Strašno...apsurdno...ali istinito
- EdgarFranjul
- Sheriff

- Posts: 8449
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Strašno...apsurdno...ali istinito
NAJVEĆI PEDOFILSKI LANAC U EUROPI
CIJELI GRAD JE ŠUTIO Organizirana grupa godinama silovala djevojčice, njih 1.400 Zafran Ramzan, Adil Hussain, Razwan Razaq i Umar Razaq
Autor: Martina Hrupić
Objavljeno: prije 4 h i 39 min
Banda je operirala po gradu Rotherhamu. Štitili su je policija, socijalne službe i sugrađani iz još nepoznatih razloga. Za sada nitko od sudionika nije odgovarao
Ti su ljudi sjedili za svojim stolovima, primali plaće, znali sve što se događa i nisu poduzimali ništa. To ih čini jednako lošima, ako ne i gorima od samih počinitelja - kaže danas Emma Jackson.
Emma je samo jedna u nizu žrtava sustavnog seksualnog zlostavljanja koje se godinama provodilo u Rotherhamu u Engleskoj.
Bilo joj je samo 13 godina kad su je silovali. Nažalost, to nije bio i posljednji put. Bila je, tvrdi, pod potpunom kontrolom muškarca koji ju je zlostavljao. Nazvao bi je jednom tjedno i zatim silio na spolne odnose s muškarcima po njegovu izboru. Kad se obratila policiji, oni su nekoliko dana poslije izgubili dokaze...
Njeno iskustvo dio je šire priče o seksualnom maltretiranju koje je premrežilo taj britanski grad od oko 260 tisuća stanovnika, a za koji sada postaje jasno da se, baš kao i Emma, nikada neće uspjeti potpuno oporaviti. Pogotovo ne nakon najnovijeg službenog izvješća na više od 120 stranica u kojem se, nakon iscrpne istrage, sumira horor koji su tamošnje djevojčice i tinejdžerice godinama prolazile.
Otete i zarobljene
Dokument, koji je šokirao britansku javnost, izradila je profesorica Alexis Jay, a slučajevi koje je u njemu opisala i način kako su na njih reagirale lokalne vlasti, policija i socijalne službe teško je uopće pojmiti. Najgora je od svega činjenica da se sve moglo spriječiti i zaustaviti davno prije.
Njeno izvješće, naime, tvrdi da je u razdoblju od 16 godina, od 1997. do 2013., u Rotherhamu seksualno zlostavljano više od 1400 djevojčica i tinejdžerica. Sustavna zlostavljanja provodili su muškarci pakistanskog porijekla, a nadležne su službe, unatoč konstantnim prijavama, šutjele i okretale glavu.
Tijekom svih tih mučnih godina niz je djevojčica, ponekad u dobi od samo 11 godina, bio vrbovan, otiman i silovan.
Seksualno su ih iskorištavali te čak preprodavali i prosljeđivali u druge gradove diljem Engleske u sklopu razrađenog zlostavljačkog prstena.
Prirodu zlostavljanja koje su te žrtve pretrpjele, piše Jay u izvješću, teško je uopće opisati.
Ta su djeca, ali i njihove obitelji, bila podvrgnuta konstantnom zastrašivanju i prijetnjama, a zlostavljalo ih se ne samo fizički, nego psihički i emocionalno.
- Polijevali su ih benzinom i prijetili im da će ih zapaliti. Prijetili su im oružjem, tjerali ih da gledaju brutalno nasilna silovanja i govorili da će one biti iduće na redu ako ikome išta kažu - tvrdi Jay.
Istovremeno, sve te godine gradske vlasti i socijalne službe zatvarale su oči pred zvjerstvima koja su se događala u njihovu susjedstvu. Da njihov grad ima ozbiljnih problema sa seksualnim zlostavljanjem, znale su gotovo sve nadležne službe, no nisu učinile ništa. Ili su učinile minimalno.
Strah od rasizma
Dapače, kako su žrtve svoje napadače opisivale kao “muškarce azijskog porijekla”, zaposlenici nadležnih službi dobili su, tvrdi se u izvješću, direktivu da “umanje etničku dimenziju” zlostavljanja zbog straha da bi se mogli suočiti s optužbama za rasizam i bojazni da će se narušiti “kohezija zajednice”.
Još gore od toga, službe koje su trebale biti prve u pružanju pomoći maloljetnim žrtvama često su na nemoćne djevojke gledale s prijezirom, kategorizirajući ih kao “nepoželjne” i “izvan kontrole”, ponašajući se prema njima kao prema osobama koje nisu vrijedne njihova truda i koje su same krive za to što im se događa, optužuje novi dokument.
Doduše, 2010. godine pet je muškaraca pakistanskog porijekla završilo iza rešetaka. Sud ih je proglasio seksualnim predatorima i proglasio ih krivima za zlostavljanje djevojaka u tom gradu.
Blage kazne
Tada 24-godišnji Umar Razaq dobio je četiri i pol godine zatvora, 30-godišnji Razwan Razaq jedanaest, a 21-godišnji Zafran Ramzan devet.
Adil Hussain, tada u dobi od 20 godina, i 21-godišnji Mohsin Khan, bankovni savjetnik koji je vozio BMW, dobili su po četiri godine.
Nakon izricanja te presude gradske vlasti i policija pohvalili su se da ona pokazuje njihovu “ozbiljnu predanost” borbi protiv takve vrste zločina.
No, ta sudska odluka ipak nije uspjela izbrisati godine njihova ignoriranja i nijekanja.
Svjedočanstva o tome, opisana u izvješću, brojna su i zastrašujuća. Sudbine mnogih od žrtava čija se iskustva u njemu iznose nisu poznata. Suočene sa zlostavljanjem, i u nemogućnosti da dobiju pomoć, mnoge su djevojke pribjegle drogama, alkoholu ili samoozljeđivanju ili su se pokušale ubiti.
Jedna od njih se, primjerice, nekoliko puta bacila pod automobil.
- U čemu je smisao? Mogla bih isto tako biti i mrtva - pitala se jedna druga, dok je treća pakao koji je proživljavala dočarala jednom jedinom rečenicom.
- U četvrti Rotherhama u kojoj sam živjela grupno je silovanje bilo uobičajeni dio odrastanja - rekla je.
Teške prijetnje
Neke od žrtava, suočene s prijetnjama, nisu prijavile ono što im se događalo. No, one koje jesu bile su tretirane kao da su one učinile nešto loše.
Osim na njih, vlasti su se često obrušavale i na njihove roditelje, pa su zabilježeni slučajevi da je policija na kraju uhićivala očeve koji su došli izbaviti svoje kćeri iz napuštenih kuća u koje su ih zlostavljači odvodili i iživljavali se na njima. U izvješću se opisuje i slučaj jedne djevojčice, poznate samo pod šifrom “Dijete H”, koja je policiji, kad je imala samo 11 godina, prijavila da su ona i još jedna curica seksualno zlostavljane od strane odraslih muškaraca.
S 12 godina su je pronašli pijanu na stražnjem sjedištu taksija s muškarcem koji je na svom mobitelu imao njene neprilične fotografije. Policija je to zanemarila, kao i vapaje njezina oca.
Četiri mjeseca poslije ponovno su je pronašli u jednoj napuštenoj, praznoj kući s grupom muškaraca.
Policijski dužnosnici koji su tamo došli ignorirali su njene zlostavljače, a nju su uhitili zbog pijanstva i ometanja javnog reda i mira.
Djevojci poznatoj pod šifrom “Dijete D” bilo je samo 13 godina kad ju je njen napadač silovao i počeo prodavati drugim muškarcima. Njeni su roditelji prijavili vlastima što se događa te im ispričali da se njihova kći boji njegove osvete. No, policijski zapisi iz tog razdoblja pokazuju da je policija zaključila “da se ona sama dovela u situaciju koja podrazumijeva rizik seksualne eksploatacije i opasnosti”.
Vrbovani iz obitelji
Zastrašivanje koje su djevojčice proživljavale bilo je brutalno. Jedna od njih prijavila je napadače policiji, no ubrzo joj je stigla poruka na mobitel. Dočepali su se njene mlađe sestre. “O tebi ovisi što će se njoj iduće dogoditi” napisali su, nakon čega je ona povukla iskaz.
Rotherhamski seksualni predatori žrtve su nalazili u školama, ispred kojih bi ih često kupili taksijima, ili pak u centrima za socijalnu skrb, mameći nezaštićene djevojke poklonima ili brzim vožnjama u automobilima. Neke su vrebali u njihovim obiteljskim kućama.
Mnoge od njih smotali su lažima uvjeravajući ih da su “posebne” i da su s njima u pravoj ljubavnoj vezi.
Jedna od takvih žrtava, “Dijete C”, rekla je istražiteljima da se bila zaljubila u muškarca koji ju je zlostavljao te da je i on, unatoč njegovim godinama, bio zaljubljen u nju.
Bilo joj je tek 15 godina, a njena ju je “ljubav” prodavala u Leeds, Bradford i Sheffield. Kad se obitelj obratila policiji, počele su stizati prijetnje. Razbili su im prozore na kući, a nju su, po naredbi njezina zlostavljača, pretukle njegove druge žrtve.
Prijetio joj je da će je prisiliti na prostituciju, a obitelj je čak morala sakriti njenu mlađu sestru kako bi je zaštitila.
Napali su i njezina starijeg brata, kojeg su tako pretukli da je završio u bolnici. Kad više nije vidjela nikakav izlaz, pokušala se predozirati, a do njezina 18. rođendana obitelj joj se potpuno raspala i ona je postala beskućnica. Obratila se socijalnoj službi, no oni su je, uz nekoliko savjeta, poslali natrag na cestu.
- Policija je znala sve, socijalne službe su bile svjesne svega i opet nisu učinile ništa da ga zaustave. Njemu je to bilo kao igra. Bio je nedodirljiv - ispričala je jedna od žrtava.
Bez odgovornosti
Porazna je činjenica da su lokalne vlasti čak u tri navrata bile upozorene na razmjere seksualnog zlostavljanja koje se provodi, no bez ikakva pomaka. Godine 2002. čak se prijetilo jednom od istražitelja - koji je upozorio na problem i odnos policije prema njemu - da više ne istupa na takav način, a zatim je bio i suspendiran. Sličnim pritiscima bio je izložen i dio mladih radnika koji su pomagali žrtvama.
Nakon objave stravičnog izvješća, nekima je proradila savjest. Šef gradske uprave Roger Stone dao je ostavku, uz objašnjenje da preuzima odgovornost za “grešku povijesnih razmjera”. No, što je s ostalima - vijećnicima, policijom i radnicima socijalne službe?
Mnogi od tada odgovornih ljudi sada rade na nekim drugim pozicijama, uključujući, primjerice, Shauna Wrighta koji je od 2005. bio zadužen za sektor skrbi o djeci u tom gradu, a sada vodi policijsku upravu Južnog Yorkshirea.
Trenutno se čini da se ništa neće dogoditi jer nema naznaka da će on dati ostavku (što odbija) niti da će biti procesuiran.
Radnici socijalne službe koji su u Rotherhamu učinili toliko propusta sada vrlo vjerojatno rade na istim pozicijama u nekim drugim gradovima. I to je, tvrde stručnjaci, zastrašujuća činjenica.
- Socijalni radnik odgovoran za zaštitu ranjive djece koji okrene glavu od činjenice da 12-godišnjakinja ima seksualne odnose sa strancem dva, tri puta starijim od nje i prihvati objašnjenje da se radi o seksu uz pristanak, a zatim ništa ne napravi po tom pitanju, takva osoba apsolutno nema što raditi s djecom - tvrde stručnjaci.
http://www.jutarnji.hr/cijeli-grad-je-s ... 0/1215961/
CIJELI GRAD JE ŠUTIO Organizirana grupa godinama silovala djevojčice, njih 1.400 Zafran Ramzan, Adil Hussain, Razwan Razaq i Umar Razaq
Autor: Martina Hrupić
Objavljeno: prije 4 h i 39 min
Banda je operirala po gradu Rotherhamu. Štitili su je policija, socijalne službe i sugrađani iz još nepoznatih razloga. Za sada nitko od sudionika nije odgovarao
Ti su ljudi sjedili za svojim stolovima, primali plaće, znali sve što se događa i nisu poduzimali ništa. To ih čini jednako lošima, ako ne i gorima od samih počinitelja - kaže danas Emma Jackson.
Emma je samo jedna u nizu žrtava sustavnog seksualnog zlostavljanja koje se godinama provodilo u Rotherhamu u Engleskoj.
Bilo joj je samo 13 godina kad su je silovali. Nažalost, to nije bio i posljednji put. Bila je, tvrdi, pod potpunom kontrolom muškarca koji ju je zlostavljao. Nazvao bi je jednom tjedno i zatim silio na spolne odnose s muškarcima po njegovu izboru. Kad se obratila policiji, oni su nekoliko dana poslije izgubili dokaze...
Njeno iskustvo dio je šire priče o seksualnom maltretiranju koje je premrežilo taj britanski grad od oko 260 tisuća stanovnika, a za koji sada postaje jasno da se, baš kao i Emma, nikada neće uspjeti potpuno oporaviti. Pogotovo ne nakon najnovijeg službenog izvješća na više od 120 stranica u kojem se, nakon iscrpne istrage, sumira horor koji su tamošnje djevojčice i tinejdžerice godinama prolazile.
Otete i zarobljene
Dokument, koji je šokirao britansku javnost, izradila je profesorica Alexis Jay, a slučajevi koje je u njemu opisala i način kako su na njih reagirale lokalne vlasti, policija i socijalne službe teško je uopće pojmiti. Najgora je od svega činjenica da se sve moglo spriječiti i zaustaviti davno prije.
Njeno izvješće, naime, tvrdi da je u razdoblju od 16 godina, od 1997. do 2013., u Rotherhamu seksualno zlostavljano više od 1400 djevojčica i tinejdžerica. Sustavna zlostavljanja provodili su muškarci pakistanskog porijekla, a nadležne su službe, unatoč konstantnim prijavama, šutjele i okretale glavu.
Tijekom svih tih mučnih godina niz je djevojčica, ponekad u dobi od samo 11 godina, bio vrbovan, otiman i silovan.
Seksualno su ih iskorištavali te čak preprodavali i prosljeđivali u druge gradove diljem Engleske u sklopu razrađenog zlostavljačkog prstena.
Prirodu zlostavljanja koje su te žrtve pretrpjele, piše Jay u izvješću, teško je uopće opisati.
Ta su djeca, ali i njihove obitelji, bila podvrgnuta konstantnom zastrašivanju i prijetnjama, a zlostavljalo ih se ne samo fizički, nego psihički i emocionalno.
- Polijevali su ih benzinom i prijetili im da će ih zapaliti. Prijetili su im oružjem, tjerali ih da gledaju brutalno nasilna silovanja i govorili da će one biti iduće na redu ako ikome išta kažu - tvrdi Jay.
Istovremeno, sve te godine gradske vlasti i socijalne službe zatvarale su oči pred zvjerstvima koja su se događala u njihovu susjedstvu. Da njihov grad ima ozbiljnih problema sa seksualnim zlostavljanjem, znale su gotovo sve nadležne službe, no nisu učinile ništa. Ili su učinile minimalno.
Strah od rasizma
Dapače, kako su žrtve svoje napadače opisivale kao “muškarce azijskog porijekla”, zaposlenici nadležnih službi dobili su, tvrdi se u izvješću, direktivu da “umanje etničku dimenziju” zlostavljanja zbog straha da bi se mogli suočiti s optužbama za rasizam i bojazni da će se narušiti “kohezija zajednice”.
Još gore od toga, službe koje su trebale biti prve u pružanju pomoći maloljetnim žrtvama često su na nemoćne djevojke gledale s prijezirom, kategorizirajući ih kao “nepoželjne” i “izvan kontrole”, ponašajući se prema njima kao prema osobama koje nisu vrijedne njihova truda i koje su same krive za to što im se događa, optužuje novi dokument.
Doduše, 2010. godine pet je muškaraca pakistanskog porijekla završilo iza rešetaka. Sud ih je proglasio seksualnim predatorima i proglasio ih krivima za zlostavljanje djevojaka u tom gradu.
Blage kazne
Tada 24-godišnji Umar Razaq dobio je četiri i pol godine zatvora, 30-godišnji Razwan Razaq jedanaest, a 21-godišnji Zafran Ramzan devet.
Adil Hussain, tada u dobi od 20 godina, i 21-godišnji Mohsin Khan, bankovni savjetnik koji je vozio BMW, dobili su po četiri godine.
Nakon izricanja te presude gradske vlasti i policija pohvalili su se da ona pokazuje njihovu “ozbiljnu predanost” borbi protiv takve vrste zločina.
No, ta sudska odluka ipak nije uspjela izbrisati godine njihova ignoriranja i nijekanja.
Svjedočanstva o tome, opisana u izvješću, brojna su i zastrašujuća. Sudbine mnogih od žrtava čija se iskustva u njemu iznose nisu poznata. Suočene sa zlostavljanjem, i u nemogućnosti da dobiju pomoć, mnoge su djevojke pribjegle drogama, alkoholu ili samoozljeđivanju ili su se pokušale ubiti.
Jedna od njih se, primjerice, nekoliko puta bacila pod automobil.
- U čemu je smisao? Mogla bih isto tako biti i mrtva - pitala se jedna druga, dok je treća pakao koji je proživljavala dočarala jednom jedinom rečenicom.
- U četvrti Rotherhama u kojoj sam živjela grupno je silovanje bilo uobičajeni dio odrastanja - rekla je.
Teške prijetnje
Neke od žrtava, suočene s prijetnjama, nisu prijavile ono što im se događalo. No, one koje jesu bile su tretirane kao da su one učinile nešto loše.
Osim na njih, vlasti su se često obrušavale i na njihove roditelje, pa su zabilježeni slučajevi da je policija na kraju uhićivala očeve koji su došli izbaviti svoje kćeri iz napuštenih kuća u koje su ih zlostavljači odvodili i iživljavali se na njima. U izvješću se opisuje i slučaj jedne djevojčice, poznate samo pod šifrom “Dijete H”, koja je policiji, kad je imala samo 11 godina, prijavila da su ona i još jedna curica seksualno zlostavljane od strane odraslih muškaraca.
S 12 godina su je pronašli pijanu na stražnjem sjedištu taksija s muškarcem koji je na svom mobitelu imao njene neprilične fotografije. Policija je to zanemarila, kao i vapaje njezina oca.
Četiri mjeseca poslije ponovno su je pronašli u jednoj napuštenoj, praznoj kući s grupom muškaraca.
Policijski dužnosnici koji su tamo došli ignorirali su njene zlostavljače, a nju su uhitili zbog pijanstva i ometanja javnog reda i mira.
Djevojci poznatoj pod šifrom “Dijete D” bilo je samo 13 godina kad ju je njen napadač silovao i počeo prodavati drugim muškarcima. Njeni su roditelji prijavili vlastima što se događa te im ispričali da se njihova kći boji njegove osvete. No, policijski zapisi iz tog razdoblja pokazuju da je policija zaključila “da se ona sama dovela u situaciju koja podrazumijeva rizik seksualne eksploatacije i opasnosti”.
Vrbovani iz obitelji
Zastrašivanje koje su djevojčice proživljavale bilo je brutalno. Jedna od njih prijavila je napadače policiji, no ubrzo joj je stigla poruka na mobitel. Dočepali su se njene mlađe sestre. “O tebi ovisi što će se njoj iduće dogoditi” napisali su, nakon čega je ona povukla iskaz.
Rotherhamski seksualni predatori žrtve su nalazili u školama, ispred kojih bi ih često kupili taksijima, ili pak u centrima za socijalnu skrb, mameći nezaštićene djevojke poklonima ili brzim vožnjama u automobilima. Neke su vrebali u njihovim obiteljskim kućama.
Mnoge od njih smotali su lažima uvjeravajući ih da su “posebne” i da su s njima u pravoj ljubavnoj vezi.
Jedna od takvih žrtava, “Dijete C”, rekla je istražiteljima da se bila zaljubila u muškarca koji ju je zlostavljao te da je i on, unatoč njegovim godinama, bio zaljubljen u nju.
Bilo joj je tek 15 godina, a njena ju je “ljubav” prodavala u Leeds, Bradford i Sheffield. Kad se obitelj obratila policiji, počele su stizati prijetnje. Razbili su im prozore na kući, a nju su, po naredbi njezina zlostavljača, pretukle njegove druge žrtve.
Prijetio joj je da će je prisiliti na prostituciju, a obitelj je čak morala sakriti njenu mlađu sestru kako bi je zaštitila.
Napali su i njezina starijeg brata, kojeg su tako pretukli da je završio u bolnici. Kad više nije vidjela nikakav izlaz, pokušala se predozirati, a do njezina 18. rođendana obitelj joj se potpuno raspala i ona je postala beskućnica. Obratila se socijalnoj službi, no oni su je, uz nekoliko savjeta, poslali natrag na cestu.
- Policija je znala sve, socijalne službe su bile svjesne svega i opet nisu učinile ništa da ga zaustave. Njemu je to bilo kao igra. Bio je nedodirljiv - ispričala je jedna od žrtava.
Bez odgovornosti
Porazna je činjenica da su lokalne vlasti čak u tri navrata bile upozorene na razmjere seksualnog zlostavljanja koje se provodi, no bez ikakva pomaka. Godine 2002. čak se prijetilo jednom od istražitelja - koji je upozorio na problem i odnos policije prema njemu - da više ne istupa na takav način, a zatim je bio i suspendiran. Sličnim pritiscima bio je izložen i dio mladih radnika koji su pomagali žrtvama.
Nakon objave stravičnog izvješća, nekima je proradila savjest. Šef gradske uprave Roger Stone dao je ostavku, uz objašnjenje da preuzima odgovornost za “grešku povijesnih razmjera”. No, što je s ostalima - vijećnicima, policijom i radnicima socijalne službe?
Mnogi od tada odgovornih ljudi sada rade na nekim drugim pozicijama, uključujući, primjerice, Shauna Wrighta koji je od 2005. bio zadužen za sektor skrbi o djeci u tom gradu, a sada vodi policijsku upravu Južnog Yorkshirea.
Trenutno se čini da se ništa neće dogoditi jer nema naznaka da će on dati ostavku (što odbija) niti da će biti procesuiran.
Radnici socijalne službe koji su u Rotherhamu učinili toliko propusta sada vrlo vjerojatno rade na istim pozicijama u nekim drugim gradovima. I to je, tvrde stručnjaci, zastrašujuća činjenica.
- Socijalni radnik odgovoran za zaštitu ranjive djece koji okrene glavu od činjenice da 12-godišnjakinja ima seksualne odnose sa strancem dva, tri puta starijim od nje i prihvati objašnjenje da se radi o seksu uz pristanak, a zatim ništa ne napravi po tom pitanju, takva osoba apsolutno nema što raditi s djecom - tvrde stručnjaci.
http://www.jutarnji.hr/cijeli-grad-je-s ... 0/1215961/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
- EdgarFranjul
- Sheriff

- Posts: 8449
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Apsurdno...ali istinito
Kulturno obogaćivanje: Pakistanci silovali 1400 djece u samo jednom britanskom gradu
Autor M.V.
Srijeda - Kolovoz 27, 2014 5:03 am
Nitko od policije niti vijeća nije vjerovao pričama djece, a izvještaji su zataškavani, jer javno govoreći, crnci i drugi ne-bijelci mogu biti jedino žrtve, nikada kriminalci ili čak rasisti.
Osoblju ovih institucija čak je naređeno s viših pozicija da ne smiju spominjati porijeklo silovatelja, jer bi u protivnom mogli biti optuženi za „rasizam.“
Jedan od primjera je i BBC, koji još uvijek skriva etničko porijeklo silovatelja u svojim vijestima, pa su tako i u ovom slučaju počinitelje nazvali tek „Azijatima,“ dok su u stvarnosti oni Pakistanci.
„Najmanje 1400 djece bilo je izloženo strašnom seksualnom maltretiranju u Rotherhamu između 1997. i 2013., otkriveno je u izvješću.
Djecu staru tek 11 godina silovalo je po više ljudi odjednom, a često su i otimana te odvedena u druge engleske gradove, gdje su premlaćivana i maltretirana.
Izvještaj je pokazao da su već ranije provedene tri istrage. Tek petorica počinitelja su zatvoreni 2010. Profesorica Alexis Jay, koja je napisala zadnji izvještaj rekla je kako su pojedini članovi vodstva vijeća potpuno zakazali i zanemarili ozbiljnost i razmjer problema, dok je policija ove slučajeve smatrala manje prioritetnim.
Izvješće profesorice Jay kaže kako je „policija mnoge dječje žrtve promatrala s prezirom“ i da je velika većina počinitelja opisana kao „Azijati“ od strane žrtava.
U izvještaju također stoji da se veliki dio osoblja ustručavao identificirati točno porijeklo počinitelja, zbog straha od prozivki za rasizam; drugima su nadređeni rekli da to uopće niti ne čine.
Neki detalji potpuno su šokantni jer se u izvještaju navode i slučajevi gdje su djeca polijevana benzinom te im se prijetilo da će biti zapaljena, nekima su prijetili pištoljima, a mnoga su brutalno silovana te im se prijetilo da će biti ubijeni ako ikome kažu nešto o tome.
Profesorica Jay navela je i kako su stariji službenici „pomno zataškali“ prvi izvještaj jer nisu vjerovali podacima. Druga dva su jednostavno ignorirali.
Istraživački tim otkrio je početkom 2000., kada je skupina profesionalaca pokušala promatrati djecu koja su bila potencijalno rizična, da su viši dužnosnici odlučili pružiti pomoć.
Vjerojatno je najgora činjenica da se sve ovo događalo i još uvijek događa u jednom jedinom britanskom gradu, Rotherhamu, a sve to već duže od 15 godina. Činjenice se dakako skrivaju od javnosti kako bi ionako pasivna reagirala još manje. Vrlo vjerojatno sličnih grozota ima diljem Britanije, no vlasti koje „rade u interesu naroda“ skrivaju očite činjenice i okrutnu stvarnost.
Vlasti diljem Europe svim se silama bore za „zaštitu ljudskih“ prava, za promicanje nepostojeće „jednakosti“ i za širenje nasilnog „kulturnog obogaćivanja.“ Rezultat toga je da domaće stanovništvo očito za političke vođe ne predstavlja „ljude“ kao i to da su ti „ne-ljudi“ prave žrtve silovanja, maltretiranja i ubijanja od strane „manjine.“ Ako se netko usprotivi i iznosi činjenice, zna se kakva presuda i medijska priča slijedi.
Zakon bi mogao, čini se, sve više prelaziti u ruke građana koji su u pravosudne sustave ionako odavno izgubili povjerenje. Nepravda ne može ostati nekažnjena.
http://pandora.kreativisti.org/index.ph ... h=#ontitle
Autor M.V.
Srijeda - Kolovoz 27, 2014 5:03 am
Nitko od policije niti vijeća nije vjerovao pričama djece, a izvještaji su zataškavani, jer javno govoreći, crnci i drugi ne-bijelci mogu biti jedino žrtve, nikada kriminalci ili čak rasisti.
Osoblju ovih institucija čak je naređeno s viših pozicija da ne smiju spominjati porijeklo silovatelja, jer bi u protivnom mogli biti optuženi za „rasizam.“
Jedan od primjera je i BBC, koji još uvijek skriva etničko porijeklo silovatelja u svojim vijestima, pa su tako i u ovom slučaju počinitelje nazvali tek „Azijatima,“ dok su u stvarnosti oni Pakistanci.
„Najmanje 1400 djece bilo je izloženo strašnom seksualnom maltretiranju u Rotherhamu između 1997. i 2013., otkriveno je u izvješću.
Djecu staru tek 11 godina silovalo je po više ljudi odjednom, a često su i otimana te odvedena u druge engleske gradove, gdje su premlaćivana i maltretirana.
Izvještaj je pokazao da su već ranije provedene tri istrage. Tek petorica počinitelja su zatvoreni 2010. Profesorica Alexis Jay, koja je napisala zadnji izvještaj rekla je kako su pojedini članovi vodstva vijeća potpuno zakazali i zanemarili ozbiljnost i razmjer problema, dok je policija ove slučajeve smatrala manje prioritetnim.
Izvješće profesorice Jay kaže kako je „policija mnoge dječje žrtve promatrala s prezirom“ i da je velika većina počinitelja opisana kao „Azijati“ od strane žrtava.
U izvještaju također stoji da se veliki dio osoblja ustručavao identificirati točno porijeklo počinitelja, zbog straha od prozivki za rasizam; drugima su nadređeni rekli da to uopće niti ne čine.
Neki detalji potpuno su šokantni jer se u izvještaju navode i slučajevi gdje su djeca polijevana benzinom te im se prijetilo da će biti zapaljena, nekima su prijetili pištoljima, a mnoga su brutalno silovana te im se prijetilo da će biti ubijeni ako ikome kažu nešto o tome.
Profesorica Jay navela je i kako su stariji službenici „pomno zataškali“ prvi izvještaj jer nisu vjerovali podacima. Druga dva su jednostavno ignorirali.
Istraživački tim otkrio je početkom 2000., kada je skupina profesionalaca pokušala promatrati djecu koja su bila potencijalno rizična, da su viši dužnosnici odlučili pružiti pomoć.
Vjerojatno je najgora činjenica da se sve ovo događalo i još uvijek događa u jednom jedinom britanskom gradu, Rotherhamu, a sve to već duže od 15 godina. Činjenice se dakako skrivaju od javnosti kako bi ionako pasivna reagirala još manje. Vrlo vjerojatno sličnih grozota ima diljem Britanije, no vlasti koje „rade u interesu naroda“ skrivaju očite činjenice i okrutnu stvarnost.
Vlasti diljem Europe svim se silama bore za „zaštitu ljudskih“ prava, za promicanje nepostojeće „jednakosti“ i za širenje nasilnog „kulturnog obogaćivanja.“ Rezultat toga je da domaće stanovništvo očito za političke vođe ne predstavlja „ljude“ kao i to da su ti „ne-ljudi“ prave žrtve silovanja, maltretiranja i ubijanja od strane „manjine.“ Ako se netko usprotivi i iznosi činjenice, zna se kakva presuda i medijska priča slijedi.
Zakon bi mogao, čini se, sve više prelaziti u ruke građana koji su u pravosudne sustave ionako odavno izgubili povjerenje. Nepravda ne može ostati nekažnjena.
http://pandora.kreativisti.org/index.ph ... h=#ontitle
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
- EdgarFranjul
- Sheriff

- Posts: 8449
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Strašno...apsurdno...ali istinito
Italija: Imigranti prosvjeduju zbog "monotone" talijanske hrane
Autor M.V.
Srijeda - Kolovoz 27, 2014 3:45 pm
Ne samo da su prljavi, nekulturni, divlji, nasilni, arogantni, bahati, naporni... sada im je i hrana postala "monotona." Da, dobro ste pročitali! Dok mnogi diljem Italije i općenito Europe jedva spajaju kraj s krajem, imigranti održavaju prosvjed zbog "monotone" prehrane.
"I oni su ljudi i oni imaju svoja prava," čuvena je uzrečica patoloških altruista, kvazi-humanista, licemjernih pomagača i svih onih koji se svom silom trude potpuno uništiti Europu i njene narode.
Dakako, njihovo je pravo i da pokažu nezadovoljstvo. No, koliko je paradoksalno i licemjerno kada 40-ak imigranata u izbjegličkom centru u gradu Belluno dva dana odbija jesti "tjesteninu s umakom od rajčice, kruhom i jajima" i zahtijevaju da budu hranjeni jelima iz njihovih zemalja?!
Kako bi javno iskazali svoj "bunt" ovi imigranti su blokirali ulicu drvenom klupom, stavili svoje obroke na pod zajedno s odjećom i torbama, te su zaprijetili da će napustiti centar.
Uporno su govorili "nećemo jesti ovo."
Imigranti, koji se u tom centru nalaze već četiri mjeseca, također su navodno probušili gume na vozilima koja pripadaju osoblju koje radi u centru, u znak prosvjeda protiv loših životnih uvjeta.
Imigranti su jednim dijelom napravili ovaj prosvjed i iz čiste dosade, jer navodno ne znaju što bi od sebe. Slični prosvjedi održavaju se inače i u Rimu te u Pozzallu na Siciliji.
Policija je inače prekinula prosvjed i imigranti su nastavili jesti.
Predstavnik osoblja državne policije, Antonio di Lieto, nazvao je prosvjed "pretjerivanjem."
"Postoje tisuće Talijana koje žive u siromaštvu i koji nekad ne jedu niti jedan obrok dnevno, a kamoli dva ili tri," rekao je.
"Oni se ne žale da hrana nije dobra, već da to nije hrana iz njihovih domovina. No, kada si ugošćen u nečijem domu, onda jedete njihovu hranu, zar ne?"
Sam, imigranti iz Gambije, koji se nalazi u centru u Rimu već godinu dana, kaže kako se hrana većinom sastoji od tjestenine i da to "nije dobro" te da si pojedinci sami kuhaju obroke.
"Mi trebamo prehranu svoje zemlje," kaže Sam.
Sam, koji je krijumčaru ljudi platio 4000 eura da ga prebaci u Italiju, provodi dane vozeći se autobusom po Rimu. Namjerava se odseliti u Njemačku ili Nizozemsku kada dobije dokumente.
Prisutnost imigranata u Europi nema nikakva opravdanja. Očito je da su potpuno beskorisni, čak štoviše, žive na teret država u kojima se nalaze. Poslove ne mogu dobiti, jer poslova nema niti za domaće ljude, a to je još jedna od lažljivih priča patoloških altruista koji kažu "kako će imigranti doprinjeti ekonomiji."
Sasvim je očito da Afrika nije "gladni" kontinent, a ako ovi imigranti silno žele "domaću" prehranu, to bi im svakako trebalo omogućiti-slanjem natrag.
Još jedan od primjera potpunog idiotizma među pojedinim vlastodršcima u Italiji, koji potpuno ignoriraju činjenice, je i najnovija "prijetnja" jednog zamjenika prefekta u Brescii. Salvatore Rosario Pasquariello zaprijetio je da će oduzimati privatnu i javnu imovinu kako bi smjestio tisuće afričkih imigranata koji sve više okupiraju Italiju.
"Spreman sam konfiscirati javna i privatna imanja kako bi ugostio strance," izjava je Pasquariella, još jednog imbecila kome su "imigranti predivni."
Preko lokalnih novina, Pasquariello je zajedno s još jednim vođom "humaniaraca" agitirao da ljudi imigrantima otvore vrata svojih domova. No, prijetnja je zapravo ozbiljnije zvučala: "Situacija koja postaje hitna... mogla bi prisiliti ovaj ured da podruzme riješenja koja će se nositi s tom situacijom... koja se sastoje od mjera oduzimanja odgovarajuće infrastrukture."
Svakako bi bilo zanimljivo vidjeti da li će ovaj imbecil otvoriti i vrata svog doma, a i reakcije građana mogle bi biti interesantne.
http://pandora.kreativisti.org/Index.ph ... h=#ontitle
Autor M.V.
Srijeda - Kolovoz 27, 2014 3:45 pm
Ne samo da su prljavi, nekulturni, divlji, nasilni, arogantni, bahati, naporni... sada im je i hrana postala "monotona." Da, dobro ste pročitali! Dok mnogi diljem Italije i općenito Europe jedva spajaju kraj s krajem, imigranti održavaju prosvjed zbog "monotone" prehrane.
"I oni su ljudi i oni imaju svoja prava," čuvena je uzrečica patoloških altruista, kvazi-humanista, licemjernih pomagača i svih onih koji se svom silom trude potpuno uništiti Europu i njene narode.
Dakako, njihovo je pravo i da pokažu nezadovoljstvo. No, koliko je paradoksalno i licemjerno kada 40-ak imigranata u izbjegličkom centru u gradu Belluno dva dana odbija jesti "tjesteninu s umakom od rajčice, kruhom i jajima" i zahtijevaju da budu hranjeni jelima iz njihovih zemalja?!
Kako bi javno iskazali svoj "bunt" ovi imigranti su blokirali ulicu drvenom klupom, stavili svoje obroke na pod zajedno s odjećom i torbama, te su zaprijetili da će napustiti centar.
Uporno su govorili "nećemo jesti ovo."
Imigranti, koji se u tom centru nalaze već četiri mjeseca, također su navodno probušili gume na vozilima koja pripadaju osoblju koje radi u centru, u znak prosvjeda protiv loših životnih uvjeta.
Imigranti su jednim dijelom napravili ovaj prosvjed i iz čiste dosade, jer navodno ne znaju što bi od sebe. Slični prosvjedi održavaju se inače i u Rimu te u Pozzallu na Siciliji.
Policija je inače prekinula prosvjed i imigranti su nastavili jesti.
Predstavnik osoblja državne policije, Antonio di Lieto, nazvao je prosvjed "pretjerivanjem."
"Postoje tisuće Talijana koje žive u siromaštvu i koji nekad ne jedu niti jedan obrok dnevno, a kamoli dva ili tri," rekao je.
"Oni se ne žale da hrana nije dobra, već da to nije hrana iz njihovih domovina. No, kada si ugošćen u nečijem domu, onda jedete njihovu hranu, zar ne?"
Sam, imigranti iz Gambije, koji se nalazi u centru u Rimu već godinu dana, kaže kako se hrana većinom sastoji od tjestenine i da to "nije dobro" te da si pojedinci sami kuhaju obroke.
"Mi trebamo prehranu svoje zemlje," kaže Sam.
Sam, koji je krijumčaru ljudi platio 4000 eura da ga prebaci u Italiju, provodi dane vozeći se autobusom po Rimu. Namjerava se odseliti u Njemačku ili Nizozemsku kada dobije dokumente.
Prisutnost imigranata u Europi nema nikakva opravdanja. Očito je da su potpuno beskorisni, čak štoviše, žive na teret država u kojima se nalaze. Poslove ne mogu dobiti, jer poslova nema niti za domaće ljude, a to je još jedna od lažljivih priča patoloških altruista koji kažu "kako će imigranti doprinjeti ekonomiji."
Sasvim je očito da Afrika nije "gladni" kontinent, a ako ovi imigranti silno žele "domaću" prehranu, to bi im svakako trebalo omogućiti-slanjem natrag.
Još jedan od primjera potpunog idiotizma među pojedinim vlastodršcima u Italiji, koji potpuno ignoriraju činjenice, je i najnovija "prijetnja" jednog zamjenika prefekta u Brescii. Salvatore Rosario Pasquariello zaprijetio je da će oduzimati privatnu i javnu imovinu kako bi smjestio tisuće afričkih imigranata koji sve više okupiraju Italiju.
"Spreman sam konfiscirati javna i privatna imanja kako bi ugostio strance," izjava je Pasquariella, još jednog imbecila kome su "imigranti predivni."
Preko lokalnih novina, Pasquariello je zajedno s još jednim vođom "humaniaraca" agitirao da ljudi imigrantima otvore vrata svojih domova. No, prijetnja je zapravo ozbiljnije zvučala: "Situacija koja postaje hitna... mogla bi prisiliti ovaj ured da podruzme riješenja koja će se nositi s tom situacijom... koja se sastoje od mjera oduzimanja odgovarajuće infrastrukture."
Svakako bi bilo zanimljivo vidjeti da li će ovaj imbecil otvoriti i vrata svog doma, a i reakcije građana mogle bi biti interesantne.
http://pandora.kreativisti.org/Index.ph ... h=#ontitle
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Re: Strašno...apsurdno...ali istinito
Prijatelj mi plovi na brodu i kroz godine se nagledao svakakvih "monkeys-a" kako bi ih on nazvao,slijepih putnika iz Afičkih zemalja...ako prođu pola puta rute i pronađu ga onda ga moraju staviti u pritvor,dati mu medicinsku pomoć i hranu.Takav jedan je imao "ćeliju" (luksuzno namještenu sobu sa TV-om i WC-om) koja je bolja od soba u kojima spavaju niže rangirani radnici na plovilu.
"Monkey" je svaku večer (dok ovi nisu shvatili o čemu se radi) kroz svoj prozor aktivirao alarm,koji zahtjeva više stupanjsku proceduru cijelokupne posade da bi se otklonila sumnja da je brod u opasnosti.
Nakon što su nakon 7 dana konstatirali da se radi o kvaru u alarmnom sustavu morali su ga isključiti.Nakon što su ga uključili par dana je bio mir dok orangutan nije ponovno skužio da može nabijati po njemu sa uspjehom.
Na kraju su ga bacili u more.
Nažalost nisu nego su ga ispratili vlastima u francuskoj luci koja mu je dala azil,nahranila ga i vjerovatno će dati mu posao od nekog Francuza.
Jednom su se okrenuli prije i vraćali natrag u polazišnu luku,kad su putnika preuzeli žandari batinjanje je počelo prije nego su mu stavili lisičine.
Frend je doživio i napad gusara,zatvoren s posadom u "safe room-u" s kormilom blokiranim u kružnoj vožnji i leru,dok nije stigla morska policija.
Uglavnom,spasiš mu golu guzicu a on ti se još pakosti,rekao je frend da je rekao časniku da će raditi dva tjedna bez plaće ako ga smije baciti preko ograde.Poznavajući njega napravio bi to bez pardona.
"Monkey" je svaku večer (dok ovi nisu shvatili o čemu se radi) kroz svoj prozor aktivirao alarm,koji zahtjeva više stupanjsku proceduru cijelokupne posade da bi se otklonila sumnja da je brod u opasnosti.
Nakon što su nakon 7 dana konstatirali da se radi o kvaru u alarmnom sustavu morali su ga isključiti.Nakon što su ga uključili par dana je bio mir dok orangutan nije ponovno skužio da može nabijati po njemu sa uspjehom.
Na kraju su ga bacili u more.
Nažalost nisu nego su ga ispratili vlastima u francuskoj luci koja mu je dala azil,nahranila ga i vjerovatno će dati mu posao od nekog Francuza.
Jednom su se okrenuli prije i vraćali natrag u polazišnu luku,kad su putnika preuzeli žandari batinjanje je počelo prije nego su mu stavili lisičine.
Frend je doživio i napad gusara,zatvoren s posadom u "safe room-u" s kormilom blokiranim u kružnoj vožnji i leru,dok nije stigla morska policija.
Uglavnom,spasiš mu golu guzicu a on ti se još pakosti,rekao je frend da je rekao časniku da će raditi dva tjedna bez plaće ako ga smije baciti preko ograde.Poznavajući njega napravio bi to bez pardona.
- EdgarFranjul
- Sheriff

- Posts: 8449
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Strašno...apsurdno...ali istinito
Inkvizicija demokracije
Autor: 7dnevno 5. rujna 2014. Tomislav Sunić
Datum: nedjelja, 07. rujna 2014. u 11:04
Politička represija je najgora kada vlada rasprostranjeno uvjerenje da represije nema, ili kada vlada mišljenje da je društvo stiglo do vrhunca slobode. Klasična cenzura, koja je postojala u komunizmu, na Zapadu funkcionira putem demokratske samocenzure
Prednost jugoslavenskog komunizma bila je njegova fizička, jezična i grafička prepoznatljivost koja se vidjela u političkoj represiji i skromnom životnom standardu. No, upravo zahvaljujući vidljivoj političkoj represiji u bivšoj Jugoslaviji građanin Hrvatske mogao je lagano spoznati pravu sliku komunizma. Premda nisu svi udbaši u Zagrebu nosili poslovične Šimecki cipele, njihov komunistički govor tijela, kao i hiperbolični jezik režimskih novinara, najbolje je odavao nadrealnu sliku jugokomunizma.
Na temelju usporedbe s bogatim Zapadom, hrvatski građani u bivšoj Jugoslaviji dobili su zato dodatan polet da 1991. ruše Jugoslaviju. Vjerojatno, za veliki broj njih, sloboda je značila želju za više materijalnih dobara, a ne filozofske fraze o slobodi govora i misli. Tko zna? Da je kojim slučajem životni standard u Jugoslaviji bio sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća na razini standarda tadašnje Njemačke, malen broj Hrvata, osim hrvatskih emigranata i nekoliko domaćih skijaša na putu za Karavanke, znali bi što znači riječ "Bleiburg", a kamo da bi puno marili o likvidacijama Udbe. Uostalom, njemački srednjoškolci i studenti u današnjoj Njemačkoj, nemaju pojma što je to bio Londonski sporazum iz 1945., ili Benešovi dekreti, ili Avnojevski ukazi, ili protjerivanje 15 milijuna Nijemaca nakon Drugog svjetskog rata iz srednje i istočne Europe. Njemački mediji o tome puno ne govore.
Tito je, ipak, bio pametniji od Staljina, jer je otvorio državne granice i na taj način stvorio predodžbu na Zapadu da je Jugoslavija liberalna komunistička zemlja. Nije on to učinio zbog ljubavi prema Hrvatima, nego iz prostog razloga da spriječi ekonomski slom Jugoslavije i osujeti svaki revolt Hrvata. Titovo otvaranje Jugoslavije moglo bi se nazvati mekanim i tihim Bleiburgom.
Svojom primitivnošću, svojom represijom, ali prvenstveno svojim hiperboliziranim rječnikom, bivša komunistička Jugoslavija sama je sebe uništila. Uostalom, masu viceva o Titu i titoistima nisu skladali ustaški emigranti, već upravo djeca jugoslavenskih komunista i titoista. Nije to ništa nova u povijesti. Sličnu situaciju nailazimo prije svake velike političke promjene, ili neposredno prije svake revolucije. Uoči Francuske revolucije 1789., francuska vladajuća klasa voljela se sprdati u brojnim komedijama, u pariškim salonima i kazalištima - svojoj vlastitoj slici i prilici.
Samocenzura
Politička represija je najveća kada vlada rasprostranjeno uvjerenje da represije nema, ili kada vlada uvjerenje da je društvo stiglo do vrhunca slobode. Klasična cenzura, koja je postojala u komunizmu, na Zapadu već desetljećima funkcionira putem demokratske samocenzure. Samocenzura na Zapadu započinje prvo u školama, akademijama i medijima - da bi u završetku prešla u zakonodavstvo i dnevnu politiku vladajuće klase. Represija i samocenzura dovedene su na Zapadu do akademskog savršenstva, upravo zato jer represija ne ostavlja krvave tragove kao u komunizmu.
Nadalje, relativno visoki ekonomski standard na Zapadu popularno se poistovjećuje s pojmom „sloboda". Staljin ili jugoslavenski komunistički čelnici, da su bili malo pametniji, umjesto korištenja gulaga ili Golog otoka, mogli su na sličan način, ali bez puno krvi, doći do svojih političkih ciljeva - konzumerskom subkulturom i dijeljenjem besplatne marihuane. Na taj način bi oni osujetili svaku antikomunističku martirologiju, svaku vrstu hrvatskog žrtvoslovlja, kao i svaku pomisao na otvoreni oružani revolt.
Na slobodnom Zapadu o svemu se može javno govoriti: o pravima domaćih životinja, ili o različitim seksualnim stilovima. No postoje teme koje svaki zapadnjački političar, svaki akademik, svaki profesor zaobilaze u radijusu od nekoliko kilometara: židovsko pitanje, rasno pitanje i pitanje neeuropskih emigranata. Jedna dobronamjerna, nehotična ili nezgrapna riječ izrečena u javnosti od političara ili profesora ili novinara, lagano se može protumačiti, uporabom rastezljivih demonoloških i kriminoloških pojmova, kao poticanje na "fašizam", "antisemitizam" ili "rasizam". A tada to znači poljubac smrti u karijeri, a često i nemala zatvorska kazna.
Higijenska demokracija
Krivični zakon Njemačke (StGB) sadrži paragraf §130. "Volksverhetzung" (huškanje na nacionalnu mržnju), riječ je koja u njemačkom jeziku predstavlja tešku jezičnu složenicu i vrstu jezičnog barbarizma. Tu je složenicu nemoguće prevesti na bilo koji europski jezik, uključujući i hrvatski. Ujedno, ta rastezljiva složenica može imati brojne krivično-pravne značajke. Na temelju navedenog paragrafa, ako se građanina Njemačke osumnjiči da je javno pričao viceve u nekom njemačkom restoranu na račun nekog Roma ili Afrikanca, ili da je javno kritizirao brojku stradalih Židova za vrijeme Drugog svjetskog rata, prijeti mu novčana kazna, ili kazna do 4 godina zatvora. O provedbi takve demokracije brinu u Njemačkoj 18 Ureda za zaštitu ustavnog poretka, čija je prava svrha, kontrola govora i kontrola proze novinara, profesora i svih javnih radnika u Njemačkoj. Dakako, u cilju promicanja demokracije i tolerancije.
Nije toliko pravno problematično ako građanin nosi zvučno ime kao književnik nobelovac Günter Grass, ili ako je svjetski poznat kao holivudske dive Mel Gibson ili Marlon Brando, čija su se imena godinama vukla po medijima zbog njihovih kritičnih komentara i viceva o Židovima. Njih svatko zna i oni imaju novac i slavu. No, o tisućama ostalih ljudi koji su izgubili posao ili došli u zatvor u Njemačkoj i Francuskoj radi "govora mržnje", malo se govori. I američki ministar obrane Chuck Hagel prije svog imenovanja od predsjednika Obame 2013., dobro se znojio pred Odborom Kongresa radi svojih davnih kritičkih komentara o navodnom moćnom židovskom lobiju u Americi. Dugogodišnja dopisnica iz Bijele kuće, Helene Thomas, našla se 2010. pod lavinom medijskih kritika i udarom svih političkih stranaka u Americi radi svoje kratke rečenice - "neka se Židovi gone iz Palestine."
Sličan krivični zakon kao Njemačka ima Francuska sa svojim glasovitim "Fabius-Gayssot" paragrafom, br. 90-615, nazvanom po dvojici bivših komunističko-socijalističkih zastupnika, a koji je prihvaćen 1990. godine. Toga dana, kada je zakon prošao, 13. srpnja, bilo je vruće, kasno i sparno u Francuskom parlamentu, a velik broj konzervativnih zastupnika nije bio nazočan. Zakon Fabius-Gayssot, koji se pravno temelji na Londonskom sporazumu iz 1945. godine, predviđa visoke novčane i zatvorske kazne "u cilju sprječavanja svakog rasističkog, antisemitskog, ili ksenofobičnog čina."
Policija misli, primisli, zamisli i zadnjih misli
Koliko se sloboda govora danas pravno medijski i jezično zakomplicirala u Europi, govori činjenica da su antisemitski ispadi pretežito djela Francuza arapskog i muslimanskog podrijetla - koji su također Semiti - a ne tzv. francuskih bijelih neonacista ili desničara. Francuski popularni komičar crnac (Franko-Afrikanac? Afro-Francuz?) Dieudonné M'bala M'bala, radi svog javnog karikiranja Židova, jako je popularan kod francuskih nacionalista i desničara i nekoliko puta je bio suđen na visoke globe. No jedna je stvar kada Francuz-Arap ili Francuz-Afrikanac kritizera Židove i Izrael, a sasvim je druga stvara kada to čini bijeli Francuz. Kako crnca Dieudonnéa ili jednog Francuza arapskog podrijetla osuditi za govor mržnje ili rasizam? To je najveći pravni problem za sve EU čelnike, veći nego cijela ekonomska i financijska kriza, ali problem o kojoj samocenzurirani EU birokrati ne vole u javnosti govoriti
Veliki dio američkih medija i dobar dio američke pravosudne vlasti obrušio se nedavno na bijelog policajca koji je ubio u kolovozu 2014., u St. Louisu jednog Afro-Amerikanca. No, malo ili šturo se govori da je ubijeni Afro-Amerikanac imao već od prije podeblji kriminalni dosje. Još se manje u američkoj javnosti govori da Afro- Amerikanci, koji čine 14 posto ukupnog stanovništva SAD-a, čine sedam puta više, a Latino-Amerikanci tri puta više kriminalnih djela ubojstva nego bijeli Amerikanci. Na primjer, godišnje prema FBI statistikama i ostalim državnim statistikama, oko 8 do 10 tisuća Afro-Amerikanaca smrtno strada u razbojstvima - no u više od 90 posto slučajeva oni su žrtve svojih međusobnih afro-američkih obračuna.
U nadrealnom filmskom svijetu Hollywooda, Afro-Amerikance se u zadnjih četrdeset godina prikazuje kao vrlo inteligentne ljude, dobroćudne naravi koji nose naočale, koji znaju sve finese na računalu i koji imaju nadprosječno visoki IQ. U filmu "Let", Afro-Amerikanac Denzel Washington glumi uvijek smirenog pilota - on je karakteran, on ima krasnu narav, dočim su bijeli Amerikanci u filmu pomalo retardirani, živčani i dakako skloni sitnim nepodopštinama. U praksi nije baš tako, jer u američkom civilnom i vojnom zrakoplovstvu gotovo da i nema pilota afro-američkog podrijetla.
Ne trebaju demokratskom Zapadu komunistički korbač, niti udbaške psovke, niti logori za neistomišljenike. Postoji velik broj bogatih civilnih udruga, često s humanitarnim i akademskim nazivima, tzv. nevladine udruge poput ADL ili SPLC u Americi, ili LICRA ili CRIF u Francuskoj, ili veliki broj lokalnih Antifa udruga u Njemačkoj, čiji je cilj prozivanje i denunciranje intelektualnih protivnika i nekonformista u ime tolerancije i demokracije. Prošla su odavno romantična vremena orwelovske komunističke policije govora. Došlo je doba policije misli, policije primisli, policije zamisli i policije zadnjih misli.
http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/131 ... acije.html
Autor: 7dnevno 5. rujna 2014. Tomislav Sunić
Datum: nedjelja, 07. rujna 2014. u 11:04
Politička represija je najgora kada vlada rasprostranjeno uvjerenje da represije nema, ili kada vlada mišljenje da je društvo stiglo do vrhunca slobode. Klasična cenzura, koja je postojala u komunizmu, na Zapadu funkcionira putem demokratske samocenzure
Prednost jugoslavenskog komunizma bila je njegova fizička, jezična i grafička prepoznatljivost koja se vidjela u političkoj represiji i skromnom životnom standardu. No, upravo zahvaljujući vidljivoj političkoj represiji u bivšoj Jugoslaviji građanin Hrvatske mogao je lagano spoznati pravu sliku komunizma. Premda nisu svi udbaši u Zagrebu nosili poslovične Šimecki cipele, njihov komunistički govor tijela, kao i hiperbolični jezik režimskih novinara, najbolje je odavao nadrealnu sliku jugokomunizma.
Na temelju usporedbe s bogatim Zapadom, hrvatski građani u bivšoj Jugoslaviji dobili su zato dodatan polet da 1991. ruše Jugoslaviju. Vjerojatno, za veliki broj njih, sloboda je značila želju za više materijalnih dobara, a ne filozofske fraze o slobodi govora i misli. Tko zna? Da je kojim slučajem životni standard u Jugoslaviji bio sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća na razini standarda tadašnje Njemačke, malen broj Hrvata, osim hrvatskih emigranata i nekoliko domaćih skijaša na putu za Karavanke, znali bi što znači riječ "Bleiburg", a kamo da bi puno marili o likvidacijama Udbe. Uostalom, njemački srednjoškolci i studenti u današnjoj Njemačkoj, nemaju pojma što je to bio Londonski sporazum iz 1945., ili Benešovi dekreti, ili Avnojevski ukazi, ili protjerivanje 15 milijuna Nijemaca nakon Drugog svjetskog rata iz srednje i istočne Europe. Njemački mediji o tome puno ne govore.
Tito je, ipak, bio pametniji od Staljina, jer je otvorio državne granice i na taj način stvorio predodžbu na Zapadu da je Jugoslavija liberalna komunistička zemlja. Nije on to učinio zbog ljubavi prema Hrvatima, nego iz prostog razloga da spriječi ekonomski slom Jugoslavije i osujeti svaki revolt Hrvata. Titovo otvaranje Jugoslavije moglo bi se nazvati mekanim i tihim Bleiburgom.
Svojom primitivnošću, svojom represijom, ali prvenstveno svojim hiperboliziranim rječnikom, bivša komunistička Jugoslavija sama je sebe uništila. Uostalom, masu viceva o Titu i titoistima nisu skladali ustaški emigranti, već upravo djeca jugoslavenskih komunista i titoista. Nije to ništa nova u povijesti. Sličnu situaciju nailazimo prije svake velike političke promjene, ili neposredno prije svake revolucije. Uoči Francuske revolucije 1789., francuska vladajuća klasa voljela se sprdati u brojnim komedijama, u pariškim salonima i kazalištima - svojoj vlastitoj slici i prilici.
Samocenzura
Politička represija je najveća kada vlada rasprostranjeno uvjerenje da represije nema, ili kada vlada uvjerenje da je društvo stiglo do vrhunca slobode. Klasična cenzura, koja je postojala u komunizmu, na Zapadu već desetljećima funkcionira putem demokratske samocenzure. Samocenzura na Zapadu započinje prvo u školama, akademijama i medijima - da bi u završetku prešla u zakonodavstvo i dnevnu politiku vladajuće klase. Represija i samocenzura dovedene su na Zapadu do akademskog savršenstva, upravo zato jer represija ne ostavlja krvave tragove kao u komunizmu.
Nadalje, relativno visoki ekonomski standard na Zapadu popularno se poistovjećuje s pojmom „sloboda". Staljin ili jugoslavenski komunistički čelnici, da su bili malo pametniji, umjesto korištenja gulaga ili Golog otoka, mogli su na sličan način, ali bez puno krvi, doći do svojih političkih ciljeva - konzumerskom subkulturom i dijeljenjem besplatne marihuane. Na taj način bi oni osujetili svaku antikomunističku martirologiju, svaku vrstu hrvatskog žrtvoslovlja, kao i svaku pomisao na otvoreni oružani revolt.
Na slobodnom Zapadu o svemu se može javno govoriti: o pravima domaćih životinja, ili o različitim seksualnim stilovima. No postoje teme koje svaki zapadnjački političar, svaki akademik, svaki profesor zaobilaze u radijusu od nekoliko kilometara: židovsko pitanje, rasno pitanje i pitanje neeuropskih emigranata. Jedna dobronamjerna, nehotična ili nezgrapna riječ izrečena u javnosti od političara ili profesora ili novinara, lagano se može protumačiti, uporabom rastezljivih demonoloških i kriminoloških pojmova, kao poticanje na "fašizam", "antisemitizam" ili "rasizam". A tada to znači poljubac smrti u karijeri, a često i nemala zatvorska kazna.
Higijenska demokracija
Krivični zakon Njemačke (StGB) sadrži paragraf §130. "Volksverhetzung" (huškanje na nacionalnu mržnju), riječ je koja u njemačkom jeziku predstavlja tešku jezičnu složenicu i vrstu jezičnog barbarizma. Tu je složenicu nemoguće prevesti na bilo koji europski jezik, uključujući i hrvatski. Ujedno, ta rastezljiva složenica može imati brojne krivično-pravne značajke. Na temelju navedenog paragrafa, ako se građanina Njemačke osumnjiči da je javno pričao viceve u nekom njemačkom restoranu na račun nekog Roma ili Afrikanca, ili da je javno kritizirao brojku stradalih Židova za vrijeme Drugog svjetskog rata, prijeti mu novčana kazna, ili kazna do 4 godina zatvora. O provedbi takve demokracije brinu u Njemačkoj 18 Ureda za zaštitu ustavnog poretka, čija je prava svrha, kontrola govora i kontrola proze novinara, profesora i svih javnih radnika u Njemačkoj. Dakako, u cilju promicanja demokracije i tolerancije.
Nije toliko pravno problematično ako građanin nosi zvučno ime kao književnik nobelovac Günter Grass, ili ako je svjetski poznat kao holivudske dive Mel Gibson ili Marlon Brando, čija su se imena godinama vukla po medijima zbog njihovih kritičnih komentara i viceva o Židovima. Njih svatko zna i oni imaju novac i slavu. No, o tisućama ostalih ljudi koji su izgubili posao ili došli u zatvor u Njemačkoj i Francuskoj radi "govora mržnje", malo se govori. I američki ministar obrane Chuck Hagel prije svog imenovanja od predsjednika Obame 2013., dobro se znojio pred Odborom Kongresa radi svojih davnih kritičkih komentara o navodnom moćnom židovskom lobiju u Americi. Dugogodišnja dopisnica iz Bijele kuće, Helene Thomas, našla se 2010. pod lavinom medijskih kritika i udarom svih političkih stranaka u Americi radi svoje kratke rečenice - "neka se Židovi gone iz Palestine."
Sličan krivični zakon kao Njemačka ima Francuska sa svojim glasovitim "Fabius-Gayssot" paragrafom, br. 90-615, nazvanom po dvojici bivših komunističko-socijalističkih zastupnika, a koji je prihvaćen 1990. godine. Toga dana, kada je zakon prošao, 13. srpnja, bilo je vruće, kasno i sparno u Francuskom parlamentu, a velik broj konzervativnih zastupnika nije bio nazočan. Zakon Fabius-Gayssot, koji se pravno temelji na Londonskom sporazumu iz 1945. godine, predviđa visoke novčane i zatvorske kazne "u cilju sprječavanja svakog rasističkog, antisemitskog, ili ksenofobičnog čina."
Policija misli, primisli, zamisli i zadnjih misli
Koliko se sloboda govora danas pravno medijski i jezično zakomplicirala u Europi, govori činjenica da su antisemitski ispadi pretežito djela Francuza arapskog i muslimanskog podrijetla - koji su također Semiti - a ne tzv. francuskih bijelih neonacista ili desničara. Francuski popularni komičar crnac (Franko-Afrikanac? Afro-Francuz?) Dieudonné M'bala M'bala, radi svog javnog karikiranja Židova, jako je popularan kod francuskih nacionalista i desničara i nekoliko puta je bio suđen na visoke globe. No jedna je stvar kada Francuz-Arap ili Francuz-Afrikanac kritizera Židove i Izrael, a sasvim je druga stvara kada to čini bijeli Francuz. Kako crnca Dieudonnéa ili jednog Francuza arapskog podrijetla osuditi za govor mržnje ili rasizam? To je najveći pravni problem za sve EU čelnike, veći nego cijela ekonomska i financijska kriza, ali problem o kojoj samocenzurirani EU birokrati ne vole u javnosti govoriti
Veliki dio američkih medija i dobar dio američke pravosudne vlasti obrušio se nedavno na bijelog policajca koji je ubio u kolovozu 2014., u St. Louisu jednog Afro-Amerikanca. No, malo ili šturo se govori da je ubijeni Afro-Amerikanac imao već od prije podeblji kriminalni dosje. Još se manje u američkoj javnosti govori da Afro- Amerikanci, koji čine 14 posto ukupnog stanovništva SAD-a, čine sedam puta više, a Latino-Amerikanci tri puta više kriminalnih djela ubojstva nego bijeli Amerikanci. Na primjer, godišnje prema FBI statistikama i ostalim državnim statistikama, oko 8 do 10 tisuća Afro-Amerikanaca smrtno strada u razbojstvima - no u više od 90 posto slučajeva oni su žrtve svojih međusobnih afro-američkih obračuna.
U nadrealnom filmskom svijetu Hollywooda, Afro-Amerikance se u zadnjih četrdeset godina prikazuje kao vrlo inteligentne ljude, dobroćudne naravi koji nose naočale, koji znaju sve finese na računalu i koji imaju nadprosječno visoki IQ. U filmu "Let", Afro-Amerikanac Denzel Washington glumi uvijek smirenog pilota - on je karakteran, on ima krasnu narav, dočim su bijeli Amerikanci u filmu pomalo retardirani, živčani i dakako skloni sitnim nepodopštinama. U praksi nije baš tako, jer u američkom civilnom i vojnom zrakoplovstvu gotovo da i nema pilota afro-američkog podrijetla.
Ne trebaju demokratskom Zapadu komunistički korbač, niti udbaške psovke, niti logori za neistomišljenike. Postoji velik broj bogatih civilnih udruga, često s humanitarnim i akademskim nazivima, tzv. nevladine udruge poput ADL ili SPLC u Americi, ili LICRA ili CRIF u Francuskoj, ili veliki broj lokalnih Antifa udruga u Njemačkoj, čiji je cilj prozivanje i denunciranje intelektualnih protivnika i nekonformista u ime tolerancije i demokracije. Prošla su odavno romantična vremena orwelovske komunističke policije govora. Došlo je doba policije misli, policije primisli, policije zamisli i policije zadnjih misli.
http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/131 ... acije.html
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
- EdgarFranjul
- Sheriff

- Posts: 8449
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Strašno...apsurdno...ali istinito
ZNANSTVENIK UPOZORAVA: Liječnicima je danas zabranjeno liječiti, tko se tome usprotivi, ubit će ga! Cilj je smanjenje ljudi na planetu
Autor: Zrinka K.
Datum: nedjelja, 14. rujna 2014. u 12:41
Ako neki Iiječnik stvori novu metodu liječenja bolesti, jednostavnu, koji može koristiti bilo koji čovjek, jeftinu, tada Iiječnika ili ubiju, ili ga optuže i oduzmu mu diplomu. Sve se to odradi relativno lako kad postoji mnogo novca. Mogu ga smjestiti i u zatvor ili se na njega usmjere potkupljeni svjetski znanstvenici, njihovi predstavnici, kojima je zadatak oklevetati ga i proglasiti šarlatanom. Ili od njega kupuju njegov pronalazak pod uvjetom da zaboravi na njega. U praksi je to dosta rasprostranjeno.
Sergej Nikolajevič Lazarev, filozof, psiholog i ruski znanstvenik karijeru je započeo miješanjem u razne alternativne puteve izlječenja čovjeka. Autor je nekoliko knjiga koje se prevode po cijelome svijetu, no nakon nekog vremena shvaća da je sva istina o čovjeku i njegovu izlječenju od svih bolesti skrivena u Bibliji, Božjoj Riječi. Veliki je protivnik današnje medicine jer kako kaže, život čovjeka nije u rukama liječnika danas, već bankara i novca. Nedavno je održao predavanje u Sankt Peterburgu gdje je ljudima objasnio kako medicina funkcionira danas. Tamo navodi kako je liječnicima potpuno zabranjeno liječiti, što je potpuni apsurd, a tko se toj šabloni usprotivi uskoro umire, zatvoren ili degradiran. Naravno, sve što Lazarev govori može se vidjeti i u primjerima kod nas. Ako liječnik javno govori protiv svoje struke, uskoro biva ismijan i proglašen šarlatanom. Cilj svega ovoga je smanjenje ljudi na planetu.
Danas liječnicima nije u interesu osloboditi se bolesti
- Ako primjerice postoje neke pojave koje izgledaju potpuno nepovezano, kako shvatiti što se događa? Da bi to razumjeli, potrebno je 3 - 4 sitnice povezati u zajedničku točku, u jedinstven logaritam. Tada se javlja ono što mi danas nazivamo razumijevanje.
Da bi shvatili što je bolest treba povezati zajedno uzroke pojave bolesti, njezinu funkciju i posljedice. Kada promatramo kako se pojavljuje bolest, što je uzrok i kako se razvija, kako završava, tada možemo shvatiti što je bolest u suštini. Što vidimo danas? Postoji više od 70 tisuća bolesti. Medicina se očajnički bori s bolestima, a njih je sve više. A uspjesi medicine sve su lošiji i lošiji. U primijenjenom aspektu postoje neka briljantna dostignuća, a broj teških bolesti na planetu sve više raste. Može se kao uzrok navoditi ekologija, može se govoriti o stresu, lošoj prehrani i smirivati populaciju, no je li to baš zaista tako?
Postoji jedan ozbiljan razlog zašto se medicina danas ne može nositi s bolestima. Znate li koji? Medicini nije potrebno izlječenje bolesti. Medicina se bolesti ne želi osloboditi. Ranije je liječnik pokušavao sve da izliječi čovjeka, a sada lječnik pruža čovjeku lijek i platne usluge. I što duže čovjek boluje, tim je više platnih usluga. Zato broj lječnika raste, mogućnosti površnog liječenja rastu, a činjenični rezultati sve su gori i gori.
To jest, ako bi se promatrale glavne bolesti, ako bi se pokušalo uvidjeti što im je zajedničko, naći glavni uzrok, tada liječnici ne bi bili potrebni, ostalo bi ih nekoliko, kao i nekoliko metoda za sve bolesti. To znači gubitak novca i radnih mjesta.
Za suvremeno tržište jedna od najvažnijih ideja, ideologija slobodnog tržišta su slobodna radna mjesta. Što je više radnih mjesta, više je novca, više je kupovine i prodaje što znači da država cvjeta. Isto kao što je BDP jedan od glavnih stupova države. Što se više pruža usluga stanovništvu, BDP raste. Ako se pola države razboli, bit će im pružene usluge liječenja i BDP će dvostruko porasti. Prelijep pokazatelj.
Medicina je bolesna, ne može liječiti
Dakle, medicina pruža platne usluge, iznutra. Podsvijesno nju ne zanima izlječenje čovjeka, liječnik je nezainteresiran podsvijesno, nije zainteresiran za izlječenje čovjeka, liječnik nije zainteresiran za izlječenje.
Stoga pružanje usluga raste, raznolikost raste, cijene rastu, pojavljuju se novi lijekovi, a bolesti su sve teže. Ako čovjek ne želi nešto, to neće uzeti i neće to koristiti. Zato se danas ljudi sve više obraćaju alternativnim putevima liječenja.
Nedavno sam razgovarao s jednom ženom, ona je razgovarala s liječnikom u Njemačoj, veoma zanimljive stvari mi je rekla. Medicina je bolesna. Zbog toga je njoj teško liječiti čovjeka. Medicina ne zna što je čovjek, ne zna što je bolest. Medicina ne razumije uzroke razbolijevanja. Površno - da. Stvarno - ne.
Medicina nije samo bolesna. Što se obično događa kada čovjek boluje? On umire. Medicina u nekim aspektima realno počinje umirati. Kako se to odražava? Vjerojatno ste primijetili da su u posljednje vrijeme posebno u inozemstvu Iiječnici prestali liječiti. Idete kod Iiječnika jer imate problem, na primjer u Španjolskoj, Njemačkoj... U Izraelu sam otišao u ljekarnu kupiti antibiotik. Došao sam u ljekarnu i pitao:
- Mogu li se kupiti antibiotici?
- Ne mogu, samo na recept.
Prijem kod Iiječnika koji će propisati te iste antibiotike je oko 100 dolara. U europskim zemljama čovjeku koji dolazi kod Iiječnika ne propisuju mu lijek nego konjske doze antibiotika. Površinski efekt je dobar, a što se događa dalje, to je već drugo pitanje.
Liječnik gleda u računalo ako imate neke znakove bolesti i u tom računalu on nalazi shemu liječenja. Ako odstupi od te sheme, imat će problema. Zato Iiječnik ne liječi već je Iiječnik dodatak računala. On propisuje ono za što ga neće optužiti.
U Rusiji sada ta tendencija ide relativno brzo, vi to znate. Mogućnosti Iiječnika su sve suženije, s jedne strane. S druge strane, 10 - 15 % Iiječnika dobiva za propisane Ijekove, novac od farmaceutske tvrtke. Zbog toga se propisuju skupi Iijekovi koji nisu uvijek efikasni.
Nijemci se usprotivili; počeli liječiti
Shema je vrlo jednostavna: Tržište upravlja svijetom. Tako Iiječnici prestaju liječiti. Oni su instrument, dodatak računala. U suštini, oni su instrument farmaceutskih kompanija koje prodaju svoju proizvodnju.
U Njemačkoj se pojavilo udruženje Iiječnika koji su pokušali promijeniti tu tendenciju. Treba odati priznanje Europljanima, oni imaju sustavno mišIjenje i imaju hrabrosti tražiti promjene.
Dakle, Nijemci koji relativno sustavno misle što su učinili? Liječnici su počeli shvaćati situaciju: Zašto je Iiječnicima zabranjeno liječiti? Zašto moraju obavezno raditi po shemi koja je izložena u računalu?
Ispostavilo se da se Iiječnik boji sprovesti osobno liječenje, zato što će ga optužiti. Tko će ga optužiti? Osiguravajuće društvo. Zašto će ga optužiti osiguravajuće društvo iz bilo kojeg razloga, zbog bilo kojeg odstupanja od striktne šablone? Zato što osiguravajuće društvo radi u paru s farmaceutskom kompanijom. Osiguravajuće društvo se dogovara s farmaceutima koje Iijekove treba prodavati. To se unosi u pravni registar i zatim Iiječnik ne može ništa učiniti.
To njemačko udruženje Iiječnika tužilo je farmaceutske kompanije i osiguravajuća društva. Dobilo je na sudu. Sada je dozvoljeno, samo predstavnicima tog udruženja Iiječnika, da stvarno liječe. To jest, osiguravajuća društva i farmaceuti su u određenom stupnju izgubili vlast nad njima. Počinje prava medicina.
Što se zaključuje? Kada u osnovi neke funkcije ne leži Ijubav i moral već novac, funkcija umire. Isto kao što sada umire današnja civilizacija. Ako je ranije glavni impuls bila Ijubav, vjera, religija i moral, sada je glavni impuls novac. U skladu s tim vidimo degradaciju. Medicina se degradira i umire zato što njezin cilj nije da pomogne čovjeku, već da zaradi novac. Ako želimo pomoći čovjeku moramo razumjeti što je čovjek u suštini.
Čovjek je prije svega božanska iskra, to je vječna duša, a potom svijest i tijelo. Znači da bi se izliječio, čovjek prije svega treba pomoći njegovoj duši. Kada se medicina zamisli o postojanju duše i njezinoj pomoći, tada će oživjeti i neće umirati. Za sada vidimo suprotnu tendenciju.
Tko se usprotivi, biva ubijen
Što se sada događa? U cijelom svijetu vlast drže farmaceutske kompanije, osiguravajuća društva i banke. Osiguravajuća društva su tijesno povezana s bankama. Ide zajednički biznis, kao rezultat toga što je korisno osiguravajućim društvima i farmaceutskim kompanijama dospijeva na tržište.
Ako neki Iiječnik stvori novu metodu liječenja bolesti, jednostavnu, koji može koristiti bilo koji čovjek, jeftinu, tada Iiječnika ili ubiju, ili ga optuže i oduzmu mu diplomu. Sve se to odradi relativno lako kad postoji mnogo novca. Mogu ga smjestiti i u zatvor ili se na njega usmjere potkupljeni svjetski znanstvenici, njihovi predstavnici, kojima je zadatak oklevetati ga i proglasiti šarlatanom. Ili od njega kupuju njegov pronalazak pod uvjetom da zaboravi na njega. U praksi je to dosta rasprostranjeno.
To jest, efikasne metode liječenja obustavljaju se u stadijumu istraživanja ili primjene, farmaceutske tvrtke striktno stoje na straži ne dozvoljavajući mogućnost izlječenja čovjeka.
Interesi farmaceutskih kompanije se poklapaju ne samo s interesima osiguravajućih društava nego i banaka. S obzirom na to da bankari sada vladaju svijetom, da bi vladali svijetom bankari moraju poplaciju na zemlji smanjiti najviše do dvije milijarde. Zato efikasno liječenje Ijudi nije korisno malignom tumoru koji se zove Međunarodno bankarsko udruženje. Zato Ijudi pokušavaju sve više sami liječiti bolesti, koriste narodno liječenje, alternativnu medicinu i razne duhovnjake, što ih često odvodi na krivi put.
http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/132 ... anetu.html
Autor: Zrinka K.
Datum: nedjelja, 14. rujna 2014. u 12:41
Ako neki Iiječnik stvori novu metodu liječenja bolesti, jednostavnu, koji može koristiti bilo koji čovjek, jeftinu, tada Iiječnika ili ubiju, ili ga optuže i oduzmu mu diplomu. Sve se to odradi relativno lako kad postoji mnogo novca. Mogu ga smjestiti i u zatvor ili se na njega usmjere potkupljeni svjetski znanstvenici, njihovi predstavnici, kojima je zadatak oklevetati ga i proglasiti šarlatanom. Ili od njega kupuju njegov pronalazak pod uvjetom da zaboravi na njega. U praksi je to dosta rasprostranjeno.
Sergej Nikolajevič Lazarev, filozof, psiholog i ruski znanstvenik karijeru je započeo miješanjem u razne alternativne puteve izlječenja čovjeka. Autor je nekoliko knjiga koje se prevode po cijelome svijetu, no nakon nekog vremena shvaća da je sva istina o čovjeku i njegovu izlječenju od svih bolesti skrivena u Bibliji, Božjoj Riječi. Veliki je protivnik današnje medicine jer kako kaže, život čovjeka nije u rukama liječnika danas, već bankara i novca. Nedavno je održao predavanje u Sankt Peterburgu gdje je ljudima objasnio kako medicina funkcionira danas. Tamo navodi kako je liječnicima potpuno zabranjeno liječiti, što je potpuni apsurd, a tko se toj šabloni usprotivi uskoro umire, zatvoren ili degradiran. Naravno, sve što Lazarev govori može se vidjeti i u primjerima kod nas. Ako liječnik javno govori protiv svoje struke, uskoro biva ismijan i proglašen šarlatanom. Cilj svega ovoga je smanjenje ljudi na planetu.
Danas liječnicima nije u interesu osloboditi se bolesti
- Ako primjerice postoje neke pojave koje izgledaju potpuno nepovezano, kako shvatiti što se događa? Da bi to razumjeli, potrebno je 3 - 4 sitnice povezati u zajedničku točku, u jedinstven logaritam. Tada se javlja ono što mi danas nazivamo razumijevanje.
Da bi shvatili što je bolest treba povezati zajedno uzroke pojave bolesti, njezinu funkciju i posljedice. Kada promatramo kako se pojavljuje bolest, što je uzrok i kako se razvija, kako završava, tada možemo shvatiti što je bolest u suštini. Što vidimo danas? Postoji više od 70 tisuća bolesti. Medicina se očajnički bori s bolestima, a njih je sve više. A uspjesi medicine sve su lošiji i lošiji. U primijenjenom aspektu postoje neka briljantna dostignuća, a broj teških bolesti na planetu sve više raste. Može se kao uzrok navoditi ekologija, može se govoriti o stresu, lošoj prehrani i smirivati populaciju, no je li to baš zaista tako?
Postoji jedan ozbiljan razlog zašto se medicina danas ne može nositi s bolestima. Znate li koji? Medicini nije potrebno izlječenje bolesti. Medicina se bolesti ne želi osloboditi. Ranije je liječnik pokušavao sve da izliječi čovjeka, a sada lječnik pruža čovjeku lijek i platne usluge. I što duže čovjek boluje, tim je više platnih usluga. Zato broj lječnika raste, mogućnosti površnog liječenja rastu, a činjenični rezultati sve su gori i gori.
To jest, ako bi se promatrale glavne bolesti, ako bi se pokušalo uvidjeti što im je zajedničko, naći glavni uzrok, tada liječnici ne bi bili potrebni, ostalo bi ih nekoliko, kao i nekoliko metoda za sve bolesti. To znači gubitak novca i radnih mjesta.
Za suvremeno tržište jedna od najvažnijih ideja, ideologija slobodnog tržišta su slobodna radna mjesta. Što je više radnih mjesta, više je novca, više je kupovine i prodaje što znači da država cvjeta. Isto kao što je BDP jedan od glavnih stupova države. Što se više pruža usluga stanovništvu, BDP raste. Ako se pola države razboli, bit će im pružene usluge liječenja i BDP će dvostruko porasti. Prelijep pokazatelj.
Medicina je bolesna, ne može liječiti
Dakle, medicina pruža platne usluge, iznutra. Podsvijesno nju ne zanima izlječenje čovjeka, liječnik je nezainteresiran podsvijesno, nije zainteresiran za izlječenje čovjeka, liječnik nije zainteresiran za izlječenje.
Stoga pružanje usluga raste, raznolikost raste, cijene rastu, pojavljuju se novi lijekovi, a bolesti su sve teže. Ako čovjek ne želi nešto, to neće uzeti i neće to koristiti. Zato se danas ljudi sve više obraćaju alternativnim putevima liječenja.
Nedavno sam razgovarao s jednom ženom, ona je razgovarala s liječnikom u Njemačoj, veoma zanimljive stvari mi je rekla. Medicina je bolesna. Zbog toga je njoj teško liječiti čovjeka. Medicina ne zna što je čovjek, ne zna što je bolest. Medicina ne razumije uzroke razbolijevanja. Površno - da. Stvarno - ne.
Medicina nije samo bolesna. Što se obično događa kada čovjek boluje? On umire. Medicina u nekim aspektima realno počinje umirati. Kako se to odražava? Vjerojatno ste primijetili da su u posljednje vrijeme posebno u inozemstvu Iiječnici prestali liječiti. Idete kod Iiječnika jer imate problem, na primjer u Španjolskoj, Njemačkoj... U Izraelu sam otišao u ljekarnu kupiti antibiotik. Došao sam u ljekarnu i pitao:
- Mogu li se kupiti antibiotici?
- Ne mogu, samo na recept.
Prijem kod Iiječnika koji će propisati te iste antibiotike je oko 100 dolara. U europskim zemljama čovjeku koji dolazi kod Iiječnika ne propisuju mu lijek nego konjske doze antibiotika. Površinski efekt je dobar, a što se događa dalje, to je već drugo pitanje.
Liječnik gleda u računalo ako imate neke znakove bolesti i u tom računalu on nalazi shemu liječenja. Ako odstupi od te sheme, imat će problema. Zato Iiječnik ne liječi već je Iiječnik dodatak računala. On propisuje ono za što ga neće optužiti.
U Rusiji sada ta tendencija ide relativno brzo, vi to znate. Mogućnosti Iiječnika su sve suženije, s jedne strane. S druge strane, 10 - 15 % Iiječnika dobiva za propisane Ijekove, novac od farmaceutske tvrtke. Zbog toga se propisuju skupi Iijekovi koji nisu uvijek efikasni.
Nijemci se usprotivili; počeli liječiti
Shema je vrlo jednostavna: Tržište upravlja svijetom. Tako Iiječnici prestaju liječiti. Oni su instrument, dodatak računala. U suštini, oni su instrument farmaceutskih kompanija koje prodaju svoju proizvodnju.
U Njemačkoj se pojavilo udruženje Iiječnika koji su pokušali promijeniti tu tendenciju. Treba odati priznanje Europljanima, oni imaju sustavno mišIjenje i imaju hrabrosti tražiti promjene.
Dakle, Nijemci koji relativno sustavno misle što su učinili? Liječnici su počeli shvaćati situaciju: Zašto je Iiječnicima zabranjeno liječiti? Zašto moraju obavezno raditi po shemi koja je izložena u računalu?
Ispostavilo se da se Iiječnik boji sprovesti osobno liječenje, zato što će ga optužiti. Tko će ga optužiti? Osiguravajuće društvo. Zašto će ga optužiti osiguravajuće društvo iz bilo kojeg razloga, zbog bilo kojeg odstupanja od striktne šablone? Zato što osiguravajuće društvo radi u paru s farmaceutskom kompanijom. Osiguravajuće društvo se dogovara s farmaceutima koje Iijekove treba prodavati. To se unosi u pravni registar i zatim Iiječnik ne može ništa učiniti.
To njemačko udruženje Iiječnika tužilo je farmaceutske kompanije i osiguravajuća društva. Dobilo je na sudu. Sada je dozvoljeno, samo predstavnicima tog udruženja Iiječnika, da stvarno liječe. To jest, osiguravajuća društva i farmaceuti su u određenom stupnju izgubili vlast nad njima. Počinje prava medicina.
Što se zaključuje? Kada u osnovi neke funkcije ne leži Ijubav i moral već novac, funkcija umire. Isto kao što sada umire današnja civilizacija. Ako je ranije glavni impuls bila Ijubav, vjera, religija i moral, sada je glavni impuls novac. U skladu s tim vidimo degradaciju. Medicina se degradira i umire zato što njezin cilj nije da pomogne čovjeku, već da zaradi novac. Ako želimo pomoći čovjeku moramo razumjeti što je čovjek u suštini.
Čovjek je prije svega božanska iskra, to je vječna duša, a potom svijest i tijelo. Znači da bi se izliječio, čovjek prije svega treba pomoći njegovoj duši. Kada se medicina zamisli o postojanju duše i njezinoj pomoći, tada će oživjeti i neće umirati. Za sada vidimo suprotnu tendenciju.
Tko se usprotivi, biva ubijen
Što se sada događa? U cijelom svijetu vlast drže farmaceutske kompanije, osiguravajuća društva i banke. Osiguravajuća društva su tijesno povezana s bankama. Ide zajednički biznis, kao rezultat toga što je korisno osiguravajućim društvima i farmaceutskim kompanijama dospijeva na tržište.
Ako neki Iiječnik stvori novu metodu liječenja bolesti, jednostavnu, koji može koristiti bilo koji čovjek, jeftinu, tada Iiječnika ili ubiju, ili ga optuže i oduzmu mu diplomu. Sve se to odradi relativno lako kad postoji mnogo novca. Mogu ga smjestiti i u zatvor ili se na njega usmjere potkupljeni svjetski znanstvenici, njihovi predstavnici, kojima je zadatak oklevetati ga i proglasiti šarlatanom. Ili od njega kupuju njegov pronalazak pod uvjetom da zaboravi na njega. U praksi je to dosta rasprostranjeno.
To jest, efikasne metode liječenja obustavljaju se u stadijumu istraživanja ili primjene, farmaceutske tvrtke striktno stoje na straži ne dozvoljavajući mogućnost izlječenja čovjeka.
Interesi farmaceutskih kompanije se poklapaju ne samo s interesima osiguravajućih društava nego i banaka. S obzirom na to da bankari sada vladaju svijetom, da bi vladali svijetom bankari moraju poplaciju na zemlji smanjiti najviše do dvije milijarde. Zato efikasno liječenje Ijudi nije korisno malignom tumoru koji se zove Međunarodno bankarsko udruženje. Zato Ijudi pokušavaju sve više sami liječiti bolesti, koriste narodno liječenje, alternativnu medicinu i razne duhovnjake, što ih često odvodi na krivi put.
http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/132 ... anetu.html
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
- EdgarFranjul
- Sheriff

- Posts: 8449
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Strašno...apsurdno...ali istinito
Romi gradonačelniku Čakovca oteli psa i tražili novac za informacije
Objava: 12.09.2014 | 16:55 Hrvatska
Problem romske populacije u Međimurju traje već duže vrijeme i ne vidi mu se kraja. Većina krađa, premlaćivanja i sličnih zločina od strane Roma najčešće prolazi nekažnjeno. Uzrok tome je ili šutnja žrtava zbog straha od osvete ili osuđivanja za „rasizam“, a često počinitelji prođu jednostavno nekažnjeno iz tko zna kakvih razloga.
U istinost ovog problema u utorak se uvjerio i čakovečki gradonačelnik Stjepan Kovač. Naime, prekjučer navečer iz obiteljske kuće, nestao im je djeci najdraži “član obitelji”, jednogodišnji francuski buldog.
“Kao i sve večeri prije spavanja, djeca su dozivala psa, no nije se oglasio. Jednostavno je nestao. Naravno, pomislili smo da je odlutao te smo pretražili cijeli kvart”, rekao je za eMeđimurje jučer ujutro gradonačelnik Kovač. “Djeca su mi jako vezana za tog psa, te sam drugi dan ujutro krenuo dati oglas preko radio postaja”, nastavio je Kovač.
No, susjed mu je rekao da po kvartu operiraju kradljivci te da je moguće da su ga oni odnijeli. Provjeravajući, Kovač je doznao da je pas uistinu ukraden te da je završio u pribislavečkom romskom naselju. Tamošnji mještani su mu čak ponudili i informacije kod koga se pas nalazi, ali samo uz plaćanje novčane naknade. Štoviše, kad su saznali kome je pas ukraden, “cijena informacije” je porasla.
Kovač: Ako se ovako odnose prema meni, mogu misliti kako je ostalima
Kovač je sve prijavio policiji, jer, kako nam je rekao, ne daje se ucjenjivati, a način na koji su mu ponudili “kupnju informacije”, naveo ga je na sumnju da se radi o uhodanoj kriminalnoj praksi. “Ako se tako odnose prema meni koji sam javna osoba, mogu misliti kakve sve neugodnosti doživljavaju ostali građani koji se nađu u takvoj situaciji”, naglasio je Kovač.
Na kraju, pas je pronađen odbačen u Maloj Subotici, gdje je, kako su kazali stanovnici naselja, kradljivci odvezli psa kad su shvatili kome su ga ukrali. Na žalost, životinja je imala vidljive ozljede nastale zlostavljanjem, te su je odmah odveli veterinaru.
“Bitno je da je pas sa nama i da su djeca su sretna . Nakon ove prave drame, shvatio sam koliko smo svi mi zapravo nemoćni, i da će tek dobra volja kradljivca, a ne plaćenih 50 ili, kako mi je jedan od “informatora” dobacio, pišljivih 100 eura, neće vratiti psa”, ispričao nam je potreseni Kovač i nastavio:
“To je glavni razlog mog istupa, jer ono što se danas dogodilo meni, svakodnevno se događa našim sugrađanima. Ovo je i svojevrsni apel svim nadležnim službama da toj vrsti kriminala treba što prije stati na kraj. Ne zato što je pas ukraden meni, već zato što građani koji samo da bi svog ljubimca dobili natrag plaćaju lopovima, najčešće o tome šute. Time kradljivcima daju dodatni vjetar u leđa, a tome konačno treba stati na kraj”, odlučan je čakovečki gradonačelnik.
Kako je rekao, nakon jučerašnjeg medijskog istupa, dobio je mnogo poruka potpore. “Doslovce svi govore da krađama svih oblika treba stati na kraj. Uostalom, izbore sam i dobio najavom promjena onog što ne valja, a zatvaranje očiju i opraštanje kradljivcima zasigurno je ono što treba mijenjati. To ću i učiniti”, najavio je na kraju čakovečki gradonačelnik.
Službeno priopćenje Policijske uprave međimurske
Kriminalističkim istraživanjem utvrđeno je da je u utorak, 9. rujna od 19.30 do 20.30 sati, u Ulici Slavka Kolara u Čakovcu, nepoznati počinitelj iz dvorišta obiteljske kuće ukrao psa vrijednog nekoliko tisuća kuna. U srijedu, 10. rujna, pas je oduzet od 20-godišnjaka iz Pribislavca, te vraćen vlasniku.
Kriminalističko istraživanje u cilju utvrđivanja počinitelja kaznenog djela se nastavlja, a protiv njega će se podnijeti kaznena prijava Općinskom državnom odvjetniku u Čakovcu.
http://www.sloboda.hr/romi-gradonacelni ... formacije/
Objava: 12.09.2014 | 16:55 Hrvatska
Problem romske populacije u Međimurju traje već duže vrijeme i ne vidi mu se kraja. Većina krađa, premlaćivanja i sličnih zločina od strane Roma najčešće prolazi nekažnjeno. Uzrok tome je ili šutnja žrtava zbog straha od osvete ili osuđivanja za „rasizam“, a često počinitelji prođu jednostavno nekažnjeno iz tko zna kakvih razloga.
U istinost ovog problema u utorak se uvjerio i čakovečki gradonačelnik Stjepan Kovač. Naime, prekjučer navečer iz obiteljske kuće, nestao im je djeci najdraži “član obitelji”, jednogodišnji francuski buldog.
“Kao i sve večeri prije spavanja, djeca su dozivala psa, no nije se oglasio. Jednostavno je nestao. Naravno, pomislili smo da je odlutao te smo pretražili cijeli kvart”, rekao je za eMeđimurje jučer ujutro gradonačelnik Kovač. “Djeca su mi jako vezana za tog psa, te sam drugi dan ujutro krenuo dati oglas preko radio postaja”, nastavio je Kovač.
No, susjed mu je rekao da po kvartu operiraju kradljivci te da je moguće da su ga oni odnijeli. Provjeravajući, Kovač je doznao da je pas uistinu ukraden te da je završio u pribislavečkom romskom naselju. Tamošnji mještani su mu čak ponudili i informacije kod koga se pas nalazi, ali samo uz plaćanje novčane naknade. Štoviše, kad su saznali kome je pas ukraden, “cijena informacije” je porasla.
Kovač: Ako se ovako odnose prema meni, mogu misliti kako je ostalima
Kovač je sve prijavio policiji, jer, kako nam je rekao, ne daje se ucjenjivati, a način na koji su mu ponudili “kupnju informacije”, naveo ga je na sumnju da se radi o uhodanoj kriminalnoj praksi. “Ako se tako odnose prema meni koji sam javna osoba, mogu misliti kakve sve neugodnosti doživljavaju ostali građani koji se nađu u takvoj situaciji”, naglasio je Kovač.
Na kraju, pas je pronađen odbačen u Maloj Subotici, gdje je, kako su kazali stanovnici naselja, kradljivci odvezli psa kad su shvatili kome su ga ukrali. Na žalost, životinja je imala vidljive ozljede nastale zlostavljanjem, te su je odmah odveli veterinaru.
“Bitno je da je pas sa nama i da su djeca su sretna . Nakon ove prave drame, shvatio sam koliko smo svi mi zapravo nemoćni, i da će tek dobra volja kradljivca, a ne plaćenih 50 ili, kako mi je jedan od “informatora” dobacio, pišljivih 100 eura, neće vratiti psa”, ispričao nam je potreseni Kovač i nastavio:
“To je glavni razlog mog istupa, jer ono što se danas dogodilo meni, svakodnevno se događa našim sugrađanima. Ovo je i svojevrsni apel svim nadležnim službama da toj vrsti kriminala treba što prije stati na kraj. Ne zato što je pas ukraden meni, već zato što građani koji samo da bi svog ljubimca dobili natrag plaćaju lopovima, najčešće o tome šute. Time kradljivcima daju dodatni vjetar u leđa, a tome konačno treba stati na kraj”, odlučan je čakovečki gradonačelnik.
Kako je rekao, nakon jučerašnjeg medijskog istupa, dobio je mnogo poruka potpore. “Doslovce svi govore da krađama svih oblika treba stati na kraj. Uostalom, izbore sam i dobio najavom promjena onog što ne valja, a zatvaranje očiju i opraštanje kradljivcima zasigurno je ono što treba mijenjati. To ću i učiniti”, najavio je na kraju čakovečki gradonačelnik.
Službeno priopćenje Policijske uprave međimurske
Kriminalističkim istraživanjem utvrđeno je da je u utorak, 9. rujna od 19.30 do 20.30 sati, u Ulici Slavka Kolara u Čakovcu, nepoznati počinitelj iz dvorišta obiteljske kuće ukrao psa vrijednog nekoliko tisuća kuna. U srijedu, 10. rujna, pas je oduzet od 20-godišnjaka iz Pribislavca, te vraćen vlasniku.
Kriminalističko istraživanje u cilju utvrđivanja počinitelja kaznenog djela se nastavlja, a protiv njega će se podnijeti kaznena prijava Općinskom državnom odvjetniku u Čakovcu.
http://www.sloboda.hr/romi-gradonacelni ... formacije/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
- EdgarFranjul
- Sheriff

- Posts: 8449
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Strašno...apsurdno...ali istinito
Njemačka: Na korak do pedofilije – "Incest je temeljno pravo"
Autor M.V.
Četvrtak - Rujan 25, 2014 4:19 am
Njemačka: Na korak do pedofilije –
Nijemci zaista mogu zahvaliti svakom božanstvu što su tijekom Drugog svjetskog rata nacional-socijalisti poraženi. Da je bilo obratno, njemački narod danas ne bi imao priliku iskusiti tako veliku slobodu kao što je ova. Zakoni koji brane incest u Njemačkoj, mogli bi biti izmijenjeni nakon što je etičko povjerenstvo njemačkih vlasti izjavilo da ti zakoni predstavljaju neprihvatljivi upad u pravo na seksualno samoodređenje.
„Kriminalni zakon nije prikladna mjera da se spriječi društveni tabu,“ izjavilo je Njemačko Etičko Vijeće. „Temeljno pravo odrasle braće i sestara na seksualno samoodređenje treba težiti više od apstraktne ideje o zaštiti obitelji.“
Njihova intervencija uslijedila je nakon zloglasnog slučaja u kojem brat i sestra, koji žive zajedno kao partneri u Saskoj pokrajini, imaju četvero djece. Odvojeno su odgojeni, a sreli su se tek kada je brat Patrick S. bio već stariji, a sestra Susan K. je imala 16 godina.
Patrick je osuđen na tri godine zatvora zbog incesta, a svoja nastojanja nisu uspjeli otada promijeniti jer je i Europski sud za ljudska prava odbio poništiti presudu.
„Obitelj“ je nakon toga sudskim putem prisiljena živjeti odvojeno zbog posljedica koje bi njihov odnos mogao ostaviti na djecu.
Kako je svijet tako okrutan da ovim ljudima brani temeljno pravo i slobodu na ljubav?! Incest je ipak „ljubav za cijelu obitelj,“ zar ne? Istina, malo je možda morbidni oblik ljubavi, no „ljubav ne poznaje granice.“ Ipak su incest, homoseksualnost, transrodnost i kojekakve druge perverzije glavni stupovi „progresivnog“ društva i simboli napretka modernog svijeta.
Ako se ne slažete s ovim načelima, tada ste seksist, osoba s predrasudama, rasist, anti-semit… nastaviti možete sami. Ovo je svakako još jedan korak prema legalizaciji pedofilije, što će se zasigurno i dogoditi vrlo brzo. Ne vjerujete? Pitajte starije jesu li vjerovali ili uopće pomišljali u nekim prijašnjim vremenima, da će se legalizirati homoseksualnost.
http://pandora.kreativisti.org/index.ph ... h=#ontitle
Autor M.V.
Četvrtak - Rujan 25, 2014 4:19 am
Njemačka: Na korak do pedofilije –
Nijemci zaista mogu zahvaliti svakom božanstvu što su tijekom Drugog svjetskog rata nacional-socijalisti poraženi. Da je bilo obratno, njemački narod danas ne bi imao priliku iskusiti tako veliku slobodu kao što je ova. Zakoni koji brane incest u Njemačkoj, mogli bi biti izmijenjeni nakon što je etičko povjerenstvo njemačkih vlasti izjavilo da ti zakoni predstavljaju neprihvatljivi upad u pravo na seksualno samoodređenje.
„Kriminalni zakon nije prikladna mjera da se spriječi društveni tabu,“ izjavilo je Njemačko Etičko Vijeće. „Temeljno pravo odrasle braće i sestara na seksualno samoodređenje treba težiti više od apstraktne ideje o zaštiti obitelji.“
Njihova intervencija uslijedila je nakon zloglasnog slučaja u kojem brat i sestra, koji žive zajedno kao partneri u Saskoj pokrajini, imaju četvero djece. Odvojeno su odgojeni, a sreli su se tek kada je brat Patrick S. bio već stariji, a sestra Susan K. je imala 16 godina.
Patrick je osuđen na tri godine zatvora zbog incesta, a svoja nastojanja nisu uspjeli otada promijeniti jer je i Europski sud za ljudska prava odbio poništiti presudu.
„Obitelj“ je nakon toga sudskim putem prisiljena živjeti odvojeno zbog posljedica koje bi njihov odnos mogao ostaviti na djecu.
Kako je svijet tako okrutan da ovim ljudima brani temeljno pravo i slobodu na ljubav?! Incest je ipak „ljubav za cijelu obitelj,“ zar ne? Istina, malo je možda morbidni oblik ljubavi, no „ljubav ne poznaje granice.“ Ipak su incest, homoseksualnost, transrodnost i kojekakve druge perverzije glavni stupovi „progresivnog“ društva i simboli napretka modernog svijeta.
Ako se ne slažete s ovim načelima, tada ste seksist, osoba s predrasudama, rasist, anti-semit… nastaviti možete sami. Ovo je svakako još jedan korak prema legalizaciji pedofilije, što će se zasigurno i dogoditi vrlo brzo. Ne vjerujete? Pitajte starije jesu li vjerovali ili uopće pomišljali u nekim prijašnjim vremenima, da će se legalizirati homoseksualnost.
http://pandora.kreativisti.org/index.ph ... h=#ontitle
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
- EdgarFranjul
- Sheriff

- Posts: 8449
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Strašno...apsurdno...ali istinito
STRAVIČNO: U novom suđenju za LORU, srpski ratni zločinci postali oštećenici koji će tražiti odštetu od hrvatske države!?
Autor: Dražen Boroš
Datum: četvrtak, 25. rujna 2014. u 20:44
Za dvadesetak dana na Županijskom sudu u Splitu počinje novo suđenje za navodne zločine nad ratnim zarobljenicima u vojnom zatvoru Lora. Optuženici su ostali isti, a jedina razlika između prvog i drugog postupka je u tome što su takozvani svjedoci iz prvog postupka pretvoreni u oštećenike iako se radi o običnim teroristima koji su ratovali protiv Hrvatske ubijajući nevine ljude.
Iako još nije završen sudski proces za predmet "LORA" u kojem je osam hrvatskih vojnih policajaca protuustavno i protupravno osuđeno na 53 godine zatvora, hrvatsko pravosuđe nastavlja s cijelim slučajem pokretanjem novog postupka "LORA 2" - gotovo po istom obrascu koji su tužiteljstvo i sud primjenili u prvom postupku.
Dakle, 17. listopada na Županijskom sudu u Splitu počinje novo suđenje za navodne zločine nad ratnim zarobljenicima u vojnom zatvoru Lora. Optuženici su ostali isti, a jedina razlika između prvog i drugog postupka je u tome što su takozvani svjedoci iz prvog postupka potezom pera tadašnjeg Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića pretvoreni u oštećenike iako se i tada i danas radilo o običnim teroristima odnosno neprijateljskim vojnicima koji su ratovali protiv Hrvatske ubijajući nevine ljude. Njih danas zastupa odvjetnik Ante Nobilo i oni u ovom drugom postupku očekuju još i odštetu od hrvatske države.
Obrazac je ponovno isti, jer je i nova optužnica nezakonita kao i ona prva koja se temeljila na zakonu koji de facto i de jure nikada nije stupio na snagu. I postupak za "Loru 2" će se održati po OKZ-u iz 1993. koji nije donesen u zakonskoj proceduri, što je prema riječima odvjetnika Vinka Burazera protivno Ženevskim konvencijama koje propisuju kako se osobi ne može suditi po zakonu koji nije bio na snazi u vrijeme počinjenja djela.
Inače, na početku suđenja je predviđeno saslušanje svjedoka, zapravo bivših zarobljenika koji su kasnije razmjenjeni. Važno je podsjetiti da je upravo Mladen Bajić u inkriminirano vrijeme bio vojni tužitelj koji je vodio istragu nad ljudima koji su prvo bili osumnjičeni za pripremanje oružane pobune u RH, a onda deset godina kasnije Bajić ih je pretvorio u civile.
Skandalozno je da su dvojica od njih zapravo ratni zločinci – jedan snajperist je čak bio i osuđen u RH na 20 godina zatvora a kasnije pomilovan i razmjenjen, dok je drugi svoj krvavi trag zauvijek ostavio na dušama Metkovčana.
Poraženi sude pobjednicima
U novom procesu "Lora 2" zločince koji su nakon raspada SFRJ u proljeće 1992. godine napadali Hrvatsku i Hrvate današnji splitski tužitelj Michele Squicimaro (koji se nekad prezivao i Petrović) pretvorio je u oštećenike, a ti isti teroristi su već bili svjedoci u prethodnom postupku kada su došli pod osiguranjem srbijanske policije i uz obećanje tužitelja da ih se u Hrvatskoj neće kazneno goniti za nedjela koja su počinili početkom devedesetih, točnije u vrijeme agresije na RH.
Tijekom prvog suđenja, još 2005. godine, pričalo se kako im je tužitelj obećao visoke odštete koje će im platiti Republika Hrvatska i sada se ta priča počela i ostvarivati na užas građana Hrvatske, a posebno obitelji osuđenih policajaca, ali i obitelji koje su izgubile svoje najmilije upravo od ruku oštećenika – zločinaca.
Dakle, jedan od "oštećenika" je i Vojkan Živković, državljanin Srbije koji je bio zapovjednik protuterorističke postrojbe pri kninskom korpusu ozloglašenog Ratka Mladića. On je na Vojnom sudu u Zagrebu pravomoćno osuđen na 20 godina, jer je kao snajperist ubio nekoliko hrvatskih civila, ali i hrvatskog vojnika Nenu Lunića Đirlića. Na kraju je na njega primijenjen opći oprost i kao pripadnik neprijateljske vojske je razmjenjen u Kerestincu u kolovozu 1992.godine, ali to nije smetalo hrvatske tužitelje da takvu osobu pozovu 2005.godine da bude svjedok u prvom postupku, a da danas bude i "oštećenik" koji će tražiti obeštećenje od hrvatske države.
Druga "žrtva i oštećenik" je pilot JNA Goran Pantić koji je u travnju 1992. godine "krmačama" bombardirao Opuzen i Metković pri čemu je poginulo troje civila dok je deset ranjeno. Njegov zrakoplov je bio srušen, a on uhićen i protvoren u "zloglasnu" LORU iz koje je na kraju razmjenjen živ i zdrav. No za njega hrvatska pravosudna tijela nisu uopće bila zainteresirana. Na kraju su obojica razmjenjena, jedan kao amnestirani ratni zločinac a drugi kao pilot koji je "samo vršio svoju dužnost". Da stvar bude još gora, obojica na prvom suđenju čak nisu ni skrivali da su ratovali protiv Hrvatske.
Sada se ponovno vraćaju na mjesto zločina kao poraženi koji će "suditi" pobjednicima uz pomoć "hrvatskog" pravosudnog sustava.
>>>>Zakon po kojem su (o)suđeni vojni policajci za Loru je krivotvorina što su potvrdili i Josipović i Josip Leko!
Autor: Dražen Boroš
Photo: Marko Mrkonjić/Pixsell
Datum: četvrtak, 25. rujna 2014. u 20:44
Autor: Dražen Boroš
Datum: četvrtak, 25. rujna 2014. u 20:44
Za dvadesetak dana na Županijskom sudu u Splitu počinje novo suđenje za navodne zločine nad ratnim zarobljenicima u vojnom zatvoru Lora. Optuženici su ostali isti, a jedina razlika između prvog i drugog postupka je u tome što su takozvani svjedoci iz prvog postupka pretvoreni u oštećenike iako se radi o običnim teroristima koji su ratovali protiv Hrvatske ubijajući nevine ljude.
Iako još nije završen sudski proces za predmet "LORA" u kojem je osam hrvatskih vojnih policajaca protuustavno i protupravno osuđeno na 53 godine zatvora, hrvatsko pravosuđe nastavlja s cijelim slučajem pokretanjem novog postupka "LORA 2" - gotovo po istom obrascu koji su tužiteljstvo i sud primjenili u prvom postupku.
Dakle, 17. listopada na Županijskom sudu u Splitu počinje novo suđenje za navodne zločine nad ratnim zarobljenicima u vojnom zatvoru Lora. Optuženici su ostali isti, a jedina razlika između prvog i drugog postupka je u tome što su takozvani svjedoci iz prvog postupka potezom pera tadašnjeg Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića pretvoreni u oštećenike iako se i tada i danas radilo o običnim teroristima odnosno neprijateljskim vojnicima koji su ratovali protiv Hrvatske ubijajući nevine ljude. Njih danas zastupa odvjetnik Ante Nobilo i oni u ovom drugom postupku očekuju još i odštetu od hrvatske države.
Obrazac je ponovno isti, jer je i nova optužnica nezakonita kao i ona prva koja se temeljila na zakonu koji de facto i de jure nikada nije stupio na snagu. I postupak za "Loru 2" će se održati po OKZ-u iz 1993. koji nije donesen u zakonskoj proceduri, što je prema riječima odvjetnika Vinka Burazera protivno Ženevskim konvencijama koje propisuju kako se osobi ne može suditi po zakonu koji nije bio na snazi u vrijeme počinjenja djela.
Inače, na početku suđenja je predviđeno saslušanje svjedoka, zapravo bivših zarobljenika koji su kasnije razmjenjeni. Važno je podsjetiti da je upravo Mladen Bajić u inkriminirano vrijeme bio vojni tužitelj koji je vodio istragu nad ljudima koji su prvo bili osumnjičeni za pripremanje oružane pobune u RH, a onda deset godina kasnije Bajić ih je pretvorio u civile.
Skandalozno je da su dvojica od njih zapravo ratni zločinci – jedan snajperist je čak bio i osuđen u RH na 20 godina zatvora a kasnije pomilovan i razmjenjen, dok je drugi svoj krvavi trag zauvijek ostavio na dušama Metkovčana.
Poraženi sude pobjednicima
U novom procesu "Lora 2" zločince koji su nakon raspada SFRJ u proljeće 1992. godine napadali Hrvatsku i Hrvate današnji splitski tužitelj Michele Squicimaro (koji se nekad prezivao i Petrović) pretvorio je u oštećenike, a ti isti teroristi su već bili svjedoci u prethodnom postupku kada su došli pod osiguranjem srbijanske policije i uz obećanje tužitelja da ih se u Hrvatskoj neće kazneno goniti za nedjela koja su počinili početkom devedesetih, točnije u vrijeme agresije na RH.
Tijekom prvog suđenja, još 2005. godine, pričalo se kako im je tužitelj obećao visoke odštete koje će im platiti Republika Hrvatska i sada se ta priča počela i ostvarivati na užas građana Hrvatske, a posebno obitelji osuđenih policajaca, ali i obitelji koje su izgubile svoje najmilije upravo od ruku oštećenika – zločinaca.
Dakle, jedan od "oštećenika" je i Vojkan Živković, državljanin Srbije koji je bio zapovjednik protuterorističke postrojbe pri kninskom korpusu ozloglašenog Ratka Mladića. On je na Vojnom sudu u Zagrebu pravomoćno osuđen na 20 godina, jer je kao snajperist ubio nekoliko hrvatskih civila, ali i hrvatskog vojnika Nenu Lunića Đirlića. Na kraju je na njega primijenjen opći oprost i kao pripadnik neprijateljske vojske je razmjenjen u Kerestincu u kolovozu 1992.godine, ali to nije smetalo hrvatske tužitelje da takvu osobu pozovu 2005.godine da bude svjedok u prvom postupku, a da danas bude i "oštećenik" koji će tražiti obeštećenje od hrvatske države.
Druga "žrtva i oštećenik" je pilot JNA Goran Pantić koji je u travnju 1992. godine "krmačama" bombardirao Opuzen i Metković pri čemu je poginulo troje civila dok je deset ranjeno. Njegov zrakoplov je bio srušen, a on uhićen i protvoren u "zloglasnu" LORU iz koje je na kraju razmjenjen živ i zdrav. No za njega hrvatska pravosudna tijela nisu uopće bila zainteresirana. Na kraju su obojica razmjenjena, jedan kao amnestirani ratni zločinac a drugi kao pilot koji je "samo vršio svoju dužnost". Da stvar bude još gora, obojica na prvom suđenju čak nisu ni skrivali da su ratovali protiv Hrvatske.
Sada se ponovno vraćaju na mjesto zločina kao poraženi koji će "suditi" pobjednicima uz pomoć "hrvatskog" pravosudnog sustava.
>>>>Zakon po kojem su (o)suđeni vojni policajci za Loru je krivotvorina što su potvrdili i Josipović i Josip Leko!
Autor: Dražen Boroš
Photo: Marko Mrkonjić/Pixsell
Datum: četvrtak, 25. rujna 2014. u 20:44
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
- EdgarFranjul
- Sheriff

- Posts: 8449
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Strašno...apsurdno...ali istinito
'Jugoslaveni i jugoslavenština poništavaju Domovinski rat! Miloševićev agresor Rašeta razarač bez savjesti želi živjeti u Hrvatskoj'
Autor: Iva Međugorac
Datum: nedjelja, 28. rujna 2014. u 19:01
"Ma možeš misliti! Dakle svi oni ništa nisu znali, zanimljivo je da za takve strašne zločine nije znao, a predstavni je te JNA koja je učinila te zločine", oštar je naš sugovornik.
Danas 80-godišnji umirovljeni general-pukovnik JNA Andrija Rašeta u razgovoru za Večernji list rekao je da je njegova savjest čista i da mirno spava jer ne osjeća nikakvu krivnju. Naglasio je da se želi vratiti u Hrvatsku, ali i da za zločine u Vukovaru nije znao. S Tuđmanom se nije slagao jer je on radio na razbijanju Jugoslavije.
O liku i djelu Andrije Rašete, njegovim željama i stavovima za naš portal progovorio je geostrateg i geopolitičar Davor Domazet Lošo, koji je imao priliku sa ovim JNA generalom '91. godine voditi pregovore.
"Svi se oni žele vratiti u Hrvatsku! Promjena stava generala Andrije Rašete, koji je bio glavni preogovarač u ime JNA s oružanim snagama Republike Hrvatske, tj. Hrvatskom vojskom pokazuje da niti 90-ih godina nakon Uluje i pobjede Hrvatske u Domovinskom ratu ne pokazuje niti malo osjećaja krivnje za sve zločine i razaranja Hrvatske", kaže Domazet Lošo. Uz to, njegovo pranje ruku po principu 'tko nas bre zavadi' ima za svrhu osobni interes, vjeruje naš sugovornik kojemu je jasno kakav interes ima Rašeta. Cilj mu je ostatak životnog vijeka provesti u Hrvatskoj, a u tom kontekstu potrebno je promatrati njegov nastup, savjetuje geostrateg.
"S njim sam pregovarao pa znam da je to činio da bi Armija JNA i Milošević te paravojne srpske postrojbe dobile što više vremena odnosno da bi pobile i raselile što više Hrvata. To je bila njegova zadaća i on nema nikakve grižnje savjesti", žestok je Domazet Lošo.
Osobito ga je zasmetala Rašetina izjava da nije znao za zločine u Vukovaru. "Ma možeš misliti! Dakle svi oni ništa nisu znali, zanimljivo je da za takve strašne zločine nije znao, a predstavni je te JNA koja je učinila te zločine", oštar je naš sugovornik. Ono što ga još više od samoga Rašete zapanjuje jest šutna hrvatske politike koja jasno ne progovara o tome što su oni radili. Andrija Rašeta bio je glavni pregovarač u ime JNA, s legitimnim predstavnicima hrvatskih oružanih snaga u kojima je jedno vrijeme bio Domazet Lošo, a zatim pokojni general Imra Agotić.
"Čovjek sa takvom biografijom ne može reći da je njegova savjest čista. U tome i je problem! Takvi kao on to mogu reći, ali problem je u tome da se to upucava u medije, a da nema sa hrvatske strane nikakve reakcije", smatra Lošo.
S obzirom na to da se intervju sa takvim stavovima mogao pojaviti, a uzimajući u obzir da svi u hrvatskoj politici znaju tko je Rašeta, jasno je kakva je atmosfera u hrvatskom društvu, mišljenja je Lošo.
A atmosfera je, detektira, takva da se pobjeda u Domovinskom ratu poništava te da agresori mogu tražiti da žive u Hrvatskoj. Takva atmosfera u kojoj prevladavaju Jugoslaveni i Jugoslavenština stvorena je od 2000. godine i zato Rašeta može bez grižnje savjesti reći što želi.
"Ne radi se o bilo kome već o srpskom generalu koji je izravno bio uključen na najvišoj razini u agresiju na RH i čudno je da nema nikakve reakcije od službene politike", zaključuje Domazet Lošo.
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... tskoj.html
Autor: Iva Međugorac
Datum: nedjelja, 28. rujna 2014. u 19:01
"Ma možeš misliti! Dakle svi oni ništa nisu znali, zanimljivo je da za takve strašne zločine nije znao, a predstavni je te JNA koja je učinila te zločine", oštar je naš sugovornik.
Danas 80-godišnji umirovljeni general-pukovnik JNA Andrija Rašeta u razgovoru za Večernji list rekao je da je njegova savjest čista i da mirno spava jer ne osjeća nikakvu krivnju. Naglasio je da se želi vratiti u Hrvatsku, ali i da za zločine u Vukovaru nije znao. S Tuđmanom se nije slagao jer je on radio na razbijanju Jugoslavije.
O liku i djelu Andrije Rašete, njegovim željama i stavovima za naš portal progovorio je geostrateg i geopolitičar Davor Domazet Lošo, koji je imao priliku sa ovim JNA generalom '91. godine voditi pregovore.
"Svi se oni žele vratiti u Hrvatsku! Promjena stava generala Andrije Rašete, koji je bio glavni preogovarač u ime JNA s oružanim snagama Republike Hrvatske, tj. Hrvatskom vojskom pokazuje da niti 90-ih godina nakon Uluje i pobjede Hrvatske u Domovinskom ratu ne pokazuje niti malo osjećaja krivnje za sve zločine i razaranja Hrvatske", kaže Domazet Lošo. Uz to, njegovo pranje ruku po principu 'tko nas bre zavadi' ima za svrhu osobni interes, vjeruje naš sugovornik kojemu je jasno kakav interes ima Rašeta. Cilj mu je ostatak životnog vijeka provesti u Hrvatskoj, a u tom kontekstu potrebno je promatrati njegov nastup, savjetuje geostrateg.
"S njim sam pregovarao pa znam da je to činio da bi Armija JNA i Milošević te paravojne srpske postrojbe dobile što više vremena odnosno da bi pobile i raselile što više Hrvata. To je bila njegova zadaća i on nema nikakve grižnje savjesti", žestok je Domazet Lošo.
Osobito ga je zasmetala Rašetina izjava da nije znao za zločine u Vukovaru. "Ma možeš misliti! Dakle svi oni ništa nisu znali, zanimljivo je da za takve strašne zločine nije znao, a predstavni je te JNA koja je učinila te zločine", oštar je naš sugovornik. Ono što ga još više od samoga Rašete zapanjuje jest šutna hrvatske politike koja jasno ne progovara o tome što su oni radili. Andrija Rašeta bio je glavni pregovarač u ime JNA, s legitimnim predstavnicima hrvatskih oružanih snaga u kojima je jedno vrijeme bio Domazet Lošo, a zatim pokojni general Imra Agotić.
"Čovjek sa takvom biografijom ne može reći da je njegova savjest čista. U tome i je problem! Takvi kao on to mogu reći, ali problem je u tome da se to upucava u medije, a da nema sa hrvatske strane nikakve reakcije", smatra Lošo.
S obzirom na to da se intervju sa takvim stavovima mogao pojaviti, a uzimajući u obzir da svi u hrvatskoj politici znaju tko je Rašeta, jasno je kakva je atmosfera u hrvatskom društvu, mišljenja je Lošo.
A atmosfera je, detektira, takva da se pobjeda u Domovinskom ratu poništava te da agresori mogu tražiti da žive u Hrvatskoj. Takva atmosfera u kojoj prevladavaju Jugoslaveni i Jugoslavenština stvorena je od 2000. godine i zato Rašeta može bez grižnje savjesti reći što želi.
"Ne radi se o bilo kome već o srpskom generalu koji je izravno bio uključen na najvišoj razini u agresiju na RH i čudno je da nema nikakve reakcije od službene politike", zaključuje Domazet Lošo.
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... tskoj.html
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
