REFERENDUM ZA OBITELJ

[EdgarFranjul]

UKLONITI DISKRIMINACIJU, ALI…

Angela Merkel je jasna: Brak sklapaju žena i muškarac

Njemačka kancelarka Angela Merkel pozvala je na okončanje diskriminacije istospolnih partnera, no ponovila je svoje gledište da je brak institucija koju uspostavljaju muškarac i žena.

U intervjuu sa zvijezdom Youtubea Florianom Mundtom ili LeFloidom Merkel je kazala da je za nju osobno brak kohabitacija između muškarca i žene.

“Ja sam za registrirano partnerstvo. Za to sam da nemamo nikakvu diskriminaciju kroz porezno zakonodavstvo. Ako i dalje nailazimo na diskriminaciju, uklanjat ćemo je”, kazala je njemačka kancelarka.

Govoreći o definiciji braka Merkel je rekla: “Mislim da moramo prihvatiti da postoje različita mišljenja o tome”.

Mišljenja o tome se razlikuju u društvu u cjelini, a jednako tako i unutar stranke desnog centra kojoj je na čelu, Kršćansko-demokratske unije (CDU), ustvrdila je Merkel.

Ljudi to naprosto moraju prihvatiti, kazala je njemačka kancelarka.

Upitana da ukratko rezimira vlastitu poziciju, Merkel je rekla: “Bez diskriminacije. Brak kao zajednički život muškarca i žene”.

Nakon što su Sjedinjene Države i Irska redefnirale brak LGBT lobiji rade velik pritisak na sve druge zemlje, pa i Njamačku i Australiju. Administracija Baraka Obame već godinama vrši velik pritisak na siromašne afričke zemlje često uvjetujući promjene zakona suprotne afričkoj kulturi i vrijednostima, programima pomoći.

U Njemačkoj istospolni parovi mogu od 2001. godine zasnovati građansko partnerstvo.

Izvor: narod.hr/h

http://narod.hr/eu/angela-merkel-je-jas ... i-muskarac

[EdgarFranjul]

Švicarska ide na referendum o ustavnoj zaštiti braka kao trajne zajednice žene i muškarca!


Federalna skupština Švicarske Konfederacije donijela je 19. lipnja 2015. na zahtjev 120.000 građana odluku o održavanju referenduma o ustavnoj zaštiti braka kao trajne zajednice muškarca i žene te kao ekonomske zajednice koja ne smije biti tretirana nepovoljnije od ostalih načina života.

Narodna inicijativa “Za brak i obitelj – protiv nepravde prema bračnim parovima”, inicirana od stranke desnog centra – Demokršćanske narodne stranke, prikupila je do studenog 2012. 120.161 potpisa građana za unošenje amandmana u ustav, kako bi se prije svega bračni parovi zaštitili od višegodišnje ekonomske diskriminacije jer moraju plaćati veći porez od neoženjenih parova, ali i ustavno zaštitilo brak kao “trajnu zajednicu žene i muškarca”. Za ovu odluku je glasovalo 25 zastupnika Vijeća država (Ständerat), gornjeg doma parlamenta, a 20 protiv, te 107 zastupnika Nacionalnog vijeća (Nationalrat), donjeg doma, a 85 protiv.

Federalna skupština, koja sukladno ustavu može predložiti građanima da na glasovanju podrže ili odbace prijedlog pojedine narodne inicijative, predložila je u svojoj odluci građanima i kantonima da glasaju protiv prijedloga narodne inicijative “Za brak i obitelj”. S druge strane, savezna vlada je u listopadu 2013. bila podržala prijedlog te inicijative i predložila parlamentu da raspiše referendum. Prema švicarskom ustavu, da bi referendum prošao, glasovati “za” treba više od 50 posto švicarskih glasača (kojih je ukupno oko 5.6 milijuna) te također više od 50 posto od 26 kantona (tj. zbirno “23 kantona” jer referendumski glas 6 od 26 kantona zbog povijesnih okolnosti vrijedi polovično).

Kanton glasuje “za” ili “protiv” ovisno o tome je li većina birača u tom kantonu glasovala za ili protiv. Dakle, prijedlog narodne inicijative “Za brak i obitelj” dopunit će ustav u čl. 14. (2) ukoliko 50 posto i švicarskih građana i kantona glasuje “za”. Tada će u saveznom ustavu stajati:

“Članak 14. Pravo na brak i osnivanje obitelji

– Jamči se pravo na brak i osnivanje obitelji.

– Brak je trajna zajednica, regulirana zakonom, između muškarca i žene. Gledajući ekonomski, brak je ekonomska zajednica. Ne smije biti stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge načine života, posebno u području poreza i socijalnih osiguranja.”

Referendum će se održati unutar 16 mjeseci od odluke Federalne skupštine 19. lipnja. Po standardnoj praksi, svaki švicarski birač dobit će poštom obrazloženje zašto glasovati “za” ili “protiv”, čime će se omogućiti biračima da donesu informiranu odluku na referendumu.

Svaki švicarski državljanin može pokrenuti građansku inicijativu te predložiti promjenu zakona ili donošenje novog zakona, za što treba prikupiti 50.000 potpisa unutar 100 dana od donošenja pojedinog zakona. Ukoliko građanska inicijativa želi promijeniti ustav, treba prikupiti 100.000 potpisa unutar 18 mjeseci, te će, ukoliko je valjano formulirana, biti dana biračima na glasovanje.

Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/eu/svicarska-ide-na-ref ... i-muskarca

[EdgarFranjul]

AMERIČKI KONGRES ODLUČUJE O PRESTANKU FINANCIRANJA
Coca-Cola i Microsoft više ne podržavaju industriju abortusa?

Nakon objave triju tajno snimljene video snimke o Planned Parenthoodu, nedopuštenoj trgovini organa abortiranih fetusa i sortiranju raskomadanih dijelova tijela pobačene bebe radi određivanja njihove cijene, u oba doma američkog Kongresa, Zastupničkom domu i Senatu, prošlog je tjedna podnesen prijedlog zakona za hitnim prestankom financiranja tog najvećeg diva u industriji abortusa. Osim toga, vođa zastupničke većine republikanaca u Senatu Mitch McConnell u petak je pokrenuo mjere za ubrzanim usvajanjem Prijedloga zakona za prestanak financiranja Planned Parenthooda novcem poreznih obveznika.

Kako javlja najčitaniji web portal među američkim političarima The Hill, vođa republikanaca pokrenuo je tzv. Pravilo 14. („Rule 14“), koje dopušta da se preskoči proces glasovanja o prijedlogu zakona na odborima kako bi prijedlog odmah dospio na dnevni red Senata.

Postoje dvije verzije prijedloga zakona. Jedna inicijativa pokrenuta je u Zastupničkom domu i radi se o prijedlogu zakona zastupnice Diane Black, a druga u Senatu – prijedlog zakona predsjedničkog kandidata Randa Paula i senatora Jamesa Lankforda. U slučaju da prođu, oba prijedloga zakona stupit će na snagu odmah, što znači da će Planned Parenthood ostati bez financiranja novcem poreznih obveznika u razdoblju od godine dana dok traje istraga o gigantskom provideru abortusa.

S republikancima se solidarizirali i neki članovi Demokratske stranke

U oba slučaja prijedlog zakona podnijeli su republikanci, koji su također uputili zahtjev Obaminoj administraciji za pokretanjem istrage na nacionalnoj razini o mogućem kršenju federalnih zakona od strane Planned Parenthooda. Međutim, s njima su se solidarizirali i neki članovi Demokratske stranke koji zagovaraju pravo na život. Senator Joe Manchin iz Demokratske stranke jedan je od 50 potpisnika zahtjeva kojim članovi Kongresa traže od američkog Ministarstva zdravstva pokretanje „temeljite interne istrage o tome djeluje li Ministarstvo i Planned Parenthood, jedan od primatelja potpora Ministarstva zdravstva, u skladu sa svim relevantnim federalnim zakonima i propisima“, posebice sa zakonima i propisima koji reguliraju korištenje fetalnog tkiva i pobačaj djelomičnim porodom. Udruga DFLA, koja predstavlja demokrate koji zagovaraju pravo na život, zatražila je također prestanak financiranja Planned Parenthooda novcem poreznih obveznika te predlaže da se novac preusmjeri javnim bolnicama koje ne rade pobačaje.

Najradikalniji demokrati također traže pokretanje istrage – ali nad pro-life aktivistima

No, četiri najradikalnija zastupnika Kongresa iz Demokratske stranke zatražili su pokretanje istrage, ali nad pro-life aktivistima koji su napravili video snimke. Budući da Kalifornija ima vrlo stroge zakone koji štite privatnost, optužuju Davida Daleidena i njegove suradnike da su koristili lažne identifikacijske dokumente savezne države Kalifornije, osnovali fiktivno društvo s ograničenom odgovornošću predstavljajući se kao zastupnici biotehnološke kompanije te da su zaposlenike Planned Parenthooda snimali bez njihova dopuštenja.

Strmoglavi gubitak privatnih sponzora

Međutim, lavina se pokrenula i Planned Parenthood već strmoglavo gubi svoje privatne sponzore. Prošlog tjedna internetski portal The Daily Signal objavio je imena 41 kompanije koje Planned Parenthood navodi kao svoje donatore. Ubrzo nakon objave članka predstavnici Coca-Cole, Ford Motor Co. i Xeroxa kontaktirali su The Daily Signal tvrdeći da su se greškom našli na popisu donatora te su od Planned Parenthooda zatražili da ih skine sa popisa donatora koji se nalazi na njihovim stranicama. „Poduzimamo korake da se naša kompanija Ford Motor skine s popisa donatora na internetskoj stranici Planned Parenthooda“, rekao je predstavnik Forda za The Daily Signal. Na popisu korporativnih donatora bila su imena poput Adobe, American Cancer Society, American Express, Avon, Deutsche Bank, ExxonMobil, Johnson&Johnson, Levi Strauss, Macy’s, Microsoft, Nike, PepsiCo, Starbucks, Unilever i drugi.

Nakon niti 24 sata još su dvije korporacije poslale internetskom portalu The Daily Signal svoja priopćenja u kojima se odriču bilo kakve povezanosti s Planned Parenthoodom – American Express i American Cancer Society. Planned Parenthood je tako bio prisiljen micati jednu po jednu korporaciju zvučnog imena s popisa svojih donatora. U četvrtak na tom popisu donatora više nije bilo niti jedne od 41 kompanije. Novinari The Daily Signal-a zatražili su od Planned Parenthooda komentar novonastale situacije, ali nisu dobili nikakav odgovor.

http://narod.hr/svijet/coca-cola-i-micr ... u-abortusa

[EdgarFranjul]

UDRUGE VIGILARE, COK I USTUP
Javna, otvorena i nedvosmislena podrška glumici i voditeljici Doris Pinčić Rogoznici

Udruga Vigilare, Centar za obnovu kulture (COK) i Udruženje studenata prava (USTUP) objavili su priopćenje kojim daju “javnu, otvorenu i nedvosmislenu podršku glumici i redateljici Doris Pinčić Rogoznici u njezinu pravu da samostalno odlučuje o odgoju svoje djece”.

Sramotne prijetnje kaznama i socijalnim službama

Sramotne reakcije državne Pravobraniteljice za djecu i predstavnice udruge RODA držimo potpuno neprimjerenima, promašenima i bezobraznima, pišu u priopćenju.

“Nedopustivo je ponašanje vlasti koja zbog trivijalnih disciplinskih odgojnih mjera poput laganog udarca po stražnjici ili slanja djeteta u svoju sobu dok se ne smiri prijeti novčanim kaznama, zatvorom i intervencijom socijalne službe.”

Država preuzima mjesto roditelja

“Opravdano strahujemo da je ovo samo nastavak trenda po kojem se prostor roditeljske ingerencije u odgoju sve više sužava, da bi njihovo mjesto preuzela država, koja navodno bolje zna što je za dijete dobro od njihovih vlastitih roditelja”, ističu udruge, koje dodaju kako je takva praksa svojstvena svim zločinačkim i totalitarnim režimima te da se iskreno nadaju da Hrvatska ne će krenuti tim putem.

Čestitka Pinčić Rogoznici na hrabrosti

“Koristimo priliku i da uputimo čestitku gđi Pinčić Rogoznici na hrabrosti i odvažnosti u iznošenju svojega roditeljskog iskustva. Vjerujemo da njezino iskustvo izražava glas mnogih roditelja, koji se u atmosferi straha i prijetnji ne usuđuju javno progovoriti o apsurdima kvaziznanstvene psihologije u sprezi s državnom represijom”, zaključuje se u priopćenju.

Kolumna koji je izazvala reakcije

Podsjetimo, hrvatska glumica i radijska voditeljica Doris Pinčić Rogoznica, majka jedoipolgodišnjeg Donata, objavila je 3. kolovoza kolumnu pod nazivom ‘Ja sam Doris i udarila sam svoje dijete po guzi’.

U kolumni glumica opisuje kako je i zašto prvi puta u životu udarila svoje dijete po guzi.

Glumica je komentirala i brojne savjete psihologa koji preporučuju da se djeci uvijek smireno objasni što krivo rade:

“Nipošto ne želim umanjivati stručnost psihologa, pedijatra i sličnih zanimanja, ali voljela bih znati jesu li oni u sto posto situacija sa svojom djecom uspjeli ostati savršeno smireni. Onoga tko to može potvrditi, zamolit ću da me odvede na seansu na kojoj će me naučiti isto. Jer ni jedna “obična” majka koju ja poznajem (mislim na nas koji nismo stručnjaci) nije odoljela tome da ponekad podigne glas.”, priznala je Pinčić Rogoznica u kolumni.

Batina nije izašla iz raja

“Batina nije izašla iz raja, nije mu ni bila blizu, ali u tom raju u kojem je nema ipak postoje određena pravila da bi stvari funkcionirale i bile rajski ugodne i upravo zato poprilično sam sigurna da ovo nije bio zadnji udarac po guzi, a vi me tužite telefonu koje god boje želite” – zaključila je u kolulmni mlada hrvatska glumica.

Nije dugo trebalo i zaredale su se reakcije i napisi o kažnjavanju Doris Pinčić Rogoznice.

Dječja pravobraniteljica: Ima mjesta za djelovanje institucija za zaštitu djece

Na ispovijest mlade glumice oglasila se i dječja pravobraniteljica Ivane Milas Klarić:

‘Svaki postupak kojem je svrha namjerno nanošenje boli djetetu smatra se nasiljem nad djetetom i zabranjen je našim propisima. Nažalost, u Hrvatskoj je tjelesno kažnjavanje još uvijek široko prihvaćeno kao „odgojni“ postupak, koji je u obitelji barem jednom doživjelo više od dvije trećine djece, prema istraživanjima. Naročito je rašireno takozvano „blago“ tjelesno kažnjavanje, kao što su pljuska po licu ili udarac po stražnjici, što mnogi roditelji ne doživljavaju kao nasilje već kao „odgoj“ ili jednostavno priznaju da su izgubili kontrolu nad sobom. U svakom ovakvom slučaju ima mjesta za djelovanje institucija kojima je posao štititi djecu, pa i u ovakvom slučaju ima mjesta za postupanje centra za socijalnu skrb.’

Reagirala je i udruga Roda koja je oštro osudila Doris Pinčić Rogoznicu, te istaknuli kako izražena podrška Pinčić Rogoznici znači da “većina odraslih ne prihvaća kao ravnopravne članove društva, one koji imaju pravo na očuvanje fizičkog integriteta i na pristup koji ih poštuje kao osobe”.

Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/javna-otvorena ... -rogoznici

[EdgarFranjul]

O ovome smo pričali u temi MLADI I NASILJE, no stavio sam to u drugu temu jer je sve to usko povezano.

http://hoplon.hr/forum/viewtopic.php?f= ... 7&start=90

Davno sam rekao da demokracija NIJE anarhija. Red se mora znati i mora ga biti. To se postiže odgojem. I ponekad - sankcijama. Pravodobnim.

[EdgarFranjul]

USTUP: Država nije odgojiteljica, a 'udarac po guzi' jest odgojna metoda


Do jučer se raspravljalo o metodi jedne majke, no danas svi shvaćaju kako ovdje nije riječ o jednom roditelju i njegovim odgojnim metodama, već pravima i obvezama roditelja i djece.

Datum objave: 10.08.2015 | 10:35 Autor: tš

Udruga studenata prava dala je svoje mišljenje na osvrt dječje pravobraniteljice, a vezano uz kolumnu poznate glumice i radijske voditeljice koja je odjeknula Hrvatskom, ali i regijom.

USTUP je dao mišljenje, a vezano na interpretiranje Zakona od strane dječje pravobraniteljice Ivane Milas Klarić, u kojem su jasno naglasili kako odgojna metoda 'udarca djeteta po guzi' ne može biti predmet po kojemu se roditelja stavlja u okvir nasilnika u obitelji.

Javnost je po svim anketama dala mišljenje prema kojem većina 'udarac djeteta po guzi' smatra prihvatljivom odgojnom metodom i to u postotcima preko 90%.

Struka je iskritizirana, a mišljenje dječje pravobraniteljice, kao i Udruga koje su dale isto ili slično mišljenje, postalo je, prema mnogima, upitno.

Donedavno se pričalo i pisalo o odgojnoj metodi jedne osobe, no danas mnogi shvaćaju kako rasprava o odgojnim metodama, te tumačenje Zakona o istima, nije jasno definirana. Dapače, mnogi su uočili prilično velike nedostatke Obiteljskog zakona, posebice kada se radi o pravima i obvezama roditelja, kao i djece, odnosno, po nekima, pretjeranog uplitanja države u roditeljski odgoj djeteta.

Može li se dakle 'udarac po guzi' smatrati obiteljskim nasiljem, a roditelje okarakterizirati i suditi im kao nasilnicima u obitelji ili se radi o roditeljima dobrih namjera, koje struka može upozoriti kako njihovo djelovanje može biti i drugačije, te im sukladno time, dati i smjernice kako bi promijenili određene elemente u vlastitim metodama odgoja, a sve u svrhu dobrobiti djeteta.

Isto tako, vrlo bitnim se postavilo pitanje i što je sa onima na koje je Obiteljski zakon već primijenjen u praksi, a shodno tumačenju dječje pravobraniteljice, te određenih Udruga koje se bave upravo pravima djece, odgojem djece, te savjetovanjem roditelja?

Tko snosi odgovornost ukoliko su izvršni organi donijeli presude roditeljima kao nasilnicima u obitelji, a odnosila su se na ovdje sporna pitanja. Koliko su građani upoznati sa Obiteljskim zakonom, te dakako, koje nove izmjene se očekuju?

Činjenica je kako u ovom trenutku možete biti zaustavljeni na ulici ako ste povisili glas na dijete koje je željelo pretrčati cestu ili jer ste mu ''dali po guzi'' nakon što se u trgovini bacilo na pod tražeći svoj omiljeni slatkiš.

Gdje su onda te granice u kojima se država smije ''uplitati'' u odgoj djece, kako ispravno definirati odgojne metode roditelja koji se zapravo samo trude što bolje odgojiti svoju djecu, te radi li se ovdje o nepotrebnom ili čak i zabranjenom uplitanju države u roditeljski odgoj?

Činjenica je kako niti o ovoj temi, vjerojatno ne bi raspravljali, da jedna poznata osoba nije istupila u javnost sa 'tabu' temom o kojoj se mnogi roditelji boje govoriti.

Priopćenje USTUP-a prenosimo u cjelosti:

''U mišljenju u vezi slučaja metode odgoja gđe. Doris Pinčić Rogoznice prema njenom djetetu, koje je sastavila Pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić, postoje mnoge nedosljednosti i nategnuti argumenti.
Činjenica je da je u sadašnjem Obiteljskom zakonu moguće roditelja koji zlorabi ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava lišiti prava na roditeljsku skrb. Pritom je značenje pojma zlorabe roditeljske odgovornosti, dužnosti i prava provođenje tjelesnog ili duševnog nasilja nad djetetom, uključujući njegovu izloženost nasilju među odraslim članovima obitelji. Argument povrede djetetovih prava u vezi s ovim člankom klasična je verzija preširokog tumačenja defekata u odgoju djeteta u odnosu na zakonske okvire sankcije. Stvarnost postojanja tjelesnog sankcioniranja lošeg ponašanja stvar je metode u odgoju djeteta, što je prema Ustavu Republike Hrvatske odgovornost roditelja, a ne države i javnopravnih organa.

Međutim, pretjerano je tvrditi da blagi udarac po stražnjici djeteta u odgojne svrhe predstavlja ekvivalent slučajevima zvjerski pretučene djece od strane roditelja neprikladnih odgojnih vještina zbog drugih okolnosti u njihovom životu (poremećaj u bračnom odnosu, ovisnost itd.) gdje je fizičko nasilje nad djetetom posljedica nesređenosti karaktera i općeg zdravstvenog stanja roditelja. Drugo je pitanje i upitnosti kompetentnosti prosuđivanja o stupnju izloženosti djeteta nasilju među članovima obitelji isključivo pravnim kriterijem, bez suradnje nepristranih znanstvenih stručnjaka iz polja psihologije i medicine.

Pravobraniteljica je navela i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, gdje zatvaranje djeteta u sobu na dvadeset minuta karakterizira kao ponižavajuće postupanje prema djetetu, odnosno kao primjenu psihičke prisile kao odgojne metode pri odgoju i discipliniranju djeteta u obitelji. Poznato je da u današnjem vremenu dijete ostane i dulje vremena u zatvorenom prostoru samo, obično čekajući da se roditelji vrate s posla, pa bi po tumačenju Pravobraniteljice psihičko zdravlje djeteta bilo osigurano samo ukoliko se ono nikada ne bi odvajalo od roditelja.

Obzirom da je gđa. Pinčić Rogoznica spomenula zatvaranje, a ne zaključavanje djeteta u sobu, takva vrsta sankcioniranja prema teleološkom tumačenju propisa ne predstavlja ozbiljniju prijetnju djetetovom psihičkom zdravlju, a sigurno ga u sličnom smjeru cijene i stručnjaci psihološke i medicinske struke. Takav čin više je pokazivanje roditeljskog autoriteta, koji može polučiti i ispravne rezultate ako dijete shvati neprihvatljivost ponašanja koje nije po volju roditelja u odnosnoj situaciji. Valja uzeti u obzir da je ova metoda još blaža od preventivnog udarca po stražnjici, čime je pravobraniteljičin argument bespredmetan.

Treći argument, prema kojemu se spomenute odgojne metode mogu ocijeniti kao povreda čl. 177. st. 1. i 2. Kaznenog zakona još je apsurdnija. Gđa Pinčić Rogoznica svojim ponašanjem sigurno nije grubo zanemarila svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta, iz istih razloga koji su spomenuti ranije kod navodnog kršenja Obiteljskog zakona. Drugi stavak istog članka Kaznenog zakona odnosi se na prisilan pretjerani rad ili rad neprikladan životnoj dobi, pa argumentacija prema sintagmi „tko zlostavi dijete“ djeluje kao školski primjer izigravanja zakonskog teksta vađenjem riječi iz konteksta.

Zaključno, navod prakse blagog kažnjavanja „široko prihvaćenog kao odgojnog postupka, kojeg je doživjelo dvije trećine djece u obitelji barem jednom u životu“ bez navođenja izvora istraživanja, metodologije i uzorka na kojemu je istraživanje izrađeno izrazito je neprofesionalan način rada, čak i za Pravobraniteljicu za djecu. Stoga ovo mišljenje smatramo još jednim neuspjelim pokušajem pretjeranog uplitanja javnih vlasti u odgoj djece i stavljanja države kao odgojiteljice ispred roditelja, koji su na to prvi pozvani prema prirodi stvari i pozitivnom pravu Republike Hrvatske. Načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u svakom slučaju primjenjiva i na odnose roditelja i djece i ulogu države u tom smislu, koja je kao standarde Republici Hrvatskoj postavila Europska unija, očito još uvijek nisu zaživjela u praksi organa vlasti. Možda je ovo prilika da se započne takva dobra praksa.''

http://direktno.hr/en/2014/direkt/21932 ... metoda.htm

[EdgarFranjul]

Pronašao sam jedan jako interesantan komentar:

Joe Jackson • 3 hours ago

Dječja pravobraniteljica Ivana Milas Klarić kaže: "Svaki postupak kojem je svrha namjerno nanošenje boli djetetu smatra se nasiljem nad djetetom i zabranjen je našim propisima." - nije istina, abortus je eklatantan primjer namjernog nanošenja boli koji se - gle čuda - ne smatra nasiljem nad djetetom i nije zabranjen "našim" propisima. Naravno, dječja pravobraniteljica sa svoje ideološke pozicije tu činjenicu ne vidi, već elegantno okreće glavu u suprotnom smjeru i po pitanju abortusa se poziva na pravo izbora žene, te istovremeno - opet gle čuda - pravo na izbor NEŠKODLJIVIH! odgojnih metoda u podizanju vlastitog djeteta uskraćuje gospođi Doris. Jad i bijeda lijeve ideologije bez moralnog pokrića.

http://narod.hr/clanak/iz-dana-u-dan-ra ... -rogoznica

[EdgarFranjul]

KOMENTAR NIKOLINE NAKIĆ
Kada Doris Pinčić lupi dijete po peleni onda se država oglasi, ali kada druga beba umire od izgladnjelosti, tu državu nije briga

Sve se više sužava prostor roditeljske ingerencije u odgoju. Odjednom je država ta koja zna bolje. Sjetimo se samo nametanja Zdravstvenog odgoja i preko njega rodne ideologije u škole pri čemu se roditelje uopće nije pitalo slažu li se. Čudim se da revna Pravobraniteljica tada nije imala potrebu oglasiti se o narušenim pravima?



Sjećate li se priče iz Slavonskog Broda od prije nekoliko godina? Javnost je ostala zgrožena činjenicom da je zbog roditeljske nebrige preminula tromjesečna beba, a u tom istom roditeljskom domu pronađene su još i izgladnjele, bolesne i zapuštene djevojčice od 2 i 4 godine. Zakazala je država. Posljedica su bile stegovne mjere tj. kaznene prijave i postalo je očigledno da Centar za socijalnu skrb nije radio svoj posao. Tipično hrvatski, trgnuli su se kad je za jedan dječji život već bilo prekasno.

Međutim kad promatramo medijsko razapinjanje Doris Pinčić Rogoznica zbog njenog priznanja da je vlastitog mališana lupnula po peleni ne stječe se dojam da živimo u državi koja ne brine za one najmlađe. Dapače!

Krenimo redom. Cijela priča započela je kad je popularna glumica na jednom portalu objavila kolumnu pod naslovom „Ja sam Doris i udarila sam svoje dijete po guzi“. Kako glumica već neko vrijeme svoja majčinska iskustva iznosi u kolumnama tako je i ovdje bilo riječi o tome kako se ta majka osamnaestomjesečnog djeteta nosi s izazovima roditeljstva koji se odnose na kronični neposluh njenog malog zlata. Priznala je Doris da je, iako mrzi i prezire svaki obzir nasilja, lupila svoje dijete po guzi i zatvorila ga za kaznu u sobu na nekih dvadeset minuta, promatrajući ga pritom kroz prozor.

I krenula je lavina.

Prije nego što redom krenem nabrajati sve reakcije mjerodavnih , stručnih i manje stručnih osoba na glumičinu izjavu dopustiti ću si da kao majka četvero djece i sama prokomentiram ono što sam pročitala.

Roditeljstvo je , kažu, i najljepši i najteži posao na svijetu. U stvarnosti te ništa ne može na njega pripremiti. Kad poželiš voziti auto, da bi dobio vozačku dozvolu potrebno je zavidno teorijsko i praktično znanje. Kad dobiješ dijete, unatoč svim informacijama ovoga svijeta nekako si prepušten sam sebi i učiš u hodu. Kako nismo strojevi već ljudi od krvi i mesa, to učenje bude i na vlastitim greškama. Budimo iskreni, svi smo to prošli.

I sama upravo podižem jednog dvogodišnjaka i postoji dobar razlog zašto to razdoblje djetetovog odrastanja nazivaju kovanicom „terrible two“. Djeca više nisu bebe i glavna im je okupacija ispipavanje granica koje im postavljaju roditelji. Što se više granica uspije prijeći, tim bolje za malog nestaška. Na roditeljima je pak da vježbaju strpljenje, treniraju živce i što hladnokrvnije nastoje preživjeti to razdoblje i na primjeren način usmjeriti mališane u poželjno i prihvatljivo ponašanje. Rijetki su sretnici čiji glasovi baš nikad u tom razdoblju ne prijeđu određenu razinu decibela i čije ruke u nastupu najvećeg bijesa i nemoći barem ovlaš ne „podragaju“ djetetovu pelenu.

Većini roditelja to se ipak desi….A ta ista velika većina nisu nasilnici već normalni ljudi koji beskrajno vole svoju djecu, žele im sve najbolje i žele ih zaštititi. Takav sam dojam dobila i dok sam čitala dotičnu kolumnu. Tipične dvojbe jedne majke koja propituje kako postupiti u situaciji koja se za nju pokazala roditeljskim izazovom.

Jedina stvar u kojoj je prema mom mišljenju ova mlada mama pogriješila jest zatvaranje djeteta od 18 mjeseci u sobu „ u kaznu“ . Postoji više razloga zašto nije preporučljivo zatvarati ovako malo dijete samo u sobu na ovoliko vremena, od psiholoških do sigurnosnih (svi znamo da su malom djetetu potrebne sekunde da se ozlijedi). Stručnjaci općenito kažu da provođenje tzv. „time out“ metode nema nikakvog smisla prije navršene treće godine, a da i onda vrijedi pravilo „koliko godina toliko minuta“ na izoliranom mjestu.

Doris nije tako postupila i pogriješila je. Mlada je mama, naučit će. Uopće ne sumnjam da će mlada žena koja s toliko ljubavi piše o svom djetetu, o majčinstvu,o promjenama koje joj je ono donijelo, koja je ako se dobro sjećam već imala neugodnosti jer je vodila neki program sa sinčićem u naručju, biti primjerna mama svom djetetu.

Tu je cijela priča trebala završiti. Na pročitanoj kolumni, pokojem komentaru koji se slaže ili ne slaže s napisanim, dobronamjernim upozorenjem…do nove prigode i neke nove priče. Međutim, uplela se država. Prvo su slučaj preuzeli mediji, da bi se potom oglasile Pravobraniteljica za djecu i predstavnice udruge Roda. Svi mahom zabrinuti za ishod takvog odgoja citirali su rečenice kojima su implicirali da glumici (jer se upravo ovdje o njoj i radi imenom i prezimenom, a ne nekoj anonimnoj osobi) prijeti novčana kazna, zatvor ili pak intervencija „strašne“ socijalne službe.Tako je na lupkanje po peleni Pravobraniteljica smatrala da treba reći sljedeće: „Tjelesno kažnjavanje djeteta smatra se oblikom nasilja u obitelji te su, prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, predviđene sankcije, novčana kazna od najmanje 7000 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana, a u slučaju ponovljenog nasilja propisana je novčana kazna od najmanje 15.000 kuna i kazna zatvora u trajanju od najmanje 60 dana. U svakom ovakvom slučaju ima mjesta za djelovanje institucija kojima je posao štititi djecu, pa i u ovakvom slučaju ima mjesta za postupanje centra za socijalnu skrb“

E sad, ili je socijalna služba koja dopušta da tromjesečna beba umre od gladi i zapuštenosti u međuvremenu doživjela nevjerojatnu metamorfozu i postala blistavi primjer učinkovitosti i rada ili smo mi svi skupa svjedoci teškog licemjerja i miješanja države tamo gdje joj apsolutno nije mjesto.

Bojim se da je na djelu ovo drugo i da svi mi više-manje nemoćno promatramo kako se sve više sužava prostor roditeljske ingerencije u odgoju. Odjednom je država ta koja zna bolje. Sjetimo se samo nametanja Zdravstvenog odgoja i preko njega rodne ideologije u škole pri čemu se roditelje uopće nije pitalo slažu li se da se njihovu djecu podučava na određen način u iznimno osjetljivim svjetonazorskim pitanjima.Ne da ih se nije pitalo nego su na roditelje i djecu vršeni razni pritisci. Čudim se da revna Pravobraniteljica tada nije imala potrebu oglasiti se o narušenim pravima?

Djeca nisu vlasništvo roditelja, ali njihov vlasnik nije ni država. No upravo se država, vidimo, nastoji uplitati u gotovo svaki aspekt ljudskog (i roditeljskog ) života, stvarajući od djece pojedince koji na takav način mogu vrlo lako zloupotrebljavati i manipulirati onima koji o njima skrbe, a od roditelja tek puke figure koje postoje da zadovolje isključivo financijsko – materijalne potrebe.


Time što podržavamo ovakav oblik represije ustvari šaljemo poruku da se dobrovoljno odričemo svoje roditeljske odgovornosti koja seže puno dalje od pukog zadovoljenja materijalnih potreba: od potrebe da odgajamo – i dopuštamo i zabranjujemo u ljubavi, njegujemo dostojanstvo i individualnost na način na koji nam to nalaže ne strah, već ljubav. Tu riječ, bojim se, nećete naći u suhoparnom slovu zakona.

Možda se nećete složiti baš sa svakim postupkom koji nam je u svojoj kolumni ispričala Doris, no prava je istina da svi mi, bili toga svjesni ili ne, jesmo Doris. I tako će i biti sve dok pristajemo na činjenicu da država ne štiti, već kontrolira, ne brine, već nameće, ne postoji i ne istupa radi onih kojima je potrebna, već egzistira i institucionalno djeluje radi ciljeva koji imaju veze sa svačim, no ponajmanje sa djecom. I njihovom istinskom dobrobiti.

Nikolina Nakić | Bitno.net

http://www.bitno.net/kolumne/kada-doris ... ije-briga/

[EdgarFranjul]

[EdgarFranjul]

Kako je ljevica sabotirala obitelj i brak

Subota, 29 Kolovoz 2015 23:22
Autor: admin



U intervju za Catholic World Report, Dr. Paul Kregor autor knjige Takedown: From Communists to Progressives, How the Left Has Sabotaged Family and Marriage objašnjava kako radikalna ljevica već dva stoljeća radi na potkopavanju, odnosno uništavanju braka, obiteljskog života, te tradicionalnih društvenih odnosa i struktura.

Cijeli intervju možete pročitati ovdje, http://www.catholicworldreport.com/Item ... nnedy.aspx a prenosimo jedan odlomak:

CWR: Pokazujete (u knjizi) kako je boljševička revolucija imala kao izravni cilj i brak i kršćanstvo. Kojim praktičnim metodama ih je Lenjin nastojao uništiti? Postoji li izravna poveznica s njima i načinom na koji su oni napadani i potkopavani danas u SAD-u i na Zapadu?

Dr. Kengor: Lenjin i boljševici su odmah krenuli u napad na Boga i Vjeru, privatno vlasništvo, te brak i obitelj. Radikalno su liberalizirali sve zakone o razvodu i pobačaju. Niste bili slobodni u boljševičkoj Rusiji prakticirati slobodu vjeroispovijesti, tiska, okupljanja, govora ili imovine, ali eto, ako ste željeli razvod ili pobačaj, bili ste najslobodniji čovjek na planeti! Nebo je bila granica. I u vrlo kratkom vremenu, Rusija je imala stope razvoda i pobačaja do sad neviđene u povijesti čovječanstva. Naime, stopa pobačaja je postala toliko visoka da je osnivačica Planned Paranthood-a, Margaret Sanger, otputovala 1934.-e godine u Sovjetski Savez kako bi utvrdila stanje. Čak je i Staljin bio zapanjen, toliko da je 1936. godine bio prisiljen privremeno zabraniti pobačaj iz straha da bi njegova zemlja uskoro mogla prestati postojati. Ruskinje su činile genocid nad budućim generacijama, a to ludilo je moralo biti zaustavljeno jer inače ne bi bilo ni komunističke Rusije.

Što se tiče povezanosti s današnjom Amerikom i Zapadom, naše stope razvoda i pobačaja nikada nisu bile tako loše kao u komunističkoj Rusiji, ali su sigurno krenule tim putem. Stopa razvoda se približava postotku od 50 %, a od 1973. smo svjedoci istrebljenja gotovo 60 milijuna nerođene djece samo u Americi. I u drugim područjima, kao što su kontrola rađanja i osude onih koji se protive kontroli rađanja i pobačaju zbog moralno-religiozno-političkih razloga, mi u Americi smo danas na istoj razini na kojoj je bila boljševička Rusija prije osam desetljeća. Sanger je napisala po povratku iz komunističke Rusije 1934:

“Teoretski, ne postoje zapreke za kontrolu rađanja u Rusiji. Ona je prihvaćena … na temelju zdravlja i ljudskih prava …. Mi mogli bi uzeti Rusiju kao primjer, gdje nema zakonskih ograničenja, ni vjerskih osuda, i gdje kontrola rađanja postaje regularni dio socijalne skrbi države.“

Ono što stvarno upada u oči kada danas čitamo ove njezine tvrdnje je kako su moderni liberalni demokrati u Americi postigli ovaj boljševički ideal, gdje je pobačaj postao ‘regularni dio socijalne skrbi države‘, baš kao u staljinističkoj Rusiji. Ako se ne slažete s današnjim “progresivistima” oko financiranja abortusa, onda ste optuženi za vođenje “rata protiv žena“. U mnogim područjima, današnji liberali su samo nekoliko desetljeća iza komunista iz doba Sovjetskog Saveza.

http://croative.net/?p=36032