Hrvati još nemaju Hrvatsku

[EdgarFranjul]

U HRVATSKOJ JE ZA IZNOŠENJE ISTINE POTREBNA HRABROST
Tihomir Dujmović: ‘Još jedan mandat ove vlasti i od Hrvatske ne će ostati kamen na kamenu’

U Mjesecu hrvatske knjige koji Gradska knjižnica Crikvenica svake godine obilježi nizom prigodnih manifestacija u četvrtak, 29. listopada, svoja djela predstavili su dr. Andrija Hebrang i novinar Tihomir Dujmović.

“Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku” djelo je dr. Andrije Hebranga koje je nagrađeno književno-publicističkom nagradom “Bili smo prvi kad je trebalo” za najbolju knjigu iz Domovinskog rata za 2014. godinu.

“U Hrvatskoj je za iznošenje istine potrebna hrabrost”, započeo je svoje predstavljanje dr. Hebrang.

Istina u Hrvatskoj ne smije biti dostupna širem krugu ljudi

“Knjige iznose istinu koja ne može proći barijeru cenzure u hrvatskim medijima, jer istina u Hrvatskoj ne smije biti dostupna širem krugu ljudi”, nastavivši “kad bi dospjela, Hrvatska bi drugačije izgledala”.

Današnja Hrvatska temeljena je na lažima prošlosti i sadašnjosti, a sve s ciljem da Hrvatska ne bi krenula previše naprijed i odvojila se od ‘regije’, bivše Jugoslavije i krenula prema Europi i NATO-u kazao je dr. Hebrang objasnivši da je knjigu odlučio napisati dvadeset godina nakon Domovinskog rata, jer se istina o njemu ne može pročitati u školskim udžbenicima, niti se istina može pronaći u hrvatskim medijima. Sve više promiče se teza da je riječ o sukobu nekakvih dvaju naroda, koji su podjednako krivi za zločine koje su počinili.

O dr. Franji Tuđmanu ne može se naći pozitivnih rečenica, o hrvatskim braniteljima samo izrazito negativne konstatacije.

“Zašto treba ubiti istinu Hrvatima? Zato da ne bi ponosno krenuli naprijed. Bez ponosa, bez dostojanstva ne može ići nijedan narod u boljitak, niti politički, niti moralni niti gospodarski. Tko to koči – hrvatska ljevica”, kaže dr. Hebrang.

U toj funkciji skrivanja istine od hrvatske javnosti je i laž o Domovinskom ratu. Čelnica organizacije Documenta, Vesna Teršelić, obilato financirane iz hrvatskog proračuna, tvrdi da su obje strane podjednako činile zločine. Donedavni hrvatski predsjednik Josipović i sadašnji premijer Milanović, također izjavljuju da su obje strane činile zločine.

Nakon oslobađajuće presude našim generalima u Haagu, ta dvojica rekli su: “ne smijemo zaboraviti i mi smo činili zločine”. Oni to govore “zato da sagnete glavu i kročite krotko i pokorno naprijed, da bi se s vama moglo manipulirati”, upozorava dr. Hebrang.

Na temelju evidencije Hrvati mogu tvrditi za svakog ubijenog čovjeka da je bio civil. Srbi to ne mogu jer nisu imali organiziranu evidenciju.

“Mi smo predvidjeli rat s golemim žrtvama. U prosincu 1990. oformio sam Glavni sanitetski stožer, da smanjim žrtve teškog rata koji predstoji. Svatko tko je pratio politiku znao je da dolazi rat i jasno nam je bilo da dolazi rat u kojem je Hrvatska unaprijed svjesno i namjerno razoružana.”

Nagrade za nanošenje štete vlastitom narodu

“Onaj tko je kriv za razoružanje Hrvatske kriv je i za žrtve. Prvi je krivac drug Ivica Račan, koji je devedesetih bio na čelu Saveza komunista i koji je bio nadređen Teritorijalnoj obrani u kojem je bilo oružja za 250 tisuća građana (Općenarodna obrana). Na zahtjev Beograda, potpisao je izručenje tog oružja Beogradu. Neposredno pred izbore, razoružao je Hrvatsku.” podsjetio dr. Hebrang.

Na scenu je tada stupio Budimir Lončar, tadašnji ministar vanjskih poslova Jugoslavije, i u Vijeću sigurnosti UN-a isposlovao embargo na kupovinu oružja. Umjesto da su Račan i Lončar bili kažnjeni barem politički i moralno za razoružavanje Hrvatske, Lončar je petnaest godina bio savjetnik za vanjsku politiku predsjednicima Mesiću i Josipoviću, a Račan četiri godine premijer hrvatske vlade.

“U drugim državama kad uzrokujete štete svom narodu budete kažnjeni, a u Hrvatskoj za to budete nagrađeni.”

Pojašnjavajući važnost evidencije pobijenih na primjeru komunističkih zločina iz Drugog svjetskog rata kada su komunisti pobili nakon 1945. desetke i desetke tisuća civila za koje se ni danas ne zna sudbina, dr. Hebrang detaljno je opisao djelovanje odjela za informiranje u Stožeru saniteta, koji je imao samo jedan zadatak – evidenciju civilnih žrtava. Ti su podatci poslužili kao dokaz u Haagu i na temelju tih podataka Srbija je optužena za ratni zločin, na žalost nije za genocid.

Srbi tu evidenciju nemaju i zato i danas manipuliraju civilnim žrtvama.


U Hrvatskoj je poimenice ubijeno 7263 civila plus 800 ubijenih civila čija se imena znaju ali ne znamo mjesto gdje su ukopani jer Srbi koji su ih pobili i dan-danas taje njihove grobove.

Analiza po dobi i spolu je šokantna. Polovina ubijenih su žene i djeca, 45 posto ubijenih su žene i pet posto ubijenih su djeca.

Među ranjenima bilo je čak 1182 djece, a kad se govori o zločinu prema djeci, onda je na popisu i 365 ubijene djece izravno snajperom ili gelerom granate plus preko pedeset djece koja su stradala nakon rata igrajući se po dvorištima, livadama stradala od zaostalih eksplozivnih naprava.

U Hrvatskoj je srušeno granatama, topovskim, minobacačkim, haubicama, 14 hrvatskih bolnica.

Za smrt 8000 civila na hrvatskoj strani od čega polovina žena i djece, nije podignuta niti jedna jedina optužnica. Za 14 srušenih hrvatskih bolnica nije podignuta nijedna optužnica. “Tako funkcionira državno odvjetništvo u funkciji lijeve politike zataškavanja istine”, optužuje dr. Hebrang.


Srpske civilne žrtve

Srbi nisu vodili identifikaciju i evidenciju žrtava da bi ih mogli kasnije falsificirati.

Ukazao je dr. Hebrang dalje na falsifikatorsku ulogu Save Štrbca, neslavnu tužbu Haagu Žarka Puhovskog, koji je za teške falsifikate u Haagu bio ismijan, a u današnjoj Hrvatskoj nagrađen dodatnim minutama na HRT-u.

Haag je proveo istragu i od 667 s popisa Žarka Puhovskog evidentirane su 42 srpske civilne žrtve, a taj broj potvrdio je i DORH.

U knjizi “Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku” opisan je i niz drugih stvari koje su se događale u ratu. Zahvaljujući srpskoj politici laž je obišla svijet. Nije zadatak knjige pobiti te laži, “zadatak knjige je da uđe u sve biblioteke, u sve arhive, da sutra kada će neki objektivni povjesničari na temelju znanstvenih podataka analizirati tko je bio tko u tom ratu imati izvor podataka. Knjiga je ušla na sveučilišta, ušla je u biblioteke, ušla je u Haaški sud, prevedena je na engleski. Hrvati u Domovinskom ratu nisu samo vojni pobjednici oni su i moralni pobjednici i pravednici i mogu uspravne glave kročiti u neku bolju budućnost”, zaključio je dr. Andrija Hebrang.


Hrvatska se danas vodi i predstavlja kao bezlični komad regije

Novinar i publicist Tihomir Dujmović na početku je istaknuo da je u Hrvatskoj danas teško i vidjet ćemo za desetak dana koliko to Hrvati razumiju i koliko je ljudima jasno da je ovo prekretnica. Dujmović je o svojoj knjizi “Hrvatska u raljama djece komunizma” govorio i za vrijeme predsjedničkih izbora i tvrdio je tada, a tvrdi to i danas: “Još jedan mandat ove vlasti, od Hrvatske ne će ostati kamen na kamenu”. To se elaborira u knjizi i dokazuje nizom činjenica, “ne samo gospodarski, nego i u ukupnom smislu riječi. Hrvatska se danas vodi i predstavlja kao bezlični komad regije. Još četiri godine takve politike, taj će projekt učvrstiti do kraja i nakon toga se neke stvari ne će moći ispraviti”, mračno je prognozirao.

Ova knjiga slijedi nakon knjige “Tko mi zabranjuje kolumne”, koju je napisao nakon što su mu deset puta zabranili rad. Nakon takvog stanja u medijima pokušao je analizirati stanje u državi. Dijagnoza današnjeg stanja u Hrvatskoj pokušaj je odgovora na pitanje zašto nam je tako i koji je dubinski razlog zbog čega se permanentno ciklički ponavljaju iste krize i isti problemi i podjednako tonemo. Njegov odgovor na to pitanje je naslov knjige “Hrvatska u raljama djece komunizma”.

U Hrvatskoj na izborima 63-65 posto građana glasuje za desnu opciju u spektru od HDZ-a do HSP-a. Unatoč toj činjenici u Hrvatskoj nemamo ni jedne desne dnevne novine, ni jedne tjedne desne novine osim Hrvatskog tjednika, nemamo nijedan televizijski kanal desne provenijèncije, donedavno nismo imali niti jedan portal koji bi afirmirao desna politička stajališta. “Ta priča pokazuje da mi u demokraciji ne živimo”, kaže Dujmović.

O Hrvatskom novinarskom društvu Dujmović kaže da je ono nedvosmisleno isturena točka hrvatske političke ljevice i misli da je formiranje novog novinarskog društva jedini spas.

Prvi uzus demokracije je pravo na mišljenje i pravo na afirmaciju vlastitih političkih stajališta koja su dakako legitimna, ali i pobjednička u najvećem broju izbornih ciklusa. Unatoč tome mi nemamo nijedan jedini medij. Mediji su u miru ono što su u ratu topovi i tenkovi. Nema političke borbe bez medija, desna politička opcija nema u tom smislu ni jedan jedini top, nijedan tenk, sve je u rukama političke ljevice.

Geneza problema hrvatskog novinarstva počiva u likvidacijama novinara 1945.

Ta činjenica ima svoje korijene i ima svoju dugu anamnezu. Postoji samo jedna knjiga koja govori o genezi problema hrvatskog novinarstva. U knjizi koju je napisao Josip Grbelja, nakon četiri i pol godine temeljita istraživanja. Istražio je sudbinu hrvatskih novinara u razdoblju od 1939. do 1946.

U knjizi “Izgubljeni naraštaj. Tragične sudbine novinara NDH”, Grbelja donosi podatke prema kojima je 1939. bilo 352 licencirana novinara u tadašnjoj Banovini Hrvatskoj. Godine 1946. statistika je sljedeća, 40 je novinara ubijeno, dvojicu su ubili ustaše, 38 novinara ubili su hrvatski komunisti nakon 8. svibnja 1945., 101 novinar dobio je doživotnu zabranu pisanja, 92 novinara pobjegla su van, jedan među njima bio je Vinko Nikolić, koji će se kasnije vratiti 1990-ih. Grbelja je našao smrtnu presudu Vinku Nikoliću. U točci broj dva pisalo je da je osobito radio na odvajanju hrvatskog od srpskog. “To je bilo dovoljno za dobiti metak u glavu!”, u nevjerici kaže Dujmović.

Od 352 novinara 1939. godine, 1946. pravo bavljenja novinarstvom dobilo je njih 27 od čega su 4 bila fotoreportera. Hrvatsko novinarstvo krenulo je od najnižih mogućih razina. “To je civilizacijska tragedija, jer vama treba najmanje 100 godina da se oporavite u jednoj maloj srazmjerno poljoprivrednoj zemlji kakva je bila Hrvatska 1945. Takva likvidacija ljudi od pera značila je da se novinarstvo baci barem sto godina unatrag i upravo se to dogodilo i upravo se to događa.” opisao je Dujmović stanje hrvatskog medijskog prostora.


Umrla Tuđmanova pomirba

Govoreći o Tuđmanovoj pomirbi, jasno je rekao da je ona propala “odnosno umrla, i to zato jer je jedna opcija nadigrala, prevarila, drugu opciju i preuzela kompletnu vlast u državi. Kulturnu scenu, medijsku, scenu tajkuna, hrvatska krema, odvjetnička. Ne može se naći u zemlji, koja ima 86 posto deklariranih katolika, onoga koji će s ponosom reći da nedjeljom ide u crkvu.”

Kad se pogleda strukture tih ljudi koji u Hrvatskoj drže realnu vlast vidi se da se doista radi o djeci komunizma.

Tko su djeca komunizma?

Formula djece komunizma nije tako jednostavna, djeca komunizma po Dujmovićevoj formuli nisu biološki nasljednici članova partije. Djeca komunizma često su ljudi koji dolaze iz partijske elite. Djeca komunizma će na tri ključna pitanja odgovoriti na način koji su suprotni hrvatskim nacionalnim interesima.

Na pitanje Tuđman ili Tito, djeca komunizma reći će – Tito. Kao što je to rekao Milanović na početku mandata i ponovio na kraju.
Djeca komunizma će u praksi pokazivati odgovor na dilemu Hrvatska kao samostalna država koja ide u EU i razvija se u tom kontekstu ili Hrvatska kao komad ‘regije’. Njihov intimni iskreni odgovor će biti – regija.

To se sjajno ilustrativno može vidjeti kod Vesne Pusić.

Djeca komunizma će na pitanje hrvatsko gospodarstvo kao dogovorna ekonomija ili hrvatsko gospodarstvo utemeljeno na modernim kapitalističkim principima odgovoriti iskreno da je to dogovorna ekonomija. To se najbolje vidi kod zakona o predstečajnim nagodbama. Manjkav zakon poslužio je spasiti tvrtku Radimira Čačića, za oprost duga Nini Paviću i još nekim odabranim pojedincima. Kad se cijeli ciklus djece komunizma zavrtio u predstečajnim nagodbama u kojima je država opraštala neplaćanje poreza, onda je zakon promijenjen i sad on funkcionira kao svugdje u svijetu.

Dosta je analizirao Milanovićevu Vladu i došao je Dujmović do zaključka da je ovo najnesposobnija Vlada koju smo ikada imali. Zoran Milanović stavio je dvoje ljudi u Vladu koji nisu nikada ništa radili.

Uloga Željka Jovanovića u stvaranju ‘regionalnog sveučilišta’ i razaranju hrvatskog jezika

Iz niza (ne)djela koja su ostala iza ministra Željka Jovanovića, Dujmović je izdvojio Jovanovićevo potpisivanje dokumenta u Beogradu o regionalnom sveučilištu. Smisao toga je jedan fakultet oslabiti, drugi pojačati. “Regionalno sveučilište budući je rasadnik ‘regionalne mladeži'”, predviđa Dujmović i nastavlja “ako u trenutku kada je Hrvatska ušla u EU nemate potrebe povezivati naša sveučilišta s Europskima, negirate smisao zbog kojeg je Hrvatska ušla u EU. Jedna od najvažnijih stvari je povezivanje znanosti, obrazovanja i školovanje generacija u tom europskom duhu. Umjesto toga ova vlast krenula je u projekt regionalnog sveučilišta. Ne znamo što se kasnije s tim događalo, ali to je dokument koji je u Beogradu potpisan. Paralelno s tim se vidi da je to projekt i da znaju što hoće, ako ostanu na vlasti oni će taj projekt gurati do kraja. Usko vezano uz ovo – hrvatski pravopis promijenjen je nakon 18 godina.”

“U kontekstu regionalnog sveučilišta to je zastrašujući potez i to govori da oni točno znaju što hoće i da oni provode plan koji se ne vidi. Tek kad kopate malo dalje otvara vam se cijela slika”, upozorava Dujmović.

Osim tog plana o regionalnom sveučilištu ima još niz detalja koji jasno govore o čemu se radi.

Hrvatska sa Srbijom u ‘regiji’ po uzoru na zemlje Beneluxa

Predsjednik hrvatskog odbora za vanjsku politku zove se Milorad Pupovac. Nakon posljednje sjednica saborskih odbora za vanjsku politiku država u regiji, na novinarsko pitanje Pupovac je odgovorio: “Ne, nismo razgovarali o konfederaciji, najprije sam vam dužan reći da je ovo treći sastanak, i mi smo razgovarali o povezivanju parlamenata u regiji po uzoru na zemlje Beneluxa.”

Činjenica da je to treći sastanak, svake godine po jedan, a došli su na vlast kad je Hrvastka ušla u EU, vidi se da ljevica ne troši pamet ni resurse na Europu u koju smo ušli, “nego Jovanović osmišljava regionalno sveučilište, a Pupovac mozga kako povezati zemlje u regiji po uzoru na zemlje Beneluxa”, rekao je Dujmović.

Bez afirmiranja elementarne pravde ne može se naprijed

U knjizi Dujmović dosta govori o Josipovićevoj politici, politici Vesne Pusić, o regionalnoj politici, koja je srž njihove vanjske politike.

U knjizi se također dosta govori o slučaju Lex Perković, na kojem smo se kao država osramotili.

Da ne bi saznali istinu i da se ne bi suočili s činjenicama da se SKH ponašala kao zločinačka organizacija i Josipović i Milanović odlučili su se na Lex Perković i potpunu blokadu te teme. Zabranili su da se po toj temi kopa, a otišli su tako daleko da su nas doveli na prag sankcija.

“Ta činjenica da ljevica šuti o povijesti, sakriva svoju prošlost, a vehementno traži da se o svačijoj tuđoj povijesti zna do zadnjeg zareza, mi na taj način kao nacija ne možemo naprijed. Bez afirmiranja elementarne pravde ne možemo naprijed”, kazao je Dujmović.

Račanov politički testament


Drugi problem vezan uz Josipovića i vezan uz hrvatsku političku ljevicu problem je prihvaćanja hrvatske nacionalne komponente, hrvatske nacionalne države, hrvatskih nacionalnih interesa, uopće pojma nacije od te hrvatske političke ljevice.

Nakon 1945. komunisti su rušili okvir hrvatske države, 1971. na čelu su bili su oni koji su vlastitom narodu željeli što manje prava, a 1991. SDP s Ivicom Račanom donosi deklaraciju u kojoj piše da se oni slažu s proglašenjem neovisnosti pod uvjetom da se nastave pregovori do budućeg konfederalnog uređenja. To sve govori – može samostalna Hrvatska, ali samo ako je u sastavu Jugoslavije.

I kad Ivo Josipović dolazi na vlast, on ne radi ništa drugo nego ostvaruje ‘Račanov politički testament’. Ušli smo u EU, i umjesto da sva energija bude usmjerena prema tome, Ivo Josipović diže ručnu i vodi Hrvatsku prema natrag u ‘regiju’. Regija je eufemizam za Srbiju.

Tako su se ponašali 1945., 1971., 1991. i tako se ponašaju se danas.

Nevladine udruge poništavaju kompletnu relaciju normalne državne politike

Nevladine udruge komentirao je Dujmović na primjeru Izraela i njihovog iskustva s tim udrugama.

U Izraelu su nevladine udruge mahnito godinama kritizirale izraelsku politiku i izraelsku vlast. Onda je vlada naložila tajnim službama da naprave izvješće o financiranju za sve nevladine udruge. “A to je velika moćna izraelska država pa su oni ne samo javno nastupali, nego je premijer javno zamolio šefa tajnih službi da izvješće pročita pred cijelim parlamentom što su prenosile i televizijske kamere. Statistika je bila sljedeća. Pokazalo se da 90 posto nevladinih udruga u Izraelu financira arapski svijet, a onih drugih deset posto Britanci.

Stvar se zakuhala do te razine da je protjeran britanski veleposlanik, a sve druge su se udruge nakon toga pogasile, jer se uvidom u izvore financiranja jasno pokazalo o čemu se radi. Toplo se nadam da će nova vlast prestati financirati nevladine udruge.”

Nevladin sektor dobiva više od milijardu kuna samo iz proračuna svaku godinu. “Neopisiva je količina nevladinih udruga koje su tako kritički raspoložene, i to ne prema vlasti, nego upravo prema političkoj desnici. Bojim se da će u smjeni vlasti nevladine udruge biti onaj prvi borbeni ešalon koji će mahnito početi napadati novu vlast prije nego dođe na dnevni red tema o ukidanju njihovog financiranja.”

Nevladine udruge poništavaju kompletnu relaciju normalne državne politike. GONG je izmišljena priča za koju je Slaven Letica jednom izjavio da je 80 posto financirana iz Londona.

“Nama se GONG pojavljuje kao da imamo promatrače Europske ekonomske zajednice. Oni si svugdje uzimaju za pravo biti mjera po kojoj oni određuju što je ‘ispravno’, jesu li izbori legitimni ili nisu i tako dalje.”

“Ta povezanost nevladinih udruga i stranih država važna je stvar i bilo bi dobro tu temu učiniti transparentnom, onda bi kao u Izraelu bilo sve potpuno jasno”, zaključio je Tihomir Dujmović.

Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/tihomir-dujmov ... -na-kamenu

[EdgarFranjul]

Može li se Hrvatima oprostiti njihov odabir na izborima?

09.11.2015.


Koliko god puta čitao ili pročitao Evanđelja, skoro uvijek čovjeku naviru suze dok čita muku. Pljuvanje, mučenje i ponižavanje Krista; uvijek je potresno koliko god se puta pročita. A on, Sin Božji, moli za oprost svojih zlostavljača. „A Isus je govorio: »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!« I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke.“ (Lk 23,34)

Što drugo učiniti, nego za hrvatski narod nakon izbora zamoliti Boga isto: „Oprosti im Bože, neznaju što su učinili.“ Upravo je to dokaz „istinitosti“ Novoga zavjeta i katoličke vjere. Jer, i nakon dvije tisuće godina, u jednoj maloj zemlji Hrvatskoj, zaslijepljeni i u zabludi, hrvatski je narod izdao svoju domovinu, izdao je svoju vlastitu bit; izdao je ono što ih čini Hrvatima te su još jednom pljunuli, „bacili kocke“ na onoga/one koji ih mogu spasiti, odnosno koji su trebali otkupiti grijehe, odnosno sve zločine prošle, a kako se nažalost sve više čini – i buduće vlade.

Nije ovdje cilj „mesijanizirati“ Domoljubnu koaliciju; naravno, svi su ljudi grješni; „erare humanum est“, daleko od toga, ali hrvatski je narod, nakon četiri godine muke opet izabrao svoga mučitelja. Analogno, kad se biralo između Krista i Barabe, hrvatski je narod izabrao Barabu, u prenesenom i doslovnom smislu. Zašto doslovnom? Baraba je bio ozloglašeni ubojica i prijestupnik, a jednako su tako zločinci bivša vlada, ubojice i djeca ubojica i likvidatora, pljačkaši, prevaranti i izdajice roda vlastitoga.

Kroz cijelu Bibliju Nečastivi kuša Božje odabranike, proroke, apostole i evanđeliste, obećavajući im „brda i doline“. Isto se dogodilo u slučaju „treće“ opcije MOST, za koju nitko ne može reći što točno nudi njihov politički paket/program. Sve što se od njih zna jest to da su oni nudili „promjenu“ i „reformu“. Zar su te dvije isprazne riječi dovoljne kako bi naivci za to dali glas? Zar čovjek koji gubi u vlastitom gradu zaslužuje povjerenje toliko broja građana, samo jer je nekakva emisija Nedjeljom u 2 tako promovirala? Do kad će Hrvatice i Hrvati nijekati da postoje samo dvije strane – oni koji su Hrvatsku oslobodili i stvorili, i oni koji je nikad nisu htjeli, predvođeni vladarom iz sjene Budimirom Lončarom?

Ukoliko obratite pozornost na inauguracije američkih predsjednika, vidjte ćete da se najviše čestita Henryu Kissingeru, ne Bushu ili Obami, već tom starcu u invalidskim kolicima. Ono što je Kissinger za SAD, Budimir Lončar je za Hrvatsku – Hrvat koji je uveo emabrgo na uvoz oružja u vrijeme rata; čovjek koji je omogućio pobjedu Mesića nad Budišom, kad je to bilo potpuno nemoguće, čovjek koji „gura“ Vesnu Pusić koja je u zadnji čas predložena za kandidata Glavnog tajnika UN-a i naposlijetku, čovjek koji je stvorio MOST. Zaista, kažem vam, pobjednik ovih izbora je Budimir Lončar, odnosno njegove udbaške strukture. Pokušalo se s Nacionalnom Frontom Nikice Gabrića, zatim Orah-om, Živim zidom, Reformistima, Josipovićem; i iz šestog se pokušaja uspjelo – MOST je uspio obmanuti Hrvate da se nudi nešto treće u izboru: „Mi ili oni!“


Dok se na ovom portalu i ostalim sličnim domoljubnim portalima pisalo o tome kako je ekipa iz MOST-a skupina proturječnih, bezprogramskih i besadržajnih lista s ciljem ostanak SDPartije na vlasti, takvi su se napisi komentirali negativno, s mržnjom i prijezirom, a sada – već se govori da je SDPartija ponudila Prgometu premijersku fotelju. No, kao što su se Hrvati oglušivali u vrijeme Starčevića, Matoša, Radića, tako su se oglušili i sada; razočaranje će biti veliko, izdaja još veća. Zar je bio potreban rat i smrt tolikih branitelja i civila kako bi se Hrvati napokon ujedinili i napokon izabrali hrvatsku (!) opciju? Za što su svi ti ljudi poginuli? Za što su oni sretniji dali udove, a oni nesretniji živote? Kako bi se opet izabrala skupina izdajica koji su na sve načine pokušali uništiti sve što se devedesetih nakon katastrofalnog rata uspjelo napraviti?

A kukuriku žgadija upregnula sve moći kako bi uvjerila neobrazovane i neupućene, kako bi im isprala mozak putem svih većih televizija i dnevnih listova. I ljudi, jadni, pamćenja kao ribe, sve zaboravili – sve otkaze, pljačkaške predstečajne nagodbe, napade i pljuvanja po svim hrvatskim svetostima, iseljavanja, izigravanja narodne volje, vrijeđanja, omalovažavanja, sve prijevare i uvrjede, sva poniženja?

Zar se nakon petnaest godina mantre: „Lijevi su napredni i osviješteni, a desni su neuki i zadrti nazadnjaci.“, zar je to uspjelo? Zar nitko od tih ljudi nema ni trunčicu obrazovanja, ni trunčicu kriticizma, vlastite svijesti, samosvijesti, samopoštovanja? Kako se svjetina, raja, rulja, „plebs“ dade toliko izmanipulirati i tako gadno „popušiti“ partijska pranja mozgova i mišljenja?

Što nakon svega ovoga reći? Treba li se ljutiti na vlastiti rod, na svoje sugrađane koji su slijepi, gluhi, ludi? Treba li ih prokleti, kao što je posljednnji hrvatski kralj prokleo svoje izdajnike? Ili, pak, treba postupiti kršćanski, katolički, i moliti Boga da se zabludjelim ovcama oprosti, da ih se vrati u stado? Moliti za njihovo iskupljenje i njihov spas?

Zaista, kažem vam, svi domoljubi i rodoljubi; molite za domaće izdajnike – molite da ih Bog prosvijetli, da od Savla načini Pavla. Bože, zaista, oprosti im, jer neznaju što su učinili. Može li običan čovjek, grješnik i smrtnik naći toliko snage za takav oprost? Treba li... Teško.



Josip Gajski

http://www.hrsvijet.net/index.php/vijes ... a-izborima

[EdgarFranjul]

Domoljubnoj opciji, za razliku od Kukuriku koalicije 2011., mediji nisu pomogli, naprotiv

Objavljeno: 12. studenoga 2015.

Što je odlučilo ishod izbora?

Temeljno pitanje upravo održanih izbora je: kako je moguće da vlast koja je u protekle četiri godine tako loše vladala Hrvatskom i čelnici koje su nerijetko davali izjave kojih se ne bi postidjeli ni hrvatski neprijatelji, gotovo dobije izbore? Izbore u Hrvatskoj odlučile su dvije stvari. Prije svega to su ovdašnji mediji koji se baš i ne mogu nazvati hrvatskima, što nije stvar koje smo postali svjesni jučer. Ako pogledamo razvojni put glavnih teza u hrvatskim javnim glasilima, uočit ćemo jasan i minuciozan trud kojim su društvene negativnosti mediji vezali isključivo uz stranke nacionalne orijentacije.

Dugotrajni kriptojugoslavenski preodgoj

Domoljube se tako još od kraja devedesetih stereotipno prikazuje kao ratne zločince i mrzitelje "drugih i drukčijih", a u tom je svjetlu prikazivan i Domovinski rat. Do koje je mjere eskalirao taj način razmišljanja, vidljivo je iz široko rasprostranjenih tumačenja koja su hrvatski rat protiv velikosrpske agresije prikazivala kao "dogovoreni rat sa svrhom etničkog čišćenja i pljačke", ili iz lakonskih objašnjenja da bi Hrvatska "nezavisnost dobila i bez rata", jer ostvarile su je "i to mirnim putem, nakon pada Berlinskog zida i druge zemlje". Ovaj se svjetonazor spretno maskirao u "demokratsku kritiku hrvatskih negativnosti" ili u "humanizam" koji stoji nasuprot "hrvatskoj ksenofobiji", zbog čega i danas mnogi odbijaju vidjeti očitu istinu, da je riječ o ordinarnom jugoslavenskom šovinizmu.

U ovoj se mimikriji krije i tajna šire prihvaćenost ovakvih ideja, zbog čega im se priklanjaju ne samo pristaše svrgnutog jugoslavenskog režima, nego i mnogi naivni Hrvati koji, svjedočeći posrtanju domicilnog gospodarstva i pritisnuti neimaštinom, sve više prihvaćaju radikalnu protuhrvatsku retoriku. Haška presuda kojom je s Hrvatske skinuta stigma "udruženog zločinačkog pothvata" tek je nakratko prigušila ovu lažljivu, ali učinkovitu kampanju.

Prazni želudci, a hrvatski su trbusi sve prazniji, stvaraju idealno ozračje za suptilnu medijsku promociju ekstremnih protuhrvatskih ideja vješto zakamuflirane jugoslavenske provenijencije. Izloženi smo, prema tomu, ni više ni manje nego dugotrajnom medijskom preodgoju koji, budući u javnosti nema protuteže, da je rezultate. Hrvati pod utjecajem promidžbe sve više pristaju na u demokratski celofan zamotanu protuhrvatsku retoriku ili su barem ravnodušni prema njoj, pa vodeći se logikom praznog želudca, zajedno s prljavom vodom (društvenim negativnostima) odbacuju i dijete (hrvatsku državu). Zbog toga su neosjetljivi ili ravnodušni i spram protuhrvatskih ispada Milanovićeve vlasti.

Predizborno pranje mozgova

Navedenim su "tezama dugog trajanja", u predizbornoj kampanji pridružene nove manipulacije kojima su neutralizirane ključne točke programa Domoljubne koalicije. Tako je lustracija koja je, ako ju ispravno shvatimo preduvjet za oslobađanje balasta totalitarnog jugoslavenskog društva, javnosti predstavljena kao revanšizam i put u društvene progone. Inzistiranje na odavanju počasti žrtvama bleiburških pokolja je, umjesto da posluži kao još jedan povod za negativno određenje spram režima koji je proveo te sustavne pokolje, proglašeno neofašističkim divljanjem. Slično tomu i prijedlog za izuzimanje Vukovara od primjene ćirilice je, umjesto da ga se shvati kao način da se žrtvu zaštiti od daljnjeg traumatiziranja - posebice ima li se u vidu bezosjećajnost srpskih političkih predstavnika u Hrvatskoj spram zločina koji su, između ostalog i u Vukovaru, počinjeni u njihovo ime - po istoj "špranci" protumačen kao nastavak "fašizacije zemlje".

Šator "na kraju svijeta" i još neke manipulacije

Ogledan primjer medijskih manipulacija vidljiv je na primjeru odnosa spram prosvjeda u Savskoj 66. Vladajuće političke stranke i skloni im novinari (a takvi su u najutjecajnijim glasilima gotovo svi) prvo su glumili zabrinutost nad braniteljima i njihovim nevoljama. U stvari, smišljali su plan kontranapada obrisi kojeg su postali vidljivi nedugo nakon toga. Matićevo raščlanjivanje mirovine Đure Glogoškog bilo je prvi u nizu tih niskih, u javnosti nažalost dobro primljenih poteza, na što su se nadovezali mrziteljski novinarski komentari te performansi prvo izvjesnog Grahovca, potom po svemu sudeći lažnog branitelja Ercega, kao i ostalih bijesnih pasa Milanovićeve vlade.

Umjesto osude neshvatljivih Glavaševićevih uvrjeda i političke prakse prema kojoj su glavni sugovornici vlasti pri donošenju zakona o veteranskoj populaciji razne jugofilne udruge, a upravo to je dovelo do braniteljskih prosvjeda, hrvatskoj je javnosti i u ovom slučaju uspješno "prodana magla". Sve što se događa u Šatoru proglašeno je "smrdljivim" HDZ-ovskim predizbornim manipuliranjem i braniteljskim, (dakle još jednim "desničarskim") pokušajem pljačke "poreznih obveznika", ovaj put metodom širenja, "ionako solunaških"veterenskih privilegija, većinom "lažnih branitelja". Prazni želudci su tako još jednom odnijeli prevagu nad zdravim razumom, a Šator je prezren i odbačen kao još jedna u nizu manifestacija "pljačkaškog domoljublja".

Nakon što su progutali takve svinjarije nije čudno što su hrvatski birači prihvatili i druge sitnije manipulacije poput optužbi da je predsjednica Grabar Kitarović "HDZ-ov igrač" i to samo stoga što se Hrvatsku usudila pozicionirati u Višegradsku skupinu čime je napravila prvi korak u njezinu izvlačenju s Balkana.

Posebno su zanimljive neuvjerljive optužbe da je Karamarko udbaš što je u njegovu slučaju predstavljeno kao strašan grijeh, dok je pripadnost jugoslavenskoj tajnoj policiji u slučaju osvjedočenih udbaša poput Perkovića očito prednost - jer vlast je bila upregnula sve svoje moći ne bi li ove zaštitila od izručenja Njemačkoj (da bi, nakon što u tomu nije uspjela, čitavu tu epizodu prekrila velom medijskog zaborava). Ukratko mediji su se u predizbornoj kampanji gotovo redovito obrušavali na "domoljube" kao da su oni upravljali državom u prethodne četiri godine, dok su one koji su bili u poziciji vlasti i koji su slijedom toga odgovorni za stanje u zemlji, gotovo u cijelosti amnestirali.

Pasivna oporbena strategija

Ako su javna glasila u Hrvatskoj očekivano odbila kritički raščlanjivati "postignuća" Milanovićeve vlasti, tada je taj posao morala preuzeti oporba. HDZ nije mogao očekivati da će mu, kao u kampanji 2011. također ne pretjerano poduzetnoj Kukuriku koaliciji, vlast u ruke predati mediji. Najveća hrvatska stranka kao predvodnik pobjedničke koalicije je, unatoč tomu odabrala šutljivi pristup u kojem njezini čelnici nisu odgovarali na bujicu uvrjeda koja je dolazila s Iblerova trga. Je li takva taktika odabrana iz nužde s obzirom na to da vrh HDZ-a u ovom trenutku nema dovoljno elokventnih i smirenih osoba koje bi se nosile s agresijom jugofilnih stranačkih prvaka (posljednji HDZ-ovac takvog kalibra je bio Ivić Pašalić), ili se radi o pogrješnoj procjeni, u ovom trenutku ne znamo. Što god bilo posrijedi, ta predizborna taktika predstavlja drugi razlog koji je Milanoviću pružio prigodu za političko preživljavanje, a Hrvatsku stavio pred katastrofalnu mogućnost još jednog mandata dosadašnje vlasti.


Egon Kraljević

http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi ... rotiv.html

[EdgarFranjul]

Jesen 1991. – čitava zemlja bila je Vukovar: Dan kada su heroji stvarali Hrvatsku, a Milanović iz nje bježao

Srijeda, 18 Studeni 2015 10:54
Ivana



Mjesec studeni, kao i mjesec svibanj, jedan je od najtragičnijih mjeseci u hrvatskoj povijesti, mjesec u kojem se prije 24 dogodio masakr u Škabrnji, u kojem je 18. studenog pao Vukovar u ruke velikosrpskih nacista i Miloševićevih komunista, u kojem su Hrvati, ako izuzmemo nekoliko komunističkih provokatora koji koriste i ovo potresno sjećanje za političke obračune, kao malo kada jedinstveni. Prije 24 godine od Prevlake do Dunava Hrvatska je bila u plamenu. Sjećate li se dubrovačkog sv. Nikole? Tisuće granata zasipale su Dubrovnik.

Prije 24 godine čitava Hrvatska bila je jedan Vukovar, Dubrovnik je gorio, Karlovac bio pred padom, Šibenik tek krenuo u protuofenzivu nakon rujanskog rata, pred Zadrom su bili nacisti, Petrinja je već platila danak, Glina također, Gospić je živio u mraku, Sisak na prvoj crti, Slunj je pao... Heroji su stvarali državu, 'neobrazovana sirotinja', kako ih je nazvao vođa komunističke partije Hrvatske, koja se očito još uvijek nije reformirala, niti će se reformirati sve dok primitivci poput Marasa, Stazića, Jovanovića... budu širili mržnju ovom zemljom, Zoran Milanović.

Prije 24 godine heroji su stvarali državu, Milanović je iz nje bježao, nije se usudio ostati čak ni među svojom 'elitom' u Zagrebu, zbrisao je što je dalje mogao, do Belgije. Pobjegao bi on i na Aljasku, samo da su ga stanovnici te daleke zemlje, koju su Sjedinjene Države za bagatelu kupile od Rusije, htjeli primiti.

Dvadeset i četiri godine prošlo je od pokolja u Škabrnji i Vukovaru, medijski razbojnici i dalje ne znaju što se u Vukovaru zaista dogodilo, govori se o ratu, ratnim žrtvama, o 'nekome' tko je sravnio grad sa zemljom, tko je ubijao civile, ali se ne govori tko, ne imenuju se krivci, iako se oni znaju. Sve se manje spominje velikosrpska agresija. Krvnici Vukovara kažnjeni su kao da su orobili kiosk u kvartu i odnijeli nekoliko šteka cigareta, mnogi su se izvukli. Šljivančanin, Mrkišić, Radić, 'čuvena' zločinačka vukovarska trojka dobila je tragične kazne na političkom sudu u Haagu, za zločine nisu odgovarali vodeći generali komunističke Jugoslavenske narodne armije, Kadijević, Rašeta, Adžić..., također su se izvukli, Slobodan Milošević umro je u Haagu, njegov potrčko, Ivica Dačić, na vlasti je u Srbiji, zajedno sa Šešeljevim nacistima, Aleksandrom Vučićem i Tomislavom Nikolićem.. Vukovar je možda doživio priznanje, od mnogih iskreno, od nekih baš i ne, no, Vukovar pravdu nikada nije dobio.

http://www.tinolovka-news.com/index.php ... Itemid=549

[EdgarFranjul]

Odgovor čitateljice Domagoju Margetiću na Otvoreno pismo o Oluji:

22nd, 2015 u Aktualno, Hrvatska Objavio/la Vladimir

Ti sad o’š meni prodavat ta sranja o ugroženosti?!? Pa ja sam ugrožena jer NISAM manjina!!!”


Nakon objavljenog sramotnog Otvorenog pisma novinara Domagoja Margetića koje je on uputio Hrvatima na dan proslave Oluje pod naslovom“Hrvati vi ste fuj, ubijali ste srbe, ruke su vam krvave do lakata” u Uredništvo HAZUD-a pristiglo je niz komentara i pisama naših čitatelja. Gdja Radić Miler upitala je sebe a i nas, tko može od Hrvata prešutjeti i ne odgovoriti na pismo koje je adresirano na adresu svih Hrvata jer je svima nama i upućeno. Pismo pročitajte na ovom linku: http://www.hazud.hr/sramotno-otvoreno-p ... do-lakata/
Prenosimo u cijelosti i neizmjenjen odgovor gdje Radić Miler Domagoju Margetiću;

“Dobar dan Domagoj Margetić!

Jeste dobro?!

Eto ja nisam, a nisam zahvaljujući otvorenom pismu Hrvatima kao naciji, ljudima, onim običnim ljudima koje savršeno boli briga za politiku. Istini za volju nije baš da sam imuna na istu, al’……..

Dakle, gle’te Domagoj, sasma slučajno sam naletjela na pismo u kojem kažete:

„Eto – to je ta vaša sloboda. Jedna velika masovna ludnica koju ste proglasili državom, i kolektivno ludilo koje ste proglasili nacionalnom slobodom.“

Znaš ti Domagoj da su mnoge zemlje nastale upravo kao masovna ludnica, nakon ratova-krvavih, da su nakon toga proglasili nacionalnu slobodu, da su neke od njih vladajuće demokracije svijeta, a da među vladajućim demokracijama svijeta još uvijek imamo hrpu kolonizatora.

Ne znaš…siroče moje malo! Žao mi te!

„Gotovina nije moj, niti počasni građanin mog Zagreba. On je pripadnik banditske, ratnoprofiterske, quasi generalske svite, koja je od ove zemlje napravila mafijaško – zločinački El Dorado. I točka! Za mene on je ratni profiter i zločinac, stup poretka ratnoprofiterske elite, a ne počasni građanin. Tu plaketu nek si nabije u svoje ratnoprofitersko dupe.“

Domagoj pobogu…kako to misliš „tvoj Zagreb“, Zagreb je i moj il’ sam se ja nešto prevarila. Nije važno jel’ il’ nije Gotovina tvoj heroj, važno je da je moj, a ja sam kao i ti građanka ove zemlje. Jbg stari moramo se međusobno tolerirati, zar ne? Ili je za tebe Domagoj tolerancija jednosmjeran proces? Plaketa u dupe…pa on ti nije gay…kod njega bi to teško prošlo…a kod tebe?!?
O siroti moj Domagoj! Ti kao da nisi sa ove planete?!?

„Au ovih se pet godina, nažalost, nije promijenilo ništa zbog čega bih požalio što sam se tada odrekao zemlje, koju mi eto nameću kao domovinu.Zato se još jednom mogu samo odreći Hrvatske i uz sav taj prijezir i gađenje viknuti s ulice: Fuj!“

Dobro, ja sam prije nekoliko dana promijenila prezime. Imam i austrijsko i hrvatsko državljanstvo. Vjerujem da ti imaš srpsko i hrvatsko….pa gdje je problem Domagoj?

Odeš u ured državne uprave i napraviš ispis iz knjige državljana, prodaš stan, kupiš tri u Beogradu i nastaviš život s onima koje jako voliš.

Bidan moj Domagoj…kriza identiteta!!!

Idemo mi nešto demistificirati Domagoj!
Ja sam dijete iz miješanog braka; mama mi je bila žensko, a tata muško!

Moji roditelji su također iz miješanog brka; no po nacionalnim karikama pa maminoj strani imam hrvatske, češke i pazi sad srpske krvi, a po tatinoj strani imam talijanske (ova je zafrknuta jer je sicilijanska), austrijske, poljske i hrvatske krvi. Dakle, dragi moj Domagoj, kao multikulti osoba, odgajana na korijenima partizana u jednoj i žrtve u drugoj obitelji, mislim da su Hrvati u ratu debelo zas*** jer nisu išli do kraja.

Nisu osigurali Hrvatsku Hrvatima!

Moj djed po tati je bio zatvaran i mučen od strane partizana, ali obzirom da je bio znanstvenik, a Tito se znao sa svima „lepe pospominati“ onda ga je rehabilitirao 1953…dva mjeseca nakon toga on je umro. Moj tata je ostao siroče!!!

Mene je odgajala baka partizanka, širokih pogleda na svijet. Kad sam htjela ići u crkvu, ona je to ladne glave prihvatila…al ne’š vjerovat…moja mama za dlaku je ostala bez posla zbog mojih odlazaka u crkvu. Znaš što ju je spasilo? Mjesto rođenja, status samohranog roditelja i sindikalizam! Da…mene je Juga zamalo spriječila, kao i većinu drugih, da primim crkvene sakramente, al’ ja sam imala sreću što imam „normalnu“ obitelj!
Ti sad o’š meni prodavat ta sranja o ugroženosti?!? Pa ja sam ugrožena jer NISAM manjina!!!

Aj ti dragi moj Domagoj dođi u Austriju i budi Hrvat! Možeš…popodne poslije posla u svom hrvatskom klubu, ali ni zanimanje ni prednost pri zapošljavanju ti neće biti činjenica da si Hrvat.

No vratimo se onome po čemu si ozbiljno pljunuo. Vratimo se na rat.

Ja sam ti se udala 1990 godine i jako dobro se sjećam barikada kroz Knin! Jes’ ti to zaboravio?

E onda…moj ti je muž bio jedan od jačih informatičara u gradu pa je imao radnu obavezu…znaš li kako je ne znati gdje ti je muž? (btw…imaš li ti muža ili ženu?)

Znaš li kako se sa klincem od 4 godine naći usred grada u vrijeme zračne opasnosti?

Znaš li kako je otići sa klincima u Vukovar, bijahu 4 razred osnovne, pa te na ulazu u grad pitaju: „Mama čija je ono zastava!“, a ti da ne stvaraš zlu krv kažeš: “To ti je veleposlanstvo Republike Srbije!“ A nije bilo veleposlanstvo Domagoj, bilo je jebeno KUD Prosvjeta.
I još zerce o ratu?

Imaš li ti Domagoj obitelj?

Tada znaš do kad ti je sinu/kćeri škola i kad se vraća kući?

Znaš do kad ti žena/muž radi i kad se vraća kući?

Možeš li zamisliti sve one roditelje u Vukovaru, Zadru, Škabrnji i inim destinacijama koji NEMAJU IDEJU ni gdje su im djeca, ni kad se vraćaju kući! NE…oni ne znaju hoće li se ikada vratiti! Ajde se probaj staviti u kožu svih tih ljudi..majki, supruga, baka, teta i stričeva….ili SAMO ZAMISLI da ti se dijete ne javi na mobitel 2 dana…tvoje dijete.

Naravno sve ovo možeš zamisliti pod uvjetom da isto imaš!!!
I ajmo malo o Srbima

Vi’š u tom facking ratu, u našem neboderu-soliteru, živio je popriličan broj Srba. Sa mnogima od njih komunicirali smo na razini haj-haj, ali ovi koji su imali klince kao ja…bili smo si dobri. Nisam ni znala tko su! Kad su u Kninu počele barikade, počela su i sranja u soliteru, jer su neke naše komšije vješale jugoslavensku zastavu na svoje balkone.

Al, tko ih šljivi, oni su otišli…JER SU IMALI GDJE OTIĆI!

U istom tom neboderu, ili da budem dosljedna soliteru, živio je ČOVJEK, ne Srbin, ne Hrvat, ČOVJEK Domagoj.

Tom ČOVJEKU smo navečer u poštanski sandučić ubacivali kuverte sa lovom i popisom svega što nam treba iz dućana i on nam je to donosio. Za vrijeme uzbuna, nosio je vodu i hranu svima, pa čak i nama koji smo ostajali na katovima-spratovima i nismo odlazili u skloništa. Kad je moj sin 1992 godine slomio ruku, on ga je vodio na Hitnu pomoć i sa mnom čekao! Nemojmo zaboravit da je razina mobitela u to doba bila radijska; nit se on javio ženi, nit ja mužu, nit je to bilo važno! Bilo je važno da je dijete zbrinuto! Tako razmišlja ČOVJEK!

I čemu sve ovo…da taj ČOVJEK bio je Srbin koji nikoga nije ostavio na cjedilu, koji nije pokupio svoju ženu i djecu i pobjegao glavom bez obzira, koji je nastavio raditi-regularno, koji je rat živio s nama.
I zamisli Domagoj…ove godine smo zajedno bili na proslavi Oluje.

Znaš u čemu je problem?

Ja mrzim, al uistinu mrzim iz dna duše, a mislim da IMAM PUNO PRAVO NA TO, zanimanje i zvanje-nacionalnost. Što si po zanimanju-dipl.oecc ali i Srbin!

Ova zemlja neće krenuti naprijed dok svi ne budu jednaki.

Znaš onu Orwellovu-„Sve su svinje jednake samo su neke malo jednakije!“

To ti je trenutno Hrvatska. Imaš ovakvu situaciju, ne smiješ Srbinu reći – ti si Srbin, ne smiješ pederu reći – ti si peder, ne smiješ divljaku reći da jest divljak. Mi trenutno u ovoj zemlji imamo TEROR MANJINE NAD VEĆINOM i vjerovao ili ne dragi moj Domagoj Hrvati su manjinski narod u ovoj zemlji…barem se ja tako osjećam i to je razlog zbog kojeg selim „tamo gdje je sve po mom!!!“.

Selim u svoje drugo državljanstvo dok god ova zemlja ima jedan aršin za nas Hrvate a drugi aršin za sve moguće manjine!!!

Što ti misliš, bil’ Pupovac bio uspješan političar da je u SDP-u?! Zašto nije u SDP-u? Tko ga ili što prijeći?!

Ka…dosta mi je…dosta mi je suočavanja sa prošlošću i svih seratora koji pokušavaju objasniti kako se

u ovoj zemlji vodio građanski rat. Ova zemlja je okupirana od Srbije i JNA… TOČKA…AMEN…PUNTO!!!

SUOČI SE S TIM DOMAGOJ!

Jel’ bilo ratnih djelovanja u Beogradu-Nije!

Jel’ bilo ratnih djelovanja u Čačku-Nije!

Jel’ bilo ratnih djelovanja u Nišu-Nije!
Pa o čemu mi pričamo dragi moj Domagoj?!

Jesi ti dobro? Ako ti treba psihijatar nema problema…ima ih ko u priči a i marihuana je legalizirana, a pomaže kod deluzija!

Gle Domagoj…ako ti se toliko gadi Hrvatska…ako je FUJ napusti je…odi…želim ti svu sreću na ovom svijetu…uživaj u Beogradu, lijep je on posebno u proljeće!

Okani se Hrvatske. Ja ću se u Austriji pobrinuti da ljudi znaju istinu, a moje poznavanje 5 stranih jezika i austrijska putovnica sigurno nešto znače u odnosu na tvoju malenkost?! Isn’t it!?

Znaš…da je Boga i pravde i da ova država radi svoj posao, nakon ovakvog teksta ti bi automatikom bio ispisan iz državljanstva Republike Hrvatske. Ovako nažalost, ako ti to nećeš napraviti, ja ću to zatražiti za tebe.

U ovoj zemlji ŽIVI 4 milijuna ljudi…ne 4 milijuna idiota koje ti moraš suočavati sa prošlošću, za debelu lovu Državnog proračuna, istog onog koji nema za insulinske igle za djecu.
Znate l’ priču o Vasi Ladačkom!

E moj Domagoj ti si Vasa Ladački! I ako Bog da i pravna država profunkcionira ti ćeš uistinu to i ostati!!!

Ana Radić Miler

Izvor: HAZUD

http://www.gradjanska-akcija-official.c ... o-oluji-2/

[EdgarFranjul]

Imaju li zastupnici nacionalnih manjina legitiman politički mandat?

Studeni 26, 2015

Koliko nam je nakaradan izborni zakon, odnosno kako Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor izigrava i poništava volju birača, zorno je pokazala moja raščlamba rezultata održanih parlamentarnih izbora.

Pero kovačević
Piše: Pero Kovačević

Podsjetimo se, Mostu je za osvajanje jednog mandata trebalo 14. 808 glasova. HDZ-u i njegovoj koaliciji je trebalo 13. 059 glasova, a SDP-u i njegovoj koaliciji je za osvajanje jednog mandat trebalo 13. 257 glasova.

Živi zid je u 10 izbornih jedinica ukupno dobio 95. 068 glasova i osvojio samo jedan mandat, a izborni prag su prešli u tri izborne jedinice.

Zastupnici nacionalnih manjina su posebna priča i dodatno pokazuju kako se i izigrava i poništava volje birača i odstupa od utvrđenog ustavnog načela općeg i jednakog biračkog prava iz članka 72. Ustava RH.

Što kažu propisi o izboru zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatski sabor?

U skladu sa odredbama članka 19. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina Republika Hrvatska jamči pripadnicima nacionalnih manjina prava na zastupljenost u Hrvatskom saboru. Pripadnici nacionalnih manjina, biraju najmanje pet a najviše osam svojih zastupnika u posebnim izbornim jedinicama, u skladu sa zakonom kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor, a čime ne mogu biti umanjena stečena prava nacionalnih manjina.

Pripadnicima nacionalnih manjina koji u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske sudjeluju s više od 1,5% stanovnika jamči se najmanje jedno, a najviše tri zastupnička mjesta pripadnika te nacionalne manjine, u skladu sa zakonom kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor.

Pripadnici nacionalnih manjina, koji u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske sudjeluju s manje od 1,5% stanovnika imaju pravo izabrati najmanje četiri zastupnika pripadnika nacionalnih manjina, u skladu sa zakonom kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor.

Znači Ustavni zakon jamči pripadnicima nacionalnih manjina pravo na zastupljenost. Zastupljenost ne znači da predstavnici nacionalnih manjina imaju i ostvaruju opći politički mandat te da mogu odlučivati u pitanju sastavljanja vlade glasovanja o vladi i nekim drugim pitanjima koja traže da zastupnik ima opći politički mandat.

Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor nije definirao pojam zastupljenosti te utvrdio jeli zastupljenost znači da zastupnik nacionalnih manjina ima opći politički mandat i ako da,kad i pod kojim uvjetima zastupnik nacionalne manjine ostvaruje opći politički mandat,a kad ta zastupljenost znači savjetodavni karakter bez prava općeg političkog mandata.

Političkom trgovinom zastupnici nacionalnih manjina uspjeli su u Zakonu o izboru zastupnika u Hrvatski sabor ostvariti pravo na izbor 8 zastupnika nacionalnih manjina i to

– pripadnici srpske nacionalne manjine biraju tri zastupnika u Sabor;

– pripadnici mađarske nacionalne manjine biraju jednog zastupnika u Sabor;

– pripadnici talijanske nacionalne manjine biraju jednog zastupnika u Sabor;

– pripadnici češke i slovačke nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor;

– pripadnici austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor i

– pripadnici albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor.

Što nam pokazuje raščlamba održanih parlamentarnih izbora u vezi izbora 8 zastupnika nacionalnih manjina?

U birački popis u Hrvatskoj za izbor zastupnika nacionalnih manjina upisano je 196 447 birača,a glasovalo je samo 37 483 birača.

Za izbor tri zastupnika srpske nacionalne manjine glasovalo je samo 18 976 ili 14% birača od ukupno upisanih 129 683 birača u birački popis.

Nešto bolji odaziv birača je za izbor ostalih 5 zastupnika nacionalnih manjina i to kako slijedi:

za izbor zastupnika mađarske nacionalne manjine glasovalo je 4 475 birača od ukupno upisanih 9 129 birača u birački popis;
za izbor zastupnika talijanske nacionalne manjine glasovalo je 2 447 birača od ukupno upisanih 10 312 birača u birački popis;
za izbor zastupnika češke i slovačke nacionalne manjine glasovalo je 2 127 birača od ukupno upisanih 6 456 birača u birački popis;
za izbor zastupnika austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine glasovalo je 4 694 birača od ukupno upisanih 14 093 birača u birački popis i
za izbor zastupnika albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine glasovalo je 4 764 birača od ukupno upisanih 26 774 birača u birački popis.

Broj osvojenih glasova izabranih zastupnika nacionalnih manjina dodatno pokazuje da nemaju osvojen legitimni mandat zastupnika sa općim političkim mandatom. Naime , najmanje 5 izabranih zastupnika nacionalnih manjina ne mogu imati legitimitet koji je u potpunosti legalan legitimitetu zastupnika izabranih na temelju općeg biračkog ,pa je stoga politički, etički, pravno i zdravo razumski u kojoj mjeri oni mogu biti čimbenik ,a poglavito presudan čimbenik u proceduri određivanja mandatara za sastavljanje vlade te glasovanju o izboru vlade.

Emina Lekaj Prljaskaj dobila je 999 glasova, Furio Radin je dobio 1 594 glasa,Vladimir Bilek je dobio 1 598 glasova, Veljko Kajtazi je dobio 1 913 glasova, Šandor Juhas je dobio 2 218 glasova.

Isto tako je upitan legitimitet dvojice izabranih zastupnika srpske nacionalne i to Mirka Raškovića koji je dobio 10. 103 glasa i Mile Horvata koji je dobio 10. 997 glasova.
nacionalne manjine

Nema dvojbe da oni u toj i takvoj proceduri ne bi trebali sudjelovati i izigravati i poništavati volju većinskog hrvatskog naroda jer tako diskriminiraju volju većine. Milorad Pupovac je jedini od izabranih zastupnika nacionalnih manjina sa osvojenih 14 103 glasa za kojeg bi se moglo reći da je izborom stekao legitimitet zastupnika sa općim političkim mandatom.

Kako je pitanje zastupljenosti predstavnika nacionalnih manjina riješeno u članicama Europske unije ?

Prema podacima Europskog centra za parlamentarna istraživanja i dokumentaciju većina država članica EU nema predstavnika nacionalnih manjina u svojim parlamentima i to: Belgija, Italija, Austrija, Finska, Grčka, Češka, Estonija, Francuska, Irska, Nizozemska, Španjolska, Litva, Luksemburg, Portugal, Švedska, Velika Britanija. Isto tako i Švicarska i Turska nemaju predstavnika nacionalnih manjina u svom parlamentu.

Zanimljivo je da Italija u svom Ustavu (članak 67.Ustava ) naglašava „Svaki zastupnik u parlamentu predstavlja Naciju“. Stoga ne postoje mjesta rezervirana za predstavnike nacionalnih (lingvističkih, u Italiji) manjina ni u jednom domu talijanskog parlamenta.

Evo kakva su zakonodavna rješenja u nekim državama u vezi izbora predstavnika nacionalnih manjina i ostvarivanja prava na opći politički mandat, prema podacima Europskog centra za parlamentarna istraživanja i dokumentaciju.

CIPAR – VOULI TON ANTIPROSÓPON

Tri mjesta uz ukupan broj zastupničkih mjesta (56) ili 5 posto od ukupnih mjesta u Zastupničkom domu Republike Cipar pripada predstavnicima armenske, maronitske i latinske religijske skupine. Te se religijske skupine oslanjaju na grčku zajednicu i imaju pravnu obvezu izbora zastupnika u Zastupnički dom. U skladu s Izbornim zakonom Republike Cipar svi građani Cipra (uključujući pripadnike religijskih skupina) obvezni su glasovati.

Ista procedura ili metoda glasovanja primjenjuje se i na predstavnike religijskih skupina. Sudjelovanje zastupnika, koji su veza između svoje skupine i države, savjetodavne je prirode. Uživaju iste privilegije kao i ostali zastupnici, sudjeluju u radu parlamentarnog Odbora za obrazovanje i nazoče plenarnim sjednicama. Iako mogu iznijeti svoja mišljenja vezana za određenu religijsku skupinu, nemaju pravo glasovati. Predstavnici religijskih skupina s pravom glasovanja su oni koje je izabrala čitava grčko-ciparska zajednica kojoj te skupine pripadaju.

MAĐARSKA – ORSZÁGGYÜLÉS

Od 2014. godine nacionalne manjine mogu osvojiti mjesto s lista nacionalnih manjina tijekom općih izbora. Kandidati nacionalnih manjina koji ne prijeđu zadani izborni prag još uvijek mogu djelovati kao nacionalni zagovornici bez prava glasa u parlamentu (drugim riječima, glasnogovornici) s pravom sudjelovanja u raspravi. U skladu s temeljnim mađarskim zakonom – Proglašavamo da nacionalne manjine koje žive zajedno s nama čine dio mađarske političke zajednice i konstitutivni su dio države“ – i Zakon XXXVI iz 2012. o Nacionalnoj skupštini 13 mjesta zagarantirano je za nacionalne manjine u mađarskom parlamentu uz 199 drugih zastupničkih mjesta.

U sadašnjem sazivu parlamenta ukupno ima 198 zastupnika, a zastupljenost nacionalnih manjina je 6,2 posto. Zaključno, 198 zastupnika i 13 nacionalnih zagovornika (koji nisu zastupnici) zajedno rade, a postotak varira ovisno o tome pribrojimo li broj zagovornika zastupnicima ili ne.

RUMUNJSKA – CAMERA DEPUTATILOR

U skladu s Člankom 62. stavkom (2) rumunjskog Ustava: „Organizacije građana koji pripadaju nacionalnim manjinama, a ne prikupe dovoljno glasova za zastupanje u parlamentu, imaju pravo na jednog zastupnika svaka prema odredbama izbornog zakona. Građani nacionalnih manjina imaju pravo biti zastupljeni od jedne organizacije.“

Rumunjski ustav i Izborni zakon omogućavaju legalno oformljenim organizacijama građana koji pripadaju nacionalnim manjinama, u slučaju kada ne uspiju osvojiti niti jedno zastupničko mjesto na izborima za donji dom ili Senat, „pravo“ na jedan zastupnički mandat ukoliko su diljem zemlje osvojili broj glasova koji odgovara barem 5 posto prosječnog broja glasova važećih diljem zemlje za izbor jednog zastupnika. Mandati dodijeljeni, u skladu s Izbornim zakonom, organizacijama građana koji pripadaju nacionalnim manjinama dodaju se zastupničkim mandatima koji su proizašli iz predstavničke norme.

Rumunjski parlament je dvodoman i sastoji se od Zastupničkog doma i Senata. Predstavnici nacionalnih manjina zastupljeni su u oba doma.

NJEMAČKA – BUNDESRAT

Prema zastupničkom konceptu Bundesrata ne postoji izborni postupak biranja zastupnika nacionalnih manjina u parlament. Sve se svodi na to tko je pobijedio na izborima za državni parlament u jednoj od Laender (federalne države), pa stoga može oformiti zemaljsku vladu. U skladu s Člankom 51 njemačkog temeljnog zakona, Bundesrat se sastoji od predstavnika zemaljskih vlada koje ih imenuju i opozivaju.

To znači da je preduvjet članstva u Bundesratu mjesto i pravo glasa u jednom od zemaljskih parlamenata. U Bundesratu ima 69 mjesta. U sadašnjem sazivu postoji jedan zastupnik Bundesrata koji zastupa državu Schleswig-Holstein koji je predstavnik nacionalne manjine, odnosno danske manjine u sjevernom Schleswig-Holstein (predstavnik svoje stranke Sudschleswigscher Wahlerverband SSW). Nisu definirana nikakva ograničenja mandata predstavnika nacionalnih manjina.

NJEMAČKA – BUNDESTAG

Njemačkim Ustavom (Grundgesetz, GG) nije definirana specifična norma o zaštiti nacionalnih i etničkih manjina. Za vrijeme trajanja 12. saziva njemačkog Bundestaga Zajedničko povjerenstvo za Ustav preporučilo je da se zaštita etničkih manjina uvrsti u Ustav u novom članku 20b koji bi glasio: „Država poštuje identitet etničkih, kulturnih i jezičnih manjina“. Međutim, zakonodavac ovu preporuku nije prihvatio. S druge strane, opći savezni zakoni sadrže brojne pravne propise koji služe zaštiti skupina obuhvaćenih Okvirnom konvencijom o zaštiti nacionalnih manjina od 1. veljače 1995.

Priznate manjine u Njemačkoj su Danci s njemačkim državljanstvom, Lužički Srbi, Frizi s njemačkim državljanstvom te Sinti i Romi. Valja istaknuti da Savezni izborni zakon (BWG) sadrži posebne propise za stranke nacionalnih manjina. Oni se odnose samo na stranke koje zastupaju interese nacionalnih manjina. „Povlasticu manjine“ mogu koristiti samo izvorne stranke manjina, ali ne i one koje za cilj imaju zastupanje više postojećih manjina.

Zaključak

Ova analiza i raščlamba sa i zakonodavna rješenja država koje imaju predstavnike nacionalnih manjina pokazuje da je nužno izmijeniti naše izborno zakonodavstvo u vezi izbora zastupnika u Hrvatski sabor i razraditi kad i pod kojim uvjetima zastupnik nacionalne manjine stječu legitiman opći politički mandatima, a kad su savjetodavno zastupljeni u Hrvatskom saboru bez prava glasa.

http://www.maxportal.hr/imaju-li-zastup ... ki-mandat/

[EdgarFranjul]

SANADEROV ISTOČNI GRIJEH guta Hrvatsku

Petak, 4 Prosinac 2015 8:20 Autor: admin 0 Komentara


TEROR MANJINE – EVOLUCIJA BEZČAŠĆA

U Hrvatskoj možete svašta što je drugdje nemoguće: možete pljuvati po bleiburškom groblju i tvrditi da tamo zločina i nije bilo.

Možete šutjeti grobnom šutnjom o Hudoj jami i misliti da ste i dalje antifašist, dapače, možete generalno tvrditi da je sve poratne komunističke zločine besmisleno istraživati kako je nekidan ustvrdio jedan povjesničar na HTV-u u emisiji gdje je bila i moja malenkost.

Tom evolucijom beščašća došli smo sad do toga da možete pljuvati i po braniteljima i po Domovinskom ratu premda je on temelj ove države. Puno toga u današnjoj Hrvatskoj možete što je u bijelom svijetu nezamislivo, ali postavite li pitanje je li normalno da čak osam mandata u Saboru kod nas imaju manjine i zašto tu ultraliberalnu praksu nemaju brojne europske države, stići će vas sve moguće medijske ljevičarske i političke manjinske kletve.

Odlučuju o Vladi

I ta histerija je tako jaka da u ova reformirana vremena čak ni kralj reformi u Hrvatskoj, MOST, nije imao snage staviti to pitanje na dnevni red. Naime, nije čudno da najveći broj europskih parlamenata ne poznaje takvu praksu. Kad postoje zahtjevi pojedinih manjina o njihovim pravima, ta se pitanja moraju urediti pratećim zakonima, ali je mimo pameti da netko tko je izabran ultimativno da skrbi o nekoj manjini odjednom odlučuje o kompletnoj vladi, u ovom slučaju i o budućem ustroju države. U najkonkretnijem slučaju, zastupnik s par tisuća glasova koji je izabran isključivo na listi svoje manjine odlučuje o ključnim relacijama hrvatske vanjske politike!

Jer, ostane li SDP na vlasti, Vesna Pusić kao destinirana ministrica vanjskih poslova nastavlja s balkanskom politikom, dođe li HDZ na vlast, hrvatska predsjednica ima šanse afirmirati hrvatsku srednjoeuropsku politiku. A o tom povijesnom izboru sada može odlučiti glas jednog zastupnika manjine!

Tri zastupnika srpske manjine izabralo je ukupno manje od 20 tisuća glasova, a Ermina Lekaj Prljaskaj je izabrana u Sabor s 999 glasova! „Živi zid“ je dobio gotovo 100.000 glasova, a ima jedan jedini mandat. Koja se je još država stavila u ovakvu situaciju? Milorad Pupovac je neslućene mogućnosti etnobiznisa prvi shvatio, no istine radi za to nije kriv on nego Ivo Sanader.

Sanaderov grijeh

Naime, Sanaderov grijeh prema Hrvatskoj je primarno njegov politički grijeh, ali o tome se uporno šuti. On je medije izručio ljevici, on je umjesto Đapića u koaliciju uzeo Pupovca, on je HTV izručio ljevičarima, on je bio intimus s feralovcima šaljući jasnu poruku drugima da su za njega niža novinarska vrsta, on je nakon što su jezikoslovci u povijesno respektabilnom sastavu predložili jezične promjene stao uz stara novosadska jezična rješenja. On je bio dio Mesićeve detuđmanizacije! On je bio čovjek koji nije dopustio da Petar Selem postane ministar hrvatske kulture, što je bilo odlučujuće za ovakvu provincijalizaciju i srbizaciju hrvatske kulture od filmske do kazališne!

Uostalom, on je dovođenjem Primorca i Vidoševića zauzdao Hebranga u predsjedničkim izborima i tako bočno pomogao dovođenju Josipovića na Pantovčak. On? Da, jer se od njega tražilo da javno kaže da Primorac i Vidošević nemaju ništa s HDZ-om, ali je to Sanader odbio. Dakle, Sanader je moderni otac ovakve perverzne situacije da manjinci (koji su na ovim izborima ukupno dobili 37.000 glasova!) odlučuju o premijeru i o ukupnom smjeru hrvatske politike.

Ne zato što je on pisao Ustav, nego stoga što je njegova perverzna kreativost u koaliciji sa SDSS-om pokazala kakve tu sve mogućnosti stoje na raspolaganju!

Mefistovski model: U Istri dvojezičnost i tamo gdje nema Talijana

Naime, naša skromna parlamentarna praksa s tim modelom je skladno funkcionirala dok Sanader s mefistovskim modelom nije stavio na kušnju manjine. U prvom redu srpsku i talijansku. Tako smo mimo zakonske osnove o potrebi nazočnosti 33 posto neke manjine, dobili dvojezičnost u Istri čak i u selima gdje Talijana i nema.

Uz realnost da u Italiji Hrvati uopće nisu priznati kao manjina! Niti je to Sanader tražio kad je dopustio Radinu da u svakom selu u Istri gdje to poželi, postavi dvojezičnu tablu! Ima li u Sloveniji Hrvata? Ima na tisuće i oni su tamo povijesna činjenica kao i naše manjine kod nas, ali sačuvajbože da bi Hrvati bili zakonski tretirani kao priznata manjina.

Oni slovenski parlament mogu pratiti samo na slovenskoj televiziji. Dakle, ne samo da Hrvati čak i kad ispunjavaju sve one uvjete koje manjine kod nas imaju, u istim tim zemljama uopće nisu priznati kao manjina, nego smo mi otišli sto koraka dalje: unatoč tome da nema reciprociteta, mi smo manjinama dali status osam parlamentarnih zastupnika.

To nema nitko

Tko je tu lud, Europa koja takve prakse nema ili Hrvatska s modelom kakav svijet nije vidio? No, kad smo vidjeli što je sve Pupovac ishodio u aranžmanu sa Sanaderom, sva ta pomoćnička ministarska mjesta, financiranje političkog tjednika, zaključno s financiranjem spomenika u Srbu, onda smo vidjeli kakve su sve monstruoznosti izvodljive u idiličnoj priči o naših osam manjinaca.

I jer jedini ima takvih utakmica u nogama, nije čudno da je Pupovac prvi uz notornog Radina bio kolovođa priče o tome da su sad svi manjinci uz Milanovića. Prije negoli se zna mandatar! Najprije, pokazalo se da to ne vrijedi za sve, a osim toga takav stav prije formiranja vlasti je skandalozan.

Treba li Hrvatskoj ono što nemaju brojne europske države, osam mandata za manjine?

Jer, što ako na vlast dođe koalicija MOST-a i HDZ-a, znači li to da oni pristaju na status protivnika takve vlasti? Jesu li im njihove manjine dale mandat da se tako postave? Uostalom, imaju li manjinci koji predstavljaju više manjina ovjerene potpise predstavnika tih drugih manjina za ovakav stav?

U riječ, davanjem potpisa za jednu opciju manjinci su prekršili zlatno pravilo koje su do sada poštovali, da se dakle prije sastavljanja vlade oni ne priklanjaju nikome. Time su manjine same stavile na dnevni red povijesno pitanje: treba li Hrvatskoj ono što nemaju brojne europske države, osam mandata za manjine?

Tihomir Dujmović

http://croative.net/?p=39411

[EdgarFranjul]

NE SLUŠATI BANKARE!

Domazet: Hrvatska treba ČINITI ŠTO I POLJSKA, inače Orešković ništa neće napraviti!

20. SIJEČNJA 2016. Damir Kramarić Svijet

‘Mađarsku i Poljsku mediji napadaju jer su vratili suverenitet svojim narodnim bankama. Oni su zbog toga postali uzor drugima, zbog čega su i krenuli napadi na te zemlje. Hrvatska treba učiniti upravo suprotno od onoga što nam govore bankari. Trebamo se povezati s Mađarskom i Poljskom te na isti način riješiti probelm medija, ističe Davor Domazet Lošo


Poljska u zagrljaju poludjelih populista: Kako se u uspješnu i liberalnu državu vratila sovjetska diktatura?’, – samo je jedan od naslova kakvi su ovih dana preplavili hrvatske, ali i mnoge europske medije. Prava protupoljska histerija krenula je nakon pobjede suverenističke Stranke prava i pravednosti, koja je prije nekoliko mjeseci osvojila natpolovičnu većinu u poljskom parlamentu

Budući da i hrvatski mediji bez propitivanja pozadine poteza nove poljske vlade (preuzeli su kontrolu nad nacionalnom televizijom i medijima te nad Ustavnim sudom) odmah osuđuju sve postupke Jaroslawa Kaczynskog i konzervativne vlade, hrvatski građani nisu imali priliku čuti ni pročitati da je stranka koju vodi Kaczyinski posve ekonomski i financijski preporodila Poljsku, prije nego su prepustili vlast liberalima, koji su vladali zadnjih nekoliko godina.

Poljska je, dakle, stabilna i vrlo uspješna zemlja prije svega zbog politike braće Kaczynski (bivši predsjednik Lech Kaczynski je poginuo zajedno s cijelim državnim i vojnim vrhom u avionskoj nesreći 2010. godine u Rusiji – sumnje u atentat su do danas ostale), no to ne sprječava kritičare da novu poljsku vladu, koju podržava većina Poljaka i čiju okosnicu čine ljudi Jaroslawa Kaczynskog, nazivaju vladom poludjelih populista?!

Zbog čega je na djelu neviđenja medijska i politička hajku na Poljsku? Postoje li sličnosti sitiuacije u Poljskoj sa stanjem u Hrvatskoj, te zašto strani bankari poručuju mandataru Oreškoviću da ne smije slijediti primjer Poljske i Mađarske (najuspješnijih država unutar EU u zadnje vrijeme), upitali smo poznatog geostratega i geopolitičkog analitičara, admirala u mirovini Davora Domazeta Lošu.

”Hajka na Poljsku nije nikakvo iznenađenje. Oni napadaju novu poljsku vladu zbog tobožnjeg ugrožavanja medijskih sloboda, a ne kažu da se kroz medije u Poljskoj, ali i u drugim zemljama, provodi teror, odnosno da mediji služe isključivo u funkciji takozvane političke korektnosti, što je novi operator kontrole misli ljudi. Ako danas dovedeš u pitanje istospolne brakove, mediji će te proglasiti fašistom, osobom koja promiče govor mržnje, što je drugi oblik verbalnog delikta. Mediji u Poljskoj, kao i u drugim zemljama, nisu bili u funkciji poljskih nacionalnih interesa, već u funkciji militantnog liberalizma. Istu stvar imamo i u Hrvatskoj. Militantni liberalizam nastoji razoriti četiri temeljne univerzalne vrednote: čovjeka, obitelj, naciju i vjeru. Prve tri kategorije je već dobrano načeo, no najveći problem im je vjera. Budući da je Poljska pretežito katolička zemlja, ona im je sada glavna meta. Slično stanje imamo i u Hrvatskoj. Zato bi nova Hrvatska vlada trebala učiniti isto što i poljska vlada. Jer ako se ne ugleda na njih, nova vlast ništa neće učiniti. Mediji bi trebali zastupati nacionalne interese, a ne biti najopasnije oružje militatnog liberalizma. Poljaci su riješili problem svoje nacionalne televizije, vidjet ćemo hoće li nova hrvatska vlast riješiti problem HTV-a. Primijetio sam da je Hrvatska televizija čak 17 puta ponovila što je rekao predstavnik Unicredita, pa su prenijeli i izjavu da Hrvatska ne smije dirati drugi mirovinski stup. Nisu jedino rekli da upravo Unicredito raspolaže novcem iz drugog stupa! Prenijeli su kako ne smijemo raditi monetarnu reformu, a nisu pojasnili da Hrvatska nema monetarni suverenitet i da je zato nužna monetarna reforma. Nisu rekli niti da Oreškovićeva vlada neće ništa napraviti ako ne vrati monetarnu suverenost”, ističe Domazet ono o čemu govore i drugi nezavisni ekonomisti i geostratezi, no čija riječ se ne čuje, jer ih mediji ne prenose.

‘Militantni liberalizam je gori nego fašizam, komunizam te nacizam zajedno, jer on čovjeka čini suvišnim. Najjače oružje militantnog liberalizma su mediji. Rat se više ne vodi oružjem, već kroz medije. Zato medije i zovemo ‘mekom silom’. Dobro to zna nova poljska vlast, zbog čega su medije i stavili pod kontrolu. Mađarsku i Poljsku sada žestoko napadaju upravo zato jer su vratili suverenitet svojim narodnim bankama. Oni su zbog toga postali uzor drugima. Mogle bi ih slijediti Slovačka, Češka i druge zemlje, zbog čega su i krenuli tako žestoki medijski i politički napadi na Poljsku i Mađarsku. Jer bankari znaju da više ne mogu pljačkati Mađare i Poljake i zato govore mandataru Oreškoviću da ne smije krenuti putem kojeg su odabrale Poljska i Mađarska! No, Hrvatska treba učiniti upravo suprotno od onoga što nam govore bankari. Trebamo se još čvršće povezati s Poljskom, Mađarskom i drugim zemljama na potezu od Jadrana do Baltika, jer je to nova Europa utemeljena na kršćanskim vrijednostima. Stara Europa propada, a nova Europa će opstati. Zato trebamo nastaviti politiku povezivanja sa zemljama srednje Europe na potezu od Jadrana do Baltika. Upravo Mađarska i Poljska su predvodnici te nove politike u Europi i zato ih toliko i napadaju, no mi se trebamo ugledati ne te dvije zemlje i učiniti isto što i poljska vlada, ako želimo opstati. Dr. Lovrinovića mediji čereče jer je pogodio tamo gdje treba. Zato ga napadaju, a ne zbog toga što on, tobože, govori gluposti. Da su pojasnili da Unicredito drži drugi mirovinski stup, ljudima bi sve bilo jasno. Zato su glavnu informaciju i prešutjeli”, zaključuje Davor Domazet Lošo.

http://promise.hr/domazet-hrvatska-treb ... napraviti/

[EdgarFranjul]

Dinko Dedić
Melbourne, VIC, Australia ·

Dok su bili na vlasti trpili su Hrvatsku a sada ju otvoreno mrze
———————————————————————————
Ova atmosfera koja je ovih dana stvorena u Hrvatskoj, nema primjera u stabilnim demokratskim državama. Ovakava atmosfera se može vidjeti samo u državama u kojima se politički sukobi rješavaju vojnim udarima.
———————————————————————————
To su ljudi kojima je važna vlast a kad ju izgube ne treba im ni države. Tipičan primjer su oni koji su se snašli i u Jugoslaviji i u Hrvatskoj, koji su iz KP na glavu skali u hrvatske stranke, koji su položili zakletvu da će se do smrti boriti za Jugoslavju pa onda zakletvu da će se boriti za Hrvatsku.

To su ljudi koji su Hrvatsku tolerirali dok su bili na vlasti i vodili ju kao da se radi o Jugoslaviji a sada kad su izgubili vlast, mrze ju. Dolaskom hrvatske države nastavili su slaviti četničke i partizanske ustanke, vojsku koja je stvarala Jugoslaviju, idelogiju koja je vladala u Jugoslaviji i sada kad je Hrvatska makar približno počela izgledati kako bi samostalna država trebala izgledati, stvaraju atmosferu kakva je vladala kad je uspostavljena NDH i kad je Rusija naredila da se podigne ustanak.


Abolicijom i izostankom lustracije u Hrvatskoj je uspostavljena velika peta kolona, organizirana, solidno infiltrirana s avangardom daleko solidnijom nego što su ju imali komunisti 1941. godine, sa sredstvima, ekspertizom, intelektualnom elitom i s patijskim i vanpartiskim strukturama kakve Tito nije mogao ni sanjati.


Nema više sovjetske Rusije, Kominterne ni Agitpropa da ih podrže i nema više značajnog postotka Srba koji bi počeli s ustancima. Ipak Hrvatska ovog časa liči na ono revolucionarno komešanje na početku Drugog svjetskog rata.


Najjači čovjek ove skupine Milanović, danas sve više i više Hrvata proglašuje fašistima, uključujući i 10,000 koji su se neki dan pojavili na demonstacijama protiv cenzure nametnute televiziji Z1 i prijeti organiziranjem protesta protiv “fašističke” vlasti i onih koji ju podržavaju.

Sva je sreća da u Hrvatskoj nije uspostavljena srpska autonomija, kako je bilo planirano, jer već danas bi imali rat s ciljem rušenja i ove države.


Vojne braniteljske operacije bile su nacionalna revolucija, a političari koji su nastavili voditi državu nakon rata pretvorili su ju u svojevrstan jugoslavenski hibrid, naciju koju je sramota voljeti, s falsificiranom povješću koja se ne smije ispraviti, s policijskim kadrom natrpanim aboliranim četnicima, s obavještajnom službom koja sabotira i špijunira hrvatsku predsjednicu kako bi ju diskreditirali, s ljudima sumnjive lojalnosti u vrhu vojne komande, s medijima koje kontrolira bivša agentica KOS-a, s telvizijom kojom upravlja bivši skojevac, sa sudstvom koje donosi oslobađajuće presude za masovne ubojice iz 80ih godina i sve zajedno na čelu s jednim tipom na granici mentalne neuravnoteženosti i s poretkom u kojemu se svako suprotstavljanje proglašava ustaškim, fašisičkim i neprijateljskim činom.

Hrvatska je trebala evoluirati u modrenu i naprednu eropsku državu a pogledajte što se dogodi u 25 godina, kad se to pokuša ostvariti abolicijom neprijatelja i uključivanjem političkih, vojnih i obavještajnih nosioca jugoslavenske vlasti na ključne pozicije u hrvatskom političkom i javnom životu.


Pomirba je bila zamišljena kao izmirenje sinova partizana i ustaša. Pokažite mi gdje su se ti ustaški sinovi afirmirali?

Kojeg je naslijeđa 90% Hrvata koji su okusli vlast kroz sve godine od osamostaljenja?


Gdje su ti ustaški sinovi koji su se obogatili, koji su opljačkali državu, koji su počinili izdaju, koji su na bilo koji način naštetili ovoj državi?


Bili su borci u domovinskom ratu i s vjerom u Hrvatsku su odnijeli pobjedu a onda su stavljeni tamo odakle se ne može ni vladati, ni utjecati ni pljačkati ni manpulirati. Životare na marginama društva, bez utjecaja, bez vlasti, bez finacijske moći, razočarani i apatični, nakon što su srušeni oni njihovi veliki snovi ratnih pobjednika. Letjeli su visoko a onda su im podrezali krila i tresnuli su na zemlju u realnost, kojoj je teško vidjeti razlike od one koju su trpjeli u Jugoslaviji, dok ih odozogra svakodnevno žigošu ustašama, fašistima, neprijateljima, baš kako su 70 godina ranije žigosali njihove roditelje.


Na čelu jugoslavenske ljevice stoje kompletne strukture, finacijski i kadrovski dobro potkovane, strukture koje su uzele komandu u svim vidovima politčkog, medijskog, gospodarskog i svakog drugog oblika javnog života.


Gdje je hrvatska nacionalna avangarda?

Da li je to šaka bespomoćnih invalida Domovinskog rata u Savskoj ulici?

Da li je to tigar bez zubi u formi Etičkog, časnog suda na kojemu intelektualna elita bespomoćno odlučuje ono što nitko neće provesti?

Gdje su hrvatski studenti koji su 1971. vjerovali u hrvatske ideale i imali hrabrosti dignuti šaku protiv jednog od najopresivnijih režima na svijetu?

Na prominentnom intelektualnom blogu na koji sam poslao jedan temeljito potkrijepljen radikalan tekst, pitaju me da li mogu dokazati to što govorim, da li mogu ublažiti, da li mogu shvatiti da treba paziti što se govori i kako se govori, da se ne nađu izvrgnuti tužbi?
Pitam sam sebe da li mogu izdržati da se ne ispovraćam?

Što će uopće cenzura u državi u kojoj svatko sebe cenzurira?

Ljudi se pitaju otkud Milanoviću onolika bahatost, tolika arogancija i hrabrost optuživati mase hrvatskog naroda da su fašisti?

Vidio je kako najvećeg ratnog heroja hrvatskog naroda love kao štakora a da cijeli narod to gleda i prstom ne makne.

Gledao je kako su nakon 91. nastavili u ime Hrvatske likvidirati ljude koje nisu stigli prije raspada Jugoslavije a da niti jednom udbašu do današnjih dana nije pala dlaka s glave.
Onaj zlotvor Vinko Sindičić se nigdje nije osjećao sigurnijim nego u Hrvatskoj.
Da nebi Njemačke Josip Perković bi i danas šetao Zagrebom i ljudi bi mu na gospon doktor skidali šešir u Zagrebu.

I ljudi se pitaju odakle Milanoviću tolika hrabrost tako paušalno fašistima krstiti sve koji nisu u njegovu taboru. Evo, odavde mu!!!

Što vi mislite, da je crtanje šajkača na glave Milanovića, Pusićke, Josipovića i Mesića nešto značajno, nešto što njima smeta, prijetnja koje se oni boje? Pogledajte Milanovićeve posljednje izjave. On se prijeti s pozicije snage, on obećaje pakao, on se nikoga ne boji a najmanje onih koji po facebooku, pod psudonimom i s fotografijom nekog strip-heroja s pištoljem u ruci, jedni drugima šalju karikature sa šajkačama. Pogledajte kako se Mirjana Rakić “uplašila” kad su joj predali njeno oličje u obliku agentice kosa sa šmajserom i predali joj šajkače.

Kaže se da je jedina dobra vlast, loša vlast koja živi u strahu. U Hrvatskoj je ova prva komponenta već 20 godina dobro zadovoljena a ova druga nikako.

Zaključci o tome kako ćeš reagirati na izazov, donose se na osnovu iskustva o tome kako si reagirao u ranijim situacijama. Kad smo mi njih birali na vlast, onda nismo gledali kakvi su bili ranije. Kad su došli na vlast, oni su itekako gledali kako smo se držali ranije, pa su se sukladno tome i ponašali i danas se tako ponašaju.

Tko je god zaključio da ova klika koja je izgubila vlast nije opasna, opasno se vara. Dok su bili na vlasti, morali su se pridržavati određenih pravila. Sad su pušteni s lanca. Dok su bili dobro plaćeni, i oni i njihove nevladine udruge, bili su motivirani držati se nekakvog reda, sad nemaju što izgubiti.

Zatvorite prozore, sjedite u fotelju, prekirižite noge, upalite televizor i gledajte što će se dogoditi kad se među stručne ministre, počnu zaletavati stručni vukovi. Samo mali dio toga mogli ste vidjeti na saborskoj sjedinici kad je konstituirana nova vlada. Nova vlada je već u defanzivi.

To je onaj dio njihova posla koji se može vidjeti. Ono što se radi iza kulisa vidjeti će se samo po posljedicama.

Samo za upozorenje: Ova atmosfera koja je ovih dana stvorena u Hrvatskoj, nema primjera u stabilnim demokratskim državama. Ovakava atmosfera se može vidjeti samo u državama u kojima se politički sukobi rješavaju vojnim udarima.

Objavljeno na FACEBOOK-u28.1.2016.

[EdgarFranjul]

Pater Ike Mandurić: Ova Vlada vlast tek treba osvojiti!

U Hrvatskoj ne postoji nitko tko uopće zna kako je to kad hrvatski narod ima svoju vlast. Nju nije imala nijedna dosadašnja vlada koja je bila po volji narodu. Uvijek su je imali neki drugi, protiv volje naroda, protiv pravde, istine, dobra, protiv demokracije, protiv sloboda, a kuneći se u sve to: u slobode, pravdu, istinu, dobro, toleranciju, demokraciju.

Sve su one, ne vlade, nego te vlasti, u duhu fašizma, a uzvikujući „antifašizam“, u ime mržnje prema svemu što je hrvatsko, vičući „dolje mržnja“, kradući sve u što se kunu, a vičući „dršte lopova“, terorizirale nas svih ovih novijih desetljeća. A ni prije nije bilo bolje.

U Hrvatskoj vladaju drumski razbojnici koji kontroliraju najvažniji resor – promet riječi i informacije

U Hrvatskoj, kao nigdje u svijetu, netko drugi ima vlast, a ne vlada. U pitanju je huškačka, medijska, terorističko – udruženjačka, gerilska Hrvatska. Oni su vlast iz šuma, vlast iz zasjeda, koja vlada modernim diverzijama, sabotažama, pamfletnim bombama, medijskim atentatima, i svim drugim partizanskim sredstvima ratovanja. U Hrvatskoj vladaju drumski razbojnici koji kontroliraju najvažniji resor, promet riječi i informacije. Zaposjeli su sve tokove riječi, i tako vladaju. Oni stoje između vlade i naroda – jer samo preko njih do naroda može doći vaša riječ. Odnosno, ne može doći. Oni pljačkaju svaku javnu riječ – tako da je uskraćuju, ismijavaju, blate, osakaćuju, falsificiraju… Oni su hrvatski ISIL javnog mišljenja.

(Čini li vam se da sam malo pretjerao s teškim riječima? Pročitajte kako to Isus čini u sukobu s jednom sličnom garniturom u ondašnjem Jeruzalemu:
»Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! … Budale i slijepci! … »Zmije! Leglo gujinje! Kako ćete uteći osudi paklenoj? Zato evo ja šaljem vama proroke i mudrace i pismoznance. Jedne ćete od njih ubiti i raspeti, druge bičevati po … i progoniti od grada do grada da tako na vas dođe sva pravedna krv, prolivena na zemlji … «)

U Hrvatskoj se vodi rat protiv hrvatske vlade kroz legalne institucije koje financiraju građani


Ako će neka vaša riječ doći do naroda, to će biti samo ono što vas ovi licemjeri pitaju. Nećete reći što vi želite reći, nego oni vam zadaju okvir i nameću teme. Tako da ćete, evo, prvih nekoliko dana vladavine, govoriti samo o g. Crnoji kao o najvećem zločincu, o njegovoj samoborskoj potleušici, o ustašama kojih – i svaka budala zna, nigdje ni za lijeka; o tome što (ni)je ministar Hasanbegović rekao… ali nećete ovih dana čuti o tome kako g. Glogoški skoro godinu i pol dana traži dostojanstvo branitelja; neku reportažu o tome što je sve prošao i kako živi svoje dane, koliko pati i koliko ga to sve boli, nećete o tome kako se od naših novaca, kroz nevladine udruge financira trovanje i rastakanje Hrvatske; nećete čitati ili na TV slušati o još uvijek nepronađenim stotinama grobišta iz II. svjetskog rata; nećete čitati ili slušati ili gledati reportaže i emisije o probuđenom optimizmu hrvatskog puka posljednjih dana… o tome nećete ništa naći, jer, oni su vlast, i neće vam dati. Umjesto toga, gledat ćete jedan pravi gerilski rat protiv vlade koja nije ni počela djelovati. Dakle, vode rat u Hrvatskoj, protiv hrvatske vlade, sve kroz legalne institucije koje vi financirate.

Ni to, naravno nije dovoljno, jer za potpunu laž i obmanu, osim kontrole riječi, potrebni su i falsifikatori mišljenja naroda. Pa postoji skupina profesionalnih i dobro plaćenih naštimanih kolumnista, stručnih komentatora, i drugih stručnih tijela, koji će umjesto vas reći što vi zapravo mislite, i čitat će vama, narode, iz duše, očiju, dlana, iz snova, a da vas nikada nisu susreli ni ništa pitali, a ipak su uvijek nepogrešivo u pravu. Ako ste nešto propustili reći, oni će to nadomjestiti. Imaju svoja gnijezda, svoje hajdučke brloge, svoja uporišta, kulturnjačka, GONG-ovska, kazalištarska, pseudo-intelektualistička… svoje HND-ovske novinarske sinode, svoje istraživačke agencije čija će istraživanja na opće čuđenje dokazati da vi ne mislite kako mislite. Pa će, umjesto vaših riječi, uzurpiranim medijskim prostorom krenuti reinterpretacije, obeshrabrenja, zastrašivanja… Krivotvorena riječ, koja hini da je plačni vapaj duše hrvatske – a nije, nego najčešće bezdušna kukavička jaja koja su se u nekim svojim skrivenim urotničkim zavjetovanjima zakleli nečemu ili nekome mrtvom što nam krv još i dalje siše. A s hrvatskom dušom ti i takvi nemaju ništa.

Znadete li da ste Vi svjedoci okupacije Zagreba 1945. godine, kada su nehrvatske horde s petokrakom na čelu tražile pokojnog Stepinca da ga ubiju, i po podsljemenskim padinama ostavili desetke tisuća nevinih mrtvih, ali i tu po centru Zagreba, ispod bolnice Rebro, na Šestinama, u Savskoj, i Bog dragi zna gdje sve ne… ? Da, svi ste svjedoci te nasilničke bande, jer ona je još tu. Nikad se nije ni povukla iz Zagreba ni iz Hrvatske. Svjedoci ste te ’45, jer taj okupatorski duh, od onda do danas neprekidno taboruje u Hrvatskoj, po raznim kuloarima svake vrste, i kao od prvog dana, pod krinkom progona ustaša, ubijaju sve čisto i nevino Hrvatsko – kako od prvog dana, tako i danas. I upravo se opet priprema za četverogodišnji gerilski rat, u kojem će, kako je to već puno puta radio, napadati i rušiti sve što bi moglo biti orijentir morala, domoljublja i slobode. Po načelu, „ili naša teroristička vlast, ili gerilski rat“, upravo su započeli s ovim drugim.

Imamo Vladu koja vlast tek treba osvojiti

Imamo vladu, koliko – toliko po volji hrvatskog puka. Ali vlast tek treba osvojiti. Ako dođemo do vlasti, to će biti prvi put u posljednjih tisuću godina.

Stoga, prva i najveća misija ove vlade mora biti: preoteti vlast od bandi, kriminalnih organizacija, medijskih mafija, i rastjerati sve spilje razbojničke, i osvojiti vlast. Riječ vratiti narodu, i oslobodi ga od terora institucija u koji zasjedoše još 1945., i napokon osloboditi Hrvatsku.

Vrijeme je da se okupacija završi, i da nam svane sloboda. Dug je to prema našim braniteljima, i brojnim generacijama i mučenicima za slobodu proganjanim svuda po svijet, i u domovini, sve do ovih dana, koja se, evo i danas odvija pred našim očima. Onako kako je pao Miloševićev bahati pomahnitali juriš na Hrvatsku, tako mora pati i ovaj pomahnitali gerilski rat protiv Hrvatske vlade, i mora se dogoditi to da napokon jednom vidimo kako je to kad imamo vlast naroda – da poteče hrvatska riječ, misao, inicijativa, stav. Na HRT-u, u tiskovinama, da se počne događati po svim institucijama ono što je odraz duše hrvatskog naroda.

No, ovo ne pišem takvima, nego se više pitam jesmo li mi toga dovoljno svjesni. Zanima me razumije li nova vlada što je naš temeljni problem?

– Je li toga svjesna?
– Je li toliko poštena i odgovorna da to sebi staviš kao prvi zadatak?
– Je li toliko hrabra da tu bitku započne?
– Ima li možda u sebi one braniteljske kuraže da je spremna umrijeti za istinu i svoj narod?

Ako toga nema, džabe nam sve! Ako Orešković, Karamarko i Petrov, ili makar jedan od njih, toga nije svjestan, ova priča neće uspjeti. Oni će biti samo marionete, koje će povlačiti nametnute poteze, klanjati se hajdučiji, plaćati joj svakodnevni danak, ovako ili onako, dok ne oslabe toliko da postanu zreli za svrgavanje.

Nema te ekonomije, ni kulture, ni znanosti, ni obrazovanja, ni zdravstva, koje smije i može biti važnije od stvarne slobode tvoga naroda, i od preuzimanja vlasti od ovih razbojničkih spilja, i to mora biti prioritet. Ako se to ne dogodi, gerilski rat razbojnički spilja sve će uništiti.

Imamo vladu koja nema vlast. Tek je treba osvojiti. Za to ima četiri godine. Ako za to vrijeme vlada osvoji vlast, to će biti herojsko djelo. Zapravo to će značiti konačno oslobođenje Hrvatske. Četiri godine za takav težak zadatak, doista nije puno. A sve drugo, premalo je za krv prolivanu posvuda.

Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/pater-ike-mand ... a-osvojiti