Forum Hoplologije,

Europa kao novo žarište? Hoće li masakr u Parizu izazvati radikalizaciju antislamskog pokreta?

Dvanaestero ljudi ubijeno je u napadu naoružanih muškaraca na redakciju satiričnog lista Charlie Hebdo u centru Pariza. Svjedoci događaja tvrde da je napad izvršen profesionalno i da sve ukazuje na to da se radi o osobama uvježbanim za takve akcije. Napadači su identificirani kao pripadnici ekstremističke muslimanske zajednice u Francuskoj i policija je mobilizirana u potrazi za njima. Uhićena je sestra jednog od napadača i njen suprug, te supruga drugog napadača. Dan poslije, u restoranu u blizini džamije, u mjestu Villefranche-sur-Saone na istoku Francuske, dogodila se eksplozija, a nekoliko granata bačeno je u dvorište džamije u francuskom gradu Le Mans, zapadno od Pariza. Policija ne isključuje mogućnost da su sva tri događaja međusobno povezana.

I dok se svjetska javnost zgraža nad terorističkim činom i ubijanjem zbog izražavanja mišljenja, javljaju se i kritički stavovi prema takvom obliku satire. 'Ovdje nema opravdanja za ubojstva koja treba kazniti i ne insinuiram da se sloboda izražavanja ne bi trebala primjenjivati kod satiričnog prikaza vjere. Želim reći da bi u tiskovinama poput Charlie Hebdoa trebalo biti zdravog razuma. Takve tiskovine žele se boriti za slobodu provocirajući muslimane, a zapravo su obične budale', kazao je europski urednik Financial Timesa Tony Barber.

Do masakra u Parizu došlo je nekoliko dana nakon masovnih prosvjeda protiv islamizacije koji su održani širom Njemačke, kao i protudemonstracija koje su kulminirale gašenjem svih svjetala na Kölnskoj katedrali kao i na mnogim javnim zgradama.

Tony Blair, bivši britanski premijer kazao je početkom ove godine: "Ratovi 21-og stoljeća najvjerojatnije se neće voditi zbog ekstremnih političkih ideologija kao što je bio slučaj u 20-tom stoljeću, ali je vrlo vjerojatno da će se voditi kao posljedica kulturoloških i vjerskih razlika."

Ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić rekao je kako ni Hrvatska nije imuna od mogućeg terorističkog napada, ali 'mi odgovor na to imamo, sustavno se borimo protiv terorizma'. Napomenuo je i kako je Islamska zajednica u Hrvatskoj izrazito dobro inkorporirana u hrvatsko društvo, da ta zajednica osuđuje svaki oblik terorizma i da je to najbolji način na koji Islamska zajednica može pomoći i Hrvatskoj i svim ljudima islamske vjeroispovijesti koji žive u našoj zemlji.

Kako komentirate masakr u Parizu? Postaje li Europa slijedeće krizno žarište i meta terorističkih napada?

Hoće li napad dovesti do radikalizacije i jačanja antiislamskog raspoloženja u Europi?

Jesu li muslimani dobro integrirani u europsko društvo? Je li moguća institucionalna integracija drugih kultura u europsku civilizacijsku matricu? Je li moguć model „jedni pored drugih“ umjesto integracije?

Je li napad na redakciju Charlie Hebdoa izazvan neodgovornim ponašanjem novinara? Znači li sloboda izražavanja 'slobodu bez granica' ? Kakvo je vaše mišljenje?

http://barometar.vecernji.hr/topics/slu ... sta-i-pre/

Vrijeme je za preispitivanje imigracijske politike EU (2.)

10.01.2015. 01:24, Europa kao novo žarište? Hoće li masakr u Parizu izazvati radikalizaciju antislamskog pokreta?

Multikulturalni ideal održavanja suživota na načelu "jedni pored drugih" i zajamčenosti prava građanina na kulturnu samobitnost i očuvanje identiteta, u slučaju separirane arapske populacije, previđa nepremostiv prijepor koji izvire iz sučeljavanja prava pojedinca sa zakonskim obvezama građanina, te dovodi u pitanje suverenitet države nad građaninom, a slijedom toga - u naseljima gdje muslimanska populacija ima većinu - i nad teritorijem.
Neodrživost tog modela na duge staze proizlazi iz same činjenice da tradicionalni odgoj temeljen na šerijatskom pravu i fundamentalističkom učenju imama kakvo se prakticira u europskim džamijama gdje vjernici porijeklom iz arapskih zemalja čine većinu konzumenata religijskih sadržaja, nije kompatibilan sa europskim pravnim nasljeđem i kulturnim uzusima. Jasno je stoga, da je temeljni preduvjet funkcionalnosti taj da jedna od strana napravi ustupak drugoj. U kolikoj mjeri su dominantno tradicionalne islamske zajednice u europskim predgrađima spremne na takav korak i otvaranje postepenoj liberalizaciji, to će se tek vidjeti. No, povećanje udjela islamske populacije u gradovima i recentni sociološki fenomeni manifestirani u obliku uspostave šerijatskih milicija na ulicama, te povećanje učestalosti napuštanja državnog obrazovnog sustava pod utjecajem roditelja, okoline i vjeroučitelja, ne ulijevaju povjerenje široj "autohtonoj" javnosti da se u skoro vrijeme može očekivati značajnija prekretnica na korist sekularizacije muslimanske populacije. Daljnjim svođenjem socijalizacije doseljeničke mladeži u arabiziranim getima na relacije obitelj-džamija-ulica, uz minimalne kontakte sa državnim sustavom i europskim sustavom vrijednosti, perspektiva usklađivanja želja imigrantske populacije sa njihovim objektivnim mogućnostima nema svijetlu budućnost.

Destruktivnost vrlo raširenog antisistemskog raspoloženja među muslimanskom mladeži u nekoliko je navrata izbijala na površinu kroz masovne ulične nerede, paljevine automobila i vandalizam (Pariz 2005, Stockholm 2013,te djelomično London 2011). Nekritički apostrofirajući krivca za osobnu besperspektivnost isključivo u diskriminatornom državnom sustavu, razočarana i gnjevna populacija bez budućnosti pogodno je tlo za afirmaciju dihadističkih i salafističkih ideja.

Ilustrativan primjer kako se međudjelovanjem militantnog religijskog fundamentalizma i moderne pop-kulture može kreirati dovoljno masovan fenomen sa znatnim agitacijskim potencijalom među mladima jest specifična rap subkultura koja je tijekom 2000ih zavladala francuskim banlieuima. Tekstovi tzv. islamističkih repera izuzetno su socijalno i religijski obojeni, ali istovremeno obiluju motivima osvetništva i revolta spram francuskog društva i liberalne demokracije. Nasilje se promovira kao legitiman vid otpora eksploativnom, iskvarenom i nehumanom sustavu, ali i sredstvo potvrđivanja muževnosti, karaktera i posvećenosti. Ukoliko se aktualne socioekonomske i društvene prilike u "staroj Europi" nastave i kroz bližu budućnost, uz neizbježno povećanje stope useljavanja pospješeno tzv. arapskim i afričkim proljećima, vrlo izgledno je da u određenim gradskim zajednicama Francuske, Belgije, Engleske, Njemačke i Švedske džihadizam i politički islam u prvoj polovici 21.st. postanu nova ideološka platforma među mladim Europljanima arapskog i turskog podrijetla na kojoj će se artikulirati ideje socijalnog antikapitalističkog bunta i radikalnog preustroja državnog uređenja.

Nova Pariška komuna, po svoj prilici, neće kao putokaz u oslobođenju i emancipaciji potlačenih masa uzdizati Marxov Kapital već zakonodavnu riječ Kurana. Izazov kakav pred perspektivu europskog liberalizma stavlja društveno-subverzivna bit radikaliziranog politički angažiranog islama u neku ruku danas se čak i zanemaruje. Iako se analiziranje razvojnih pravaca islamizma u tom smjeru može doimati kao besmislen posao i strašenje babarogom, podatak prezentiran u listu Coriere della Serra krajem kolovoza 2014., kako među pedesetak evidentiranih boraca Islamske države iz Italije čak 80% opada na konvertite, bivše katolike, vrlo je intrigantan i u najmanju ruku otvara nova pitanja.

Pred europskim društvom nalazi se golem izazov za kojeg liberalna tradicija bazirana na humanističkom altruizmu i negaciji ljudske psihologije nema rješenja. Evidentno je, stoga, da iz ovog društvenog previranja ono neće izići neokrznuto. Pronalaženje kompromisnog rješenje sa zahtjevima konzervativne useljeničke populacije - pa i po cijenu onoga što se smatralo temeljem europskog slobodarskog kulturnog identiteta - u ovom trenutku doima se kao jedini ostvariv put u održanju stabilne europske zajednice naroda.

http://barometar.vecernji.hr/topics/slu ... sta-i-pre/

Teror u Parizu, ljevičari, multi-kultura i židovski lobiji


Autor M.V.
Petak - Siječanj 9, 2015 5:54 am


Mediji diljem svijeta, pa tako i u nas, raspisali su se o krvavom pokolju novinara u Parizu, koji su počinili islamisti. Dakako, sve to bez ikakve osude, prozivanja ili nedajbože, spominjanja pravih uzroka takvih sve učestalijih scena u Europi.

Teroristički napad na novinare i karikaturiste novina Charlie Hebdo u Parizu, direktna je posljedica namjerne i prisilne politike masovne ne-bjelačke imigracije, nemilosrdne promocije multi-rasnog i multi-kulturnog društva, uz kombinaciju sa židovskim lobiranjem i njihovom otvorenom promocijom bijelog genocida na tlu Europe.

Dvojica od 12 žrtava pokolja, bili su Židovi. Osnivač lista Charlie Hebdo imenom Bernard Maris i vodeći karikaturist, Georges Wolinski su Židovi, dok je urednik Stéphane Charbonnier bio dugogodišnji pristaša Francuske Komunističke Partije.

Maris je također bio profesor na Europskim studijima na Sveučilištu u Parizu, a bio je i kandidat ekstremno lijeve stranke Zelenih na francuskim izborima.

Wolinski je postao dobro poznat tijekom pokušaja komunističke revolucije u Francuskoj u svibnju 1968., kada je sufinancirao satirički magazin L’Enragé. Taj ustanak, koji je poznat i pod nazivom „studentski svibanjski revolt 1968.“ bio je organiziran pod vodstvom židovskog komunističkog vođe Daniela Marca Cohn-Bendita, koji je danas član Europskog parlamenta za stranku Zelenih.

Ostale žrtve koje su ubijene u uredima Charlie Hebdo-a, poznati su ljevičari, čija je omiljena meta napada zapravo bio anti-imigracijski Front National, uz dakako, ismijavanje islama.

Ironično je dakle, da su sve žrtve napada zapravo sve redom bile pristaše i zagovarači uspostavljene politike masovne ne-bjelačke imigracije u Francusku, što je naravno zasnovano na neutemeljenoj ideji „rasne jednakosti“ i tome da će neki divljaci najednom prestati biti divljaci, nakon što se promijeni njihova okolina i postanu „zapadnjački liberali.“



Klasične karikature protiv Le Penove, a karikaturisti su ubijeni od strane protivnika FN-a


Dakle, Francuska danas ima (najmanje) pet milijuna muslimanskih imigranata sa sjevera i zapada Afrike te Bliskog istoka, koji začudo nisu postali „tamnoputi Francuzi,“ kao što ljevičari žele vjerovati, već su kolonizirali veliki dio Francuske i njenih velikih gradova te ih pretvorili u geto-e trećeg svijeta, gdje više niti policija nema nikakvih ovlasti i najčešće zapravo niti ne dolazi.

Istovremeno, židovski lobi je osigurao da francuske (američke, britanske, švedske...) vlasti uvijek vode pro-izraelsku politiku, a to se iznova i iznova pretvara u nasilne vojne ekspedicije na Bliskom istoku i vođenje rata za interese Izraela ili protiv protivnika Izraela, kao u slučaju Sirije i Assada.

Tako nastaje paradoksalna i nevjerojatna situacija, gdje se francuskim oružjem i novcem bombardiraju i ubijaju muslimani na Bliskom istoku, dok u isto vrijeme, muslimani iz tih i drugih zemalja dobivaju podršku da se nasele u koloniziraju Francusku i druge zemlje Europe.

Krajnji rezultat ovakve politike je jasan svim logičkim i zdravo-razumnim osobama, osim onima koji žele biti slijepi: stvaranje trećeg svijeta i geta ovisnih o socijalnoj pomoći, koja su postala izvori za procvat radikalnog islamizma, a koja stvaraju generacije islamskih terorista čija je ideja isključivo vođenje rata protiv neprijatelja – svih onih koji nisu muslimani, a sve to pod prozirnom krinkom da je „islam religija mira.“

U ovakvu mješavinu svakakvih suludih politika i stavova ubačen je i Charlie Hebdo, čiji akteri su vjerovali da se mogu sprdati s islamom baš kao i s kršćanstvom, a sve na temelju vjerovanja da će trećesvijetski divljaci, kada jednom dođu u Francusku i kad postanu „Francuzi,“ prihvatiti liberalno-ljevičarske vrijednosti.

Naravno, takvo nešto se nikada ne događa, već naprotiv potpuno suprotno – Francuska, kao i mnoge druge europske zemlje, koje su nekad bile velike nacije, pretvaraju se u ognjišta trećeg svijeta, a sve to pred očima publike koja se naivno okuplja po gradovima izražavajući nekakvu ispraznu solidarnost, što bi valjda u svima trebalo probuditi nekakve duboke emocije i žal prema žrtvama, a za žrtve (ne samo ove novinare, već puno važnije obične ljude) je kasno. Žrtava ne bi bilo da se umjesto „solidarnih skupova“ izvrši pritisak na vlasti da smanje i potpuno zaustave imigraciju i počnu vršiti deportiranja.

Ironično, više deportacija značilo bi manje žrtava, ali to bi bilo „nečovječno,“ zar ne?! Pitanje je samo prema kome. Sjetimo se samo dobre stare izreke „pomozi sirotu na svoju sramotu.“


http://pandora.kreativisti.org/Index.ph ... h=#ontitle

Evo interesantne teme i nekoliko osvrta na nju, naravno, s različitih strana.

Činjenica je da se takvo nešto može dogoditi bilo gdje i bilo kada, pa i kod nas, pogotovo što je BiH nekoliko desetaka kilometara istočno, što tamo ima puno onih koji ovo odobravaju i podržavaju, a mnogi žive i među nama:


Bosanski portali preplavljeni porukama mržnje u kojima se veličaju teroristi


Klix.ba
Autor: Hina
Objavljeno: 08.01.2015



SARAJEVO - Pred francuskim veleposlanstvom u Sarajevu u četvrtak su se okupili deseci ljudi odajući počast ubijenima u terorističkom napadu u Parizu koji se dogodio dan ranije.


"Ono što se dogodilo u Francuskoj napad je na slobodu medija, izražavanja i kritike a to su temeljne vrijednosti ne samo Francuske nego i niza drugih zemalja. To dokazuju brojni izrazi potpore koje smo dobili", kazala je tijekom okupljanja francuska veleposlanica u BiH Claire Bodonyi dodajući kako će njena zemlja nakon pariške tragedije samo još jače zastupati borbu protiv ekstremizma.

Među onima koji su došli odati počast novinarima i policajcima ubijenima u Parizu bio je i bivši poglavar Islamske zajendice u BiH Mustafa Cerić.

"Ovo je nanijelo ogromnu štetu muslimanima i islamu", kazao je Cerić dodajući kako za terorizam ne može biti nikakvog razumijevanja niti opravdanja.

Istodobno je pozvao sve da napad na redakciju časopisa Charlie Hebdo ne koriste kao povod za napad na islam.

Profesor Fakulteta političkih znanosti u Sarajevu (FPN) Nerzuk Ćurak kazao je kako osjeća ogromnu tugu zbog svega što se zbilo u Parizu.

"To je udar na temelje francuske demokracije", kazao je Ćurak, dodajući kako je kao nekadašnji novinar svjestan koliko je sloboda govora važna za demokratsko društvo.

"Iskreno se nadam da sve ovo neće dovesti do nekog rigidnog desničarenja", kazao je Ćurak.

No uz brojne izraze osude terorističkog napada u Parizu, dio javnosti u BiH je iskazao potporu počiniteljima ubojstava novinara i policajaca.

Izvršna ravnateljica Vijeća za tisak BiH Ljiljana Zurovac potvrdila je Hini kako su brojni internetski portali čije je sjedište u BiH kao i društvene mreže u srijedu bili preplavljeni stotinama poruka mržnje u kojima su se veličali teroristi i brutalna ubojstva.

"Prestrašno je da se uz takav pokolj novinara i policajaca netko može odlučiti na komentare kakvi se pojavljuju na mnogim portalima. Pri tom se poziva na mržnju i na rat, a jutros sam na jednom od njih vidjela i poruku: "ubijte sve novinare". Ne razumijem što je to i kakvi su to ljudi", kazala je Zurovac.

Upozorila je kako je zapanjujuće to što se neki od onih koji šire takav stravičan govor mržnje na Facebooku potpisuju punim imenom i prezimenom.

"To nije samo pitanje odsutnosti sućuti nego i pitanje činjenice da takvi ljudi koji šire neshvatljivu mržnju žive među nama", kazala je Zurovac.

http://www.jutarnji.hr/bosanski-portali ... -/1270350/

Švedska: Muslimani na društvenim mrežama slavili teror u Francuskoj i pozvali na nove napade

Autor M.V.

Subota - Siječanj 10, 2015 12:09 pm


U Švedskoj, gdje je od Božića prošle godine postalo kriminalno djelo kritizirati imigraciju, kao i političare koji ju otvoreno provode ili zagovaraju, imamo novi paradoks. Stotine muslimanskih divljaka pozdravilo je napade u Francuskoj, a mnogi su pozivali na nove napade i govorili dobro poznatu uzrečicu „Islam će dominirati svijetom!“

Švedskoj televiziji odobren je ulaz u jednu Facebook grupu, na kojoj je na stotine članova slavilo napad u Parizu. Grupa je inače zatvorenog tipa, a odavale su se počasti počiniteljima napada.

„Pozovimo Allaha da poveća broj takvih napada i blagoslovi braću i sestre koji su uključeni u to,“ stoji u samo jednom od stotina komentara na grupi.

Tijekom popodneva i večeri, na Facebook stranici novina Fria Tider, nekoliko muslimna je izrazilo svoju ushićenost napadima u Parizu. Jedan od njih čak je naveo da se nada genocidu nad Šveđanima.

„Nadam se da će doći u Švedsku i izvršiti egzekuciju nad polovicom stanovništva,“ napisao je manijakalni islamski divljak. Dotični komentari su obrisani s Facebook stranicei Fria Tider.

Ostaje pitanje, a na njega već znamo i odgovor, hoće li itko od dotičnih osoba koje stoje iza takvih komentara biti kazneno gonjene? Poticanje genocida spada u govor mržnje i rasizam, prema svim zakonima. Međutim, u jednoj Švedskoj, bolje rečeno „Apsurdistanu,“ ne smije se kritizirati imigrante, stoga bi i njihovo kazneno gonjenje bilo apsurd, zar ne? Ali to je svakako u skladu sa suicidalnim tendencijama ove propale zemlje.

http://pandora.kreativisti.org/Index.ph ... h=#ontitle

LOŠO: Terorizam u Parizu je planiran! Cilj je uvođenje svjetske 'nadvlade' i potpuna kontrola, a Europa si je sama kriva jer se odrekla Boga!

Autor: Zrinka K.
Datum: petak, 09. siječnja 2015. u 20:18

Cilj ovog napada je jasan, kaže Lošo, a cilj je stvaranje svjetske nadvlade potpunom kontrolom koja će se sada oformiti.

Brutalni napad u Parizu još odjekuje. Medijska kampanja protiv teroirizma bukti. S druge strane javljaju se razni stručnjaci koji tvrde da je masakar u Parizu isplaniran i kako je sve namješteno - razne teorije koje dokazuju da je sve ovo što mediji plasiraju tek jedan veliki cirkus. Na nogama je cijeli svijet, baš onako kako je planirano. Pravi cilj tog napada tek slijedi, a u četvrtak ga je javno na Hrvatskoj radio televiziji, u središnjem Dnevniku izrekao i vanjsko-politički novinar Damir Matković kada je rekao da se ne smijemo više čuditi kada nam tajne službe pregledavaju mailove i telefone, kako se ne smijemo žaliti jer će sada sve provjeravati tajne službe, tko kuda putuje i zašto. Jer kako je rekao, naša (ljudska) sloboda je cijena koju ćemo platiti u borbi protiv terorizma.

I sve je zapravo rečeno. Napad u Parizu produkt je tajnih službi kako bi se dobio razlog za kontrolu i porobljavanje čitave Europe, baš onako kako se to dogodilo u SAD-u nakon kvazi terorističkog napada. To nam je potvrdio i geostrateg i geostrateški analitačr Davor Domazet Lošo koji tvrdi da je napad planiran, ali da je za mogućnost planiranog napada kriva sama Europa i to zato što se na sve načine odrekla Boga.

-Masakar u Parizu je uvođenje terorizma na velika vrata u Europu. Međutim Europa je sama sebi kriva za ono što se događa, odnosno sve je namjerno isplanirano. Nitko nije kriv Europi nego ona sama. Kao prvo na ovoj hiper strateškoj razini kriva je zbog toga što sama sebi ide uništavati svoj vlastiti identitet. A europski endetitet jedino može biti kršćanski i ništa više. Europa ga se sustavno, već 20 godina, posljednjih godina naručito, sama odriče i odbacuje. Sad dolazi do pogubne doktrine takozvane muliti-kulti doktrine, rekao je za naš portal geostrateg i geopolitički analitičar Davor Domazet Lošo i naglasio da treba poštivati sve narode i da treba poštivati poštivati sve rase i civilizacije, ali ni jedna civilizacija, pa tako ni europska ne bi trebala činiti to da se odriče svog vlastitog Boga.

Nadalje, Lošo analizira kako je Europa sama stvorila plodno tlo za takav događaj.
- Dakle, ja sam prije 20 godina uobličio teoriju koja se naziva "determinirani kaos". Ovo što se događa u Parizu je planirano i upravo je o tome ovdje riječ. A sada se svi čude da se događa ono što sam prije 20 godina najavljivao. A isplanirani napad moguć je samo zbog toga što je Europa to dozvolila, a dozvolila je tako da se namjerno odriče svog identiteta. To znači da dovodi cijelu Europu i njene državljane u stanje da ne znaju tko su. A kada ne znate tko ste onda se sve može isplanirati i pasti na plodno tlo- govori naš sugovornik i nastavlja kako se bez obzira na to da je terorizam strašna stvar koja se ne može tolerirati moramo osvrnuti i na kvazi slobodu koju si je dopustio taj satirični časopis.
-Mogu sada svi kritizirati svijet pod parolom "slobode medija" ili "slobode govora". Govori se svašta. No, ne mogu ja sebi pod slobodu dozvoliti slobodu da imam pravo vrijeđati drugoga. Europa sama pod sintagmom slobode uništava slobodu drugog. Priča o slobodi ne može doći do toga da smo slobodni vrijeđati sve druge, a upravo to se događa pod "slobodom govora".

Dakle taj lažni pristup slobodi omogućio je ovo što se dogodilo. Treba postaviti stvari na drugačiji način. Osim toga kako su oni sebi mogli dozvoliti da taj časopis na krajnje vulgaran način izruguje svoju kršćansku vjeru? I u trenutku kada su krenuli na druge, čude se da im se to dogodilo.
Da, terorizam se ne može opravdati, ali Europa si je to sama učinila tako da je sama sebi otvorila vrata za taj događaj, jasan je Lošo koji smatra da je ovaj događaj samo još jedan dokaz koliko je Europa slaba, da ona na geopolitičkoj sceni, na toj najvišoj razini ne predstavlja više ništa.
Cilj ovog napada je jasan, kaže Lošo - stvaranje svjetske nadvlade s potpunom kontrolom koja će se sada oformiti.

- Ono što će se sada dogoditi nakon ovih napada je "Orwelova 1984." godina. Naravno da je taj terorizam osmišljan. I on je namjerno i strateški više potenciran kako bi se postavila mega kontrola. Naređeno je medijima da se više potencira značenje terorizma nego što on stvarno jeste. A sve u cilju totalne kontrole svega i svakoga. Tako da se sve budno kontrolira i da se sije i potiče strah među ljudima. To je još jedan znak da je europska civilizacija bila civilizacija kršćanstva i civilizacija istine i civilizacija slobode, koje smo se sada odrekli. A ovi napadi iskoristiti će se za stvaranje nove nadvlade pomoću represivno kontrolirajućeg aparata za kontrolu svih građana, prvo SAD-a, sada Europe, a onda i čitavog svijeta.

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/141 ... -boga.html

TJEDNIK BIO PROTIV NACIONALNE FRONTE

Jean Marie Le Pen: ‘Žao mi je, ja nisam Charlie’

“Žao mi je, ja nisam Charlie”, izjavio je u subotu utemeljitelj francuske Nacionalne fronte Jean-Marie Le Pen, aludirajući na slogan koji od srijede, kada se dogodio pokolj u sjedištu francuskoga satiričnog lista u Parizu kruži društvenim mrežama i medijima.

“Danas posvuda možemo vidjeti: svi smo mi Charlie, ja sam Charlie. E pa žao mi je, ja nisam Charlie. Jako mi je žao zbog pogibije dvanaestero francuskih sugrađana, ali ja ne namjeravam sudjelovati u obrani Charlieva duha, a riječ je o anarhističko-trockističkom duhu koji rastače političku moralnost”, rekao je u video snimci objavljenoj na svojim internetskim stranicama, podsjetivši da se tjednik zalagao za raspuštanje Nacionalne fronte.

Mnoge druge europske stranke krajnje desnice smatraju da krvavi napad na francuski satirični časopis Charlie Hebdo dokazuje kako one imaju pravo držeći se svojih antiimigracijskih i protumuslimanskih stajališta.

Odmah nakon napada čelnici europske desnice optužili su islam da je pokazao svoju pravo, nasilno lice te su pozvali na promjenu europske imigracijske politike.

Oglasili su se nizozemski populist Geert Wilders, čelnik oporbene Slobodarske stranke (PVV), čelnik britanske stranke UKIP-a Nigel Farrage, a novi njemački pokret Pegida smatra da je pariškim napadima dokazana ispravnost njezina puta.

Austrijska slobodarska stranka zatražila je aktivniju politiku u borbi protiv radikalizacije u muslimanskoj zajednici, a neki od najglasnijih protuislamskih slogana u Europi stižu iz talijanske Sjeverne lige, oporbene stranke tijesno povezane s francuskom Nacionalnom frontom.

Izvor: Narod.hr/Agencije

http://narod.hr/svijet/jean-marie-le-pe ... m-charlie/

Charlie Hebdo i rat protiv terorizma

Autor: Mario Stefanov
Datum: utorak, 13. siječnja 2015. u 20:51


Terorističkim napadom u Francuskoj službe su ponovo ostale iznenađene pa izgleda slijedi intezivno ratovanje s ISIL-om i drugim islamističkim skupinama na prostorima Sirije, Iraka i Afrike. Nakon 7. siječnja i Charlie Hebdoa francuska i europska javnost dovoljno je homogenizirana, održana su masovna prosvjedna okupljanja od kojih neka s najvišim državnim dužnosnicima i dosadašnji rat s islamskim terorizmom može prijeći u novu fazu.


Nakon tragedije ostaje pitanje zašto francuske obavještajne službe i policija nisu spriječile masakr kada su znale za veze braće Kouachi sa islamskim ekstremistima. Cherif je u Francuskoj 2008. godine bio suđen i zatvaran zbog organiziranja slanja francuskih državljanja u Irak, a preko suradnje s američkim sigurnosnim službama Francuzi su znali ili morali znati za Saidovo putovanje 2011. godine u Jemen i njegove kontakte s jednim od tada vodećih ljudi Al-Qaede za Arabijski poluotok, Anwarom al Awkaijem, kasnije likvidiranim u napadu američke bespilotne letjelice. Američke službe raspolagale su informacijama da su napadač na trgovinu košer hrane Amedy Coulibaly i njegova djevojka Hayat Boumeddiene s tom braćom održavali intezivne kontakte i čak odlazili na vojne treninge na jugu Francuske, a svi su kontaktirali s ekstremnim islamističkim krugovima u drugim europskim državama.

Francuske obavješatajne službe, posebice vanjska obavještajna služba, DGSE, tradicionalno imaju jake informativne izvore na Bliskom istoku. Uostalom, opravo su one prije terorističkih napada 11. rujna 2001. godine, američkim službama dostavile potpuno točna i upozoravajuća izvješća, koja su ove iz samo njima poznatog razloga zanemarile.

Ovoga puta, francuske službe su zanemarile ne samo svoje informacije, koje su se izgleda pogubile po labirintima sigurnosnog sustava, nego i one koje su dobile od drugih.

Uz američke podatke sigurno je da su primili podatke i od svojih arapskih kolega. Sredinom rujna 2014. godine egipatski predsjednik Abdel Fattah al-Sisi na sastanku u Kairu francuskog je ministra obrane Jean Yives Le Driana upozorio na prijetnje radikalnih islamističkih skupina Europi i pozvao ga na „zajedničko razvijanje sveobuhvatne strategije borbe" jer „postoji rizik proširivanja radikalizacije s Bliskog istoka i Afrike na zemlje Europe, posebice zemlje sjevernog Mediterana". Prema nekim izvorima francuskoj strani su predani opsežni materijali egipatskih službi, koji indiciraju ubilačke namjere islamističkih skupina prema Francuskoj i drugim europskim državama.

Neki neriješeni oružani napadi također su ukazivali da se nešto događa na francuskoj podzemnoj sceni. Sredinom kolovoza 2014. godine u Parizu se zbio krajnje bizaran napad na diplomatski konvoj automobila, koji se sa neimenovanim saudijskim princem kretao prema zračnoj luci Le Bourget. Maskirane osobe naoružane kalašnjikovima, koje izgledom i načinom izvršenja sada policijske istražitelje podsjećaju na braću Kouachi, uspjele su bez ispaljena metka ne samo zaustaviti konvoj, nego i opljačkati 200 tisuća eura u gotovini i što je važnije oteti povjerljivu dokumentaciju iz saudijskog veleposlanstva. Dogodilo se to nakon što je Saudijska Arabija smijenila šefa svojih obavještajnih službi princa Bandara bin Sultana znanog kao „princ đihada" i okrenula se suradnji sa SAD-om i saveznicimja protiv ISIL-a i drugih terorističkih skupina. Napad očigledno velikog sigurnosnog značaja, a ne obična pljačka, morao je upozoriti sigurnosni sustav da se na francuskom tlu vode ozbiljne obavještajne i terorističke igre.

Nakon Charlie Hebdoa osramoćeni sigurnosni aparat preko sebi bliskih analitičara sada medijima servira teze da nema dovoljno kapaciteta za nadziranje svih osoba koje bi se moglo povezati sa islamističkim radikalima. Tako je, prema Camillu Grandu, nekadašnjem visokom dužnosniku ravnateljstva za strategijske i sigurnosne odnose u francuskom ministarstvu vanjskih poslova „Francuska suočna sa velikim brojem radikalnih islamista koje je teško sve fizički pratiti". Po njemu je moguće prikupljanje pregleda telefonskih poziva i odredišta putovanja tolikog broja sigurnosno zanimljivih osoba, ali ne i njihovo stavljanje pod stalni fizički nadzor ili praćenje svih njihovih razgovora. Jean-Charles Brisard iz francuskog Centra za praćenje terorizma tvrdi da su počinitelji posljednjeg krvoprolića „neko vrijeme sigurno bili praćeni, a potom stavljeni u niži rang proriteta" jer se nekoliko tisuća francuskih građana bori na strani islamista u Siriji i Iraku od kojih se barem 200-ak vratilo, pa su sigurnosni resursi za njihov nadzor nedovoljni.

Uglavnom svi odgovori francuskih sigurnosnih institucija svode se na nedostatak ljudi, ali ne mogu pokriti svima očite katastrofalne propuste i odgovornost obavještajnih službi i policije.

Možda je u pravu djevojka ubijenog glavnog urednika Stephanea Charbonniera, koja za njegovu smrt otvoreno krivi policiju zbog potcjenjivanja opasnosti.

Časopis koji je uporno grubo vrijeđao vjerske osjećaje muslimana i za koji su postojale mnoge naznake i prijetnje napada bio je predvidiva meta. A bio je osiguran s dva policajca od kojih je jedan u uniformi bio ispred objekta, predstavljajući tako glinenog goluba, a drugi inače određen za fizičko osiguranje glavnog urednika lista Charbonniera, bio je u redakciji, zapravo u klopki iz koje nije mogao reagirati i ubijen je prije nego što je mogao upotrijebiti svoje oružje. Takvo osiguranje objekta i osoba u njemu može zaštiti samo od pijanih skitnica i rauzdanih huligana, eventualno razbojnika, ali nikako od naoružanih terorista. A Charlie Hebdou su upravo oni prijetili.

Uglavnom, kao po nekom pravilu nakon događaja kao što je teroristički pokolj u Francuskoj, koji nerijetko predstavljaju povijesne prekretnice, vodeće obavještajne službe SAD-a i njegovih saveznika su redovito iznenađene i zatečene. Bile su zatečene svojedobnim drskim vojnim upadom Sadama Huseina u Kuvajt, nakon čega se protiv njega moralo ratovati cijelo desetljeće. Bile su ponovo zatečene jačanjem talibana i Al Qaede u Afganistanu i terorističkim napadom 11. rujna, nakon čega se s njima ratuje još i danas. Iznenadile su ih zatim revolucije u arapskom svijetu tkz. "arapskog proljeća" za koje nisu mogli procijeniti da su u suštini islamske revolucije i da će nakon krvavog rušenja sekularnih režima u regiji izavati radikalizaciju i omogučiti rađanje ISIL-a. Njegov pak, nastanak i jačanje najviše ih je iznenadio, što je krajem rujna prošle godine skrušeno priznao ravnatelj CIA-e, potom i sam američki predsjednik Barack Obama u intervju CBS-u izjavivši „da su podcijenili ISIL."

Dakako, to je nemoguće i senzacionalni obavještajni propusti su čisto blefiranje. Organizacije koje troše milijarde dolara godišnje iz proračuna svojih država jako dobro znaju što se događa, inače bi bile raspuštene. Ne mogu predvidjeti i spriječiti svaki pojedinačni događaj ili baš sve organizirati, ali mogu svojim činjenjem ili nečinjenjem kreirati opći smjer zbivanja. Činjenica je da neki događaji otvaraju mogućnost pridobivanja javnosti za željene političke ili vojne akcije, pa zašto ne ostaviti mogućnost da se oni i dogode. Takvi događaji prekretnice, kakav će zacijelo biti i ovaj pariški, rijetko su namješteni od stane tajnih službi, što im se uobičajeno pripisuje. Oni se jednostavno čekaju u pripremljenom okviru zbivanja, nakon čega slijedi medijska kampanja oblikovanja javnosti i potom političko i vojno djelovanje.

Terorističkim napadom u Francuskoj službe su ponovo ostale iznenađene, pa izgleda slijedi intezivno ratovanje s ISIL-om i drugim islamističkim skupinama na prostorima Sirije, Iraka i Afrike. Nakon 7. siječnja i Charlie Hebdoa francuska i europska javnost dovoljno je homogenizirana, održana su masovna prosvjedna okupljanja od kojih neka s najvišim državnim dužnosnicima i dosadašnji rat s islamskim terorizmom može preći u novu fazu.

Samo dan prije terorističkih napada u Parizu ugledni pomorski portal „Mer et Marine" objavio je da će francuski nuklearni nosač zrakoplova „Charles de Gaulle" zajedno s pratećom fregatom, jednom nuklearnom napadnom podmornicom i flotnim tankerom biti upućen u Perzijski zaljev, odakle će njegovi borbeni zrakoplovi „Rafale" i „Super Etandard"moći borbeno djelovati protiv ciljeva ISIL-a, zajedno s ranije korištenim francuskim zrakoplovima iz baza u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Jordanu.

http://www.meretmarine.com/fr/content/l ... n-du-golfe

Istovremeno sve je više naznaka naznaka moguće velike kopnene intervencije SAD i Velike Britanije s najbližim saveznicima u Siriji i Iraku kojom bi se konačno uništio ISIL, ali moguće i režim Bashara al Assada.

Tako američka vojska već mjesecima ogromne količine naoružanja i vojne opreme iz okončane vojne misije u Afganistanu vrijednosti oko 7 milijardi dolara, umjesto planiranog otpisa i prodaje dreugim državama, prebacuje u Kuvajt. Prema US News &Worlda Reportu do kraja prosinca 2014. godine tamo je prebačeno oko tri tisuće borbenih vozila, a na pitanje je li to namjenjeno ratu protiv ISIL-a američki general James Terry samo je izjavio „ne želim otkrivati nikakve rokove."

U SAD-u u Fort Braggu upravo traju vježbe 650 vojnika 3. bojne padobranske pukovnije britanske vojske (3.PARA) s glasovitom američkom 82. zračnodesantnom divizijom. U planu je formiranje zajedničke zračnodesantne udarne grupe pod američkim zapovjedništvom koju bi činila 82. zračnodesantna divizija i 1800 vojnika elitnih britanskih padobranskih postrojbi. Takva formacija postojbi, koje su kao udarna snaga sudjelovale u svim ratovima i vojnim intervencijama svojih država, može služiti samo za veliko vojno iskrcavanje kakvo se očekuje u Iraku, Siriji i kopneni rat protiv ISIL-a i Al Qaede i vrlo moguće protiv snaga sirijskog predsjednika Bashara al Assada.

Povezivanje britanskih i američkih snaga simolički je iskazano i imenovanjem britanskog generala zamjenikom zapovjednika američkih snaga u Iraku. Velika Britanija je prošle godine u Perzijskom zaljevu, u Bahreinu osnovala svoje regionalno zapovjedništvo i nakon sklapanja ugovora s bahreinskom vladom početkom prosinca uspostavila stalnu bazu u luci Mina Salman.

Francuska, ne želi biti po strani i aktivno će sudjelovati nastavku zračnih udara i u sasvim izglednoj savezničkoj kopnenoj intervenciji u Iraku i Siriji.

Da se nešto veliko sprema govori i ublažavanje tenzija s Rusijom pa 10. siječnja glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg izjavljuje: "Rusija bi trebala biti naš saveznik u borbi protiv terorizma, stoga ćemo težiti konstruktivnijem odnosu s Rusijom. Smatramo kako s Rusijom, koja je naš najveći susjed u Europi, moramo raditi zajedno kada su na stolu važna pitanja poput borbe protiv terorizma".

Najvjerojatnje je riječ o privremenom hlađenju ukrajinske krize kao bi se posvetilo Bliskom istoku, ali neki već govore o velikom dealu u kojem bi Assad mogao platiti glavom.

Pred veliki rat protiv terorizma europske države ojačavaju i povezuju svoje sigurnosne sustave, sastaju se uskoro ministri unutarnjih poslova, a sigurnosna politika i borba protiv terorizma biti će u centru summita EU zakazanog za 18. veljače. Njemački ministar unutarnjih poslova Thomas de Maiziere izjavljuje kako je „sad prilika da se borba protiv islamističkog terora ubrza".

Kako bilo, dan prije Charlie Hebdoa malo tko bi u Francuskoj i drugim europskim državama podržao slanje svojih vojnika u Irak i Siriju u borbu protiv ISIL-a, a dan poslije malo tko bi bio protiv.

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/142 ... rizma.html

Poljski katolički novinar naglasio da nije Charlie: 'Je suis Nigérian! (Ja sam Nigerijac!)'

Autor: T. Pšenko
Datum: utorak, 13. siječnja 2015. u 22:43

"Lakše je nositi transparente u obranu tzv. "slobode govora" i tzv. "zapadne civilizacije", nego u obranu anonimnih kršćana. Kažem "takozvane". Osim, ako vulgarne crteže Svetog Trojstva (a takvi su se pojavljivali u magazinu Charlie Hebdo) ne smatramo simbolom nove zapadne kulture. Ako je tako, onda ne čudi da je teško nositi transparente i izaći na ulice u znak prosvjeda zbog ubijanja kršćana, ne samo u Nigeriji", ogorčeno je istaknuo ovaj katolički novinar.

Poljski katolički novinar Jacek Dziedzina u svojoj je kolumni u trenutku kada se diljem svijeta lijepe poruke "Je suis Charlie" (Ja sam Charlie) napisao da nije Charlie nego sljedeće: "Je suis Nigérian" (Ja sam Nigerijac). Tom je porukom nastojao otvoriti oči na tešku situaciju koja se događala u Nigeriji dok su oči svijeta bile uprte u Francusku i teroristički napad na redakciju satiričkog lista Charlie Hebdo.

Naime, nigerijski su teroristi iz Boko Harama ubili 2000 ljudi, uglavnom kršćana, a ta je vijest u svjetskim medijima ostala posve zanemarena, u sjeni terorizma u srcu Pariza. Pokolj u Nigeriji imao je razmjer genocida, a pred teroristima su mnogi Nigerijci bježali napuštajući svoje domove.

Dziedzina je u svojoj kolumni Je suis Nigérian napisao sljedeće:

"Više od milijun ljudi, među njima i svjetske vođe, izašli su na ulice Pariza kako bi prosvjedovali protiv terorizma nakon ubojstva 14 ljudi. Niti pas nije izašao na ulicu da bi prosvjedovao protiv terorizma u kojem su nigerijski teroristi iz Boko Harama ubili 2000 ljudi, uglavnom kršćana. Naravo, teško je mjeriti tragičnost nekog događaja brojem žrtava. Svako ubojstvo je stravično. Ipak, možemo procijeniti reakciju medija na smrt. I dok se u Parizu iskrena sućut za žrtve napada miješala s infantilnim kopiranjem slogana Je suis Charli, u slučaju nigerijskih žrtava nije bilo akcije pod sloganom Je suis Nigérian. Lakše je nositi transparente u obranu tzv. "slobode govora" i tzv. "zapadne civilizacije", nego u obranu anonimnih kršćana. Kažem "takozvane". Osim, ako vulgarne crteže Svetog Trojstva (a takvi su se pojavljivali u magazinu Charlie Hebdo) ne smatramo simbolom nove zapadne kulture. Ako je tako, onda ne čudi da je teško nositi transparente i izaći na ulice u znak prosvjeda zbog ubijanja kršćana, ne samo u Nigeriji", ogorčeno je istaknuo ovaj katolički novinar.

U sličnom se tonu, usmjerenom na dobru nadu prema nigerijskom narodu, izrazio i nadbiskup nigerijskog grada Jos Ignatius Kaigama:

"Vidim ovu odlučnu rekaciju francuske vlade koja se bori protiv vjerskog nasilja nakon ubojstva svojih građana. Ta odlučnost u toj borbi potrebna nam je ne samo kada se takvo nešto dogodi u Europi, nego i u Nigeriji i u drugim siromašnim zemljama. Potrebno je mobilizirati međunarodnu zajednicu da se suprotstavi zločnicima", izjavio je u nadi da će se oči svijeta skrenuti i na pokolje u Nigerije, daleko većih razmjera od onih s kojima je trenutno suočena Francuska, uz lupu brojnih medijskih svjetala i potpore sa svih strana svijeta.

Svaki je ljudski život jednako važan, a mnogi, pa i vjernici, to ponekad zaborave, rekao je i sam papa Franjo.

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/142 ... rijac.html

BOKO HARAM STVARA NOVU ISLAMSKU DRŽAVU: Već imaju teritorij veći od Hrvatske!

Autor: T. Pšenko
Datum: srijeda, 14. siječnja 2015. u 22:06

Prema procjenama, Boko Haram je u Nigeriji 2014. godine ubio više od 10 000 osoba, dok ih je milijun zbog njih morao napustiti svoje domove.

Manja nigerijska teroristička skupina Boko Haram u svega se nekoliko mjeseci pretvorila u tvorevinu poput "države u državi". Naime, islamisti su okupirali 52 000 kvadratnih kilometara nigerijskog područja na kojemu provode svoju strahovladu, vodeći se prema modelu Islamske države na području Sirije i Iraka.

Prošloga su tjedna radikali Boko Harama osvojili Bagu, grad na sjeveroistoku Nigerije, uz obalu Čadskog jezera, prilikom čega su ubili više od 2000 civila, mahom kršćana. Podsjetimo, o tom su nemilom događaju svjetski mediji iznimno slabo pisali jer su u tom trenutku bili zaokupljeni terorističkim napadom na pariški Charlie Hebdo.

Boko Haram trenutno kontrolira jedanaest jedinica lokalne samouprave u kojima živi više od 1,7 milijuna stanovnika. njihov se teritorij proteže od planina Mandara na istoku do Čadskog jezera na sjeveru i rijeke Yedseram na zapadu.

"Riječ je o čistom plagijatu kalifata Islamske države", kaže Andrew Pollock, britanski izaslanik za Nigeriju, piše The Telegraph.


"Smatraju da mogu napraviti isto ono što su militanti napravili u Iraku i Siriji", dodaje Pollock koji smatra da nigerijski militanti žele da ih njihove "kolege" s Bliskog istoka smatraju "punopravnim džihadistima".

Boko Haram se posljednjih tjedana odlučio napasti i Čad i Kamerun. Međutim, kamerunska ih je vojska uspješno zaustavila. Prema procjenama, Boko Haram je u Nigeriji 2014. godine ubio više od 10 000 osoba, dok ih je milijun zbog njih morao napustiti svoje domove.

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/142 ... atske.html