Može li nesposobna Milanovićeva vlada 'preživjeti' 1. 5.?

[EdgarFranjul]

Može li nesposobna Milanovićeva vlada 'preživjeti' 1. svibanj!?

Nakon što su sindikati najavili masovne prvosvibanjke prosvjede i Crkva je pozvala sve građane i vjernike da se pridruže tom svenarodnom buntu protiv odnarođene vlasti. Svi oni koji za 1. svibanj odu roštiljati umjesto da se pridruže prosvjedima doista ne zaslužuju bolju vlast od ove aktualne

Autor: Marko Matić Photo: Robert Anic/PIXSELL Srijeda, 24 Travanj 2013 13:57

I Crkva je stala uz sindikate. U svome najnovijem komentaru glavni urednik Glasa Koncila mons. Ivan Miklenić otvoreno je pozvao sve građane i vjernike da se pridruže najavljenim sindikalnim prosvjedima 1. svibnja i javno izraze svoje nezadovoljstvo vladinom politikom. 'Iz tjeskobe za dobro Hrvatske i svih njezinih građana velike promjene već dugo očekuju hrvatski građani kao i neki sindikati, a također opozicijske stranke za koje nije jasno što im je važnije:osvajanje vlasti ili bolje služenje hrvatskim nacionalnim ciljevima i interesima. No, iluzorno i nerealno je očekivati velike promjene samo zbog stava dijela vrha vladajuće političke stranke, jer i ti političari vjerojatno gledaju najprije svoje interese, a stanje u Hrvatskoj samo im služi kao dobra batina u političkom ringu', navodi između ostalog u svom komentaru mons. Ivan Miklenić. Dakako da je Miklenić apsolutno u pravu kada kaže da vladajuća oligarhija gleda samo svoje interese, jer njih ne zanima ni Hrvatska kao takva a ni sudbina ispaćenih građana, od kojih je većina, na žalost, na parlamentarnim izborima 2011. dala svoj glas Kukuriku koaliciji.

Ova Vlada je slagala građane a narodna mudrost kaže 'Tko laže taj i krade'

No, ruku na srce oni su to učinili u dobroj vjeri jer su bili obmanuti i prevareni bajkovitim obećanjima Milanovićeve klike, bili su zavedeni silnim obećanjima i Planom 21, koji je ostao samo mrtvo slovo na papiru. Sve što je ova vlast obećala u predizbornoj kampanji bila je obična prevara i drska laž, a narodna mudrost kaže:'Tko laže, taj i krade'! Dakle nije samo Sanader lopov nego su lopovi i svi oni koji su na lažnim obećanjima došli do silnih privilegija, koji su obmanjujući birače uhljebili svoje najbliže, koji su varajući građane Hrvatske osigurali siguran život i unucima svojih unuka. To je još veća krađa od one Sanaderove. Jer Sanader je, naravno dokažu li mu se sve te silne optužbe, krao državu, a ovi svojom nesposbnošću i bahatošću uništavaju državu i gule kožu ispaćenom puku. I još im se smiju u lice. Jer ovakvo katastrofalno stanje u državi vladajućima samo služi, baš kao što je rekao Miklenić, kao dobra batina u političkom ringu. Prisjetimo li se samo kako je Milanovićeva Vlada prijetila uvođenjem ćirilice u Vukovar, jer im je ćirilica poslužila baš kao dobra batina u političkom obračunu sa svojim neistomišljenicima, hrvatskim braniteljima, Vukovarcima, ali i svim onim građanima Hrvatske koje su svojom nerazumnom politikom i nesposobnošću u crno zavili. Stoga i mons. Miklenić u svom komentaru upozorava da 'Hrvatskoj i većini hrvatskih građana objektivno je jedino važno da Vlada, kojeg god političkog ili ideološkog predznaka bila, radi za dobro zemlje, rješava stvarne i umjetno stvorene probleme, stvara uvjete za veću proizvodnju, veću zaposlenost i ukupno bolji životni standard svih hrvatskih građana i slično.

Milanovićeva Vlada nas vodi izravno u sunovrat

Nakon dosadašnjega iskustva sa svim vladama nakon 2000. godine, nameće se vrlo teško i vrlo važno pitanje: Umiju li, žele li ili smiju li vlade odgovoriti tim realnim i najnormalnijim zahtjevima i potrebama Hrvatske i njezinih građana', pita se Miklenić. Sudeći po dosadašnjim učincima milanovićeve Vlade stekao se dojam da oni niti umiju, niti žele, a vjerojatno i ne smiju tim realnim i najnormalnijim zahtjevima i potrebama Hrvatske i njezinih građana. Stoga je od vitalne važnosti da građani Hrvatske dođu u što većem broju na Trg bana Josipa Jelačića u Zagreb na prvosvibanjski sveopći bunt protiv, nesumnjivo, najnesposobnije Vlade do sada. Da baš kao što su to naši susjedi Slovenci nedavno uradili i snagom demokratskih prosvjeda srušili Janašinu nesposobnu Vladu. Svi oni koji za 1. svibanj odu roštiljati umjesto da se pridruže prosvjedima doista ne zaslužuju bolju vlast od ove nesposobne koje imaju. U tom kontekstu mons. Miklenić, potpuno je u pravu kada u svom komentaru naglašava da ' svi građani, pa i vjernici, hitno se moraju osloboditi desetljećima nametanih strahovanja i postupati kao odgovorni i slobodni ljudi, strogo poštujući okvire demokratskog ponašanja. Za velike promjene potreban je i velik demokratski pritisak', naglašava Miklenić. Jer samo velikim demokratskim pritiskom ova Vlada mora shvatiti da, ili mora otići, ili pod hitno mora promijeniti smjer kojim nas je do sada vodila. A taj smjer je izravno vodio u sunovrat. Baš kao što je to rekao u intervjuu Globusu Vjeran Zuppa, hrvatski dramaturg, teoretičar književnosti i pjesnik, da nas Milanovićeva vlada vodi u ponor. Upravo stoga postavlja se sasvim logično pitanje mogu li nas iz ovog gliba izvući isti oni koji su nas u taj glib i uvalili. U svakom slučaju biti će zanimljivo što će građani poručiti Milanovićevoj Vladi na prvosvibanjskom prosvjedu u Zagrebu. A može li, nakon svega, ova vlada preživjeti 1. svibanj, pitanje je na kojeg točan odgovor, opet, jedino mogu dati građani Hrvatske.

Zadnja Promjena: Srijeda, 24 Travanj 2013 11:15

[EdgarFranjul]

Pet sindikalnih središnjica udružilo se i spremaju veliki prosvjed u srijedu na središnjem zagrebačkom trgu, na koji će autobusima i vlakovima na Zapadni kolodvor dovesti petnaest do dvadeset tisuća svojih članova iz svih krajeva Hrvatske. Zajedno su sindikati i realnog i javnog sektora, a pozvali su sve slojeve građana: umirovljenike, nezaposlene, zaposlene koji od svoje plaće bijedno žive ili je ne dobivaju... Svojevrstan naglasak daju ipak mladima, njihovoj nezaposlenosti i besperspektivnosti, koje treba mijenjati kako mladi ne bi napuštali zemlju. Navečer su organizirali i koncert popularne grupe Elemental u Tvornici, za koje se već dijele besplatne ulaznice.

– Razloga za prosvjed nema samo najuži poslodavačko-menadžerski krug i "vojnici partije" koji ne žele gledati dalje od svojih fotelja – uvjeren je Krešimir Sever.

I stvarno, pozivu se odazivaju mnogi. U prosvjedni vlak uskaču branitelji, civilne udruge i katolički vjernici. Sindikate, doduše prirodno je, podržavaju i laburisti. I tako se ovih dana u kroniku hrvatske države upisuje novi hrvatski apsurd: tražeći zaokret u (neoliberalnoj) ekonomskoj politici, pravo na rad te očuvanje socijalne države, na ulice izlaze mase ljudi i protestiraju protiv - socijaldemokratske vlade.

Oporbene stranke likuju bez trunke znoja. Drže se prešutnog pakta o nenapadanju Vlade do 1. srpnja i ulaska u Uniju, postignutog zahvaljujući raznim inozemnim lobiranjima, ali i direktnom angažmanu predsjednika Ive Josipovića, a voda im ipak ide na mlin. Hoće li im mlin zatutnjati, ovisit će o događanjima nakon ljeta, u koje je prvosvibanjski prosvjed samo uvertira. "Indikator spremnosti", kako kaže najradikalniji od sindikalnih lidera Vilim Ribić.

– Bude li odaziv građana slab, značit će to: OK, još nam nije najgore, možemo čekati – tumači on.

Bude li prosvjed grandiozno masovan, sindikati javnih i državnih službi (jer tu prestaju opcije onih iz realnog sektora) dobit će vjetar u leđa za nastavak svojih aktivnosti zacrtanih zloglasnim hodogramom. Totalna paraliza svih javnih usluga u državi te referendum o izglasavanju nepovjerenja Vladi najdrastičnije su opcije. Dođe li do njih, što bi teoretski moglo biti u listopadu, oporba bez sumnje neće oklijevati da zatraži slično glasanje u parlamentu. Vladajući ondje imaju većinu, ali pitanje je živaca i nekih drugih organa nastaviti nesmetano obnašanje vlasti u takvim nezdravim uvjetima.

A sve to premijer i društvo na vlasti mogu izbjeći.

– Uljuđenim razgovorom sve se napetosti razblažuju. Kad vam za stolom sugovornik argumentira svoju istinu, ne možete ostati isključivo pri svome. Ne bismo mi ovako bili tvrdi kad bi oni to razumjeli! I nije istina da smo HDZ štedjeli, pod njima smo uoči lokalnih izbora organizirali štrajk sto tisuća ljudi. Ali smo daleko više i civiliziranije komunicirali! Linić je knjigovođa komunjarskog moda, a Mrsić je poput slona u staklenoj bašti, očekuje da se pred njim svi klanjamo kao umirući pacijenti pred doktorom! Da se razumijemo, nije ni prošla vlada bila u stanju rješavati probleme. Oni su bili lopovi, a ovi su divljaci! – govori Vilim Ribić.

Romana Kovačević Barišić, Večernji list

[Fratt]

Iako ga ne volim,Ribićeva zadnja rečenica u ovom tekstu točno opisuje te dvije najjače stranke.

[DeeJay]

Od srca se nadam da će prosvjed 1. svibnja biti zadnji kojeg će ova Vlada doživjeti, t.j. da ga neće preživjeti!

[EdgarFranjul]

H. Hitrec: Oni moraju otići

Objavljeno Petak, 24 svibnja 2013 17:00


O hrvatskoj Vladi...

Hrvatska nema Vladu. Umjesto nje, Hrvatska sada ima skupinu oligarha koja vlada neprikrivenim nasiljem. Hrvatska, nacionalna država hrvatskoga naroda, nema hrvatsku Vladu. Nacionalni sastav te Vlade određuje ju kao hrvatsko-srpsku Vladu. Takvo je stanje neprirodno. Nema te nacionalne države u Europi koja bi manjini dopustila tolik politički utjecaj.

Sadašnja Vlada i vlast oligarha u Hrvatskoj negacija su narodne volje. Ova je vlast svim postupcima dokazala da svjesno zanemaruje ustavnu odredbu po kojoj vlast proizlazi iz naroda. Ta odredba ne kaže izrijekom, ali podrazumijeva da vlast koju narod izabere na izborima treba poštovati ne samo Ustav i zakone, ne samo prava nego i dostojanstvo naroda, njegovu kulturu , običaje, jezik i osjećaj. Ova je vlast pala u dubok bunar bezakonja i beščašća. Izborni legitimitet koji je imala, potrošila je na bezočan način, dokazujući iz dana u dan da se radilo o prljavoj izbornoj prijevari. Takva vlast u ovome trenutku ne predstavlja nikoga drugog osim sebe. Suprotstavljena svim slojevima hrvatskoga društva, vlast egzistira još samo na iracionalnoj arogantnosti svojih perjanica, pretvorena u sirovu silu svojstvenu režimima u totalitarnim sustavima.

Nesposobna u svim područjima, nesposobna također da promijeni svoj mentalni sklop, vlast je izgubljena u vremenu i prostoru. Njezini načini vladanja pripadaju vremenu hrvatske neslobode i poništavaju rezultate hrvatske borbe koja nije bila samo borba protiv velikosrpske dominacije i napokon agresije, nije bila samo borba za samostalnu državu nego i borba za demokraciju nasuprot totalitarnom sustavu. Hrvatski su ljudi postali svjesni da je skupina neokomunističkih oligarha, koristeći narodnu zabunu i pogreške dezorijentirane nacionalne opcije, preuzela vlast u Hrvatskoj s ciljem da ju baci na koljena.

Osiromašenom narodu vadi se iz džepa zadnja kuna, provodi se ovrha ne samo nad imetkom građana nego i ovrha nad njihovim nacionalnim identitetom, nad njihovom tradicijom. Hrvatski se narod drskim i neodrživim eksperimentima pokušava pretvoriti u neutralnu masu bez vlastite volje i povijesne svijesti. Državna vlast pokušava podvrgnuti školsku djecu planu odnarođavanja i usvajanja ideolograma suprotnih hrvatskome biću. Cijeli je život u hrvatskoj državi prožet ideološkom represijom. Živimo u izvrnutoj zbilji i zadaća je svih građana da stvari opet postavimo na svoje mjesto, vratimo se samima sebi i pokažemo od čega smo građeni.

Nije to ni tako težak, tako zahtjevan podhvat, jer imamo posla sa zanemarivom skupinom nasilnika bez korijena u narodu, s odnarođenom vlasti koja, uz to, ne posjeduje ni minimum inteligencije i političkoga umijeća. Ta je vlast iracionalna koliko i neprirodna, ta je vlast u godinu i pol dana pokazala nedjelotvornost ili namjernu želju za destrukcijom, tragikomična u nastojanju da presađenim, tuđinskim pokusima promijeni naš način života. Ti pokusi idu pod ruku s recikliranim duhovima iz jugoslavenske prošlosti u kojoj se nalazi prava domovina ove vlasti.

Pitat će nas...

Hrvatska je naša domovina i mi smo odgovorni pred potomcima koji će nas pitati kako smo dopustili da ni dvadeset godina nakon trijumfa doživimo takav, doista nevjerojatan poraz.

Pitat će nas zašto se nismo snažnije oduprijeli kivotvorenju povijesti, pitat će nas kako je bilo moguće da Ministarstvo vanjskih poslova vodi osoba koja tvrdi da je Hrvatska izvršila agresiju na susjednu zemlju.

Pitat će nas kako je moguće da ministar unutarnjih poslova štiti samo jednu, zanemarivu skupinu građana i samo njoj dopušta kršenje zakona.


Pitat će nas kako je bilo moguće da na mjesto ministra prosvjete dođe osoba koja ne samo da ne pripada hrvatskome narodu nego ni civiliziranom svijetu ,osoba koja na krajnje neuravnotežen način divlja hrvatskim školama, krši zakone, Ustav i međunarodne dokumente. Pitat će nas kako je na vodeće mjesto u Ministarstvu kulture stigla osoba sklona samo zanemarivoj skupini subverzivne nekulture, protivnica svake hrvatske kulturne tradicije i moderniteta koji iz nje proizlazi. Pitat će nas kako je na mjesto ministra financija mogao doći čovjek koji se izražava suludim, ratnim rječnikom i širi strah poreznom represijom koja nema efekta. Pitat će nas odakle je došla ta gomila neukih ministara izvučenih iz stranačkoga polusvijeta. I pitat će nas, naravno, kako smo mogli i godinu i pol trpjeti da Hrvatsku prezentira čovjek koji se naziva premijerom, a ništa ne zna i ne razumije, te služi jedino za zabavu i razonodu u Hrvatskoj i inozemstvu.


Svi oni moraju otići, i to odmah, da bismo spasili dušu svoju, da nas ne bude stid ne samo pred potomcima nego i onima, živima i mrtvima, koji su u najboljim svojim godinama poveli hrvatski narod u konačnu bitku za hrvatsku državu, za hrvatsko dostojanstvo i, što je najvažnije, za slobodu. Nisu se Hrvati promijenili, niti je to moguće. Nisu se promijenili u ćudi, hrabrosti i samosvijesti u tolikim burnim stoljećima, pa se nisu mogli promijeniti u jednom desetljeću.

Pa hajdmo sada još jednom u boj, koji ne će biti krvav – jamčim vam – nego tek lagana ali odlučna kretnja kojom povijest skida sa svoje svečane odore blato bačeno rukom nenarodnih diletanata.

Hrvoje Hitrec

[EdgarFranjul]

Danas npr.: u Egiptu i Turskoj ni zadnjoj budali koja protestira ulicama ne pada na pamet da ruše državu. Oni su protiv loše vlasti i nju žele srušiti.
U Hrvatskoj pak, kad nekome nešto ne valja obično kaže: “J … takvu državu!” Kao da nikome ne pada na pamet da se za tu državu lila krv da bismo je očuvali, a ako nešto ne vrijedi, to je vlast. Nju treba j…!



Ovo je rečenica iz kolumne Zvonimira Hodaka koju sam morao ovdje istaknuti jer je jednostavno ISTINITA!

[DeeJay]

...a ako nešto ne vrijedi, to je vlast. Nju treba j…!
...

I to dok joj oči ne iskoče

[EdgarFranjul]

http://www.jutarnji.hr/jelena-lovric--z ... -/1113963/

KAD PREMIJERU PUKNE VENTIL U STANU ON NAPUSTI SJEDNICU VLADE. ZNA LI KAKO SE U DRŽAVI ZAUSTAVLJA POPLAVA? Komentar Jelene Lovrić.


Autor: Jelena Lovrić

Kad je u pitanju država, premijer Milanović i ministar Linić očito ne namjeravaju tražiti gdje se zavrće glavni ventil niti će pozvati interventnu ekipu koja bi morala raspolagati znanjem o savladavanju izvanrednih, kriznih stanja


Kad premijeru pukne ventil u obiteljskom stanu, kao što se to jučer dogodilo Zoranu Milanoviću , on, logično, napusti sjednicu Vlade i poduzme interventne mjere. Voda je kod Milanovića, navodno, uspješno zaustavljena.


Ali kad se dogodi krizna situacija u državi, kao što se u Hrvatskoj upravo događa, šef Vlade ne skače na noge, ne pokreće nikakve izvanredne mjere, ne traži gdje se zavrće glavni ventil, ne pokušava zaustaviti poplavu.

Milanović je jučer, kao da je situacija normalna, a nije, poslao Slavka Linića da se u Saboru svađa s opozicijom o prošlogodišnjem proračunu. Ministar financija po vlastitom se priznanju voli svađati, ali u ovom slučaju raspolagao je slabašnim kartama.

Podaci koje je morao iznijeti opasno dezavuiraju i njega i Vladu čiji je član. BDP je lani pao za dva posto, potrošnja kućanstava smanjena je za 3 posto, investicije gotovo za pet posto, uvoz je rastao, izvoz slabio, nelikvidnost je iznosila gotovo 45 milijardi, cijene su rasle, standard se stanovništva rušio, broj nezaposlenih za dvadesetak je tisuća nadmašio prethodnu godinu. Jedini pozitivni rezultat povećanje je broja dolazaka turista.

Na tvrdnje opozicije ( Martina Dalić, HDZ) da bi ministar, umjesto o lanjskim snjegovima, trebao govoriti o aktualnoj situaciji, koja je zabrinjavajuća i alarmantna, jer Hrvatskoj prijete “teški financijski problemi”, Linić je odbrusio optužbom da bivša ministrica, njegova prethodnica, namjerno plaši građane. Slično se tako i lani gnjevno obrušavao na svako upozorenje da su njegove prognoze o rastu BDP-a nerealne.

Ministar je jučer na koncu ipak priznao da će Vlada najesen predložiti promjenu fiskalnog pravila jer postojeće, prema kojem bi Hrvatska svake godine bila dužna za jedan postotni poen smanjiti udio rashoda u BDP-u, ne može ispuniti. Svojedobno je tvrdio da se to pravilo ne može mijenjati jer bi takav manevar imao katastrofalne posljedice po kreditni rejting države.

Sada kaže da bi se u slučaju primjene tog pravila plaće i mirovine morale oboriti za 20 posto, što Milanovićeva Vlada, rezolutan je, neće raditi. Ali kako misli pokrpati situaciju s državnim deficitom - u pola godine potrošen je deficit namijenjen za cijelu godinu - ministar financija ovoga puta nije govorio.

Kad je u pitanju država, premijer Milanović i ministar Linić očito ne namjeravaju tražiti gdje se zavrće glavni ventil niti će pozvati interventnu ekipu koja bi morala raspolagati znanjem o savladavanju izvanrednih, kriznih stanja.

[EdgarFranjul]

Milanović podnosi ostavku?


Premijer Milanović razmišlja o podnošenju ostavke. Kreće li Sanaderovim stopama?

Informacija dolazi iz kruga Milanoviću bliskih osoba, koje s njim osim političkih gledišta dijele i zavičajno porijeklo. Navodno je premijer do te mjere bijesan zbog "izdaje" HDSSB-a, koji je prvo najavio podršku ustavnim promjenama koje su trebale spasiti vojnika Perkovića od izručenja njemačkom pravosuđu, pa je pod pritiskom svojih birača povukao, da je najavio mogućnost podnošenja ostavke i izlaska na prijevremene parlamentarne izbore.

HDSSB je time, nedvojbeno, doveo premijera u vrlo nezavidnu situaciju. A toliko se trudio oko donošenja "ustava Perković" koji je, osim spašavanja partije od sramoćenja pred sudom u Munchenu, trebao ukinuti bilo kakvu stvarnu mogućnost da narod na nekakvim referendumima partiji mrsi račune da je Ingrid čak probala krivotvoriti kvorum na odboru za ustav, sve kako bi do nove godine i roka za izručenje balkanskog Bonda sa sjekirom novi ustav bio na snazi.

HDSSB nije jedini Milanovićev problem. U zadnje vrijeme ništa ne ide onako kako je premijer zamislio. "Vlada treba više podrške, i to od raznih segmenata društva. Potrebno je razumijevanje. Situacija je teška, ali ne i beznadna", zavapio je nedavno u Rijeci. Riječi su to koje su sve nas koji još pamtimo druga Tita podsjetile na sintagmu "Drugarice i drugovi, situacija je složena, ali nije bezizlazna". Time je zapravo rekao da vlada loše radi, ali da ipak smatra da treba dobiti podršku. Iz Rijeke se zaputio u Azerbejdžan, obečavajući da se neće, kao neki, vratiti s puta s kovčegom novca samo za sebe. No, nije se vratio s kovčegom novca ni za koga.

Među stvarima koje ljute Milanovića je i narod koji je glasao na referendumu o braku suprotno od onog za što se on založio. U zemljama razvijene demokracije bi podnošenje ostavke bilo normalan i očekivan čin nakon što je vlada sav svoj ugled stavila na opciju koja je ozbiljno poražena: tamo bi se to protumačilo izostankom podrške vladi, a vlade koje su izgubile podršku naroda ne mogu učinkovito voditi državu. S te strane, razmišljanje o ostavci možda upućuje na to da je premijer otkrio čari demokracije, koje se ne svode samo na to da se jednom u četiri godine izađe na birališta u režiji HRT-a i Jutarnjeg lista. Tim više što narod i dalje rovari Milanovića podnošenjem zahtjeva za novim referendumom, iako je on rekao da to nije u redu.

A premijeru tako nužna podrška sve više izostaje i s Pantovčaka. Odnosi na relaciji Banski dvori - Pantovčak nisu bili tako hladni još od vremena Ive Sanadera i Stipe Mesića, o čemu svjedoči predsjednikovo suptilno miniranje već dogovorenih ustavnih promjena istrčavanjem pred javnost s vlastitim prijedlogom, iako neki kažu da se radi tek o smišljenoj igri, po sistemu "dobar komunist - loš komunist".

I na lijevoj strani Milanović uživa sve manju podršku. Vedrana Rudan, idol njegovog prosječnog birača, ga je nazvala slugom NATO pakta, a napao ga je i Viktori Ivančić nazvavši ga lažnim reformatorom. Vjeran mu je ostao samo još Pavićev Jutarnji, čisto zato jer bi bez njega brzo propali, a i on mu zapravo podvaljuje pa uz tekstove koji hvale Milanovićevu pamet sve češće osvane fotografija na kojoj zijeva, čačka uho, češe dlan, skače naglavce s transportera. ili radi nešto slično.

Koliko u tim glasinama o ostavci ima istine? Teško je reći, ali jedno je sigurno: Milanović je već više puta jasno pokazao da psihološki nije dorastao svom položaju. Sve češće "puca po šavovima", gubi živce, reagira nervozno, priča gluposti, radi čudne grimase. Ponekad se ponaša poput razmaženog derišta kom su svi krivi za neuspjehe. No, priče o tome kako je HDZ kriv za tešku situaciju sve manje prolaze nakon dvije godine na vlasti, narod očekuje bilo kakve rezultate a njih nema.

Možda su njegova razmišljanja o ostavci i rezultat saznanja kako sve više i više gubi podršku u narodu, pa želi izaći na izbore dok još misli da ih ima ikakve šanse dobiti? Ili je jednostavno riječ o nečem izrečenom u trenutku blage psihičke nestabilnosti, pa ćemo premijera, kad se malo sabere, ponovo gledati kako sa saborske govornice drčno pred navijački raspoloženom nacijom zabija golove s pola terena mrskom HDZ-u? Bilo kako bilo, Sinj je mali grad, i sve što netko kaže, u privatnom krugu ljudi ili ne, brzo nađe svoj put do javnosti. A mi se uvijek možemo nadati da će se to obistiniti.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... tavku.html

[EdgarFranjul]

Milanović i ostavka? Budimo ozbiljni, nema šanse!

Četvrtak, 19 Prosinac 2013 09:24 gosti ..Tweet .Neki mediji pišu da se Sanaderov učenik, Zoran Milanović, sprema krenuti Sanaderovim stopama, dakle, da je spreman dati ostavku razočaran totalnim krahom svoje politike, činjenicom da mu je leđa okrenuo narod, kako na referendumu o braku, kada je Vlada uložila sav svoj ugled, kojeg inače nema, kako bi srušila referendum, odnosno kako on ne bi prošao, tako i u Vukovaru za Dan sjećanja. Sjećate li se reakcije hrvatskih branitelja koji su okrenuli leđa Zoranu Milanoviću i njegovom bivšem partijskom kolegi Ivi Josipoviću, inače, ratnim kukavicama?

Glede gospodarstva tek tu je Milanovićeva politika doživjela potpuni kolaps, Linić, koga režimski anketari te režimski mediji smatraju najpopularnijim ministrom, ne radi ništa, osim što priča o porezima, dakle, o novim nametima, dok je broj nezaposlenih u Hrvatskoj premašio 360 000, kraj krize se ne nazire. Da ne duljimo, aktualni režim pao je na ispitu, sve ono što su obećali pretvorilo se u vjetar dok neki pripadnici režima troše novac hrvatske sirotinje kao pijani milijarderi. Dakle, režim nije uspio, peradarska koalicija, koja ima još uvijek podršku nekih medija, prvenstveno Jutarnjeg lista, i to iz interesa te parazita s Prisavlja, također iz interesa s obzirom da je Goranu Radmanu, skandaloznom glavnom ravnatelju HRT-a, jasno što će se dogoditi ukoliko se i kada se promijeni vlast, odlazi, no, pitanje je kada?

Dakle, kako god okrenuli Milanović nije uspio, u normalnoj demokratskoj zemlji samom činjenicom da su onako hametice poražene ideje koje je vlast zastupala na referendumu bilo bi dovoljno da ta vlast razmisli o podnošenju ostavke, međutim, Hrvatska je daleko od toga da bi bila normalna, još manje demokratska, država. Hrvatska je zemlja u kojoj režim, zajedno s nekim svojim medijima, prezire narod. Naravno, kada taj isti narod dovodi kliku na vlast onda narod takvoj kliki nije smetnja, međutim, čim se 'otrgne kontroli' režim pušta s lance medijske trolove na vlastite građane. Usprkos svemu tome nadati se, još više od toga, vjerovati, da će Milanović podnijeti ostavku apsolutno je nerealno, nema govora da bi Milanović dragovoljno podnio ostavku i raspisao prijevremene parlamentarne izbore koje bi, sasvim sigurno, izgubio. Šef partije previše voli samog sebe da bi dozvolio tako nešto, njegova situacija ipak nije ista kakvu je imao Sanader, on je morao otići, no, nije otišao zato što je to htio, možda je ipak bolje od svega pitati Angelu Merkel zašto je pobjegao bivši premijer na užas Davora Butkovića i Ninoslava Pavića?

Hrvatska nije država u kojoj premijeri odlaze svojevoljno, tako da će Milanović ostati sve dok se noktima bude mogao držati za posljednji kamen na ivici provalije prema kojoj je Hrvatsku gurnuo. Hoće li u za Hrvatskom u provaliju i šef partije ili samo narod?


http://www.tinolovka-news.com/vijesti-h ... nema-sanse