Velika pljačka Hrvatske

[EdgarFranjul]

'Partnerstvom' političara i stranaka u dužničko ropstvo

BANKARSKE PLJAČKE LEGALIZIRAO SABOR!

Autor: Vladimir Perić / 7Dnevno / 12. lipnja 2015.
Subota, 13. Lipanj 2015. u 17:56

Političari su sumnjivim i nerazumljivim zakonima omogućili bankarima krivotvorenje novca bez zatvorske kazne, trgovinu tuđim vrijednosnim papirima i depozitima, pa bankari zamršenim transakcijama i trgovinom s nečim za što njihov klijent ne zna da ima vrijednost, ostvaruju enormne profite, a da niti lipu svog novca nisu riskirali u tom procesu.

Danas se mnogo govori o dužničkom ropstvu. Ljudi s kreditima nađu se u gotovo bezizlaznim situacijama kada ostanu bez posla, ili su im plaće manje nego ranije, ili je rata kredita koji otplaćuju porasla. Međutim, malo ljudi uopće razumije što se događa u magičnim knjigovodstvima banaka i što zapravo predstavljaju papiri koje su potpisali. Riječ je o sofisticiranoj prijevari, koju je legalizirala parazitska kasta ljudi uobičajenog naziva “političari” – ljudi kojima bi, da su Pinokio, nos proparao nebo.

Danas u pravilu bankari na sud dovode ljude i otimaju im njihovu imovinu, moguće i zbog toga što suci koji takve predmete vode, ne znaju o načinima kako bankarska prijevara funkcionira ništa više od prosječnog čovjeka. A i da znaju, kako bi oni mogli pomoći prevarenim ljudima kada moraju raditi po zakonima koji su prijevaru legalizirali? Zakone rijetko pišu političari, oni ih – izglasavaju. A pišu ih, sve češće i češće, lobisti pod kapom raznih korporativnih interesnih skupina, koje političari predstavljaju kao kao svoje “partnere”. Kroz taj proces ruka-ruku-mije, bankarske su pljačke i krivotvorenje novca ritualom izglasavanja zakona u Saboru postale – legalne.

Državni i pravosudni sustav s bankarima

Ipak, postoji nekoliko slučajeva u kojima su se bankari našli u problemima, a najpoznatiji od njih je slučaj Credit River iz 1968. godine, kada tužitelj Credit River Townshipa nije uspio dokazati kako je išta od vrijednosti posudio tuženiku Jeromeu Dalyju, te je on presudom oslobođen obveze da vrati novac koji su od njega zahtijevali i mogao je zadržati kuću iz koje su ga htjeli izbaciti. Tu presudu često citiraju protivnici američke središnje banke i općenito protivnici bankarskog sustava djelomične rezerve koji bankarima omogućava da “izdaju” više novca nego ga imaju za pokriće depozita koje su im povjerili klijenti.

Iako je ta presuda kasnije osporena pravničkim smicalicama te stoga nije ušla kao presedan u sudsku praksu, zanimljivo je u tom slučaju da je Credit River Township sam digao tužbu protiv Jeromea Dalyja pred sudom običajnog prava, da bi kasnije presuda tog suda bila poništena zbog navodne – nenadležnosti. Sam taj slučaj mnogo govori o čvrstoj povezanosti državnog, pa i državnog pravosudnog sustava s bankarskim kartelima. Da je slučaj ušao kao presedan u sudsku praksu, mnogi milijuni deložacija bili bi u narednim godinama, pa sve do današnjih dana, osporeni u korist zajmoprimaca. Koliko će još godina proći da se ljudi osvijeste i razumiju”‘partnersko” djelovanje bankara i političara koji djelovanjem s pozicija političke moći omogućavaju da potpuno prevarantski monetarni sustav i knjigovodstvene akrobacije bankara, pod čizmom drže gotovo svakog čovjeka na našem planetu?

Malo kome je poznato da u Hrvatskoj, kao i u svim ostalim državama svijeta, postoji nešto što se zove Zakon o elektroničkom novcu. Što je elektronički novac? Prema Zakonu, elektronički novac je elektronički, uključujući i magnetski, pohranjena novčana vrijednost koja je izdana nakon primitka novčanih sredstava u svrhu izvršavanja platnih transakcija u smislu zakona kojim se uređuje platni promet i koju prihvaća fizička ili pravna osoba koja nije izdavatelj tog elektroničkog novca, a koja čini novčano potraživanje prema izdavatelju.

E sad, kako je pravni jezik nešto što samo sliči na hrvatski jezik, ali nije, jer ima vlastiti rječnik pojmova, gornja definicija traži malo više znanja i to onoga koje se ne uči u školama. Ali nije uopće komplicirano shvatiti o čemu se radi: taj članak zakona opisuje da neka financijska institucija koja može izdavati elektronički novac, a to su banke, što je lako provjeriti ako njihove OIB-e ukucamo u registar trgovačkih društava i pročitamo za koje su djelatnosti registrirane, može taj fantomski elektronički novac izdati nakon što su u zamjenu primili nekakva novčana sredstva. A što su to novčana sredstva?

Mjenica u knjigovodstvima banaka

Opet treba okrenuti oči prema drugim zakonima, ovaj put onima o Hrvatskoj narodnoj banci (HNB) i Zakonu o mjenici, jer novčana sredstva nisu samo nekakvi šuškavi raznobojni papiri koje nosimo u novčaniku. U stvari, novčana sredstva su općenito bilo što čime se može trgovati na financijskim tržištima, uključivo i imovinu, neovisno o tome kako se sva ta sredstva plaćanja nazivaju. Primjerice, HNB trguje s financijskim sredstvima i drugom imovinom, koja je definirana člankom 18. stavak 2. Zakona o HNB-u – a to su zlato i druge plemenite kovine, drago kamenje, devizne novčanice i kovanice, potražna salda, posebna prava vučenja, mjenice, potvrde o depozitu, obveznice i ostali dužnički vrijednosni papiri, terminske kupnje ili repo ugovori i druga imovina koja se može izjednačiti s navedenima. Treba se usmjeriti prvenstveno na razumijevanje onoga što je mjenica. A da bismo to razumjeli treba pročitati Zakon o mjenicama, gdje je jasno navedeno kako je mjenica nešto što se može prenijeti na nekog trećeg, prodati i slično, baš iz razloga što je mjenica vrijednosni papir koji se može prodati ili naplatiti. Da nemaju vrijednosti, nitko mjenicama ne bi trgovao.

Oni koji imaju kredite, znaju da je mjenica nešto što banke zahtijevaju od njih pri sklapanju ugovora o kreditu i tek kada je dobiju, počinje magija stvaranja novca temeljem iste te mjenice o čemu njihov klijent ne zna ama baš ništa, kao što ne zna niti da njegova mjenica ima stvarnu novčanu vrijednost, upravo onu koja je na njoj napisana. Mjenica u magičnim knjigovodstvima banaka postaje temelj za kreaciju elektroničkog novca. Potom se mjenicom trguje i na međunarodnim financijskim tržištima, što znači da bi se lako moglo ustanoviti da banka kod koje je njihov klijent podigao kredit tu mjenicu više ne posjeduje, jer su je nekome prodali. A ako je baš moraju pokazati, brže-bolje će je opet otkupiti i zato je ne žele pokazati kada klijent to od njih zatraži jer možda više nije kod njih. A ne žele pokazati niti svoje knjigovodstvene transakcije iz kojih bi se moglo vidjeti čuvaju li tu mjenicu za klijenta kojem su je prodali (ako su je prodali, što su vjerojatno i učinili), i to iza leđa onoga koji je digao kredit i ispisao im tu mjenicu.

Političari su donošenjem sumnjivih i nerazumljivih zakona omogućili bankarima da krivotvore novac bez zatvorske kazne, trgovinu tuđim vrijednosnim papirima i depozitima, pa bankari zamršenim višestrukim financijskim transakcijama i trgovinom s nečim za što njihov prosječni klijent uopće ne zna da ima vrijednost, ostvaruju enormne profite, a da niti jednu jedinu lipu svog novca nisu riskirali u tom procesu.

Dokaz da bankari (i) mjenice knjiže kao depozit, svima nam je pred nosom: izvješće HNB-a za 2014. godinu, koje jasno kaže kako su depoziti u bankama 286 milijardi kuna, a isto tako je zanimljivo da su ukupno izdani krediti banaka gotovo 280 milijardi kuna. Izvješće navodi i kako su ukupna likvidna sredstva u Hrvatskoj 286 milijardi kuna – pa kad to usporedimo s knjigovodstvenim bilancama banaka koje kažu da imaju, sasvim slučajno, istih onih 286 milijardi kuna depozita i isto toliko ima ukupnih likvidnih sredstava u Hrvatskoj – jasno je kao dan da bankari raznorazne vrijednosne papire trpaju u kategoriju DEPOZITA u svojim bilancama. Mjenica klijenta magijom postaje novi depozit u banci. Kojim će nas likvidirati, ali ne prije nego nam pokušaju još jednom naplatiti već naplaćeno, s debelom kamatom povrh toga. Tako funkcionira bankarstvo.

Političari koji nemaju pojma o čemu se radi prijete da će oporezovati depozite, jer misle da građani sjede na planini silnih milijardi kuna što po njima nije u redu, jer treba aktivirati taj novac ili ga oporezovati. Prestanu prijetiti kada im njihovi “partneri” bankari diskretno prišapnu da su ti depoziti zapravo nešto sasvim drugo i da ne bi u to trebalo dirati, jer su to de facto – depoziti banke.

Bankar kao svjedok u sudnici

Bankar je sjeo na mjesto za svjedoke. Odvjetnik je krenuo s pitanjima:

Što je ovaj dokument uložen u sudski spis kao ‘dokazni prijedlog A’?

– To je vrijednosni papir. Mjenica.

Postoji li nekakav sporazum između zajmoprimca g. Horvata i vaše banke koja je tuženik?

– Da. Riječ je o ugovoru o kreditu po kojemu je banka zajmodavac, a g. Horvat zajmoprimac.

Što je po vašem mišljenju najvažnija stvar koju taj sporazum definira?

– Da će zajmoprimac potpisati mjenicu, a mi ćemo mu dati ček koji može bilo gdje naplatiti. Riječ je o standardnom ugovoru o kreditu.

Prema vašim saznanjima, tko kome posuđuje što prema tom sporazumu?

– Zajmodavac je izdao zajmoprimcu ček na 500.000 kuna, u obliku elektronskog zapisa na njegovom računu. Zajmoprimac je temeljem tog čeka, to jest elektronskog zapisa, kupio kuću. Međutim, nije otplatio taj novac.

Ima li ta mjenica od 500.000 kn stvarnu gotovinsku vrijednost od 500.000 kn? Stvarna gotovinska vrijednost znači da mjenica može biti prodana ili naplaćena u iznosu od 500.000 kn pri uobičajenom poslovanju.

– Da, ima.

Nije li politika banke, da ukoliko zajmoprimac želi dobiti 500.000 kn zajma od banke, banka prethodno traži 500.000 kn u stvarnoj gotovinskoj vrijednosti od njega, koji daju vrijednost bankovnom čeku u iznosu od 500.000 kn, te se taj ček vraća zajmoprimcu kao bankovni zajam koji on mora otplatiti?

– Nemam saznanja kako se vode knjigovodstveni unosi.

Vjerujete li kako je sporazum između g. Horvata i banke ovakav: g. Horvat banci mjenicom osigurava stvarnu gotovinsku vrijednost od 500.000 kn koja daje vrijednost od 500.000 kn bankovnom čeku, te je taj ček vraćen zajmoprimcu u obliku bankovnog zajma koji on mora vratiti?

– Ja nisam odvjetnik i ne mogu odgovoriti na to pitanje.

Ukoliko klijent banke osigura banci stvarnu gotovinsku vrijednost od 500.000 kn u obliku mjenice, a ona mu vrati 500.000 kn stvarne gotovinske vrijednosti u obliku čeka, nije li riječ o jednostavnoj zamjeni 500.000 kn za 500.000 kn?

– Jest.

Ukazuje li Ugovor o kreditu na zamjenu 500.000 kn za 500.000 kn, ili ukazuje na zajam od 500.000 kn plus kamate?

– Ukazuje na zajam od 500.000 kn plus kamate.

Koji su standardni knjigovodstveni unosi banke kada odobrava zajmove prema zakonskim propisima i proceduri HNB-a?

– Mjenica je zabilježena kao imovina banke i jednakovrijedan novi depozit je time stvoren. Tada izdajemo ček iz novog depozita zajmoprimcu.

Nije li to jednostavna zamjena 500.000 kn za 500.000 kn?

– To je uobičajen način kako se to radi.

Odgovorite na pitanje. Nije li riječ o jednostavnoj zamjeni stvarne gotovinske vrijednosti od 500.000 kn za stvarnu gotovinsku vrijednost od 500.000 kn? Ukoliko mjenica služi za financiranje čeka, ne bi li morali imati istu vrijednost?

Bankar se pozvao na članak 64. Zakona o kaznenom postupku i odbio odgovoriti na pitanje kako ne bi sebe inkriminirao.

Nije li politika banke da zabilježi mjenicu kao aktivu banke, koja je proistekla iz nove obveze, budući je u bankarstvu obveza jednaka depozitu?

– Da.

Koliko je stvarne gotovinske vrijednosti banka platila kako bi stekla mjenicu?

– Nije platila ništa.

Koliko je stvarne gotovinske vrijednosti banka primila od zajmoprimca?

– 500.000 kn.

‘Zakoni koje je donio Sabor nam to dopuštaju…’

Govorite li kako je zajmoprimac pristao dati banci stvarnu gotovinsku vrijednost u iznosu od 500.000 besplatno, i da je istoj toj osobi bankar vratio jednaku stvarnu gotovinsku vrijednost u obliku bankovnog zajma?

– Ja nisam bio prisutan kada je zajmoprimac pristao na zajam.

Vjerujete li kako banka prima besplatno mjenicu zajmoprimca bez da je ovaj to znao, ili bez njegovog odobrenja ili pristanka?

– Nemam razloga vjerovati da zajmoprimac nije znao u što se upušta.

Ukoliko banka transferira stvarnu gotovinsku vrijednost od 500.000 kn od zajmoprimca sebi, je li banka igdje u toj transakciji posudila išta od ikakve vrijednosti zajmoprimcu?

– Nije.

Bankar je znao da netko prvo mora uložiti nešto što ima stvarnu gotovinsku vrijednost (gotovina, ček ili mjenica) kako bi banka mogla financirati ček koji je izdala.

Kada zajmodavac primi stvarnu gotovinsku vrijednost od zajmoprimca, tvrdi li banka kako je riječ o njezinom vlasništvu, bez da je banka zajmoprimcu za tu mjenicu ponudila ili riskirala jednu jedinu svoju lipu ili neko drugo legalno sredstvo plaćanja, ili sredstva iz depozita drugih klijenata?

– Da. Riječ je o vlasništvu banke.

Govorite li kako je politika banke da je ona vlasnik mjenice zajmoprimca, mjenice koja ima stvarnu gotovinsku vrijednost, bez da mu je za nju platila ijednu lipu ili neko drugo legalno sredstvo plaćanja, ili sredstva iz depozita drugih klijenata, te da je zapravo zajmoprimac taj koji je osigurao sredstva koja su deponirana u banci u svrhu financiranja bankovnog čeka, te da banka dobiva sredstva od navodnog zajmoprimca besplatno? Ne vraća li se tada novac istoj osobi u obliku zajma koji zajmoprimac otplaćuje iako se banka nikada nije odrekla ikakvog vlastitog novca kako bi u posjed dobila njegovu mjenicu? Jesam li vas dobro čuo? Ja vam dam ekvivalent 500.000 kn, vi mi vratite ista ta sredstva nazad u drukčijem obliku, a onda vam još trebam vratiti 500.000 kn plus kamate povrh svega toga?

– Sve banke tako rade. Zakoni koje je donio Sabor nam to dopuštaju.

Vjerujete li kako je namjera zajmoprimca bila da sam financira ček banke, koji je maskiran kao zajam?

– Ja nisam zajmoprimac, tako da ne mogu reći što mu je prolazilo kroz glavu.

Ukoliko je zajmodavac posudio zajmoprimcu 100 kn i zajmoprimac je odbio vratiti novac, je li po vašem mišljenju zajmodavac oštećen?

Bankar je razmišljao. Ukoliko odgovori ”Ne” to bi impliciralo da zajmoprimac ne mora vratiti novac. Ako odgovori ”Da”, to bi impliciralo kako je zajmoprimac oštećen kroz zajam koji je dao banci a koji banka nikada nije vratila. Što odgovoriti?

– Ukoliko zajam nije vraćen, zajmodavac je oštećen.

Znači li to da je politika banke takva, da prima stvarnu gotovinsku vrijednost od zajmoprimca i ne kaže mu što se dogodilo, iskoristi je za financiranje čeka koji je zamaskiran kao zajam, i nikada ne vrati stvarnu gotovinsku vrijednost zajmoprimcu?

– Banka vraća ta sredstva.

Ali kako ih vraća, bez uzajamne vrijednosti činidbi obje strane?

– U obliku zajma.

A kako onda objašnjavate činjenicu da je banka dobila sredstva od zajmoprimca besplatno?

– To naprosto tako funkcionira, jer su zakoni takvi.

(kraj svjedočenja)

Medvjeđa usluga Hrvatima

Hvala vam političari, što nam činite medvjeđu uslugu zajedno sa svojim “partnerima” iz lobističkih organizacija svaki put kada proglasite novi zakon, od kojih su mnogi na štetu ljudi koji vas plaćaju. Ukoliko netko dovoljno hrabar iz Uskoka dobro prouči ovaj članak, možda se odluči izdati nalog za hapšenje svih članova Vlade, Sabora i svih bankara koji sjede kao odgovorne osobe u luksuznim uredima i s novcem na privatnim računima, koji je otet na prijevaru od onih koji ne znaju čime se bankari uistinu bave.


Motivi političara za njihova djela su jednostavni: sve što žele je zadržati svoje pozicije, i jedini argument kojim pokušavaju zadobiti glasove zavedenih ljudi da tamo i ostanu je “da su oni drugi puno lošiji od njih”. A glasač je već davno zaboravio kako su i jedni i drugi jednako revno radili na rasprodaji naše domovine. Sada su vjerojatno na redu prirodna bogatstva koja su nam još preostala: šume, vode, more i zemlja, zajedno s onime što se ispod njih nalazi. A tamo se nalazi i pepeo naših predaka, što nikada ne bismo smjeli zaboraviti, jer onaj koji vlastitu povijest zaboravlja, prisiljen ju je ponavljati.

http://www.dnevno.hr/novac/bankarske-pl ... bor-808061

[EdgarFranjul]

Ministre ne lažite sami sebe - biti će referenduma: Državna matura i kukasti križ paravan iza kojeg se prodaju šume, vode, Jadran...

ČETVRTAK, 18 LIPANJ 2015 18:03 IVANA



Što će Hrvatskoj narod, što će nam zapravo demokracija, da ukinemo građane, ako imamo ministra koji je spreman tumačiti na originalan način demokraciju, i ako se njegova riječ poštuje poput zakona? Volja naroda, volja je ministra, ministar proizlazi iz volje vođe, a vođa - to je partija i sekretar na čelu te partije.

Naime, ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, inače član HNS-a, stranke koja se pali na hrvatske bankovne kartice, je izjavio: ''Referenduma neće biti. Ako treba zbog toga imati takve kvazi ljubitelje Jadrana neka oni rade svoj posao, ja ću raditi svoj posao. Ja svoju državu volim više nego oni.'' Dakle, HNS, strančica koju podržava 100-tinjak hrvatskih građana, više voli Hrvatsku od hrvatskih građana. Nevjerojatno, o ovom bi 'miroljubivi pacifist' Oliver Frljić trebao snimiti dramu ili komediju, naravno, Zlatar Violić je tu da mu osigura karticu. ?

Riječ je o izjavi kakvu si ni u najgorim noćnim morama ne bi dozvolili ministri u državama istinske demokracije, kao što to je to jedna gospodarski moćna Švicarska, u kojoj se svakih nekoliko tjedana održavaju referendumi te se poštuje volja građana izražena na tim referendumima, bez obzira podudara li se ona s voljom i planovima vladajuće nomenklature. U normalnim državama vlast proizlazi iz volje naroda, u Hrvatskoj narod je ispod režima. Sjećate li se svinjarija Ante Tomića - Krnje, koji je izvrijeđao građane i pravo građana na referendum? To nije samo stav Krnje, to je stav režima koji Krnjo podvaljuje građanima.

Izjava ministra gospodarstva izazvala je očekivano ogorčenje građana, poglavito Zelene akcije, koji su poručili Vrdoljaku da se ne treba zavaravati te da će referenduma svakako biti. Mediji su dobrim dijelom ravnodušno dočekali izjavu ministra iako ona itekako šteti demokraciji. Naime, kako ministar može znati hoće li biti referenduma ili neće? To ne može znati čak ni ako vladajući ponovno odluče zatražiti mišljenje Ustavnog suda. Ima li Vrdoljak kristalnu kuglu kojom može predvidjeti sudske odluke? Ima li ministar kuglu u dvorani u kojoj sjede ustavni suci?

Ili možda Vrdoljak zapravo zna nešto o čemu mi obični naivni smrtnici ni ne sanjamo? I dok mediji posljednjih sati kao udarnu temu provlače krađu ispita na državnoj maturi te svastiku na Poljudu, koju je, kako to već ide u Hrvatskoj, nacrtao 'nepoznati počinitelj', 'huligtan', u pripremi su puno krupnije stvari, o čemu se govori jako malo, ili se uopće ne govori. Dakako, namjerno.

Priprema se prodaja hrvatskih šuma, i ostalog hrvatskog srebra, prije ili poslije, kad sve rasprodamo, dakle, prije nego poslije, i hrvatske vode, naše možda najveće bogatstvo, će doći na red Naime, kako neki opravdano strahuju, naftnim se 'predatorima' na pladnju za sitniš, daje hrvatski još uvijek kristalno čisti Jadran. Kad jednom devastirate bogom dano čisto more, koje je vjekovima takvo, praktički od postanka, nikad se nećete moći vratiti na staro .Gotovo je, nema povratka, samo kako bi HNS ima više u bankomatu. Bankomat ili turizam priroda ili barbarizam?

Kad nam kažu nema referenduma, onda im upravo toga radi treba poručiti, ima ga, biti će ga - potrebniji je nego ikad.

Što mislite zašto režimski mediji više pažnje poklanjaju kukastom križu i državnoj maturi, a gotovo ništa totalnoj rasprodaji? S obzirom da su u ovoj zemlji za sve krivi 'huligani' rasprodaju li huligani možda hrvatsko srebro?

http://www.tinolovka-news.com/index.php ... Itemid=549

[EdgarFranjul]

Državni revizor Klešić potvrdio: Vlada nije bila ovlaštena donijeti odluku o privatizaciji CO-a

Na kraju objedinjene saborske rasprave o izvješću o izvršenju državnog proračuna iz 2014. te o Izvješću Ureda državne revizije o izvršenju tog proračuna u kojoj je najviše polemike izazvao dio o privatizaciji Croatia osiguranja (CO), glavni državni revizor Ivan Klešić odgovorio je na niz pitanja i ponovio stav da po Zakonu o pretvorbi iz 1992., Vlada nije bila ovlaštena donijeti odluku o privatizaciji CO-a prije nego li zatraži mišljenje Hrvatskog sabora.

Osim na Zakon iz 1992. koji je još na snazi, Klešić se pozvao i na Zakon o Vladi te zakon koji regulira pretvorbu i privatizaciju osiguravajućih društava.

Ustvrdio je da je Ured državne revizije svoje mišljenje temeljio na dokumentima Ministarstva finacija i činjenici da je na snazi bio Zakon o pretvorbi iz 1992. u kojem stoji da u slučaju privatizacije osiguravajućih društava Vlada mora tražiti mišljenje Sabora.

Osvrčući se na navode zašto se to baš sada provjerava taj prihod od prodaje CO-a, odgovorio je da se provjeravaju značajni proračunski prihodi, a da je to prihod iz travnja prošle godine koji je iznosio 905 milijuna kuna..

Odbacio je sve insinuacije o političkoj motiviranosti nalaza državne revizije vezano za privatizaciji CO-a navodeći kako Državna revizija svoj posao obavlja po utvrđenim zakonima i standardima.

U saborskoj raspravi zastupnici HDZ-a zamjerili su Vladi čitav postupak prodaje CO-a .

Izvor: Narod.hr/h

http://narod.hr/gospodarstvo/drzavni-re ... aciji-co-a

[EdgarFranjul]

HDZ je Milanoviću ostavio dug - prava sitnica što će SDP ostaviti HDZ-u

‘Ljudi masovno sjede na terasama i smiju se, kao da se ništa ne događa. Prošli tjedan vladala je posve mirna atmosfera. Grčka stvarnost pokazuje da je jača od EU, a to može vrijediti i za nas Hrvate

Datum objave: 06.07.2015 | 12:21 Autor: ib

Vezano uz ishod grčkog referenduma zvali smo jednog od vodećih uglednih stručnjaka na polju ekonomije i politike, dr. Slavka Kulića. Tijekom glasovanja na grčkom referendumu boravio je u Ateni i iz prve ruke osjetio bilo grčke javnosti.



"Obični ljudi kažu da njih nitko nije pitao odobravaju li skupo zaduživanje države, niti ih je konzultirao o tome gdje bi se posuđeni novac trebao trošiti. Grčke političke elite su se zaduživale bez referenduma i bez čekanja da odluku o pozajmici odobri parlament. Tuđi novac trošili su na izgradnju cesta i druge infrastrukture te na uhljebljivanja desetina tisuća 'podobnika', što im nije pomoglo da iz posuđenog kapitala stvore nove vrijednosti. Veliki dug stvorile su, dakle, neodgovorne i korumpirane političke elite, no cijenu moraju platiti svi. Situacija, nažalost, neodoljivo podsjeća na Hrvatsku", rekao je Slavko Kulić.


"Imamo približno sličan mentalitet, a imamo i najamu politiku te najamnu ekonomiju poput Grčke. U kojoj mjeri su Grci pretjerali oslanjajući se na tuđu moć, a u kojoj mi, tek će se vidjeti. No, činjenica je da su i Grčka i Hrvatska slično trošile posuđeni novac. Oni su ulagali u ceste i državnu infrastrukturu, trošili na administraciju, u obnovu starih građevina, naivno vjerujući da će moći živjeti od turizma. Slično je trošila i Hrvatska, a slično smo krivo mislili da nam je turizam dovoljan. No, zabluda je da u turizmu ima velikih prihoda. Prihodi su mali, jer postoji puno troškova. Nitko ne misli na velike količine smeća, zagađenja, na požare, vatrogasce i skupe kanadere... No, za razliku od Hrvatske, Grčka ima svoje banke, zbog čega su građani mogli podići svoj novac. Imaju i proizvodnju hrane, dok mi nemamo gotovo nikakvu proizvodnju. Sve to znači da će nam uskoro biti teže nego Grcima", procjenjuje Kulić.

''Ljudi masovno sjede na terasama i smiju se, kao da se ništa ne događa. Prošli tjedan vladala je posve mirna atmosfera. Grčka stvarnost pokazuje da je jača od EU, a to može vrijediti i za nas Hrvate. Sličnosti su brojne. I grčki političari su, baš kao i hrvatski, zadužili zemlju bez da su išta pitali narod. Hrvatski ministri financija nisu tražili od Sabora dozvolu da se zaduže, niti da refinanciraju dug. Narod zato ne može biti kriv za takve dugove, što znači da su i hrvatski i grčki dugovi nelegitimni. Takve, narod ne mora plaćati. Upozoravao sam hrvatske ministre financija da se ne zadužuju olako. Samo su odmahivali rukom. Sada je došlo na moje. Nije, dakle, problem zadužiti se, nego platiti dug", podvlači analitičar kojega su mediji glavne struje godinama proglašavali dežurnim katastrofičarom, no čije su se prognoze itekako ispunile.

"Mi nismo u krizi, mi ulazimo sve dublje u neravnotežu. Razvojne koncepcije u Hrvatskoj nije ni bilo, zbog čega smo umjesto stvaralačke imali trgovačku orijentaciju. Kažu da raste izvoz, ali to nije točno. Oni promet kroz Hrvatsku, iz Bosne i Hercegovine u druge zemlje, računaju kao izvoz. Ne može biti rasta izvoza, kada nema proizvodnje. To je lažna matematika. Vlast ne može kazati da je rast BDP-a rezultat političke učinkovitosti. Budući da promjena političkih elita u Hrvatskoj ne donosi ništa, nužno je provesti kompletnu rekonstituciju sustava, odnosno konstrukta stvarnosti. Za to je nužan konsenzus intelektualnog, kulturnog i političkog dijela društva, oko koncepcije dugoročnog razvoja. U Hrvatskoj smo dosad imali samo projekt vladanja, a ne i projekt razvoja. No, za to ne možemo kriviti obične ljude", ističe dr. Kulić.

"Istina je da je HDZ ostavio aktualnoj vlasti deficit, no to je prava sitnica u odnosu na ono što će SDP ostaviti HDZ-u. Upozoravao sam da je Slavko Linić bez znanja Sabora 2012. godine refinancirao pod vrlo nepovoljnim uvjetima otplatu dospjelog anuiteta. Radi se o dugu od čak 15,8 milijardi eura! To je zastrašujući dug čije plaćanje su refinancirali pod još nepovoljnijim uvjetima. Milanović će, osim toga, do izbora prodati sve udjele u poduzećima, nakon čega HDZ više neće imati što prodati, niti će imati čime vladati! Na to oni ne misle. Imat ćemo još jedan međunarodni problem, jer će se ispostaviti da su Jadranka Kosor i Vesna Pusić učinile Hrvatskoj veliku štetu u pregovorima sa Slovenijom. Prepustili su im Piranski zaljev, odnosno izlaz na otvoreno more, što će uskoro izaći na vidjelo. Aktualna vlast čini, dakle, sve što može da novoj političkoj eliti što više oteža situaciju. Toliko o 'državničkom' ponašanju Milanovića i njegovih suradnika. Zbog svega navedenog, bit će nam sve teže", zaključuje Kulić.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/18775 ... -HDZ-u.htm

[Fratt]

Nitko me ne može uvjeriti da će novo (najvjerojatnije) izabrana Vlada biti nešto bolja,sad se priziva HDZ da se vrati jer ovi kukurikavci em neznaju em harače jednako kao i oni prije njih.HDZ i SDP,isti ku*ac,drugo pakovanje.
Čak mi nije jasno da narod tako ima loše pamćenje,dat će se ponovno guliti istim spodobama koji su ih ogulili tako da su ljudi iz revolta izabrali drugu opciju koja je u sjeni brusila škare za striženje.Sad kad su ovi prokuženi evo heroja Tomice Karamtemarka koji će nas sve spasiti od crvenih pandža u svojem svjetlo plavom oklopu pravednika.
Hoće p*zdu materinu,ogulit će nas i ta vlast,trajat će to 4 godine,netko će u međuvremenu završiti od ovih kukurikavaca u bajbuku a oni koji će ostati vrijedno i marljivo će brusickati škare za novo šišanje.
Dok ne banktotira država izredavati će se i jedni i drugi na nama,tek onda kad dotaknemo socijalno dno,zapalit će svoje barke i helikoptere,odlepršati iz ove jadne tvorevine Hrvatske i odhebat narod u kojeg se sad svakim danom zbog kampanje kunu.
A naivci koji misle da je drugačije će valjda kupovati užad i klavirske žice jer ih je klub njihove stranke razočarao usprkos tome što su desetljećima uplaćivali članarine kojima su jedni plaćali Brioni odjela a drugi letjeli helikopterom do kurve na Krk.

Vlada bi se trebala birati svakih 6 mjeseci i tko ne zadovolji ima prava kandidature za 10 godina,onda bi valjda netko zadovoljio.
I Goli Otok otvoriti,nek Milanović i Karamarko režu zajedno vrpcu ako se vole nadmetati ali nek ostanu tamo meditirati par godina,što se mene tiče i zauvijek.

Ovo je valjda zadnje što ću napisati po pitanju politike na ovom forumu,zadržavati ću se na stručnim temama vezanih za oružje kojih je sve manje nažalost.

[EdgarFranjul]

Možeš slobodno napisati što želiš. Ovo je tema ČAKULE, a to što se u njoj najviše spominje politika je upravo stoga što nas politika uništava i to treba reći.
Nažalost, zbog CENZURE koja vlada, ovo obični ljudi, koji čitaju Jutarnji i Večernji i Glas Istre i gledaju radmanoviziju - ne mogu vidjeti ni čuti.

Upravo zato ovdje prenosimo one tekstove koji su cenzurirani. I vidljivo je da se itekako čitaju i prate, puno više nego stručne teme o oružju, zbog kojeg ovaj forum i postoji.

Članaka i tema o oružju ima, po mom mišljenju kvalitetnih ali odaziv i reakcija na njih je minimalan.

Draže bi mi bilo da ima više komentara, no ne mogu nikoga natjerati da piše, ako ne želi. U svakom slučaju, smisao postojanja foruma još vidim. Kada ga ne budem vidio, zatvorit ću ga.

[EdgarFranjul]

MAMIĆEVI UGOVORI SU NIŠTAVNI, A BANKARSKI SU ZAKONITI?????

Slučaj braće Mamić svakim danom sve više i više pokazuje u kakvoj žabokrečini od zemlje živimo. Godinama su sklapali lihvarske ugovore s kojima su doživotno obvezivali nogometaše da im isplaćuju postotak od svoje zarade. Ta novac su na kojekakve nezakonite načine izvlačili van, kroz razno razne fiktivne pozajmice, anekse ugovora i sl. i tako izbjegavali plaćanje poreza.

Kako to da se sada nije javio neki nogometni Bohaček i rekao: Nogometaši su si sami krivi. Znali su što potpisuju. Nitko ih nije tjerao na takav ugovor. Ugovori se moraju poštivati itd. Za sve one koji misle da su si nogometaši sami krivi, da su korisnici kredita sami krivi i da se takvi ugovori moraju poštivati, evo definicije Lihvarskog ugovora.

LIHVARSKI UGOVOR (Narodne novine br. 125 07.11.2011. Kazneni zakon: Članak 242.):

(1) Tko iskorištavajući nuždu, neiskustvo, lakomislenost, smanjenu sposobnost rasuđivanja ili znatnu slabost volje druge osobe, primi od nje ili s njom ugovori za sebe ili drugoga imovinsku korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on dao, učinio ili se obvezao dati ili učiniti, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

(2) Ako se počinitelj bavi djelatnošću iz stavka 1. ovoga članka, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.

Kako je moguće da policija i pravosuđe tako koordinirano reagiraju u slučaju nezakonitog poslovanja braće Mamić, a u istom trenutku već godinama ignoriraju nezakonito poslovanje banaka u RH? Mamićevi ugovori vežu igrača do kraja života, a bankarski ugovori vežu klijenta, njegovu djecu i njegove unuke do kraja života. Igrač plaća Mamiću dokle god ima primanja od nogometa, a klijent plaća banci zajedno sa jamcima, imali oni primanja ili ne. Ako vam netko posudi milion kuna, a vi ste mu nakon 7 godina otplatili pola tog iznosa, a ispada da ste nakon uredne otplate dužni duplo više nego što ste posudili na samom početku, uvećano za kamate, onda takav ugovor ne treba poštivati. Riječ je o lihvarskom ugovoru i u takvoj situaciji država treba reagirati.

Zašto se sad Milanović, Lalovac, Leko i ostali paraziti iz Sabora ne jave i kažu: Sve je bilo po zakonu. Nogometaši su znali što potpisuju. Ugovore treba poštivati? Tako su govorili u slučaju kreditno prevarenih građana. Ako se raskidaju nezakoniti Mamićevi ugovori onda se po istom postupku trebaju raskinuti i nezakoniti bankarski ugovori s valutnom klauzulom, a bankari koji su ih sastavljali i tako izvlačili milijarde poreznih obveznika izvan zemlje, trebaju završiti u zatvoru. Ako Mamići završi u zatvoru, onda bi im društvo trebali praviti, Rohatinski, Vujčić i čelni ljudi vodećih banaka u RH. Mamići su krali milione eura, a bankari milijarde. Mamići su uništili nogomet, a bankari cijelu zemlju.

Vjerojatno će se sad javiti neki debil s upitom: Zašto branite Mamića?

Evo mu i odgovor: Ne branimo mi Mamića. Smatramo da mu je mjesto u zatvoru i da njegove lihvarske ugovore treba raskinuti, samo si ti toliko nepismen da to nisi shvatio iz ovog teksta:)

Autor: Josip Novosel

http://flash.hr/aktualno/mamicevi-ugovo ... -zakoniti/

[EdgarFranjul]

BANKE ZARAĐUJU NA SIROTINJI’
Udruga za zaštitu potrošača upozorava da je bankama zabranjeno naplaćivanje opomena

Regionalna organizacija za zaštitu potrošača (ROZP) pet sjeverozapadnih županija, sa sjedištem u Karlovcu upozorila je danas da je legitimno zarađivanje banaka na bankarskim proizvodima, ali ne i naplaćivanje obavijesti za nemogućnost izvršenja trajnog naloga, jer je to izigravanje Zakona o zaštiti potrošača kojime je još 2012. svim trgovcima zabranjeno naplaćivanje opomena.



“U neutaživoj gladi za profitom na sirotinji se najbolje zarađuje, što pokazuje i ‘snalažljivost’ nekih banaka, koje su u uvjetima zabrane naplaćivanja opomena sada počele naplaćivati slanje ‘obavijesti o nemogućnost izvršenja trajnog naloga’ i to po cijeni od 10 kuna. Pri tome naplata obavijesti ide u 0:01 sat, ako tog trena nema dovoljno sredstava na računu, čak ako istog tog dana novci ‘sjednu’ na račun. Na našu primjedbu da to nije u redu dobili smo odgovor da je potrošač dužan dan prije osigurati sredstva na tekućem računu, ali to nismo našli ni u jednom ugovoru, a niti u Općim uvjetima banke”, pojašnjava za Hinu predsjednik ROZP-a Željko Tomašić.

Prema Tomašićevom mišljenju potraživanje s nekim određenim datumom mora se odnositi na taj cijeli dan, a ne na prvu minutu tog dana. U većini slučajeva radi se o ugovorima o trajnom nalogu koji imaju klauzulu naplaćivanja tri pokušaja, ali ponekad banke sva tri pokušaja naprave u pet minuta i pošalju obavijest o neizvršenju naloga, koju naplate. Poneke banke ne rade to, ali pokušavaju naplatiti potraživanje tri dana za redom, ali opet u 0:01 sat.


“Skrenuli smo nekim bankama pozornost da dan traje 24 sata i da bi dobra poslovna praksa za slanje obavijesti bila na kraju tog dana ili početkom idućeg dana te da se opomene ne smiju naplaćivati, iako su preimenovane u obavijesti, jer je to nepoštena poslovne praksa”, kaže Tomašić.

Tomašić smatra da je jedino što bi banke mogle naplaćivati, kada nema sredstava na računu, izvršenje trajnog naloga sa zakonskom zateznom kamatom za nedozvoljeno prekoračenje. Kod ponavljanja nedozvoljenog prekoračenja trebaju s neurednim korisnikom raskinuti ugovor o trajnom nalogu. No, bankama to nije u interesu, jer se naplaćivanjem obavijesti, što je drugo ime za opomenu, puno više zarađuje.

ROZP smatra da bi država tu trebala reagirati, ali ne po sistemu ‘nemoj više’, bez ikakvih sankcija, jer su potrošači već jednom zaustavili naplaćivanje opomena, zakonski, te podsjeća da su banke do tada, zbog neutažive gladi za profitom, na opomenama zarađivale velik novac. Neke banke su osmislile višestruko naplaćivanje pa su slale prvu opomenu po 50 kuna, drugu po 100 i treću opomenu po 150 kuna, a neki potrošači su prijavljivali da su dobili po nekoliko puta tzv. treću opomenu.

“Pod pritiskom argumenata zakonom je uređeno da se fizičkim osobama opomene ne mogu naplaćivati, a zakonito je ostalo da banke naplaćuju opomene pravnim osobama. Sada se međutim događa izigravanje zaštite potrošača, što treba zaustaviti”, zaključuje Tomašić.

Izvor: Narod.hr/h

http://narod.hr/gospodarstvo/udruga-za- ... je-opomena

[EdgarFranjul]

Sve naše banke su nam ukradene. Treba provesti nacionalizaciju, vratiti ukradeno a kradljivce terminirati, uz prethodnu zaplijenu cjelokupne imovine.

[EdgarFranjul]

ANALIZA: U samo godinu dana, Ivica Račan je strancima prodao 44.2% ukupnog hrvatskog bankarstva

09.11.2010.


Odmah nakon što su Ivica Račan i Stipe Mesić početkom 2000. godine preuzeli vlast, počela je najveća rasprodaja hrvatskih banaka strancima. U samo godinu dana, strancima je prodano 44.2% ukupnog hrvatskog bankarstva, a do kraja 2003. godine stranci su postali vlasnici 90.8 posto hrvatskih banaka.

Banke imaju ključnu ulogu u gospodarstvu svake države, pa tako i u Hrvatskoj. Građani u njima drže svoju ušteđevinu, po uvjetima koje one određuju. S kapitalom građana, koji je pod njihovom kontrolom, banke mogu kreditirati druge građane ili poduzeća, opet po uvjetima koje same određuju.

Banke tako imaju moć odlučivati koga žele kreditirati i pod kojim uvjetima, a koga ne. Cjelokupna vanjska trgovina i sav novac koji u državu ulazi ili iz nje izlazi također je u optjecaju preko banaka.

Ako banke odluče uskratiti kreditiranje gospodarskih aktivnosti ili jednog dijela gospodarstva, taj će se dio polako gušiti i gasiti.

U Hrvatskoj su banke prečesto kreditirale privatnu potrošnju, a ne gospodarske aktivnosti, pogotovo proizvodnju, koja je danas još uvijek manja nego što je bila prije rata – prije 20 godina.

Takva politika gušenja hrvatske proizvodnje i poticanja potrošnje građana pogoduje onim zemljama iz našeg okruženja koje na hrvatsko tržište žele plasirati što više svojih proizvoda. Naravno, to je jako dobro za te zemlje jer se tamo stvaraju radna mjesta, ali jako loše za Hrvatsku jer ona uvozi sve više stranih proizvoda i gubi svoja radna mjesta.

Banke također mogu bitno utjecati na konkurentnost hrvatskoga gospodarstva jer ako mu nedostaju sredstva za investiranje u proizvodnju, ili ako su ta sredstva znatno skuplja nego u drugim državama, onda je jasno da će već u startu biti u neravnopravnu položaju.

Nekoliko stranih banaka u Hrvatskoj ne bi bilo velik problem, ali kada je 94% hrvatskog bankarskog sektora u stranim rukama, onda to nije problem nego katastrofa.

Stanje bankarstva u Hrvatskoj ovako je opisao stručnjak zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Slavko Kulić: Privatizirane hrvatske banke u rukama su stranih državnih banki, a financijski sektor razdvojen je od proizvodnog. Banke zato nemaju nikakvu obavezu financirati naše gospodarstvo i naše zapošljavanje, pa to ni ne čine nego omogućavaju neprestanu potrošnju. Kuna zato nije valuta, nego samo sredstvo konverzije.

Hrvatska narodna banka ima samo ograničenu moć nadzora stranih banaka i ograničenu moć reguliranja njihova ponašanja. Ulaskom u Europsku uniju ta ograničena moć bit će još ograničenija jer će HNB, koja je sada ipak samostalna, morati uvažavati smjernice i primat Europske središnje banke.[1]

Kako sada stvari stoje, Italija, Austrija, Njemačka i Francuska imaju korist od svake kune koja prođe kroz bankarski sustav u Hrvatskoj. Da su banke u hrvatskom vlasništvu, dobit bi ostajala u Hrvatskoj umjesto što odlazi u druge države. U tom slučaju bankarski sustav bi bogatio Hrvate i Hrvatsku, a kako sada stvari stoje, on služi za izvlačenje novca iz Hrvatske i za njezino dugoročno iskorištavanje.

Ulaskom u Europsku uniju, dakle na jedinstveno tržište pod izravnom kontrolom Bruxellesa, i ostatak hrvatskoga gospodarstva past će pod gotovo totalnu kontrolu stranaca, kao što su pale hrvatske banke, Hrvatski telekom, INA, Pliva, hoteli i brojna druga hrvatska poduzeća. Hrvatski će narod biti potpuno izložen milosti ili nemilosti stranog kapitala i stranih interesa.

TKO SU VLASNICI BANAKA U HRVATSKOJ?

Zagrebačka banka (Zaba) najveća je banka u Hrvatskoj i u većinskom je vlasništvu talijanske bankarske grupacije UniCredit. Hrvatska narodna banka procjenjuje da joj je 30. lipnja 2009. ukupna imovina (aktiva i pasiva) iznosila 91 milijardu i 245 milijuna kuna. Formalni vlasnici Zabe su Bank Austria (84%) i njemačko osiguravajuće društvo Allianz (12%), no pravi je većinski vlasnik talijanski UniCredit, koji je ujedno i vlasnik Bank Austrije. Zahvaljujući visokim kamatama koje ubire od hrvatskih građana, čista dobit Zabe samo u prvih šest mjeseci 2009. godine iznosila je 684 milijuna kuna.

Samo u Republici Hrvatskoj, Zaba ima više od 130 poslovnica, 840 bankomata i 46 poduzetničkih i komercijalnih centara, čija se vrijednost, u smislu nekretnina, procjenjuje na više od milijardu kuna.

Osim bankarstva, Unicredit je preko Zagrebačke banke razvio aktivnosti i na području nekretnina. Zaba je stopostotni vlasnik Zane, jedne od najvećih agencija za procjenu i prodaju hrvatskih nekretnina, koja ima podružnice u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Osijeku, Varaždinu, Mostaru i Sarajevu. Zaba također investira u nekretnine, pa je tako među ostalim i vlasnik Kaptol centra u Zagrebu.

Za predsjednika Uprave postavljen je Hrvat Franjo Luković, ali u Nadzornom odboru su gotovo isključivo Talijani i Nijemci, i to FrancoAndreeta, CarloMarini, CarloVivaldi, StephanWinkeimeier, FabrizioOnida, KlausJunker, TorstenLeue, GrazianoCameli, RobertZadraziliErichHampel. S obzirom na takav sastav, mala je vjerojatnost da se rasprave i sastanci Nadzornog odbora vode na hrvatskom jeziku, kako to nalaže zakon.

Privredna Banka Zagreb (PBZ Grupa)

PrivrednabankaZagreb druga je najveća banka u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom koja premašuje 62 milijarde kuna. Većinski je vlasnik talijanska bankarska grupacija Intesa, koja drži 77% kapitala, te Europskabankazaobnovuirazvoj, s 21%. Čista dobit PBZ-a u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 522 milijuna kuna. PBZ je također stopostotni vlasnik Međimurske banke. PBZ je vodeća investicijska banka u Hrvatskoj, ima svoj investicijski fond, PBZ Invest, i svoj obvezni mirovinski fond PBZ Croatia osiguranje.

PBZ po cijeloj Republici Hrvatskoj ima više od 230 poslovnica, ispostava i zgrada čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na više od 840 milijuna kuna.

I PBZ se, osim bankarstvom, uključio i u hrvatsko tržište nekretnina, na kojem je također jedan od većih igrača. Stopostotni je vlasnik PBZ Nekretnina čije su osnovne djelatnosti kupoprodaja, procjena vrijednosti, ali i projektiranje i gradnja nekretnina. PBZ je tako postao jedno od većih građevinskih poduzeća s osiguranim kreditnim linijama o kojima hrvatski građevinari mogu samo sanjati.

Za predsjednika Uprave postavljen je Hrvat, bivši ministar financija Božo Prka, ali u Nadzornom su odboru samo stranci, i to: PaoloGrandi, MassimoPierdicchi, MassimoMalagoli, AnneFossemale, RosarioStrano, GyörgySurányi, predsjednik, PaoloGrandiiBeataKisné Földi. I ovdje je malo vjerojatno da bi se sastanci Nadzornog odbora mogli voditi na hrvatskom jeziku, kako to nalaže hrvatski zakon.

Erste & SteiermarkischeBank treća je po veličini banka u Hrvatskoj i raspolaže ukupnom imovinom od 47 milijarda i 706 milijuna kuna. Gotovo stopostotni vlasnik (96%) austrijski je Erste&Steiermarkische Bank Holding. Čista dobit Erste banke u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 315 milijuna kuna.

Erste banka diljem Hrvatske ima 124 poslovnice, 460 bankomata i brojne administrativne zgrade čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na više od 407 milijuna kuna. Vlasnik je Erste Plavog (obveznog i dobrovoljnog) mirovinskog fonda, u suradnji s grupacijom stranih partnera, među kojima su slovenski Triglav i TBIH sa sjedištem u Amsterdamu, čiji je međutim većinski vlasnik Vienna Insurance.

Kao i ostale vodeće strane banke u Hrvatskoj, i Erste banka uključila se u hrvatsko tržište nekretnina zasebnim poduzećem Erste nekretnine čiji je suvlasnik zajedno s vodećom češkom agencijom Realitni Spoločnost Česke i austrijskim Real Immobilienvermittlung Gmbh. Temeljna je djelatnost Erste nekretnina kupoprodaja hrvatskih nekretnina.

Za predsjednika Upravnog odbora postavljen je Hrvat Petar Radaković, ali u Nadzornom odboru nema ni jednoga Hrvata. Tamo sjede Herbert Juranek, predsjednik, Franz Kerber, Kristijan Schellander, Gerhard Maier, Peter Nemschak, Reinhard Ortner i Ernst Gideon Loudon. Vrlo je malo vjerojatno da oni međusobno govore hrvatski.

Raiffeisenbank Austria (RBA) četvrta je banka po veličini u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 38 milijarda 178 milijuna kuna. Vlasnici su Raiffeisenbank International (75%) i Raiffeisenbank Beteiligungs (25%). Čista dobit Reiffeisenbanke u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 250 milijuna kuna.

RBA u Hrvatskoj ima više od 70 poslovnica, raspoređenih u 37 gradova, čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na više od 402 milijuna kuna.

Osim klasičnog bankarstva, RBA je pod svojim brendom također osnovala zasebna poduzeća koja su specijalizirana za leasing i elektroničke transakcije, a ima i svoje mirovinske fondove (obvezne i dobrovoljne), fond za investiranje i stambenu štedionicu – najveću u Hrvatskoj.

I gle čuda, Reiffeisenbank je prva velika banka u stranom vlasništvu koja se još uvijek NIJE izravno upustila u kupoprodaju hrvatskih nekretnina, ali RBA Consulting u svojoj ponudi nudi stručne savjete u poslovima s nekretninama..

Na čelo Upravnog odbora postavljen je Hrvat, Zdenko Adrović, a u Nadzornom odboru sjede Heinz Hoedl, Franz Rogi, Peter Lennkh, Martin Gruell i Herbert Stepic.

Hypo Alpe-Adria Bank peta je banka po veličini u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 37 milijarda i 193 milijuna kuna. Od 1. ožujka 2009. vlasnička je struktura doživjela velike promjene. Hypo banka je u vlasništvu austrijske Hypo AAB International koja je pak u stopostotnom vlasništvu austrijske države. Prije nekoliko godina Hypo International kupila je njemačka Bayerische landesbank (BLB). Nakon uvida u pravo stanje, BLB je utvrdio da je prevaren jer je Hypo International u Austriji i po istočnoj Europi poslovalo katastrofalno. BLB, koji je u vlasništvu Bavarske, podmirio je gubitke od 2,6 milijarda eura i cijelu Hypo Banku prodao austrijskoj državi za samo jedan euro, s time da austrijska Vlada podmiri ostale gubitke od 450 milijuna eura.

Za razliku od svoje matične banke u Austriji, Hypo banka u Hrvatskoj posluje s profitom, a čista joj je dobit u prvih šest mjeseci 2009. iznosila čak 264 milijuna kuna. U ožujku 2009. Hypo banka je potpuno preuzela Slavonsku banku. Sada po Hrvatskoj ima 70 poslovnica i 170 bankomata te nekretnina vrijednih 290 milijuna kuna.

Veći dio poslovanja odnosi se na kreditiranje gospodarskih subjekata, na investicijsko bankarstvo, a jednim manjim dijelom na kupoprodaju hrvatskih nekretnina.

No poslovanje Hypo banke u Hrvatskoj vezano je uz brojne afere i mutne poslove. Optužena je da je u Hrvatskoj kupovala političku naklonost povlaštenim kreditima pripadnicima hrvatske političke elite. Ivu Sanadera, ali i druge, sumnjiči se da su primali debele provizije, a banku se optužuje da je dijelila kredite politički podobnima te čak ilegalno financirala izborne kampanje. Brojne istrage su u tijeku.

Predsjednik Uprave je Austrijanac Markus Ferstl, a u Nadzornom odboru sjede Tilo Berlin, predsjednik, Othmar Ederer, Anton Knett, Goran Radman i Božidar Špan.

Splitska Banka

Splitska Banka šesta je po veličini banka u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 27 milijarda i 326 milijuna kuna. Stopostotni vlasnik je francuski Societe Generale. Čista dobit Splitske banke u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 181 milijun kuna.

Splitska banka ima 124 poslovnice i upravne zgrade čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na 248 milijuna kuna.

Osim bankarstva, Societe Generale u Hrvatskoj ima i svoju tvrtku osiguranja (Societe Generale Osiguranje) te SG Leasing.

Predsjednik je Upravnog odbora Francuz Pierre Boursot, a s njim još sjede Philippe Marcotte de Quivières, Henri Bellenger, Gordan Miler i Frederique Guin

U Nadzornom su odboru Jean-Didier Reigner, predsjednik, Darko Marinac i Alexis Juan.

Hrvatska poštanska banka (HPB)

Hrvatska poštanska banka (HPB) tek je sedma po veličini u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 15 milijarda i 79 milijuna kuna. HPB je najveća banka u hrvatskom vlasništvu, a vlasnici su Hrvatska pošta (41%), Hrvatski fond za privatizaciju (33%) i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (25%). U prvih šest mjeseci 2009. HPB je postigla čisti gubitak od 85 milijuna kuna.

Službeni podatci o poslovanju HPB-a, kojima raspolaže Hrvatska narodna banka, nisu međutim pouzdani jer je bivša uprava, koju je predvodio Sanaderov odabranik Josip Protega, izgleda krivotvorila izvještaje. Sredinom 2009. imenovana je nova uprava, a stara je većim dijelom završila u istražnom zatvoru.

Upravu pod vodstvom Josipa Protege sumnjiče da je na zahtjev pojedinih političara bez pokrića davala vrlo rizične kredite politički podobnim pojedincima i poduzećima. Vjeruje se da je na taj način HPB oštećena za čak milijardu kuna. Pravo financijsko stanje još se utvrđuje.

HPB posluje uglavnom u poslovnicama Hrvatske pošte, ali ima i svoje 34 poslovnice, 9 podružnica i poslovne zgrade čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na 178 milijuna kuna.

Osim klasičnog bankarstva, HPB nudi i nekoliko investicijskih fondova preko HPB Investa, stambenu štednju preko HPB Stambene štednje te usluge procjene i kupoprodaje nekretnina preko HPB Nekretnine.

Novi predsjednik Uprave je Čedo Maletić, a u Nadzornom odboru sjede Zdravko Marić, Drago Jakovčević, Robert Jukić, Marijo Dragun, Grga Ivezić, Maja Vrtarić i Vedran Duvnjak.

OTP Banka Hrvatska osma je po veličini banka u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 12 milijarda i 495 milijuna kuna. U stopostotnom je vlasništvu najveće mađarske banke OTP (Országos Takarékpénztár) Bank RT, koju vodi mađarski milijarder Sándor Csányi. Čista dobit OTP banke u Hrvatskoj u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 51 milijun kuna. Kaže Csányi: – Ja osobno obožavam Hrvatsku, od 20 ljeta barem sam ih 17 proveo kod vas. Već sam tražio vilu koju bih kupio, a zanimala me i marina pokraj Šibenika, ali dosad nisam imao sreće. No, stalno tražim mogućnosti za investicije.[2]

OTP ima više od 100 poslovnica diljem Hrvatske i poslovne centre u Zagrebu, Puli, Splitu, Sisku, Dubrovniku i Osijeku čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na više od 203 milijuna kuna.

OTP je također ušao na hrvatsko tržište nekretnina preko OTP Nekretnine, koje nudi usluge kupoprodaje, procjene i konzaltinga. Još su dvije tvrtke u vlasništvu OTP-a: OTP Invest i OTP Leasing. OTP banka je tijekom 2009. bila javno prozvana zbog mutnih poslova oko Podravke, zbog kojih je nekoliko članova Uprave završilo u pritvoru, no istraga se nastavlja.

Za predsjednika Uprave postavljen je Hrvat Damir Odak, kojemu u tom poslu pomaže Mađar Balazs Pal Bekeffy

U Nadzornom odboru sjede samo Mađari, i to Antal Gyorgy Kovacs, predsjednik, Gabor Czikora, Laszlo Kecskés, Gabor Kovacz i Csaba Farago.

Volksbankje deveta po veličini banka u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 7 milijarda i 873 milijuna kuna. Većinski vlasnik (99%) je austrijski Volksbank International, a nominalni udio imaju Banca Popolare di Vicenza (0,41%) i EM.RO Popolare S.p.A. (0,41%). Čista dobit Volksbanke u Hrvatskoj u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 29 milijuna kuna.

VB u Hrvatskoj ima 29 poslovnica, i to 8 u Zagrebu te po jednu u 21 hrvatskom gradu. Njihova se kapitalna vrijednost procjenjuje na više od 14 milijuna kuna.

VB pruža hrvatskim građanima standardne bankarske usluge, ali se uglavnom okrenula kreditiranju manjih i srednjih poduzeća te financiranju uvoza i izvoza.

Predsjednik Uprave u Hrvatskoj je Tomasz Jerzy Taraba, a među pomoćnicima su Andrea Kovacs i Dieter Hornbacher. U Nadzornom su odboru Michael Ivanovsky, Gerhard Woeber, Joerg Poglits, Fausto Maritan, David Krepelka, Petar Szenkurok i jedan Hrvat – Dragutin Bohuš.

Međimurska banka deseta je banka po veličini u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 2 milijarde i 810 milijuna kuna. Većinski vlasnik (96,4%) je PBZ čiji je pak većinski vlasnik talijanska Intesa grupacija. Čista dobit Međimurske banke u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 31 milijun kuna.

Međimurska banka ima 17 poslovnica u Hrvatskoj i susjednoj Sloveniji čija je kapitalna vrijednost oko 37 milijuna kuna.

Upravni odbor predvodi Nenad Jeđud, a u Nadzornom odboru sjede Ivan Krolo, Siniša Špoljarec, Ivanka Petrović, Ljiljana Nakić i Dajana Kobeščak.

Od deset vodećih banaka, hrvatska je samo jedna

Kao što se vidi iz prethodnog pregleda, od deset najvećih banaka u Hrvatskoj, samo jedna – Hrvatska poštanska banka – u većinskom je hrvatskom vlasništvu, i to tek na razmjerno niskom sedmom mjestu, s ukupnim udjelom u hrvatskom bankarstvu od samo 4,1%.

Dolazak novih stranih banaka

Unatoč tomu što su strane banke u zadnjem desetljeću uspjele preuzeti gotovo cjelokupno hrvatsko bankarstvo, zadnjih godina pojavljuju se nove strane banke koje do sada nisu poslovale u Hrvatskoj.

Ulaskom u Europsku uniju, hrvatsko će tržište biti potpuno otvoreno svim europskim bankama koje budu htjele poslovati u Hrvatskoj, pa će biti ugroženo i ovo malo bankarskog sektora koje nam je preostalo. Učvršćivanje sadašnjih stranih banaka te dolazak novih znači da će strani kapital i strani interesi čvrsto i dugoročno zavladati domaćim hrvatskim bankarstvom, koje ne će imati gotovo nikakvih izgleda da se ikada oporavi i vrati u hrvatsko vlasništvo.

Osim velikih stranih banaka koje su već učvrstile svoje pozicije, u Hrvatskoj djeluje i nekoliko manjih stranih banaka koje se pokušavaju učvrstiti i povećati svoj udio u ukupnom hrvatskom bankarskom sektoru. To su:

Banco Popolare Croatia ima ukupnu imovinu od 2 milijarde i jedan milijun kuna. U stopostotnom je vlasništvu talijanske Banco Popolare Società Cooperativa. Ima 36 poslovnica diljem Hrvatske. U Hrvatskoj djeluje od 23. travnja 2007. Za predsjednika Uprave postavljen je Goran Gazivoda, a u Nadzornom odboru sjede Giuseppe Malerbi,Lorenzo Chiappini, Samuele Fraizzoli i Paolo Taverna. predsjednik,

Veneto Banka ima ukupnu imovinu od 857 milijuna kuna. U stopostotnom je vlasništvu talijanske Veneto Banca Holding. Ima središnjicu i 12 poslovnica u Hrvatskoj, i to tri u Zagrebu, dvije u Puli, i po jednu u Rijeci, Crikvenici, Zadru, Splitu, Dubrovniku, Varaždinu i Krapini.

U Upravnom je odboru Fernando Zavatarelli, a u Nadzornom odboru sjede Gian-Quinto Perissinotto, predsjednik, Pierluigi Ronzani, Innocente Nardi,Gaetano Caberlotto i Atos Varusio.

Banka kovanica ima u Hrvatskoj ukupnu imovinu od milijardu i 66 milijuna kuna. Od svibnja 2007. vlasnik je Cassa di Risparmio della Repubblica di San Marino (93.06%). Ima 21 poslovnicu diljem Hrvatske. Nudi posebne kredite poljoprivrednicima i proizvođačima mlijeka.

U Upravnom odboru su Gian Luigi Bonfe i Radojka Olić, a u Nadzornom odboru Gilberto Ghiotti, predsjednik, Luca Simoni, Vladimiro Renzi, Andrea Albertini, Davor Štern, Pier Luigi Martelli, Aldo Busignani i Ivan Majdak.

BKS Bank ima u Hrvatskoj ukupnu imovinu od 567 milijuna kuna. Stopostotni vlasnik je austrijski Bank rur Karnten und Steiermark Bank. U Hrvatskoj je specijalizirana za leasing vozila i plovila. U Upravnom su odboru ChristianPeterPettinger i GordanRameša, a u Nadzornom odboru HertaStockbauer, predsjednica, HeimoPenker, JosefMorak i DubravkoOrlovac.

Podravskabanka ima ukupnu imovinu od 2 milijarde i 617 milijuna kuna. Vlasnici su uglavnom Talijani, i to LorenzoGorgoni (9,87%) Assicurazioni Generali S.p.A.(9,54%) Cerere S.R.L.(9,53%), AntoniaGorgoni (9,77%), MiljanTodorovic (8,33%), AndreaMontinari (5,76%), DarioMontinari (5,76%), PieroMontinari (5,76%), SigilfredoMontinari (5,76%), LuigiLiaci (3,94%) i GiovanniSemeraro (4,11%)

Podravska banka ima 35 poslovnica, uglavnom u Podravini, ali i u Zagrebu, Rijeci, Zadru, Splitu, Puli, Osijeku i Varaždinu.

U Nadzornom odboru sjede MiljanTodorović, predsjednik, SigilfredoMontinari, DarioMontinari, ĐuroPredović, DollyPredović, MaurizioDallocchioiFilippoDisertori.

Primorskabanka, sa sjedištem u Rijeci, ima ukupnu imovinu od 140 milijuna kuna. Vlasnici su FrancescoiSvetlanaSignorio (59%), Confisi S.A. (6%), J. L. L. MarcJourdan (5%), CarloDiDato (7%), DomenicoPetrella (6%) i IBS S.R.L. (6%).

Talijani žele preuzimati tuđe banke, a svoje ne daju

Dok je nekoliko najvećih banaka u Hrvatskoj u talijanskim rukama, Talijani ne žele da njihove banke padnu u strane ruke. Kada je nizozemski ABN-AMRO početkom 1995. htio kupiti talijansku Banco Antoniano, tome se oštro usprotivio guverner Talijanske narodne banke Antonio Fazio, rekavši da želi da talijanske banke ostanu u talijanskim rukama.[3]

Kako su hrvatske banke prodane strancima

Jedan je od rijetkih komentatora koji je imao hrabrosti javno upozoriti na kolonijalno stanje u hrvatskom bankarstvu Milan Ivkošić. On je to u Večernjem listu sažeto opisao ovako:

Hrvati su svojevrsno roblje banaka, od kojih je 95 posto u stranom vlasništvu. One u Hrvatskoj ne postoje radi građana i gospodarstva nego obratno – radi ekstraprofita do kojeg dolaze građane i gospodarstvo iscrpljujući... Već je postalo dosadno ponavljati kako su hrvatske banke sanirane sa 87,4 milijarde, a prodane za 5,4 milijarde kuna.

Zna se, imenom i prezimenom, tko su bili glavni sudionici te prodaje i tko se žestoko borio za to da se kupci oslobode obveze da novac potrošen za sanaciju vrate. Ali ni Zlatko Mateša, ni Borislav Škegro, ni Marko Škreb, ni Franjo Luković, ni Božidar Prka, ni Jakša Barbić nikad nisu položili račune za možda najteži udarac koji su zadali hrvatskoj državi od njezine samostalnosti.

…kad odobravaju kredite gospodarstvu, efektivne su kamate 13 posto, što je tvrtkama nepodnošljivo i što zapravo hrvatsku privredu sputava i unazađuje. U matičnim zemljama tih banaka kamate su za iste zajmove višestruko niže nego u Hrvatskoj, pa je u njima nezamislivo takvo lihvarsko poslovanje.

Svemu tome unatoč, hrvatska vlast nema hrabrosti da preko Hrvatske narodne banke i na druge načine obuzda to nezapamćeno profiterstvo. Štoviše, velike državne tvrtke, grad Zagreb i drugi financijsko poslovanje obavljaju preko tih stranih banaka, omogućujući im tako da raspolažu kapitalom za koji nisu prolili ni kapi znoja. Zašto? Pa zato što su strani vlasnici banaka iz država koje imaju odlučujuću ulogu u Europskoj uniji, a hrvatska vlast je za ulazak u EU spremna riskirati još veći slom svoga gospodarstva i još veće siromaštvo svojih građana.[4]


Tko je rasprodao hrvatske banke?

Odmah nakon što su Ivica Račan i Stipe Mesić početkom 2000. godine preuzeli vlast, počela je najveća rasprodaja hrvatskih banaka strancima. U samo godinu dana, strancima je prodano 44.2% ukupnog hrvatskog bankarstva, a do kraja 2003. godine stranci su postali vlasnici 90.8 posto hrvatskih banaka.

Pokojni predsjednik Tuđman se u načelu protivio rasprodaji hrvatskih banaka strancima, tako da je koncem 1998. godine samo 6.7 posto hrvatskog bankarstva bilo u stranom vlasništvu. Od ukupno 60 banaka koje su tada poslovale u Hrvatskoj, njih je 50 bilo u hrvatskom vlasništvu, dok su stranci kontrolirali deset manjih banaka s ukupnom aktivom manjom od 7 posto. Kada je Tuđman već obolio, tadašnji predsjednik Vlade Zlatko Mateša i potpredsjednik Vlade i ministar financija Borislav Škegro prvi počinju s rasprodajom. Samo u 1999. godini, oni strancima prodaju 33 posto hrvatskog bankarstva, da bi nakon preuzimanja vlasti, započeti posao dovršili novi premijer Ivica Račan i njegov ministar financija Mato Crkvenac.

IME BANKE


UKUPNA IMOVINA

(Milijuni Kuna)


DOBIT 2009

(Milijuni Kuna)

(prvih 6 mjeseci)


% TRŽIŠTA



Zagrebačka Banka


91476,3


684,4


24.85

Privredna Banka Zagreb


62220,1


521,6


16.90

Erste&Steiermarkische Bank


47704,9


315,3


12.96

Raiffeisenbank Austria


38177,8


250,5


10.37

Hypo Alpe-Adria Bank


37193,9


264,5


10.10

Splitska Banka


27325,6


181,1


7.42

Hrvatska poštanska banka


15079,4


-85,4


4.10

OTP Banka Hrvatska


12495,1


51,1


3.39

Volksbank


7872,7


29,3


2.14

Međimurska Banka


2810,0


31,1


0.76

Podravska Banka


2617,2


13,2


0.71

Jadranska Banka


2264,1


14,9


0.61

Istarska Kreditna Banka Umag


2187,3


13,3


0.59

Karlovačka Banka


2167,4


4,6


0.59

Banco Popolare Croatia


2001,4


-23,6


0.54

Croatia Banka


1747,1


-11,7


0.47

Kreditna Banka Zagreb


1442,7


6,4


0.39

Credo Banka


1336,6


6,2


0.36

Centar Banka


1336,1


6,0


0.36

Imex Banka


1232,1


2,5


0.33

Vaba Banka Varaždin


1230,6


2,4


0.33

Partner Banka


1178,3


5,4


0.32

Štedbanka


1071,8


19,2


0.29

Slatinska Banka


1068,2


3,4


0.29

Banka Kovanica


1066,0


-13,2


0.29

Veneto Banka


857,4


-18,5


0.23

BKS Banka


567,4


-0,8


0.15

Banka Brod


439,3


2,7


0.12

Samoborska Banka


383,8


0,7


0.10

Nava Banka


333,4


-1,5


0.09

Banka Splitsko-Dalmatinska


202,2


0,2


0.05

Primorska Banka


140,8


-2,0


0.04

Obrtnička Štedna Banka


130,6


-0,3


0.04



[1] Prema članku 127 (2) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kao jedan od prvenstvenih ciljeva sustava središnjih banaka Europske unije (ESSB) navodi se i održavanje i upravljanje službenim deviznim rezervama država članica. O budućem podređenom položaju Hrvatske narodne banke govori i članak 131 prema kojemu: Svaka država članica jamči da je njeno nacionalno zakonodavstvo, uključujući zakonske propise nacionalne središnje banke, u skladu s Ugovorima i Statutom ESSB-a i ESB-a. ESB je kratica za Europsku središnju banku.

[2] Večernji list, 20. 3. 2010.

[3] Jutarnji list, 20.3.1995

[4] Večernji list, 25.2.2010





Marjan Bošnjak

http://www.hrsvijet.net/index.php/vijes ... bankarstva