Pljačka stoljeća
ISTINA JE SPORA ALI UVIJEK DOĐE NA VRIJEME: Tko je opljačkao Hrvatsku i hrvatski narod?
Tko je opljačkao Hrvatsku je pitanje koje traži odgovor. Ovom narodu treba istina, a najmanje komunističke laži i podvale. Stoga tvrdim da su pljačku Hrvatske omogućili Ante Marković i Ivica Račan, a izvršili meneđžeri hrvatskih banaka u dogovoru sa direktorima poduzeća.
Sve veće hrvatske banke su bile privatizirane još 1989. godine i to u New York-u. To je omogućila Markovićeva privatizacija. Naime, dionice tih banaka su se prodavale na Wall srtreet-u.
Tada se vrijednost jednog dolara prodavala za 13 centi. Tko su bili kupci tih dionica? Hrvatski komunisti, dakle, Markovićevi menedžeri ili strani investitori, a to najbolje zna tadašanji jugoslavenski novinar Vladimir Drobnjak. On dobro zna tko je bio u toj hrvatskoj delegaciji, a meni je u sjećanju ostao samo Dušan Bilandžić.
Tako su komunistički lopovi postali i vlasnici hrvatskih poduzeća jer su kupili i bankine udjele u njima. Za vrijeme rata ta poduzeća, čije tvornice su se nalazile u centru gradova, su potpuno uništena u dogovoru sa direktorima tih poduzeća. Na koncu su meneđeri kupovali propale tvornice sa zemljištem i gradili stanove.
Te stanove se kupovali poslovno neobrazovani i naivni Hrvati podižući kredite uz visoke kamate. Međutim, ti hrvatski komunistički lopovi su Hrvatima davali kredite u eurima i švicarskim frankima, što je bilo protuustavno.
Danas su primatelji kredita i njihovi jamci postali najveća sirotinja, a tadašnja komunistička elita je postala kapitalistička – najbogatija u državi, možda i u Europi. Kako građani nisu mogli plaćati svoje obveze zbog gubljenja posla, ti stanovi ili kuće, koje su uložene kao hipoteke, su postale vlasništvo banaka.
Logično bi bilo da banke te stanove prodaju na dražbi, ali to se nije dogodilo. Zašto, ako su banke gubitnici? Ti stanovi stoje prazni umjesto da ih se daje u najam.
Kome se to isplati? Zar je i to logično u kapitalizmu ? Danas Milanović i njegova bratija prodaju maglu biračima tražeći njihove glasove na dolazećim izborima. No, puk ni danas ne zna tko je vlasnik Cementara, tko je bio pravi vlasnik Adrisa, tko je danas vlasnik Croatia Osiguranja, tko je bio vlasnik EPH i privatnih televizija ili tko su Rusi koji kupuju zemljišta i poduzeća u RH.
Dakle, puk vjeruje da su iza investicija u RH stali stranci, ali sve pokazuje da su to bili hrvatski komunisti iliti meneđžeri poduzeća i banaka, jednom rječju – hrvatski komunistički lopovi. Slično je RH opljačkao Ivica Račan. Naime, on je razoružao hrvatsku TO predavši JA njezino oružje i ostavio narod goloruk.
To je dovelo do okupacije gotovo 25 posto hrvatskohg teritorija, progona Hrvata iz njihovih domova, rušenja njihovih domova, katoličkih crkava i grobova, te uništenja katastra. Ta okupacija je uništila hrvatsko gospodarstvo jer gubici su bili veliki. Koliko je novca potrošeno za nabavku istoga oružja i koliko novca je utrošeno u obnovu? Zar ovo zorno ne pokazuje da je jedan od većih pljačkaša RH bio Ivica Račan.
No, kada je Račan preuzeo vlast, on je prikrio komunističku pljačku i Markovićevu privatizaciju prodavši državni udio u tim privatiziranim bankama i meneđerima omogućio veliku zaradu na koju nisu čak platili porez državi. Međutim, sve te banke je sanirala RH, a dobit od prodaje su uzeli meneđeri. Potom je prodao 25 posto INE i dao kupcima glavne poluge upravljanja, zašto su komunisti kasnije optužili Sanadera.
Isto tako Račan je prodao drugi 25 posto HT i dao upravljanje DT. To su poduzeća u kojima su banke imale velike udjele. Prodao je i mnoge hotele u kojima su banke imale velike udjele.
Da tragedija bude još veća, on je povećao hrvatski inozemni dug sa 9.2 milijardi na više od 26.0 milijardi dolara za manje od 4 godine.
No, na trenutak ću se vratiti na dug od 9.2 milijarde dolara. Ako se Tuđman zadužio samo za milijun njemačkih maraka, dakle, 0,5 milijardi dolara, naoružao HV, zadovoljio potrebe velikog broj prognanika i dobio rat sa samo toliko novca. Ovo su činjenice jer nijedna inozemna banka nije htjela dati kredit Hrvatskoj.
Međutim, znamo da je udio Hrvatske u dugu Federacije iznosio oko 3.6 milijardi dolara. Mnogi su ovaj dug shvatili kao cijeloviti dug SRH ne upitavši se nikada otkuda ostatak duga. Dakle, tko se zadužio za ostatak od 5.55 miljardi dolara? To sam pokušao objasniti nekim domljubnim novinarima i komenatorima, ali ni oni to ne razumiju.
Međutim, svi oni znaju da je po Ustavu iz 1974. godine SRH postala država i da se sam mogla zaduživati u inozemstvu. Taj dug je bio poznat kao Londonski i Pariški klub, a kreditori su bile privatne banke.
Već 1991. godine na taj kredit je bio uveden moratorij od 10 godina i skinut je dolaskom Račana na vlast. Dolaskom Sanadera na vlast taj dug je povećen na nekih 50 milijardi dolara ali je izgrađen autoput od Zadra do Ploča sa mnogim petljama za ulaze i izlaze na izgrađenoj cesti do Zadra i završen je veliki tunel Mala Kapela koji je bio jako skup zbog više razloga, a završena je i druga cijev tunela Sv. Rok.
Današnja vlast se zadužila u četiri godine više nego Sanader u 8 godina, ali nije sudjelovala u izgradnji bilo kakve infrastrukture u RH. Nakon svega, postavljam pitanje: Tko je opljačkao Hrvatsku i hrvatski narod?
Sam Pusić
http://www.portaloko.hr/clanak/istina-j ... d/0/79097/
Velika pljačka Hrvatske
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
ISPOD POVRŠINE
Premijer mora odmah objasniti je li njegov brat umješan u pljačku državnog proračuna?
Radi se o iznosima koji se mjere desetcima, a možda i stotinama milijuna kuna.
Autor: Ante Gugo
Mediji danas pišu o aferi pljačke državnog proračuna koja je višestruko teža nego ona koju poznajemo pod nazivom Fimi media. U ovu aferu nije umiješan aktualni premijer, ali osoba koja o tome progovara sumnjiči članove njegove bliže obitelji. Potpuno je nevjerovatno da policija i Državno odvjetništvo mogu prešutjeti ovako nešto. Ako je sve ovo laž i manipulacija dva tjedna prije parlamentarnih izbora, osoba koja to javno iznosi mora kazneno odgovarati. Ako ima i zrno istine u cijeloj priči premijer zajedno s Vladom mora odmah dati ostavku.
Bivša šefica Službe za nadzor pri zagrebačkom poreznom uredu Ana Marčeta u nedjeljnom je Jutarnjem listu teško optužila rođenog brata premijera Milanovića za sudioništvo u financijskoj prevari na račun Državnog proračuna. Radi se o iznosima koji se mjere desetcima, a možda i stotinama milijuna kuna. U svakom slučaju, ako je istina ono što govori smijenjena šefica nadzorne porezne službe, Državni proračun je olakšan za puno veći iznos nego u aferi Fimi media.
Zanimljivo je kako ovo nije prvi put da svjedočimo nezainteresiranosti DORH-a i USKOK-a za financijske prevare na račun Državnog proračuna kad je u pitanju aktualna SDP-ova vlast. Mediji su nadugo i naširoko pisali i iznosili brojne primjere o tome kako su u predstečajnim nagodbama nekim SDP-ovim dužnosnicima otpisani dugovi za porez, a da država zauzvrat nije ušla u vlasničku strukturu njihovih poduzeća, što je mogla i morala.
Budući da je ova Vlada mandat započela legalizacijom pljačke Državnog proračuna nazvavši to predstečajnim nagodbama nije nam svejedno hoće li nekažnjeno mandat završiti još jednom takvom sustavnom pljačkom. Mogla bi to, naime, postati opasna navika u ovom društvu.
Zapitajmo se najprije zašto bi nekome bilo oprošteno četrdesetak milijuna kuna duga? Naravno, zato da se spase radna mjesta i da poduzeće opet stane na noge. Ako taj oprost ima takvog rezona, zar onda država jednog dana ne bi mogla prodati udio u tako spašenom, pa oporavljenom poduzeću i tako nadoknaditi financijsku štetu koju ima zbog oprosta duga. Mogla bi država tako napraviti da je, recimo u slučaju Siscie, ušla u vlasničku strukturu, ali nije. Vlasnik te modne kuće visoki je SDP-ov dužnosnik i u mandatu ove Vlade predsjednik ili član Nadzornih odbora nekih važnih državnih poduzeća poput Hrvatskih željeznica. Bio je i član gospodarskog savjeta bivšeg predsjednika Republike Josipovića.
Predstečajne nagodbe je izmislio smjenjeni ministar financija Slavko Linić. Naivno bismo mogli zaključiti da je premijer Milanović njega smjenio zbog ovako filigranski osmišljenog načina pljačke države. Sve je po zakonu, ali država ipak svake godine ostaje bez milijardi kuna. Međutim, kad je Linić otišao, Zakon o predstečajnoj nagodbi nije ukinut. A sjetimo se, kad mu se pripremala smjena žestoko je prijetio Milanoviću. Prijetio, pa utihnuo. Činilo se tada da Linić puca iz prazne puške.
Ako pretpostavimo da ima istine u ovome što govori Ana Mačeta onda bi se moglo zaključiti da Linić nije baš pucao iz prazne puške, nego da nije očekivao kako će DORH i USKOK biti toliko pod kontrolom aktualne Vlade, pa neće reagirati na dokaze koje navodno ima smjenjena Šefica nadzorne službe zagrebačkog poreznog ureda.
O čemu se u cijeloj ovoj priči radi? Riječ je o već klasičnoj kružnoj prevari. Neka poduzeća su se fiktivno bavila otkupom zlata pa su na gotovinske potvrde o isplati građanima od kojih su navodno otkupljivali zlato upisivali imena talijanskih državljana za koje je utvrđeno da nikad nisu ni bili u Hrvatskoj. Ta poduzeća su potom od države tražila desetke milijuna kuna povrata poreza. Gospođa Ana Mačeta tvrdi da o svemu ima dokaze crno na bijelo. Kaže da je čak bila i pohvaljena zbog tog svog nalaza, a onda je iznenada smjenjena.
U ovoj priči nije riječ samo o prevari države, odnosno Državnog proračuna, što većina medija koji danas pišu o ovoj aferi niti ne primjećuju. Ovdje je, naime, riječ o klasičnoj operaciji pranja novca. S obzirom na to o kojim iznosima je riječ, realno je pretpostaviti da iza svega stoje međunarodni kriminalni lanci. A tu stvar postaje posebno teška.
Naime, s tim poduzećima koja su preko fiktivnog otkupa zlata varala državu poslovala su i poduzeća u kojima poslovne interese ima i rođeni brat premijera Milanovića, a jedno od tih poduzeća čak se bavi pružanjem vanjskih usluga Poreznoj upravi. Ono skladišti i čuva arhivu Porezne uprave. Namjerno sad ne navodim imena svih tih poduzeća, jer ovo nije priča iz Crne kronike. Ovdje je riječ o političkom sustavu naše države. Dakle, ovdje govorimo o prešućenom načinu pljačkanja Državnog proračuna, naravno, pod uvjetom da ima istine u onome što govori gospođa Ana Marčeta, a ona je novinarima ponudila i papire na uvid. Ne samo prešućenom, nego o načinu pljačke koji je imao pokroviteljstvo u najužem državnom vrhu.
Nevjerovatno je da se nitko iz Vlade i SDP-a danas nije oglasio o ovom slučaju. Nije čak ni glasnogovornik Ministarstva financija. Kao da je riječ o nečem nevažnom, a to je ono što budi najveći strah. Bojim se da netko računa kako će sve ovo, kao i toliko puta ranije u ovoj državi, jednostavno pasti u zaborav. Mi smo danas morali imati izjave najvažnijih aktera ove priče. Premijer se morao od svega ograditi. Državno odvjetništvo je moralo pokrenuti postupak protiv gospođe Marčeta ako ona ne govori istinu. Ako ona, ipak, govori istinu, onda smo danas morali imati ostavku premijera. Također trebamo i objašnjenje zašto je netko u DORH-u odbacio kaznene prijave koje je u ovom slučaju podnosila gospođa Marčeta.
Budući da je ova Vlada mandat započela legalizacijom pljačke Državnog proračuna nazvavši to predstečajnim nagodbama nije nam svejedno hoće li nekažnjeno mandat završiti još jednom takvom sustavnom pljačkom. Mogla bi to, naime, postati opasna navika u ovom društvu.
http://www.politikaplus.com/novost/1287 ... D-POVRSINE
Premijer mora odmah objasniti je li njegov brat umješan u pljačku državnog proračuna?
Radi se o iznosima koji se mjere desetcima, a možda i stotinama milijuna kuna.
Autor: Ante Gugo
Mediji danas pišu o aferi pljačke državnog proračuna koja je višestruko teža nego ona koju poznajemo pod nazivom Fimi media. U ovu aferu nije umiješan aktualni premijer, ali osoba koja o tome progovara sumnjiči članove njegove bliže obitelji. Potpuno je nevjerovatno da policija i Državno odvjetništvo mogu prešutjeti ovako nešto. Ako je sve ovo laž i manipulacija dva tjedna prije parlamentarnih izbora, osoba koja to javno iznosi mora kazneno odgovarati. Ako ima i zrno istine u cijeloj priči premijer zajedno s Vladom mora odmah dati ostavku.
Bivša šefica Službe za nadzor pri zagrebačkom poreznom uredu Ana Marčeta u nedjeljnom je Jutarnjem listu teško optužila rođenog brata premijera Milanovića za sudioništvo u financijskoj prevari na račun Državnog proračuna. Radi se o iznosima koji se mjere desetcima, a možda i stotinama milijuna kuna. U svakom slučaju, ako je istina ono što govori smijenjena šefica nadzorne porezne službe, Državni proračun je olakšan za puno veći iznos nego u aferi Fimi media.
Zanimljivo je kako ovo nije prvi put da svjedočimo nezainteresiranosti DORH-a i USKOK-a za financijske prevare na račun Državnog proračuna kad je u pitanju aktualna SDP-ova vlast. Mediji su nadugo i naširoko pisali i iznosili brojne primjere o tome kako su u predstečajnim nagodbama nekim SDP-ovim dužnosnicima otpisani dugovi za porez, a da država zauzvrat nije ušla u vlasničku strukturu njihovih poduzeća, što je mogla i morala.
Budući da je ova Vlada mandat započela legalizacijom pljačke Državnog proračuna nazvavši to predstečajnim nagodbama nije nam svejedno hoće li nekažnjeno mandat završiti još jednom takvom sustavnom pljačkom. Mogla bi to, naime, postati opasna navika u ovom društvu.
Zapitajmo se najprije zašto bi nekome bilo oprošteno četrdesetak milijuna kuna duga? Naravno, zato da se spase radna mjesta i da poduzeće opet stane na noge. Ako taj oprost ima takvog rezona, zar onda država jednog dana ne bi mogla prodati udio u tako spašenom, pa oporavljenom poduzeću i tako nadoknaditi financijsku štetu koju ima zbog oprosta duga. Mogla bi država tako napraviti da je, recimo u slučaju Siscie, ušla u vlasničku strukturu, ali nije. Vlasnik te modne kuće visoki je SDP-ov dužnosnik i u mandatu ove Vlade predsjednik ili član Nadzornih odbora nekih važnih državnih poduzeća poput Hrvatskih željeznica. Bio je i član gospodarskog savjeta bivšeg predsjednika Republike Josipovića.
Predstečajne nagodbe je izmislio smjenjeni ministar financija Slavko Linić. Naivno bismo mogli zaključiti da je premijer Milanović njega smjenio zbog ovako filigranski osmišljenog načina pljačke države. Sve je po zakonu, ali država ipak svake godine ostaje bez milijardi kuna. Međutim, kad je Linić otišao, Zakon o predstečajnoj nagodbi nije ukinut. A sjetimo se, kad mu se pripremala smjena žestoko je prijetio Milanoviću. Prijetio, pa utihnuo. Činilo se tada da Linić puca iz prazne puške.
Ako pretpostavimo da ima istine u ovome što govori Ana Mačeta onda bi se moglo zaključiti da Linić nije baš pucao iz prazne puške, nego da nije očekivao kako će DORH i USKOK biti toliko pod kontrolom aktualne Vlade, pa neće reagirati na dokaze koje navodno ima smjenjena Šefica nadzorne službe zagrebačkog poreznog ureda.
O čemu se u cijeloj ovoj priči radi? Riječ je o već klasičnoj kružnoj prevari. Neka poduzeća su se fiktivno bavila otkupom zlata pa su na gotovinske potvrde o isplati građanima od kojih su navodno otkupljivali zlato upisivali imena talijanskih državljana za koje je utvrđeno da nikad nisu ni bili u Hrvatskoj. Ta poduzeća su potom od države tražila desetke milijuna kuna povrata poreza. Gospođa Ana Mačeta tvrdi da o svemu ima dokaze crno na bijelo. Kaže da je čak bila i pohvaljena zbog tog svog nalaza, a onda je iznenada smjenjena.
U ovoj priči nije riječ samo o prevari države, odnosno Državnog proračuna, što većina medija koji danas pišu o ovoj aferi niti ne primjećuju. Ovdje je, naime, riječ o klasičnoj operaciji pranja novca. S obzirom na to o kojim iznosima je riječ, realno je pretpostaviti da iza svega stoje međunarodni kriminalni lanci. A tu stvar postaje posebno teška.
Naime, s tim poduzećima koja su preko fiktivnog otkupa zlata varala državu poslovala su i poduzeća u kojima poslovne interese ima i rođeni brat premijera Milanovića, a jedno od tih poduzeća čak se bavi pružanjem vanjskih usluga Poreznoj upravi. Ono skladišti i čuva arhivu Porezne uprave. Namjerno sad ne navodim imena svih tih poduzeća, jer ovo nije priča iz Crne kronike. Ovdje je riječ o političkom sustavu naše države. Dakle, ovdje govorimo o prešućenom načinu pljačkanja Državnog proračuna, naravno, pod uvjetom da ima istine u onome što govori gospođa Ana Marčeta, a ona je novinarima ponudila i papire na uvid. Ne samo prešućenom, nego o načinu pljačke koji je imao pokroviteljstvo u najužem državnom vrhu.
Nevjerovatno je da se nitko iz Vlade i SDP-a danas nije oglasio o ovom slučaju. Nije čak ni glasnogovornik Ministarstva financija. Kao da je riječ o nečem nevažnom, a to je ono što budi najveći strah. Bojim se da netko računa kako će sve ovo, kao i toliko puta ranije u ovoj državi, jednostavno pasti u zaborav. Mi smo danas morali imati izjave najvažnijih aktera ove priče. Premijer se morao od svega ograditi. Državno odvjetništvo je moralo pokrenuti postupak protiv gospođe Marčeta ako ona ne govori istinu. Ako ona, ipak, govori istinu, onda smo danas morali imati ostavku premijera. Također trebamo i objašnjenje zašto je netko u DORH-u odbacio kaznene prijave koje je u ovom slučaju podnosila gospođa Marčeta.
Budući da je ova Vlada mandat započela legalizacijom pljačke Državnog proračuna nazvavši to predstečajnim nagodbama nije nam svejedno hoće li nekažnjeno mandat završiti još jednom takvom sustavnom pljačkom. Mogla bi to, naime, postati opasna navika u ovom društvu.
http://www.politikaplus.com/novost/1287 ... D-POVRSINE
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
Je li revizija otkrila SDP-ovu pljačku stoljeća: DUUDI-ju nestale milijarde
Iz navedenih razloga je u poslovnim knjigama evidentirana vrijednost dionica i udjela kojima upravlja DUUDI, manja za 16.603.358.900,00 kn od vrijednosti iz Registra i obavijesti SKDD-a
Datum objave: 24.11.2015 | 13:09 Autor: direktno.hr
Revizija je utvrdila masovne nepravilnosti u upravljanju državnom imovinom pod vodstvom SDP-ove perjanice, starog komunističkog kadra Mladena Pejnovića. Od toga da je 16 milijardi misteriozno nestalo između odluke Vlade do knjigovodstva u DUUDI-ju, preplaćenih intelektualinih usluga, nenaplaćenih najamnina, bespotrebno plaćenih usluga. Uglavnom, mišljenje je potpuno negativno, a objašnjeno je na 48 stranica. Zaključak donosimo u cijelosti.
Na temelju odredbi članaka 12. i 14. Zakona o Državnom uredu za reviziju, obavljena je financijska revizija DUUDI-a za 2014.
Revizijom su obuhvaćeni financijski izvještaji i poslovanje. Izraženo je nepovoljno mišljenje.
Prema mišljenju Državnog ureda za reviziju, financijski izvještaji u značajnim odrednicama ne iskazuju objektivno i istinito rezultate poslovanja, te stanje imovine i
obveza. Poslovanje u značajnom dijelu nije usklađeno sa zakonima i drugim propisima. Revizijom su utvrđene sljedeće nepravilnosti i propusti:
DUUDI je osnovan u prosincu 2011. U 2013., nakon prestanka rada Agencije preuzeo je dio poslova, dok je drugi dio preuzeo CERP.
DUUDI je dio poslova iz svoje nadležnosti prenio na novoosnovano Društvo, a preostali poslovi iz djelokruga DUUDI-a se obavljaju u okviru više ustrojstvenih jedinica.
Istovrsni podaci kojima raspolažu pojedine ustrojstvene jedinice značajno se razlikuju s obzirom da poslovanje između jedinica nije povezano, a naročito nije povezano s Odjelom za računovodstvo.
Podaci iskazani u različitim evidencijama nisu usklađeni, što je utjecalo na cjelovitost, točnost i realnost iskazanih podataka u financijskim izvještajima.
Na temelju odluke Vlade RH sastavljena je diobena bilanca. Zbog računskih pogrešaka i nepravilno sastavljene diobene bilance određene pozicije u Bilanci
DUUDI -a koncem 2014. nisu točno i pravilno iskazane
.
Na temelju zaključenog ugovora, kao i izmjena i dopuna priloga ugovoru, tijekom 2014. su Društvu davane na upravljanje određene nekretnine, a pojedine nekretnine su kasnije vraćene DUUDI-u.
Zbog velikog broja nekretnina i promjena njihova statusa te nepostojanja identifikacijske oznake nekretnine, evidencije o nekretninama danim na upravljanje Društvu, kao i onima kojima upravlja DUUDI nisu pouzdane.
Registar koji je objavljen u siječnju 2014. nije ustrojen u skladu s odredbama Zakona, nego prema Uredbi koja je donesena na temelju ranije važećih propisa.
Podaci u Registru su nepotpuni s obzirom da podaci o vrijednosti nekretnine i titularu vlasništva uglavnom nisu navedeni, u pojedinim slučajevima nedostaju
podaci o nazivu korisnika nekretnine i površini te drugi podaci, a za dionice i udjele nema podataka o teretima i sudskim sporovima.
Također nema oznake računa iz Računskog plana proračuna na kojima je imovina evidentirana u poslovnim knjigama, niti broja obveznika dostave podataka iz Registra proračunskih i izvanproračunskih korisnika. Obrazac s proširenim podacima o državnoj imovini potrebnim za unos u Glavnu knjigu državnog proračuna
nije sastavljen, što nije u skladu s Naputkom Ministarstva financija.
DUUDI je u obvezi voditi poslovne knjige i sastavljati financijske izvještaje prema propisima o proračunskom računovodstvu. Poslovne knjige ne osiguravaju podatke o stvarnom stanju imovine kojom upravlja DUUDI, a koja se odnosi na dionice i udjele u glavnici, nekretnine i potraživanja.
Veći broj poslovnih događaja iz 2014. nije evidentiran u poslovnim knjigama, odnosno nisu evidentirane promjene vrijednosti zemljišta i poslovnih prostora, te pojedina potraživanja.
U poslovnim knjigama je evidentirana vrijednost dionica i udjela u glavnici u osam društava, umjesto u 58 društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa. Iz navedenih razloga je u poslovnim knjigama evidentirana vrijednost dionica i udjela kojima upravlja DUUDI, manja za 16.603.358.900,00 kn od vrijednosti iz Registra i obavijesti SKDD-a.
Također, prema podacima iz Registra i SKDD-a, drugi državni imatelji imaju u vlasništvu dionice i udjele u glavnici 14 društava od strateškog i posebnog interesa
kojima upravlja DUUDI , u vrijednosti 3.919.242.726,00 kn, što nije evidentirano u poslovnim knjigama u izvanbilančnim zapisima.
Nadalje, u poslovnim knjigama nije evidentiran udjel u Društvu koje je osnovao DUUDI u listopadu 2013., s temeljnim kapitalom u iznosu 20.000,00 kn.
Potraživanja za prihode od prodaje zemljišta, zakupnine, najamnine te naknade za osnivanje prava građenja i prava služnosti evidentirana su u poslovnim knjigama s više mjeseci zakašnjenja. Pojedini poslovni događaji nisu evidentirani na propisanim računima Računskog plana proračuna.
U poslovnim knjigama je evidentirana vrijednost nefinancijske imovine u pripremi iako su investicije završene ranijih godina.
Evidentiran je ispravak vrijednosti knjiga, umjetničkih djela i drugih izložbenih vrijednosti, a ispravak vrijednosti navedene imovine se ne obavlja.
DUUDI je obavio popis imovine i obveza za 2014. Obavljeni popis imovine i obveza nije cjelovit. Popisom nisu obuhvaćeni stanovi, poslovni prostori, novčana sredstva, jamčevni polozi te potraživanja.
Zemljišta i neperspektivne vojne nekretnine nisu popisana fizički, nego na temelju ranije utvrđenog stanja i
promjena tijekom godine. Dionice i poslovni udjeli, uredska oprema, namještaj i sitni inventar su popisani djelomično. Obveze su popisane prema skupinama računa iz računskog plana u ukupnom iznosu evidentiranom u Glavnoj knjizi, a ne pojedinačno prema subjektima. Knjigovodstveno stanje pojedine popisane imovine nije usklađeno s popisom.
Financijski izvještaji su sastavljeni na temelju podataka iz poslovnih knjiga, koji su nepotpuni i nisu usklađeni sa stvarnim stanjem, te ne daju prave informacije o
financijskom položaju i poslovanju DUUDI.
Potraživanja prema pojedinim ugovorima za godišnje naknade prema ugovorima o pravu građenja, pravu služnosti i zakupu zemljišta za 2014., nisu naplaćena ili
se ne naplaćuju pravodobno, a praćenje naplate naknada je otežano, jer se pojedine naknade uplaćuju na račun državnog proračuna, a pojedine na račun
CERP-a.
S obzirom da pojedina potraživanja za naknade nisu evidentirana u poslovnim knjigama te da nisu ustrojene pouzdane analitičke evidencije dospjelih potraživanja,
postoji rizik da se ugovorene naknade ne uplate u državni proračun ili na račun CERP-a. U 2014. više društava nije platilo ugovorenu naknadu, a ugovor je
raskinut sjednim društvom. Pojedinim društvima koja su kasnila s plaćanjem naknade je obračunata zatezna kamata za kašnjenje u plaćanju naknade, a pojedinima nije, te prema svim dužnicima nije postupljeno na isti način.
Rashodi za intelektualne usluge na temelju ugovora o djelu su ostvareni u iznosu 406.433,00 kn i sudjeluj u s 4,1 % u iznosu sredstava osiguranih za osnovne plaće s doprinosima zaposlenika za 2014., a prema propisima ne smiju prelaziti 2,0 % navedenog iznosa.
U 2014., bez primjene propisanih postupaka javne nabave, nabavljene su usluge u vrijednosti 1.555.861,00 kn, od čega se na usluge održavanja poslovnog kompleksa na Ksaveru odnosi 1.227.723,00 kn, a na nabavu električne energije 328.138,00 kn.
DUUDI je osnovan koncem 2011. na temelju Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave. Zakonom, koji je donesen u
srpnju 2013., ukinuta je Agencija, uređeno osnivanje CERP-a i proširena djelatnost DUUDI-a dijelom poslova Agencije.
DUUDI je središnje tijelo za upravljanje i raspolaganje te koordinaciju upravljanja i raspolaganja državnom imovinom.
Sudjeluje u utvrđivanju smjernica za ostvarivanje vlasničke politike u trgovačkim društvima i drugim pravnim osobama koje su od strateškog i posebnog državnog
interesa. Upravlja i raspolaže fondom stanova i poslovnih prostora u državnom vlasništvu, rezidencijalnim objektima, neperspektivnim vojnim nekretninama te drugim građevinskim zemljištem u državnom vlasništvu. Uspostavlja i vodi Registar, obavlja nadzor nad upravljanjem i raspolaganjem državnom imovinom, te obavlja druge poslove u skladu s propisima.
Za obavljanje poslova DUUDI-a, planirano je 115 zaposlenika, koncem 2013. je bilo 64 zaposlenika, a koncem 2014. je bilo 99 zaposlenika. Predstojnik DUUDI-a
od početka 2012., kao i u vrijeme obavljanja revizije je Mladen Pejnović.
U 2014. su ostvareni prihodi u iznosu 17.358.200,00 kn, rashodi u iznosu 18.225.415,00 kn, te manjak prihoda u iznosu 867.215,00 kn. Vrijednosno najznačajniji su prihodi iz državnog proračuna u iznosu 17.351.922,00 kn. Vrijednosno značajniji rashodi su rashodi za zaposlene u iznosu 9.198.654,00 kn, materijalni rashodi
u iznosu 7.972.667,00 i rashodi za nabavu nefinancijske imovine u iznosu 1.033.237,00 kn. Koncem 2014. vrijednost imovine je iskazana u iznosu 27.279.906.082,00 kn, od čega se na nefinancijsku imovinu odnosi 1.525.203.296,00 kn, a na financijsku imovinu 25.754.702.786,00 kn.
U okviru nefinancijske imovine, na građevinske objekte se odnosi 1.330.432.784,00kn, zemljište 165.377.388,00 kn te umjetnička djela i ostale izložbene vrijednosti 28.052.626,00 kn.
U okviru financijske imovine, dionice i udjeli u glavnici iznose 25.752.683.418,00 kn. Obveze su koncem 2014. iznosile 2.936.104,00 kn, a najznačajnije se odnose na obveze za rashode poslovanja u iznosu 2.838.483,00 kn. Dospjele obveze koncem 2014. iznose 808.508,00 kn.
U Strateškom planu DUUDI-a za 2013. do 2015. je navedeno da je ideja osnivanja DUUDI-a bila objediniti, sinkronizirati i koordinirati upravljanje i raspolaganje ukupnom državnom imovinom, s gla vnim ciljem postizanja cjelovitog, ekonomski efikasnog, transparentnog i društveno korisnog sustava. Aktivnosti vezane uz postizanje postavljenih ciljeva odvijaju se vrlo sporo.
Državna imovina, upravljanje i raspolaganje državnom imovinom nisu dovoljno integrirani, nije uspostavljen odgovarajući Registar, koji je još ustrojen prema staroj Uredbi i s nepotpunim podacima. Nepravilnosti i propusti utvrđene revizijom za 2014., koje se odnose na djelokrug i unutarnje ustrojstvo, računovodstveno poslovanje, imovinu, rashode te javnu nabavu, utjecale su na izražavanje nepovoljnog mišljenja.
Na Izvješće o obavljenoj reviziji od 28. listopada 2015. zakonski predstavnik je uložio prigovor. Prigovor nije prihvaćen, te je ovo Izvješće konačno.
http://direktno.hr/en/2014/direkt/31650 ... ijarde.htm
Iz navedenih razloga je u poslovnim knjigama evidentirana vrijednost dionica i udjela kojima upravlja DUUDI, manja za 16.603.358.900,00 kn od vrijednosti iz Registra i obavijesti SKDD-a
Datum objave: 24.11.2015 | 13:09 Autor: direktno.hr
Revizija je utvrdila masovne nepravilnosti u upravljanju državnom imovinom pod vodstvom SDP-ove perjanice, starog komunističkog kadra Mladena Pejnovića. Od toga da je 16 milijardi misteriozno nestalo između odluke Vlade do knjigovodstva u DUUDI-ju, preplaćenih intelektualinih usluga, nenaplaćenih najamnina, bespotrebno plaćenih usluga. Uglavnom, mišljenje je potpuno negativno, a objašnjeno je na 48 stranica. Zaključak donosimo u cijelosti.
Na temelju odredbi članaka 12. i 14. Zakona o Državnom uredu za reviziju, obavljena je financijska revizija DUUDI-a za 2014.
Revizijom su obuhvaćeni financijski izvještaji i poslovanje. Izraženo je nepovoljno mišljenje.
Prema mišljenju Državnog ureda za reviziju, financijski izvještaji u značajnim odrednicama ne iskazuju objektivno i istinito rezultate poslovanja, te stanje imovine i
obveza. Poslovanje u značajnom dijelu nije usklađeno sa zakonima i drugim propisima. Revizijom su utvrđene sljedeće nepravilnosti i propusti:
DUUDI je osnovan u prosincu 2011. U 2013., nakon prestanka rada Agencije preuzeo je dio poslova, dok je drugi dio preuzeo CERP.
DUUDI je dio poslova iz svoje nadležnosti prenio na novoosnovano Društvo, a preostali poslovi iz djelokruga DUUDI-a se obavljaju u okviru više ustrojstvenih jedinica.
Istovrsni podaci kojima raspolažu pojedine ustrojstvene jedinice značajno se razlikuju s obzirom da poslovanje između jedinica nije povezano, a naročito nije povezano s Odjelom za računovodstvo.
Podaci iskazani u različitim evidencijama nisu usklađeni, što je utjecalo na cjelovitost, točnost i realnost iskazanih podataka u financijskim izvještajima.
Na temelju odluke Vlade RH sastavljena je diobena bilanca. Zbog računskih pogrešaka i nepravilno sastavljene diobene bilance određene pozicije u Bilanci
DUUDI -a koncem 2014. nisu točno i pravilno iskazane
.
Na temelju zaključenog ugovora, kao i izmjena i dopuna priloga ugovoru, tijekom 2014. su Društvu davane na upravljanje određene nekretnine, a pojedine nekretnine su kasnije vraćene DUUDI-u.
Zbog velikog broja nekretnina i promjena njihova statusa te nepostojanja identifikacijske oznake nekretnine, evidencije o nekretninama danim na upravljanje Društvu, kao i onima kojima upravlja DUUDI nisu pouzdane.
Registar koji je objavljen u siječnju 2014. nije ustrojen u skladu s odredbama Zakona, nego prema Uredbi koja je donesena na temelju ranije važećih propisa.
Podaci u Registru su nepotpuni s obzirom da podaci o vrijednosti nekretnine i titularu vlasništva uglavnom nisu navedeni, u pojedinim slučajevima nedostaju
podaci o nazivu korisnika nekretnine i površini te drugi podaci, a za dionice i udjele nema podataka o teretima i sudskim sporovima.
Također nema oznake računa iz Računskog plana proračuna na kojima je imovina evidentirana u poslovnim knjigama, niti broja obveznika dostave podataka iz Registra proračunskih i izvanproračunskih korisnika. Obrazac s proširenim podacima o državnoj imovini potrebnim za unos u Glavnu knjigu državnog proračuna
nije sastavljen, što nije u skladu s Naputkom Ministarstva financija.
DUUDI je u obvezi voditi poslovne knjige i sastavljati financijske izvještaje prema propisima o proračunskom računovodstvu. Poslovne knjige ne osiguravaju podatke o stvarnom stanju imovine kojom upravlja DUUDI, a koja se odnosi na dionice i udjele u glavnici, nekretnine i potraživanja.
Veći broj poslovnih događaja iz 2014. nije evidentiran u poslovnim knjigama, odnosno nisu evidentirane promjene vrijednosti zemljišta i poslovnih prostora, te pojedina potraživanja.
U poslovnim knjigama je evidentirana vrijednost dionica i udjela u glavnici u osam društava, umjesto u 58 društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa. Iz navedenih razloga je u poslovnim knjigama evidentirana vrijednost dionica i udjela kojima upravlja DUUDI, manja za 16.603.358.900,00 kn od vrijednosti iz Registra i obavijesti SKDD-a.
Također, prema podacima iz Registra i SKDD-a, drugi državni imatelji imaju u vlasništvu dionice i udjele u glavnici 14 društava od strateškog i posebnog interesa
kojima upravlja DUUDI , u vrijednosti 3.919.242.726,00 kn, što nije evidentirano u poslovnim knjigama u izvanbilančnim zapisima.
Nadalje, u poslovnim knjigama nije evidentiran udjel u Društvu koje je osnovao DUUDI u listopadu 2013., s temeljnim kapitalom u iznosu 20.000,00 kn.
Potraživanja za prihode od prodaje zemljišta, zakupnine, najamnine te naknade za osnivanje prava građenja i prava služnosti evidentirana su u poslovnim knjigama s više mjeseci zakašnjenja. Pojedini poslovni događaji nisu evidentirani na propisanim računima Računskog plana proračuna.
U poslovnim knjigama je evidentirana vrijednost nefinancijske imovine u pripremi iako su investicije završene ranijih godina.
Evidentiran je ispravak vrijednosti knjiga, umjetničkih djela i drugih izložbenih vrijednosti, a ispravak vrijednosti navedene imovine se ne obavlja.
DUUDI je obavio popis imovine i obveza za 2014. Obavljeni popis imovine i obveza nije cjelovit. Popisom nisu obuhvaćeni stanovi, poslovni prostori, novčana sredstva, jamčevni polozi te potraživanja.
Zemljišta i neperspektivne vojne nekretnine nisu popisana fizički, nego na temelju ranije utvrđenog stanja i
promjena tijekom godine. Dionice i poslovni udjeli, uredska oprema, namještaj i sitni inventar su popisani djelomično. Obveze su popisane prema skupinama računa iz računskog plana u ukupnom iznosu evidentiranom u Glavnoj knjizi, a ne pojedinačno prema subjektima. Knjigovodstveno stanje pojedine popisane imovine nije usklađeno s popisom.
Financijski izvještaji su sastavljeni na temelju podataka iz poslovnih knjiga, koji su nepotpuni i nisu usklađeni sa stvarnim stanjem, te ne daju prave informacije o
financijskom položaju i poslovanju DUUDI.
Potraživanja prema pojedinim ugovorima za godišnje naknade prema ugovorima o pravu građenja, pravu služnosti i zakupu zemljišta za 2014., nisu naplaćena ili
se ne naplaćuju pravodobno, a praćenje naplate naknada je otežano, jer se pojedine naknade uplaćuju na račun državnog proračuna, a pojedine na račun
CERP-a.
S obzirom da pojedina potraživanja za naknade nisu evidentirana u poslovnim knjigama te da nisu ustrojene pouzdane analitičke evidencije dospjelih potraživanja,
postoji rizik da se ugovorene naknade ne uplate u državni proračun ili na račun CERP-a. U 2014. više društava nije platilo ugovorenu naknadu, a ugovor je
raskinut sjednim društvom. Pojedinim društvima koja su kasnila s plaćanjem naknade je obračunata zatezna kamata za kašnjenje u plaćanju naknade, a pojedinima nije, te prema svim dužnicima nije postupljeno na isti način.
Rashodi za intelektualne usluge na temelju ugovora o djelu su ostvareni u iznosu 406.433,00 kn i sudjeluj u s 4,1 % u iznosu sredstava osiguranih za osnovne plaće s doprinosima zaposlenika za 2014., a prema propisima ne smiju prelaziti 2,0 % navedenog iznosa.
U 2014., bez primjene propisanih postupaka javne nabave, nabavljene su usluge u vrijednosti 1.555.861,00 kn, od čega se na usluge održavanja poslovnog kompleksa na Ksaveru odnosi 1.227.723,00 kn, a na nabavu električne energije 328.138,00 kn.
DUUDI je osnovan koncem 2011. na temelju Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave. Zakonom, koji je donesen u
srpnju 2013., ukinuta je Agencija, uređeno osnivanje CERP-a i proširena djelatnost DUUDI-a dijelom poslova Agencije.
DUUDI je središnje tijelo za upravljanje i raspolaganje te koordinaciju upravljanja i raspolaganja državnom imovinom.
Sudjeluje u utvrđivanju smjernica za ostvarivanje vlasničke politike u trgovačkim društvima i drugim pravnim osobama koje su od strateškog i posebnog državnog
interesa. Upravlja i raspolaže fondom stanova i poslovnih prostora u državnom vlasništvu, rezidencijalnim objektima, neperspektivnim vojnim nekretninama te drugim građevinskim zemljištem u državnom vlasništvu. Uspostavlja i vodi Registar, obavlja nadzor nad upravljanjem i raspolaganjem državnom imovinom, te obavlja druge poslove u skladu s propisima.
Za obavljanje poslova DUUDI-a, planirano je 115 zaposlenika, koncem 2013. je bilo 64 zaposlenika, a koncem 2014. je bilo 99 zaposlenika. Predstojnik DUUDI-a
od početka 2012., kao i u vrijeme obavljanja revizije je Mladen Pejnović.
U 2014. su ostvareni prihodi u iznosu 17.358.200,00 kn, rashodi u iznosu 18.225.415,00 kn, te manjak prihoda u iznosu 867.215,00 kn. Vrijednosno najznačajniji su prihodi iz državnog proračuna u iznosu 17.351.922,00 kn. Vrijednosno značajniji rashodi su rashodi za zaposlene u iznosu 9.198.654,00 kn, materijalni rashodi
u iznosu 7.972.667,00 i rashodi za nabavu nefinancijske imovine u iznosu 1.033.237,00 kn. Koncem 2014. vrijednost imovine je iskazana u iznosu 27.279.906.082,00 kn, od čega se na nefinancijsku imovinu odnosi 1.525.203.296,00 kn, a na financijsku imovinu 25.754.702.786,00 kn.
U okviru nefinancijske imovine, na građevinske objekte se odnosi 1.330.432.784,00kn, zemljište 165.377.388,00 kn te umjetnička djela i ostale izložbene vrijednosti 28.052.626,00 kn.
U okviru financijske imovine, dionice i udjeli u glavnici iznose 25.752.683.418,00 kn. Obveze su koncem 2014. iznosile 2.936.104,00 kn, a najznačajnije se odnose na obveze za rashode poslovanja u iznosu 2.838.483,00 kn. Dospjele obveze koncem 2014. iznose 808.508,00 kn.
U Strateškom planu DUUDI-a za 2013. do 2015. je navedeno da je ideja osnivanja DUUDI-a bila objediniti, sinkronizirati i koordinirati upravljanje i raspolaganje ukupnom državnom imovinom, s gla vnim ciljem postizanja cjelovitog, ekonomski efikasnog, transparentnog i društveno korisnog sustava. Aktivnosti vezane uz postizanje postavljenih ciljeva odvijaju se vrlo sporo.
Državna imovina, upravljanje i raspolaganje državnom imovinom nisu dovoljno integrirani, nije uspostavljen odgovarajući Registar, koji je još ustrojen prema staroj Uredbi i s nepotpunim podacima. Nepravilnosti i propusti utvrđene revizijom za 2014., koje se odnose na djelokrug i unutarnje ustrojstvo, računovodstveno poslovanje, imovinu, rashode te javnu nabavu, utjecale su na izražavanje nepovoljnog mišljenja.
Na Izvješće o obavljenoj reviziji od 28. listopada 2015. zakonski predstavnik je uložio prigovor. Prigovor nije prihvaćen, te je ovo Izvješće konačno.
http://direktno.hr/en/2014/direkt/31650 ... ijarde.htm
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
Komunisti prije gubitka vlasti 1990. godine izglasali ukaz kojim se prestaje ispitivati porijeklo imovine!
Objavio: Redakcija | Datum objave: 10/02/2014 | Leave a response
SABOR SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE HRVATSKE
Na temelju člana 389 Ustava Socijalističke Republike Hrvatske, donosim
UKAZ
o proglašenju Zakona o prestanku važenja Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine
Proglašava se Zakon o prestanku važenja Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine koji je Sabor Socijalističke Republike Hrvatske donio na sjednicama Vijeća udruženog rada 26. travnja, Vijeća općina 26. travnja i Društveno-političkog vijeća 26. travnja 1990. godine.
Klasa: 011-01/90-01/61
U rbroj : 71-90-1
Zagreb, 27. travnja 1990.
Predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske
Ivo Latin, v. r.
ZAKON
o prestanku važenja Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine
Član 1.
Zakon o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine (“Narodne novine”, br.14/84) prestaje važiti.
Član 2.
Postupci pokrenuti po odredbama Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine (“Narodne novine”, br.14/84) u kojima nije doneseno pravomoćno rješenje obustaviti će se. Neizvršena rješenja i drugi izvršni nalozi doneseni po zakonu iz stava 1. ovoga člana neće se izvršiti. Prava građana kojima je oduzeta stečena imovina po odredbama zakona iz člana 1.#clanak1 ovoga zakona utvrdit će se posebnim zakonom.
Član 3.
Ovaj zakon stupa na snagu osmoga dana nakon objave u “Narodnim novinama”.
Broj : 417-01/89-01/01
Zagreb, 26. travnja 1990.
SABOR SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE HRVATSK
Predsjednik Vijeća udruženog rada
Milan Janus, v. r.
Predsjednik Sabora
dr Anđelko Runjić, v. r.
Predsjednik Vijeća općina
mr Mirko Šetina, v. r.
Predsjednik Društveno-političkog vijeća
mr Zvonimir Novak, v. r.
Iz ovog ukaza je jasna namjera hrvatskih komunista, da zaštiti opljačkanu imovinu od strane partije, na uštrb građana, a isto tako je ovim kriminalnim zakonom zaustavljena potjera prema svakome, tko je nezakonito stekao imovinu. Drugim riječima, svaki “drug” koji je krao i varao narod, partijskim dekretom, odnosno nakaradnim Saborom je zaštičen za svoj lopovluk. Kako je kod nas baš sve moguće, ovakav čin je vrhunac bezobrazluka jedne lopovske elite. Još 1976. godine su počele velike pljačke banaka, na način da su domaće banke otvarale banke kćeri u inozemstvu, a ovim činom su pojedinci htjeli zaštiti svoju nezakonitu imovinu pred dolazećom hrvatskom državom. I koliko su uspjevali u tome, govore podaci današnjeg stanja pljačke naše imovine. Naša današnja pljačkaška elita je elita lopova iz Jugoslavije, presvučena u ruho demokracije.
Igor Drenjančević
http://www.hazud.hr/komunisti-prije-gub ... o-imovine/
Objavio: Redakcija | Datum objave: 10/02/2014 | Leave a response
SABOR SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE HRVATSKE
Na temelju člana 389 Ustava Socijalističke Republike Hrvatske, donosim
UKAZ
o proglašenju Zakona o prestanku važenja Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine
Proglašava se Zakon o prestanku važenja Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine koji je Sabor Socijalističke Republike Hrvatske donio na sjednicama Vijeća udruženog rada 26. travnja, Vijeća općina 26. travnja i Društveno-političkog vijeća 26. travnja 1990. godine.
Klasa: 011-01/90-01/61
U rbroj : 71-90-1
Zagreb, 27. travnja 1990.
Predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske
Ivo Latin, v. r.
ZAKON
o prestanku važenja Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine
Član 1.
Zakon o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine (“Narodne novine”, br.14/84) prestaje važiti.
Član 2.
Postupci pokrenuti po odredbama Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine (“Narodne novine”, br.14/84) u kojima nije doneseno pravomoćno rješenje obustaviti će se. Neizvršena rješenja i drugi izvršni nalozi doneseni po zakonu iz stava 1. ovoga člana neće se izvršiti. Prava građana kojima je oduzeta stečena imovina po odredbama zakona iz člana 1.#clanak1 ovoga zakona utvrdit će se posebnim zakonom.
Član 3.
Ovaj zakon stupa na snagu osmoga dana nakon objave u “Narodnim novinama”.
Broj : 417-01/89-01/01
Zagreb, 26. travnja 1990.
SABOR SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE HRVATSK
Predsjednik Vijeća udruženog rada
Milan Janus, v. r.
Predsjednik Sabora
dr Anđelko Runjić, v. r.
Predsjednik Vijeća općina
mr Mirko Šetina, v. r.
Predsjednik Društveno-političkog vijeća
mr Zvonimir Novak, v. r.
Iz ovog ukaza je jasna namjera hrvatskih komunista, da zaštiti opljačkanu imovinu od strane partije, na uštrb građana, a isto tako je ovim kriminalnim zakonom zaustavljena potjera prema svakome, tko je nezakonito stekao imovinu. Drugim riječima, svaki “drug” koji je krao i varao narod, partijskim dekretom, odnosno nakaradnim Saborom je zaštičen za svoj lopovluk. Kako je kod nas baš sve moguće, ovakav čin je vrhunac bezobrazluka jedne lopovske elite. Još 1976. godine su počele velike pljačke banaka, na način da su domaće banke otvarale banke kćeri u inozemstvu, a ovim činom su pojedinci htjeli zaštiti svoju nezakonitu imovinu pred dolazećom hrvatskom državom. I koliko su uspjevali u tome, govore podaci današnjeg stanja pljačke naše imovine. Naša današnja pljačkaška elita je elita lopova iz Jugoslavije, presvučena u ruho demokracije.
Igor Drenjančević
http://www.hazud.hr/komunisti-prije-gub ... o-imovine/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
PLJAČKA STOLJEĆA
Tko je opljačkao Hrvatsku je pitanje koje traži odgovor. Ovom narodu treba istina, a najmanje komunističke laži i podvale. Stoga tvrdim da su pljačku Hrvatske omogućili Ante Marković i Ivica Račan, a izvršili meneđžeri hrvatskih banaka u dogovoru sa direktorima poduzeća.
Sve veće hrvatske banke su bile privatizirane još 1989. godine i to u New York-u. To je omogućila Markovićeva privatizacija. Naime, dionice tih banaka su se prodavale na Wall srtreet-u.
Tada se vrijednost jednog dolara prodavala za 13 centi. Tko su bili kupci tih dionica? Hrvatski komunisti, dakle, Markovićevi menedžeri ili strani investitori, a to najbolje zna tadašanji jugoslavenski novinar Vladimir Drobnjak. On dobro zna tko je bio u toj hrvatskoj delegaciji, a meni je u sjećanju ostao samo Dušan Bilandžić.
Tako su komunistički lopovi postali i vlasnici hrvatskih poduzeća jer su kupili i bankine udjele u njima. Za vrijeme rata ta poduzeća, čije tvornice su se nalazile u centru gradova, su potpuno uništena u dogovoru sa direktorima tih poduzeća. Na koncu su meneđeri kupovali propale tvornice sa zemljištem i gradili stanove.
Te stanove se kupovali poslovno neobrazovani i naivni Hrvati podižući kredite uz visoke kamate. Međutim, ti hrvatski komunistički lopovi su Hrvatima davali kredite u eurima i švicarskim frankima, što je bilo protuustavno.
Danas su primatelji kredita i njihovi jamci postali najveća sirotinja, a tadašnja komunistička elita je postala kapitalistička – najbogatija u državi, možda i u Europi. Kako građani nisu mogli plaćati svoje obveze zbog gubljenja posla, ti stanovi ili kuće, koje su uložene kao hipoteke, su postale vlasništvo banaka.
Logično bi bilo da banke te stanove prodaju na dražbi, ali to se nije dogodilo. Zašto, ako su banke gubitnici? Ti stanovi stoje prazni umjesto da ih se daje u najam.
Kome se to isplati? Zar je i to logično u kapitalizmu ? Danas Milanović i njegova bratija prodaju maglu biračima tražeći njihove glasove na dolazećim izborima. No, puk ni danas ne zna tko je vlasnik Cementara, tko je bio pravi vlasnik Adrisa, tko je danas vlasnik Croatia Osiguranja, tko je bio vlasnik EPH i privatnih televizija ili tko su Rusi koji kupuju zemljišta i poduzeća u RH.
Dakle, puk vjeruje da su iza investicija u RH stali stranci, ali sve pokazuje da su to bili hrvatski komunisti iliti meneđžeri poduzeća i banaka, jednom rječju – hrvatski komunistički lopovi. Slično je RH opljačkao Ivica Račan. Naime, on je razoružao hrvatsku TO predavši JA njezino oružje i ostavio narod goloruk.
To je dovelo do okupacije gotovo 25 posto hrvatskohg teritorija, progona Hrvata iz njihovih domova, rušenja njihovih domova, katoličkih crkava i grobova, te uništenja katastra. Ta okupacija je uništila hrvatsko gospodarstvo jer gubici su bili veliki. Koliko je novca potrošeno za nabavku istoga oružja i koliko novca je utrošeno u obnovu? Zar ovo zorno ne pokazuje da je jedan od većih pljačkaša RH bio Ivica Račan.
No, kada je Račan preuzeo vlast, on je prikrio komunističku pljačku i Markovićevu privatizaciju prodavši državni udio u tim privatiziranim bankama i meneđerima omogućio veliku zaradu na koju nisu čak platili porez državi. Međutim, sve te banke je sanirala RH, a dobit od prodaje su uzeli meneđeri. Potom je prodao 25 posto INE i dao kupcima glavne poluge upravljanja, zašto su komunisti kasnije optužili Sanadera.
Isto tako Račan je prodao drugi 25 posto HT i dao upravljanje DT. To su poduzeća u kojima su banke imale velike udjele. Prodao je i mnoge hotele u kojima su banke imale velike udjele.
Da tragedija bude još veća, on je povećao hrvatski inozemni dug sa 9.2 milijardi na više od 26.0 milijardi dolara za manje od 4 godine.
No, na trenutak ću se vratiti na dug od 9.2 milijarde dolara. Ako se Tuđman zadužio samo za milijun njemačkih maraka, dakle, 0,5 milijardi dolara, naoružao HV, zadovoljio potrebe velikog broj prognanika i dobio rat sa samo toliko novca. Ovo su činjenice jer nijedna inozemna banka nije htjela dati kredit Hrvatskoj.
Međutim, znamo da je udio Hrvatske u dugu Federacije iznosio oko 3.6 milijardi dolara. Mnogi su ovaj dug shvatili kao cijeloviti dug SRH ne upitavši se nikada otkuda ostatak duga. Dakle, tko se zadužio za ostatak od 5.55 miljardi dolara? To sam pokušao objasniti nekim domljubnim novinarima i komenatorima, ali ni oni to ne razumiju.
Međutim, svi oni znaju da je po Ustavu iz 1974. godine SRH postala država i da se sam mogla zaduživati u inozemstvu. Taj dug je bio poznat kao Londonski i Pariški klub, a kreditori su bile privatne banke.
Već 1991. godine na taj kredit je bio uveden moratorij od 10 godina i skinut je dolaskom Račana na vlast. Dolaskom Sanadera na vlast taj dug je povećen na nekih 50 milijardi dolara ali je izgrađen autoput od Zadra do Ploča sa mnogim petljama za ulaze i izlaze na izgrađenoj cesti do Zadra i završen je veliki tunel Mala Kapela koji je bio jako skup zbog više razloga, a završena je i druga cijev tunela Sv. Rok.
Današnja vlast se zadužila u četiri godine više nego Sanader u 8 godina, ali nije sudjelovala u izgradnji bilo kakve infrastrukture u RH. Nakon svega, postavljam pitanje: Tko je opljačkao Hrvatsku i hrvatski narod?
https://www.facebook.com/groups/7914118 ... 185081618/
Tko je opljačkao Hrvatsku je pitanje koje traži odgovor. Ovom narodu treba istina, a najmanje komunističke laži i podvale. Stoga tvrdim da su pljačku Hrvatske omogućili Ante Marković i Ivica Račan, a izvršili meneđžeri hrvatskih banaka u dogovoru sa direktorima poduzeća.
Sve veće hrvatske banke su bile privatizirane još 1989. godine i to u New York-u. To je omogućila Markovićeva privatizacija. Naime, dionice tih banaka su se prodavale na Wall srtreet-u.
Tada se vrijednost jednog dolara prodavala za 13 centi. Tko su bili kupci tih dionica? Hrvatski komunisti, dakle, Markovićevi menedžeri ili strani investitori, a to najbolje zna tadašanji jugoslavenski novinar Vladimir Drobnjak. On dobro zna tko je bio u toj hrvatskoj delegaciji, a meni je u sjećanju ostao samo Dušan Bilandžić.
Tako su komunistički lopovi postali i vlasnici hrvatskih poduzeća jer su kupili i bankine udjele u njima. Za vrijeme rata ta poduzeća, čije tvornice su se nalazile u centru gradova, su potpuno uništena u dogovoru sa direktorima tih poduzeća. Na koncu su meneđeri kupovali propale tvornice sa zemljištem i gradili stanove.
Te stanove se kupovali poslovno neobrazovani i naivni Hrvati podižući kredite uz visoke kamate. Međutim, ti hrvatski komunistički lopovi su Hrvatima davali kredite u eurima i švicarskim frankima, što je bilo protuustavno.
Danas su primatelji kredita i njihovi jamci postali najveća sirotinja, a tadašnja komunistička elita je postala kapitalistička – najbogatija u državi, možda i u Europi. Kako građani nisu mogli plaćati svoje obveze zbog gubljenja posla, ti stanovi ili kuće, koje su uložene kao hipoteke, su postale vlasništvo banaka.
Logično bi bilo da banke te stanove prodaju na dražbi, ali to se nije dogodilo. Zašto, ako su banke gubitnici? Ti stanovi stoje prazni umjesto da ih se daje u najam.
Kome se to isplati? Zar je i to logično u kapitalizmu ? Danas Milanović i njegova bratija prodaju maglu biračima tražeći njihove glasove na dolazećim izborima. No, puk ni danas ne zna tko je vlasnik Cementara, tko je bio pravi vlasnik Adrisa, tko je danas vlasnik Croatia Osiguranja, tko je bio vlasnik EPH i privatnih televizija ili tko su Rusi koji kupuju zemljišta i poduzeća u RH.
Dakle, puk vjeruje da su iza investicija u RH stali stranci, ali sve pokazuje da su to bili hrvatski komunisti iliti meneđžeri poduzeća i banaka, jednom rječju – hrvatski komunistički lopovi. Slično je RH opljačkao Ivica Račan. Naime, on je razoružao hrvatsku TO predavši JA njezino oružje i ostavio narod goloruk.
To je dovelo do okupacije gotovo 25 posto hrvatskohg teritorija, progona Hrvata iz njihovih domova, rušenja njihovih domova, katoličkih crkava i grobova, te uništenja katastra. Ta okupacija je uništila hrvatsko gospodarstvo jer gubici su bili veliki. Koliko je novca potrošeno za nabavku istoga oružja i koliko novca je utrošeno u obnovu? Zar ovo zorno ne pokazuje da je jedan od većih pljačkaša RH bio Ivica Račan.
No, kada je Račan preuzeo vlast, on je prikrio komunističku pljačku i Markovićevu privatizaciju prodavši državni udio u tim privatiziranim bankama i meneđerima omogućio veliku zaradu na koju nisu čak platili porez državi. Međutim, sve te banke je sanirala RH, a dobit od prodaje su uzeli meneđeri. Potom je prodao 25 posto INE i dao kupcima glavne poluge upravljanja, zašto su komunisti kasnije optužili Sanadera.
Isto tako Račan je prodao drugi 25 posto HT i dao upravljanje DT. To su poduzeća u kojima su banke imale velike udjele. Prodao je i mnoge hotele u kojima su banke imale velike udjele.
Da tragedija bude još veća, on je povećao hrvatski inozemni dug sa 9.2 milijardi na više od 26.0 milijardi dolara za manje od 4 godine.
No, na trenutak ću se vratiti na dug od 9.2 milijarde dolara. Ako se Tuđman zadužio samo za milijun njemačkih maraka, dakle, 0,5 milijardi dolara, naoružao HV, zadovoljio potrebe velikog broj prognanika i dobio rat sa samo toliko novca. Ovo su činjenice jer nijedna inozemna banka nije htjela dati kredit Hrvatskoj.
Međutim, znamo da je udio Hrvatske u dugu Federacije iznosio oko 3.6 milijardi dolara. Mnogi su ovaj dug shvatili kao cijeloviti dug SRH ne upitavši se nikada otkuda ostatak duga. Dakle, tko se zadužio za ostatak od 5.55 miljardi dolara? To sam pokušao objasniti nekim domljubnim novinarima i komenatorima, ali ni oni to ne razumiju.
Međutim, svi oni znaju da je po Ustavu iz 1974. godine SRH postala država i da se sam mogla zaduživati u inozemstvu. Taj dug je bio poznat kao Londonski i Pariški klub, a kreditori su bile privatne banke.
Već 1991. godine na taj kredit je bio uveden moratorij od 10 godina i skinut je dolaskom Račana na vlast. Dolaskom Sanadera na vlast taj dug je povećen na nekih 50 milijardi dolara ali je izgrađen autoput od Zadra do Ploča sa mnogim petljama za ulaze i izlaze na izgrađenoj cesti do Zadra i završen je veliki tunel Mala Kapela koji je bio jako skup zbog više razloga, a završena je i druga cijev tunela Sv. Rok.
Današnja vlast se zadužila u četiri godine više nego Sanader u 8 godina, ali nije sudjelovala u izgradnji bilo kakve infrastrukture u RH. Nakon svega, postavljam pitanje: Tko je opljačkao Hrvatsku i hrvatski narod?
https://www.facebook.com/groups/7914118 ... 185081618/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
TABAKOVIĆ: Branitelji su u pravu: Opljačkano se tajkunima može oduzeti bez revolucije i po zakonu!
I STRUČNJACI TVRDE DA PRIVATIZACIJU TREBA PONIŠTITI
Branitelji su u pravu: Opljačkano se tajkunima može oduzeti bez revolucije i po zakonu!- Traženje poništenja privatizacije nije zazivanje revolucije već je to uspostava pravne države. Da je vama netko uzeo kuću, bio bi lopov, a ovako su to, tobože, ‘mecene’ i ugledni poduzetnici – primjećuje Pero Kovačević
[…]
ruj. 02, 2016
I STRUČNJACI TVRDE DA PRIVATIZACIJU TREBA PONIŠTITI
Branitelji su u pravu: Opljačkano se tajkunima može oduzeti bez revolucije i po zakonu!- Traženje poništenja privatizacije nije zazivanje revolucije već je to uspostava pravne države. Da je vama netko uzeo kuću, bio bi lopov, a ovako su to, tobože, ‘mecene’ i ugledni poduzetnici – primjećuje Pero Kovačević, dok Sulejman Tabaković ističe da je protupravni blud da je Todorić vlasnik ičega.
Tabaković: Oduzimanjem otetog detronizirali bi udbašku elitu
– Naravno da je moguće. To ne bi bila nikakva revolucija, već upravo obrnuto: dugo očekivano uspostavljenje pravnog poretka Republike Hrvatske. Jednostavno bi vratili pravo vlasništva onima kojima je to pravo oduzeto i to bi učinili po svim međunarodnim pravnim standardima koji vrijede i u Hrvatskoj. Nezakonito privatiziranu imovinu po svim bi pravnim normama vratili u prijašnje stanje, odnosno u vrijeme prije 30. prosinca 1990. Ta imovina bila bi vraćena građanima Republike Hrvatske koji su ju i stvorili. Tako bi banke, tvrtke Ivice Todorića, Miroslava Kutle i ostalih nelegalnih vlasnika bile vraćene hrvatskim građanima. Taj bi se proces, uvjeren sam, prelio na cijelu regiju, što znači da bi na cijelom području detronizirali udbaško-kosovsku ‘elitu’ koja je pokrenula rat da bi pokrala narodnu imovinu. Oni su učinili ratni zločin pljačke narodne imovine prema Nurnberškim principima, zbog čega nije potrebno pokretati nikakvu revoluciju, niti branitelji trebaju suspendirati ‘pozitivno’ pravo da bi uspostavili prirodno. Dovoljno je samo držati se postojećih zakona, a potom dovesti nove ljude koji bi preuzeli USKOK, DORH, pravosuđe i ostale važne institucije. Trebalo bi dovesti 505 ljudi u Sabor, Vladu, javna poduzeća te u pravosuđe i ti bi stručnjaci u roku od tri mjeseca cijelu proceduru poništenja nezakonite pretvorbe i privatizacije mogli dovršiti – optimistično tvrdi Sulejman Tabaković, nezavisni pravni stručnjak specijaliziran za problematiku pretvorbe i privatizacije. Dodaje da nova vlast provedbom poništenja nezakonite privatizacije ne bi smjela stvarati nove nepravde ni prema kome, pa ni prema onima kojima bi oduzimali imovinu.
Međunarodna zajednica pozdravila bi uspostavljanje vladavine prava
– Sve bi se trebalo učiniti zakonito i bez štete za ikoga. Onima koji su uspješno vodili tvrtke mogli bi dati odgovarajuću naknadu, a oni koji su ih uništili, trebali bi za to odgovarati. Protupravni je blud, međutim, da je Ivica Todorić vlasnik ičega, da je Kutle mogao biti vlasnik bilo čega… Kada bi Hrvatska napokon riješila to još uvijek otvoreno pitanje (kriminal u pretvorbi i privatizaciji ne zastarijeva), međunarodna zajednica bila bi sretna i zadovoljna jer bi shvatila da se prvi puta u Republiku Hrvatsku uvodi vladavina prava – zaključuje Tabaković.
Podosta drugačije razmišlja bivši saborski zastupnik HSLS-a, te član Izvršnog odbora HHO-a, pravnik i bivši koprivnički odvjetnik Mladen Godek, koji je o poništenju pretvorbe i privatizacije u Hrvatskom saboru s kolegama raspravljao još prije desetak godina…
Godek: Poništenje privatizacije danas je nemoguće provesti
– Razgovarali smo o tome te smo zaključili da je to naknadno nemoguće učiniti. Mnoga poduzeća u međuvremenu su propala. Samo u Koprivnici takvih je desetak, a u Hrvatskoj bezbroj. Zaključili smo da, ako smo i dozvolili jednu nepravdu, ne trebamo činiti nove. Pitali smo se kakva bi to pravna država bila ako u njoj neki zakoni jedno vrijeme vrijede, pa poslije ne vrijede. Jer ako kršiš zakone, opet dobivaš nepravo. Trebali bi se, naime, donositi novi zakoni, koji bi inkriminirali bivše, što bi u konačnici moglo otjerati investitore. Zbog svega sam vrlo skeptičan prema namjeri poništenja pretvorbe i privatizacije – ističe Godek, pa dodaje da su saborski zastupnici tadašnje ‘Račanove’ koalicije na kraju rasprave zaključili da ne idu u poništenje privatizacije, ali da naknadno procesuiraju kriminal koji je tada počinjen.
Vidi još: Softverom APIS-a može se namještati.SULEJMAN TABAKOVIĆ:Pozivam sve stranke da zajedno zatraže vještačenje softvera APISA kako bi se otklonile sumnje u rezultate izbora i sumnje u rezultat izbora
– U međuvremenu je Državna revizija utvrdila da je 95 posto privatizacije nelegalno, ali se nakon toga ništa nije pokrenulo. Bojim se da je danas kasno za novi početak – zaključuje Godek.
Njegov kolega pravnik, ali i bivši saborski zastupnik HSP-a, Pero Kovačević, tvrdi posve suprotno.
Kovačević: Tri puta Saboru sam predlagao osnivanje Agencije za oduzimanje otete imovine
– Tri puta u Saboru sam predlagao da se osnuje Agencija za oduzimanje otete imovine, no sva tri puta taj prijedlog nije prošao. Moja je ideja bila da se nelegalno stečena imovina oduzme putem ovjere vlasništva. Ako je neko poduzeće u ono vrijeme vrijedilo 10 milijuna kuna, a ako je netko za njega platio samo milijun, onda bi postao vlasnik 10 posto dionica, dok bi razliku cijene trebao doplatiti. U slučaju da za 60 dana ili šest mjeseci to ne učini, država bi postala vlasnik 90 posto tvrtke – pojašnjava Kovačević, a svoj prijedlog podupire informacijom prema kojoj je 1992. godine sveukupna vrijednost hrvatskih tvrtki (osim INE; HEP-a i ostalih javnih poduzeća) procijenjena na 20 milijardi dolara, a da je Hrvatska za sve te tvrtke tijekom privatizacije dobila svega 1,3 milijarde eura!
Šima Krasić utvrdila da je 95 posto gospodarstva ukradeno!
– Državna revizorica Šima Krasić kasnije je utvrdila da je od 1556 poduzeća čak njih 1481 nezakonito privatizirano, što znači da je više od 95 posto hrvatskog gospodarstva ukradeno, a ne kupljeno!. Zato sam 2005., 2006. i 2007. Saboru upućivao Prijedlog zakona o sankcioniranju nezakonitosti u pretvorbi i privatizaciji. Branitelji mogu tražiti tekst prijedloga tog zakona i koristiti ga za svoju inicijativu. Traženje poništenja kriminalne privatizacije nije, naime, nikakvo poticanje na revoluciju već je to, upravo suprotno, uspostava pravne države. Zato ni međunarodna zajednica ne bi reagirala, a ni takozvana ‘elita’ ne bi se imala zbog čega buniti. Privatizacija je, da pojednostavimo, bila klasična kupoprodaja. Da je vama netko uzeo kuću i za to platio pet posto vrijednosti, bio bi lopov. A ovako, to su tobože ‘mecene’ i ugledni poduzetnici. Ne ide to tako. Tražio sam, osim toga, u Saboru da se obavi revizija pretvorbe i privatizacije hrvatskih banaka, no revizija nikada nije učinjena jer HNB i guverner Rohatinski to nisu dozvolili. Tada sam još upozorava da Rohatinski radi za pojedine lobije. Činjenica je da su hrvatske banke sanirane s 15 milijardi eura, a prodane za manje od milijardu, iako su u to vrijeme vrijedile 42 milijarde kuna. Zbog toga bi trebalo napraviti reviziju privatizacije banaka, te banke, ako treba, vratiti u vlasništvo hrvatske države – podvlači Kovačević.
‘Oni koji ne žele nešto učiniti uvijek nađu razlog da to ne učine’
Dodaje potom da se ne slaže s bivšim saborskim kolegom Mladenom Godekom i njegovom tvrdnjom da je poništenje pretvorbe danas nemoguće učiniti jer su mnoge tvrtke propale….
– Išli bi dio po dio. Prvo nesporne tvrtke, a nakon toga vidjeli bi što je sa spornima. Zna se dobro koliko su pojedina poduzeća vrijedila prije privatizacije, a zna se i koliko je netko za njih kasnije platio. Razlika bi se mogla oduzeti – pojašnjava Kovačević, te dodaje da se dobro sjeća da je Račanova koalicija najednom odustala od poništenja pretvorbe, da bi Ivo Josipović potom progurao ideju o nezastarijevanju kriminala iz pretvorbe i privatizacije.
– I ja sam tada podržao taj prijedlog, ali sam ustrajao i na važnijem dijelu: oduzimanju nelegalno stečene imovine. No, znate kako to ide: oni koji ne žele nešto učiniti, uvijek nađu izgovor da to i ne učine – zaključuje pravni ekspert i bivši saborski zastupnik Pero Kovačević.
http://dalicom.eu/tabakovic-branitelji- ... po-zakonu/
I STRUČNJACI TVRDE DA PRIVATIZACIJU TREBA PONIŠTITI
Branitelji su u pravu: Opljačkano se tajkunima može oduzeti bez revolucije i po zakonu!- Traženje poništenja privatizacije nije zazivanje revolucije već je to uspostava pravne države. Da je vama netko uzeo kuću, bio bi lopov, a ovako su to, tobože, ‘mecene’ i ugledni poduzetnici – primjećuje Pero Kovačević
[…]
ruj. 02, 2016
I STRUČNJACI TVRDE DA PRIVATIZACIJU TREBA PONIŠTITI
Branitelji su u pravu: Opljačkano se tajkunima može oduzeti bez revolucije i po zakonu!- Traženje poništenja privatizacije nije zazivanje revolucije već je to uspostava pravne države. Da je vama netko uzeo kuću, bio bi lopov, a ovako su to, tobože, ‘mecene’ i ugledni poduzetnici – primjećuje Pero Kovačević, dok Sulejman Tabaković ističe da je protupravni blud da je Todorić vlasnik ičega.
Tabaković: Oduzimanjem otetog detronizirali bi udbašku elitu
– Naravno da je moguće. To ne bi bila nikakva revolucija, već upravo obrnuto: dugo očekivano uspostavljenje pravnog poretka Republike Hrvatske. Jednostavno bi vratili pravo vlasništva onima kojima je to pravo oduzeto i to bi učinili po svim međunarodnim pravnim standardima koji vrijede i u Hrvatskoj. Nezakonito privatiziranu imovinu po svim bi pravnim normama vratili u prijašnje stanje, odnosno u vrijeme prije 30. prosinca 1990. Ta imovina bila bi vraćena građanima Republike Hrvatske koji su ju i stvorili. Tako bi banke, tvrtke Ivice Todorića, Miroslava Kutle i ostalih nelegalnih vlasnika bile vraćene hrvatskim građanima. Taj bi se proces, uvjeren sam, prelio na cijelu regiju, što znači da bi na cijelom području detronizirali udbaško-kosovsku ‘elitu’ koja je pokrenula rat da bi pokrala narodnu imovinu. Oni su učinili ratni zločin pljačke narodne imovine prema Nurnberškim principima, zbog čega nije potrebno pokretati nikakvu revoluciju, niti branitelji trebaju suspendirati ‘pozitivno’ pravo da bi uspostavili prirodno. Dovoljno je samo držati se postojećih zakona, a potom dovesti nove ljude koji bi preuzeli USKOK, DORH, pravosuđe i ostale važne institucije. Trebalo bi dovesti 505 ljudi u Sabor, Vladu, javna poduzeća te u pravosuđe i ti bi stručnjaci u roku od tri mjeseca cijelu proceduru poništenja nezakonite pretvorbe i privatizacije mogli dovršiti – optimistično tvrdi Sulejman Tabaković, nezavisni pravni stručnjak specijaliziran za problematiku pretvorbe i privatizacije. Dodaje da nova vlast provedbom poništenja nezakonite privatizacije ne bi smjela stvarati nove nepravde ni prema kome, pa ni prema onima kojima bi oduzimali imovinu.
Međunarodna zajednica pozdravila bi uspostavljanje vladavine prava
– Sve bi se trebalo učiniti zakonito i bez štete za ikoga. Onima koji su uspješno vodili tvrtke mogli bi dati odgovarajuću naknadu, a oni koji su ih uništili, trebali bi za to odgovarati. Protupravni je blud, međutim, da je Ivica Todorić vlasnik ičega, da je Kutle mogao biti vlasnik bilo čega… Kada bi Hrvatska napokon riješila to još uvijek otvoreno pitanje (kriminal u pretvorbi i privatizaciji ne zastarijeva), međunarodna zajednica bila bi sretna i zadovoljna jer bi shvatila da se prvi puta u Republiku Hrvatsku uvodi vladavina prava – zaključuje Tabaković.
Podosta drugačije razmišlja bivši saborski zastupnik HSLS-a, te član Izvršnog odbora HHO-a, pravnik i bivši koprivnički odvjetnik Mladen Godek, koji je o poništenju pretvorbe i privatizacije u Hrvatskom saboru s kolegama raspravljao još prije desetak godina…
Godek: Poništenje privatizacije danas je nemoguće provesti
– Razgovarali smo o tome te smo zaključili da je to naknadno nemoguće učiniti. Mnoga poduzeća u međuvremenu su propala. Samo u Koprivnici takvih je desetak, a u Hrvatskoj bezbroj. Zaključili smo da, ako smo i dozvolili jednu nepravdu, ne trebamo činiti nove. Pitali smo se kakva bi to pravna država bila ako u njoj neki zakoni jedno vrijeme vrijede, pa poslije ne vrijede. Jer ako kršiš zakone, opet dobivaš nepravo. Trebali bi se, naime, donositi novi zakoni, koji bi inkriminirali bivše, što bi u konačnici moglo otjerati investitore. Zbog svega sam vrlo skeptičan prema namjeri poništenja pretvorbe i privatizacije – ističe Godek, pa dodaje da su saborski zastupnici tadašnje ‘Račanove’ koalicije na kraju rasprave zaključili da ne idu u poništenje privatizacije, ali da naknadno procesuiraju kriminal koji je tada počinjen.
Vidi još: Softverom APIS-a može se namještati.SULEJMAN TABAKOVIĆ:Pozivam sve stranke da zajedno zatraže vještačenje softvera APISA kako bi se otklonile sumnje u rezultate izbora i sumnje u rezultat izbora
– U međuvremenu je Državna revizija utvrdila da je 95 posto privatizacije nelegalno, ali se nakon toga ništa nije pokrenulo. Bojim se da je danas kasno za novi početak – zaključuje Godek.
Njegov kolega pravnik, ali i bivši saborski zastupnik HSP-a, Pero Kovačević, tvrdi posve suprotno.
Kovačević: Tri puta Saboru sam predlagao osnivanje Agencije za oduzimanje otete imovine
– Tri puta u Saboru sam predlagao da se osnuje Agencija za oduzimanje otete imovine, no sva tri puta taj prijedlog nije prošao. Moja je ideja bila da se nelegalno stečena imovina oduzme putem ovjere vlasništva. Ako je neko poduzeće u ono vrijeme vrijedilo 10 milijuna kuna, a ako je netko za njega platio samo milijun, onda bi postao vlasnik 10 posto dionica, dok bi razliku cijene trebao doplatiti. U slučaju da za 60 dana ili šest mjeseci to ne učini, država bi postala vlasnik 90 posto tvrtke – pojašnjava Kovačević, a svoj prijedlog podupire informacijom prema kojoj je 1992. godine sveukupna vrijednost hrvatskih tvrtki (osim INE; HEP-a i ostalih javnih poduzeća) procijenjena na 20 milijardi dolara, a da je Hrvatska za sve te tvrtke tijekom privatizacije dobila svega 1,3 milijarde eura!
Šima Krasić utvrdila da je 95 posto gospodarstva ukradeno!
– Državna revizorica Šima Krasić kasnije je utvrdila da je od 1556 poduzeća čak njih 1481 nezakonito privatizirano, što znači da je više od 95 posto hrvatskog gospodarstva ukradeno, a ne kupljeno!. Zato sam 2005., 2006. i 2007. Saboru upućivao Prijedlog zakona o sankcioniranju nezakonitosti u pretvorbi i privatizaciji. Branitelji mogu tražiti tekst prijedloga tog zakona i koristiti ga za svoju inicijativu. Traženje poništenja kriminalne privatizacije nije, naime, nikakvo poticanje na revoluciju već je to, upravo suprotno, uspostava pravne države. Zato ni međunarodna zajednica ne bi reagirala, a ni takozvana ‘elita’ ne bi se imala zbog čega buniti. Privatizacija je, da pojednostavimo, bila klasična kupoprodaja. Da je vama netko uzeo kuću i za to platio pet posto vrijednosti, bio bi lopov. A ovako, to su tobože ‘mecene’ i ugledni poduzetnici. Ne ide to tako. Tražio sam, osim toga, u Saboru da se obavi revizija pretvorbe i privatizacije hrvatskih banaka, no revizija nikada nije učinjena jer HNB i guverner Rohatinski to nisu dozvolili. Tada sam još upozorava da Rohatinski radi za pojedine lobije. Činjenica je da su hrvatske banke sanirane s 15 milijardi eura, a prodane za manje od milijardu, iako su u to vrijeme vrijedile 42 milijarde kuna. Zbog toga bi trebalo napraviti reviziju privatizacije banaka, te banke, ako treba, vratiti u vlasništvo hrvatske države – podvlači Kovačević.
‘Oni koji ne žele nešto učiniti uvijek nađu razlog da to ne učine’
Dodaje potom da se ne slaže s bivšim saborskim kolegom Mladenom Godekom i njegovom tvrdnjom da je poništenje pretvorbe danas nemoguće učiniti jer su mnoge tvrtke propale….
– Išli bi dio po dio. Prvo nesporne tvrtke, a nakon toga vidjeli bi što je sa spornima. Zna se dobro koliko su pojedina poduzeća vrijedila prije privatizacije, a zna se i koliko je netko za njih kasnije platio. Razlika bi se mogla oduzeti – pojašnjava Kovačević, te dodaje da se dobro sjeća da je Račanova koalicija najednom odustala od poništenja pretvorbe, da bi Ivo Josipović potom progurao ideju o nezastarijevanju kriminala iz pretvorbe i privatizacije.
– I ja sam tada podržao taj prijedlog, ali sam ustrajao i na važnijem dijelu: oduzimanju nelegalno stečene imovine. No, znate kako to ide: oni koji ne žele nešto učiniti, uvijek nađu izgovor da to i ne učine – zaključuje pravni ekspert i bivši saborski zastupnik Pero Kovačević.
http://dalicom.eu/tabakovic-branitelji- ... po-zakonu/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
NAMJEŠTANJE POSLOVA
Kako su pojedinci iz SDP-a organizirali pljačku državnih poduzeća?
Autor: I. BabićPonedjeljak, 19. Rujan 2016. u 16:35
Pravo je čudo da razmjere takve pljačke i način djelovanja nije primijetila SOA i nije upozorila Državno odvjetništvo RH i USKOK na milijunske pljačke države koje je organizirao i štitio SDP.
Kako su pojedinci iz SDP-a organizirali pljačku državnih poduzeća namještanjem poslova svojim članovima te pljačku državnog proračuna, temeljem fingiranih kupoprodajnih transakcija imovine u sustavu PDV-a raznih tvrtki, kao i organizacijom isplate pretporeza određenim osobama i njihovim tvrtkama povezanim sa SDP-om.
Organizatori ove kriminalne organizacije su Glavni tajnik SDP-a Igor Dragovan, porijeklom iz Slavonskog Broda, te SDP-ovac Tomislav Opačak, također Brođanin. Dragovan je redovito organizirao druženja Opačka s visokopozicioniranom SDP-ovom elitom, Zoranom Milanovićem, Ivom Josipovićem, Rankom Ostojićem u Slavonskom Brodu, pri čemu su u tim prigodama dogovarali i modus operandi operacija izvlačenja novca što iz Hrvatskih autocesta i Hrvatskih cesta, a što temeljem nezakonitog izvlačenja pretporeza fingiranim kupoprodajama imovine u sustavu PDV-a preko Porezne uprave. Prvi korak koji je dogovoren je da Opačak kupi poduzeće za autoceste iz Slavonskog Broda, što je ovaj i učinio, te su tom prigodom uz pomoć ODO-a i ŽDO-a kriminalizirali staru upravu i vlasnike Poduzeća za ceste kako bi operaciju preuzimanja učinili što lakšom. Medijsku podršku i peglanje imagea Opačku u Slavonskom Brodu vršio je SB portal u vlasništvu SDP-ovca Jerka Zovka, a po potrebi su uključivali i tada Pavićev Jutarnji list te druge medije koji su pomagali u takvim operacijama, a sve u cilju da se Tomislav Opačak prikaže kao uspješan poslovni čovjek iako je javna tajna da se radi o prevarantu i čovjeku spremnom na sve vrste kriminala pogotovo od zaštitom SDP-a. Svaki od visokopozicioniranih SDp-ovaca je pritome imao određeni zadatak kako bi se navedene operacije odvijale nesmetano i zaštitili svi akteri drske i sofisticirane pljačke države.
Tako je Igor Dragovan koji je i glavna poveznica između svih aktera zaposlio brata u Hrvatskim cestama sa zadatkom namještanja poslova Opačkovom Poduzeću za ceste, što samostalno što preko Škorićevog Osijek-koteksa. Drugi Škorić iz Hrvatskih autocesta je bio zadužen za iste te poslove, pa je te poslove dodijeljivao Poduzeću za ceste Slavonski Brod preko Osijek-koteksa ili udruga izvođača gdje je redovito bio član ili kooperant Opačkov Pzc. Naravno da su natječaji bili namješteni i redovito na natječajima nije prolazila najpovoljnija ponuda nego isključivo ponuda u koju je bio uključen Pzc, što je bio i najvažniji kriterij odabira. Igor Dragovan je osobno zvao direktore građevinskih tvrtki koje bi trebale „proći“ na natječaju kako bi tražio da u svoju ponudu ubace i Pzc. U cijelu je operaciju u HAC-u je bio uključen i tzv. „borac protiv kriminala i radnički tribun“ Mijat Stanić i to na način da mu je Tomislav Opačak zaposlio suprugu u Pzc, a ovaj je zauzvrat pomagao u namještanju poslova u HAC-u, te udarajući u bubnjeve protiv pljačke države od strane pojedinaca prije dolaska SDP-a na vlast „pošteno“ skrivao SDP-ovu pljačku stoljeća u kojoj su izvučene stotine milijuna kuna iz državnih poduzeća.
Ranko Ostojić i njegovi kadrovi iz PN USKOK-a i Heinzeleove ( na čelu službe gospodarstva su postavili Želimira Opačka, rođaka Tomislava Opačka!), te načelnik PU slavonsko-brodske su zataškavali kriminalne radnje Tomislava Opačka u različitim segmentima protuzakonitog djelovanja te mu osiguravali zaštitu u pljački državnog proračuna i drugim kaznenim djelima koje je dotični činio ne samo u Slavonskom Brodu, nego diljem Hrvatske skrivajući se iza SDP-ove iskaznice od kaznenog progona cijeli niz godina SDP-ovog vladanjal.
Zoran Milanović i Igor Dragovan su direktnim intervencijama preko Kreše Milanovića upoznali Tomislava Opačka sa Nadom Čavlović Smiljanec, te je tako otvoren i drugi krak višemilijunske pljačke državnog proračuna isplatom velikih svota pretporeza i to u slučajevima kada ih Porezna uprava ne isplaćuje jer se radi o planiranim kriminalnim radnjama. Pretporez područna porezna uprava je iako svjesna kriminala morala isplatiti jer je nalog o isplati dolazio iz Središnjeg ureda porezne uprave iz Zagreba.
Tomislav Opačak je tako zaštićen članstvom u SDP-u i pod kontrolo prije navedenih visokopozicioniranih SDP-ovaca stvorio pravu zločinačku organizaciju u koju je ubacio čitav niz ljudi koji su uz njegovu pomoć kupovali tvrtke diljem Hrvatske, zatim imovinu tih tvrtki koje su bile u sustavu PDV-a prebacivao slijedećoj bitnoj karici pljačkaške družine, a to su Nikola Mostarkić i njegove tvrtke „Eurostan“d.o.o. Slav.Brod, i/ili „Mostarkić“ d.o.o. u Zagrebu, koje su temeljem toga uz pomoć SDP-a nalogom iz Središnjeg ureda Porezne uprave svemirskom brzinom dobivale desetine milijuna kuna povrata PDV-a ( u pravilu Porezna uprava inače neće isplatiti ni jednu kunu pretporeza ukoliko tvrtka – dobavljač robe ili usluga nije platio PDV obvezu), koje je nakon toga Nikola Mostarkić transferirao Tomislavu Opačku i/ili njegovim tvrtkama ili podizao u gotovini koja je odlazila Igoru Dragovanu i preko njega Milanoviću i Ostojiću koji su se brinuli da cijela operacija prođe u tišini, a moguće istrage stopiraju na nadležnim tijelima kojima je upravljao SDP – od MUP-a, PN USKOK-a, Porezne uprave, ali i Poreznog USKOK-a. Ta tijela državne represije su i tako bila zaposlena pacificiranjem i kriminaliziranjem SDP-ovih političkih i ekonomskih oponenata što u drugim strankama desne orijentacije, što neposlušnika u vlastitim redovima,
Kod cijele operacije koja je pažljivo planirana u SDP-ovoj režiji postojao je još jedan bitan korak kako bi se sakrila namjera pljačke proračuna povratom PDV-a, a to je kako je Opačkovim tvrtkama koje je kupovao preko mreže pouzdanika osigurati plaćanje PDV-a prema držav i a koja obveza je nastala prodajom imovine tvrtkama Nikole Mostarkića. Dug za PDV je riješavan na SDP-ov način, a to je da su bezvrijedne nekretnine procijenjivane na basnoslovne vrijednosti koje bi Porezna uprava prihvaćala i tako bi prijebojem zatvarali dugove Opačkovih i tvrtki njegovih drugova. Sukob između Linića i Nade Čavlović Smiljanec, te njezinih zaštitnika Dragovana i Milanovića je i počeo kad je Linić, primjetivši takav modus operandi u Poreznoj upravi, kao ministar financija odbio potpisivati takve prijeboje, ali Lalovac zato nije imao ništa protiv takvog kriminala pa ga je Milanović kao partijskog poslušnika pa i u kriminalu, postavio na Linićevo mjesto.
Sve gore navedeno jednostavno se može provjeriti u tvrtkama Nikole Mostarkića te u Poreznoj upravi, od strane državnih tijela nadležnih za postupanje u pljačkama državnog proračuna, pogotovo organiziranih od SDP-a kao političke stranke. Tako bi se prateći trag novca lako ušlo u razmjere cijele operacije te aktivnosti svih aktera pljačke uključujući i pranje novca za isplate svim sudionicima. Veliki problem kod ovakvih istraga predstavlja činjenica da su i MUP i PN USKOK i Porezna uprava kao i Porezni USKOK još uvijek premreženi SDP-ovim kadrovima ustrojenim od Milanovića, Ostojića i Dragovana kojima je jedini zadatak i prije a i danas, osiguravati logistiku za neviđenu i drsku pljačku hrvatskog proračuna te državnih poduzeća i brinuti se da ne dođe do kaznenog progona aktera pljačke po bilo kojoj osnovi, jer bi u tom slučaju i sami bili optuženi za zloupotrebu i pomaganje u izvršenju kaznenih djela.
Pravo je čudo da razmjere takve pljačke i način djelovanja nije primijetila SOA i nije upozorila Državno odvjetništvo RH i USKOK na milijunske pljačke države koje je organizirao i štitio SDP. Jedino logično objašnjenje je da je ravnatelj SOA-e imao interesa podilaziti SDP-u i zataškavati takva izvješća koja su morala dolaziti sa terena. Javna tajna koju znaju svi u Slavonskom Brodu je način na koji je Tomislav Opačak, zajedno sa suradnicima, prvenstveno Nikolom Mostarkićem, kao uzdanica SDP-a izvlačio novac iz HAC-a i HC-a, te iz proračuna preko Porezne uprave uz pomoć Dragovana, Milanovića, jedno vrijeme Josipovića te Ostojića. I ODO i ŽDO Slavonski Brod uz pomoć SDP-a i gore navedenih visokopozicioniranih dužnosnika je zataškavao sve činjenice oko kaznenih djela aktera ove drske pljačke i to je sigurno glavni razlog zašto je sve prošlo bez reakcije nadležnih tijela koja su u stvari i štitila sudionike pljačke po svim osnovama. Svakako treba napomenuti da su i Tomislav Opačak i Nikola Mostarkić bili česti gosti na Iblerovom trgu u prostorijama Igora Dragovana, gdje su krojili i razrađivali planove za pljačku državnog proračuna, a to je bilo i mjesto gdje je završio veliki dio novca u gotovini nakon pranja istoga od strane glavnih aktera „poštenih ljevičara i čuvara demokracije“, kojima su očito parole „antifašizma“, „zaštite nacionalnih interesa“ i slične floskule služile kao maska prilikom pljačkanja države. Pri tome navedenim SDP-ovcima nije predstavljalo problem niti to što su dvojac Opačak-Mostrakić u Dubrovniku optuženi za kazneno djelo prevare baš prilikom kupovine jedne od tvrtki koja je trebala kao i prethodne poslužiti za izvršenje gore navedenih kaznenih djela.
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/k ... eca-956186
Kako su pojedinci iz SDP-a organizirali pljačku državnih poduzeća?
Autor: I. BabićPonedjeljak, 19. Rujan 2016. u 16:35
Pravo je čudo da razmjere takve pljačke i način djelovanja nije primijetila SOA i nije upozorila Državno odvjetništvo RH i USKOK na milijunske pljačke države koje je organizirao i štitio SDP.
Kako su pojedinci iz SDP-a organizirali pljačku državnih poduzeća namještanjem poslova svojim članovima te pljačku državnog proračuna, temeljem fingiranih kupoprodajnih transakcija imovine u sustavu PDV-a raznih tvrtki, kao i organizacijom isplate pretporeza određenim osobama i njihovim tvrtkama povezanim sa SDP-om.
Organizatori ove kriminalne organizacije su Glavni tajnik SDP-a Igor Dragovan, porijeklom iz Slavonskog Broda, te SDP-ovac Tomislav Opačak, također Brođanin. Dragovan je redovito organizirao druženja Opačka s visokopozicioniranom SDP-ovom elitom, Zoranom Milanovićem, Ivom Josipovićem, Rankom Ostojićem u Slavonskom Brodu, pri čemu su u tim prigodama dogovarali i modus operandi operacija izvlačenja novca što iz Hrvatskih autocesta i Hrvatskih cesta, a što temeljem nezakonitog izvlačenja pretporeza fingiranim kupoprodajama imovine u sustavu PDV-a preko Porezne uprave. Prvi korak koji je dogovoren je da Opačak kupi poduzeće za autoceste iz Slavonskog Broda, što je ovaj i učinio, te su tom prigodom uz pomoć ODO-a i ŽDO-a kriminalizirali staru upravu i vlasnike Poduzeća za ceste kako bi operaciju preuzimanja učinili što lakšom. Medijsku podršku i peglanje imagea Opačku u Slavonskom Brodu vršio je SB portal u vlasništvu SDP-ovca Jerka Zovka, a po potrebi su uključivali i tada Pavićev Jutarnji list te druge medije koji su pomagali u takvim operacijama, a sve u cilju da se Tomislav Opačak prikaže kao uspješan poslovni čovjek iako je javna tajna da se radi o prevarantu i čovjeku spremnom na sve vrste kriminala pogotovo od zaštitom SDP-a. Svaki od visokopozicioniranih SDp-ovaca je pritome imao određeni zadatak kako bi se navedene operacije odvijale nesmetano i zaštitili svi akteri drske i sofisticirane pljačke države.
Tako je Igor Dragovan koji je i glavna poveznica između svih aktera zaposlio brata u Hrvatskim cestama sa zadatkom namještanja poslova Opačkovom Poduzeću za ceste, što samostalno što preko Škorićevog Osijek-koteksa. Drugi Škorić iz Hrvatskih autocesta je bio zadužen za iste te poslove, pa je te poslove dodijeljivao Poduzeću za ceste Slavonski Brod preko Osijek-koteksa ili udruga izvođača gdje je redovito bio član ili kooperant Opačkov Pzc. Naravno da su natječaji bili namješteni i redovito na natječajima nije prolazila najpovoljnija ponuda nego isključivo ponuda u koju je bio uključen Pzc, što je bio i najvažniji kriterij odabira. Igor Dragovan je osobno zvao direktore građevinskih tvrtki koje bi trebale „proći“ na natječaju kako bi tražio da u svoju ponudu ubace i Pzc. U cijelu je operaciju u HAC-u je bio uključen i tzv. „borac protiv kriminala i radnički tribun“ Mijat Stanić i to na način da mu je Tomislav Opačak zaposlio suprugu u Pzc, a ovaj je zauzvrat pomagao u namještanju poslova u HAC-u, te udarajući u bubnjeve protiv pljačke države od strane pojedinaca prije dolaska SDP-a na vlast „pošteno“ skrivao SDP-ovu pljačku stoljeća u kojoj su izvučene stotine milijuna kuna iz državnih poduzeća.
Ranko Ostojić i njegovi kadrovi iz PN USKOK-a i Heinzeleove ( na čelu službe gospodarstva su postavili Želimira Opačka, rođaka Tomislava Opačka!), te načelnik PU slavonsko-brodske su zataškavali kriminalne radnje Tomislava Opačka u različitim segmentima protuzakonitog djelovanja te mu osiguravali zaštitu u pljački državnog proračuna i drugim kaznenim djelima koje je dotični činio ne samo u Slavonskom Brodu, nego diljem Hrvatske skrivajući se iza SDP-ove iskaznice od kaznenog progona cijeli niz godina SDP-ovog vladanjal.
Zoran Milanović i Igor Dragovan su direktnim intervencijama preko Kreše Milanovića upoznali Tomislava Opačka sa Nadom Čavlović Smiljanec, te je tako otvoren i drugi krak višemilijunske pljačke državnog proračuna isplatom velikih svota pretporeza i to u slučajevima kada ih Porezna uprava ne isplaćuje jer se radi o planiranim kriminalnim radnjama. Pretporez područna porezna uprava je iako svjesna kriminala morala isplatiti jer je nalog o isplati dolazio iz Središnjeg ureda porezne uprave iz Zagreba.
Tomislav Opačak je tako zaštićen članstvom u SDP-u i pod kontrolo prije navedenih visokopozicioniranih SDP-ovaca stvorio pravu zločinačku organizaciju u koju je ubacio čitav niz ljudi koji su uz njegovu pomoć kupovali tvrtke diljem Hrvatske, zatim imovinu tih tvrtki koje su bile u sustavu PDV-a prebacivao slijedećoj bitnoj karici pljačkaške družine, a to su Nikola Mostarkić i njegove tvrtke „Eurostan“d.o.o. Slav.Brod, i/ili „Mostarkić“ d.o.o. u Zagrebu, koje su temeljem toga uz pomoć SDP-a nalogom iz Središnjeg ureda Porezne uprave svemirskom brzinom dobivale desetine milijuna kuna povrata PDV-a ( u pravilu Porezna uprava inače neće isplatiti ni jednu kunu pretporeza ukoliko tvrtka – dobavljač robe ili usluga nije platio PDV obvezu), koje je nakon toga Nikola Mostarkić transferirao Tomislavu Opačku i/ili njegovim tvrtkama ili podizao u gotovini koja je odlazila Igoru Dragovanu i preko njega Milanoviću i Ostojiću koji su se brinuli da cijela operacija prođe u tišini, a moguće istrage stopiraju na nadležnim tijelima kojima je upravljao SDP – od MUP-a, PN USKOK-a, Porezne uprave, ali i Poreznog USKOK-a. Ta tijela državne represije su i tako bila zaposlena pacificiranjem i kriminaliziranjem SDP-ovih političkih i ekonomskih oponenata što u drugim strankama desne orijentacije, što neposlušnika u vlastitim redovima,
Kod cijele operacije koja je pažljivo planirana u SDP-ovoj režiji postojao je još jedan bitan korak kako bi se sakrila namjera pljačke proračuna povratom PDV-a, a to je kako je Opačkovim tvrtkama koje je kupovao preko mreže pouzdanika osigurati plaćanje PDV-a prema držav i a koja obveza je nastala prodajom imovine tvrtkama Nikole Mostarkića. Dug za PDV je riješavan na SDP-ov način, a to je da su bezvrijedne nekretnine procijenjivane na basnoslovne vrijednosti koje bi Porezna uprava prihvaćala i tako bi prijebojem zatvarali dugove Opačkovih i tvrtki njegovih drugova. Sukob između Linića i Nade Čavlović Smiljanec, te njezinih zaštitnika Dragovana i Milanovića je i počeo kad je Linić, primjetivši takav modus operandi u Poreznoj upravi, kao ministar financija odbio potpisivati takve prijeboje, ali Lalovac zato nije imao ništa protiv takvog kriminala pa ga je Milanović kao partijskog poslušnika pa i u kriminalu, postavio na Linićevo mjesto.
Sve gore navedeno jednostavno se može provjeriti u tvrtkama Nikole Mostarkića te u Poreznoj upravi, od strane državnih tijela nadležnih za postupanje u pljačkama državnog proračuna, pogotovo organiziranih od SDP-a kao političke stranke. Tako bi se prateći trag novca lako ušlo u razmjere cijele operacije te aktivnosti svih aktera pljačke uključujući i pranje novca za isplate svim sudionicima. Veliki problem kod ovakvih istraga predstavlja činjenica da su i MUP i PN USKOK i Porezna uprava kao i Porezni USKOK još uvijek premreženi SDP-ovim kadrovima ustrojenim od Milanovića, Ostojića i Dragovana kojima je jedini zadatak i prije a i danas, osiguravati logistiku za neviđenu i drsku pljačku hrvatskog proračuna te državnih poduzeća i brinuti se da ne dođe do kaznenog progona aktera pljačke po bilo kojoj osnovi, jer bi u tom slučaju i sami bili optuženi za zloupotrebu i pomaganje u izvršenju kaznenih djela.
Pravo je čudo da razmjere takve pljačke i način djelovanja nije primijetila SOA i nije upozorila Državno odvjetništvo RH i USKOK na milijunske pljačke države koje je organizirao i štitio SDP. Jedino logično objašnjenje je da je ravnatelj SOA-e imao interesa podilaziti SDP-u i zataškavati takva izvješća koja su morala dolaziti sa terena. Javna tajna koju znaju svi u Slavonskom Brodu je način na koji je Tomislav Opačak, zajedno sa suradnicima, prvenstveno Nikolom Mostarkićem, kao uzdanica SDP-a izvlačio novac iz HAC-a i HC-a, te iz proračuna preko Porezne uprave uz pomoć Dragovana, Milanovića, jedno vrijeme Josipovića te Ostojića. I ODO i ŽDO Slavonski Brod uz pomoć SDP-a i gore navedenih visokopozicioniranih dužnosnika je zataškavao sve činjenice oko kaznenih djela aktera ove drske pljačke i to je sigurno glavni razlog zašto je sve prošlo bez reakcije nadležnih tijela koja su u stvari i štitila sudionike pljačke po svim osnovama. Svakako treba napomenuti da su i Tomislav Opačak i Nikola Mostarkić bili česti gosti na Iblerovom trgu u prostorijama Igora Dragovana, gdje su krojili i razrađivali planove za pljačku državnog proračuna, a to je bilo i mjesto gdje je završio veliki dio novca u gotovini nakon pranja istoga od strane glavnih aktera „poštenih ljevičara i čuvara demokracije“, kojima su očito parole „antifašizma“, „zaštite nacionalnih interesa“ i slične floskule služile kao maska prilikom pljačkanja države. Pri tome navedenim SDP-ovcima nije predstavljalo problem niti to što su dvojac Opačak-Mostrakić u Dubrovniku optuženi za kazneno djelo prevare baš prilikom kupovine jedne od tvrtki koja je trebala kao i prethodne poslužiti za izvršenje gore navedenih kaznenih djela.
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/k ... eca-956186
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
Pljačka stoljeća
ISTINA JE SPORA ALI UVIJEK DOĐE NA VRIJEME: Tko je opljačkao Hrvatsku i hrvatski narod?
Tko je opljačkao Hrvatsku je pitanje koje traži odgovor. Ovom narodu treba istina, a najmanje komunističke laži i podvale. Stoga tvrdim da su pljačku Hrvatske omogućili Ante Marković i Ivica Račan, a izvršili meneđžeri hrvatskih banaka u dogovoru sa direktorima poduzeća.
Sve veće hrvatske banke su bile privatizirane još 1989. godine i to u New York-u. To je omogućila Markovićeva privatizacija. Naime, dionice tih banaka su se prodavale na Wall srtreet-u.
Tada se vrijednost jednog dolara prodavala za 13 centi. Tko su bili kupci tih dionica? Hrvatski komunisti, dakle, Markovićevi menedžeri ili strani investitori, a to najbolje zna tadašanji jugoslavenski novinar Vladimir Drobnjak. On dobro zna tko je bio u toj hrvatskoj delegaciji, a meni je u sjećanju ostao samo Dušan Bilandžić.
Tako su komunistički lopovi postali i vlasnici hrvatskih poduzeća jer su kupili i bankine udjele u njima. Za vrijeme rata ta poduzeća, čije tvornice su se nalazile u centru gradova, su potpuno uništena u dogovoru sa direktorima tih poduzeća. Na koncu su meneđeri kupovali propale tvornice sa zemljištem i gradili stanove.
Te stanove se kupovali poslovno neobrazovani i naivni Hrvati podižući kredite uz visoke kamate. Međutim, ti hrvatski komunistički lopovi su Hrvatima davali kredite u eurima i švicarskim frankima, što je bilo protuustavno.
Danas su primatelji kredita i njihovi jamci postali najveća sirotinja, a tadašnja komunistička elita je postala kapitalistička – najbogatija u državi, možda i u Europi. Kako građani nisu mogli plaćati svoje obveze zbog gubljenja posla, ti stanovi ili kuće, koje su uložene kao hipoteke, su postale vlasništvo banaka.
Logično bi bilo da banke te stanove prodaju na dražbi, ali to se nije dogodilo. Zašto, ako su banke gubitnici? Ti stanovi stoje prazni umjesto da ih se daje u najam.
Kome se to isplati? Zar je i to logično u kapitalizmu mesic-racan-2001-Danas Milanović i njegova bratija prodaju maglu biračima tražeći njihove glasove na dolazećim izborima. No, puk ni danas ne zna tko je vlasnik Cementara, tko je bio pravi vlasnik Adrisa, tko je danas vlasnik Croatia Osiguranja, tko je bio vlasnik EPH i privatnih televizija ili tko su Rusi koji kupuju zemljišta i poduzeća u RH.
Dakle, puk vjeruje da su iza investicija u RH stali stranci, ali sve pokazuje da su to bili hrvatski komunisti iliti meneđžeri poduzeća i banaka, jednom rječju – hrvatski komunistički lopovi. Slično je RH opljačkao Ivica Račan. Naime, on je razoružao hrvatsku TO predavši JA njezino oružje i ostavio narod goloruk.
To je dovelo do okupacije gotovo 25 posto hrvatskohg teritorija, progona Hrvata iz njihovih domova, rušenja njihovih domova, katoličkih crkava i grobova, te uništenja katastra. Ta okupacija je uništila hrvatsko gospodarstvo jer gubici su bili veliki. Koliko je novca potrošeno za nabavku istoga oružja i koliko novca je utrošeno u obnovu? Zar ovo zorno ne pokazuje da je jedan od većih pljačkaša RH bio Ivica Račan.
No, kada je Račan preuzeo vlast, on je prikrio komunističku pljačku i Markovićevu privatizaciju prodavši državni udio u tim privatiziranim bankama i meneđerima omogućio veliku zaradu na koju nisu čak platili porez državi. Međutim, sve te banke je sanirala RH, a dobit od prodaje su uzeli meneđeri. Potom je prodao 25 posto INE i dao kupcima glavne poluge upravljanja, zašto su komunisti kasnije optužili Sanadera.
Isto tako Račan je prodao drugi 25 posto HT i dao upravljanje DT. To su poduzeća u kojima su banke imale velike udjele. Prodao je i mnoge hotele u kojima su banke imale velike udjele.
Da tragedija bude još veća, on je povećao hrvatski inozemni dug sa 9.2 milijardi na više od 26.0 milijardi dolara za manje od 4 godine.
No, na trenutak ću se vratiti na dug od 9.2 milijarde dolara. Ako se Tuđman zadužio samo za milijun njemačkih maraka, dakle, 0,5 milijardi dolara, naoružao HV, zadovoljio potrebe velikog broj prognanika i dobio rat sa samo toliko novca. Ovo su činjenice jer nijedna inozemna banka nije htjela dati kredit Hrvatskoj.
Međutim, znamo da je udio Hrvatske u dugu Federacije iznosio oko 3.6 milijardi dolara. Mnogi su ovaj dug shvatili kao cijeloviti dug SRH ne upitavši se nikada otkuda ostatak duga. Dakle, tko se zadužio za ostatak od 5.55 miljardi dolara? To sam pokušao objasniti nekim domljubnim novinarima i komenatorima, ali ni oni to ne razumiju.
Međutim, svi oni znaju da je po Ustavu iz 1974. godine SRH postala država i da se sam mogla zaduživati u inozemstvu. Taj dug je bio poznat kao Londonski i Pariški klub, a kreditori su bile privatne banke.
Već 1991. godine na taj kredit je bio uveden moratorij od 10 godina i skinut je dolaskom Račana na vlast. Dolaskom Sanadera na vlast taj dug je povećen na nekih 50 milijardi dolara ali je izgrađen autoput od Zadra do Ploča sa mnogim petljama za ulaze i izlaze na izgrađenoj cesti do Zadra i završen je veliki tunel Mala Kapela koji je bio jako skup zbog više razloga, a završena je i druga cijev tunela Sv. Rok.
Današnja vlast se zadužila u četiri godine više nego Sanader u 8 godina, ali nije sudjelovala u izgradnji bilo kakve infrastrukture u RH. Nakon svega, postavljam pitanje: Tko je opljačkao Hrvatsku i hrvatski narod?
Sam Pusić
08.10.2015 19:55
Izvor: Sam Pusić/Kamenjar.com
Foto: PortalOko.hr
http://www.portaloko.hr/clanak/istina-j ... d/0/79097/
ISTINA JE SPORA ALI UVIJEK DOĐE NA VRIJEME: Tko je opljačkao Hrvatsku i hrvatski narod?
Tko je opljačkao Hrvatsku je pitanje koje traži odgovor. Ovom narodu treba istina, a najmanje komunističke laži i podvale. Stoga tvrdim da su pljačku Hrvatske omogućili Ante Marković i Ivica Račan, a izvršili meneđžeri hrvatskih banaka u dogovoru sa direktorima poduzeća.
Sve veće hrvatske banke su bile privatizirane još 1989. godine i to u New York-u. To je omogućila Markovićeva privatizacija. Naime, dionice tih banaka su se prodavale na Wall srtreet-u.
Tada se vrijednost jednog dolara prodavala za 13 centi. Tko su bili kupci tih dionica? Hrvatski komunisti, dakle, Markovićevi menedžeri ili strani investitori, a to najbolje zna tadašanji jugoslavenski novinar Vladimir Drobnjak. On dobro zna tko je bio u toj hrvatskoj delegaciji, a meni je u sjećanju ostao samo Dušan Bilandžić.
Tako su komunistički lopovi postali i vlasnici hrvatskih poduzeća jer su kupili i bankine udjele u njima. Za vrijeme rata ta poduzeća, čije tvornice su se nalazile u centru gradova, su potpuno uništena u dogovoru sa direktorima tih poduzeća. Na koncu su meneđeri kupovali propale tvornice sa zemljištem i gradili stanove.
Te stanove se kupovali poslovno neobrazovani i naivni Hrvati podižući kredite uz visoke kamate. Međutim, ti hrvatski komunistički lopovi su Hrvatima davali kredite u eurima i švicarskim frankima, što je bilo protuustavno.
Danas su primatelji kredita i njihovi jamci postali najveća sirotinja, a tadašnja komunistička elita je postala kapitalistička – najbogatija u državi, možda i u Europi. Kako građani nisu mogli plaćati svoje obveze zbog gubljenja posla, ti stanovi ili kuće, koje su uložene kao hipoteke, su postale vlasništvo banaka.
Logično bi bilo da banke te stanove prodaju na dražbi, ali to se nije dogodilo. Zašto, ako su banke gubitnici? Ti stanovi stoje prazni umjesto da ih se daje u najam.
Kome se to isplati? Zar je i to logično u kapitalizmu mesic-racan-2001-Danas Milanović i njegova bratija prodaju maglu biračima tražeći njihove glasove na dolazećim izborima. No, puk ni danas ne zna tko je vlasnik Cementara, tko je bio pravi vlasnik Adrisa, tko je danas vlasnik Croatia Osiguranja, tko je bio vlasnik EPH i privatnih televizija ili tko su Rusi koji kupuju zemljišta i poduzeća u RH.
Dakle, puk vjeruje da su iza investicija u RH stali stranci, ali sve pokazuje da su to bili hrvatski komunisti iliti meneđžeri poduzeća i banaka, jednom rječju – hrvatski komunistički lopovi. Slično je RH opljačkao Ivica Račan. Naime, on je razoružao hrvatsku TO predavši JA njezino oružje i ostavio narod goloruk.
To je dovelo do okupacije gotovo 25 posto hrvatskohg teritorija, progona Hrvata iz njihovih domova, rušenja njihovih domova, katoličkih crkava i grobova, te uništenja katastra. Ta okupacija je uništila hrvatsko gospodarstvo jer gubici su bili veliki. Koliko je novca potrošeno za nabavku istoga oružja i koliko novca je utrošeno u obnovu? Zar ovo zorno ne pokazuje da je jedan od većih pljačkaša RH bio Ivica Račan.
No, kada je Račan preuzeo vlast, on je prikrio komunističku pljačku i Markovićevu privatizaciju prodavši državni udio u tim privatiziranim bankama i meneđerima omogućio veliku zaradu na koju nisu čak platili porez državi. Međutim, sve te banke je sanirala RH, a dobit od prodaje su uzeli meneđeri. Potom je prodao 25 posto INE i dao kupcima glavne poluge upravljanja, zašto su komunisti kasnije optužili Sanadera.
Isto tako Račan je prodao drugi 25 posto HT i dao upravljanje DT. To su poduzeća u kojima su banke imale velike udjele. Prodao je i mnoge hotele u kojima su banke imale velike udjele.
Da tragedija bude još veća, on je povećao hrvatski inozemni dug sa 9.2 milijardi na više od 26.0 milijardi dolara za manje od 4 godine.
No, na trenutak ću se vratiti na dug od 9.2 milijarde dolara. Ako se Tuđman zadužio samo za milijun njemačkih maraka, dakle, 0,5 milijardi dolara, naoružao HV, zadovoljio potrebe velikog broj prognanika i dobio rat sa samo toliko novca. Ovo su činjenice jer nijedna inozemna banka nije htjela dati kredit Hrvatskoj.
Međutim, znamo da je udio Hrvatske u dugu Federacije iznosio oko 3.6 milijardi dolara. Mnogi su ovaj dug shvatili kao cijeloviti dug SRH ne upitavši se nikada otkuda ostatak duga. Dakle, tko se zadužio za ostatak od 5.55 miljardi dolara? To sam pokušao objasniti nekim domljubnim novinarima i komenatorima, ali ni oni to ne razumiju.
Međutim, svi oni znaju da je po Ustavu iz 1974. godine SRH postala država i da se sam mogla zaduživati u inozemstvu. Taj dug je bio poznat kao Londonski i Pariški klub, a kreditori su bile privatne banke.
Već 1991. godine na taj kredit je bio uveden moratorij od 10 godina i skinut je dolaskom Račana na vlast. Dolaskom Sanadera na vlast taj dug je povećen na nekih 50 milijardi dolara ali je izgrađen autoput od Zadra do Ploča sa mnogim petljama za ulaze i izlaze na izgrađenoj cesti do Zadra i završen je veliki tunel Mala Kapela koji je bio jako skup zbog više razloga, a završena je i druga cijev tunela Sv. Rok.
Današnja vlast se zadužila u četiri godine više nego Sanader u 8 godina, ali nije sudjelovala u izgradnji bilo kakve infrastrukture u RH. Nakon svega, postavljam pitanje: Tko je opljačkao Hrvatsku i hrvatski narod?
Sam Pusić
08.10.2015 19:55
Izvor: Sam Pusić/Kamenjar.com
Foto: PortalOko.hr
http://www.portaloko.hr/clanak/istina-j ... d/0/79097/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
Guido Hornik: Prinove na državnim jaslama – od 1997. do 2001. uskrsnulo novih 11 973 partizana
Piše: Guido Hornik -22. veljače 2017. u 21:1831
Dok se kroz partizanske redove širi nevjerica, a „drug“ Franjo Habulin još oporavlja od šoka koji je doživio otkivanjem njihova obiteljskog „biznisa“, od strane onih koji vole Hrvatsku stiže nova potvrđena, ovjerena i dokumentirana šokantna istina.
Desetljećima povlaštena kasta umirovljenih boraca NOR-a preko svog Predsjednika SUBNOR-a Franje Habulina pokušava putem medija hrvatskom narodu nametnuti svoju “istinu” i skrenuti pozornost sa svojih obiteljskih blaga ili jednostavnim rječnikom rečeno – mirovina boraca NOR-a.
Medijima potpomognut “antifašistički” lobi na čelu s Franjom Habulinom hrvatskom narodu sve hrvatske domoljube, koji razotkrivaju tajne zaostale iz mračne povijesti jugoslavenskoga jarma, želi prikazati kao desne radikalne inicijative koje jadnim i nezaštićenim borcima NOR-a žele zlo.
Nažalost, iza boračkih mirovina kriju se gramzljivost, pohlepa, uskrsnuća i beskonačnost sakrivana od očiju javnosti političkom šutnjom Vladajućih.
> 75 posto partizanskih mirovina su naslijeđene – SDP-ova vlast 2001. “stvorila” 6000 novih partizanskih mirovina!
Kako je jedan dio traženih podataka od strane HZMO-a za borce NOR-a stigao prikazat ćemo jednu zanimljivu i vrlo intrigantnu noviju povijesnu činjenicu.
Broj korisnika mirovina boraca NOR-a za razdoblje od 1994 do 2003 godine;
Godina broj korisnika na dan 31.12
1994. 107.887
1995. 94.405
1996. 69.293
1997. 75.500
1998. 75.320
1999. 73.466
2000. 72.382
2001. 78.148
2002. 74.668
2003. 68.206
Svakom hrvatskom građaninu bilo bi razumljivo i normalno da bi broj mirovina korisnika čija su prava na temelju kojih ostvaruju svoj status već odavno istekla protokom godina morao sustavno padati i nestajati.
Nažalost, kako u Hrvatskoj za borce NOR-a ne vrijede ovozemaljski Zakoni, a uskrsnuća novih korisnika kad su u pitanju hrvatske kune postaju svakodnevna pojava, zanimljivo je pogledati kako i koliko 52 godine od završetka Drugog svjetskog rata njihov broj na teret hrvatskog državnog proračuna i hrvatskog naroda raste u tisućama.
Tako kroz službeno objavljene podatke otkrivamo da je:
od 1996. do 1997. godine broj boračkih mirovina povećan za 6.207 korisnika.
od 2000. do 2001. godine broj boračkih mirovina povećan za 5.766 korisnika
Dok antifašist Habulin sprema čarobnu formulu kako bi opravdao uskrsnuće dvanaest tisuća novih boraca NOR-a 50 godina od završetka Drugog svjetskog rata, hrvatskom narodu objavljujemo istinu i činjenice.
http://narod.hr/hrvatska/guido-hornik-p ... -partizana
Piše: Guido Hornik -22. veljače 2017. u 21:1831
Dok se kroz partizanske redove širi nevjerica, a „drug“ Franjo Habulin još oporavlja od šoka koji je doživio otkivanjem njihova obiteljskog „biznisa“, od strane onih koji vole Hrvatsku stiže nova potvrđena, ovjerena i dokumentirana šokantna istina.
Desetljećima povlaštena kasta umirovljenih boraca NOR-a preko svog Predsjednika SUBNOR-a Franje Habulina pokušava putem medija hrvatskom narodu nametnuti svoju “istinu” i skrenuti pozornost sa svojih obiteljskih blaga ili jednostavnim rječnikom rečeno – mirovina boraca NOR-a.
Medijima potpomognut “antifašistički” lobi na čelu s Franjom Habulinom hrvatskom narodu sve hrvatske domoljube, koji razotkrivaju tajne zaostale iz mračne povijesti jugoslavenskoga jarma, želi prikazati kao desne radikalne inicijative koje jadnim i nezaštićenim borcima NOR-a žele zlo.
Nažalost, iza boračkih mirovina kriju se gramzljivost, pohlepa, uskrsnuća i beskonačnost sakrivana od očiju javnosti političkom šutnjom Vladajućih.
> 75 posto partizanskih mirovina su naslijeđene – SDP-ova vlast 2001. “stvorila” 6000 novih partizanskih mirovina!
Kako je jedan dio traženih podataka od strane HZMO-a za borce NOR-a stigao prikazat ćemo jednu zanimljivu i vrlo intrigantnu noviju povijesnu činjenicu.
Broj korisnika mirovina boraca NOR-a za razdoblje od 1994 do 2003 godine;
Godina broj korisnika na dan 31.12
1994. 107.887
1995. 94.405
1996. 69.293
1997. 75.500
1998. 75.320
1999. 73.466
2000. 72.382
2001. 78.148
2002. 74.668
2003. 68.206
Svakom hrvatskom građaninu bilo bi razumljivo i normalno da bi broj mirovina korisnika čija su prava na temelju kojih ostvaruju svoj status već odavno istekla protokom godina morao sustavno padati i nestajati.
Nažalost, kako u Hrvatskoj za borce NOR-a ne vrijede ovozemaljski Zakoni, a uskrsnuća novih korisnika kad su u pitanju hrvatske kune postaju svakodnevna pojava, zanimljivo je pogledati kako i koliko 52 godine od završetka Drugog svjetskog rata njihov broj na teret hrvatskog državnog proračuna i hrvatskog naroda raste u tisućama.
Tako kroz službeno objavljene podatke otkrivamo da je:
od 1996. do 1997. godine broj boračkih mirovina povećan za 6.207 korisnika.
od 2000. do 2001. godine broj boračkih mirovina povećan za 5.766 korisnika
Dok antifašist Habulin sprema čarobnu formulu kako bi opravdao uskrsnuće dvanaest tisuća novih boraca NOR-a 50 godina od završetka Drugog svjetskog rata, hrvatskom narodu objavljujemo istinu i činjenice.
http://narod.hr/hrvatska/guido-hornik-p ... -partizana
- Attachments
-
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."