ISPOD POVRŠINE
Kako dokrajčiti referendum: Peđa Grbin ubit će demokraciju u ime demokracije
U mnogim manjim mjestima nema ureda državnih institucija i tamo bi bilo praktički nemoguće izjasniti se o nekoj inicijativi za referendum.
Autor: Ante Gugo
Ideja Peđe Grbina, predsjednika saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, po kojoj bi Zakon o referendumu trebalo mijenjati tako da se potpisi mogu prikupljati samo u državnim institucijama dostojna je najbolje dosjetke iz stripa „Alan Ford“. Ovo me stvarno podsjeća na filozofiju Broja Jedan, koji pokupi novac za svoju Grupu TNT, ali ga spremi u svoju kesu da se službenici Cvjećarnice ne bi morali brinuti i zamarati time kako će ga trošiti.
Tako se i jedan od šefova naše Cvjećarnice s Markovog trga nastoji dosjetiti kako politički sustav najbolje organizirati, a da se narod ne mora mučiti s viškom demokracije. Grbin je, nažalost, samo posljednji u nizu onih koji daju izjave kao da znaju napamet sve dosjetke iz „Alana Forda“, pa ih spretno prilagođavaju našoj svakodnevnoj situaciji.
Kad se netko u domaćim medijima sjetio upitati Branka Grčića što se dogodilo s Povjerenstvom za strateške investicije, čije nam je osnivanje bilo najavljeno kao nešto što će nas spasiti, ali i baciti u nezamislive visine gospodarskog razvitka, Grčić se doslovno razbacivao najavama milijardi eura koje će jednostavno početi curiti u Hrvatsku nakon što je osnovano to povjerenstvo. Kako je glasno osnovano, tako je tiho i zamrlo to tijelo koje je trebalo spasiti našu budućnost. Objašnjavajući medijima zašto povjerenstvo ne radi, Grčić je za sve okrivio - zamislite - poduzetnike. Kaže potpredsjednik naše Vlade, u najboljoj maniri šefa one legendarne Cvjećarnice iz stripa, da su poduzetnici krivi zato što nisu došli sa svojim investicijama, pa bi onda povjerenstvo i imalo što raditi.
Moram priznati da sam nakon ovakve izjave dugo razmišljao i pitao se da nije riječ o kakvom šaljivom videu ili nekoj dobroj šaljivoj video-montaži. Nažalost, stvar je do boli istinita. Branko Grčić 18. je kolovoza ove godine gospodnje zaista za sve okrivio poduzetnike. Naravno, pri tome nam nije objasnio čemu je trebalo služiti Povjerenstvo za strateška ulaganja ako su poduzetnici sami trebali dolaziti i kucati na vrata Cvjećarnice na Markovom trgu. Zar nije to povjerenstvo trebalo izraditi nekakvu strategiju privlačenja ulagača i omogućiti im uvjete koje oni ne bi mogli ignorirati?
Kao što je u onoj priči o Peđi Grbinu narod kriv zato što mu se uskraćuje demokracija jer želi previše uživati u toj demokraciji i koristiti njezine blagodati, tako su i u slučaju Povjerenstva za strateška ulaganja krivi poduzetnici jer nisu sami došli i opravdali postojanje povjerenstva koje inače ništa nije radilo.
Da se ovdje ne radi o slučajnim ispadima govore i još neki primjeri. U Planu strateškog razvitka Republike Hrvatske 2014.–2020. nema Pelješkog mosta, ali niti nekih strateških prometnica kao što je žila kucavica Šibensko-kninske županije, brza cesta Šibenik–Knin. Riječ je o dokumentu koji je poslan u Bruxelles na odobrenje kako bismo na temelju onoga što je u njemu napisano mogli koristiti sredstva iz Europskih fondova.
Već ranije čuli smo opravdanje kako Pelješki most nije zaboravljen, nego je on stavljen pod izgradnju prometnica. Ne tako davno, kad su propale sve sulude ideje o spajanju hrvatskog juga preko teritorija susjedne države, iako je to u suprotnosti sa Šengenskim režimom kojeg nastojimo zadovoljiti u najkraćem mogućem roku, iz Ministarstva pomorstva, prometa i veza uvjeravali su nas da će gradnja Pelješkog mosta biti nastavljena, ali uz pomoć fondova EU. Kako tražiti sredstva iz tih fondova, kad u Planu strateškog razvoja ne spominješ taj objekt kao strateški, kao iznimno važan, kad ga ne izdvajaš iz neke mase nekih kilometara prometnica? Mene to opet podsjeća na prispodobe iz stripa kad Broj jedan naredi Grunfu da nabavi prijevozno sredstvo, ali mu ne daje novac. Stvarno ne znam tko bi u našoj priči trebao biti Grunf pa da nam pribavi sredstva EU za gradnju mosta, kad mi taj most o planskim dokumentima niti ne spominjem.
Niska bisera iz Hajdaš–Dončićeva ministarstva nastavljena je i već spomenutom brzom cestom Šibenik–Knin. Iako je riječ o najvažnijoj županijskoj prometnici, koja je gospodarski značajna zbog povezivanja tog dijela Dalmacije s prostorom zapadne BiH, ali i kao prometnica koja daje perspektive turističkog razvoja Drnišu i Kninu, gradovima koji imaju značajne potencijale izletničkog turizma, a od obalnih turističkih centara su udaljeni 30, odnosno 48 km, ona u Planu strateškog razvitka RH nije niti spomenuta. Kad su novinari ovih dana u resornom ministarstvu tražili odgovor na pitanje zašto je to tako, uz brojne nerazumljive floskule rečeno je i da je ta cesta stvar želje organa lokalne uprave. Dakle, ista politička filozofija. Kao što Grčić kaže da poduzetnici sami trebaju doći ako žele da povjerenstvo za njihovo privlačenje nešto radi, tako i u ministarstvu Hajdaš-Dončića misle da bi lokalna samouprava trebala odrađivati poslove države. Pa ne može država i postojati i raditi. Tko je to vidio?!
Očito je da jednako tako misli i Peđa Grbin. Ne može demokracija postojati, pa da je još narod i konzumira. U najboljoj maniri životne filozofije strip-junaka iz one legendarne alanfordovske Cvjećarnice, Grbin je zaključio da stanari naše Cvjećarnice s Markovog trga ne mogu uživati u svojim nezasluženim privilegijama i plodovima nepotizma ako narod uživa u demokraciji. Kad god oni pokušaju preveslati građane, ovi krenu na referendum. Sve bi to možda još nekako i prolazilo, ali narod se toliko drznuo da sad hoće dirati i u Izborni zakon.
Smislio je Peđa Grbin da bi se, ako prođu promjene Zakona o referendumu kako ih je on zamislio, potpisi za raspisivanje referenduma mogli prikupljati samu u državnim institucijama. On i njegovi prirepci iz tobože nevladinih udruga, među kojima je najglasniji Zelić iz Gonga, kažu da bi to trebalo biti tako jer je dosad bilo nepravilnosti u prikupljanju potpisa, kao što je nagovaranje ili povlačenje nekoga za rukav da potpiše.
Da ovo nisam čuo na svoje uši, mislio bih da je opet riječ o nekoj dobroj zafrkanciji. Zamislite vi to: netko je nekoga povukao za rukav i rekao mu da potpiše i to je odmah razlog za raspisivanje referenduma! Ako je ova država toliko uređena da se zbog takve nepravilnosti treba mijenjati zakon, onda Švicarska, Švedska, Danka, pa i Njemačka trebaju plakati što još stoljećima neće dosegnuti naš demokratski razvoj. Zaboravili su Grbin, Zelić i sva ta ekipa kojoj su usta puna demokracije, koju svojim djelima tjeraju u kut, objasniti nam čemu služi postupak provjere potpisa koji su prikupljeni za raspisivanje referenduma. Još prije toga zaboravili su nam reći koliko je slučajeva prijetnje zabilježeno tijekom dosadašnjih prikupljanja potpisa. Zar je zabranjeno ili možda nedemokratski nekog na nešto nagovarati, uvjeravati, sugerirati? Zar su to stvari zbog kojih treba mijenjati zakone?
Kad bi kojim nesretnim slučajem bio prihvaćen prijedlog gongovca Zelića i Peđe Grbina, predsjednika parlamentarnog Odbora za Ustav i politički sustav, onda bi to u znatnoj mjeri narušilo ustavna prava građana ove države. U mnogim manjim mjestima ne postoje uredi državnih institucija i takvima bi bilo praktički nemoguće izjasniti se o nečijoj inicijativi za raspisivanje referenduma. Sasvim je jasno da će ljudi svoj potpis dati ako negdje usput naiđu na mjesto na kojem se potpisi prikupljaju, ali da će netko ići u neku zgradu državne institucije, legitimirati se, vaditi metalne predmete iz džepova i prolaziti kroz rendgen samo da bi nešto potpisao, to je isto vjerojatno koliko i mogućnost da Grbin i Zelić ne znaju što govore i žele. Oni jednostavno žele u ime demokracije ubiti demokraciju.
Grbin je najavio da bi novi zakon trebao stupiti na snagu u siječnju iduće godine. Zašto baš tada? Udruga „U ime obitelji“ najavila je prikupljanje potpisa za promjene Izbornog zakona u rujnu. S obzirom na trenutno raspoloženje naroda, uopće ne treba sumnjati u uspjeh ove referendumske inicijative. Poznavajući dosadašnju dinamiku rada državnih tijela, provjera potpisa trajat će do konca godine, a onda Sabor neće ništa odlučiti o tom zahtjevu za pokretanje referenduma, nego će ići na izmjenu Zakona o referendumu. Pri tome ne očekuju značajniji oporbeni otpor, jer ni do sad s te strane nismo čuli riječi značajnije potpore inicijativi za raspisivanje referenduma o promjeni Izbornog zakona s prijedlogom uvođenja preferencijalnog glasovanja, odnosno izravnog biranja zastupnika s liste.
Tu sad postoji mali problem koji kaže da se zakoni ne mogu retroaktivno primjenjivati i da će potpisi već biti prikupljeni. Ali tu postoji i prethodno iskustvo iz mandata ove političke garniture u razdoblju 2000.–2003., kad su braniteljske udruge prikupile potpise za raspisivanje referenduma, pa je zakon naknadno promijenjen i primjenjen retroaktivno. I ništa se nije dogodilo. Narod je nakon osam godina tu istu garnituru svojom voljom vratio na vlast. Zašto onda Grbin i ekipa ne bi gazili demokraciju?
Kao što kaže Broj Jedan u Alan Fordu: „Narodu ne smiješ dopustiti da bude sretan, dovoljno je da im kažeš da su sretni. Kad ti povjeruju pokupi im pare i zbriši“. Pare su nam već pokupili.
http://www.politikaplus.com/novost/1086 ... emokracije
Kukuriku...
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Kukuriku...
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Kukuriku...
N. Piskač: Kotromanović je postao ministrom obrane Josipovićeve kampanje!
Objavljeno Petak, 22 kolovoza 2014 18:00
MiG-ovi i kampanja
Jake snage vrha hrvatskih oružanih snaga krenule su u ofenzivu na tajnicu NATO-a! Ministar obrane dosad najlošije hrvatske vlade, Kotromanović i dosad najregionalniji predsjednik, Josipović, u medijskoj su ofenzivnoj akciji. Dan za danom sipaju protukolindovske a projosipovićevske intervjue. Ta im akcija bolje leži od rutinske akcije preleta borbenih zrakoplova. Dežurne im redakcije ne padaju same od sebe kao oldtimer MIG-ovi. One su uvijek na raspolaganju Partiji, nikad na remontu.
Tajnica pri NATO-u, Grabar-Kitarovićeva, odlučila se kandidirati za hrvatsku predsjednicu i to je, uz „region", jedina stvar na svijetu koja privlači ozbiljnu pozornost predsjednika Josipovića. Što bi tek bilo da je kandidatura NATO-ve tajnice plod dogovora ukupne relevantne hrvatske desne scene, a ne samo one okupljene oko HDZ-a?
Puška nije klavir, Oružane snage nisu ZAMP
Reagirala je ona, opravdano, na nedavni pad borbenoga MIG-a na sam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Tko na pad borbenoga zrakoplova ne bi reagirao, kad bi mogao dospjeti u mainstream medije? Riječ je, naime, o trećem izgubljenom borbenom zrakoplovu otkad je Josipović vrhovni zapovjednik Oružanih snaga! No, reagiranje kandidatkinje za predsjednicu, jedine koja se dosad usudila (ili joj je dopušteno?) suprotstaviti Josipovićevoj samokandidaturi (dosad poduprtoj samo opskurnim HNS-om), sa stajališta Partije je nedopustivo.
Stoga je predizborni Josipovićev stožer u lovu na drugi mandat odlučio pokrenuti ofenzivu. Naravno, medijsku, jer sumnjamo da je vrhovni zapovjednik ostataka naše nekad pobjedničke vojne sile u stanju organizirati imalo ozbiljniju smotru predstavnika svih rodova i vidova oružanih snaga kojima je na čelu, a da mu se ne sruši zrakoplov ili helikopter. Puška nije klavir, niti su OSRH – ZAMP! Zato je zatražio stručnu pomoć.
I tako se ministar obrane Kotromanović uključio u predizbornu igru Josipovićeva predizbornog stožera napavši žigom Ministarstva obrane predizbornu izjavu Grabar-Kitarovićeve. Bit će, sudeći prema partijskoj logici, da je Josipovićeva protukandidatkinja prijetnja nacionalnoj sigurnosti. S tom logikom u glavi ministar obrane postao je u fušu ministrom obrane Josipovićeve kampanje. Time je uvukao Ministarstvo obrane Vlade RH u predizbornu kloaku. Sada, uz sve ostalo dosad plaćeno, Josipovićevu kandidaturu plaćamo i kroz Ministarstvo obrane!
Stopama partijske logike
Tako je to kad ministar obrane odrađuje partijski zadatak umjesto da skrbi o poboljšanju, sada evidentno lošeg stanja hrvatske oružane sile. No i partijski zadatak nije odradio dalje od optužbe da NATO tajnica miješa „kruške i jabuke". Isto je sutradan ponovio u intervjuu i Josipović, što daje naslutiti kako njegov predizborni stožer i nije bogznakako kreativan, a kako bi bio kad radi non-stop i bez slobodne nedjelje.
I dok Kotromanović poziva NATO-vu tajnicu „neka nam gđa Kitarović, ako zna kako, pronađe milijardu eura pa ćemo imati novu eskadrilu" – što je na razini arsenala selskih prepucavanja, Josipović je u Večernjaku (s izuzetno „kreativnim" pitanjima novinarke Ivanke Tome) pokušava proglasiti vojnom neznalicom. On s iskustvom JNA obveznika u Titovoj gardi (u kojoj su služili mamini sineki), a ona politička tajnica najjačega vojnoga saveza na svijetu!? Da bi potkrijepio svoju a srozao njezinu kandidaturu očajno poručuje: „Gospođa Kitarović se, za početak, tek treba doseliti u Hrvatsku nakon mnogih godina izbivanja iz domovine".
Tom izjavom Josipović je pokazao kako je dosljedan partijac. U posljednje vrijeme na tom tragu istrčali su se i neki drugi drugovi. Milanović je poručio Stieru da ne može razumjeti Hrvatsku jer je rođen u hrvatskoj dijaspori. I još jedan primjer iste partijske logike: U ljetnom broju Matičina časopisa Kolo ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje poručio je jednom inozemnom kroatistu, da glede pravila uporabe hrvatskoga jezika i kodificiranju njegovih norma - „taj posao neka ipak prepusti nama, hrvatskim jezikoslovcima, koji smo svoj život i sve svoje znanje posvetili upravo tome". Ljudi posvećeni Partiji i partijskim zadatcima teško mogu shvatiti demokratske okolnosti.
Je li postupak kandidiranja gotov?
Samokandidatura Ive Josipovića započela je još krajem prošle godine. Odgovor na nju dosad je pružila samo koalicija na čelu s HDZ-om istaknuvši šest mjeseci kasnije kandidaturu Kolinde Grabar-Kitarović. Na RješenjeSamokandidatura Ive Josipovića započela je još krajem prošle godine. Odgovor na nju dosad je pružila samo koalicija na čelu s HDZ-om istaknuvši šest mjeseci kasnije kandidaturu Kolinde Grabar-Kitarović. Na ljevici vlada disciplinirano jednoumlje uzrokovano objektivnom činjenicom da joj je Josipović najbolji kadar. Nitko bolje od njega ne će rješavati temeljni problem ljevice od 1990., koji se svodi na jednostavnu, ali otrovnu tezu: Hrvatska u Jugoslaviji (u bilo kom obliku), bolje je rješenje od samostalne države.ljevici vlada disciplinirano jednoumlje uzrokovano objektivnom činjenicom da joj je Josipović najbolji kadar. Nitko bolje od njega ne će rješavati temeljni problem ljevice od 1990., koji se svodi na jednostavnu, ali otrovnu tezu: Hrvatska u Jugoslaviji (u bilo kom obliku), bolje je rješenje od samostalne države.
Njegova protukandidatkinja o ozbiljnim političkim pitanjima još se nije izjasnila. Bojim se da i ne će. Moguće njezin „stožer" procjenjuje da će ona i bez istrčavanja na brisani prostor osvojiti izbore, što bi joj poslije izborne pobjede otvorilo široki manevarski prostor, tj. može skrenuti i ulijevo i udesno.
Trenutna medijska prepucavanja dobro će doći i Josipoviću i Grabar-Kitarovićevoj. Od Josipovića se, istina neuspješno i pomalo komično, pokušava napraviti „fajtera", a od Grabar-Kitarovićeve kandidatkinja od koje nema ljepšega i fotogeničnijega kandidata – u tom pogledu dominiraju fotografije nad riječima. Dakako, već je jasno dano do znanja, ako se s desne strane tko i usudi kandidirati bit će po kratkom postupku etiketiran kao Josipovićev igrač namijenjen za „rasipanje glasova desnice". Iako još nije jasno, kažem, zbog čega se Grabar-Kitarovićeva automatski svrstava u desnicu, onako kako je za Josipovića nedvojbeno jasno da pripada jugoslavenskoj desnici i hrvatskoj ljevici.
Biračima neopterećenima stranačkim i partijskim logikama razmišljanja ne preostaje drugo negoli svoje stajalište o sadašnjim i eventualno budućim predsjedničkim kandidatima temeljiti na analizi njihovih biografija, misli, riječi i djela. Bitno je, dakle, ono o čemu će kandidati tijekom kampanje šutjeti.
Nenad Piskač
http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/n ... panje.html
Objavljeno Petak, 22 kolovoza 2014 18:00
MiG-ovi i kampanja
Jake snage vrha hrvatskih oružanih snaga krenule su u ofenzivu na tajnicu NATO-a! Ministar obrane dosad najlošije hrvatske vlade, Kotromanović i dosad najregionalniji predsjednik, Josipović, u medijskoj su ofenzivnoj akciji. Dan za danom sipaju protukolindovske a projosipovićevske intervjue. Ta im akcija bolje leži od rutinske akcije preleta borbenih zrakoplova. Dežurne im redakcije ne padaju same od sebe kao oldtimer MIG-ovi. One su uvijek na raspolaganju Partiji, nikad na remontu.
Tajnica pri NATO-u, Grabar-Kitarovićeva, odlučila se kandidirati za hrvatsku predsjednicu i to je, uz „region", jedina stvar na svijetu koja privlači ozbiljnu pozornost predsjednika Josipovića. Što bi tek bilo da je kandidatura NATO-ve tajnice plod dogovora ukupne relevantne hrvatske desne scene, a ne samo one okupljene oko HDZ-a?
Puška nije klavir, Oružane snage nisu ZAMP
Reagirala je ona, opravdano, na nedavni pad borbenoga MIG-a na sam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Tko na pad borbenoga zrakoplova ne bi reagirao, kad bi mogao dospjeti u mainstream medije? Riječ je, naime, o trećem izgubljenom borbenom zrakoplovu otkad je Josipović vrhovni zapovjednik Oružanih snaga! No, reagiranje kandidatkinje za predsjednicu, jedine koja se dosad usudila (ili joj je dopušteno?) suprotstaviti Josipovićevoj samokandidaturi (dosad poduprtoj samo opskurnim HNS-om), sa stajališta Partije je nedopustivo.
Stoga je predizborni Josipovićev stožer u lovu na drugi mandat odlučio pokrenuti ofenzivu. Naravno, medijsku, jer sumnjamo da je vrhovni zapovjednik ostataka naše nekad pobjedničke vojne sile u stanju organizirati imalo ozbiljniju smotru predstavnika svih rodova i vidova oružanih snaga kojima je na čelu, a da mu se ne sruši zrakoplov ili helikopter. Puška nije klavir, niti su OSRH – ZAMP! Zato je zatražio stručnu pomoć.
I tako se ministar obrane Kotromanović uključio u predizbornu igru Josipovićeva predizbornog stožera napavši žigom Ministarstva obrane predizbornu izjavu Grabar-Kitarovićeve. Bit će, sudeći prema partijskoj logici, da je Josipovićeva protukandidatkinja prijetnja nacionalnoj sigurnosti. S tom logikom u glavi ministar obrane postao je u fušu ministrom obrane Josipovićeve kampanje. Time je uvukao Ministarstvo obrane Vlade RH u predizbornu kloaku. Sada, uz sve ostalo dosad plaćeno, Josipovićevu kandidaturu plaćamo i kroz Ministarstvo obrane!
Stopama partijske logike
Tako je to kad ministar obrane odrađuje partijski zadatak umjesto da skrbi o poboljšanju, sada evidentno lošeg stanja hrvatske oružane sile. No i partijski zadatak nije odradio dalje od optužbe da NATO tajnica miješa „kruške i jabuke". Isto je sutradan ponovio u intervjuu i Josipović, što daje naslutiti kako njegov predizborni stožer i nije bogznakako kreativan, a kako bi bio kad radi non-stop i bez slobodne nedjelje.
I dok Kotromanović poziva NATO-vu tajnicu „neka nam gđa Kitarović, ako zna kako, pronađe milijardu eura pa ćemo imati novu eskadrilu" – što je na razini arsenala selskih prepucavanja, Josipović je u Večernjaku (s izuzetno „kreativnim" pitanjima novinarke Ivanke Tome) pokušava proglasiti vojnom neznalicom. On s iskustvom JNA obveznika u Titovoj gardi (u kojoj su služili mamini sineki), a ona politička tajnica najjačega vojnoga saveza na svijetu!? Da bi potkrijepio svoju a srozao njezinu kandidaturu očajno poručuje: „Gospođa Kitarović se, za početak, tek treba doseliti u Hrvatsku nakon mnogih godina izbivanja iz domovine".
Tom izjavom Josipović je pokazao kako je dosljedan partijac. U posljednje vrijeme na tom tragu istrčali su se i neki drugi drugovi. Milanović je poručio Stieru da ne može razumjeti Hrvatsku jer je rođen u hrvatskoj dijaspori. I još jedan primjer iste partijske logike: U ljetnom broju Matičina časopisa Kolo ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje poručio je jednom inozemnom kroatistu, da glede pravila uporabe hrvatskoga jezika i kodificiranju njegovih norma - „taj posao neka ipak prepusti nama, hrvatskim jezikoslovcima, koji smo svoj život i sve svoje znanje posvetili upravo tome". Ljudi posvećeni Partiji i partijskim zadatcima teško mogu shvatiti demokratske okolnosti.
Je li postupak kandidiranja gotov?
Samokandidatura Ive Josipovića započela je još krajem prošle godine. Odgovor na nju dosad je pružila samo koalicija na čelu s HDZ-om istaknuvši šest mjeseci kasnije kandidaturu Kolinde Grabar-Kitarović. Na RješenjeSamokandidatura Ive Josipovića započela je još krajem prošle godine. Odgovor na nju dosad je pružila samo koalicija na čelu s HDZ-om istaknuvši šest mjeseci kasnije kandidaturu Kolinde Grabar-Kitarović. Na ljevici vlada disciplinirano jednoumlje uzrokovano objektivnom činjenicom da joj je Josipović najbolji kadar. Nitko bolje od njega ne će rješavati temeljni problem ljevice od 1990., koji se svodi na jednostavnu, ali otrovnu tezu: Hrvatska u Jugoslaviji (u bilo kom obliku), bolje je rješenje od samostalne države.ljevici vlada disciplinirano jednoumlje uzrokovano objektivnom činjenicom da joj je Josipović najbolji kadar. Nitko bolje od njega ne će rješavati temeljni problem ljevice od 1990., koji se svodi na jednostavnu, ali otrovnu tezu: Hrvatska u Jugoslaviji (u bilo kom obliku), bolje je rješenje od samostalne države.
Njegova protukandidatkinja o ozbiljnim političkim pitanjima još se nije izjasnila. Bojim se da i ne će. Moguće njezin „stožer" procjenjuje da će ona i bez istrčavanja na brisani prostor osvojiti izbore, što bi joj poslije izborne pobjede otvorilo široki manevarski prostor, tj. može skrenuti i ulijevo i udesno.
Trenutna medijska prepucavanja dobro će doći i Josipoviću i Grabar-Kitarovićevoj. Od Josipovića se, istina neuspješno i pomalo komično, pokušava napraviti „fajtera", a od Grabar-Kitarovićeve kandidatkinja od koje nema ljepšega i fotogeničnijega kandidata – u tom pogledu dominiraju fotografije nad riječima. Dakako, već je jasno dano do znanja, ako se s desne strane tko i usudi kandidirati bit će po kratkom postupku etiketiran kao Josipovićev igrač namijenjen za „rasipanje glasova desnice". Iako još nije jasno, kažem, zbog čega se Grabar-Kitarovićeva automatski svrstava u desnicu, onako kako je za Josipovića nedvojbeno jasno da pripada jugoslavenskoj desnici i hrvatskoj ljevici.
Biračima neopterećenima stranačkim i partijskim logikama razmišljanja ne preostaje drugo negoli svoje stajalište o sadašnjim i eventualno budućim predsjedničkim kandidatima temeljiti na analizi njihovih biografija, misli, riječi i djela. Bitno je, dakle, ono o čemu će kandidati tijekom kampanje šutjeti.
Nenad Piskač
http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/n ... panje.html
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Kukuriku...
Može li profesor klavira, koji je javnost do sada uglavnom zabavljao Betovenovim sonatama, bilo kome držati lekcije o vojsci?
Autor: Ivan Kraljević
Datum: subota, 23. kolovoza 2014. u 19:01
Razumljivo je da Josipović vreba svaku priliku da zaskoči Kolindu Grabar – Kitarović pa da i radi pogreške u političkoj komunikaciji kad prostački dobacuje svojem protivniku kako nema pojma ni o čemu, no potpuno je nedopustivo da se MORH, institucija u službi države, stavlja u službu njegove pretkampanje
Predsjednik Ivo Josipović nastavio je medijsku kanonadu na svoju glavnu konkurenticu na predsjedničkim izborima HDZ-ovu Kolindu Grabar – Kitarović - i to uglavnom naručenim intervjuima. I dok je do sada profesor oko Grabar - Kitarović uglavnom istupao sam i po nekom svom instinktu, ne mareći pritom za temeljena pravila uspješne političke propagande zbog čega na Pantovčaku "čupaju kosu", u njegovim posljednjim medijskim obraćanjima počele su mu zdušno pomagati i SDP-ove državne institucije, u ovom slučaju Kotromanovićev MORH.
Antu Kotromanovića, koji je vjerojatno jedini hrvatski branitelj u redovima SDP-a, naročite su zaboljele Kitarovićkine izjave o zapuštenosti hrvatske vojske. Čim je HDZ-ova kandidatkinja za predsjednicu istupila oko stanja u vojsci, na fakseve brojnih hrvatskih redakcija odmah su počela stizati brojna spin - priopćenja MORH-ove službe za informiranje u kojima se Grabar - Kitarović optužuje da je "neupućena" u stanje hrvatskih oružanih snaga, posebno u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i da "ne razumije terminologiju i nadležnosti Vijeća za obranu i Vijeća za nacionalnu sigurnost".
Kotromanović kao Josipovićev playmaker
Nakon ove "uspješno" odrađene agitacije Josipovićevog propagandnog playmakera Kotromanovića, tezu o Grabar - Kitarović kao o notornoj neznalici kad je u pitanju vojska trebao je sad dodatno pojačati i šef oružanih snaga.
Tako jučer u Večernjem listu Josipović eksplicitno poručuje: "Kolinda Grabar - Kitarović nema pojma o našem obrambenom sustavu". U intervjuu spomenutom dnevniku, koji i nije bio intervju, nego ekspoze, Josipović je zapravo prepričao par dana ranije objavljeno priopćenje MORH-a pri čemu je mjestimice koristio čak i iste konstrukcije
Kotromanovićeve informativne službe. A zapravo nije rekao ništa suvislo. Josipović, kao i njegov kolega Kotromanović, HDZ-ovoj protivnici manično traže dlaku u jajetu zbog njene izjave o "air policingu" u kojoj navodno nije bila dovoljno precizna. Isto tako, "nepravda koja vapi u nebo" je i grešk(ic)a Grabar - Kitarović kada je rekla da su pitanja HRZ-a u nadležnosti Vijeća za nacionalnu sigurnost, a ispravno bi bilo reći kako je ratno zrakoplovstvo u nadležnosti Vijeća za obranu. I to je zapravo sve što se HDZ-ovoj kandidatkinji stavlja na dušu.
I dok je razumljivo da Josipović vreba svaku priliku da zaskoči Grabar - Kitarović pa da i radi greške u političkoj komunikaciji kad prostački optužuje svojeg protivnika kako nema pojma o ničemu, potpuno je nedopustivo, stoviše skandalozno, da se MORH, institucija u službi države, stavlja na ispomoć jednom od budućih predsjedničkih kandidata pa makar je i on aktualni zapovjednik vojske.
Bit će onih koji će sada reći kako predsjednička kampanja još nije službeno počela, no stvar je političke pristojnosti i odgovornosti da se hrvatske državne institucije i u pretkampanji suzdrže od propagandnog agitiranja bez obzira o kojoj je političkoj strani riječ. Te institucije ionako imaju previše posla u vlastitom dvorištu.
Josipovićeva zlouporaba NATO-a
Drugu Josipovićevu izjavu o Grabar - Kitarović, koja je posebno sramotna, objavio je riječki Novi list. U njoj profesor tvrdi kako bi HDZ-ova kandidatkinja zbog svojih izjava o hrvatskoj vojsci dobila otkaz u NATO-u da joj kojim slučajem ne istječe manadt!? Josipović, naime, smatra kako su njene izjave kao visoke dužnosnice NATO-a o stanju u oružanim snagama jedne države članice tog saveza nedopustive. Riječ je o spinu, a to nam je potvrdio i jedan nekadašnji visoki hrvatski dužnosnik pri NATO-u koji je želio ostati anoniman.
"Ta Josipovićeva izjava je posve promašena. Gospođa Grabar - Kitarović ne bi se upuštala u svoje ocjene i izjave da nema suglasnost svojih nadređenih u NATO-u. Ona točna zna što tu smije, a što ne smije. Josipovićeva nervoza nakon što je Kolinda Grabar - Kitarović i službeno postala kandidatkinja HDZ-a na izborima za predsjednika je i više nego očita", poručio je naš sugovornik.
Poanta je jasna. Uostalom, Grabar - Kitarović će kao dužnosnica, i nakon ovakvih izjava, najnormalnije sudjelovati na summitu NATO-a u rujnu u Walesu što će doduše biti njen posljednji istup takve vrste s obzirom da joj istječe mandat.
I na kraju, nije uopće potrebno posebno analizirati Josipovićeve istupe u pretkampanji da bi se zaključilo kako je riječ o promašajima i kako predsjednik na isteku mandata nema ozbiljnu predizbornu strategiju za svoj reizbor.
No, samo je jedna stvar u svemu tragikomična i to više fenomenološki. Misli li bilo tko u Hrvatskoj da Josipović, taj bivši Titov gardist, a današnji profesor prava i klavira - koji je u ovih pet godina hrvatsku javnost više pokušavao impresionirati Betovenovim klavirskim opusima i sterilnom poezijom, a manje ozbiljnim državničkim potezima – može bilo kome dijeliti lekcije o vojsci?
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ojsci.html
Autor: Ivan Kraljević
Datum: subota, 23. kolovoza 2014. u 19:01
Razumljivo je da Josipović vreba svaku priliku da zaskoči Kolindu Grabar – Kitarović pa da i radi pogreške u političkoj komunikaciji kad prostački dobacuje svojem protivniku kako nema pojma ni o čemu, no potpuno je nedopustivo da se MORH, institucija u službi države, stavlja u službu njegove pretkampanje
Predsjednik Ivo Josipović nastavio je medijsku kanonadu na svoju glavnu konkurenticu na predsjedničkim izborima HDZ-ovu Kolindu Grabar – Kitarović - i to uglavnom naručenim intervjuima. I dok je do sada profesor oko Grabar - Kitarović uglavnom istupao sam i po nekom svom instinktu, ne mareći pritom za temeljena pravila uspješne političke propagande zbog čega na Pantovčaku "čupaju kosu", u njegovim posljednjim medijskim obraćanjima počele su mu zdušno pomagati i SDP-ove državne institucije, u ovom slučaju Kotromanovićev MORH.
Antu Kotromanovića, koji je vjerojatno jedini hrvatski branitelj u redovima SDP-a, naročite su zaboljele Kitarovićkine izjave o zapuštenosti hrvatske vojske. Čim je HDZ-ova kandidatkinja za predsjednicu istupila oko stanja u vojsci, na fakseve brojnih hrvatskih redakcija odmah su počela stizati brojna spin - priopćenja MORH-ove službe za informiranje u kojima se Grabar - Kitarović optužuje da je "neupućena" u stanje hrvatskih oružanih snaga, posebno u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i da "ne razumije terminologiju i nadležnosti Vijeća za obranu i Vijeća za nacionalnu sigurnost".
Kotromanović kao Josipovićev playmaker
Nakon ove "uspješno" odrađene agitacije Josipovićevog propagandnog playmakera Kotromanovića, tezu o Grabar - Kitarović kao o notornoj neznalici kad je u pitanju vojska trebao je sad dodatno pojačati i šef oružanih snaga.
Tako jučer u Večernjem listu Josipović eksplicitno poručuje: "Kolinda Grabar - Kitarović nema pojma o našem obrambenom sustavu". U intervjuu spomenutom dnevniku, koji i nije bio intervju, nego ekspoze, Josipović je zapravo prepričao par dana ranije objavljeno priopćenje MORH-a pri čemu je mjestimice koristio čak i iste konstrukcije
Kotromanovićeve informativne službe. A zapravo nije rekao ništa suvislo. Josipović, kao i njegov kolega Kotromanović, HDZ-ovoj protivnici manično traže dlaku u jajetu zbog njene izjave o "air policingu" u kojoj navodno nije bila dovoljno precizna. Isto tako, "nepravda koja vapi u nebo" je i grešk(ic)a Grabar - Kitarović kada je rekla da su pitanja HRZ-a u nadležnosti Vijeća za nacionalnu sigurnost, a ispravno bi bilo reći kako je ratno zrakoplovstvo u nadležnosti Vijeća za obranu. I to je zapravo sve što se HDZ-ovoj kandidatkinji stavlja na dušu.
I dok je razumljivo da Josipović vreba svaku priliku da zaskoči Grabar - Kitarović pa da i radi greške u političkoj komunikaciji kad prostački optužuje svojeg protivnika kako nema pojma o ničemu, potpuno je nedopustivo, stoviše skandalozno, da se MORH, institucija u službi države, stavlja na ispomoć jednom od budućih predsjedničkih kandidata pa makar je i on aktualni zapovjednik vojske.
Bit će onih koji će sada reći kako predsjednička kampanja još nije službeno počela, no stvar je političke pristojnosti i odgovornosti da se hrvatske državne institucije i u pretkampanji suzdrže od propagandnog agitiranja bez obzira o kojoj je političkoj strani riječ. Te institucije ionako imaju previše posla u vlastitom dvorištu.
Josipovićeva zlouporaba NATO-a
Drugu Josipovićevu izjavu o Grabar - Kitarović, koja je posebno sramotna, objavio je riječki Novi list. U njoj profesor tvrdi kako bi HDZ-ova kandidatkinja zbog svojih izjava o hrvatskoj vojsci dobila otkaz u NATO-u da joj kojim slučajem ne istječe manadt!? Josipović, naime, smatra kako su njene izjave kao visoke dužnosnice NATO-a o stanju u oružanim snagama jedne države članice tog saveza nedopustive. Riječ je o spinu, a to nam je potvrdio i jedan nekadašnji visoki hrvatski dužnosnik pri NATO-u koji je želio ostati anoniman.
"Ta Josipovićeva izjava je posve promašena. Gospođa Grabar - Kitarović ne bi se upuštala u svoje ocjene i izjave da nema suglasnost svojih nadređenih u NATO-u. Ona točna zna što tu smije, a što ne smije. Josipovićeva nervoza nakon što je Kolinda Grabar - Kitarović i službeno postala kandidatkinja HDZ-a na izborima za predsjednika je i više nego očita", poručio je naš sugovornik.
Poanta je jasna. Uostalom, Grabar - Kitarović će kao dužnosnica, i nakon ovakvih izjava, najnormalnije sudjelovati na summitu NATO-a u rujnu u Walesu što će doduše biti njen posljednji istup takve vrste s obzirom da joj istječe mandat.
I na kraju, nije uopće potrebno posebno analizirati Josipovićeve istupe u pretkampanji da bi se zaključilo kako je riječ o promašajima i kako predsjednik na isteku mandata nema ozbiljnu predizbornu strategiju za svoj reizbor.
No, samo je jedna stvar u svemu tragikomična i to više fenomenološki. Misli li bilo tko u Hrvatskoj da Josipović, taj bivši Titov gardist, a današnji profesor prava i klavira - koji je u ovih pet godina hrvatsku javnost više pokušavao impresionirati Betovenovim klavirskim opusima i sterilnom poezijom, a manje ozbiljnim državničkim potezima – može bilo kome dijeliti lekcije o vojsci?
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ojsci.html
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Kukuriku...
PRODAJA AUTOCESTA
08:56, 26.08.2014.
Željka Markić: prema Milanoviću potencijalni kupci autocesta će morati povećati broj stanovnika Hrvatske
Izjavu premijera Zorana Milanovića o najavljenoj monetizaciji hrvatskih autocesta – “Nas ima samo 4,3 milijuna, a ne 12 milijuna, odnosno nema nas dovoljno da bismo autoceste cijelu godinu eksploatirali”, komentirala je na svom Facebook profilu Željka Markić, članica organizacijskog odbora građanske inicijative “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom” koja uskoro pokreće referendumsko izjašnjavanje o izbornom sustavu.
Kupci će morati povećati broj stanovnika Hrvatske!?
“Potencijalni kupci hrvatskih autocesta koji ih kupuju (uzimaju u koncesiju) kako bi na njima zaradili, morat će, prema Milanoviću, povećati broj stanovnika Hrvatske na 12 milijuna. Jer to je, kako čujemo od premijera, jedini put za dugoročnu zaradu na autocestama”, napisala je Markić.
“Čimbenike poput projekcije povećanja turističkog prometa i korištenja autoceste Zagreb-Dubrovnik zbog Jadransko-jonske autoceste – premijer ignorira. Ovakvim nekompetentnim izjavama, koje zorno objašnjavaju zašto nam BDP pada i dalje će padati, konkurira još jedino ministar Hajdaš-Dončić koji je izjavio kako izgradnja nastavka autoceste do Grčke neće utjecati na odluku Vlade da proda (monetizira) autoceste – iako će povećati njihovu vrijednost” upozorila je Markić.
Bi li premijer prodao svoju nekretninu?
“Zašto bismo prodavali nešto čemu i kratkoročno i dugoročno raste vrijednost? Bi li premijer Milanović i ministar Hajdaš-Dončić prodavali svoju nekretninu kojoj će se u sljedećem desetljeću višestruko povećati vrijednost? Cijenu nesposobnosti ove Vlade ne plaćamo samo mi, danas, već će, ako nastave prodavati sve najvrednije što Hrvatska ima, morati plaćati i naša djeca”, zaključila je Markić.
Izvor: Narod.hr
http://narod.hr/hrvatska/zeljka-markic- ... ijednosti/
08:56, 26.08.2014.
Željka Markić: prema Milanoviću potencijalni kupci autocesta će morati povećati broj stanovnika Hrvatske
Izjavu premijera Zorana Milanovića o najavljenoj monetizaciji hrvatskih autocesta – “Nas ima samo 4,3 milijuna, a ne 12 milijuna, odnosno nema nas dovoljno da bismo autoceste cijelu godinu eksploatirali”, komentirala je na svom Facebook profilu Željka Markić, članica organizacijskog odbora građanske inicijative “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom” koja uskoro pokreće referendumsko izjašnjavanje o izbornom sustavu.
Kupci će morati povećati broj stanovnika Hrvatske!?
“Potencijalni kupci hrvatskih autocesta koji ih kupuju (uzimaju u koncesiju) kako bi na njima zaradili, morat će, prema Milanoviću, povećati broj stanovnika Hrvatske na 12 milijuna. Jer to je, kako čujemo od premijera, jedini put za dugoročnu zaradu na autocestama”, napisala je Markić.
“Čimbenike poput projekcije povećanja turističkog prometa i korištenja autoceste Zagreb-Dubrovnik zbog Jadransko-jonske autoceste – premijer ignorira. Ovakvim nekompetentnim izjavama, koje zorno objašnjavaju zašto nam BDP pada i dalje će padati, konkurira još jedino ministar Hajdaš-Dončić koji je izjavio kako izgradnja nastavka autoceste do Grčke neće utjecati na odluku Vlade da proda (monetizira) autoceste – iako će povećati njihovu vrijednost” upozorila je Markić.
Bi li premijer prodao svoju nekretninu?
“Zašto bismo prodavali nešto čemu i kratkoročno i dugoročno raste vrijednost? Bi li premijer Milanović i ministar Hajdaš-Dončić prodavali svoju nekretninu kojoj će se u sljedećem desetljeću višestruko povećati vrijednost? Cijenu nesposobnosti ove Vlade ne plaćamo samo mi, danas, već će, ako nastave prodavati sve najvrednije što Hrvatska ima, morati plaćati i naša djeca”, zaključila je Markić.
Izvor: Narod.hr
http://narod.hr/hrvatska/zeljka-markic- ... ijednosti/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Kukuriku...
Zaobilaženjem juga Hrvatske na Jadransko-jonskoj autocesti želi se dovesti u pitanje smisao Pelješkog mosta?
Dana 26. kolovoza primili smo tužnu, ali i uznemirujuću vijest iz Vlade premijera Milanovića koja najavljuje da se Jadransko-jonska autocesta ne će graditi svojim čitavim dijelom u Republici Hrvatskoj već da će njezin južni dio prolaziti kroz BiH, odnosno zaobići Dubrovnik. Ako Vlada smatra da je u interesu Republike Hrvatske da najvažniji Europski pravac u ovom dijelu Europe prolazi što manjim dijelom kroz područje Republike Hrvatke, jasno je zbog čega Vlada također smatra kako je autocesta neisplativa, te ju treba je pod svaku cijenu monetizirati.
Zaobilaženjem najjužnijeg dijela Hrvatske Vlada pokazuje jasno zanemarivanje ujednačenog razvoja Hrvatske, no osim toga još jednom želi dovesti u pitanje smisao Pelješkog mosta i studija koje su plaćene da bi pokazale ono što već znamo: da je Pelješki most najbolje rješenje za povezivanje Dubrovnika s ostatkom Republike Hrvatske. Naime, izgledalo je da smo uspjeli uvjeriti Vladu da je Pelješki most najbolje rješenje za povezivanje Dubrovnika s ostatkom Republike Hrvatske - kako je volio isticati predsjednik Vlade - ne zbog Hrvatke same već zbog toga da Europska Unija poveže svoj vlastiti teritorij.
No, ukoliko Jadransko-jonska autocesta u Pločama zaobiđe Dubrovnik, Pelješki most će se graditi ne zbog svih stanovnika Europe koji dolaze na Jadran ili putuju prema Jonskom moru i obratno, već samo zbog stanovnika Dubrovnika, te time biti novčano još manje isplativ. Sa zebnjom moramo ustvrditi da se svakom razumnom postavlja pitanje hoće li ovakva najava o skretanju Jadransko-jonske autoceste narušiti samu prijavu za financiranje Pelješkog mosta iz EU fondova i je li to u konačnici namjera ove Vlade.
Smiješna opravdanja
Vlada pokušava objasniti da je završetak autoceste u Pločama u nečijem interesu, iako ne precizira u čijem točno interesu. Ministar Hajdaš-Dončić je pokušao objasniti da se preusmjeravanje Jadransko-jonske autoceste vrši zbog zemljopisa i mjera zaštite okoliša oko Dubrovačkog područja. Ma koliko pokušavao zvučati dobronamjerno u objašnjenju stajališta Vlade, ministar ovom izjavom vrijeđa inteligenciju i pamćenje prosječnog Hrvata.
Naime, Vlada nije ništa učinila povodom izrazito opasnih projekata koji drastično utječu na ekologiju Dubrovačko-neretvanske županije poput Termoelektrane Ploče ili projekta Gornji horizonti, a svi se sjećamo i koliko je truda uloženo da projekt na Srđu prođe unatoč referendumu, unatoč tome što zbog njega Dubrovnik može izubiti UNESCO-vu zaštitu i unatoč tome što velika količina pesticida na golf terenima na Srđu može utjecati na kvalitetu pitke vode u Dubrovniku. Ova vlada, koja ni na koji način nije pokazala da želi zaštiti zdravlje i interese hrvatskog naroda, pokazuje iznimnu ekološku svijest kada je potrebno opravdati potez koji je u izravnom sukobu s interesima RH i prihvaćenom strategijom razvoja.
Stoga se svi moramo pridružiti i podržati istup gospodina Nikole Dobroslavića koji je izjavio da "Milanović radi suprotno interesima Republike Hrvatske, protivno interesima strategije prometnog razvoja i prostornog plana Dubrovačko-neretvanske županije", ne samo zato što je to u interesu Republike Hrvatske već i stoga što daje nadu, pokazujući da i u HDZ-u još uvijek ima ljudi koji koji su sposobni prepoznati nacionalne interese i spremni javno istupiti čak i kada vrh stranke to ne primjećuje ili u tome okljeva.
Hrvoje Kalinić
http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi ... mosta.html
Dana 26. kolovoza primili smo tužnu, ali i uznemirujuću vijest iz Vlade premijera Milanovića koja najavljuje da se Jadransko-jonska autocesta ne će graditi svojim čitavim dijelom u Republici Hrvatskoj već da će njezin južni dio prolaziti kroz BiH, odnosno zaobići Dubrovnik. Ako Vlada smatra da je u interesu Republike Hrvatske da najvažniji Europski pravac u ovom dijelu Europe prolazi što manjim dijelom kroz područje Republike Hrvatke, jasno je zbog čega Vlada također smatra kako je autocesta neisplativa, te ju treba je pod svaku cijenu monetizirati.
Zaobilaženjem najjužnijeg dijela Hrvatske Vlada pokazuje jasno zanemarivanje ujednačenog razvoja Hrvatske, no osim toga još jednom želi dovesti u pitanje smisao Pelješkog mosta i studija koje su plaćene da bi pokazale ono što već znamo: da je Pelješki most najbolje rješenje za povezivanje Dubrovnika s ostatkom Republike Hrvatske. Naime, izgledalo je da smo uspjeli uvjeriti Vladu da je Pelješki most najbolje rješenje za povezivanje Dubrovnika s ostatkom Republike Hrvatske - kako je volio isticati predsjednik Vlade - ne zbog Hrvatke same već zbog toga da Europska Unija poveže svoj vlastiti teritorij.
No, ukoliko Jadransko-jonska autocesta u Pločama zaobiđe Dubrovnik, Pelješki most će se graditi ne zbog svih stanovnika Europe koji dolaze na Jadran ili putuju prema Jonskom moru i obratno, već samo zbog stanovnika Dubrovnika, te time biti novčano još manje isplativ. Sa zebnjom moramo ustvrditi da se svakom razumnom postavlja pitanje hoće li ovakva najava o skretanju Jadransko-jonske autoceste narušiti samu prijavu za financiranje Pelješkog mosta iz EU fondova i je li to u konačnici namjera ove Vlade.
Smiješna opravdanja
Vlada pokušava objasniti da je završetak autoceste u Pločama u nečijem interesu, iako ne precizira u čijem točno interesu. Ministar Hajdaš-Dončić je pokušao objasniti da se preusmjeravanje Jadransko-jonske autoceste vrši zbog zemljopisa i mjera zaštite okoliša oko Dubrovačkog područja. Ma koliko pokušavao zvučati dobronamjerno u objašnjenju stajališta Vlade, ministar ovom izjavom vrijeđa inteligenciju i pamćenje prosječnog Hrvata.
Naime, Vlada nije ništa učinila povodom izrazito opasnih projekata koji drastično utječu na ekologiju Dubrovačko-neretvanske županije poput Termoelektrane Ploče ili projekta Gornji horizonti, a svi se sjećamo i koliko je truda uloženo da projekt na Srđu prođe unatoč referendumu, unatoč tome što zbog njega Dubrovnik može izubiti UNESCO-vu zaštitu i unatoč tome što velika količina pesticida na golf terenima na Srđu može utjecati na kvalitetu pitke vode u Dubrovniku. Ova vlada, koja ni na koji način nije pokazala da želi zaštiti zdravlje i interese hrvatskog naroda, pokazuje iznimnu ekološku svijest kada je potrebno opravdati potez koji je u izravnom sukobu s interesima RH i prihvaćenom strategijom razvoja.
Stoga se svi moramo pridružiti i podržati istup gospodina Nikole Dobroslavića koji je izjavio da "Milanović radi suprotno interesima Republike Hrvatske, protivno interesima strategije prometnog razvoja i prostornog plana Dubrovačko-neretvanske županije", ne samo zato što je to u interesu Republike Hrvatske već i stoga što daje nadu, pokazujući da i u HDZ-u još uvijek ima ljudi koji koji su sposobni prepoznati nacionalne interese i spremni javno istupiti čak i kada vrh stranke to ne primjećuje ili u tome okljeva.
Hrvoje Kalinić
http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi ... mosta.html
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Kukuriku...
TRIO FANTASTIKUS: Kako su ubili Hrvatsku?
Thursday, 28 August 2014 20:29
Uvođenje nereda: Kako su Linić i SDP ubili Hrvatsku
KOMBINACIJA nepostojeće ekonomske politike SDP-a i razarajuće fiskalne politike koju je “utemeljio” njihov bivši ministar financija Slavko Linić, uništila je svaku nadu u bolju budućnost Hrvatske. Posljednju potvrdu kako je Kukuriku koalicija tek sinonim za riječ “katastrofa” dali su makroekonomisti s obzirom da je u drugom kvartalu ove godine BDP ponovno pao, što je 11. uzastopni kvartal pada bruto društvenog proizvoda!
Spasitelji od HDZ-a doveli su nas u još goru situaciju
Gospodarstvo je zapravo u padu još od 2009. godine, uz povremene simbolične poraste BDP-a 2010. i 2011. godine. Da razloga za optimizam zapravo i nema pokazuje i pad prihoda od poreza. Tako je prihod od Poreza na dodanu vrijednost, koji čini više od polovice poreznih prihoda, već dulje vrijeme u padu i to unatoč uvođenju fiskalizacije. Slavko Linić govorio je o fiskalizaciji kao o “uvođenju reda” koje će dovesti u ravnotežu državne financije.
Na vrhuncu vala medijskog spina čak 81,6 posto građana dočekalo je s oduševljenjem projekt uvođenja fiskalnih blagajni jer se mislilo da se želi spriječiti utaja poreza i smanjiti siva ekonomija. No, stvarnost je bila bitno drugačija od one medijski prezentirane, a plodove suludih poteza Hrvatska će uživati još godinama.
Situacija je danas gora nego ikada. Bruto društveni proizvod i dalje pada (a i najoptimističnije prognoze za buduće razdoblje su zapravo vrlo niske), broj nezaposlenih se trenutno zbog sezonskog efekta i brisanja iz evidencije vrti oko 300 tisuća, broj zaposlenih (što je u slučaju Hrvatske još važniji podatak od evidentiranih nezaposlenih) iznosi 1,2 milijuna i u konstantnom je padu, a dug je u mandatu ove vlade porastao za oko 50 milijardi – na preko 220 milijardi kuna!
Od početka sve krenulo krivo
No, vratimo se na početak. Na predizbornu kampanju Kukuriku koalicije. U predizbornom programu Kukuriku koalicije bili su predviđeni konkretni ciljevi kao što su smanjenje deficita države na manje od 3 posto, smanjenje udjela proračunskih rashoda u BDP-u za 4,5 postotna boda do kraja mandata te zaustavljanje rasta javnog duga, njegovo smanjenje i zadržavanje ispod 60 posto BDP-a, povećanje investicija, zapošljavanja itd. No, vrlo brzo se vidjelo da od svega neće biti ništa.
Da stvari ne idu u dobrom smjeru vidjelo se već nakon nekoliko mjeseci od dolaska na vlast, kad su umjesto štednje, odlučili posegnuti u džepove građana. Porez na dodanu vrijednost podignut je sa 23 na 25 posto, čime se Hrvatska svrstala među zemlje s najvećim poreznim opterećenjem u svijetu. To, naravno, nije baš dobra podloga za pokretanje ekonomije, koja je već tada bila duboko u krizi.
Prema analizi konzultantske kuće KPMG Hrvatska ima treću najveću stopu PDV-a u svijetu, a iznad su jedino Mađarska i Island.
Igranje s trošarinama na gorivo na račun građana
“Uvođenje reda” u porezni sustav svelo se na “igranje” s međustopom PDV-a i zdravstvenim doprinosom. Prvo su međustopu PDV-a smanjili na 10 posto, da bi je zatim povećali na 13 posto. Slično je bilo i sa zdravstvenim doprinosom koji je prvo smanjen sa 15 posto na 13 posto, da bi ga vratili ponovno na 15 posto.
Nisu zaboravili ni na trošarine za gorivo, koje su povećavane čak četiri puta. U srpnju 2012. trošarine za gorivo su povećane za 15 lipa po litri. U srpnju 2013. trošarine su povećane za 10,9 do 20,9 lipa. U rujnu 2013. godine trošarine su povećane za osam do deset lipa. Zadnje povećanje uvedeno je u sklopu procedure prekomjernog deficita u travnju. Trošarine su tada povećane za 20 lipa po litri.
Svako povećanje trošarina rezultiralo je i skupljim gorivom. Tako je 18. travnja, istoga dana kada je na snagu stupila odredba o povećanju trošarina za 20 lipa po litri, gorivo prosječno poskupjelo za 25 lipa po litri. Cijene eurodizela odmah su skočile iznad deset kuna po litri.
Popušili smo u igri s trošarinama na duhan
Promijenjen je i Zakon o trošarinama kako bi se proizvođačima cigareta onemogućila prodaja po starim cijenama nakon što se promijeni iznos trošarine. Naime, Linić nije bio zadovoljan rastom prihoda od trošarina pa se po novom Zakonu, nakon promjene trošarina, popisuju sve zalihe cigareta, a markice su bez navedene cijene.
Promašaj s listom srama
Da bi se zabavila javnost i stvorio dojam ne samo da se “nešto radi”, već i da ministar Linić “jedini naporno radi” Ministarstvo financija objavilo je listu poreznih dužnika, na kojoj se našlo oko 130 tisuća fizičkih i pravnih osoba sa ukupnim dugovima od oko 30 milijardi kuna.
Iako su mnogi pozdravili ovu mjeru, Vlada je time zapravo pokazala nesposobnost, jer u svojim rukama ima sve instrumente kojima te dugove može naplatiti. Da se radi o čistom promašaju pokazuje podatak da je država u dvije godine naplatila samo 771,9 milijuna kuna poreznog duga, dok su mnogi nestali s liste zahvaljujući predstečajnim nagodbama ili nagodbi s državom.
Prema podacima sa kraja srpnja, preko 80 tisuća dužnika koji su još uvijek na listi, duguje preko 20 milijardi kuna.
Umjesto da štede, krenuli u represiju prema građanima
Umjesto da smanji troškove države, Vlada je posegnula za još jednom mjerom kojom se stvorio dodatni pritisak na one koji pokušavaju nešto raditi – fiskalizacijom. S početkom 2013. godine stupio je na snagu Zakon o fiskalizaciji kojim su svima koji posluju s gotovinom propisane fiskalne blagajne povezane s poreznom upravom. Iako je od samog početka bilo jasno da će rezultati ovog poteza biti negativni, Vlada i tadašnji ministar financija Linić nisu se dali smesti.
Nakon višegodišnje krize, koja je uništila mnoga radna mjesta i tvrtke, represija koju je uvelo Ministarstvo financija, ugrozila je opstanak i onih koji još nekako uspijevaju opstati. Uslijedili su brojni primjeri iživljavanja prerevnih inspektora, pa smo vidjeli brojna zatvaranja lokala usred turističke sezone, tučnjave po tržnicama, no prihodi proračuna su pali.
Naprimjer, prihodi od PDV-a su u lipnju ove godine dosegnuli 3,78 milijardi kuna, a lani su bili nešto manji od četiri milijarde. Zaostatak za lanjskim ostvarenjem tako se u prvom polugodištu produbio na 1,4 milijarde kuna, a ako uzmemo u obzir da je za ovu godinu planirano oko 1,8 milijardi više, zaostajanje za planom premašuje dvije milijarde kuna.
Predstečajna igra za povlaštene igrače
Posebna su priča predstečajne nagodbe, koje, istina, postoje i u drugim zemljama, ali su se u Hrvatskoj, u izvedbi SDP-ove Vlade i bivšeg ministra financija Linića pretvorile u pljačku državnog proračuna i malih poduzetnika tešku desetke milijardi kuna, usporedivu sa HDZ-ovom privatizacijom 90-ih godina. Brojni stručnjaci upozoravali su na manjkavosti Zakona o predstečajnim nagodbama.
Predstečajne nagodbe pokreće dužnik, i o njemu ovisi utvrđivanje tražbina, što omogućuje velikim igračima da nameću pravila manjim tvrtkama – vjerovnicima. Isto tako može se govoriti i o namještenoj tržišnoj utakmici jer po hrvatskim zakonima Ministarstvo financija, konkretno sam ministar Slavko Linić, a danas Boris Lalovac, imaju diskrecijsko pravo nekome oprostiti dug, a nekome ne. Diskrecijsko je pravo i koliki će iznos duga biti oprošten.
Pitanje je, isto tako, koliko je radnih mjesta izgubljeno u malim tvrtkama, koje su dužnici kroz predstečajnu nagodbu prisilili na otpis dugova. U ovisnosti od medijskog nastupa Slavko Linić spominjao je brojku od 40 do 60 tisuća spašenih radnih mjesta kroz predstečajne nagodbe. No, ne postoji ni jedan pokazatelj, analiza ili studija koja bi to i dokazala. Procjena spašenih radnih mjesta stvar je dojma ministra. Vjerovali vi njemu ili ne.
Hrvatski Superhik pomogao bankama
Osim toga, Vlada je potpuno zakazala u zaštiti građana sa kreditima u švicarskim francima. Za usporedbu, Mađari su nakon presude Vrhovnog suda krenuli u donošenje zakona kojim će njihovi dužnici koji su nasjeli na takve kredite biti obeštećeni. Iako su se sličnom raspletu nadali i u Hrvatskoj, Vlada je ostala pasivna, a građani prepušteni sami sebi, i prisiljeni pravdu tražiti u pojedinačnim tužbama.
Nakon tri godine vlasti Kukuriku koalicije jasno je da su pozitivne mjere potpuno izostale, i nemoguće ih je očekivati do kraja mandata. Sa druge strane, kako bi sačuvali svoje plaće i privilegije, dizanjem poreza potpuno su ugušili gospodarstvo, investicija nema, nezaposlenost je visoka, javni dug obara rekorde i izgubljene su još četiri godine.
Čeka nas dugoročna stagnacija
Pesimistični su, i domaći i strani stručnjaci jer je sve jasnije da Hrvatska ulazi u dugoročnu stagnaciju, koja prema nekim procjenama može trajati i desetljećima.
Izvor: index.hr
http://hu-benedikt.hr/?p=23621
Thursday, 28 August 2014 20:29
Uvođenje nereda: Kako su Linić i SDP ubili Hrvatsku
KOMBINACIJA nepostojeće ekonomske politike SDP-a i razarajuće fiskalne politike koju je “utemeljio” njihov bivši ministar financija Slavko Linić, uništila je svaku nadu u bolju budućnost Hrvatske. Posljednju potvrdu kako je Kukuriku koalicija tek sinonim za riječ “katastrofa” dali su makroekonomisti s obzirom da je u drugom kvartalu ove godine BDP ponovno pao, što je 11. uzastopni kvartal pada bruto društvenog proizvoda!
Spasitelji od HDZ-a doveli su nas u još goru situaciju
Gospodarstvo je zapravo u padu još od 2009. godine, uz povremene simbolične poraste BDP-a 2010. i 2011. godine. Da razloga za optimizam zapravo i nema pokazuje i pad prihoda od poreza. Tako je prihod od Poreza na dodanu vrijednost, koji čini više od polovice poreznih prihoda, već dulje vrijeme u padu i to unatoč uvođenju fiskalizacije. Slavko Linić govorio je o fiskalizaciji kao o “uvođenju reda” koje će dovesti u ravnotežu državne financije.
Na vrhuncu vala medijskog spina čak 81,6 posto građana dočekalo je s oduševljenjem projekt uvođenja fiskalnih blagajni jer se mislilo da se želi spriječiti utaja poreza i smanjiti siva ekonomija. No, stvarnost je bila bitno drugačija od one medijski prezentirane, a plodove suludih poteza Hrvatska će uživati još godinama.
Situacija je danas gora nego ikada. Bruto društveni proizvod i dalje pada (a i najoptimističnije prognoze za buduće razdoblje su zapravo vrlo niske), broj nezaposlenih se trenutno zbog sezonskog efekta i brisanja iz evidencije vrti oko 300 tisuća, broj zaposlenih (što je u slučaju Hrvatske još važniji podatak od evidentiranih nezaposlenih) iznosi 1,2 milijuna i u konstantnom je padu, a dug je u mandatu ove vlade porastao za oko 50 milijardi – na preko 220 milijardi kuna!
Od početka sve krenulo krivo
No, vratimo se na početak. Na predizbornu kampanju Kukuriku koalicije. U predizbornom programu Kukuriku koalicije bili su predviđeni konkretni ciljevi kao što su smanjenje deficita države na manje od 3 posto, smanjenje udjela proračunskih rashoda u BDP-u za 4,5 postotna boda do kraja mandata te zaustavljanje rasta javnog duga, njegovo smanjenje i zadržavanje ispod 60 posto BDP-a, povećanje investicija, zapošljavanja itd. No, vrlo brzo se vidjelo da od svega neće biti ništa.
Da stvari ne idu u dobrom smjeru vidjelo se već nakon nekoliko mjeseci od dolaska na vlast, kad su umjesto štednje, odlučili posegnuti u džepove građana. Porez na dodanu vrijednost podignut je sa 23 na 25 posto, čime se Hrvatska svrstala među zemlje s najvećim poreznim opterećenjem u svijetu. To, naravno, nije baš dobra podloga za pokretanje ekonomije, koja je već tada bila duboko u krizi.
Prema analizi konzultantske kuće KPMG Hrvatska ima treću najveću stopu PDV-a u svijetu, a iznad su jedino Mađarska i Island.
Igranje s trošarinama na gorivo na račun građana
“Uvođenje reda” u porezni sustav svelo se na “igranje” s međustopom PDV-a i zdravstvenim doprinosom. Prvo su međustopu PDV-a smanjili na 10 posto, da bi je zatim povećali na 13 posto. Slično je bilo i sa zdravstvenim doprinosom koji je prvo smanjen sa 15 posto na 13 posto, da bi ga vratili ponovno na 15 posto.
Nisu zaboravili ni na trošarine za gorivo, koje su povećavane čak četiri puta. U srpnju 2012. trošarine za gorivo su povećane za 15 lipa po litri. U srpnju 2013. trošarine su povećane za 10,9 do 20,9 lipa. U rujnu 2013. godine trošarine su povećane za osam do deset lipa. Zadnje povećanje uvedeno je u sklopu procedure prekomjernog deficita u travnju. Trošarine su tada povećane za 20 lipa po litri.
Svako povećanje trošarina rezultiralo je i skupljim gorivom. Tako je 18. travnja, istoga dana kada je na snagu stupila odredba o povećanju trošarina za 20 lipa po litri, gorivo prosječno poskupjelo za 25 lipa po litri. Cijene eurodizela odmah su skočile iznad deset kuna po litri.
Popušili smo u igri s trošarinama na duhan
Promijenjen je i Zakon o trošarinama kako bi se proizvođačima cigareta onemogućila prodaja po starim cijenama nakon što se promijeni iznos trošarine. Naime, Linić nije bio zadovoljan rastom prihoda od trošarina pa se po novom Zakonu, nakon promjene trošarina, popisuju sve zalihe cigareta, a markice su bez navedene cijene.
Promašaj s listom srama
Da bi se zabavila javnost i stvorio dojam ne samo da se “nešto radi”, već i da ministar Linić “jedini naporno radi” Ministarstvo financija objavilo je listu poreznih dužnika, na kojoj se našlo oko 130 tisuća fizičkih i pravnih osoba sa ukupnim dugovima od oko 30 milijardi kuna.
Iako su mnogi pozdravili ovu mjeru, Vlada je time zapravo pokazala nesposobnost, jer u svojim rukama ima sve instrumente kojima te dugove može naplatiti. Da se radi o čistom promašaju pokazuje podatak da je država u dvije godine naplatila samo 771,9 milijuna kuna poreznog duga, dok su mnogi nestali s liste zahvaljujući predstečajnim nagodbama ili nagodbi s državom.
Prema podacima sa kraja srpnja, preko 80 tisuća dužnika koji su još uvijek na listi, duguje preko 20 milijardi kuna.
Umjesto da štede, krenuli u represiju prema građanima
Umjesto da smanji troškove države, Vlada je posegnula za još jednom mjerom kojom se stvorio dodatni pritisak na one koji pokušavaju nešto raditi – fiskalizacijom. S početkom 2013. godine stupio je na snagu Zakon o fiskalizaciji kojim su svima koji posluju s gotovinom propisane fiskalne blagajne povezane s poreznom upravom. Iako je od samog početka bilo jasno da će rezultati ovog poteza biti negativni, Vlada i tadašnji ministar financija Linić nisu se dali smesti.
Nakon višegodišnje krize, koja je uništila mnoga radna mjesta i tvrtke, represija koju je uvelo Ministarstvo financija, ugrozila je opstanak i onih koji još nekako uspijevaju opstati. Uslijedili su brojni primjeri iživljavanja prerevnih inspektora, pa smo vidjeli brojna zatvaranja lokala usred turističke sezone, tučnjave po tržnicama, no prihodi proračuna su pali.
Naprimjer, prihodi od PDV-a su u lipnju ove godine dosegnuli 3,78 milijardi kuna, a lani su bili nešto manji od četiri milijarde. Zaostatak za lanjskim ostvarenjem tako se u prvom polugodištu produbio na 1,4 milijarde kuna, a ako uzmemo u obzir da je za ovu godinu planirano oko 1,8 milijardi više, zaostajanje za planom premašuje dvije milijarde kuna.
Predstečajna igra za povlaštene igrače
Posebna su priča predstečajne nagodbe, koje, istina, postoje i u drugim zemljama, ali su se u Hrvatskoj, u izvedbi SDP-ove Vlade i bivšeg ministra financija Linića pretvorile u pljačku državnog proračuna i malih poduzetnika tešku desetke milijardi kuna, usporedivu sa HDZ-ovom privatizacijom 90-ih godina. Brojni stručnjaci upozoravali su na manjkavosti Zakona o predstečajnim nagodbama.
Predstečajne nagodbe pokreće dužnik, i o njemu ovisi utvrđivanje tražbina, što omogućuje velikim igračima da nameću pravila manjim tvrtkama – vjerovnicima. Isto tako može se govoriti i o namještenoj tržišnoj utakmici jer po hrvatskim zakonima Ministarstvo financija, konkretno sam ministar Slavko Linić, a danas Boris Lalovac, imaju diskrecijsko pravo nekome oprostiti dug, a nekome ne. Diskrecijsko je pravo i koliki će iznos duga biti oprošten.
Pitanje je, isto tako, koliko je radnih mjesta izgubljeno u malim tvrtkama, koje su dužnici kroz predstečajnu nagodbu prisilili na otpis dugova. U ovisnosti od medijskog nastupa Slavko Linić spominjao je brojku od 40 do 60 tisuća spašenih radnih mjesta kroz predstečajne nagodbe. No, ne postoji ni jedan pokazatelj, analiza ili studija koja bi to i dokazala. Procjena spašenih radnih mjesta stvar je dojma ministra. Vjerovali vi njemu ili ne.
Hrvatski Superhik pomogao bankama
Osim toga, Vlada je potpuno zakazala u zaštiti građana sa kreditima u švicarskim francima. Za usporedbu, Mađari su nakon presude Vrhovnog suda krenuli u donošenje zakona kojim će njihovi dužnici koji su nasjeli na takve kredite biti obeštećeni. Iako su se sličnom raspletu nadali i u Hrvatskoj, Vlada je ostala pasivna, a građani prepušteni sami sebi, i prisiljeni pravdu tražiti u pojedinačnim tužbama.
Nakon tri godine vlasti Kukuriku koalicije jasno je da su pozitivne mjere potpuno izostale, i nemoguće ih je očekivati do kraja mandata. Sa druge strane, kako bi sačuvali svoje plaće i privilegije, dizanjem poreza potpuno su ugušili gospodarstvo, investicija nema, nezaposlenost je visoka, javni dug obara rekorde i izgubljene su još četiri godine.
Čeka nas dugoročna stagnacija
Pesimistični su, i domaći i strani stručnjaci jer je sve jasnije da Hrvatska ulazi u dugoročnu stagnaciju, koja prema nekim procjenama može trajati i desetljećima.
Izvor: index.hr
http://hu-benedikt.hr/?p=23621
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Kukuriku...
Protunarodna vlast
Autor Benjamin Tolić
Subota, 30 Kolovoz 2014 18:05
Je li ta vlast, „odnarođena“, kako tvrdi biskup Košić; „nenarodna“, kako tvrdi Karamarko; „narodna“, kako tvrdi Milanović? Mojoj neznatnosti, koja prosuđuje po njezinu odnosu prema svetinjama, probitcima i volji hrvatskoga naroda, prva su dva pridjevka eufemizmi, a treći gola laž. Ta je vlast jednostavno – protunarodna vlast.
Najmisaoniji od četvorice hrvatskih predsjednika, predsjednik Sabora Josip Leko, nedavno je izrekao zanimljivu misao. Pametan čovjek, veli Leko, gleda naprijed.
Predsjednički je mislitelj u pravu: dobro je gledati naprijed. No, meni se, uz dolično štovanje osobe i ustanove, čini da ta nesumnjivo duboka antropološko-optička misao uživa malko preširoku slavu. Zašto? Ona s jedne strane „socijaldemokratski“ isključivo opravdava besprimjerne političke nepodopštine ostale trojice predsjednika, a s druge se strane ruga zdravomu razumu.
Tko misli da pretjerujem, neka nađe samo jednoga –demokratskog ili nedemokratskog – državnika koji je u inozemstvu tako gnusno klevetao svoju zemlju kao ta trojica Hrvatsku.
Stjepan je Mesić u Haagu lažno svjedočio da je Hrvatska izvršila oružanu agresiju na Bosnu i Hercegovinu;
Ivo je Josipović sablažnjivao cijeli svijet tumačeći u sarajevskoj Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine da i Hrvatska, kao dio „konglomerata pogrješnih politika“, snosi dio krivnje za srpsko-crnogorske osvajačke ratove na kraju XX. stoljeća;
Zoran je Milanović poučavao Nijemce o kulturološkoj razrožnosti hrvatskoga naroda tvrdeći, primjerice, da se Dalmatinci i Zagorci međusobno kulturološki više razlikuju nego Bavarci i Pomeranci, te da je te razlike teško „držati na okupu“.
Što se pak tiče „gledanja naprijed“, ponavljam: dobro je gledati naprijed. Ali puno je pametnije, navlastito u ovako šugavim vremenima, gledati ne samo naprijed, nego i natrag, i lijevo i desno.
Nevolja je međutim u tomu što onaj tko ne gleda samo naprijed ne može odobriti, a kamoli prihvatiti Mesićevu, Josipovićevu i Milanovićevu slijepu političku viziju. No lakše će razumjeti zašto se Josipović odmah pretvori u uvrijeđenu vlašku mladu, a Milanović zapjeni poput Roškoga slapa čim ih sisački biskup Vlado Košić nazove „odnarođenom vlašću“ ili HDZ-ov predsjednik Tomislav Karamarko poklopi agitpropovskim izričajem njihove Partije – „nenarodna vlast“. I bez ikakva će napora dokučiti zašto Milanović onako ciči: Mi nismo nenarodna vlast, nas je narod izabrao na višestranačkim izborima, to je jezik '45., 46., 47., i '48., to vrijeme za nas ne postoji, itd.
Za takvu retoričku pjenu nema razloga. Stariji Hrvati dobro znaju čiji je to „očinski jezik“ i prepoznaju ga unatoč tranzicijskomu mutežu. Mlađi mogu o „lijevoj“ upotrebi „naroda“ ponešto zaključiti već iz nazivlja komunističkih i socijalnodemokratskih stranaka. To nazivlje bježi od „naroda“ kao vrag od tamjana. Tako, primjerice, u Njemačkoj nema njemačke komunističke stranke (Deutsche kommunistische Partei) ni njemačke socijalnodemokratske stranke (Deutsche sozialdemokratische Partei); postoje samo Komunistička stranka Njemačke – Kommunistische Partei Deutschlands (KPD) i Socijalnodemokratska stranka Njemačke – Sozialdemokratische Partei Deutschlands (SDP). To je opći obrazac. Stoga se ne treba čuditi zašto komunisti i socijalni demokrati nisu u Hrvatskoj osnovali hrvatsku komunističku i hrvatsku socijalnodemokratsku stranku, nego Komunističku partiju Hrvatske (KPH) i Socijaldemokratsku partiju Hrvatske (SDP).
Te nezgrapne nazive jezikoslovni bi znalac mogao obrazložiti ljevičarskim slabim poznavanjem hrvatskoga jezika. To je, na žalost, tanak argument. I komunisti i socijalni demokrati znaju da pridjev „hrvatski“ jednako označuje i ono što pripada Hrvatima i ono što pripada Hrvatskoj. Znaju oni i da je njemačka „Partei“ hrvatska „stranka“ i da su njemački „Sozialdemokraten“ hrvatski „socijalni demokrati“, ali su im draži njemački barbarizmi od hrvatskih standardnih riječi i izraza.
Kada „ljevičari“ u Hrvatskoj govore o narodu, nikad se ne zna što im znači „narod“, je li to politički narod (populus), „puk“ (plebs), svjetina (vulgus), općenito žiteljstvo (natio) ili samo retorički cvjetić koji prividno legitimira „lijevu“ vlast. Kada su 1945. silom izbili na površinu, sami su sebe prozvali „narodnom vlašću“. I prividna im je republika neko vrijeme bila „narodna“. I znanost je uvažavala njihov uspjeh. Tako je politologija u XX. stoljeću svojim dvjema vrstama demokracija, antičkoj robovlasničkoj i novovjekovnoj građanskoj, pridružila i treću – narodnu demokraciju (Volksdemokratie). Ova je treća, naravno, bila ružno pleonastična, jer „demokracija“ već znači „narodna vladavina“, ali to nikomu nije smetalo jer se općenito znalo da je „narodna demokracija“ eufemizam za „diktaturu proletarijata“.
Onda, što je s Josipovićevom, Milanovićevom i Lekinom vlašću? Je li ta vlast, „odnarođena“, kako tvrdi biskup Košić; „nenarodna“, kako tvrdi Karamarko; „narodna“, kako tvrdi Milanović? Mojoj neznatnosti, koja prosuđuje po njezinu odnosu prema svetinjama, probitcima i volji hrvatskoga naroda, prva su dva pridjevka eufemizmi, a treći gola laž. Ta je vlast jednostavno – protunarodna vlast.
Benjamin Tolić - hrsvijet.net
http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=11
Autor Benjamin Tolić
Subota, 30 Kolovoz 2014 18:05
Je li ta vlast, „odnarođena“, kako tvrdi biskup Košić; „nenarodna“, kako tvrdi Karamarko; „narodna“, kako tvrdi Milanović? Mojoj neznatnosti, koja prosuđuje po njezinu odnosu prema svetinjama, probitcima i volji hrvatskoga naroda, prva su dva pridjevka eufemizmi, a treći gola laž. Ta je vlast jednostavno – protunarodna vlast.
Najmisaoniji od četvorice hrvatskih predsjednika, predsjednik Sabora Josip Leko, nedavno je izrekao zanimljivu misao. Pametan čovjek, veli Leko, gleda naprijed.
Predsjednički je mislitelj u pravu: dobro je gledati naprijed. No, meni se, uz dolično štovanje osobe i ustanove, čini da ta nesumnjivo duboka antropološko-optička misao uživa malko preširoku slavu. Zašto? Ona s jedne strane „socijaldemokratski“ isključivo opravdava besprimjerne političke nepodopštine ostale trojice predsjednika, a s druge se strane ruga zdravomu razumu.
Tko misli da pretjerujem, neka nađe samo jednoga –demokratskog ili nedemokratskog – državnika koji je u inozemstvu tako gnusno klevetao svoju zemlju kao ta trojica Hrvatsku.
Stjepan je Mesić u Haagu lažno svjedočio da je Hrvatska izvršila oružanu agresiju na Bosnu i Hercegovinu;
Ivo je Josipović sablažnjivao cijeli svijet tumačeći u sarajevskoj Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine da i Hrvatska, kao dio „konglomerata pogrješnih politika“, snosi dio krivnje za srpsko-crnogorske osvajačke ratove na kraju XX. stoljeća;
Zoran je Milanović poučavao Nijemce o kulturološkoj razrožnosti hrvatskoga naroda tvrdeći, primjerice, da se Dalmatinci i Zagorci međusobno kulturološki više razlikuju nego Bavarci i Pomeranci, te da je te razlike teško „držati na okupu“.
Što se pak tiče „gledanja naprijed“, ponavljam: dobro je gledati naprijed. Ali puno je pametnije, navlastito u ovako šugavim vremenima, gledati ne samo naprijed, nego i natrag, i lijevo i desno.
Nevolja je međutim u tomu što onaj tko ne gleda samo naprijed ne može odobriti, a kamoli prihvatiti Mesićevu, Josipovićevu i Milanovićevu slijepu političku viziju. No lakše će razumjeti zašto se Josipović odmah pretvori u uvrijeđenu vlašku mladu, a Milanović zapjeni poput Roškoga slapa čim ih sisački biskup Vlado Košić nazove „odnarođenom vlašću“ ili HDZ-ov predsjednik Tomislav Karamarko poklopi agitpropovskim izričajem njihove Partije – „nenarodna vlast“. I bez ikakva će napora dokučiti zašto Milanović onako ciči: Mi nismo nenarodna vlast, nas je narod izabrao na višestranačkim izborima, to je jezik '45., 46., 47., i '48., to vrijeme za nas ne postoji, itd.
Za takvu retoričku pjenu nema razloga. Stariji Hrvati dobro znaju čiji je to „očinski jezik“ i prepoznaju ga unatoč tranzicijskomu mutežu. Mlađi mogu o „lijevoj“ upotrebi „naroda“ ponešto zaključiti već iz nazivlja komunističkih i socijalnodemokratskih stranaka. To nazivlje bježi od „naroda“ kao vrag od tamjana. Tako, primjerice, u Njemačkoj nema njemačke komunističke stranke (Deutsche kommunistische Partei) ni njemačke socijalnodemokratske stranke (Deutsche sozialdemokratische Partei); postoje samo Komunistička stranka Njemačke – Kommunistische Partei Deutschlands (KPD) i Socijalnodemokratska stranka Njemačke – Sozialdemokratische Partei Deutschlands (SDP). To je opći obrazac. Stoga se ne treba čuditi zašto komunisti i socijalni demokrati nisu u Hrvatskoj osnovali hrvatsku komunističku i hrvatsku socijalnodemokratsku stranku, nego Komunističku partiju Hrvatske (KPH) i Socijaldemokratsku partiju Hrvatske (SDP).
Te nezgrapne nazive jezikoslovni bi znalac mogao obrazložiti ljevičarskim slabim poznavanjem hrvatskoga jezika. To je, na žalost, tanak argument. I komunisti i socijalni demokrati znaju da pridjev „hrvatski“ jednako označuje i ono što pripada Hrvatima i ono što pripada Hrvatskoj. Znaju oni i da je njemačka „Partei“ hrvatska „stranka“ i da su njemački „Sozialdemokraten“ hrvatski „socijalni demokrati“, ali su im draži njemački barbarizmi od hrvatskih standardnih riječi i izraza.
Kada „ljevičari“ u Hrvatskoj govore o narodu, nikad se ne zna što im znači „narod“, je li to politički narod (populus), „puk“ (plebs), svjetina (vulgus), općenito žiteljstvo (natio) ili samo retorički cvjetić koji prividno legitimira „lijevu“ vlast. Kada su 1945. silom izbili na površinu, sami su sebe prozvali „narodnom vlašću“. I prividna im je republika neko vrijeme bila „narodna“. I znanost je uvažavala njihov uspjeh. Tako je politologija u XX. stoljeću svojim dvjema vrstama demokracija, antičkoj robovlasničkoj i novovjekovnoj građanskoj, pridružila i treću – narodnu demokraciju (Volksdemokratie). Ova je treća, naravno, bila ružno pleonastična, jer „demokracija“ već znači „narodna vladavina“, ali to nikomu nije smetalo jer se općenito znalo da je „narodna demokracija“ eufemizam za „diktaturu proletarijata“.
Onda, što je s Josipovićevom, Milanovićevom i Lekinom vlašću? Je li ta vlast, „odnarođena“, kako tvrdi biskup Košić; „nenarodna“, kako tvrdi Karamarko; „narodna“, kako tvrdi Milanović? Mojoj neznatnosti, koja prosuđuje po njezinu odnosu prema svetinjama, probitcima i volji hrvatskoga naroda, prva su dva pridjevka eufemizmi, a treći gola laž. Ta je vlast jednostavno – protunarodna vlast.
Benjamin Tolić - hrsvijet.net
http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=11
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Kukuriku...
Kronika hrvatske političke gluposti
KOMENTAR: SDP – stranka velike obmane!
'Samo su mrtvi vidjeli kraj rata', slavna je Platonova misao koja više nego bolno odjekuje kroz tamu stoljeća. Iako je prošlo 19 godina od završetka Domovinskog rata, u kojemu je život izgubilo oko petnaest tisuća ljudi, mnogi su postali invalidi i oboljeli od PTSP-a, još se uvijek privatno i na javnim forumima vode žestoke rasprave o ustašama i partizanima, četnicima i domobranima, kao da da prethodnoga rata nije nikada ni bilo!
PIŠE: Marina Tenžera
Junaci Domovinskog rata nisu uvršteni u udžbenike, kao što smo nekoć učili o partizanskim borcima od Rade Končara, sestara Baković do Boška Buhe, dok je sam rat u kojemu je Hrvatska izvojevala tešku pobjedu još uvijek interpretira izjednačavanjem hrvatske i srpske krivnje. Doista, kakva je to zemlja u kojoj se ne poštuju mrtvi? Pucanj kojim si je život skratio Zvonko Bušić simbolično pokazuje osjećaje mnogih koji su sanjali samostalnu i bogatu Hrvatsku, a dočekali poniženu i ropsku europsku koloniju prepuštenu stihiji privatizacije i stranim korporacijama.
Vlada je ove godine opet odbila pokroviteljstvo na Bleiburgom, što dovoljno govori o karakateru 'lijeve vlasti', koja do dana današnjega nije priznala komunističke zločine, Goli otok, brojna uhićenja hrvatske inteligencije 1971. i maltretiranja ljudi. Pa zar svaki ubijeni civil nije žrtva? Ni slavna pariška 'Crna knjiga komunizma – zločini, zločini, teror, represija' Stephena Courtoisa iz 1997. 'Le livre noir du communisme', u kojoj je autor, inače bivši komunist, točno navedenim brojem žrtava komunizma diljem svijeta što iznosi oko stotinu milijuna ljudi ubijenih od Staljinovih logora do Kine, nije navela hrvatske ljevičare da priznaju poslijeratne zločine hrvatskih komunista.
Tuđman lustraciju nije mogao provesti zbog rata, kasnija HDZ-ovska vlada je nije provela iz nepoznatih razloga, a posljedice su očite. Hrvatska je među rijetkim zemljama u svijetu koja nije priznala komunističke užase. Onaj hrvatski barjak koji je gorio u Beogradu dok su tenkovi kretali na Vukovar, nastavio je gorjeti do danas, ali sada u Hrvatskoj. Štoviše, takozvana hrvatska socijaldemokracija je nakon pogubne Sanaderove vladavine, dobila širok prostor za konačno uništenje zemlje.
Gdje je tu socijaldemokracija?
S potpuno pogrešnim nazivom stranke, socijaldemokrati od 2012. guraju zemlju u ponor. Kakva je to socijalna partija koja donosi najgori Zakon o radu do sada, u kojoj je radnik gotovo potpuno nezaštićen, po kojemu se otpuštaju trudnice, ljudi s malom djecom, podstanari, u kojoj se masovno gladuje, a obitelji moraju odlučivati koji će račun i kako platiti? Što su kukurikavci radili tri godine, ako su toliko pošteniji i pravedniji, a naročito sposobniji od svojih prethodnika?
Do kuda nas je dovela Kukuriku koalicija govori već sam podatak o hitnoj mjeri izglasavanja oprosta duga, ali samo onima koji su pod ovrhom duže od godinu dana. Kako su ti ljudi preživljavali, hranili se i otplaćivali kredite Zorana Milanovića i njegovu stranku velike obmane, naravno, ne zanima. Vlada naravno najavljuje rasprodaju preostalih državnih projekata i davanje u najam kapitalnih investicija poput autocesta.
U tom smislu nimalo se ne razlikuju od onih HDZ - ovskih vlada koje su izručile hrvatske generale Haagu i rasprodale nacionalna bogatstva. Kukuriku koalicija u trećoj godini svog mandata više nema moralno pravo govoriti ni o jednoj stranci. Ukratko, zaogrnuti u lažni plašt poštenih ljevičara, sa sluganskim mentalitetom prema Europskoj uniji, toj jedva držećoj i umjetnoj tvorbi koja puca na sve strane poput Titanica, kukurikavci su zabili posljednje čavle u hrvatski lijes svojim razarajućim metodama čistog neoliberalizma, privatizacije i rasprodaje kakvima bi se iskeno divio i jedan Gordon Gekko. Ali eto, uspjeli su bar ishoditi slobode za gay parove. Nisu ih doduše pitali imaju li posla, jer ih to ne zanima.
Činjenica da su uništili do kraja industriju i poljoprivredu, da je čak i preostali tisak izvjestio kako 'mnoga školska djeca gladuju' nije uopće bitna. Bitno je da Milanović Kukuriku koaliciju proglašava najboljom u povijesti nepostojeće socijaldemokracije!
Stoga je borbeni zrakoplov MIG 21 Hrvatskog ratnog zrakoplovstva što se 5. kolovoza na Dan pobjede Domovinske zahvalnosti srušio s povratka sa svečanosti u Kninu na području Donje Lomnice – postao simbolom stanja jedne male nacije i kulture tragične povjesne sudbine.
/Marina Tenžera/Portaloko/
http://www.portaloko.hr/clanak/komentar ... e/0/64611/
KOMENTAR: SDP – stranka velike obmane!
'Samo su mrtvi vidjeli kraj rata', slavna je Platonova misao koja više nego bolno odjekuje kroz tamu stoljeća. Iako je prošlo 19 godina od završetka Domovinskog rata, u kojemu je život izgubilo oko petnaest tisuća ljudi, mnogi su postali invalidi i oboljeli od PTSP-a, još se uvijek privatno i na javnim forumima vode žestoke rasprave o ustašama i partizanima, četnicima i domobranima, kao da da prethodnoga rata nije nikada ni bilo!
PIŠE: Marina Tenžera
Junaci Domovinskog rata nisu uvršteni u udžbenike, kao što smo nekoć učili o partizanskim borcima od Rade Končara, sestara Baković do Boška Buhe, dok je sam rat u kojemu je Hrvatska izvojevala tešku pobjedu još uvijek interpretira izjednačavanjem hrvatske i srpske krivnje. Doista, kakva je to zemlja u kojoj se ne poštuju mrtvi? Pucanj kojim si je život skratio Zvonko Bušić simbolično pokazuje osjećaje mnogih koji su sanjali samostalnu i bogatu Hrvatsku, a dočekali poniženu i ropsku europsku koloniju prepuštenu stihiji privatizacije i stranim korporacijama.
Vlada je ove godine opet odbila pokroviteljstvo na Bleiburgom, što dovoljno govori o karakateru 'lijeve vlasti', koja do dana današnjega nije priznala komunističke zločine, Goli otok, brojna uhićenja hrvatske inteligencije 1971. i maltretiranja ljudi. Pa zar svaki ubijeni civil nije žrtva? Ni slavna pariška 'Crna knjiga komunizma – zločini, zločini, teror, represija' Stephena Courtoisa iz 1997. 'Le livre noir du communisme', u kojoj je autor, inače bivši komunist, točno navedenim brojem žrtava komunizma diljem svijeta što iznosi oko stotinu milijuna ljudi ubijenih od Staljinovih logora do Kine, nije navela hrvatske ljevičare da priznaju poslijeratne zločine hrvatskih komunista.
Tuđman lustraciju nije mogao provesti zbog rata, kasnija HDZ-ovska vlada je nije provela iz nepoznatih razloga, a posljedice su očite. Hrvatska je među rijetkim zemljama u svijetu koja nije priznala komunističke užase. Onaj hrvatski barjak koji je gorio u Beogradu dok su tenkovi kretali na Vukovar, nastavio je gorjeti do danas, ali sada u Hrvatskoj. Štoviše, takozvana hrvatska socijaldemokracija je nakon pogubne Sanaderove vladavine, dobila širok prostor za konačno uništenje zemlje.
Gdje je tu socijaldemokracija?
S potpuno pogrešnim nazivom stranke, socijaldemokrati od 2012. guraju zemlju u ponor. Kakva je to socijalna partija koja donosi najgori Zakon o radu do sada, u kojoj je radnik gotovo potpuno nezaštićen, po kojemu se otpuštaju trudnice, ljudi s malom djecom, podstanari, u kojoj se masovno gladuje, a obitelji moraju odlučivati koji će račun i kako platiti? Što su kukurikavci radili tri godine, ako su toliko pošteniji i pravedniji, a naročito sposobniji od svojih prethodnika?
Do kuda nas je dovela Kukuriku koalicija govori već sam podatak o hitnoj mjeri izglasavanja oprosta duga, ali samo onima koji su pod ovrhom duže od godinu dana. Kako su ti ljudi preživljavali, hranili se i otplaćivali kredite Zorana Milanovića i njegovu stranku velike obmane, naravno, ne zanima. Vlada naravno najavljuje rasprodaju preostalih državnih projekata i davanje u najam kapitalnih investicija poput autocesta.
U tom smislu nimalo se ne razlikuju od onih HDZ - ovskih vlada koje su izručile hrvatske generale Haagu i rasprodale nacionalna bogatstva. Kukuriku koalicija u trećoj godini svog mandata više nema moralno pravo govoriti ni o jednoj stranci. Ukratko, zaogrnuti u lažni plašt poštenih ljevičara, sa sluganskim mentalitetom prema Europskoj uniji, toj jedva držećoj i umjetnoj tvorbi koja puca na sve strane poput Titanica, kukurikavci su zabili posljednje čavle u hrvatski lijes svojim razarajućim metodama čistog neoliberalizma, privatizacije i rasprodaje kakvima bi se iskeno divio i jedan Gordon Gekko. Ali eto, uspjeli su bar ishoditi slobode za gay parove. Nisu ih doduše pitali imaju li posla, jer ih to ne zanima.
Činjenica da su uništili do kraja industriju i poljoprivredu, da je čak i preostali tisak izvjestio kako 'mnoga školska djeca gladuju' nije uopće bitna. Bitno je da Milanović Kukuriku koaliciju proglašava najboljom u povijesti nepostojeće socijaldemokracije!
Stoga je borbeni zrakoplov MIG 21 Hrvatskog ratnog zrakoplovstva što se 5. kolovoza na Dan pobjede Domovinske zahvalnosti srušio s povratka sa svečanosti u Kninu na području Donje Lomnice – postao simbolom stanja jedne male nacije i kulture tragične povjesne sudbine.
/Marina Tenžera/Portaloko/
http://www.portaloko.hr/clanak/komentar ... e/0/64611/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Kukuriku...
Vlada obmanjuje javnost i rasprodaje državno vlasništvo zbog parlamentarnih izbora
Objavljeno Četvrtak, 04 rujna 2014 18:00
Iako izrazito visok, hrvatski javni dug manji od prosjeka EU i Eurozone
Gospodarsko stanje u Hrvatskoj izrazito je loše, da ne uporabimo i teže riječi, i svakim danom je sve gore. To govori sve o krajnjoj nedoraslosti, neznanju i nesposobnosti aktualne vlade, a i tu bi se mogle uporabiti daleko teže riječi.
Jedino što vladajući čvrsto kontroliraju su najveći hrvatski mediji. Oni, istina, ne skrivaju kakvo je stanje u državi, jer je to nemoguće prikriti. Međutim, i dalje su čvrsto na strani vladajućih, posebice aktivno djeluju na jedinom projektu do kojeg je Milanoviću i njegovim ministrima izgleda jako stalo, i na kojem vrijedno rade, a to je borba za ostanak u političkom vrhu i nakon idućih parlamentarnih izbora koji su planirani za kraj 2015.
Strategija vladajućih: Napumpavanjem proračuna do ostanka na vlasti
Strategija SDP-a i njegovih satelita jasna je: učiniti nešto čime će se moći hvaliti u predizborno vrijeme. Pri tome im apsolutno nije važno da li je to što čine i misle činiti zaista dobro, ili je loše, tj. katastrofalno za Hrvatsku.
Taj „sveti cilj" Milanovićeve vlade je „napumpati" državni proračun, odnosno smanjiti proračunski deficit. To je, naravno, najlakše učiniti, dovoljno je prodati nešto što je u vlasništvu države i novac „zapisati" u proračun, što će „lijepo izgledati". Milanovićeva Vlada naravno ne brine što tako dobivan i tako utrošen novac ne će nimalo doprinijeti stvarnom razvoju Hrvatske, njime se nitko ne će zaposliti, naprotiv, i ne će biti pokrenuta niti jedna investicija. Jednostavnim rječnikom rečeno, novac koji bi se dobio prodajom hrvatskog blaga već je potrošen. Najveći hrvatski mediji će takvo virtualno „rješavanje" problema hrvatskog gospodarstva prikazati kao veliki uspjeh Vlade.
Sprega vlasti i najvećih medija u širenju panike zbog „mogućeg bankrota države"
Politička i medijska priprema za taj „pothvat" već traje, i pojačava se svakim danom. Stalno se piše i govori o mogućem bankrotu Hrvatske, i posljedicama koje bi on mogao donijeti, od rasprodaje svega preostalog što još imamo, pa do socijalnih nemira i gladi. Naravno, kako bi se spriječio bankrot države, Vlada primjerice „mora monetizirati autoceste", čime se žiteljima Hrvatske želi reći: Ili autoceste ili bankrot.
Tako je i portal Jutarnjeg lista objavio članak naslova. „Crni scenarij više nije nezamisliv. Analiza: Kako bi izgledao potpuni slom ekonomije", u kojem između ostalog stoji i ovo:
Hitna prodaja HEP-a i ostale državne imovine, davanje otoka u najam na sto godina, liberalnija eksploatacija šuma, krah drugog mirovinskog stupa, drastično smanjivanje prava u zdravstvu, privatizacija škola i daljnji pad potrošnje koji bi jače pogodio domaće nego strane igrače neke su od najgrubljh posljedica potencijalnog hrvatskog bankrota.
Brojke Eurostata govore nešto sasvim drugačije od onog čime nas plaši vlada želeći rasprodati hrvatsko blago
No, u istom članku autori demantiraju sami sebi prilažući dvije tablice, prenesene iz Eurostata, statističke agencije Europske komisije:
Najzaduženije članice EU 2013. godine (javni dug kao postotak BDP-a)
1. Grčka 175,1%
2. Italija 132,6%
3. Portugal 129,0%
4. Irska 123,7%
5. Cipar 111,7%
EU 87,1%
Eurozona 92,6%
Hrvatska 67,1%
Članice EU s najvećim proračunskim manjkom u 2013. godini (iskazano kao postotak BDP-a)
1. Slovenija -14,7%
2. Grčka -12,7%
3. Irska -7,2%
4. Španjolska -7,1%
5. Velika Britanija -5,8%
EU -3,3%
Eurozona -3,0%
Hrvatska -4,9%
Podatci su, istina, za 2013., no ni danas ne može i pored Milanovićeve vlade stanje bitno drugačije. Što oni pokazuju?
1. Javni dug Republike Hrvatske manji je i od prosjeka EU i od prosjeka Eurozone, i neusporedivo manji od onog, primjerice, Grčke, Italije, Portugala i Irske.
2. Proračunski manjak Republike Hrvatske nešto je veći od prosjeka EU i Eurozone, ali daleko manji od recimo proračunskog manjka Slovenije, Grčke, Irske, Španjolske, Velike Britanije.
Jasno je dakle da su sve katastrofične najave mogućeg bankrota Hrvatske samo plašenje ljudi i alibi za poteze koje Vlada namjerava povući, poput temeljno protudržavne „monetizacije" autocesta u bescjenje.
Naravno da s brojkama u tablicama koje se odnose na Hrvatsku ne možemo biti zadovoljni. No, kako ih popraviti? Sigurno ne onako kako to namjerava Milanovićeva vlada.
Obje su brojke izražene kao postotak BDP-a, bruto domaćeg proizvoda. Dakle, obje će se brojke smanjivati samo ako se BDP povećava, i to je ključ svega. Može se prodajom nečega smanjiti, recimo, proračunski deficit, no to je beskorisna kozmetika, budući da će on, izražen kao udio u BDP-u, opet porasti padom BDP-a, koji već pada otkako sadašnja vlada upravlja državom a to je 11 tromjesječja.
Dakle, ono što treba učiniti je pokrenuti hrvatsko gospodarstvo. A to se ne radi prodajom hrvatskog blaga za novac od kojeg gospodarstvo ne će imati nijedne kune. Država treba napraviti klimu u kojoj gospodarstvo može naprijed, a to se sigurno ne radi kako to već skoro 3 godine radi Kukuriku vlada, budući da sve to vrijeme gospodarstvo propada.
Vladati pod svaku cijenu, zvuči poznato
Novaca u Hrvatskoj ima. Sigurni smo da bi i mnogi građani, od onih koji na štednji imaju 160 milijardi kuna, uložili novac u nešto za što bi vjerovali da će i njima donijeti zaradu (kamate) i biti .za dobro svih. Ključna je nada koju Milanovićeva vlada sustavno ubija kod ljudi.
A u to ubijanje nade ljudi spada i plašenje bankrotom, i nametanje zamisli kako je jedini izlaz rasprodaja hrvatskog. A takvu protunarodnu politiku Milanovićeve vlade, čiji je jedini cilj, ponavljamo, napumpati trenutno državni proračun radi ostanka na vlasti, nažalost podržavaju i promiču i najveći hrvatski mediji.
I još nešto. Plašenje bankrotom neodoljivo podsjeća na kraj devedesetih godina, kad su oni koji su 2000. zasjeli na vlast stalno plašili hrvatski narod sankcijama koje će nam nametnuti Europa, i lažima kako smo „zatvorena" zemlja. Tada im je plašenje naroda zasigurno pomoglo pri dolasku na vlast, s katastrofalnim posljedicama za Hrvatsku, budući da smo se onda po njihovim riječima „otvorili". A tada je počeo pad Hrvatske, koji traje sve do dana današnjeg.
Nadamo se da sadašnje plašenje hrvatskih ljudi mogućim bankrotom države ne će doprinijeti da najnesposobnija Vlada koju je Hrvatska imala preživi i izbore dogodine. A da vladajući imaju imalo morala i/ili ljubavi za Hrvatsku, odstupili bi sami, i ti bi izbori bili još ove godine.
http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/d ... zbora.html
Objavljeno Četvrtak, 04 rujna 2014 18:00
Iako izrazito visok, hrvatski javni dug manji od prosjeka EU i Eurozone
Gospodarsko stanje u Hrvatskoj izrazito je loše, da ne uporabimo i teže riječi, i svakim danom je sve gore. To govori sve o krajnjoj nedoraslosti, neznanju i nesposobnosti aktualne vlade, a i tu bi se mogle uporabiti daleko teže riječi.
Jedino što vladajući čvrsto kontroliraju su najveći hrvatski mediji. Oni, istina, ne skrivaju kakvo je stanje u državi, jer je to nemoguće prikriti. Međutim, i dalje su čvrsto na strani vladajućih, posebice aktivno djeluju na jedinom projektu do kojeg je Milanoviću i njegovim ministrima izgleda jako stalo, i na kojem vrijedno rade, a to je borba za ostanak u političkom vrhu i nakon idućih parlamentarnih izbora koji su planirani za kraj 2015.
Strategija vladajućih: Napumpavanjem proračuna do ostanka na vlasti
Strategija SDP-a i njegovih satelita jasna je: učiniti nešto čime će se moći hvaliti u predizborno vrijeme. Pri tome im apsolutno nije važno da li je to što čine i misle činiti zaista dobro, ili je loše, tj. katastrofalno za Hrvatsku.
Taj „sveti cilj" Milanovićeve vlade je „napumpati" državni proračun, odnosno smanjiti proračunski deficit. To je, naravno, najlakše učiniti, dovoljno je prodati nešto što je u vlasništvu države i novac „zapisati" u proračun, što će „lijepo izgledati". Milanovićeva Vlada naravno ne brine što tako dobivan i tako utrošen novac ne će nimalo doprinijeti stvarnom razvoju Hrvatske, njime se nitko ne će zaposliti, naprotiv, i ne će biti pokrenuta niti jedna investicija. Jednostavnim rječnikom rečeno, novac koji bi se dobio prodajom hrvatskog blaga već je potrošen. Najveći hrvatski mediji će takvo virtualno „rješavanje" problema hrvatskog gospodarstva prikazati kao veliki uspjeh Vlade.
Sprega vlasti i najvećih medija u širenju panike zbog „mogućeg bankrota države"
Politička i medijska priprema za taj „pothvat" već traje, i pojačava se svakim danom. Stalno se piše i govori o mogućem bankrotu Hrvatske, i posljedicama koje bi on mogao donijeti, od rasprodaje svega preostalog što još imamo, pa do socijalnih nemira i gladi. Naravno, kako bi se spriječio bankrot države, Vlada primjerice „mora monetizirati autoceste", čime se žiteljima Hrvatske želi reći: Ili autoceste ili bankrot.
Tako je i portal Jutarnjeg lista objavio članak naslova. „Crni scenarij više nije nezamisliv. Analiza: Kako bi izgledao potpuni slom ekonomije", u kojem između ostalog stoji i ovo:
Hitna prodaja HEP-a i ostale državne imovine, davanje otoka u najam na sto godina, liberalnija eksploatacija šuma, krah drugog mirovinskog stupa, drastično smanjivanje prava u zdravstvu, privatizacija škola i daljnji pad potrošnje koji bi jače pogodio domaće nego strane igrače neke su od najgrubljh posljedica potencijalnog hrvatskog bankrota.
Brojke Eurostata govore nešto sasvim drugačije od onog čime nas plaši vlada želeći rasprodati hrvatsko blago
No, u istom članku autori demantiraju sami sebi prilažući dvije tablice, prenesene iz Eurostata, statističke agencije Europske komisije:
Najzaduženije članice EU 2013. godine (javni dug kao postotak BDP-a)
1. Grčka 175,1%
2. Italija 132,6%
3. Portugal 129,0%
4. Irska 123,7%
5. Cipar 111,7%
EU 87,1%
Eurozona 92,6%
Hrvatska 67,1%
Članice EU s najvećim proračunskim manjkom u 2013. godini (iskazano kao postotak BDP-a)
1. Slovenija -14,7%
2. Grčka -12,7%
3. Irska -7,2%
4. Španjolska -7,1%
5. Velika Britanija -5,8%
EU -3,3%
Eurozona -3,0%
Hrvatska -4,9%
Podatci su, istina, za 2013., no ni danas ne može i pored Milanovićeve vlade stanje bitno drugačije. Što oni pokazuju?
1. Javni dug Republike Hrvatske manji je i od prosjeka EU i od prosjeka Eurozone, i neusporedivo manji od onog, primjerice, Grčke, Italije, Portugala i Irske.
2. Proračunski manjak Republike Hrvatske nešto je veći od prosjeka EU i Eurozone, ali daleko manji od recimo proračunskog manjka Slovenije, Grčke, Irske, Španjolske, Velike Britanije.
Jasno je dakle da su sve katastrofične najave mogućeg bankrota Hrvatske samo plašenje ljudi i alibi za poteze koje Vlada namjerava povući, poput temeljno protudržavne „monetizacije" autocesta u bescjenje.
Naravno da s brojkama u tablicama koje se odnose na Hrvatsku ne možemo biti zadovoljni. No, kako ih popraviti? Sigurno ne onako kako to namjerava Milanovićeva vlada.
Obje su brojke izražene kao postotak BDP-a, bruto domaćeg proizvoda. Dakle, obje će se brojke smanjivati samo ako se BDP povećava, i to je ključ svega. Može se prodajom nečega smanjiti, recimo, proračunski deficit, no to je beskorisna kozmetika, budući da će on, izražen kao udio u BDP-u, opet porasti padom BDP-a, koji već pada otkako sadašnja vlada upravlja državom a to je 11 tromjesječja.
Dakle, ono što treba učiniti je pokrenuti hrvatsko gospodarstvo. A to se ne radi prodajom hrvatskog blaga za novac od kojeg gospodarstvo ne će imati nijedne kune. Država treba napraviti klimu u kojoj gospodarstvo može naprijed, a to se sigurno ne radi kako to već skoro 3 godine radi Kukuriku vlada, budući da sve to vrijeme gospodarstvo propada.
Vladati pod svaku cijenu, zvuči poznato
Novaca u Hrvatskoj ima. Sigurni smo da bi i mnogi građani, od onih koji na štednji imaju 160 milijardi kuna, uložili novac u nešto za što bi vjerovali da će i njima donijeti zaradu (kamate) i biti .za dobro svih. Ključna je nada koju Milanovićeva vlada sustavno ubija kod ljudi.
A u to ubijanje nade ljudi spada i plašenje bankrotom, i nametanje zamisli kako je jedini izlaz rasprodaja hrvatskog. A takvu protunarodnu politiku Milanovićeve vlade, čiji je jedini cilj, ponavljamo, napumpati trenutno državni proračun radi ostanka na vlasti, nažalost podržavaju i promiču i najveći hrvatski mediji.
I još nešto. Plašenje bankrotom neodoljivo podsjeća na kraj devedesetih godina, kad su oni koji su 2000. zasjeli na vlast stalno plašili hrvatski narod sankcijama koje će nam nametnuti Europa, i lažima kako smo „zatvorena" zemlja. Tada im je plašenje naroda zasigurno pomoglo pri dolasku na vlast, s katastrofalnim posljedicama za Hrvatsku, budući da smo se onda po njihovim riječima „otvorili". A tada je počeo pad Hrvatske, koji traje sve do dana današnjeg.
Nadamo se da sadašnje plašenje hrvatskih ljudi mogućim bankrotom države ne će doprinijeti da najnesposobnija Vlada koju je Hrvatska imala preživi i izbore dogodine. A da vladajući imaju imalo morala i/ili ljubavi za Hrvatsku, odstupili bi sami, i ti bi izbori bili još ove godine.
http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/d ... zbora.html
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Kukuriku...
I. Miklenić: Iscrpljivanje Hrvatske
Objavljeno Subota, 06 rujna 2014 18:00
Uporno ostajanje na vlasti Kukuriku koalicije
Nije iznenađenje što je u Hrvatskoj BDP (bruto nacionalni dohodak) jedanaest kvartala odnosno šestu godinu zaredom u padu, drugi u 2014. godini čak za 0,8 posto, ali jest iznenađenje kako na tu vrlo tjeskobnu činjenicu reagiraju političari na vlasti. Oni ne samo da ne žele preuzeti na sebe odgovornost za takvo stanje, nego i dalje obmanjuju javnost, tvrdeći poput predsjednika Vlade da tobože osim građevinarstva i osobne potrošnje sve drugo u Hrvatskoj raste.
Tako dug i konstantan pad BDP-a pokazatelj je duboka poniranja hrvatskoga ukupnoga gospodarstva, koje će samo za povratak na stupanj na kojem je bilo prije početka recesije, tj. prije šest godina trebati mnogo vremena, a u Hrvatskoj ni tada nije bilo primjereno dobro. Takvo uzbunjujuće stanje eminentno je pitanje općega dobra u hrvatskome društvu, pa zaslužuje makar površni osvrt.
Naime, relativno mali postotci pada BDP-a po kvartalima ukupno su zastrašujuće veliki i oporavak će biti iznimno težak, a još nije na vidiku ništa što bi opravdavalo realnu nadu da bi uskoro taj oporavak uopće počeo. Ne smije se zanemariti da je mnogo stručnih ljudi u najnovije vrijeme, upravo za sadašnje Vlade, već napustilo Hrvatsku i da se mnogo sposobnih, školovanih i stručnih još sprema na taj korak, pa je uza sezonski rad tobožnji rast zaposlenih više statistička fikcija nego stvarnost.
Sadašnja vlada je, kako tvrde stručnjaci, neslavan rekorder u 60 godina Europe, jer u tom razdoblju ni u jednoj državi nije bilo tako duga uzastopna pada BDP-a kao za sadašnje vlade u Hrvatskoj. U drugim zemljama, npr. u Grčkoj, Finskoj, Cipru, Italiji duži uzastopni pad BDP-a bio je razlog za promjenu vlade, a samo je u Hrvatskoj sadašnja vlada uporna u svojem položaju, kao da joj je i cilj daljnje srozavanje gospodarstva i BDP-a, tj. osiromašenje hrvatskih građana.
Bez rješenja
Očito je da sadašnja vlada nema rješenja, niti će ga ponuditi do kraja mandata, pa je očit primjer neodgovornosti, odnosno preferiranja vlasti i moći umjesto služenja općemu dobru. Čisti su cinizam i riječi Predsjednika Republike izgovorene u subotu 30. kolovoza da je jedino mjesto gdje se ispituje odgovornost Vlade Hrvatski sabor, odnosno činjenica većinske podrške zastupnika, a dobro je poznato da su oni, po postojećem izbornom sustavu, poslušnici svojih stranačkih šefova u izvršnoj vlasti.
Također je bježanje od svoje osobne odgovornosti stav Predsjednika da ne sazove sjednicu Vlade o zaokretu u ekonomiji, premda to pripada njegovim ovlastima, jer to tobože ministri ne vole, a zapravo time Predsjednik štiti svoje osobne interese, da bi na predstojećim predsjedničkim izborima imao potporu sadašnje koalicijske vlade.
Razumljiva su stoga sve brojnija upozorenja, koja se uostalom već posebno intenzivno ponavljaju od početka drugoga dijela mandata Kukuriku koalicije, i koja osim oporbe iznosi sve više predstavnika različitih segmenata društvenoga života u Hrvatskoj, javno se čudeći što političari nisu spremni preuzeti odgovornost za takvo stanje. Propovijedajući na Danu hrvatskih mučenika na Udbini i sisački biskup Vlado Košić kao treću ranu na organizmu hrvatskoga naroda označio je upravo neodgovornost političara: »Treća rana našega hrvatskog mučeništva danas je nepoštenje i lopovluk koji trpe naši ljudi zbog neodgovornosti onih koji nas vode, a koji ne vole ni hrvatski narod ni Katoličku Crkvu, već samo svoj džep, i nemoralno upravljaju našim dobrima, a za sirotinju ne mare.«
Svaka sila za vremena
Tako oštre i nedvosmislene riječi u svakom normalnom demokratskom društvu izazvale bi reakciju i prozvanih političara i medija, a u Hrvatskoj političari se prave kao da nisu ni čuli te riječi, a mediji, prešućujući tu kritiku, čekaju neku novu prigodu da raspale svim oružjima po biskupu Košiću, kao što su ovih dana urnebesnom hajkom održali lekciju šibenskom biskupu Anti Ivasu, ne za nešto što bi se dogodilo u Šibeniku, nego za njegovu jasnu propovijed u Kninu.
Pozornost privlači podatak da je u srijedu 27. kolovoza poletio prvi hidroavion s putnicima na relaciji Split – Jelsa na otoku Hvaru, a da bi to uspjela, njemačkoj tvrtki trebalo je, kako piše Jutarnji list od 27. kolovoza: »punih četrnaest godina, jer zbog brojnih birokratskih zapreka nikako nisu uspijevali dobiti sve potrebne dozvole i koncesije za početak obavljanja obalnog zračnog prijevoza«, a ne bi se to ni sad dogodilo da nije bilo navodno posebnoga pritiska Njemačke. Taj podatak sve kaže o politici i političarima i njihovim obmanama i potvrda je da političari na vlasti zapravo ne žele investicije u Hrvatsku premda drugačije govore javnosti.
Pozornost također privlači sljedeća izjava direktora Građevinskoga poduzeća Krk za Novi list od nedjelje 31. kolovoza: »Cijeli hrvatski politički sustav uporno uništava hrvatsko gospodarstvo. Nova politička garnitura kadrovski je popunila dio javnih poduzeća ljudima koji sustavno uništavaju hrvatsko gospodarstvo, a posebno bolno to znam za graditeljstvo. Došli su sa stavom kako 'nikad više ne bu kak je do sada bilo', no istovremeno nisam siguran da su još saznali kako bi to trebalo biti. Očigledno je jedan cijeli mandat malo.«
Te više nego jasne riječi, izgovorene bez ikakvih političkih pretenzija, ne trebaju komentara, a javnosti otvaraju oči. Uporno ostajanje na vlasti Kukuriku koalicije, unatoč očitovanoj neodgovornosti i nesposobnosti, ili je očit znak sebična davanja prednosti osobnim i grupnim interesima nad općim dobrom cijeloga društva i svih građana ili je ustrajanje u nametnutu ili izabranu razaranju hrvatskoga gospodarstva, s očitim ciljem slabljenja i iscrpljivanja Hrvatske. No narod zna: svaka sila za vremena!
Ivan Miklenić
Glas Koncila
http://www.hkv.hr/vijesti/komentari/183 ... atske.html
Objavljeno Subota, 06 rujna 2014 18:00
Uporno ostajanje na vlasti Kukuriku koalicije
Nije iznenađenje što je u Hrvatskoj BDP (bruto nacionalni dohodak) jedanaest kvartala odnosno šestu godinu zaredom u padu, drugi u 2014. godini čak za 0,8 posto, ali jest iznenađenje kako na tu vrlo tjeskobnu činjenicu reagiraju političari na vlasti. Oni ne samo da ne žele preuzeti na sebe odgovornost za takvo stanje, nego i dalje obmanjuju javnost, tvrdeći poput predsjednika Vlade da tobože osim građevinarstva i osobne potrošnje sve drugo u Hrvatskoj raste.
Tako dug i konstantan pad BDP-a pokazatelj je duboka poniranja hrvatskoga ukupnoga gospodarstva, koje će samo za povratak na stupanj na kojem je bilo prije početka recesije, tj. prije šest godina trebati mnogo vremena, a u Hrvatskoj ni tada nije bilo primjereno dobro. Takvo uzbunjujuće stanje eminentno je pitanje općega dobra u hrvatskome društvu, pa zaslužuje makar površni osvrt.
Naime, relativno mali postotci pada BDP-a po kvartalima ukupno su zastrašujuće veliki i oporavak će biti iznimno težak, a još nije na vidiku ništa što bi opravdavalo realnu nadu da bi uskoro taj oporavak uopće počeo. Ne smije se zanemariti da je mnogo stručnih ljudi u najnovije vrijeme, upravo za sadašnje Vlade, već napustilo Hrvatsku i da se mnogo sposobnih, školovanih i stručnih još sprema na taj korak, pa je uza sezonski rad tobožnji rast zaposlenih više statistička fikcija nego stvarnost.
Sadašnja vlada je, kako tvrde stručnjaci, neslavan rekorder u 60 godina Europe, jer u tom razdoblju ni u jednoj državi nije bilo tako duga uzastopna pada BDP-a kao za sadašnje vlade u Hrvatskoj. U drugim zemljama, npr. u Grčkoj, Finskoj, Cipru, Italiji duži uzastopni pad BDP-a bio je razlog za promjenu vlade, a samo je u Hrvatskoj sadašnja vlada uporna u svojem položaju, kao da joj je i cilj daljnje srozavanje gospodarstva i BDP-a, tj. osiromašenje hrvatskih građana.
Bez rješenja
Očito je da sadašnja vlada nema rješenja, niti će ga ponuditi do kraja mandata, pa je očit primjer neodgovornosti, odnosno preferiranja vlasti i moći umjesto služenja općemu dobru. Čisti su cinizam i riječi Predsjednika Republike izgovorene u subotu 30. kolovoza da je jedino mjesto gdje se ispituje odgovornost Vlade Hrvatski sabor, odnosno činjenica većinske podrške zastupnika, a dobro je poznato da su oni, po postojećem izbornom sustavu, poslušnici svojih stranačkih šefova u izvršnoj vlasti.
Također je bježanje od svoje osobne odgovornosti stav Predsjednika da ne sazove sjednicu Vlade o zaokretu u ekonomiji, premda to pripada njegovim ovlastima, jer to tobože ministri ne vole, a zapravo time Predsjednik štiti svoje osobne interese, da bi na predstojećim predsjedničkim izborima imao potporu sadašnje koalicijske vlade.
Razumljiva su stoga sve brojnija upozorenja, koja se uostalom već posebno intenzivno ponavljaju od početka drugoga dijela mandata Kukuriku koalicije, i koja osim oporbe iznosi sve više predstavnika različitih segmenata društvenoga života u Hrvatskoj, javno se čudeći što političari nisu spremni preuzeti odgovornost za takvo stanje. Propovijedajući na Danu hrvatskih mučenika na Udbini i sisački biskup Vlado Košić kao treću ranu na organizmu hrvatskoga naroda označio je upravo neodgovornost političara: »Treća rana našega hrvatskog mučeništva danas je nepoštenje i lopovluk koji trpe naši ljudi zbog neodgovornosti onih koji nas vode, a koji ne vole ni hrvatski narod ni Katoličku Crkvu, već samo svoj džep, i nemoralno upravljaju našim dobrima, a za sirotinju ne mare.«
Svaka sila za vremena
Tako oštre i nedvosmislene riječi u svakom normalnom demokratskom društvu izazvale bi reakciju i prozvanih političara i medija, a u Hrvatskoj političari se prave kao da nisu ni čuli te riječi, a mediji, prešućujući tu kritiku, čekaju neku novu prigodu da raspale svim oružjima po biskupu Košiću, kao što su ovih dana urnebesnom hajkom održali lekciju šibenskom biskupu Anti Ivasu, ne za nešto što bi se dogodilo u Šibeniku, nego za njegovu jasnu propovijed u Kninu.
Pozornost privlači podatak da je u srijedu 27. kolovoza poletio prvi hidroavion s putnicima na relaciji Split – Jelsa na otoku Hvaru, a da bi to uspjela, njemačkoj tvrtki trebalo je, kako piše Jutarnji list od 27. kolovoza: »punih četrnaest godina, jer zbog brojnih birokratskih zapreka nikako nisu uspijevali dobiti sve potrebne dozvole i koncesije za početak obavljanja obalnog zračnog prijevoza«, a ne bi se to ni sad dogodilo da nije bilo navodno posebnoga pritiska Njemačke. Taj podatak sve kaže o politici i političarima i njihovim obmanama i potvrda je da političari na vlasti zapravo ne žele investicije u Hrvatsku premda drugačije govore javnosti.
Pozornost također privlači sljedeća izjava direktora Građevinskoga poduzeća Krk za Novi list od nedjelje 31. kolovoza: »Cijeli hrvatski politički sustav uporno uništava hrvatsko gospodarstvo. Nova politička garnitura kadrovski je popunila dio javnih poduzeća ljudima koji sustavno uništavaju hrvatsko gospodarstvo, a posebno bolno to znam za graditeljstvo. Došli su sa stavom kako 'nikad više ne bu kak je do sada bilo', no istovremeno nisam siguran da su još saznali kako bi to trebalo biti. Očigledno je jedan cijeli mandat malo.«
Te više nego jasne riječi, izgovorene bez ikakvih političkih pretenzija, ne trebaju komentara, a javnosti otvaraju oči. Uporno ostajanje na vlasti Kukuriku koalicije, unatoč očitovanoj neodgovornosti i nesposobnosti, ili je očit znak sebična davanja prednosti osobnim i grupnim interesima nad općim dobrom cijeloga društva i svih građana ili je ustrajanje u nametnutu ili izabranu razaranju hrvatskoga gospodarstva, s očitim ciljem slabljenja i iscrpljivanja Hrvatske. No narod zna: svaka sila za vremena!
Ivan Miklenić
Glas Koncila
http://www.hkv.hr/vijesti/komentari/183 ... atske.html
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."