Reagiranje na kolumnu u Glasu Istre 8.5.2023.

[EdgarFranjul]

https://www.glasistre.hr/kolumna/2023/0 ... ori-861605


HRVATSKI SAVEZ AKCIONOG STRELJAŠTVA
Boškovićev uspon 12, Pula, 52100, GSM +385 99 22 357 45; OIB: 19649964905;
Broj: 13/2023.
Pula-Pola, 8. svibnja 2023.
Glas Istre

PREDMET: Reagiranje na kolumnu Jelene Milović od 8. svibnja 2023.

Dana 8. svibnja 2023. u Glasu Istre objavljena je kolumna bombastičnog naslova: Objavimo rat oružju! Budemo li šutjeli, oružje će uvijek naći načina da progovori!

Autor članka, Jelena Milović, poziva na nekakav „jihad“, rat protiv oružja, i odmah u podnaslovu navodi „Kult oružja, koji vlada već dugi niz godina, i koji smo kao društvo posebno njegovali, pokazuje sad sve svoje mučne rezultate…“

Čudna tvrdnja, ničim potkrijepljena, niti dokazana. Kakav je to „kult“, tko ga provodi i kako te tko ga podržava i promovira? Navedite mi u novinama objavljene članke koji stvaraju nekakav zamišljeni kult oružja? Gdje su te silne streljane na kojima se stvara „kult oružja“? Prije bi se reklo da su gotovo svi članci u novinama upereni PROTIV oružja i njegovih vlasnika. Navest ću ih nekoliko:

- „SVAKA KUĆA U SPLITU NAORUŽANA“ objavljen 31.10.2008. godine u SLOBODNOJ DALMACIJI;
- „ORUŽJE NAŠE SVAGDAŠNJE“ objavljen 9.10.2008. godine u Glasu Istre;
- „NA ULICAMA VIŠE OD POLA MILIJUNA ILEGALNIH CIJEVI“ objavljen 7.07.2008. godine u Glasu Istre;
- članak objavljen u Globusu broj 802. od 21. travnja 2006. godine „LUDI ZA ORUŽJEM“ – DOSSIER: HRVATSKA POMAMA ZA PIŠTOLJIMA I PUŠKAMA;
- članak objavljen u Glasu Istre 23. siječnja 2006. godine „HRVATI LUDI ZA ORUŽJEM“;
- članak objavljen u Glasu Istre 5. veljače 2002. «DRAGI, ZABORAVIO SI PIŠTOLJ».

Autorica kolumne dalje navodi: „Oružje ubija. Sije smrt. Nije stvoreno nizašto drugo nego da nekome oduzme život.“

Netočno. Oružje NE UBIJA. Nisam nikada čuo da je pištolj sam sebe napunio, izašao iz sefa i u nekoga ispalio hitac. Ako autorica zna za takav slučaj, molio bih da ga javno prenese. Istina je da ubijaju LJUDI, ljudi koji ne poštuju deset Božjih zapovijedi, ljudi bez srca i zdravog razuma, ljudi koje je netko uvjerio da su oni sami bogovi i da stoga mogu činiti što god žele, ljudi poremećene pameti i bez savjesti, ljudi koji ne poštuju zakone.
Kaže kolumnistica dalje o oružju „Njegova "ljepota" počiva na umješnosti oduzimanja života. Što preciznije i razornije, to je u svijetu ljubitelja oružja bolje i ljepše. Njegovo je djelovanje smrt ili ranjavanje. Kad oružje pogodi metu, uvijek, bez iznimke, nekome nanese bol, a nečija majka, sestra, otac, brat, kćerka ili sin zaplaču. Oružje donosi nasilnu smrt, a svi smo tako umorni od nasilja. Pa zašto onda konačno ne utihne?!“

Opet netočno. Djelovanje oružja pogodak je u desetku na meti preciznog streljaštva, pogodak u glinenog goluba i u metalnu platu. Nema ni smrti ni ranjavanja, nikome nije nanesena bol niti itko radi toga zaplače. Štoviše, imamo sreću i veselje zbog dobrog rezultata na streljani, osvojene medalje, pehare i naslove prvaka u raznim disciplinama streljaštva, kao i naslove koje strijelci osvajaju, između ostalih i olimpijskih prvaka.

„Toliko mašte unio je čovjek u umijeće ubijanja, da nam kao vrsti ne treba nikakav vanzemaljski neprijatelj. Mi se vrlo uspješno istrebljujemo i sami. Ubojstva iz koristoljublja, ljubomore, osvete, suludog bijesa, (nastavi niz) sva ta ubojstva ne postoje u životinjskom svijetu. Ispod svih njih stoji ljudski potpis.“, kaže autorica dalje u tekstu.

Da, istina je, neki ljudi doista crpe ideje iz najdubljih dubina pakla, jer, tko bi normalan bacio ljude u rudnička okna žive, vezane žicom i zazidao ih? Tko bi katoličkog svećenika nabio na ražanj i ispekao kao prase? Tko bi ranjenom hrvatskom policajcu i vojniku iskopao oči, odrezao mu uši, bušio mu kosti električnom bušilicom, lomio mu kosti kundakom i metalnim polugama i zaklao ga? Tko bi bombardirao katoličke Crkve, gradove, bolnice, škole i vrtiće? Očito, samo neljudi.

Autorica dalje navodi da oni koji posjeduju oružje „ratuju po našim ulicama zato jer imaju oružje a nemaju razuma ni empatije.“

S kojim pravom kolumnistica optužuje npr. Giovanija Cernogorza, Antona Glasnovića, Snježanu Pejčić, Suzanu Skoko, Dubravka Gvozdanovića, Igora Praunspergera i sve druge kako vrhunske športske strijelce, među kojima sam i ja sam, i sve ostale amatere i entuzijaste kako „vode rat“ te da nemaju ni razuma ni empatije?

Oružje svakako nije igračka, zato ga, mi koji ga koristimo, poštujemo i pridržavamo se sigurnosnih pravila. Nije mi poznato neko ozljeđivanje vatrenim oružjem na bilo kojem natjecanju u kojem se koristi vatreno oružje u ove 33 godine, niti mi je poznato da je neki športski strijelac ikoga ranio ili ubio ili izazvao neki incident vatrenim oružjem.

Autorica kaže „imala bih štošta napisati o legalnom oružju jer od njega sve počinje, no ilegalno je vrh ledenog brijega“.

Što to može autorica napisati o legalnom oružju, a nije napisala?

Kod nabavljanja vatrenog oružja morate proći operativnu provjeru i liječnički pregled, ako ste počinili neki prekršaj ili kazneno djelo koje vam onemogućuje nošenje oružja, policija će vam ga odmah oduzeti. Isto tako obiteljski liječnik ima zakonsku obvezu, ako primijeti neku bolest koja bi smanjila mogućnost rukovanja oružjem, odmah to prijaviti. Znači, svi nositelji oružja u biti su cijelo vrijeme pod nekom vrstom nadzora.

Prema statistici s kraja prošle godine, u Hrvatskoj je bilo registrirano 266.885 komada oružja, a od te brojke u vlasništvu fizičkih osoba bilo je 259.615 komada oružja, dok je u vlasništvu tvrtki njih 7270. Vlasnika oružja u Hrvatskoj ima 103.903, a od ukupnog domaćeg “arsenala” 176.011 komada odnosi se na dugo, a 90.874 na kratko vatreno oružje. Do nerazmjera broja osoba koje imaju dozvolu i oružnih listova dolazi zato što se na svaki oružni list mogu registrirati tri komada oružja.

U Republici Hrvatskoj prema Popisu 2021. ima 3 871 833 stanovnika, a 103 903 vlasnika oružja, što je 2,68%!

To bi trebao biti nekakav „kult oružja“?? Manje od 3% stanovnika Republike Hrvatske legalno posjeduje vatreno oružje. Toliko o „prenaoružanosti“, o „arsenalima oružja“ i sličnim glupostima.

O tvrdnji o ilegalnom oružju u Hrvatskoj, važno je reći kako nitko nikada nije obrazložio tko je, kako i na koji način utvrdio da u Hrvatskoj ima neki određeni broj ilegalnog oružja! Ilegalnog oružja uvijek je bilo i uvijek će ga biti. Ali, ni jedan novinar nikada nije pokazao niti jedan ilegalni pištolj ili pušku nabavljenu na crnom tržištu, (koje postoji i na kojem se snabdijevaju kriminalci, kao i u svugdje u svijetu), niti je prebrojio to famozno ilegalno oružje…

Kao što Domagoj Pintarić kaže u svom komentaru na ovu hajku protiv oružja: „Proradile su emocije i svi oni koji svojim komentarima traže "zabrane" i "veću kontrolu" uglavnom igraju ulogu korisnih budala jer sve to će rezultirati "novim propisima i zakonima" koji će samo ograničiti prava svim onim normalnim građanima koji nisu ništa napravili, nisu nikoga ubili, nisu nikome prijetili, ali će se naći na udaru baba i beta muškaraca zbog nekakve društvene "odgovornosti" za nešto s čime realno veze nemaju. Uz pravo na držanje i posjedovanje oružje skupa s oružjem oduzet će se i brojna druga prava pa tako građani koji poštuju zakon neće moći pružati otpor kriminalcima koji nabavljaju oružje ilegalno, vlastitoj državi koja se pretvara u tiraniju ali ni vanjskim silama koje možda infiltracijom dolaze preuzeti njihovo društvo.“

Koji je u stvari povod ove kolumne? Događaj u drugoj državi, ne kod nas, događaj koji s nama nema nikakve veze. Ova kolumna nije nastala kao reakcija na pucnjave u USA ni u EU, pa se postavlja pitanje zašto je izazvala ovakvu reakciju na pucnjavu u Srbiji? Možda autorica misli da je Beograd i dalje naš glavni grad? E pa nije !

Autorica potiče antipatiju i mržnju prema legalnim vlasnicima oružja i što je i sama napisala, priča bajke za djecu. Uz to, poziva na mir a objavljuje rat! Uopće ne čudi da novinarima nitko više ništa ne vjeruje i da ih nazivaju „dnovinarima“, potpuno opravdano.

Završit ću ovo reagiranje ovim riječima:

NIJE PROBLEM U ORUŽJU !
PROBLEM JE U SRCIMA BEZ BOGA, U DOMOVIMA BEZ STEGE, U ŠKOLAMA BEZ MOLITVE I U SUDOVIMA BEZ PRAVDE !



S poštovanjem,
PREDSJEDNIK

Edgar Franjul