samo dok je bio u Vrhbosni, pardon Sarajevu, tvrdi naš vrli pisac, Milanović je "iskazao uvažavanje državne cjelovitosti BiH". Sačuvaj Bože, promašiti Sarajevo i pogoditi u neko mjesto, gdje ima malo više Hrvata od nekoliko postotaka, koliko ih još egzistira u tom gradu na Miljacki, odmah cijepaš jednu i jedinu, dakako multietničku i multigrađansku BiH. I gdje je taj Milanović zabrazdio u "hrvatski dio BiH i to baš u vrijeme provođenja prvog popisa stanovništva u toj zemlji nakon rata", snebiva se pomenuti. A taj popis posebno uznemiruje skribomana iz srpskog tjednika, jer "bi trebao evidentirati žrtve rata i poraća, ali će poslužiti pumpanju mišića nacionalističko-klerikalističko-lupeških elita". Nije jasno kako bi popis stanovništva trebao "evidentirati žrtve", a još je nejasnije koje su to "žrtve poraća". A tek ova kompartijska kovanica na kojoj bi i Demosten slomio jezik, da i ne govorimo.

"Mostar, Čapljina, a naročito Stolac, sramna su mjesta hrvatske politike u BiH ranih devedesetih, jer su ondje provedena najveća etnička čišćenja bošnjačkog i drugih nehrvatskih naroda", ispalio k'o iz topa Čulić, a Novosti spremno logistički podržale. Čulić bi napokon trebao argumentirati svoje stavove, jer činjenično stvari stoje drugačije. Prema onome što se može utvrditi na terenu, krajevi gdje žive Hrvati jedine su preostale multietničke sredine u BiH. Čulić to ne zna ili neće da zna, ali ekipa iz Novosti sigurno zna da je na području Republike Srpske (49 posto BiH teritorija) od prijeratnog broja Hrvata ostalo čak njih visokih 5 posto. Znaju, ali ih to ne zanima. A o "najvećem etničkom čišćenju" podatke opet imaju samo Čulić i Novosti. A da im se svašta priviđa, razotkriva i njihovo viđenje "bosanskih Muslimana u Stocu". Dobro, malo proširili bosanski pašaluk, pa što sad...Sve je to viđeno, još od "turskog vakta".

A sad ide potpisniku ovih redaka najfascinantnija i najluđa teza koju da bi prihvatio valjda moraš biti operiran od svakog logičkog zaključivanja. Citat: "Jer je baš zahvaljujući njegovoj politici (Franje Tuđmana, op. a.) u BiH broj hrvatskog življa u toj zemlji sada sigurno manji nego prije rata..." Ovakvo okretanje "pile naopako" omiljeno je sredstvo napada zagovornika teza o hrvatskoj agresiji na BiH. Ima ih cijela jedna mala bulumenta i jako su glasni. Nije Hrvate protjerivala ni Vojska RS niti Armija BiH, nego, zamislite - Franjo Tuđman! "Adresa na koju ide krivica za to je Nazorova 59 u Zagrebu, gdje je živio Franjo Tuđman", razjasnio je pisac sve sumnje. S njime će se složiti nekoliko bosanskih "daidža", nekoliko sitnih hrvatskih duša i još nekoliko njih naivnih i podložnih propagandi.

Za napraviti smutnju - i to je dosta!

Ne bi tekst bio potpun da se nije spomenula Katolička crkva, pa su otkrivena dva krila "tamošnje posvađane Katoličke crkve". Hrvatski se premijer u Hercegovini tako družio s "redovničkim (franjevačkim) i svjetovnim (Ratko Perić)". Eto, Novosti "razlomiše" jednu svetu katoličku i evanđeosku Crkvu na "dva krila".

No, kako su uspjeli u vezu dovesti Tuđmanov predsjednički posjet iz 1993. i ovaj sadašnji premijerski, ostat će nerazjašnjeno do daljnjega. Nitko nema drugog posla u hrvatskoj politici nego da cijepa i "aneksira" BiH. Ako je prema Novostima i Čuliću, preko granice u BiH smiješ samo ako ne ideš u posjetu Hrvatima ili tamošnjoj Katoličkoj crkvi. "HDZ se zajedno s crkvenim strukturama poduhvatio grubih radova u najširem smislu te riječi, jer to ide dotle da se Hrvate u BiH i u iseljeništvu otvoreno podučava kako da lažiraju popis stanovništva", ustvrdio je spomenuti pisac. Eto, sad znate, ako Hrvata bude nešto više nego što to srpske Novosti predviđaju, to je zato jer ne znaju tko su i što su, pa im trebaju tutori da ih nagovaraju u "lažiranju". Ako je i od Novosti, previše je.

Autor: Damir Galić

Datum: Nedjelja, 13 Listopad 2013 10:23

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... cenja.html

Otrovno EPH pero: Nekada je zvala tenkove na Hrvatsku, danas Stožer za obranu Vukovara izjednačuje s četnicima iz SAO Krajine


I opet je Lovrićki trn u oku populacija koja je izašla iz rata i braniteljska populacija.

Nekada je Jelena zvala tenkove na Hrvatsku. To je humani zadatak svakog novinara, jer svaka takva pozivnica na ubijanje u našoj zemlji znači najveću moguću ulogu u novinarastvu. Današnja Jelena, koja je izgubila lik i djelo Ive Sanadera, kojem se onako divila, dok je crne torbe pospremao posvuda, a koje ju za pisanje nisu previše inspirirale, odlučno nastavlja sotonizirati Hrvatsku. Najnovije sotone su Stožeri za obranu Vukovara. Oni su opasni jer su zaustavili ćirilicu u Vukovaru pa nam to cijela Europa po Lovrički zamjera.
Ne zamjera nam Europa zbog Josipa Perkovića, već zbog ćirilice u Vukovaru.
I tko je kriv - HDZ!
Narod koji se inače ne upušta u nikakve proteste, za Vukovar se odaziva u velikom broju. Vjerojatno, po Lovrićki, jer je mutav. Slika Vukovara devedesetih nije Jelenu asocirala na bijes građana danas. Nekidan, majka jednog poginulog branitelja se sama ponudila da se ploče iz Vukovara uklone u njenom aranžmanu. Vjerojatno je i ta ogorčena žena nositeljica balvana revolucije, bez balvana.

Ova situacija danas, koju zaziva Lovrićka, kao i Pupovac, prikazuje se kao rat devedesetih.

Laž.

Tada je ugroza bila preko tenkova koje zazivala Lovrićka, a braća od Pupovca su pomagala da srpska država u Hrvatskoj opstane, ratujući za nju. Znači, ubijalo se, rušilo se, uništavala bit, a danas se brani bit jedne hrabrosti grada i to je, po Lovrićki, isto.

Danas se zapravo događa preventiva koju je nekadašnji SKH-SDP dopustio. Stožer za obranu Vukovara zajedno uz narod je shvatio da se Hrvatska srbizira galopirajućom brzinom i da se neke nelogičnosti moraju riješiti. Lovrićka povlači paralelu između branitelja Vukovara i Hrvatske sa četnicima i SAO Krajinom na način, kako stožeru uopće nije stalo do Vukovara, kao što čelnicima "Krajine" nije stalo do srpskog naroda.

Takva teza govori o stvarno jednoj bolesnoj manipulaciji. Zašto bi branitelji Vukovara i Hrvatske branili zemlju i narod, ginuli za slobodu, ako to ne žele?

Znači, Hrvatsku je, prema njoj, branila hrpa luđaka koja se izlagala pogibelji, jer je to ustanovila Jelena Lovrić, pijući kave u Račanovom kabinetu. Stožer za obranu Vukovara sastavljen od takvih branitelja, iliti prema Lovrićki, luđaka, sada to radi zbog "slavonskog fiša" i "frankovke", a ne zbog zaštite digniteta grada. Ne radi to zbog Vukovara po njoj nitko tko kaže NE. I kako su oni iz stožera, prema njoj, isti s onima koji su nosili i nose kokarde, vjerojatno bi ih ona rado punudila s nekom bocom rakije i nasadila na neki srpski tenk za rušenje Hrvatske. Imamo Lovrićku, imamo Hrvatsku!

Još veća bedastoća je Lovrićkino gruntanje kako je Tuđman uspio stvoriti Hrvatsku(!) pa tako sada ona jasno naznačuje činjenicu da mu je srpski šovinizam i nacionalizam pomogao.
Što smo trebali gledati kako nas kolju, kao muslimane u bjeljinskoj đamiji ili Srebrenici? Čekati da ona i Račan popiju kavu i ništa-nešto odluče?!
Kojom lijenošću je Račan govorio, rat bi prošao, da on ne bi ništa odlučio. Srećom nije morao, a kako danas ona tumači tu našu situaciju, loše bi mi prošli.

I opet je Lovrićki trn u oku populacija koja je izašla iz rata i braniteljska populacija. Prema njoj, oni su osnova nerazumjevanju ćirilice u Vukovaru.
Zanimljivo.
Možda bi ih sve trebali eutanazirati. Njihov stav je marginalan, oni su hrpa istih ljudi, kao što su bili "krajišnici" po njoj i oni samo smetaju njene progresivne stavove. Oni bi nekome mogli reći da je ona dovela tenkove na Hrvatsku ili pisala hvalospjeve o svim propalim političarima naše države. Ili bi joj netko mogao pokazati sliku o Vukovaru iz devedesetih, kojeg su razorili krajišnici i Hrvati zajedno, iz koje bi se moglo zaključiti; da možda njoj i krajišnicima nije stalo do ovoga grada, a braniteljii Hrvati, sve da su i htjeli razoriti Vukovar, nisu to tako stručno, uz onakvu bijedu od oružja, mogli napraviti.
Ali koga to briga danas.
Branitelji su, prema Lovrićkinom rukopisu nasilnici, a isto tako su nepotrebni i u demokratizaciji društva. Dok su ovdje, laži ne mogu "slobodno" egzistirati.

Za kraj smo kontaktirali Stožer za obranu Vukovara i upitali ih kako tumače ovakve riječi Jelene Lovrić, na što su oni odgovorili da su ga branili devedesetih, kao što ga brane i danas i da zato je odaziv građana veliki. Ljudi lako prepoznaju istinu, naglašeno je iz stožera. Isto tako je rečeno kako se ova situacija događa jer vlada ne želi komunicirati sa stožerom i narodom i u ovoj i u svim gorućim temama. To se vidi od situacije sa ovrhama, bankama, imovinom pa do zaštite domovinskog rata. Vlada ne želi komunicirati s narodom.

Branitelji znaju gdje su bili devedesetih godina za vrijeme rata sa Srbima, ali je pitanje što ste vi tada radili, gospođo Lovrić?

Autor: Igor Drenjančević
Photo: Boris Scitar/VLM/Pixsell
Datum: Ponedjeljak, 14 Listopad 2013 20:23


http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... ajine.html

Lovrićka je tada radila isto kaj i danas : rušila državu.

Dežulović smrdi na srpsku brlju i 'drma' Knjaz Miloš vodu po Beogradu dok pljuje po hrvatskom suverenitetu


On valjda dobiva lovu jer nas pljuje gdje stigne i za to dobiva naslov "hrvatski novinar i publicist".

Boris Dežulović uvijek iznova pali svojom "jugoslovenskom logikom" privrede. U najnovijoj svojoj zajebantskoj kolumni, Dežulović se plače nad sudbinom INA-e, a i nad gubitkom neovisnosti i suveriniteta države i građana. Taj plač s njegove strane traje još iz "Ferala". Suverenitet ga brine samo u okviru tipkovnice.

Zapravo se svodi na zajebanciju, jer mu se živo fućka, dok drma "Knjaz Miloš" mineralnu po Beogradu i klopa srpske papričice. On tu, naravno, ne gubi "suverenitet" pa vjerojatno svaki put kad podrigne CO2, sjeti se čovjek INA-e, koja sad bogzna čija je po Liniću i odmah se sjeti da ona "sjednica o neovisnosti" održana u podrumu nije legalna, jer sada po Dežuloviću više nećemo moći u taj podrum zajedno sa Šeksom i Kosoricom, zbog vlasnika INA-e, mađarskog MOL-a. I to jednog pjesnika, očajnog pjevača i kolumnistu Borisa Dežulovića pali pisati žalopojke. Dežulović smatra kako sada državne delegacije ne mogu u famozni podrum INA-e, jer je to mađarsko vlasništvo. Izgubismo suverenitet po Dežuloviću još jednom.

Ipak, mislim da ga najviše oduševljava situacija koju ne želi priznati kao zakleti mrzitelj EU, a po kojoj on kao novinar i pisac može sa osobnom u Beograd, ne mora skupljati za putovnicu, a u slučaju pijanstva, lako može svoju osobnu zamijeniti sa osobnom Ante Tomića. Ionako ih "tamo daleko" nitko neće prokužiti. Tekstovi su im jednako puni suveriniteta, dalje od stola u konobi.

Dežulović koji se ponekad bavi poviješću i kraljom Tomislavom, kojeg isto treba što bolje ocrniti i proglasiti manje "rvatom" od samoga Dežulovića, "Rvatine" s velikim slovom R, ne shvaća koliko nam je svima prebitan. Dežulović koji zna "da ništa ne valjamo", svi mi, osim njega, filozofski je guru kojeg nitko neće osim Srba, živi na gađenju prema nama, ne shvaćajući koliko onako "niškoristi" smo njemu inspiracija i jeftina zarada. Mržnjom uz pljuvanje, lagano zarađuje i novac. Svima dobro, on ne shvaća nas, mi ne shvaćamo njega, a lova se vrti.

On valjda dobiva lovu jer nas pljuje gdje stigne i za to dobiva naslov "hrvatski novinar i publicist". Po čemu on ima ono "hrvatsko", a kralj Tomislav mu smrdi da nije naš, to samo on u sebi zna. Možda nije dovoljna ljudska izdajica Tomislav pa ga treba nasaditi negdje daleko od Dežulovićevih bedastoća.

Sjetimo se samo koliko ga "narajcala" teorija po kojoj su Hrvati hrabar narod. Dežulović se potrudio i tu objasniti kako je to isto samo fama; pa najhrabriji je Dežulović koji zna vrhunski "hračkati" svoj narod. Tako pokazuje svoju "veličinu" u pljuvanju. Oni branitelji u Vukovaru nisu bili Hrvati, to će sigurno istražiti Dežulović. Imali su sigurno neki signal s Marsa, koji im je rekao koliko tenkova dolazi na "trpinjsku cestu", a da nije bilo toga, "hrabar" srpski narod bi "uspeo" popiti srpsku brlju usred Vukovara puno ranije. Sve ostalo je po Dežuloviću ionako dogovoreno na relaciji Tuđman-Milošević. Milošević šikne granatu i ona po pravom srpskom običaju padne točno gdje bi Dežulović htio. I naravno da je za smrt ljudi kriv Tuđman. On je izmislio i Miloševića. Da nije njega, "Feral" bi danas imali i on bi izlazio, jer je Dežulović opsjednut Tuđmanom i Markom Perkovićem; morao je potražiti publicitet i tiraž u Srbiji, kada je dojadio i propao u Hrvatskoj. Fućkaš novine i narod, koji svaki dan ne pišu o Thompsonu i Tuđmanu, to su ipak dva neodoljiva slova "T". Neshvaćen, morao je Srbima objasniti tu misteriju slova.

U nedostatku materijala, a prema inspiraciji naše Vlade, koja jedino dobro organizira gay parade, Dežulović protivnike parade naziva "desničarskom stokom", vjerojatno inspirian mlijekom u tetrapaku i brilijantnim reklamama o ljubičastim kravama na čokoladi. Još kako u to vrijeme prolaze slike Bin Ladena na dalekovidnici, Dežulović ih, onako hrabar kao kralj Tomislav, koji je, prema njemu, sumnjivi Hrvat, nazvao katoličkim talibanima. I kada ga oni tužiše, "hrabri" se Dežulović duge kose sakrio u mišju rupu, da mu netko ne "cvakne" kosu u zatvoru i on izgubi snagu za lupetanje gluposti, kao Samson.

Što reći Dežuloviću, osim da ne smije točiti gorivo na INA-i, da ne izgubi suverenitet u glavi, a ne smije ni na drugim crpkama, jer su stvorene u čudnoj pretvorbi. Znači "cipelcugom", pješke u Beograd po novu dozu suvereniteta, da možeš zaraditi Judine škude.

Autor: Igor Drenjančević
Photo: Culture Shock
Datum: Utorak, 15 Listopad 2013 14:20


http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... itetu.html

Drago vam ili ne, Drago Pilsel opet mučki napada pod krinkom spasitelja naroda, a HRT besplatno reklamira njegov projekt


"Režem ruku da ćemo u mjesec i po' dana imati toliku mrežu čitatelja koji će nam htjeti dati euro mjesečno", agresivno kaže Pilsel o novčanim prihodima jer taj portal je, pogađate, toliko dobar da ćemo svi imati potrebu odvojiti iz svoga džepa teško zarađen novac i dati mu ga. Štoviše, okrene se Pilsel kameri i gromko izjavi: "Radimo nešto za vaše zdravlje!"

Izgleda da HRT gubi i posljednje mrvice svog kredibiliteta. Naime, danas je u emisiji "Hrvatska uživo" gostovao Drago Pilsel. Nećemo previše komentirati pojavu novinara koji je jednom izjavio o katoličkoj crkvi da je "mala neljudska, nacionalistička i žalosna katolička sekta" od koje želi ostati daleko. Međutim, spomenut ćemo očitu krađu koju je Pilsel zajedno s novinarom HRT-a, a očito i cijelim ravnateljstvom ove javne televizijske kuće, počinio pred hrvatskim gledateljima. Bilo vam drago ili ne, Drago opet mučki napada pod krinkom kakvog spasitelja naroda koji je u potpunoj medijskoj crnini bez njega i njegovih kolumni.

Nadugo je i naširoko u informativnoj emisiji HRT-a koja se emitirala u utorak u popodnevnim satima Drago Pilsel pojasnio ideju o svom portalu autograf.hr koji je nedavno otvoren, a koji je namijenjen čitateljima cijelog Balkana: "Čitamo se od Ljubljane do Makedonije!". Rekao je i kako ga je na pokretanje portala prisililo nezadovoljstvo i "očaj, jer kako živjeti kad jedan novinar ne može platiti račune nakon 40 godina profesije". Slušali smo i sveopće hvalospjeve o tzv. neprofitnom portalu koji "pretpostavlja odgovoran, nekompromisan, potpuno moralan i angažiran stav".

Ovaj samozvani društveni arbitar napominje kako će financiranje portala "riješiti čudom". "Režem ruku da ćemo u mjesec i po' dana imati toliku mrežu čitatelja koji će nam htjeti dati euro mjesečno", agresivno kaže Pilsel o novčanim prihodima jer taj portal je, pogađate, toliko dobar da ćemo svi imati potrebu odvojiti iz svoga džepa teško zarađen novac i dati mu ga. Štoviše, okrene se Pilsel kameri i gromko izjavi: "Radimo nešto za vaše zdravlje!". Hvala ti Drago.

Zaista moramo 'pohvaliti' objektivno izvještavanje javne televizije koja u svom opisu treba obrazovati hrvatski narod. Zato im i plaćamo pretplatu. Možemo im i isto tako javno zahvaliti što promoviraju jednog hrvatskog novinara koji je odlučio pokrenuti portal koji je neprofitan, toliko neprofitan da ga je pokrenuo jer ne može plaćati struju. Baš lijepo od njih što Pilselu nisu naplatili ovaj "sastanak s istinom", iako reklama te minutaže zasigurno stoji više tisuća kuna. Zašto izvlačiti pare od prijatelja HRT-a kada je puno lakše nabiti ovrhu baki koja nije platila koji mjesec pretplate. Kaže Pilsel na svom portalu da im je cilj biti "nepotkupljivi razotkrivač društvenih zala", mi ćemo nadodati: možda da krenu od sebe.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ojekt.html

Propaganda u 'režiji' HRT- a: Hvale Nikolićeve trojezične ploče u Vojvodini i prokazuju branitelje kao manipulatore


Suradnja navodna sa HDZ-om je zlo, ali suradnja s Nikolićem je dobro?

U četvrtak za vrijeme pregovora Stožera za obranu Vukovara i Vlade, HRT je svojom medijskom pričom u središnjem dnevniku i u emisiji Paralele optužio iste te branitelje koji su suprostavljeni Vladi, da su manipulatori. "Gebelsovim" metodama prešućivanjem istine u onom dijelu koja ne odgovara aktualnoj vlasti i prije svršetka pregovora, proglasila je televizija branitelje krivcima situacije.

Početak manipulacije počeo je u središnjem dnevniku kada smo saznali, da u većinskom hrvatskom selu u Vojvodini Donji Tavankut postoji; ne dvojezična ploča, već čak trojezična ploča, a zamislite kod nas neki branitelji "samoprozvani", kako kaže središnja dnevna emisija, ne dozvoljavaju dvojezične ploče. I tu je HRT-u krimen. Cinik bi rekao, da se Srbi ljube četiri puta, vjerojatno bi natpis bio četverojezični. Trećerazredno novinarstvo HRT-a nije odgovorilo na činjenicu, zašto se premijer uopće sastao sa samoproglašenim stožerom, ako su oni nelegalna skupina? Ne znači li to da je on priznao nelegalnu skupinu i prekršio kodeks pregovaračkog ponašanja? Ili se ipak radi o diskreditiranju branitelja, da bi se opravdali potezi premijera. Stožer za obranu hrvatskog Vukovara je izašao sa potpisima svih relevantnih udruga koje zastupa, a predstavljaju ga zapovjednici, umirovljenici specijalne policije i postrojbi. Znači nije nelegalan, već je lažljiva naša državna televizija, koja nas pita koga oni predstavljaju?! Kao što smo mi provjerili potpise ljudi i uvjerili se u legalnost, trebali su i oni kao državna televizija.

Isto tako, treba naglasiti da u vojvođanskom selu, kojeg su posjetili Nikolić i Josipović Hrvati nisu klali, ubijali i silovali Srbe, urlali da je ovo Hrvatska i slične gadarije, kojima su Srbi sustavno zagađivali Vukovar i hrvatsko društvo. Prešućivanjem takvih činjenica stvorilo se stanje u kojem je kriv HDZ i sve organizira, jer bi inače netko mogao primijetiti, da je premijer jedan svadljivi i nesposobni političar, koji ne zna prepoznati vatru kada gori, kao i zaustaviti požar.

Premijer, umjesto dijaloga, potražio je pomoć u Josipovićevoj posjeti Nikoliću, koji je sa svojom Radikalnom strankom prvo rastjerao 40 000 Hrvata iz Vojvodine, a nakon toga se nudi kao spasitelj Zorana Milanovića sa svojim trojezičnim pločama, za preostale Hrvate u Srbiji. Degutantno, da jednog takvog bolesnog fašistu naša vlast traži kao alibi Zoranu Milanoviću za situaciju u Vukovaru, a državna televizija reklamira srpski šovinizam kao nešto dobro. Kakve veze ima Donji Tavankut, njegove trojezične ploče, sa žrtvom Vukovara?
Sama ideja da preko Nikolića i jedne Srbije se uspoređuje stanje u Vukovaru, govori koja je količina srpske demagogije u našim medijima.

Na kraju treba reći i zadnju činjenicu o političkim igrama u našoj izluđenoj zemlji; što kada bi i bila istina da branitelji imaju podršku HDZ-a i Crkve? Milanović i Josipović traže pomoć od četnika i to naša javnost ne vidi! Josipović je u ovoj situaciji otišao u Srbiju, pa zar to nije veći krimen i dao ruku deklariranom mrzitelju svega Hrvatskog. Tu činjenicu mediji prešućuju. Sudbina Veljka Marića je postala najobičnija trgovina. Nije li to odvratno?!

Suradnja navodna sa HDZ-om je zlo, ali suradnja sa Nikolićem je dobro? Puno pitanja na koje "gebelsova televizija" ne vidi odgovore. Kako su prošli svi referendumi gdje nije bilo jake političke opcije, crkve ili dobre organizacije? Hrvatska televizija nije to uopće registrirala. Zato ne vidim nikakvo zlo u suradnji sa svakim tko želi Vukovaru pomoći. To je jedino bitno još novinarskom žutilu. Poglavito ako je HDZ baš taj cirkus napravio. On bi sada mogao i trebao sudjelovati u razrješenju, a premijer da ima pameti, uvukao bi sve zainteresirane grupacije u problem i sa svima pronašao rješenje. Ovaj naš premijer je odlučio branitelje saslušati, Josipović Nikolića, a Hrvatska televizija o tome muti vodu. Rješenja na taj način nema.

U Vukovaru treba konsenzus. Srpska zajednica konačno treba preuzeti odgvornost za sudjelovanje u politici na pozitivan način, a ne da je i dalje produžena ruka velikosrba. Ona to niti sada ne želi priznati. Odmicanjem od velikosrpske politike ona bi postala marginalna i nezanimljiva. Ekskluzivnošću ona je postala sebi bitna, kako bi uopće preživjela. Čime bi se bavila, da ne izmišlja sukobe između Srba i Hrvata? Ničime.

Hrvatska televizija naglašava da je problem i u Udbini sa dvojezičnim pločama pa da to daje naznake manipulacije braniteljskih udruga?! U Udbini je napravljeno etničko čišćenje Hrvata za vrijeme domovinskog rata. Udruge branitelja su predale dokaze o falsificiranju broja stanovnika u četri srpska zaseoka, što je i predsjednik općine priznao kao točnu činjenicu. Tu činjenicu HRT nije prenio kao bitnu i manipulatorsku, već je naglasio da je manipulacija trganje dvojezične ploče.

HRT zapravo priprema javnost za sukob sa braniteljima i proglašava njih manipulatorima, štiteći vlast koja ne zna pronaći svrsishodnu situaciju.



Autor: Igor Drenjančević
Photo: Goran Ferbezar/PIXSELL
Datum: Petak, 18 Listopad 2013 10:37


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... atore.html

Kako se narod ne bori protiv vlasti kojom,kako sam shvatio po govorkanju naroda u tramvaju,u dućanima itd.,nije zadovoljan onda ne vidim kako će taj isti,totalno nezainteresiran narod stati uz vlast kojom nije zadovoljan stati protiv branitelja kojima je (isti taj narod) sam zveknuo dobranu šamarčinu i pljunuo u lice.