Objavljeno u GLASU ISTRE

[EdgarFranjul]

Europska komisija uputila je koncem mjeseca studenoga 2015. prijedlog vijeću i Parlamentu EU tražeći promjenu direktive EU o naoružanju. U tim prijedlozima najavljuje se stroža kontrola pri prodaji i registraciji oružja, zabrana prodaje vatrenog oružja i streljiva preko interneta te stroža pravila za nabavu i držanje poluautomatskog oružja, koje privatne osobe ne smiju imati čak ni u slučajevima kad je ono trajno onesposobljeno.

Okidač za ove prijedloge bio je teroristički napad u Parizu 13. studenoga 2015., napad izvršen AUTOMATSKIM, uz to ilegalnim oružjem, kao i eksplozivnim napravama, koje civili, NE SMIJU posjedovati!

Gdje je logika u zabrani POLUAUTOMATSKOG oružja za civile, nejasno je, no, logika očito više nije potrebna. Dovoljna je panika i „majčinska“ zaštita elita na vlasti u vidu smanjenja ljudskih prava, uključujući i razoružavanje one manjine građana koji su legalni posjednici vatrenog oružja.

U novinskim napisima, po internetskim portalima i uopće svim sredstvima javnog priopćavanja, iznose se statistički frizirani podaci o broju vatrenog oružja u posjedu građana, a iznose se i kojekakve, nikada provjerene i dokazane projekcije o broju komada vatrenog oružja koje je u ilegalnom posjedu građana, sve sa ciljem okretanja javnog mnijenja u korist pooštravanja ionako rigoroznih zakonskih propisa o oružju i iznošenjem tvrdnji da bi oružje smjela imati samo policija i vojska.

Najnoviji podatak o ukupnom broju komada vatrenog oružja kojeg posjeduju građani Republike Hrvatske na dan 6. travnja 2016. Je slijedeći: radi se o 275 790 komada vatrenog oružja. Statistika je jasna: po podacima iz 2013., Republika Hrvatska ima 4.253.000 stanovnika, što znači da oružje u Republici Hrvatskoj oružje posjeduje 6,4% stanovnika. Ako uzmemo u obzir činjenicu da neki legalni vlasnici oružja – lovci, strijelci, kolekcionari, posjeduju više komada oružja, onda je taj postotak realno na otprilike 5%.

U usporedbi sa Finskom i Francuskom, gdje je taj postotak oko 70% ili Švicarskom, gdje je obaveza svakog muškarca od 20 do 42 godine života imati kod kuće vojno, dakle AUTOMATSKO oružje, vidimo da Hrvati nipošto nisu „prenaoružani“, kako ih se često želi prikazati.

Prateći događanja u Europskom vijeću u svezi navedene inicijative, postalo je razvidno da predlagači novog, restriktivnijeg zakona, nemaju pojma o oružju, iznose krive i netočne statističke i druge podatke te imaju potpuno pogrešnu percepciju o cijeloj materiji.
Tako je npr. iznesen podatak o 10 000 ubojstava godišnje u EU počinjenih vatrenim oružjem, no ta brojka se odnosi na razdoblje od 10 godina, uračunata su ubojstva i samoubojstva te smrti od nesretnih slučajeva, 1000 je bilo ubojstava vatrenim oružjem a počinjena su u preko 90% slučajeva ILEGALNIM oružjem; 700 je bilo nesretnih slučajeva, a ostalo su bila SAMOUBOJSTVA! U 80% slučajeva samoubojstava, nije korišteno vatreno oružje.

Na internetskoj stranici https://www.change.org/p/council-of-the ... m=copylink 18. studenoga 2015. pokrenuta je peticija:
EU : You cannot stop terrorism by restricting legal gun ownership.
( Europskoj Uniji: Ne možete zaustaviti terorizam restrikcijama uperenim protiv legalnog posjedovanja vatrenog oružja).

Hrvatski savez akcionog streljaštva u više navrata, putem sredstava javnog priopćavanja i putem društvenih mreža pozvao je sve IPSC, IASC, IDPA sportske strijelce i strijelce klasičnih streljačkih disciplina, lovce, kolekcionare, ljubitelje vatrenog oružja i sve vlasnike legalnog oružja da navedenu peticiju POTPIŠU i time daju Europskoj komisiji do znanja da ne žele zabranu poluautomatskog oružja zato jer nekome liči na automatsko oružje. Peticiju je do danas potpisalo 317.184 osoba te time dalo potporu naporima da se zaustavi razoružavanje poštenih građana Europske unije.

Točno je da su EU parlamentarcima poslane na tisuće e-mailova, putem organizacije FIREARMS UNITED CROATIA, da su ih isti jako ozbiljno shvatili, na njih odgovarali i o njima raspravljali na svojim sesijama. Od naših Europarlamentaraca, gđa Ruža Tomašić odmah je podržala inicijativu, na čemu joj zahvaljujemo.
Navodi iz Europske komisije da „nije riječ samo o terorizmu nego i o vatrenom oružju i javnoj sigurnosti“, te da „je bilo pucnjava u školama“ je naprosto – smiješna. Jer, EK ne navodi o kojim je to „pucnjavama“ i u kojim školama, kojih to zemalja EU bila riječ i kakve to ima veze s lovcima i strijelcima te kolekcionarima?
Treba nešto reći o važećem hrvatskom Zakonu o oružju. Možemo ga nazvati kontroverznim, nebuloznim, nerazumljivim, neprovedivim, proturječnim samom sebi i jednim od najčešće mijenjanim zakonom u RH.

Dana 25.2.2014. godine u prostorijama Ministarstva unutarnjih poslova u Zagrebu, Ilica 335, održan je okrugli stol na kojem je razmotren Nacrt prijedloga iskaza o procjeni učinka propisa za prijedlog Zakona o eksplozivnim tvarima te nadzoru proizvodnje i prometa oružja. Ministarstvo unutarnjih poslova pozvalo je svu zainteresiranu javnost na okrugli stol, jer se ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju pojavila potreba usklađivanja domaćih propisa sa propisima Europske unije.
Kako se dio materije nalazi u postojećem Zakonu o oružju, potrebno je donijeti i novi Zakon o oružju, o čemu su svoj okrugli stol 19.2.2014. godine u Zagrebu, u organizaciji Hrvatskog streljačkog saveza održali predstavnici svih streljačkih saveza koji su registrirani i djeluju u Republici Hrvatskoj. Nazočni su bili predstavnici Hrvatskog streljačkog saveza, Hrvatskog saveza praktičnog streljaštva, Hrvatskog saveza akcionog streljaštva, Hrvatskog streljačkog saveza osoba s invaliditetom, Hrvatskog časničkog zbora, servisera i proizvođača te prodavača oružja, a tog dana doneseni su slijedeći zaključci:

Sva četiri navedena streljačka saveza, koji okupljaju sve osobe u RH koje se bave streljaštvom, u pisanoj formi, zatražila su prijem kod ministra unutarnjih poslova. Obzirom da su predstavnici navedenih saveza najstručnije i nedvojbeno najkompetentnije osobe koje na osnovi znanja i iskustva u dugogodišnjem radu s oružjem mogu predložiti kvalitetne izmjene i dopune Zakona o oružju i pravilnika o civilnim strelištima, predstavnici saveza potpisali su zajednički dokument kojim od MUP-a RH traži da se:

1. Uspostavi kvalitetniji odnos prema legalnim posjednicima oružja, a prema važećim propisima Europske unije;
2. Donesu kvalitetnija rješenja o pravilima za civilna strelišta;
3. Na odnos prema kolekcionarima oružja primijene iskustva zemalja EU
4. Ponovo dozvoli punjenje streljiva za vlastite potrebe, sukladno propisima EU;
5. Uskladi Zakon o oružju s Kaznenim i drugim zakonima.

Predstavnici navedenih saveza ove zahtjeve iznijeli su i na okruglom stolu održanom 25.2.2014. godine, uz izričiti zahtjev da se donese i novi Zakon o oružju, jer je postojeći, kako ga je nazvao jedan od sudionika okruglog stola, „civilizacijska sramota“ koja Republiku Hrvatsku svrstava u kategoriju zemalja koja ima najgore i najtotalitarnije propise u svijetu. Uz činjenicu da je postojeći zakon doslovno uništio sportsko streljaštvo u Hrvatskoj, da je napisan dvosmisleno, da je u nekim točkama neprovediv i da nije u skladu sa propisima drugih zemalja – članica Europske unije, krajnje je vrijeme da pri donošenju novog zakona, konačno, osim predlagatelja zakona, bude konzultirana i struka. Tu struku predstavljaju svi streljački savezi u Hrvatskoj, koji su već pripremili primjedbe na stari zakon i prijedloge za novi.

Primjedbe i prijedlozi od strane Koordinacije streljačkih saveza dostavljeni su Ministarstvu unutarnjih poslova na razmatranje, no, nažalost, nakon odugovlačenja od strane MUP-a, od svega nije bilo ništa.

Treba napomenuti da o ovome ništa nije objavljeno u sredstvima javnog priopćavanja, pa je hrvatska javnost uskraćena za informacije o važnoj i osjetljivoj temi. Naime, razoružani građani cilj su svake diktature i svakog totalitarnog režima, koji jedini ima monopol na oružje i koji tako može ostvariti svoje ciljeve.

Zabrana poluautomatskog oružja za civile (i pištolji su poluautomatsko oružje!!!) značila bi kraj demokracije i civilizacije kakvu poznajemo i kakvu smo imali i značila bi uvođenje diktature kakve nikada do sada nije bilo. Da bi se to ostvarilo, potrebno je samo jedno – razoružati poštene građane.

[EdgarFranjul]

Istarska županija i Grad Pula-Pola nemaju ni jednu jedinu streljanu za vatreno oružje.

To je žalosna činjenica.

Za one koji ne znaju i za one koji su zaboravili, moram reći da je nekada Pula imala vojnu streljanu VALDEBEK, koju je, u pravilu, koristila vojska. Međutim, vatrenim oružjem moglo se vježbati gađanje na nekoliko mjesta u Puli i okolici.

Kao mjesto za vježbe gađanja (sadašnja zakonska formulacija), Puljani su nekada koristili tvz „RUPU“ na Valdebeku, koja je uništena kada je napravljena pulska zaobilaznica. Bila je to neke vrste vrtača, s kamenim zidom, otprilike tridesetak metara dugačka i dvadesetak metara široka u kojoj se moglo pucati.

Za gađanje malokalibarskim puškama koristilo se sadašnje parkiralište kod Pulskog suda i Zatvora.

Još jedno mjesto za vježbe gađanja bilo je uz cestu prema Monte Kopama.

Uz ta mjesta, za vježbe gađanja koristili su se i kamenolomi oko Pule. Ako ste imali oružni list i legalno posjedovali vatreno oružje, niste imali nikakvih problema. Doduše, tada nije bilo mobitela pa nije bilo poziva organima reda, no, ako je tadašnja milicija i došla, pokazali ste oružni list i to je bilo to.

Danas je situacija potpuno drugačija. Loš Zakon o oružju zabranio je vježbanje gađanja na svakom mjestu koje nije uređeno strelište ili mjesto za vježbe gađanja i time doslovno spriječio vježbanje sportašima i entuzijastima. Zašto? Pa zato jer strelišta ni streljane u Puli nema, a zakon nije definirao što su to mjesta za vježbe gađanja, tko ih određuje i na koji način se koriste. Uz činjenicu da danas svatko ima mobitel i da odmah zove policiju kad začuje pucanj, Puljani i Istrani nemaju gdje legalno vježbati niti isprobati svoje vatreno oružje.

Streljana VALDEBEK je od 1991. korištena za potrebe gađanja vojske, policije i sportskih strijelaca, no to je trajalo nepunih deset godina. Nakon 2000., promjena vlasti označila je i otvorenu represiju prema strijelcima i potpuno onemogućavanje bavljenja streljaštvom vatrenim oružjem.

HOPLOLOŠKO DRUŠTVO PULA apolitična je, vanstranačka i neprofitna udruga građana povezanih zajedničkim i općim interesom vezanim za kulturološko – povijesnu fenomenologiju oružja kao uljudbene stečevine, a zalaže se da imateljima i korisnicima oružja poveća stupanj odgovornosti, svijesti i savjesti u svezi smanjenja nezgoda i zloporabe oružja, te na razvoju i širenju streljaštva i kulture pravilne uporabe vatrenog oružja.
Članovi Društva prvi u Hrvatskoj pokrenuli su i devet godina zaredom organizirali natjecanje u gađanju pištoljem i revolverom velikog kalibra u čast Dana državnosti RH; organizirali pet Otvorenih turnira Društva u gađanju pištoljem i revolverom velikog kalibra i jedan turnir u čast Grada Pule u gađanju malokalibarskim pištoljem i revolverom.
Sve to događalo se upravo na streljani VALDEBEK, koja od tada nije u funkciji sportskog streljaštva.

Istarska županija preuzela je negdje 2013. od Ministarstva obrane Vojno strelište VALDEBEK (Sporazum o korištenju strelišta VALDEBEK u Puli potpisali su, u ime MORH-a ministar Ante Kotromanović, a u ime Istarske županije župan Ivan Jakovčić).

Sporazum u članku 1. navodi da je Sporazum sklopljen za potrebe razvoja streljačkog sporta .

Članak 7. Sporazuma navodi da ukoliko Ministarstvo obrane utvrdi da se strelište VALDEBEK ne koristi namjenski, prekinut će korištenje strelišta do otklanjanja utvrđenih nepravilnosti.

Članak 9. Sporazuma navodi da se Sporazum raskida kada nastupe uvjeti koji bitno utječu, mijenjaju ili narušavaju odredbe Sporazuma.
Dakle, strelište VALDEBEK će i dalje ostati ono za što je namijenjeno – strelište, a nikako neće biti „prenamijenjeno“ u nekakva gradilišta apartmana ili slično mjesto za pranje novca.

HOPLOLOŠKO DRUŠTVO PULA, kao udruga koja se bavi streljaštvom, te HRVATSKI SAVEZ AKCIONOG STRELJAŠTVA, čiji je član navedena udruga, itekako su zainteresirani da strelište VALDEBEK konačno bude stavljeno u funkciju i da postane mjesto gdje će se okupljati sportski strijelci i razvijati streljački sportovi.

Važno je reći da u Puli od 1992. godine djeluje HOPLOLOŠKO DRUŠTVO PULA, klub praktičnog i akcionog streljaštva koji se, uz Streljački klub ISTRA iz Marčane, Streljački klub A. Vivoda iz Buzeta te Streljački klub BUJŠTINA iz Umaga (članovi HRVATSKOG SAVEZA ZA AKCIONO STRELJAŠTVO) bavi streljaštvom pištoljem/revolverom i puškama velikog kalibra i to vrlo uspješno. Da je to upravo tako, svjedoče i titule državnih prvaka i međunarodna i domaća priznanja i medalje koje su članovi ovih klubova do sada osvajali. Ono što je sramota je činjenica da ni jedan od navedenih klubova NEMA gdje trenirati, jer u Istri nema ni jedne streljane, ni jednog mjesta gdje se legalno i sukladno zakonu može trenirati gađanje vatrenim oružjem.

Interesa za streljaštvo ima, uvijek ga je bilo, no uvjeta za trening i razvoj streljačkog sporta u Puli i Istri – NEMA. Stoga je stavljanje u funkciju Strelišta VALDEBEK i njegovo korištenje za predviđenu namjenu imperativ streljaštva u Puli i Istri. Pri tome ne treba smetnuti s uma činjenicu da policija, pravosudna policija i Hrvatska vojska također imaju potrebe za korištenjem Strelišta VALDEBEK, a isto je i sa zaštitarskim tvrtkama, koje svoja redovna gađanja moraju, uz znatne troškove, obavljati na streljani DRENOVA u Rijeci. Tu su, svakako i lovci.
Također je važno napomenuti da u Istri ima cca 10 000 legalnih posjednika vatrenog oružja, koji nemaju mogućnost legalno isprobati i vježbati gađanje iz svojeg oružja.

Sve to činjenice su koje govore da Istarska županija hitno mora pristupiti obvezama iz Sporazuma o korištenju Strelišta VALDEBEK, pronaći način da Strelište obnovi, uredi i vrati u funkciju, sve na korist strijelaca, lovaca, legalnih vlasnika oružja, policije, vojske i zaštitara.

Nije na odmet spomenuti povoljnu klimu i mogućnost korištenja Strelišta cijele godine, te stoga i mogućnosti održavanja međunarodnih natjecanja u gađanju, od kojih bi koristi imali svi. Žalosna je činjenica da je HOPLOLOŠKO DRUŠTVO PULA 2012. godine, povodom 20-godišnjice kluba, održalo Prvenstvo Hrvatske u akcionom streljaštvu u Kostanjevici na Krasu, u Sloveniji, umjesto u Puli.

HRVATSKI SAVEZ AKCIONOG STRELJAŠTVA poziva Istarskog župana i Istarsku županiju da razmotre mogućnost žurnog stavljanja Strelišta VALDEBEK u funkciju, kako bi streljački sport u Puli i Istri konačno zauzeo mjesto koje mu i pripada.

[EdgarFranjul]

Broj: 6/16
Pula-Pola, 14. svibnja 2016.

Početkom mjeseca svibnja, Hrvatski savez akcionog streljaštva (HSAS), dostavio je Ministarstvu unutarnjih poslova primjedbe na prijedloge Zakona o nabavci i registraciji oružja građana, Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja. Ujedno je izraženo zadovoljstvo što je uvažen dobar dio primjedbi i prijedloga koji su MUP-u dostavljeni u ime Koordinacije svih streljačkih saveza koji djeluju u Hrvatskoj i Lovačkog saveza.
Mišljenje HSAS-a je, da je uz uvažavanje primjedbi i prijedloga, te stručnoj i argumentiranoj raspravi o nekoliko dvojbenih stavki, ovo mogao biti najbolji do sada zakon o oružju i pripadajućoj materiji.
Nažalost, neki prijedlozi oba zakona opet su nedorečeni, dvosmisleni i neprovedivi u praksi, te nisu u obzir uzeli činjenice koje su predočene u zajedničkim primjedbama, a koje bi, da su uvažene, doprinijele donošenju modernog i kvalitetnog zakona. Kao struka, Koordinacija svih streljačkih i Lovačkog saveza, pokazala je da zna i može kvalitetno obraditi materiju i predložiti kvalitetna, moderna i zadovoljavajuća rješenja. Stoga, HSAS je uputio prijedlog da, prije glasanja o novim zakonima, MUP ponovo razmisli o dostavljenim prijedlozima i unese ih u konačni prijedlog zakona o kojima će se glasovati u Saboru.
Prijedlozi HSAS-a dotakli su se:
- definicije starog oružja kao vojnog i policijskog oružja koje je dotrajalo i neuporabljivo te oružja koje je proizvedeno prije 1899. Ovakva definicija nije adekvatna, jer zanemaruje hrvatsku bližu povijest i ne uzima u obzir II svjetski rat kao ni Domovinski rat. Oružje korišteno u tim ratovima predstavlja hrvatsku kulturnu baštinu i dio je naše povijesti, te treba dati mogućnost sakupljačima i kolekcionarima da ga sačuvaju za buduće generacije.

- u vatreno oružje kategorije A, dakle ZABRANJENO ORUŽJE, uvršteno je streljivo za pištolje i revolvere s projektilom koje ima EKSPANZIJSKI učinak te projektili za takvo oružje, osim streljiva za lov ili sportsko oružje za osobe kojima je dozvoljeno koristiti ga. Ovime je osobama koje imaju dozvolu za držanje i nošenje oružja za samoobranu zabranjeno korištenje streljiva namijenjenog upravo za samoobranu!
Naime, streljivo koje ima ekspanzijski učinak koristi se prvenstveno za samoobranu i za lov, kako bi se efikasno iskoristila sva energija zrna potrebna za zaustavljanje istodobnog protupravnog napada (kod samoobrane) ili za odstrjel divljači (u lovu). Korištenje ovakvog streljiva za streljaštvo nema nikakvog smisla, a korištenje streljiva tipa FMJ (full metal jacket), koje je namijenjeno VOJNOJ uporabi, za samoobranu nema smisla, jer dovodi u opasnost živote drugih ljudi a ne samo napadača, protiv kojeg bi se to streljivo koristilo.

- jedna odredba u prijedlogu NEGIRA članak 28. Ustava RH koji navodi da je „ svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.“
Ovakvom odredbom prejudicira se nečija krivnja i čovjek protiv kojeg je samo POKRENUT kazneni ili prekršajni postupak (to još ne znači da će biti proglašen KRIVIM i kažnjen - može biti i oslobođen) u svakom slučaju ostaje bez oružja koje je LEGALNO imao.
Dovoljna je i zlonamjerna prijava protiv posjednika oružja, isti odmah ostaje bez oružja, bez obzira na osnovanost prijave. A bilo je i slučajeva da se ljudima koji se razvode oduzima oružje??

- disciplinske povrede propisa o lovstvu, disciplinske povrede propisa o sportskom streljaštvu NISU okolnosti koje ukazuju da bi oružje moglo biti zlouporabljeno. To definitivno NIJE razlog da se nekome oduzme oružje, a krši se i odredba po kojoj nitko ne može dva puta biti kažnjen za isto djelo. Treba precizirati koje su to povrede propisa! Ovo je definitivno područje u kojem može doći do zlouporaba kojim bi se nekome trajno, a pritom neutemeljeno oduzelo pravo na posjedovanje vatrenog oružja.

- dokazati ugroženost osobne sigurnosti ili moguće ugroze sigurnosti je nemoguća misija. Ako netko ispunjava zdravstvene uvjete, godine života, nekažnjavan je, ima položen tečaj o poznavanju oružja, NE BI TREBALO TRAŽITI JOŠ I NEKAKVE DRUGE RAZLOGE. Ako ovakav zakon stupi na snagu, svi oni koji imaju oružje za samoobranu, morat će dokazivati da im je ugrožena sigurnost, što će dovesti do zatrpavanja referada za oružje predmetima i oduzimanjem oružja onima koji neće moći dokazati da im je sigurnost ugrožena. Možda je upravo to cilj ovog zakona? Na mala vrata još jednom razoružati legalne posjednike vatrenog oružja, što je već učinjeno u nekoliko navrata od 2000. do danas?

- uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti izdaje se s rokom važenja od 5 godina. Obzirom je izmjenama i dopunama Zakona od 2012. godine uvedena obveza da su sve fizičke osobe koje imaju registrirano oružje dužne u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona izvijestiti nadležno tijelo o izabranom liječniku primarne zdravstvene zaštite, a u slučaju promjene izabranog liječnika o tome su dužne nadležno tijelo izvijestiti u roku od 60 dana, te kako je sankcija za nepoštivanje ove odluke ukidanje oružnog lista i oduzimanje oružja, obavljanje liječničkog pregleda svakih 5 godina je pogodovanje ordinacijama koje se time bave i omogućavanje lake zarade na legalnim vlasnicima oružja. Liječnički pregled pri prvom zahtjevu za nabavnu dozvolu bi bio u redu, a ako dođe do promjena, odabrani liječnik dužan je obavijestiti MUP. Dakle, liječnički pregledi su suvišni, osim za nabavu prvog komada oružja i važenje oružnog lista bi trebalo prestati ograničavati na vremensko razdoblje.

- provjera je li oružje označeno ili obilježeno u skladu s propisima o prokušavanju trebala bi se provesti kod prve nabavke oružja a ne nakon toga. Prije smo naveli da oružni list ne bi trebalo produžavati svakih 5 godina radi velikih troškova vlasnika oružja, niti je potrebno liječničkom potvrdom dokazivati ono što je po zakonu dužan učiniti osobni liječnik. Problematično je oduzimanje bez prava na naknadu naprosto zato što se u praksi pogrešno tumači. Primjerice, ljudima se oružje oduzima jer ne mogu dokazati podrijetlo iako je to isto oružje registrirano na nekoga u njihovoj obitelji čak i do 50 godina. Postavlja se pitanje koje i kakvo podrijetlo? Dosta vatrenog oružja, posebice starijih lovačkih pušaka dosta često niti nema „ime i prezime“, a kamoli opitne žigove. Jer su izrađene u malenim specijaliziranim puškarskim radionicama. Ono najvažnije je da Hrvatska NEMA ustanovu koja prokušava i označava oružje, iako imamo vrhunsku tvornicu oružja u Karlovcu.

- građanin koji ima oružni list za nošenje oružja, dobio ga je od MUP-a, dakle države, nakon ispunjavanja svih zakonskih uvjeta. Ne vidimo razloge da nekakva naljepnica o zabrani unošenja oružja u javne prostore može biti jača, tj. vrijediti više od oružnog lista, koji je javna isprava.

- što su „mjesta određena za vježbe gađanja“ i tko ih i pod kojim uvjetima određuje? Ovime su diskriminirani strijelci u odnosu na lovce, jer, lovci SAMI određuju svoja mjesta za vježbe gađanja i na njih se ne odnose propisi o civilnim strelištima. Strijelcima je to pravo uskraćeno i dovedeni su u neravnopravni položaj, jer ne mogu vježbati, osim uz znatne troškove za civilna strelišta.

- zašto djeca ne bi mogla, uz nazočnost stručnog i osposobljenog trenera vježbati gađanje, a mogu vježbati lukom i strijelom? Osnovna škola u Umagu, npr. ima streljanu, a ovim zakonom su djeca stavljena u neravnopravan položaj, te se njihov odabir streljaštva kao sporta dovodi u pitanje.

- moramo ponovo naglasiti naše neslaganje sa činjenicom da civilna strelišta potpadaju pod Zakon o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja, koji apsolutno nikakve veze nema sa strelištima i trebao bi se nalaziti u Zakonu o nabavi i registraciji oružja građana. Stoga pozivamo na javnu raspravu, na kojoj bi struka argumentirano raspravila sve dvojbe i nedorečenosti i spriječila daljnju devastaciju streljaštva kao sporta.


P r e d s j e d n i k
Edgar Franjul,mag.iur.