Naša polagana smrt...
Posted: Fri Jun 24, 2011 11:05 am
Jedan poznanik iz prošlosti je rekao da je živjeti u Hrvatskoj kao umirati od raka. Duga, teška bolest od koje nema poznatog lijeka. On je sada u Kanadi, kaže da živi kao ČOVJEK. O toj zemlji on kaže: Kanada je zemlja snijega i hladnoće. U 61. godini je našao novu mladost, osjeća se mlad prvi put otkad se sjeća početka svog odraslog života. Kaže, u Kanadi se diše punim plućima, nema se osjećaj da je čovjeku parkiran traktor na prsima.
I zbilja, malo kad razmislim, stvarno, zadnji put sam duboko udahnuo prije 11 godina. U tom trenutku se učinilo da je tumor izlječiv, da će se bolest povući. Bio sam mlad i lud, a nadasve glup, sa tek 19 godina u guzici. Točno se sjećam trenutka kad je traktor sišao sa mojih prsa. Bio je to uzvik nepoznatog stranačkog govornika koji je sa pozornice u tadašnjem kinu Divićgrad u Puli (ex. Kino Beograd) uzviknuo "U Hrvatskoj HDZ-a više nema!". Kako se prevario, a istodobno i sve nas.
11 godina kasnije, HDZ je još tu, a i partija optimističnog entuzijasta sa bine sve više liči na HDZ. Zapravo kad razmislim, svi političari u Hrvatskoj se ponašaju po obrascu bahatih delija centralnog komiteta. Samo je razlika što centralni komitet nije ni u jednom trenutku pokazao sluganski stav. Naši političari se ulizuju narodu dok ne dođu na vlast, a onda smišljaju sve moguće načine kako svojim biračima učiniti živote nemogućima. Kažu informirani, to je normalno, oni su u službi krupnog kapitala. Oni ih financiraju i oni onda diktiraju politiku. Ok..., ali mi smo ih izabrali. Zar to ništa ne znači? Očito ne! Tko je odgovoran zato što je krupni kapital tako jak? Mi. Oni koji smo birali te političare, mi smo stvorili taj krupni kapital. Zrno do zrna - pogača. Kap do kapi - teški mamurluk. Svakom kupovinom u centru, krupni kapital postaje krupniji. Svakim peglanjem kartice, kamata ojačava bankare.
Kako izbjeći sistem? U ovoj državi - NIKAKO. Toliko smo razjedinjen narod da sabotiranje trgovačkih i bankarskih kartela nije moguće. Stariji od nas bi trebali znati staru maksimu iz komunizma: "Poljoprivreda je temelj stabilnog društvenog uređenja". Pošto je temeljna potreba čovjeka da se nahrani, mogla bi se organizirati paralelna ekonomija bazirana na poljoprivredi. Kad bi postojao dovoljno širok krug ljudi da se s time krene, krahnuo bi uvoznički lobi u roku od nekoliko mjeseci. Kada bi država pokušala stati tome na kraj, onda se zna što je to. Fašizam. A od fašizma smo se već jednom uspješno odbranili.
Treba doći do točke kada će narod konačno shvatiti da je država na službi čovjeku a ne čovjek na službi državi. Meni država ne treba koja će mi aktivno braniti da živim. Ako ću živjeti kao životinja na ulici, to mogu i u šumi. Za to neću plaćati porez. Ne želim plaćati doprinose u zdravstvo ako nemam mogućnosti realizirati zdravstvenu uslugu kada mi treba. Ovdje se dovode neki pape i organiziraju nekakvi gej-faker-prajdovi, a za iznos ta 3 pokaza civiliziranosti Hrvata (lažne) se moglo kupiti pet magnetskih rezonanci. Da ne govorimo koliko je to drugih dijagnostičkih aparata. Ali zašto, kad Hrvat kojemu teče med i mlijeko, bez problema može izdvojiti 4500 kuna za odraditi tako trivijalnu pretragu u nekoj privatnoj klinici. Bitno da onih 450 kuna mjesečno što mi otimaju za zdravstvo nekakvim doprinosima netragom nestaje u bespućima povjesne zbiljnosti!
Na kraju mogu samo reći, vrijeme je za promjene. Vrijeme je da ovaj narod shvati što se tu događa. Ja sam shvatio i poduzet ću odlučne mjere u vezi s time. Na ovaj ili onaj način ću otjerati taj traktor sa svojih prsa. Ja odlazim iz ove džamaharije unutar 6 mjeseci. Kurs je postavljen, samo se čekaju papiri i adio Pola! Dosta je bilo. HDZ, SDP, IDS i ostale partijske kratice će ostati samo ožiljci nakon izliječenja. Pola života me nagriza duga i teška bolest. Sada je vrijeme da se započne terapija. Terapija ima mnogo: Australija, Kanada pa čak i meni relativno omraženi SAD. A da ne govorimo da su tu i rezervna rješenja poput Nigerije i sličnih relativno netaknutih rajeva na zemlji.
I zbilja, malo kad razmislim, stvarno, zadnji put sam duboko udahnuo prije 11 godina. U tom trenutku se učinilo da je tumor izlječiv, da će se bolest povući. Bio sam mlad i lud, a nadasve glup, sa tek 19 godina u guzici. Točno se sjećam trenutka kad je traktor sišao sa mojih prsa. Bio je to uzvik nepoznatog stranačkog govornika koji je sa pozornice u tadašnjem kinu Divićgrad u Puli (ex. Kino Beograd) uzviknuo "U Hrvatskoj HDZ-a više nema!". Kako se prevario, a istodobno i sve nas.
11 godina kasnije, HDZ je još tu, a i partija optimističnog entuzijasta sa bine sve više liči na HDZ. Zapravo kad razmislim, svi političari u Hrvatskoj se ponašaju po obrascu bahatih delija centralnog komiteta. Samo je razlika što centralni komitet nije ni u jednom trenutku pokazao sluganski stav. Naši političari se ulizuju narodu dok ne dođu na vlast, a onda smišljaju sve moguće načine kako svojim biračima učiniti živote nemogućima. Kažu informirani, to je normalno, oni su u službi krupnog kapitala. Oni ih financiraju i oni onda diktiraju politiku. Ok..., ali mi smo ih izabrali. Zar to ništa ne znači? Očito ne! Tko je odgovoran zato što je krupni kapital tako jak? Mi. Oni koji smo birali te političare, mi smo stvorili taj krupni kapital. Zrno do zrna - pogača. Kap do kapi - teški mamurluk. Svakom kupovinom u centru, krupni kapital postaje krupniji. Svakim peglanjem kartice, kamata ojačava bankare.
Kako izbjeći sistem? U ovoj državi - NIKAKO. Toliko smo razjedinjen narod da sabotiranje trgovačkih i bankarskih kartela nije moguće. Stariji od nas bi trebali znati staru maksimu iz komunizma: "Poljoprivreda je temelj stabilnog društvenog uređenja". Pošto je temeljna potreba čovjeka da se nahrani, mogla bi se organizirati paralelna ekonomija bazirana na poljoprivredi. Kad bi postojao dovoljno širok krug ljudi da se s time krene, krahnuo bi uvoznički lobi u roku od nekoliko mjeseci. Kada bi država pokušala stati tome na kraj, onda se zna što je to. Fašizam. A od fašizma smo se već jednom uspješno odbranili.
Treba doći do točke kada će narod konačno shvatiti da je država na službi čovjeku a ne čovjek na službi državi. Meni država ne treba koja će mi aktivno braniti da živim. Ako ću živjeti kao životinja na ulici, to mogu i u šumi. Za to neću plaćati porez. Ne želim plaćati doprinose u zdravstvo ako nemam mogućnosti realizirati zdravstvenu uslugu kada mi treba. Ovdje se dovode neki pape i organiziraju nekakvi gej-faker-prajdovi, a za iznos ta 3 pokaza civiliziranosti Hrvata (lažne) se moglo kupiti pet magnetskih rezonanci. Da ne govorimo koliko je to drugih dijagnostičkih aparata. Ali zašto, kad Hrvat kojemu teče med i mlijeko, bez problema može izdvojiti 4500 kuna za odraditi tako trivijalnu pretragu u nekoj privatnoj klinici. Bitno da onih 450 kuna mjesečno što mi otimaju za zdravstvo nekakvim doprinosima netragom nestaje u bespućima povjesne zbiljnosti!
Na kraju mogu samo reći, vrijeme je za promjene. Vrijeme je da ovaj narod shvati što se tu događa. Ja sam shvatio i poduzet ću odlučne mjere u vezi s time. Na ovaj ili onaj način ću otjerati taj traktor sa svojih prsa. Ja odlazim iz ove džamaharije unutar 6 mjeseci. Kurs je postavljen, samo se čekaju papiri i adio Pola! Dosta je bilo. HDZ, SDP, IDS i ostale partijske kratice će ostati samo ožiljci nakon izliječenja. Pola života me nagriza duga i teška bolest. Sada je vrijeme da se započne terapija. Terapija ima mnogo: Australija, Kanada pa čak i meni relativno omraženi SAD. A da ne govorimo da su tu i rezervna rješenja poput Nigerije i sličnih relativno netaknutih rajeva na zemlji.