Kukuriku...

[EdgarFranjul]

Zvižducima je mjesto tamo gdje su političari

Autor: Marcel Holjevac
Datum: srijeda, 06. kolovoza 2014. u 07:28


Već godinama slušamo medijska zgražanja nad time što se političarima u Kninu na proslavama godišnjice Oluje - zviždi. Zar oni, s obzirom na svoj odnos prema domovinskom ratu, svoju ulogu u njemu i rezultate u vođenju države, misle da bi im netko trebao pljeskati?

Prošle godine jugofilski portal Lupiga povodom dana Oluje stavio je članak pod naslovom, "Zar je tako teško spomenuti Srbe?"; referirajući se na to što se na proslavi Dana domovinske zahvalnosti ne spominju srpske žrtve. Ove godine opet nisu spomenuti: naime, nabrajajući pod čijom smo sve okupacijom bili, premijer je nabrojao sve od Mletaka do Turaka, samo nije spomenuo Srbiju. Jer ono od 1918. na dalje očito ne smatra okupacijom. Nije spomenuo ni komuniste. To je zanimljivo, jer upravo se od njihove okupacije oslobađala Hrvatska u Oluji, ne od Mletaka. S te je strane njegov govor promašen.

Uostalom, što i očekivati od nekog za koga je "domovinski rat imao elemente građanskog rata". Naravno da nije, ali bi nekog vraga trebalo i znati o tome što karakterizira građanski rat, a što agresiju u cilju pljačke teritorija: po premijerovim kriterijima je i Drugi svjetski valjda imao elemente građanskog rata jer su u okupaciji Češke sudjelovali Nijemci iz Sudeta. Doduše, u Jugoslaviji je taj rat imao elemente građanskog rata, prvenstveno sukobi četnika i partizana koji su se vodili za osvajanje vlasti u zemlji, a ne iz nekog drugog razloga.

Zanimljivo da se prilikom proslava dana pobjede u Europi, koji se nekim slučajem ne zove dan antifašističke borbe, niti se ikad i igdje tamo spominje antifašizam jer se taj termin obično vezuje uz Staljina (proguglajte Churchill i antifascism pa nećete naći ništa: proguglajte isto za Staljina.)


Problem hrvatskih filofašista je što sami sebe vide kao antifašiste: u njihovoj vizuri je Srbiji antifašizam imanentan, jednako kao i fašizam Hrvatskoj, pa kroz te naočale gledaju i Oluju. Trebamo li se sjetiti nevinih srpskih žrtava, kao što se često spočitava po medijima takve provenijencije? Pa, ne sjećam se da se na Danu pobjede govori o Hirošimi ili Drezdenu. Možda bi ipak trebalo napomenuti da hrvatska vojska nije prema poraženima postupila kao antifašisti 1945: da jest, svi bi bili vraćeni s granice sa Srbijom i BIH i pospremljeni u jame ili natjerani na marševe u četveroredu. Često se sa srpske strane spočitava i da Oluju ne bi trebalo slaviti jer se radilo o "progonu Srba". Tehnički to nije točno jer Srbi nisu istjerivani iz kuća - izbjegli su prije ma kakvog kontakta s hrvatskom vojskom, tako da takva argumentacija ne stoji. Naravno, svatko smije spekulirati na temu "što bi bilo kad bi bilo", no nitko nema pravo iskrivljavati činjenice.


Takvi stavovi pokazuju da hrvatski medijski prostor nije denacificiran: Oluju se, jednostavno, ne smije ni u kom pogledu dovoditi u pitanje, niti bi i jedna razumna zemlja dopustila takav vid povijesnog revizionizma. Na žalost, Hrvatska nije nikad donijela zakon o zabrani povijesnog revizionizma kojim bi se zabranilo bilo kakvo relativiziranje ili negiranje karaktera Domovinskog rata kao isključivo i jedino rata protiv fašističke Miloševićeve Srbije. Tu se ne radi ni o kakvom nacionalizmu, već jednostavno o postavljanju mjerila stvari.

Nakon oslobađajuće presude za generale kojima je potvrđeno da Oluja nije bila dio "zločinačkog poduhvata", spomenuti filofašisti su nešto tiši nego u godinama prije toga, kad su manje-više otvoreno zagovarali da se tako što uopće prestane slaviti, sprdajući se s izljevima nacionalizma i primitivizmom Thompsonove publike (Brenina je sofisticirana, za nju su se uvijek zalagali). Što oni i danas misle o Oluji, najbolje govori status koji je Denis Latin podijelio na svom službenom faceu: "Sretan vam dan domovinske pljačke i paleži". Da u Americi tako što izjavi povodim Dana nezavisnosti, to bi ga koštalo ne samo zatvora, nego i doživotnog izgona iz javnog života.


Na žalost, malo je hrvatskih filofašista koji se i danas nakon svega usude otvoreno reći što zapravo misle. Ali nije da ne znamo. I što je najgore, i dalje će vjerovati da su zapravo borci za pravdu i "antifašisti". Vjerojatno su i njemački nacisti vjerovali da su na pravoj strani, uostalom. Srećom, u Njemačkoj je nakon rata provedena denacifikacija, i svako relativiziranje pobjede je zabranjeno. Vrijeme je da se tako postave stvari i ovdje: Hrvati su se u tom ratu borili za vlastitu slobodu, nezavisnost, i demokraciju, dok se srpska strana borila protiv tih općeprihvaćenih ljudskih i demokratskih vrijednosti, dakle za komunističku diktaturu i imperijalnu etnički čistu Veliku Srbiju, i tu nema mjesta usporedbama broja žrtava. Na žalost, folklorno pozivanje na NDH, inače posve nepotrebno, a ponekad i podmetnuto, je nešto čime spretno manipuliraju tražeći svijećom kakvo U na kapi.




Milanović je jedan od tih koji su svojim izjavama relativizirali Domovinski rat pa su s te strane zvižduci očekivani: da je tko u Engleskoj kad relativizirao Drugi svjetski rat, isto bi ga dočekali zvižduci na proslavi Dana pobjede. Uostalom, zvižduka bi bilo i više da nije paralelne proslave u Čavoglavama, koja je obično bolje posjećena od službene kninske, i na kojoj se okupljaju oni koji bi Milanoviću i Josipoviću svakako zviždali i mnogo glasnije od pristutnih. On je na to rekao da je mjesto za zvižduke Markov trg, "koji je prethodna vlada lokotom zatvorila". Kako danas nema tko organizirati prosvjede na Markovu trgu, jer udbaške strukture danas sigurno neće organizirati Facebook demonstracije - zviždalo mu se tamo gdje je bio.

On je rekao da to neće zabraniti - kao da bi u demokratskoj državi tako nešto uopće i mogao! Odakle Milanoviću naime ideja da se u demokratskoj državi može zabraniti zviždanje premijeru? Pa nismo DNRH, niti je on Kim Il Zoran. Da jest, vjerojatno bi dobio nadimak "Lijeni vođa", ili "Vođa koji lupeta gluposti". Prosvjeda na Markovu trgu ionako neće biti: prosvjednike koji krenu put njega ova vlada ionako ne zaustavlja na sto metara od banskih dvora, kao prethodna, nego zaustavi autobuse već na izlazu iz Vukovara. A iskreno, Markov trg i nije mjesto za prosvjede: premalen je, a i u Americi se ne prosvjeduje baš pod samim prozorima Bijele kuće, već na distanci dovoljnoj da nitko ne može dobaciti kamen do prozora. Što naravno na Markovu trgu nije moguće. Tako da je njegovo busanje u prsa s demokratičnošću ove vlade koja eto dopušta demonstracije i tamo gdje HDZ nije zapravo teška demagoška magla.


Tim više što Milanović divljačke napade na kordone policije prije dvije godine na Markovu trgu vidi kao festival demokracije, dok se "splitska riva" ili skupovi u Čavoglavama, na kojima nikad nije bilo ni najmanjeg incidenta, papirić nije pao na pod, i danas u lijevim medijima tretiraju kao Mussolijev marš na Rim. Dok je zviždanje političarima u Kninu nedopustiv napad na demokratski izabranu vlast, dotle je bacanje kamenih kocki čista demokracija, zavisno tko zviždi i tko baca kamenje.


Demokracija međutim ne definira koje su poruke i zahtjevi demokratski a koji ne, već postoje samo demokratske metode. Mirni skup je demokratska metoda. Pokušaj državnog udara praćen nasiljem na ulicama to nije. Da su naši antifašisti po mentalnom sklopu zapravo prvenstveno antidemokrati, vidi se i po takvim različitim mjerilima. Kao što se vidi i po tome što je za njih "direktna demokracija" najuzvišeniji čin kad se radi o protestima kojima se blokira fakultet, ali kad se radi o referendumu kojeg organizira Željka Markić onda je to čisti fašizam i nešto što treba zakonom zabraniti. Zna se tko ima ekskluzivno pravo na demokraciju. Sigurno ne neki tamo vukovarski branitelji ili "katolibani". To reflektira i stav srpskih fašista iz 89. spram ljudskih prava Albanaca na Kosovu, koji otprilike glasi, "šta će bre šiptarima ljudska prava, ljudska prava su za ljude".


Nakon premijera govorio je Leko koji je pozvao na jedinstvo: "Pobjeda je građanima donijela dugo željeni mir, povratak normalnom životu. To su trajne vrijednosti... Izražavam i žaljenje što su na njihov dan u Hrvatskoj prisutni duboki razdori koji bi Hrvatsku u ratu sigurni doveli do uništenja. Pojavile su se snage kojima ne odgovara naše jedinstvo. Osuđujem posijano sjeme razdora. Iz poštivanja prema braniteljima odlučio sam sudjelovati u ovoj proslavi, no moram istaknuti kako sam zabrinut velikim podjelama u državi. Mržnja nikome ne koristi. U demokratskom društvu ne vrijedi pravilo tko nije s nama, taj je protiv nas", rekao je Leko.


Radi se o krajnjem cinizmu: kad je Tuđman pozvao na jedinstvo, kad je sabor trebao jednoglasno izglasati neovisnost RH, SDP je tražio da se nakon odluke kojom se prekidaju sve veze sa SFRJ odmah u ustav donese i ona kojom bi se, bezuvjetno, odmah pristupilo gradnji nove Jugoslavije, odnosno uspostavi novih veza.

Gdje je tada bilo to jedinstvo? I uostalom, govoreći o jedinstvu u ratu, gdje su tada bili Josipović i Milanović? Ako ne već na ratištu, možda tamo gdje se diplomatski radilo na prizanju RH?


Ne baš: jedan se grebao za mjesto suca u međunarodnom sudu pravde i skupljao stanove, drugi je šalabajzao svijetom besciljno i čekao ishod rata. O kakvom jedinstvu bi sad pričali: jedinstvu branitelja s ljudima koji za njih nisu htjeli ni čuti, koji su otpuštali ljude koji bi stavili gdje kakvu sliku Gotovine, kao zagrebačkog ravnatelja škole? Koji su oslobađajuću presudu dočekali s knedlom u grlu, kao što su s knedlom u grlu vjerojatno dočekali i Oluju?



Ako je Leko trebao nekom uputiti poziv na jedinstvo, to nisu zviždači: to su razni Latini, Dežulovići, Džakule, ili Pupovci, koji nikad nisu progutali tu knedlu koja se zove Republika Hrvatska. Pupovac je uostalom preklani odbio ići u Knin rekavši da "Ni nakon sedamnaest godina nije stvoren prostor za politiku sjećanja u kojoj bi bilo mjesta za stradanje pripadnika i hrvatskog i srpskog naroda. Ni nepunih godinu dana od ulaska Hrvatske u Europsku uniju nema ravnopravnog tretmana zločina i žrtava. Govor mržnje i uvrede ne dolaze samo od marginalnih grupa ili medija već i od predstavnika nacionalne politike i nacionalnih, javnih medija". Stvarno, zašto ne bismo jednako tretirali Milu Martića i Antu Gotovinu? Sve u zatvor.



Govorio je i predsjednik: On je ipak inteligetniji od Mesića, koji je u deset godina u Kninu bio tek jednom, ili Milanovića. On se ne da tako lako isprovocirati zvižducima. Uostalom, očekivao ih je. "Hrvatska je pobijedila u ratu, a mora pobijediti i u miru. Moramo pobijediti dosadašnju krizu, bijedu i sve nedemokratske tendencije koje prepoznajemo u hrvatskom društvu", rekao je.


S prvim se dijelom nije teško složiti: Hrvati su pobijedili u ratu, a u miru su pobijedili Josipovići i Milanovići. O tome tko je izgubio u miru, najbolje svjedoči slučaj vodičkog branitelja koji se danas raznio bombom. Miran čovjek, obiteljski, koji nikad nije radio nikakve ekscese. Nije tražio braniteljsku mirovinu na koju bi imao pravo, tek posao: izgubio ga je prije godinu dana. A o tome koliko današnji vlastodršci drže do Hrvatske vojske čiju pobjedu su slavili, i o stanju te vojske, svjedoči MIG koji se upravo na današnji dan srušio: tako je to kad se pokušava letjeti na sekundarnim sirovinama.

Ta dva događaja - samoubojstvo Željka Kneževića, i rušenje MIG-a, zapravo više govore o Danu domovinske zahvalnosti nego sve drugo. Lijepo smo se zahvalili svima koji su slobodu izborili, i pojedincima poput Željka i vojsci u cjelini. Vlast za to nije previše briga: došli su, održali govore, odslušali zvižduke, i otišli, vjerojatno negdje na janjetinu. Nisu sudjelovali niti u zajedničkom mimohodu ulicama Knina do crkve u kojoj se služila misa za Domovinu. Koloni se od ministara priključio tek Vedran Mornar, pokazavši demokratsku kulturu i civiliziranost.

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... icari.html

[EdgarFranjul]

NAJVEĆA PRIJEVARA: 'Kukurikavci' su ostvarili 'nevjerojatan uspjeh' - samo u HEP-u na direktorskim mjestima uhljebljeno je 48 članova vladajuće koalicije od čega je 38 HNS-ovaca!

Autor: D.Boroš
Datum: četvrtak, 07. kolovoza 2014. u 12:12

Stranka koja uživa potporu 2,9 posto građana i ima 42 tisuće članova doslovce vlada Hrvatskom. Iz Pusićkine stranke poručuju kako su svi koji su zaposleni u nekoj državnoj službi na to mjesto došli ISKLJUČIVO temeljem natječaja i stručnosti!

Običnim zbrajanjem lako je doći do podatka kako je u dvije i pol godine „Kukuriku koalicija" promijenila, smijenila, razriješila, imenovala i postavila čak 9500 ljudi u brojnim državnim poduzećima, uredima, agencijama, povjerenstvima, zavodima, nadzornim odborima i upravnim vijećima, komisijama i drugim tijelima državne uprave. I to ne računajući lokalne razine.

Umjesto otvaranja novih radnih mjesta i rješavanja najvažnijeg hrvatskog problema – rekordne nezaposlenosti, izlaska iz krize, smanjenja deficita, povećanja proizvodnje, rasta BDP-a, dakle svega što su naveliko obećavali u predizbornoj kampanji,"kukurikavci" su dvije trećine mandata proveli u kadroviranju. I tu su ostvarili jednostavno "briljantne rezultate". Taj dio su doveli gotovo do savršenstva. Cijeli državni i javni aparat "očistili" su od starih kadrova, ali na ta mjesta nisu doveli nestranačke kadrove i stručnjake (kako su također obećavali) nego isključivo svoje.

Ono što je posebno zanimljivo u svoj toj silnoj „sječi" kadrova (od kojih su mnogi morali otići samo zato što ih je imenovala bivša vlast iako nisu bili članovi stranaka HDZ-a ili HSS-a) je činjenica da na njihova mjesta nisu postavljeni nestranački kadrovi i stručnjaci, nego su državne službe ponovno, po tko zna koji puta, poslužile za „uhljebljivanje" stranačkih kolega i istomišljenika. To najbolje potvrđuju brojke.
Od četiri tisuće novoimenovanih dužnosnika, od kojih neki imaju i po desetak funkcija, većina ili točnije 65 posto su članovi SDP-a. U odnosu na ukupan broj članova vladajuće stranke to je još uvijek manje od 10 posto, ali ako se pogleda koliko je od novopostavljanih ljudi nestranačkih onda su podaci poražavajući.

Dakle, od svih novih dužnosnika samo njih devet posto nisu članovi niti jedne stranke vladajuće koalicije. U toj skandaloznoj podjeli plijena najbolje su ipak prošli HNS-ovci. Njihovih je kadrova gledajući u postotcima u odnosu na izborni rezultat najviše - čak 25 posto. Doduše, gledajući ukupan broj članova HNS-a (oko 42 tisuće) kojih trenutno ima čak i više nego članova SDP-a, to je možda zanemariv broj, ali s obzirom na broj mandata osvojenih na parlamentarnim izborima (15 zastupničkih mjesta ili 10 posto) ili trenutni rejting po kojem sami ne bi ni prešli izborni prag, onda je broj njihovih dužnosnika (25 posto) na rukovodećim mjestima u državi itekako značajan.


Stranka koja zadnjih mjeseci uživa potporu 2,9 posto građana jednostavno vlada Hrvatskom. Najjača javna poduzeća i najzanimljivija ministarstva (gospodarstva, graditeljstva) zauzeli su HNS-ovi kadovi. Iz Pusičkine stranke međutim licemjerno poručuju kako oni ne vode evidenciju zaposlenih članova u javnim poduzećima te poručuju kako su svi koji su zaposleni u nekoj državnoj službi na to mjesto došli isključivo temeljem natječaja i stručnosti!


Tom logikom, u HEP-u zadnje dvije godine nisu radili ništa drugo nego pisali natječaje i razgovarali s potencijalnim kadrovima za rukovodeća mjesta. I začudo, na sva su mjesta izabrani temeljem stručnosti jedino članovi Hrvatske narodne stranke i Socijaldemokratske partije!

Dakle od 48 novih direktora i šefova 10 je SDP-ovaca, 37 HNS-ovaca i jedna je kadar HNS-ovog bivšeg predsjednika Radimira Čačića. No, radi se o čistoj slučajnosti da su nakon provedenih natječaja i razgovora pobijedili ljudi koje baš nitko nije pitao za stranačku pripadnost. Da nije žalosno, bilo bi možda i smiješno.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ovaca.html

[EdgarFranjul]

Jugoslavija i diktatura bliži im od Hrvatske i demokracije

Objavljeno Četvrtak, 07 kolovoza 2014 18:00

Zvižduci nade

Još je jedna proslava obljetnica Oluje u Kninu iza nas. Kao i lani, i ove se godine zviždalo vrhu državne vlasti, predsjednikui Vlade Zoranu Milanoviću i predsjedniku Hrvatske dr. Ivi Josipoviću. Za razliku od lani ove godine onih koji su zviždali bilo je daleko više i zviždali su glasnije. I, ponovno za razliku od lani, nitko nije bio uhićen zbog zviždanja, odnosno kako je to bilo lani formulirano, zbog „remećenja javnog reda i mira“.

Oba su predsjednika, naravno, reagirali na zviždanje. Naoko različito, ali u srži jednako, nesuvislo. Josipović je isticao nekakvo „jedinstvo“, odnosno činjenicu da su zajedno položili vijence i vlast i oporba i branitelji i građani. Milanović je pak promptno za organizaciju zviždanja optužio HDZ. Kao, hrvatski je čovjek nesposoban sam vidjeti kamo ga sadašnja vlast vodi i reagirati zviždanjem. Kakvo podcjenjivanje hrvatskog naroda!

I kada bismo na tren mogli, a nikako ne možemo, zanemariti sve loše što su Hrvatskoj učinili dvojica predsjednika tijekom svojih mandata, kada bismo događaje u Kninu mogli promatrati očima nekog zamišljenog Marsijanca, spomenutu bismo milanovic zvizduci-kninudvojicu vjerojatno sažalijevali. Nije im bilo lako, nimalo. Kao što im nikada nije lako stati pred hrvatski narod, bilo to u Kninu ili Vukovaru, drugdje, na njihovu sreću ne moraju, odnosno, na drugim mjestima njihovi ljudi i mediji odrade svoj dio posla.


Jednom godišnje stanu pred narod

Mogu i Milanović i Josipović pričati o demokraciji što hoće, oni su o svom shvaćanju demokracije već sve rekli, ne jednom. Poznata je i Milanovićeva izjava da mu je Tito bliži od Tuđmana, i Josipovićevo zaklinjanje u Titovu bistu na Pantovčaku. Njima su obojici dakle Jugoslavija i diktatura bliži od Hrvatske i demokracije. Hrvatskom narodu, međutim, nisu. Kako li im je samo kad moraju, slovom protokola, stati pred hrvatski narod i slušati i zvižduke upućene njima, i, što im je zasigurno još bolnije, ovacije pokojnom Predsjedniku Tuđmanu. Čovjeku koji se nikada nije ustručavao stati pred vlastiti narod, slušati ga, i govoriti mu što će kao predsjednik tog naroda učiniti. Čovjeku kojeg su svim snagama nastojali pred hrvatskim narodom ocrniti, a njegovu i našu Hrvatsku "detuđmanizirati".

Kako li im je sve ovo vrijeme kad znaju da su rat s mrtvim Tuđmanom izgubili, konačno i nepovratno, haaškim pravorijekom. A već su imali sve u rukama, i napisane i objavljene članke, poput onog Snježane Pavić na portalu Jutarnjeg sa zlokobnimfranjotudjman1 naslovom: „Danas sudac Meron donosi končanu presudu Tuđmanovoj Hrvatskoj“.

Tuđmanova Hrvatska je ranjena, ali živa


A Tuđmanova Hrvatska je i danas tu, istina, ranjena, ali živa. Tuđmanova Hrvatska je 5. kolovoza u Kninu rekla što misli o njima. Nije im ostalo puno vremena na vlasti. Josipoviću do kraja godine, Milanoviću godina dana više. Jedino što još zapravo mogu je raniti ju još više, primjerice prodajom autocesta, Hrvatske poštanske banke, voda, šuma i tko zna čega još.

Na potezu je oporba, prvenstveno njena najjača sastavnica, HDZ, koji može i mora to spriječiti. Čuli su i oni kninske zvižduke. I nadajmo se da im je jasno da ako će i oni ići protiv hrvatskog naroda, da ne će dobro proći. Prvu priliku postuđmanovski HDZ nije iskoristio, naprotiv, samo je blagoslovio i zacementirao ono što su Milanovićevi i Josipovićevi partijski drugovi napravili od 2000. do 2003. na čelu s Račanom. Po svemu sudeći, HDZ će dobiti drugu priliku. Ne oduševljenjem hrvatskog naroda, kao 1990., nego ljutnjom i bijesom na sadašnju vlast koja sustavno uništava državu, nastojeći satrti ponos i dušu hrvatskog naroda i zadržati ga vječno u podređenom, kolonijalnom položaju.

http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/d ... acije.html

[EdgarFranjul]

Pad MIG-a više je od simbolike!

Autor: Tihomir Dujmović
Datum: petak, 08. kolovoza 2014. u 15:12

Taj pad tako napadno, do patetičnosti simbolizira razinu do koje je ova vlast dovela ne samo Hrvatsku vojsku, nego i cijelu državu.

Da, naravno, padaju zrakoplovi i na drugim manifestacijama, padaju zrakoplovi i na najeminentnijim aero-mitinzima, ali pad hrvatskog MIG-a na najveći, da ne velim jedini državni praznik koji narod razumije i slavi, uistinu je više od simbolike.

Taj pad tako napadno, do patetičnosti simbolizira razinu do koje je ova vlast dovela ne samo Hrvatsku vojsku, nego i cijelu državu. A ta činjenica da Predsjednik-pozer, niti puna dva dana nakon pada zrakoplova nije sazvao Vijeće za nacionalnu sigurnost najbolje govori što je njemu Hrvatska vojska. Jer, hrvatsko ratno zrakoplovstvo prolazi svoje najsramotnije dane. U istom danu dva zrakoplova su zakazala i samo je čudo spasilo da ne dođe do tragedije. Od desetak zrakoplova koliko imamo, dva su zatajila i zadnje je vrijeme da se razotkrije što se dogodilo s remontom u Ukrajini, jer zrakoplov koji se pokvario upravo se vratio navodno s generalnog remonta iz Ukrajine! Hrvatski tjednik je o tome iscrpno pisao i to na vrijeme, ali nitko živ se nije obazirao na tamošnje vrlo ozbiljne optužbe za nevjerojatnu korupciju! Ali, Josipović je u kampanji, on će pričekati dok svi ne zaboravimo na ovaj užas, onda će vagnuti što bi bilo najmudrije napraviti, a ako je ikako moguće idemo tu neugodnu priču ostaviti za iza izbora!

'Nije da nekog špijuniramo'...

No, kada govorimo o proslavi Dana pobjede jedna druga izjava koja je mnogima promaknula silno je zanimljiva i u najmanju ruku znakovita. Premijer Milanović je kako izvješćuju mediji govorio iz glave svoj govor, nije ga dakle pripremao i taj se detalj skladno uklapa u jedan krajnje suspektan dio njegovog govora. "Očito je Dan pobjede mjesto za produbljivanje emocija i političkih provokacija u organizaciji HDZ-a. Ja to znam, to je logično. Nije da nekog špijuniramo, nego se to da lako zaključiti", rekao je između ostaloga Milanović. Na stranu Milanovićevo isčuđavanje da mu narod zviždi kad god mu se on obrati na većim skupovima, jer taj čovjek stvarno misli da potezi ove vlasti štite nacionalne interese. Nasuprot ne samo braniteljima i nego najvećem broju birača koji iz ankete u anketu pokazuju da uopće ne podržavaju ovakvu politiku Vlade. Naime, valja upozoriti da na anketno pitanje svih anketa o tome podržavate li politiku ove Vlade i jeste li zadovoljni radom Vlade, od 60 do 80 posto anketiranih odgovara negativno. Prema tome zviždanje je najprirodnija reakcija posve sukladna ovoj statistici i ne trebaju nikakve specijalne organizacije da bi vam stotinu ljudi zviždalo. Ovdje ili u Vukovaru! I nastavi li Vlada sa ovakvom politikom i sa ovakvim rezultatima, unaprijed može računati da će joj narod i dalje zviždati.

Usput govoreći, Milanović ne razumije crkvene sintagme da je ova vlast nenarodna. Time se ne želi reći da su je izabrali Turci ili Kinezi, nego da ne štiti narodne interese, da nije u službi istog tog naroda i da vuče poteze koji ne koriste narodu. Istom tom narodu, koji ju je izabrao. I svaka vlast koja će biti izabrana demokratski, dakle „od naroda", bude li svojim potezima zanemarivala narodne dakle nacionalne interese zaslužiti će istu kletvu. Da je nenarodna vlast, da je vlast koja nije u službi narodnih interesa.

Josipović pod Bakarićevim sloganom

No, vratimo se Milanovićevoj rečenici o tome da je HDZ organizirao zvižduke. Najprije je puna dva tjedna prije Dana pobjede krenula ničim izazvana medijska priprema o tome da se u Kninu ne bi smijelo zviždati. Svi vladini komentatori su bili upregnuti u tu akciju i svi su nam objašnjavali nešto neobjašnjivo - da se premjeru ne smije zviždati na takvoj manifestaciji! Isto tako prije dva tjedna, u sklopu Linićevog zahtjeva da se istraži da li su ga tajne službe pratile i prisluškivale, mi smo doznali da pri MUP-u postoji operativno tehnički centar koji prisluškuje telefone, da je taj centar izvan nadzora parlamenta, da odgovaraju ministru i posredno premijeru. Govorilo se čak i tome da se u tom centru prisluškuje 40 tisuća telefona. Niti jedna od ovih informacija nije demantirana. Kada nakon i u kontekstu ovih informacija, dva tjedna prije proslave, ničim izazvani mediji počnu najavljivati zviždanje u Kninu, pa kada se ono dogodi, a premijer bez bilo kakvih dokaza optuži HDZ i kaže izrijekom "nije da nekog špijuniramo, nego se to da zaključiti", onda se čovjek doista svašta može pitati. Kako znate da je to HDZ organizirao, kako znate tjednima prije toga da uopće postoji namjera za zviždanjem, kako znate da branitelji sami nisu došli na tu ideju? Osim toga u prirodnom govoru, u nepripremljenom tekstu, u govoru iz glave, sintagma „nije da nekog špijuniramo" u cijelom kontekstu djeluje kao podsvjesna potreba da se demantijem sakrije ono na što se može posumnjati! Naročito nakon informacije da pri MUP-u postoji cijela služba koja se bavi prisluškivanjem, a izvan je nadzora parlamenta!

Kako god, Milanović se svojim drskim govorom, pokušajem da se nadglasava sa zviždačima, pokušajem da se sakrije iza Tuđmana, jer kad je spomenuo Tuđmana odmah je dodao „da nije lijepo fućkati predsjedniku Tuđmanu", htio je reći da to nisu zvižduci samo njemu. Dakle, pokušao je na sve moguće načine boriti se sa zvižducima, ali što je više govorio, to su oni bili glasniji. Bili su to zvižduci njegovoj politici, bili su to zvižduci njegovoj i samo njegovoj politici u svim segmentima te politike. Ovo jeftino, zapravo nisko, skrivanje iza Tuđmana u nadi da će zvižduci prestati, to isticanje da su oni narodna vlada, jer ih je izabrao narod (kao da se, kad im se kaže da su nenarodni, radi o tehničkom, nominalnom, a ne sadržajnom pojmu), sve je to publiku samo iritiralo. Prvi je to shvatio Josipović koji je pod lukavim Bakarićevim sloganom da ne ide u bitke koje su izgubljene, bez jedne teške riječi, otrpio zviždanje.

http://www.dnevno.hr/kolumne/tihomir-du ... olike.html

[EdgarFranjul]

Gdje su nestali 'Hrvatice i Hrvati'?!

Autor: L.Buljan
Datum: subota, 09. kolovoza 2014. u 10:21

Treba se nadati da će Kolinda Grabar Kitarović, kao buduća predsjednica RH i kao istinska Hrvatica poštivati Ustav RH te da će time Hrvatima vratiti ponos i dostojanstvo, koje zaslužuju.

Čitatelj Ivan Medvedović primjetio je kad se "predsjednik RH ili bilo koji političar obrati državljanima RH s „Građanke i građani" nije svjestan (ili je), da time grubo krši Ustav RH." Njegovo pismo prenosimo u cijelosti.

Kada se predsjednik RH ili bilo koji političar obrati državljanima RH s „Građanke i građani" nije svjestan (ili je), da time grubo krši Ustav RH. Prema Ustavu, „RH je nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika autohtonih nacionalnih manjina" (citat iz Ustava), pa se političari moraju obraćati državljanima RH s „Hrvatice, Hrvati i drugi narodi državljani RH" a nikako ne s „građani i građanke". Osim toga, nisu svi državljani RH građani. Iz pijeteta prema nacionalnim manjinama bilo bi još donekle prihvatljivo da se obrate najprije drugim narodima državljanima RH, ali i obvezatno Hrvaticama i Hrvatima. Pokojni predsjednik Franjo Tuđman se je jedini pridržavao Ustava i obraćao se narodu s „Hrvatice i Hrvati" što je nekima jako smetalo.

Kome je to jako smetalo i još uvijek jako smeta? Svakako Mesiću zvanom Stipe, Josipoviću, Pupavcu, Pusićki, Teršelićki i naravno svima onima, koji RH doživljavaju kao „slučajnu državu" nastalu na zločinu, a Hrvate smatraju kao nepostojeći narod odnosno, samo kao građane bez nacionalnosti.Kada bi RH bila prema Ustavu država građana s više nacionalnosti podjednakog broja, kao u obje Jugoslavije, tada bi bilo donekle opravdano obraćanje s „Građanke i građani", jer bi u tom slučaju RH bila građanska država što danas, hvala Bogu, nije.

Neupućeni Hrvati tu razliku ne primjećuju, ponajprije zbog navike i izgubljenog nacionalnog osjećaja, premda je to i te kako velika razlika. Građanska država nije obvezatna iz državnog proračuna financirati manjine, već im se mora samo osigurati mogućnost udruživanja u svrhu održavanja svoje naslijeđene nacionalne kulture i običaje, ali na svoj trošak s dobrovoljnim prilozima i eventualno uz pomoć svojih matičnih država, a nikako ne na trošak državnog proračuna. Međutim, kako je RH prema Ustavu nacionalna država te kao takova mora osiguravati financijska sredstva svim manjinama kako bi mogli održavati svoju naslijeđenu nacionalnost, pa oslovljavanjem s „Građanke i građani" bez naglašenog „Hrvatice i Hrvati", dobivaju više nego što ih po Ustavu pripada, a na štetu hrvatskog naroda. Za primijetiti je, da i katolička crkva u Hrvata također izbjegava oslovljavati svoje vjernike s „Hrvatice i Hrvati" već samo sa „Sestre i braćo vjernici", kao da je RH obiteljska država, a ne nacionalna. Nije opravdanje, da nisu svi katolici Hrvati. Za razliku, pravoslavna crkva je dosljednija Ustavu RS pa se svojim vjernicima obraća s „braćo Srbi" premda nisu svi pravoslavci Srbi. Ako se želi obuhvatiti i katoličke vjernike koji nisu Hrvati, tada se može uz „Hrvatice i Hrvati" dodati „i drugi vjernici" ili, ako se već ne može bez obiteljskih veza tada može i sa „sestre i braćo Hrvati i drugi vjernici".

Hrvatima treba vratiti nacionalni osjećaj, kojeg su velikim djelom izgubili naročito u Titovoj Jugoslaviji. U to vrijeme bilo je nezamislivo da netko spomene riječ Hrvatska bez prethodno „socijalistička republika" ili da se javno izjasni da je Hrvat, ili da kaže da govori hrvatski a ne hrvatsko-srpski, taj je odmah bio izoliran i smatran nacionalistom, "antijugoslovenom", Ustašom i slično.

Oni, koji su se ranije obraćali narodu s „drugarice i drugovi", danas se obraćaju s „građani i građanke" čime jasno izražavaju svoj žal za prošlim vremenima, što je za nacionalnu državu neprihvatljivo, ali i uvredljivo za većinski hrvatski narod. Treba se nadati da će Kolinda Grabar Kitarović, kao buduća predsjednica RH i kao istinska Hrvatica poštivati Ustav RH te da će time Hrvatima vratiti ponos i dostojanstvo, koje zaslužuju.

Ivan Medvedović

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... rvati.html

[EdgarFranjul]

'Neviđena šteta Hrvatskoj: Josipović, Pusićka i Nikolić sklopili tajni pakt kojim krivotvore istinu o Domovinskom ratu'

Autor: Iva Međugorac
Datum: ponedjeljak, 11. kolovoza 2014. u 13:05


"Tim paktom preuzeo je obavezu okretanja regionalnom zajedništvu, a cilj je puštanje prošlosti što znači podjelu krivnje, prihvaćanje velikosrpske politike i krivotvorina o Domovinskom ratu kao građanskom ratu", tvrdi naš sugovornik te dodaje da mu stoga nipošto ne smijemo dati još jedan mandat.

Premda službena kampanja za predsjedničke izbore još nije počela, ona neslužbena sve je žustrija. Kao glavni akter neslužbene kampanje profilira se predsjednik Ivo Josipović koji je planove već počeo najavljivati po medijima. U razgovoru za Jutarnji list najavio je da će glavna tema njegove kampanje biti razvoj - gospodarski, tehnološki i politički. Ukratko, sve ono čime se nije bavio u ovome mandatu. Da kampanju dodatno začini Josipović je otvorio i pitanje novog Ustava.

Ipak, ugledni profesor Zdravko Tomac upozorava da je u interesu građana da se prije službene kampanje ocijeni Josipovićev mandat, i to temeljem onoga što je napravio, a ne na temelju onoga što obećava. A na temelju onoga što je napravio Josipović je najodgovornija osoba za katastrofu u Hrvatskoj, drži naš sugovornik. "I on je po Ustavu odgovoran za krizu kojoj se prema ustavnim ovlastima morao suprotstaviti. Josipović nije iskoristio ustavne ovlasti i propustio je priliku da djeluje kao predsjednik republike", smatra Tomac dodajući da je i ono što je učinio, predsjednik učinio pogrešno. Za svoj stav naš sugovonik iznio je niz argumenata. Prije svega, Josipović je propustio davati godišnja izvješća Hrvatskom saboru, kao što je to nekoć činio Tuđman. Umjesto da nešto poduzme za građane on se s njima sastajao na kavicama kako bi osigurao popularnost te isposlovao još jedan mandat. Nadalje, predsjednik nije sazvao sjednicu Vlade na kojoj bi se na dnevnom redu našla bitna pitanja za izlazak iz krize. "On je bio i još uvijek je dužan raspisati prijevremene izbore. Ova Vlada koju podupire 16 posto građana izgubila je svaki legitimitet. Radi stanja u zemlji Josipović je dužan raspisati izbore da nas spasi od propadanja", vjeruje Tomac.

No, prijevremene izbore nije raspisao jer je egoist koji štiti vlastite interese. Da je kojim slučajem do prijevremenih izbora došlo vlast bi u ruke preuzela oporba što bi ugrozilo njegov pohod na još jedan mandat. "Propustio je intervenciju i u krizi koja je zadesila Vukovar. Osim što nije intervenirao pomagao je petu kolonu koja je branitelje proglasila neprijateljima. Nije iskoristio ovlasti, ali zato već mjesecima provodi kampanju na državni trošak. Boreći se za svaki glas, zlorabi ovlasti", misli Tomac. Nije korektno niti to što u neslužbenom dijelu kampanje napada Kolindu Grabar Kitarović zato što šuti. Njenu šutnju predsjednik iskorištava da bi je napadao i udarao ispod pojasa. Josipoviću treba postaviti pitanje - s kojim pravom novac iz proračuna troši na svoju kampanju čineći velike pogreške i na području vanjske politike, vjeruje naš sugovornik. "Zajedno s Vesnom Pusić i Tomislavom Nikolićem sklopio je tajni pakt s Velikom Britanijom nanoseći neviđeni štetu Hrvatskoj. Tim paktom preuzeo je obavezu okretanja regionalnom zajedništvu, a cilj je puštanje prošlosti što znači podjelu krivnje, prihvaćanje velikosrpske politike i krivotvorina o Domovinskom ratu kao građanskom ratu", tvrdi naš sugovornik te dodaje da mu stoga nipošto ne smijemo dati još jedan mandat. Josipović je, kaže Tomac, čovjek koji ne voli Hrvatsku niti Hrvate. "On se nikada građanima nije obratio riječima Hrvati i Hrvatice već građani i građanke", primjećuje profesor. Uz to podsjeća da je Josipović u Izraelu govorio o ustaškoj zmiji u srcima Hrvata, a u BIH parlamentu Hrvate je optužio za agresiju, legalizirao je Republiku Srpsku te odlikovao Vesnu Teršelič.

"Tuđman je za njega do sada bio ustaša, ali sada je promijenio strategiju i pokušava biti transverzala između njega i Tita. On stvara sinteze tvrdeći da je Hrvatska stvorena u antifašističkoj borbi. Traži konsenzus govoreći protiv ustaša i partizana, a ustanku u Srbu dijeli epitete. Za njega je kapa partizanka simbol dostojanstva", nabraja profesor ističući da Josipović u svojem mandatu nije učinio ništa za Hrvatsku.

Zato je za sebe formirao tim koji na Pantovčaku glumi novu Vladu pozivajući se na novu pravednost po uzoru na Josipovićeva oca, čovjeka koji je u svoje vrijeme odlučivao o tome tko će u zatvor, tko će biti izbačen iz Partije, a tko će biti smijenjen. "Provodio je represiju i strašno je da je on simbol Josipovićeve pravednosti. Sada opet prezentira program zajedno s Titovom i Tuđmanovom bistom", analizira Tomac. S druge strane Grabar Kitarović još nije ušla u kampanju, ali se zato već susrela s Josipovićevim prljavim igrama poput one s aferom Barbika koja je nedavno potresla hrvatsku javnost. S aferom Barbika predsjednik je izgubio moralni kredibilitet za novi mandat, kaže profesor te napominje da bi i SDP o tome trebao povesti računa. "Oni trebaju shvatiti da trebaju boljeg kandidata od Josipovića", navodi Tomac te ističe kao potencijalne kandidate Ivu Banca ili Tonina Piculu.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... -ratu.html

[EdgarFranjul]

Željko Primorac: Kolinda potukla Josipovića u prvoj debati

Utorak, 12 Kolovoz 2014 17:50


Ivo Josipović uporno daje intervjue najvećim medijima u zemlji u kojima tvrdi kako nema što odgovarati Kolindi Grabar Kitarović, jer ona, po njemu, nije iznijela niti jedan stav o političkim pitanjima u zemlji. I dok on bjesomučno obilazi medije tvrdeći kako još nema sučeljavanja stavova, jer njegova glavna protukandidatkinja nema stav niti o jednom ključnom pitanju u zemlji, pred nosom mu se odigrala prva debata, a da on toga nije niti svjestan. Da stvar bude još poraznija za Josipovića u debati je prošao jako loše, dok je Kolinda Grabar Kitarović suvereno trijumfirala na svom području-području obrane i nacionalne sigurnosti.


Iako Josipović toga nije svjestan, ili možda želi ostaviti takav dojam u javnosti, u raspravi o budućnosti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva ispao je potpuni amater. Obratilo mi se nekoliko umirovljenih i aktivnih časnika HV-a koji su kazali kako im je bilo neugodno dok je Josipović čitao sa šalabahtera tehničke podatke o ratnom zrakoplovstvu. Uzmemo li činjenicu kako je funkcija Vrhovnog zapovjednika OSRH, uz koordinatora tajnih službi i sukreatora vanjske politike, jedina ozbiljna ovlast Ive Josipovića dolazimo do spoznaje kako Josipović nema sposobnost obavljati niti ovako ograničene zadaće. Postavlja se opravdano pitanje što bi se dogodilo sa državom kada bi Josipović imao ovlasti predsjednika Tuđmana, odnosno kada bi u hrvatskoj postojao predsjednički sustav?

Jedna dimenzija mandata je raditi pet godina vlastiti PR po raznim seoskim sajmovima i feštama, obilaziti gradilišta i radilišta, svirati klavir i piti kavu sa građanima, ali potpuno druga dimenzija mandata je brinuti o nacionalnoj sigurnosti, tajnim službama, vanjskoj politici pa i o gospodarstvu zemlje. A to su područja na kojima se Josipović pokazao kao potpuni amater, uključujući se u središnji Dnevnik HTV-a sa šalabahterom u ruci.

Nasuprot njega objavljena je, snimljena, izjava Kolinde Grabar Kitarović koja je jasno i koncizno, kao pomoćnica glavnog tajnika NATO-a, ustvrdila kako nam je ratno zrakoplovstvo hrpa željeza te kako najveću odgovornost snose političke elite koje su godinama spavale na svojim funkcijama. Nije mnogo, ali je i više nego jasno, i to bez šalabahtera. Također, moramo imati na umu kako je ovu izjavu dala, još uvijek, pomoćnica glavnog tajnika NATO-a. Osoba koja i te kako mora voditi računa da ne pretjera u optužbama na račun političkog vodstva jedne od država članica, ma koliko optužbe bile opravdane.

Josipović je tako, tražeći debatu, u istoj doživio poraz i takvu šamarčinu da toga nije ni svjestan.



Željko Primorac

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=388

[EdgarFranjul]

TURUDIĆ POGODIO U SRIDU
HRVATSKA
Kristina Ivandić
13:30, 13.08.2014.

Domazet Lošo: Ako Josipović odustane od Saše Perkovića to bi značilo da preispituje što je činio njegov otac u vrijeme komunizma

“Izjava predsjednika Josipovića da djeca ne trebaju odgovarati za grijehe roditelja, moralno i biblijski je posve točna, no kada je riječ o politici postoji ono što se zove politička moralna odgovornost”, kazao je geostrateg i geopolitičar Davor Domazet Lošo te rekao da je njegovo mišljenje kako ovdje Josipović više misli na svog oca, nego što misli na Sašu Perkovića, sina Josipa Perkovića kojem se sudi u Njemačkoj.

“Ako odustane od Saše Perkovića to bi značilo da se preispituje i da preispituje što je činio njegov otac u vrijeme komunizma”, istaknuo je Domazet Lošo te dodao da ono što je Turudić rekao i iznio svoje mišljenje, na koje ima pravo i kao sudac jer smo svi mi dio društva, a Josipović i Vlada postavili su se iznad društva i sada društvo više ne funkcionira.

Ono što je cjelokupno vrijeme nazočno u mandatu Josipovića je to da se on ni u jednom trenutku nije ponio kao državnik, pa čak ni kao političar, a razlika između to dvoje je što državnik promišlja nacionalne interese i svoje poteze 30 i više godina unaprijed, a političar samo za svoj mandat, u Josipovićevom slučaju 5 godina, čak ni toliko on nije promišljao, smatra Domazet Lošo.

“Polemika Josipovića i Turudića samo je pokazala da je Turudić pogodio u sridu i što Josipoviću u vremenu prije izbora ne odgovara jer će sigurno biti propitivanja zašto on uporno vodi britansku, a time i antihrvatsku politiku”, naglasio je Domazet Lošo.

Domazet Lošo podsjetio je da po Ustavu predsjednik nema baš tako male ovlasti kako se nastoji prikazati, zadužen je za nacionalnu sigurnost, ima ovlasti nad oružanim snagama i i zadužen je za vanjsku politiku.

Josipović je sa svojom politikom ili antipolitikom odredio da se Hrvatska nalazi ovdje gdje se sada nalazi, istaknuo je Domazet Lošo te dodao kako je za vrijeme Josipovićevog mandata vojska praktično ne postoji, nacionalne sigurnosti nema i mnogim se aferama, u kojima sudjeluje Josipović, nastojalo totalno utući obavještajni sustav time i sustav nacionalne sigurnosti.

Domazet Lošo kao geopolitičar kaže da je najteže kada u strategiji odaberete potpuno pogrešnog strateškog partnera, Veliku Britaniju , a njezina politika je uvijek bila protiv Hrvatske za Srbiju, a hrvatska vanjska politika svela se na posjete Miloradu Dodiku i na izjavu o ustaškoj zmiji u izraelskom Knessetu.

Mediji Josipovića unaprijed proglašavaju pobjednikom, a on će izgubiti, jer jao si ga nama i Hrvatskoj ako dođe još pet godina njegovog mandata, rekao je Domazet Lošo.

Ekstremno male skupine teroriziraju Hrvatsku već punih 14 godina, za Josipovićevog mandata neprekidno, kazao je Domazet Lošo te dodao da misli na kojekakve udruge i gospodina Milorada Pupovca, koji svoje srpstvo samo naplaćuje-ništa više od toga.

“Pupovca bi trebalo prozvati da više ne dolazi u Hrvatski sabor, jer je nosio žutu vrpcu, a to je uvreda za hrvatski narod nakon što je njegov narod uradio agresiju na državu u kojoj i na čiji račun on živi”, smatra Domazet Lošo.

Domazet Lošo kazao je kako je zastrašujuća i konferencija o Zapadnom Balkanu održana u Dubrovniku, na koju je stigla Angela Merkel, zagrlila Boruta Pahora no ne i Josipovića.

“Mediju su htjeli prikazati kako je Merkel podržala Zapadni Balkan, no ona je jasno dala do znanja da nju Zapadni Balkan ne zanima, a zanima Josipovića kojem u uredu sjedi Dejan Jović, koji je Srbin, što samo po sebi ne znači ništa, no znači jer on provodi britansku politiku u srcu Hrvatske”, kazao je Domazet Lošo.

Merkel interesira željeznička pruga-Muenchen-Ljubljana-Zagreb-Istanbul i autocesta od Trsta, Jadranskom obalom preko Albanije do Grčke, kazao je Domazet Lošo te dodao kako Njemačku kao veliku silu EU interesira izlazak na Sredozemlje što u strateškom smislu odgovara Hrvatskoj.

Josipović nema što položiti nakon mandata, osim sramotne izjave u Izraelu o ustaškoj zmiji, smatra Domazet Lošo i kaže kako Josipović ne želi vidjeti, jer da vidi dobro, vidio bi i svoju promašenu politiku, a da zaista vidi, poslije zvižduka u Kninu na proslavi Oluje, sam bi odustao od ponovne kandidature.

Na strateškoj razini on je veći krivac za stanje u Hrvatskoj od premijera Milanovića, koji je arogantan čovjek, koji mnoge stvari ne razumije no Josipović itetkako razumije stvari i sustavno ih prevodi i neće odustati od toga, rekao je Domazet Lošo.

Domazet Lošo kaže kako Hrvatska ima dvije bitne krize: krizu ideniteta, jer ne znamo tko smo i što smo, temelj je Oluja na kojoj se predsjedniku i premijeru zviždi, a mi smo država bez temelja, dok je druga kriza autoriteta.

“Više nikakvi autoriteti ne vrijede u ničemu, a tomu je kriv Josipović,jer najsramotnije je rušiti autoritet jedne zemlje izjaviti u Knessetu o zmiji ustaškoj, cjelokupni narod i državu proglašava ustaškom, što je prestrašno”, smatra Domazet Lošo.

“U Hrvatskoj vladaju okorjeli Jugoslaveni i komunisti ili njihova djeca, a Josipović je jedan eksponent cijele te ekipe, zato on to ne želi vidjeti i priznati”, rekao je Domazet Lošo.

“Vjerujem da će hrvatski narod progledati na predsjedničkim izborima, koji su bitniji od parlamentarnih, a ako Josipović ostane ostat će ove dvije krize, ništa se bitno neće u Hrvatskoj promijeniti, a iz ovih dviju kriza izlaze sve ostale, pa tako i gospodarska”, zaključio je Domazet Lošo.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/domazet-loso-a ... komunizma/

[EdgarFranjul]

Tko kaže da nema posla: Pročitajte u koje su se tvrtke uhljebili Pusićkini HNS-ovci koji rade za 15 tisuća kuna!

Autor: Iva Međugorac
Datum: nedjelja, 17. kolovoza 2014. u 11:36

Primjera radi, u HEP-u je zaposleno 48 članova Kukuriku koalicije, a od toga 37 HNS-ovaca. Za članove karijerističkog HNS-a, stranke koju podupire manje od dva posto birača osigurana su uglavnom rukovodeća mjesta. A rukovođenje u HEP-u osigurava plaću od deset do petnaest tisuća kuna neto.

Svim hrvatskim građanima koji muku muče s preživljavanjem, pronalaskom posla i drugim problemima koji muče običnog malog čovjeka najbolji savjet bio bi da se uhljebe u neku od političkih stranaka. Dobro uhodan model uhljebljenja u hrvatskoj politici živi već dugo, a dobro utabanim putem krenuli su i brojni SDP-ovci koji su egzistenciju osigurali raspoređujući se po Hrvatskim vodama. Slična preslagivanja prihvatila je i druga koalicijska stranka - HNS. Primjera radi, u HEP-u je zaposleno 48 članova Kukuriku koalicije, a od toga 37 HNS-ovaca. Za članove karijerističkog HNS-a, stranke koju podupire manje od dva posto birača osigurana su uglavnom rukovodeća mjesta. A rukovođenje u HEP-u osigurava plaću od deset do petnaest tisuća kuna neto. Primjere za politička HNS-ova uhljebljenja nije teško pronaći jer ima ih podosta.

Agencija za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu koncem 2013. godine raspisala je natječaj za ravnatelja i zamjenicu ravnatelja, a unatoč stručnjacima koji su se na natječaj prijavili na posao je primljena Anita Koprivnjak. Pitanje svih pitanja jest je li njenom zapošljavanju pomogla činjenica da je kći Viktora Koprivnjaka, HNS-ova pomoćnika ministra obrane? Znate li tko je Zlatko Taritaš? Da, ako vam prezima zvuči poznato u pravu ste, ovaj gospodin suprug je ministrice graditeljstva Anke Mrak Taritaš, a još k tome sasvim slučajno radio je u državnoj tvrtki Plinacro. Na Plinacrov natječaj ministričin suprug prijavio se 2012. godine te dobio stalan radni posao, ali nije ga dugo zadržao. Inženjer građevine pod medijskim pritiskom morao je pokleknuti. No, nije zgorega imati na umu da je Mrak Taritaš utjecajna HNS-ovka, a da priča opet bude slučajna pobrinuo se Mladen Antunović HNS-ovac koji je tada vodio Plinacro.

Direktoricom Elektre u Slavonskom Brodu Branka Balašević postala je preko internog natječaja. Naime, nakon promjene vlasti HEP je pripao HNS-u, stranci poznatoj po karijerizmu. A obzirom na tu činjenicu tražili su se novi direktori svih elektri diljem Lijepe naše. U Brodu je posao dobila teta predsjednika Županijske organizacije HNS-a Domagoja Barteka kojemu nije bilo dovoljno što je sam sebe zaposlio u Janafu. U kadroviranja se u vrijeme dok je drmao HNS-om i Vladom upleo i Radimir Čačić. Na čelo HEP-a postavio je HNS-ova Zlatka Koračevića, kojega je Vrdoljak smijenio zamjerajući mu zaustavljanje investicija i velikih projekata. Zanimljivo, kako ministar gospodarstva ljude kažnjava za ono što ni sam ne čini. No, kada je ovoga kaznio za novoga šefa imenova je Tomislava Šerića, dotadašnjeg člana uprave. Jednako tako mjesta se našlo i za Vrdoljakova prijatelja Zvonka Ercegovca. Čačićev predsjednik Uprave Plinacroa Mladen Antunović po medijima je prozivan jer je tvrtku navodno htio oštetiti za 57 milijuna kuna. Ipak, u upravi ove tvrtke instalirao se [b]Zoran Kopić[/b] zet Savke Dabčević Kučar. Nadzorni odbor su SDP i HNS podijelili popola. Jedan od vodećih HNS-ovaca Dragan Kovačević preuzeo je Janaf, a u upravi tvrtke je Jakša Marasović. Pripadnici te stranke ovladali su i tijelima Hrvatske pošte, na čelu čije uprave je stranci blizak Alen Premužak, dok se na čelu kutinske Petrokemije još uvijek nalazi Josip Jagušt, ali su HNS-ovci u potpunosti preuzeli nadzorni odbor, u kojem sjedi i tajnica donedavnog Čačićevog kabineta Sonja Ivoš.
Drugim riječima, HNS uglavnom nije ulazio u male tvrtke, već su mu pripali još neki veliki sustavi kao što su Đuro Đaković, Imunološki zavod, Borovo, Narodne novine ili tiskara Vjesnik.

SDP-ova kadroviranja

Pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava jest Mirjana Rađenović. Ne treba puno razmišljati da se odgonetne tko je suprug dotične gospođe - Igor Rađenović, odnedavno zamjenik ministra financija. Boško Poljak 23 godine bio je u mirovini, a onda se odlučio prijaviti na natječaj koji je raspisala Javna ustanova Nacionalni park Krka, za radno mjesto rukovoditelja tehničkih poslova. Na taj javni natječaj javilo se 13 kandidata koji su zadovoljavali dosta široke uvjete. Među njima, najboljim je proglašen Poljak, a koje li slučajnosti upravo on je bratić premijera Zorana Milanovića. Spomenimo uz put, Poljak je umirovljeni časnik JNA, a mirovine se domogao sa 30-tak godina. Tako je sa 50-tak godina uz more nezaposlenih i onih koji svakodnevno zbog iste problematike napuštaju zemlju baš taj umirovljenik dobio posao upravitelja u NP KRKA. Dakako, da bi sve bilo u skladu s obiteljskim običajima i Poljak je član SDP-a, ali ujedno i sin premijerove tete, odnosno sestre Milanovićeva oca Stipe.

Snježana Gernhardt zaposlenica je Ministarstva obrazovanja u sklopu kojega je postala voditeljica Službe za kurikulum, udžbenike i standard u jednoj od većih Uprava spomenutog ministarstva. Tko bi rekao da je spomenuta dama sestra popularne SDP-ove europarlamentarke Biljane Borzan? Gradonačelnik Splita SDP-ov Ivo Baldasar na isteku prve godine mandata suočio se s neugodnim prozivkama. Kćerku Ivanu zbrinuo je čak u Zagrebu, u kabinetu HNS-ove ministrice kulture Andree Zlatar. Premda se većina profesora i učitelja po završetku fakulteta uglavnom bezuspješno bori za pronalazak posla problema s time nije imala Ana Kadović. Ona je u jesen 2012. godine dobila stalan posao kao profesorica latinskog jezika i povijesti u zagrebačkoj Prirodoslovnoj školi Vladimir Prelog. Na natječaju za taj posao našlo se pet kandidata koji su zadovoljili uvjete, a jedan od njih imao je položen čak i stručni ispit. Kadović tada ispit nije položila, ali ipak bila je odabrana. Obzirom na to da je u ovoj priči puno slučajnosti profesorica je inače sestra Marije Lugarić, poznate SDP-ovke, a da situacija bude još slučajnija sestra Lugarić u to je vrijeme bila zamjenica ministra obrazovanja.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... -kuna.html

[EdgarFranjul]

Ako se hoće, Hrvatska i bez milijardi dolara može imati ratno zrakoplovstvo!

Autor: 7Dnevno / 15. kolovoza 2014.
Datum: ponedjeljak, 18. kolovoza 2014. u 20:18

U krizi se ne razmišlja o ratnom zrakoplovstvu i nacionalnoj sigurnosti. Zato i naša vladajuća elita s objavljivanjem cijena najskupljih aviona zdušno navija za ukidanje Tuđmanovog ratnog zrakoplovstva. Najsretniji bi bili kada bi ukinuli cijelu HV, ali i ovako, u segmentima, zadovoljit će njihove apetite

Čelni ljudi države i političke opcije na vlasti ovih dana u glas ponavljaju kako Hrvatska jednostavno nema novca za obnovu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Prema riječima Milanovića i Josipovića, potrebna je čak milijarda eura za nabavu eskadrile aviona F-16 ili 550 milijuna eura za nabavu osam švedskih borbenih aviona Gripen. To je možda zaista i točno, ali nije razlog za ukidanje ratnog zrakoplovstva. Kada želite nešto provesti i ostvariti svoje želje, onda se držite argumenata koji mogu potkrijepiti vaš stav.

Ukidanje još jednog traga Franje Tuđmana

Tako i Josipović i Milanović, kao i ideološki im brat blizanac Jozo Radoš, tvrde kako Hrvatska jednostavno nema milijarde kuna potrebne za obnovu HRZ-a. U vrijeme teške gospodarske krize, kada ministar Lalovac tvrdi kako u proračunu možda neće biti novca za isplatu dvanaeste plaće državnim službenicima i namještenicima, ovakvi argumenti padaju na plodno tlo. Jer, malo tko je u vrijeme dok mu krediti i neimaština stežu omču oko vrata spreman razmišljati o ratnom zrakoplovstvu i nacionalnoj sigurnosti. Svjesna je toga i politička opcija koja, kao na pravom nogometnom derbiju, zdušno navija za ukidanje još jednog traga Franje Tuđmana u Hrvatskoj. Najsretniji bi bili kada bi mogli ukinuti u kompletu Hrvatsku vojsku, ali i ovako, u segmentima, zadovoljit će njihove apetite.

Međutim, kada želiš nešto očuvati, kada živiš s problemom i za problem, okrenuti ćeš nebo i zemlju kako bi pronašao rješenje. Je li baš nužno uzeti zrakoplove vrijedne više od 100 milijuna eura kako bi se očuvalo ratno zrakoplovstvo? Najveća vrijednost našeg ratnog zrakoplovstva, papagajski su ovih dana ponavljali i političari, nije u starim migovima već u pilotima koji su zaista izvrsni. Najvećim dijelom radi se o ratnim pilotima HRZ-a, s borbenim iskustvom, što je dragocjeno. Pa, pronađimo onda način da te ljude zadržimo u sustavu, te kroz njih očuvamo ratno zrakoplovstvo. Međutim, čovjek koji s papira čita podatke o borbenim zrakoplovima dok daje intervju o stanju u HRZ-u, a izdaje se za Vrhovnog zapovjednika, jednostavno nema kapacitet ni znanja ponuditi rješenje za HRZ!

Najskuplji zrakoplov pred gladnim narodom

Josipović, a vjerojatno ni Milanović, kao ni Radoš, ne znaju da postoji nekoliko verzija borbenih zrakoplova. Zaljubljenici u ratna zrakoplovstva i borbenu tehniku lako identificiraju lovce, bombardere, kombinaciju lovaca i bombardera, presretače, jurišnike, lake jurišnike i školske zrakoplove. Pored te podjele, važna je i ona - radi li se o nadzvučnim ili podzvučnim zrakoplovima.

I zaista, u toj plejadi zrakoplova, na svjetskom tržištu nalazimo aparate po cijeni od gotovo dvjesto milijuna eura do desetak milijuna eura. Ukoliko tražiš argument kako bi ukinuo mrsko Tuđmanovo ratno zrakoplovstvo, naravno da ćeš se uhvatiti onog prvog na listi koji košta gotovo dvjesto milijuna eura. I onda ga ponosno gurneš gladnom narodu pod nos i kažeš - tko ima pravo dovesti državu na prosjački štap zbog paranoja oko nacionalne ugroze? Dobronamjeran bi pak državnik tražio najbolje rješenje između ponuđenih prijedloga.

Nekoliko je faktora koji utječu na odluku o izboru budućeg hrvatskog borbenog zrakoplova. Prvi je, naravno, cijena na koju smo upućeni zbog općeg stanja države i državnog proračuna. Drugi faktor je sposobnost zrakoplova potreban HRZ-u. Hrvatskoj je u idealnom scenariju potreban nadzvučni borbeni zrakoplov sposoban izvesti zadatke nadzora, izviđanja i air policinga u sklopu NATO-a. Treći faktor u odabiru budućeg zrakoplova treba biti "strana svijeta s koje dolazi zrakoplov". To znači da zemlja proizvođač koja će sutra i isporučivati rezervne dijelove kao i obavljati remont zrakoplova mora biti članica ili saveznik NATO saveza.

Rješenje u uvjetima gospodarske krize

Uzimajući navedene faktore, a vodeći se prije svega vizijom očuvanja ljudskog potencijala HRZ-a, kao i ispunjavanja navedenih zadaća ratnog zrakoplovstva, dolazimo do tri tipa zrakoplova koje Hrvatska može, unatoč svim gospodarskim problemima, sebi priuštiti. Prvi izbor bio bi idealan, a radi se o lakom korejskom jurišniku KAI FA 50, zrakoplovu koji po karakteristikama nazivaju i mini F-16. Zrakoplov može nositi suvremenu plejadu oružja zrak-zrak, te zrak-zemlja, a opremljen je i moćnim radarima. Postiže brzinu od 1,5 macha što je sasvim dovoljno za obavljanje zadaće air policinga, nadzora i izviđanja. Cijena mu se, ovisno od paketa naoružanja i opreme kreće od 25 do 30 milijuna dolara. Drugi zrakoplov koji bi Hrvatska trebala razmotriti kao prijelazni zrakoplov za očuvanje borbene komponente dok se ne steknu uvjeti za nabavu moćnijih aparata je M-346 Master, talijanskog proizvođača Alenie Aermacchi, koji je razvijen na osnovu ruskog naprednog školskog zrakoplova Yak-130. Radi se o podzvučnom zrakoplovu koji se može koristiti kao laki jurišnik, a može nositi najmodernije naoružanje. Cijena mu je oko 20 milijuna dolara. Treće rješenje je nabava čeških zrakoplova L-159, također podzvučnih školskih aparata koji mogu nositi razne komponente oružja. Cijena čeških zrakoplova kreće se od 10 do 15 milijuna eura.

To su, naravno, rješenja ukoliko se želi nabaviti novi borbeni zrakoplov u sadašnjim uvjetima teške gospodarske krize. Čak i uz sadašnji iznimno nepovoljan gospodarski smjer, nabava novog zrakoplova iz navedenih kategorija ne bi bila pretjerano opterećenje za državni proračun.

Stvaranje klime za ukidanje ratnog zrakoplovstva

Premijer i predsjednik obraćaju se javnosti tako da se mogao steći utisak kako se eventualno nova eskadrila zrakoplova mora platiti odmah. Naravno da na javnost djeluje šokantno da iz sadašnjeg budžeta, u kojem nema dovoljno ni za mirovine, izdvajamo 1 do 2 milijarde eura za nove borbene zrakoplove. Taj se utisak stvara planski kako bi se stvorila povoljna klima za ukidanje ratnog zrakoplovstva. Istina je, naravno, potpuno drukčija.

Jer, 300 do 350 milijuna dolara, za koliko Hrvatska može dobiti novu, solidnu, eskadrilu borbenih zrakoplova iz spomenutih kategorija (toliko bi nas koštala eskadrila FA 50) s pripadajućim naoružanjem i opremom može se platiti na razne načine. Od leasinga, najma, pa do obročnog plaćanja na period i do deset godina. Sve te opcije treba razmotriti. Naravno, razmatraju se kada se želi iznaći pozitivno rješenje, ali kada se želi stvoriti dojam kako će nas borbeno zrakoplovstvo pokopati, pusti se priča kako odjednom moramo platiti 2 milijarde eura iz siromašnog budžeta i to za nepotrebne ratne igračke. Tu su i svi mogući oblici offset programa za kupovinu zrakoplova, što znači da bi zemlja od koje bi kupili zrakoplove, u Hrvatsku uložila i do dva puta više sredstva nego bi izdvojili za nove zrakoplove, a to samo može pomoći gospodarskom oporavku zemlje.

Prije nego što su najavili ukidanje ratnog zrakoplovstva preko svojih emisara iz Novoga lista, vladajući nisu ni spomenuli mogućnost nabave nekih polovnih zrakoplova. A takvih opcija je na tržištu trenutno - bezbroj.

Jedino zrakoplovstvo koje sadašnja vladajuća garnitura može vidjeti u Hrvatskoj je ono partizansko i to na TV-u.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... vstvo.html